MESARSKI LIST Stručni list za mesarski i kobasičarski obrt. Izdaja: Konzorcij Mesarski List, Št. Vid nad Ljubljano. — Predstavnik I odgovorni urednik Grudnik Rudolf, Dravlje 103 (Tei. 22-89). Tiskarna „Slovenija*1 v Ljubljani. Predstavnik Albert Kolman, Ljubljana, Celovška cesta 61. Izlazi mjesečno. — Uprava Dravlje 103, p. Št. Vid nad Ljubljano. Tel. 22-89. Oglasi po cjeniku. — Pretplata za titavu godinu 30 Din. Naga Antanta i Sovjetska Rusija. Zbliženje s Rusijom bilo je ubrzano sa dopunom ugovora o nenapadanju, koji je bio sklopljen 3. jula u Londonu medju Rusijom, Poljskom i malom antantom. Ovaj korak diplomata daleko je važniji nego* li pakt četiri velevlasti sa svojom revizijoni-stičkom politikom — u održavanju svetskog mira. Možda će ovom ugovoru uslediti još tjesniji odnosi medju spomenutim državama te će se možda moći izgraditi most, po kojem će ući Rusija i Poljska u malu antantu. Zna se, neće tada biti ovo više mala, nego najveća antanta naše zemaljske kugle, koja će sigurno moći garantovati svet-ski mir te poboljšanje sadašnjih prilika, za ćiju stvar pakt od četiri velevlasti nikako ne može biti merodavan. Da je ovaj ugovor bio od preke potrebe, logično je, jer revizionistička Politika je već dugo ugrožavala svet-ski mir. I na Dalnjem istoku bilo je te je i danas još vrlo napregnuto. Japanska ponaša se prema Rusiji sve drskije sa svojim osvajalačkim tražbinama. Dosta je pridonela ka ovoj Preorientaciji Rusije i Hitlerova pro-tivmarksistička kao i antijevrejska politika te Rosenbergov rad na otcep-Ijenju Ukrajine od Sovjetske Rusije, koji dakako nije imao drugog uspeha nego samoubistvo Skrypnika, zamjenika Stalina. Tu možemo samo česti-Inti Sovjetskoj Rusiji na njezinom vanredno sposobnom aparatu za pronalazak protivsovjetskih špijuna. Baš °ve činjenice povele su Rusiju ka idealnoj politici za osnovanje slovanskog moka, koji je takodje već dugo pokretan sa njezine strane. Ovako će se Pomagati preporod nekad onako jl&njetavanog i zarobljavanog Slovena. ii tojanje neprijatelja Slovena ide ^pače sve jače u smeru slabljenja ^slovenske politike. Ipak pak raste ?v’est Slovena mnogo brže no nasto-Janje neprijatelja i onih naroda, koji smatraju sebe za večite upravljače Svetske osovine. Bojda čeka ova sretan sudbina i nas Slovene da pokuša-1X10 te i stvarno upravljamo svetu. Rugarska, naša suseda, koja nikako t6 može naći samu sebe u redovima ngoslovena, nego samo stoji uvek iza ledja, kako bi opet mogla naškoditi nešto svojoj slovenskoj braći, sada je malo a možda i jako preneražena. Ona kao raj nemačkih oficira i komita te južnjačkih gengstera nije očekivala sa naše strane nešto vrlo dobroga i zanju. Sokolski slet Krajem meseca juna imali su Sokoli svoj slet u Ljubljani. Iako je slet bio mišljen kao pokrajinski, skupilo se na njemu toliko Sokola, da je zadobio izgled svesokolskog sleta. Došli su Sokoli iz cele Jugoslavije, dalje iz Češke u najvećem broju, pa iz Poljske te čak iz Amerike. Zastupani su bili i ruski Sokoli po emigrantima. Skoro bi se moglo reči da je Ljubljana bila premalena za prijem sviju njih te su se zadovoljili sa najskromnijim raspoložljivim sretstvima bele Ljubljane, koja ih nije očekivala u tolikom broju. Svaki drugi bio je Sokol a svaka druga bila je Sokolića te je imala Ljubljana izgled čisto Sokolskog logora danju i noću. Vežbe bile su najlepše ne samo zbog narodnih nošnja od svuda nego i zbog idealnog prikazivanja narodnih osećaja i želja tako da se budnom oku, koje zna prošlost i sadašnjost života pojedinih pokrajina kao i država, prikazala sva čežnja za prpspehom svih tih pokrajina. Moglo je svakome, koji nije video vežba, biti žao na velikom doživljaju. Naročitoi su se ispoljili braća Česi i Rusi, ovi poslednji sa svojim mačevanjem, koje je njima svojstveno. Osetljiv