PoStarina Diadema u sofo
roi 49.
(J Zagreb«, 3. decembra 1935.	Pojedini broj stoji dinara 1.50
~	3 -
' ■
Naručujte naše ____.mare! Ve-
liki »Jadranski koledar« i džepni koledar »Soča« stoje zajedno 18 dinara.

Brošura o abesinskom ratu izlazi u drugom popravljenom izdanju. Naručite je odmah! Stoji samo 6 dinara.' ____________________J
GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EM SGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE

ABESINSKA OFENZIVA
Nema više sumnje, da je talijanska vojska na abesinskim ratištima došla u vrlo tešku situaciju. Kad je rat započeo s talijanske se je sirane vjerovalo da te u dva mjeseca crne košulje doći u Adis Abebu i. da će od Negusovih dvorova napraviti štale za svoje konje, kako se je čak i kroz štampu nagovještalo. Vidimo medjutim, da do toga nije došlo, nego naprotiv, da je zbog neuspjeha u vodjenju rata vrhovni komandant talijanske vojske u Africi De Bono bio opozvan, a na njegovo mjesto postavljen maršal Badoglio. Očito je, da je čitava zamisao prodiranja u Abesiniju postavljena na pogrešnu osnovu. Nakon dva mjeseca od početka rata konstatiralo se, da se na ovaj način ne će daleko doti, jer je nemoguće napredovati s velikim kompleksom vojske, s motorizovanim odredima, s tankovima i teškim topovima, kroz zemlju, koja je strašna po svojoj formaciji i u kojoj nema gotovo nikakvih puteva. Mussolini je poslao u Abesiniju 30.000 radnika da grade česte za vojsku, koja prodire, ali se pokazalo, da je to jalov posao. U Eritreji, koja je i ranije bila pod Italijom gradilo je 30.000 talijanskih radnika i 10.000 uro-djenika cestu iz Masaue do Asmare, dugu 100 km, punu godinu dana, pa i ta cesta je takova, da se od ponoći do podne po njoj vozi u jednom pravcu, a od podne do ponoći u drugom pravcu. Od abesinske granice do Makale moralo bi takvu cestu 40.000 ljudi graditi možda i dvije godine, jer je teren mnogo nepodesniji. A pored te ceste treba i drugih cesta, uzduž i popreko zauzete Tigreje, ako se želi ratovati s Abesincima na dosadanji način. Do sada su Talijani mogli napredovati samo zato, jer im Abesinci nisu davali otpora. Znamo, 'da su se Abesinci i na sjeveru i na jugu povlačili bez borbe i pustili su Talijane da gotovo bez krvi dodjv na sjeveru do Mahale, a na jugu gotovo do Sasabaneha. Na Um točkama počeli su Abesinci, medjutim, da daju otpor i dogadja se ono što se moglo očekivati. Abesinski gveriljski način ratovanja prestavlja za veliku talijansku vojsku, koja se oslanja na tankove, motore i. ceste, neizmjernu opasnost. Talijani se ne mogu kretati sa svojim modernim ratnim sredstvima Iz prirodnih zasjeda, iz onih strašnih abesinskih planina prijeti im opasnost četničkih napadaja, lakih, gipkih i lukavih abesinskih odreda koje ne može avijacija da otkrije i da ih goni ™ yfl*-šan način. Pokazalo se doista, da je talijanska avijacija, od mnogo manjeg značenja u abesinskom ratu, nego što se to očekivalo u početku. Ne samo da nije u stanju, da onemogući abesinski način ratovanja, nego smo vidjeli, da toj strašnoj avijaciji prijeti velika opasnost i od samih abesinskih pušaka i od modernih kontraavijonskih topova, koje je Abesinija dobila iz Engleske. Zbog svega toga. poslije zauzeta Makale Talijani ne mogu da jave nijedan svoj uspjeh, a naprotiv s abesinske strane javljaju internacionalne agencije, da se J. a i-jani moraju čak i povlačiti sa mnogih zauzetih položaja. Time što su puštali laU-jane da prodiru u unutarnjost zemlje, Abesinci su dobivali na vremenu za svoje temeljitije opremanje, a Talijani su morali prorijediti svoje linije, rasporedivši ih po širokom frontu, koji se je u obliku iepova proširio na sjeveru i na jugu u unutarnjost Abesinije. V ovakvim, prilikama abesinska gverilja ima uslove za uspjeh. Ne samo britanske i njemačke agencije, nego i sami talijanski vojni stručnjaci moraju. da konstatuju, da je rat u Abesiniji za Italiju vrlo težak. Eto, čitamo u torinskem fašističkom dnevniku »bazem del Popola« članak o abesinskom, ratu, koji je napisao talijanski pukovnik Romano. Cm potvrdjuje ono što smo mi u početku ovoga članka rekli