čovek mogao si je pret-staviti nekadašnju sliku od pre hiljadu i nekoliko stotina godina, dok smo još bili jedno i samostalni te se mogao zgranuti nad sudbinom Slovena kad se opet probudio iz zanosa svršetkom vežba. Mnogoko je želeo da bi ova slika nikako ne iščezla kao opomena i potstrek svima ka još hitnijem i smo-trenijem radu na udruženju sviju Slovena da stvorimo zaista jaki logor, jednu samu veliku državu jednu samu veliku otaćbinu sviju nas pa da vidimo, da ima nas Slovena zaista najviše. A sad eto stoji ona sama tamo dole zgranuta nad ovom činjenicom. Šta će da radi? Morati će zagristi u kiselu jabuku te pristupiti slovenskom savezu. Valjda je njezino iskustvo iz balkanskog kao i iz svetskog rata dostatno za pametniju politiku nego je njezina sva dosadašnja. u Ljubljani. Povorka na Vidovdan bila je sves-na slika toga, šta bi mogao Sloven da zna o sebi svakog dana te si dobra zapamtio ne samo jedan slučajni skup u povorci nego i sam sebi pretstavio svoju neopravdanu nepouzdanost. Ko nije bio oduševljen nad ovim prizorom kad su hodali i jašili Sokoli kroz Ljubljanu ceo jedan sat i po u povorci dugačkoj neprekinuto šest kilometara? Barem se nije moglo primetiti na licima posmatrača malodušja. Sipali su na njih cveće, vikali im te ih dozivali kao da nisu to samo sletnici nego braća sviju i svakog, koja je stigla nakon duga vremena kući. Da, bila je ova slika vrlo čedna, što su potvrdili i posmatrači drugih narodnosti, a baš naročito nemačke, koje sam slučajno čuo kao posmatrač povorke. Nisu bili toliko smeli, videći povorku, da bi razgovarali glasno kao što je inače njihov običaj nego su samo došaptavali kao: nešto ovakoga od Ljubljane nisam očekivao (so etwas habe ich mir von Laibach nicht vor-gestellt). Neka elegantna dama začudila se prema svome kavaliru — gle, Oskar, zanimljivo (schau, Oskar, in-teressant). Kad su prijašili konjanici, opet jedna gospodjica — gospodin Bože, gle osedlanu fanfaru, kako je ovo lepo (Herrgott, schau die beritte-ne Fanfare, wie schon das ist). Kad je došla skupina slovenske narodne nošnje, opet neki gospodin sa sedom bradom, okrenut prema svojima — ko si je nešto ovako pre rata mogao zamisliti (wer hat sich das vor dem Krie-ge vorgestellt), našlo mu netko iz njegovog društva odvrati — na stara vremena ne možemo se više nadati (auf die alten Zeiten ist nie wieder zu hoffen). U vezi sa sokolskim sletom pisali su neki Hitlerovi časopisi o sokolstvu, panslavizmu i o staroj Austro-Ugar-skoj. Možemo si zamisliti, kakvi ih osećaji hvataju gde vkle, kako su nepovratna vremena protektorata nad nama. Nikako ne mogu pojmiti da smo mi samo zbog svoje velikodušnosti i nepoznavanja njihovih namera pre za-robljenja morali kušati ropstvo. Nalazili smo u hiljadugodišnjem ugnjetavanju dosta poduka za stvaranje i kasnije takodje održavanje slobode i narodnog razvitka, koji usprkos našim »protektorima« nije tako mali da njih ne bismo mogli dostići za bar sto go- j dina. Nisu nam oni tako napredni da | Od koje je važnosti udruženje, nije bojda još poznato našim mesarima. Jerbo, sada imamo svega jedan savez, koji je istom osnovan sada u Ljubljani baš kao savez mesarskih zanatlija. Možda mesari, kobasičari itsl., koji imadu ikakvu vezu sa proizvod-jačima mesnih proizvoda, ne smatraju poseban savez kao najbolje sret-stvo za borbu u postizavanju svojih prava. Zar oni misle, da će se drugi obrtnici isto onoliko interesovati za brige mesara ko za svoje. Dakako ne. Zašto ne bi onda došli svi do uverenja, da se i u drugim banovinama osnuju savezi mesarskih zanatlija, kojih bi ovako bilo svega devetoro a bi pretstavljali najjaču organizaciju, koja ikako može postojati. Da trebaju slovenački mesarski zanatlije najjači organizacijski aparat, jasno je. Jer nigde nema tako jake industrije ko tu te takodje nije nijedan zanat tako razvijen ko što su tu svi mogući. Ni poljoprivreda nije nigde ovako ograničena na mali teren, kojeg se mora savesno iskorišćavati da se zaradi i živi. Nije pak ni to glavna činjenica, koja daje pravo na najjači savez baš njima. Nego biste morali svi imati u vidu, da će se i kod vas razviti zanat i industrija do ove visine te nećete smeti čekati do tada sa boljim organizovanjem. Sada je pravo vreme, da pripremite teren za sebe, si pridobite prava, koja vam omogućavaju razvitak i dobro usidre-nje kao i utvrdjenje i niko vam neće kasnije moći razrušiti vaš uspeh ako već moramo upotrebiti ovu rečenicu. Što povezanija je jedna organizacija, što manje ima drugih struka i interesa u njoj, to bolje će raditi i svugde uspeti. Šta koristi to, da ste u savezu sa drugim zanatlijama? Bolje je imati prvo svoj savez te ondak tek pristupiti sveukupnom i sveobimnom savezu. Dajte samo promisliti i videti ćete, da smo na pravom putu. Koji zanat na primer u Nemačkoj ima tako jaku organizaciju kao baš mesarski i koji može raspolagati sa ovakvom sna- hi se mi smeli i morali plašiti njihove nadmoćnosti. Za ćudo možemo i sada već slobodno tvrditi da do onakvih razmirica, kakve imadu oni medjusob-no, sigurno med ju nama neće doći. Dakle možemo nazirati da smo kadri stvaranju nešto svojega baš izrazito narodnog, da ćemo iskorišćavati sami svoje naše bogatstvo, koje nam nudi naša sadašnja i ako ograničena otać-bina. Ova naša otaćbina čeka naš sa ne baš malim bogatstvima da ju uočimo te razvijemo svoje snage i da budu naši unuci sretniji negoli mi, koji smo taman počeli i zaželeli da nešto stvorimo. gom kao baš ovaj? Samo se izvolite informirati o istinitosti naših navoda i videti ćete kao i znati sve pravovremeno. Ima li kod nas ijedan list za mesarske zanatlije osim našeg? Nema! Pa i naš je'u privatnim rukama i samo ovaj naš radi stalno na vaspi-tivanju sviju. U Nemačkoj ima njih bezbroj sa svim stručnim uputama u radu i izradjivanju proizvoda, u ophodnji sa strojevima, u mimoilaženju nesreća u poslu itsl. Zar mi možda ovoga ne trebamo? Sumnjamo. List je jedan najbolji povez izmedju zanatlija. On je najbolji i najbrži kao i naj- jeftiniji list, najjeftinija koresponden-čija. Nije ni ovo dosta. Trebamo stručnu literaturu svake vrsti. Prvo za izučavanje struke, drugo za uputstva u ophodnju sa strojevima, u savetima, koji so strojevi najbolji i najjeftiniji povrh toga, u zakonskom tumačenju svojih prava i dužnosti, u »školovanju« naraštaja, ne brojnog stvaranja kasapa nego u stvaranju sposobnog naraštaja, koji će pojeftiniti sa svojom stručnom znanošću naš rad te povećati zaradu. Dakle možete videti već samo iz navedenog, što još manjka. Toga je mnogo, strašno mnogo. Imamo dosad samo jednu jedinu stručnu knjigu na srpsko-hrvatskom jeziku, u kojoj pak je sav materijal tako Strašno morao biti sgušćen baš zbog namere, da se sa malo reći što više koristi zanatliji. Trebali bi sve, što je u ovoj jedinoj našoj knjizi napisano, morali bi napisati u mnogim knjigama te bi ovako dali mesarima itsl. sve što smo želeli. Ako pak bi hteli sve popisati u jednoj knjizi, bila bi veoma velika i skupa te bi se jedan zanatlija ne mogao odlučiti za nabavku iste. Trebamo dakle mnogo knjiga, jeftinih i jednostavnih i još puno drugoga. A pre svega potreban je jak savez, koji će moći izvesti to, što je naša želja a potreba vas sviju. Lužički Srbi i nemački nacionalizam. Davno nam je već poznato što baš nemački nacijonalni elementi ne mogu videti žive naše Lužičke Srbe, koji su im bodljika u vlastitim očima. Već davno hteli su da s njima obračunaju te da njihove tradicijonalne običaje izbrišu. No, svi njihovi pokušaji propali su zbog složnosti i slovenske svesti Lužičkih Srba. Sada pod Hitlero-vim režimom