Pukovnik Romano piše, da je gverilski rat na sjevernom ratištu u punom razmahu. Ti napadaji Abesinaca onemogućuju sistematsko prodiranje svih triju armijskih korova, koji djeluju na sjeveru. Abesinski čelnici — piše pukovnik Romano — skrivaju se u planinama Tembiena u malim skupinama i šalju svoje izvidničke pa trule skoro do same Adue. Pukovnik Romano kaže, da su se vojnici rasa Sejuma naučili sakrivati i potpuno su nevidljivi za talijanske avijone. Oni poznaju zemlju i siaino je iskorištavaju, pri čemu im odlično služi izvanredna gipkost. »Našoj vojsci -kaže Romano - čine što dalje to više poteškoća.« Zastoj na sjevernom frontu ne znači da je svaka talijanska aktivnost pre-stdla — piše pukovnik Romano	nego
da talijanska vojska ima pune ruke Pos(®> braneći se od iznenadnih napadaja iz zasjeda, koje Abesinci znadu majstorski izvoditi. To je mišljenje vojnog stručnjaka »Gazette del Popolo«. G stanju na južnom frontu piše on uglavnom ovo: Treba znah, da na južnom frontu nema nigdje vode na velikim’ razdaljenostima. Gusto osušeno jjrmovlje izaziva četnički način ratovanja.
VEĆ SE VRŠE PRIPREME
ZA EVAKUACIJU TRSTA U SLUČAJU EVROPSKOG RATA
Trst, decembra 1935. — Internacionalna štampa javljala je posljednjih dana, da Italija sprema vojsku na evropske granice, naročito prema francuskoj granici, i da je gotovo sve za slučaj evropskog rata, koji bi mogao da bukne u vezi sa zabranom petroleja. Pretpostavlja se, da bi taj rat izazvala Italija, jer nema razloga da se sumnja na nekoga drugoga. To, da Italija šalje trupe na granicu, istina je. I prama jugoslavenskoj granici opaža se užurbana vojna djelatnost u svim pravcima. Ratni radovi, koji su se ranije obustavljali, sad se punom parom dovršavaju. Imamo informacije, da se garnizoni uz granicu povećavaju. Ali najinteresantnije je ovo:
Prošlih dana gradjani grada Trsta počeli su dobivati formulare, koje moraju hitno da ispune, a na kojima jedno pitanje govori o evakuaciji za slučaj rata. U tu rubriku treba upisati ima li familija nekoga u unutarnjosti Italije, kamo može da se preseli u slučaju evakuacije Trsta, ili prepušta brigu za preselenje državi samoj.
Oni koji su preživjeli svjetski rat i austrijsku evakuaciju ratnih zona, znadu što znače ove blankete i koja je svrha ovim pitanjima. Zbog_ toga je u Trstu zavladalo panično raspoloženje. Svijet ne govori gotovo o ničemu nego o ratu, koji je pred vratima.
Z UTRJEVALNIMI NAPRAVAMI OB MEJI PRI GODOVIČU
NADALJUJEJO
Hotedršica, novembra 1935.	—
(Agis.) — Kot smo svoičas že poročali, so ob meji pri Hotedršici in Godoviču, potem ko so končali s podzemnimi utrjevalnimi deli, pričeli z napravami žičnih ovir vzdolž meje. Letošnjo pomlad pa so s tem delom prenehali. Vsi delavci, ki so bili tu zaposleni, so bili odposlani nekam v Ti-role tudi k utrjevalnim delom. V sredini
meseca septembra pa so se vsi tisti, ki so bili spomladi zaposleni tu pri napravah žičnih ovir spet vrnili, in sedaj nadaljujejo z že prej začetim delom. Zaradi tega so ojačane vse postojanke javne varnosti v okolici, bodisi milicije, bodisi karabinjerjev. V teku jeseni je bilo celo ustanovljenih nekaj novih postojank.
OB MEJI PRI POSTOJNI PRIDNO NADALJUJEJO Z UTR JEV AiNJEM
Postojna, novembra 1935. — (Agis.) — Pri takozvani Ravbar komandi v bližini Postojne, so že pred časom pričeli z utrjevanjem, zlasti pod zemljo. Tu so vse primerne točke utrdili z raznimi rovi in kavernami, zlasti pa so naredili mnogo prostorov za topove. Sedaj pa dovažajo v te prostore zložljive topove in jih montirajo na določena mesta. Vsa površina nad utrdbami je sedaj že prosta vsakršne navlake, ki bi maskirala okolico, kajti trava se je že zarasla po preriti zemlji, poleg tega pa so tudi vso površino zasadili z starim drevjem, ki so ga izkopali v gozdu
s korenicami vred. Vse kraj pa je močno zastražen tako, da ne more nihče v bli-
ti/io.