smatraju ovi šoviniste da je kucnuo čas iztrebljenja svega, što je slovensko ili barem miriši na slovensko. Jedna od prvih zadaća jeste pridobijanje mladeži, kojoj neka se nametne nemački uzgoj. Ako se osvrnemo malo unazad, vidimo kako su oni hteli već pridobiti lužičko-srpsku mladež za sebe. Do godine 1920 bio je namešten u školama, gde je bila u većini lužičko-srpska deca, po jedan lužičko-srpski učitelj, koji je ovu de-cu podučavao u materinskom jeziku, pre svega u prvim razredima. U to doba smo vrlo rado posečivali ovu školu. Svuda smo ćuli lužičko-srpski razgovor i pevanje. Kako u školi, onako je bilo i svuda u javnom životu. Tada smo prihvatili poslovicu: pokažimo, da smo prisnog slovanskog po-retla. A ovo je Nemcima bilo previše. Osnovanje športnih i pevačkih društava, u prvom redu osnovanje samostalne lužičko-srpske stranke u Rajhsta-gu, dodijala im je već. Počeli su sada sa odlučnim protiv-stavovima: da premoste sve srpske učitelje u čisto nemačka ozemlja te bi ovako Lužičkim Srbima oduzeli njihove duhovne vodje. Na njihova mesta došli su zagriženi, fanatički nemački učitelji. Sva nastojanja Lužičkih Srba, da ovo premeštenju uklone, bila su uzaludna. Deca su bila primorana da govore već u ranoj mladosti nemački. Još više. Novi učitelji zabranili su razgo-varanje na srpskom u školi te deci zapretili pevanje na srpskom u nemačkoj zemlji. Sada su nemačka deca imala prilike, da viču te se zadirkuju nad srpskom decom sa rečima: dobro jutro srpski pas, srpska svinjo. Ovako su j dakle srpska deca bila pozdravljana. J Išli su čak dalje. Srpskim devojčicama zabranili su pohadjanje škole u narodnim nošnjama iz razloga da je ovo odelo za školu nepristojno. Učitelje morala je deca pozdravljati nemački* na ulici razgovarati nemački te pri' padati nemačkom pokretu te su dakle ovako mogli postati prisni slovenski Nemci. Ipak ova gospoda nisu računali sa činjenicom, što je slovenska misao i nemački uzgoj dvoje neudruZ' Ijivo te da decu ne uzgajaju oni neg^ slovenski roditelji. Dok će uzgaja)1 decu slovenski roditelji, neće moći m jedan slovenski neprijatelj razbiti ne- Savezi i udruženja. razdružljivost te slogu ove slovenske Janjine. Nakon ovoga moramo spomenuti Pokret i slobodu nemačkih te sviju ( rugih manjina kod nas. Naročito ne-^ačke manjine uživaju potpunu slobodu. čalt im se zbog mekanog Slo-Venca pruža prilika, da razgovaraju Sa Slovencima nemački te ovi znadu oemački dok oni ni reči slovenski. Ću-0° bi bilo slušati jednog Nemca raz-Sovarati slovenski. Sigurno ga ne bi *dtko razumeo. Osim toga sedi u mno-Sim Slovencima još ono1 »blagodatno da sva naobrazba i sve do-od Nemaca i gle — ovi ‘'emci nisu nimalo u zabuni, kad ih ftetko oslovi slovenački, da odvrate: ^'šljenje«, ich versteli Sie nicht; spridit deutscli (ja Vas ne razumem; govorite nemački). I ovaj naš siromah, naučen na nekadašnje ugnjetavanje od »gespuda«, ponizno pokušava razgovor na nemač-kom. Dakle, gde smo mi? Dajmo ipak i mi jednom početi malo drukčije. Bilo bi to vrlo dobro i zdravo za nas i tako isto za njih, naše vredne neprijatelje, koji ni ne znadu da nas ima više, mnogo više od njih. Mi ne smemo biti zečevi u miru nego moramo ostati junaci i to da će znati oni »Protektori«, da smo svojim junaetvom zaslužili otaćbinu te ju hoćemo i junački održati za sebe a ne samo misliti, da nam je dosta, kad smo potukli neprijatelja na ratištu. Pokret na bolje ili na gore? Stvoren je dakle kao i potpisan Pakt u četvoro. U ovome paktu nema ®as Slovena. Sklopili su ga Romani i 'jerniani sigurno sa namerom, da ga-raiituju za svoj mir, nikako pak za drugih država, naročito ne malih ^žava, stvorenih nakon godine 1918. b ovog pakta možemo nazirati sva- najviše pak nameru stvaralaca Pakta, da vladaju svetu, ga sami sebi Pridrže za poprište. Hoće li im ova aamera, koja je veoma jasna, uspeti? Ptnnjamo. Nije više ono doba, kad Se moglo sa paktima nekih nekad pre-u6stiniranih vladati i upravljati sve-11111 > što postoji. Nema tu govora o kak-Ptii rešavanjima istočnih pitanja. Na !stok su gospoda zaboravili. Bojda im tst°k ne miriši najbolje. Sigurno su Posumnjali da bi mogli održati svoje llekdašnje kolonije te ostavljaju Ja-Piincinia slobodnu ruku. Neka oni ra-e kako god hoću. Tu u starome sve-11 ćemo pak po svaku cenu ostati mi Mmi te ćemo iskoristiti svaku sitnicu ^ nas. — Za Boga miloga. Zar se svet j|e °kreće više? O ipak. Samo su za-°ravila gospoda, koja su stvorila .akt, da se i oni okreću sa zemljom te 1 okrenuti sa njom baš onako, kako a već davno sama hoće. Njihov pakt se kiti brzo zaboravljen, a njime ne i-0 pakt nego i stvaraoci pakta. ^govori će biti poništeni još bolje ,|^ dozvole ili prigovora jednog ili (."gog od njih, nego će ga opet sva-> ga za sebe uništiti majka zemljica. Ijd'dja neće pitati, šta je koji od pot-Clika tražio od nje, niti će se bri-njegovu »stručnu« nameru, još o prošlost njegove rasne čisto-D’Pego će ga sasma bezbrižno od-9C'k u zaborav. se nešto priprema ozbiljno, ne-fe j^’kakve bure. I sada nije bilo bu-na(|e ie neće biti. Oluja će doći izne-a poplaviti i uništiti one papir- stv aiet ‘.Orove> kojima su četvorica na-§a a svo.i potpis »ispravnosti«. Bo-*> istina. Zaboravili su da svi dru- gi znamo te kako dobro misliti i opažati bez da nam oni nešto serviraju, što je njihova volja. Pa imamo mi sva dobra, koja trebamo i nismo prinuž-deni da se hranimo njihovom čorbom ili kojekakvim specijalitetama, pa bile one iz mesa ili brašna vrlo kom-plikovano napravljene. Mi ne verujemo više, kad oni kažu — pa to je najbolje za Vas — nego se sami uverimo, šta je dobro. Tako ćemo učiniti već sada. Četvorni pakt će dakle morati biti zaboravljen, jer nismo saznali, iz koje je surovine on fabriciran. Jerbo, da bi netko računao sa našim surovinama kod proizvodnje nekih nepoznatih produkata, dok ovih surovina još nema nabavljenih, biti će mu teško iz njih nešto stvoriti u — sadašnjoj krizi — koja je opet ponajviše njihov stvor. Kad je ovaj pakt, kojeg su stvorili, tako dobar, zašto onda nije londonska konferencija nešto učinila? Zar nisu izaslanici na ovoj konferenciji onih istih velevlasti kao što su stvorile pakt u četvoro? Ne! To baš nije. Na konferenciji u Londonu sede i delegati drugih država te zbog toga ne dodje do nikakvih pravih zaključaka, koji bi se mogli upotrebiti za sve odnosno pravedno za celo čovečanstvo. 1 to je ona tačka, koja nam zadaje velikih briga. Jer londonska konferencija nije stvorila još ništa pa i neće stvoriti, jer se interesi svih pojedinaca tako ukrštavaju da nećemo trebati nijedne konferencije više, na koju bi došli svi. Opet ne trebamo nijedne ovakve konferencije baš iz razloga, jer se na njoj ne raspravlja ono, što bi koristilo svima nego su tu došli neki sa željom, da bi stvorili iz svega samo svoj profit ne pa da bi pronašli lek za sve, što je bolesno i otsekli ono, što se više ne da izlečiti. Oni baš hoću da otruju sa nezdravim i sve zdravo. To nije dozvoljeno po čovečanskom pravu i se delegati dakle moraju razilaziti i baš za stalno razići. Oni, koji su došli sa ozbiljnom namerom, da nešto stvore i sklope, već su utvrdili da je bolje ne dolaziti na besplodno konferisanje i raditi kod kuće pa i nešto uraditi. Oni pak, koji su došli sa namerom da saznaju, koliko su ovi prvo spomenuti glupi i glup lij i od njih, ljute se, što su morali doći ipak jednom do uvere-nja, da ne mora svaki biti samo glup te se davati iskorišćavati. Ne možemo samo shvatiti zašto se dolazilo na konferenciju pošto su prije njezinog početka već bile tu veoma velike sumnje u ikakvi uspeh. Mi to znamo. Mislili su pokretnici konferencije da će zastrašiti svoje »drugove i prijatelje« sa svojom »pameću« i »pravednošću«. No, baš ovi, koji su morali biti glupi, saopćavali su već prije konferencije, da žele samo prave i ispravne ugovore kao razgovore a ne kojekakvo komešanje. Odlučili su neuspeh konferencije dakle oni, od kojih su tražili pokretnici dozvolu za iskorišćavanje bez garancije prirodnih prava — prava na život, koji zaslužuju. — Morati će oni, koji su dosad upravljali svetu, otići brzo u penziju, kupiti si jake naočare, ostaviti crnu kafu i žestoka pića da budu barem dočekali nešto boljega no to što sami znadu, jer inače neće ni znati, kako se spašava svet, što oni nikad nisu mogli naslućivati, jer nisu deca prirode. Priroda je ona, koja traži nešto drugo, priroda je nametnula neprirodnim činjenicama krizu da uveri sve i svakoga, da bez nje ne može biti ostvaren život, sreća i napredak. Natrag ka prirodi onoliko, koliko je potrebno. Natrag ka narodu, koji mora da živi a ne samo radi. Natrag ka poštenju, koje je nužno potrebno i prirodno. Kad će se doći do ovde, nećemo više konferisati nego samo raditi i proraditi i, što je najvažnije — nestat će krize i nezadovoljstva naroda. Čudnovati izvoz svinja u Čehoslovačku. Sa deviznim ograničenjem Čehoslo-vačke nastale su veoma teške prilike i kod izvoza svinja. Komisionari su naime počeli kupovati po čvrstim cenama te su ovako često zaradili kod jedne svinje po 3 Kč od jednog kg žive mere. Dok su cene januara 1932 bile 5.87 Kč, novembra iste godine bile su već po 8.34 Kč, što su prouzrokovali ovi komisionari, koji se nisu zadovoljili sa običnom provizijom. Cene uvoznika bile su niske dok su cene u Čehoslovačkoj naglo rasle. Slično je bilo i kod masti. Time je patio izvoznik te konsument. Praški mesari tražili su dodeljenje svinja i slanine iz uvoznih kontingenta, što nisu postigli. Ponavljali su ove svoje zahteve i kod pregovora pri osnivanju stočnih sindikata. Time pak su si oduzeli još oni mali kontingent, kojeg su imali dotad. Sama državna vlast nije bila toliko smela da bi učinila kraj ovome stanju. Morali su se zainteresovati za stvar sami izvoznici i pretstavnici država izvoznica. Jugoslovenska vlada slala je na praško tržište svoga pretstavnika, koji je kontrolirao postupak sa robom. Našao je mnoge neispravnosti sa dokazima. Jugoslavija je obustavila izvoz svinja sve dotle dok se ne učini po njenom zahtevu i se izabere komi-sionare sasma slobodno, što je Jugoslavija tražila u prvom redu. Jer ovo je bilo od najprečije potrebe. Sve drugo može se rešiti uzastopce. Jugoslaviji pridružila se i Rumunija. Sav dobitak iz uvoza delilo je nekoliko tvrtka. Ove tvrtke tražile su od uvoznika neku gremijalnu daćbinu od •10 Kč po komadu svinje iako nije postojao nikakav gremij, što ni nije bilo moguće. Provizija komisionara iznosila je u predratno vreme 8%. Uvezeno je bilo od početka deviznog režima samo u Prag 48.641 svinja, plaćeno za njih 70.558.541 Kč te je konzorcij uvoznika zaradio samo na praškom tržištu četiri i po milijuna Kč. Za istovarivanje jedne svinje iz Ru-munije tražilo se 5 Kč te je za ovo bilo primljeno opet 243.205 Kč. Gremi-jalna taksa iznosila je svega 364.875 Kč i ako sada malo preračunimo, do-djemo do veoma čudnovatih* brojeva. Ko je spremio ove grdne pare? Zašto im ovaj novac u sadašnjoj krizi? Možda za spašavanje njihove krize ili za neku gvozdenu rezervu kad ih se odbaci odnosno izbaci sa tržišta. Možno je i to. . Nećemo o ovome baš raspravljati jer nisnlo trgovci nego samo zanatlije. A vidi se uvek i svugde, da kad se nadje neki previsoki dobitak, nije ovo bio dobitak mesara nego samo onoga, koji nije ništa drugo učinio no samo spremio novac. 1 nastaje ti uvek onakav pokret samo protiv mesara. Zaista se na prvi pogled može sumnjati samo mesara, jer njega samoga vide da kolje i seče meso. Prodaje ga on takodje ali ovo on dobro plati. Pak ti dodju neki ljudi, koji možda životinju ni ne poznaju te im sigurno neprijatno miriši živa i zarade miljune kod nje. Opet je tu jedna lepa nauka za napadače mesara. TRŽIŠTE KOŽE. Sada se tržište već nekoliko smirilo. Naročito nema više velikih tražbina od inostranstva, koje je bojda naslagalo svoja skladišta sa našom kožom. Samo je u Austriji još napregnuto dok se najviše smirilo u Nemačkoj gde sn cene od tvornica sada zastale. Tvornice ni ne plaćaju više ne feniga, što je opravdan znak predostrožnosti. Samo su spekulacije sa Amerikom, koja je napustila zlatni standard. Inače će se po svoj prilici tržište smiriti do kraja jula potpuno te će cene biti opet nekako stanovitni je. Ipak je za naše stočare, koji su iskusni, ovaj porast cena od velike koristi. Govedje kože prima šarene notiraju Din 9—li), bez soli. Slabija roba jeftinija je prema kvalitetu. Teleće kože: s glavom, dugih nogu bez soli. Din 15—16, bez glave, kratkih nogu Din 20—21, bez soli i to samo prima roba. Jareće kože plaćaju se 32 deka teške po Din 30—32 po komadu. Janjeće kože: 80—85 deka teške Din 13.50—14.50, 90 deka teške plaćaju se pak od Din 15.50—16.50. Ovčje kože: Din 8—9 po kg. One poskupljuju zbog porasta cene vuni. Konjske kože, dulje od 220 cm, plaćaju se Din 75—80 po komadu. Iz ovoga se vidi. da su cene poskočile kožama svih vrsti, najviše pak cene jarećim i janjećim kožama. Svakako pak se ne obeća povišenje ovih cena tek možda sniženje jer su neki hteli sa nakupovanjem koristiti sebi pa su time samo prekomerno navijali cene. KUPUJU TELETINU PO DIN 4, PRODA-VAJU PAK JU PO DIN 16 i to mesari iz Velikog Bečkereka? Bar ovako je ustanovio g. pretstojnik gradske policije, gi Kosa'uić Milorad. Pozvao je mesare na jednu ■ konferenciju, na kojoj će tražiti od njih sniženje cena mesu, jer će u protivnom pokrenuti protiv njih po- stupak po zakonu p suzbijanju skupoće. Kaže da mesari-klipu jh od stočara telad po Din 3 i 4, proda vaju pak meso u Ve- likom Bečkerekn po 'Din 18, u Novom Sadu po Din 20, u. Žablju pak po Din 10. Šta je na ovoinO? Drugovi, pobrinite se za istinu i vaše interese da se sazna, šta je na ovome. Jugoslovanska specijalna radiona za popravak MESRRSK1H I KOBASIČARSKIH STROJEVA I MOVI STROJEVI U RAZNIM DIMENZIJAMA Stalno skladište svih strojeva. - Transmisije - Svakovrsne reme za vješanje mesa i kobasica. - Kuke za sušenje mesa od svake veličine. - Brušenje svakovrsnih noževa i ploča. - Montaže. FRANJO TRBUHA ZAGREB, MAKS1MIRSKA €. BROJ 11 35-god. praksa kod specijalne tvornice FRIEDRICH I HflflGR, Wien. — Narudžbe i popravci izvan Zagreba bit će brzo otpremljeni. SOLIDNA RADNJA! UMJERENE CIJENE vili lillllllllllllll!ll!lllllllll!illlilllll!llllllllllli!lllllllllllllllllllllllll!llllllllllllllilillillllllll!ll!lliillliliillllllllllliifllii!ilillllll:i>l!!lliil!llllilllll!lllllllll!llllllllllttf!tMltijltjliM TRGOVANJE MLADIM JARIĆIMA postalo je prema veslima nekih đnevnij časopisa veoma čudnovato. U Sandžs* priredžen je bojda ceo neki trgovaČ** 1 * * * * * * * pohod na mlade jariće u oelaljenija sd9 * da se iskoristi neobaveštenost seljaka ^ cenama, jer su daleko od varoši. Traži fe naime jareća kožica, koju upotrebljavaj11 * * * tvornice koža za preradu u najfinije kO' že za obuću. Plaćaju se jarići po Din ^ do 35 te ostaje ovako trgovcu bojda n* samo meso nego još nešto novca. To bi bio zaista veliki dobitak, o čije istinitost1 pak još nismo bili obavešteni. Potreba0 * je dakle da se drugovi zainteresuju z9 ovo te prema tome postupe kako treb9 da neće opet doći sav ovaj prljavi terej na Vas. Ne ide se tu za to, po kojoj ce#} dobivaju trgovci jariće, nego, po kojd ih ceni prodavaju mesarima. Spomenuj0 se naime da se ovo meso prodava ko° mesara po Din 12 te bi dakle bili u kupovanje umešani i mesari ako ne ući' nite sve potrebne korake za vreme dob vas se direktno ne napada. Ne gubit0 vremena, mesari i tražite svoje pravo. VETERINARSKA UVERENJA moraju biti otsad priložena popratnim cio' kumentima svib pošiljka prerađjevina od mesa. tako i svinjske masti, koja su ot' premljena želcz.nicom. Ovo traži bansk9 uprava Savske banovine. Razno. Na izložbi u Chicagu zastupana je Jugoslavija sa svojim proizvodima i os Binama. .Bi Trgovci se bune protiv osnivanj11 filijala, koje osnavljaju tvornice te ovfl' ko štete interese velikih trgovaca. Ovin>‘ se naime oduzima trgovcima muštenj* to jest male trgovce i direktne potrošače Hitler jo oborio svog šefa nemačkOt' privrednog sistema, jer je radio u inh’-resu velikih industrija, to jest Huggcn berga, ne pak u interesu naroda. Naša vanjska trgovina bila je dos4‘ aktivna te se nadamo da će ovakva,1 ostati pošto izvozna kampanja još nii1 nastupila. Japanci su morali opet početi sa ratotf'j jer je kitajski general Feng prešao grflj niču Mandžurije i želi ovu osloboditi lS' pod njihovog protektorata. Privatni činovnici traže svoju komor11' jer smatraju da samo ona može štititi zastupati njihove interese. Naša južna braća organ izlij u puto'11' nja u Slovenačku, što je od velikog zn0’ čaja. I mnogi kongresi bili su ove gori*!1, održavani u Ljubljani te je SlovenaĆk ove godine mnogo posećena. Nemačka ima sada svoje slavlje • turnerima. Možda je ovo odjek sokolsk0* sleta te ćemo možda morati i mi ina'J raspravljati o pangermanizmu kao što oni raspravljali o panslavizmu. Šećer još nije poskupio kako su obf ćale šećerane. Sa poskupljenjem neće 0j spasiti svojih bilanca. Voće je ove godine veoma jeftino proizlazi iz činjenice da seljak nema najpotrebnijeg novca za letni rad. LIŠEN KRIZE. Bogati i debeli privatnik, nekad sjy mLišni i mršavi bakalin upitan od d°s poznanika u hotelu. Poznanik: Jesi-li napredovao? On: Ne, kuća mi izgorela. Poznanik: Šta je sa trgovinom? On: Propala. Poznanik: A od čega živiš? > On: Žena prodava mirise i pudere- Jeftino prodam Man Wolf, jedan stroj za punjenje koba- >ca od 30 litara, jedan stroj za zatvaranje ... " onzervi, banju za mešanje mesa (grand). .^ansmisiju 40, 50 i 60 m/m, i 20 m, bačve pade) iz tvrdog drva za solenje mesa, ladan motor na surovo ulje i jedan stroj-^caljku za brzo solenje šunke (butina). Milan Benotić, mesar, Koprivnica. Ako želite imati prima i tačno sortirana creva onda se izvolite obratiti na: »JUGOCRIJEVO« ZAGREB, Klaoničkaul.9 TELEFON 60-91 Brzojavni naslov: JUGOCRIJEVO Tražite cijenik! Brza i solidna podvorba! Svetsko poznate ASTRA- UREĐAJE za HLAĐENJE dobavlja u svim veličinama počam od 600 do 250.000 kal. na sat sa kompresorima stojeće : 1: 1 1 ca ili Kov ili ležeće konstrukcije sa ili bez automatike za punjenje amonijakom, ugljičnom kiselinom, etil- ili metilkloridom uz solidne cijene i povoljne platežne uvjete ALFA d. d.. ZAGREB DUICUANINOVA 28. Naručite mesarsko-kobasičarsku stručnu knjigu kod uprave „Mesarskog lista** za cenu od Din 120 ili Din 1@0 berman itter, cronenberg NEHACKA specijalna tvornica mesarskih testera (pila) 'zradjujemo mesarske testere svih veličina najboljeg kvaliteta, obične, poniklane kao i nehrdja-jU(^e. TRAŽITE CENIK! Ho«HtvgroN o ^ c m •3! 3 ca 3 £ ® - £ S £ > o 3 >U ■« o o o £ CO 73 CO X) 3 > 73 CO £ 3 73 V 'c o. o £ 3 73 C/) ctf C/5 a/ d & OJ C/5 a/ CO CJ (U >N OJ c Z3 >to to N OJ E O E (U > = « £ ro ^ N c -i ro --Q .= E . a; > 0 E 1 .S, š 7) 6 CO a; E ;čo 3 co O ro c 0) U c 5 '.§•§ cl ^5 2 ^ C 'š-s n o E ro V) O O r\] ro c O u) .Si, a; u ‘E o Ž TD O ro c > ro N N o cu 00 >0 D t— O Qu a> < •s 5 • CQ - i ■ - 2 od ® 6 * *“■ c* «8 S* N ■m •M fa e S N o ^ u. • J* X J3J UJ *3 Z c u V5 ed L