NOVA VOJAŠKA POT Z RAZDRTEGA NA NANOS.
Postojna, decembra 1935. (Agis). — V Razdrtem so pričeli z gradnjo nove vojaške ceste na Nanos, obenem s tem tudi popravljajo cesto proti Št. Vidu, zlasti ravnajo prvi ovinek pri Razdrtem. Na Nanos bo tako z dovršitvijo te ceste speljana že druga vojaška avtomobilska pot Ena pričenja blizu Št. Vida in so jo gradili v 1. 1928.
SENZACIJA ŠVICARSKOG LISTA
Poznati švicarski dnevnik »Basler Nachrichten« od 3 decembra donio Je kao senzaciju vijest, da se Njemačka obvezala, da će u slučaju rata s Italijom Jugoslaviji odstupiti Julijsku Krajinu, a Jugoslavija se neće protiviti priključku Austrije Njemačkoj. To je, navodno, za ključeno u posebnom sporazumu.
IDUĆI BROJ NAŠEG LISTA BIT ĆE BOŽIĆNI
Molimo suradnike, da pošalju odmah svoje rukopise. Idućeg tjedna naš list neće izići.
DVA OSVRTA NA JADRANSKI KOLEDAR
U Splitu je počeo izlaziti tjednik »Jugoslavenska Riječ«, koji u svom prvom broju donosi ovu toplu bilješku u našem »Jadranskom koledaru«:
»Ovaj koledar kojega već drugu godinu izdavaju emigranti iz Julijske Krajine i Zadra, izašao je u nakladi konzorcija »Istra« u Zagrebu. Zapravo to i nije koledar, već almanah emigranata iz Italije, a saradjuju u njemu domaći i strani pisci. Ima u njemu odličnih pjesama, još neobjavljenih političkih, kulturno-historičkih i drugih članaka, odnosećih se na naše krajeve pod Italijom, a ove godine ima i omladinski dio. Obzirom na odličan i bogati sadržaj, svrhu kojoj je almanah namijenjen i minimalnu cijenu (10 Din), svaki naš čovjek morao bi da ga kupi. »Jadranski koledar« može da se nabavi kod Emigrantskog udruženja »Istra«, preko uprave našeg lista i u knjižarama«.
Viktor Car Etain u svom mjesečniku »Mornar« donio je o našem koledaru ovu bilješku:
»Jadranski kalendar«. Izašao je i taj vrlo omiljeli kalendar naših emigranata. O njemu reći ćemo koju u idućem broju našeg lista. Za sada ga preporučujemo najtoplije svima, jer i zaslužuje ne samo svaku preporuku već i najljepšu hvalu. Dobiva se kod Uprave »Istre«, Masarykova ul. br. 28-11 Zagreb.
ISTARSKO NIKOLINJSKO VEĆE
Istarski akademski klub i omladinska sekcija »Istre* priredjuju u subotu, 7 o. m. u 8 sati u Bogovićevoj ul. 7 svoje tradicionalno Nikolinjsko zabavno veče s programom i plesom. Svira društveni jazz. Odličan buffet. Darovi »sv. Mikule dici i velikim« primaju se u tajništvu »Istre«, Trg Kralja Aleksandra 4 do subotu u 7 sati naveče, a kasnije pred početak zabave n Bogovićevoj 7. — Ulaz dobrovoljni prilog.
TEŽKA NESREĆA NA »VULCANIJI«
V Benetkah se je dogodila huda nesreča na znani Kozuličevi ladji »Vulcaniji«. Ko so postavljali nove železne plošče je ena teh padla na skupino delavcev in na mestu ubila 3 ter 2 delavca težko ranila. Vsi so iz Tržiča in okolice. — (Agis).
Talijanska južna armija je razdijeljena n manje kolone, da se lakše brani od iznena-djenja. Ali veče akcije na toj fronti gotovo su isključene.
Još jedan fašistički vojni stručnjak potvrdjuje, da je stanje talijanske vojske u Abesiniji teško. To je Aldo Valori, koji 11 »Corriere della sera« od 27 pr. mj. piše, da Italija ne žeti da spoji _ Eritreju i Somaliju i da to nije za sada cilj talijanske vojske, pa da su fantastični oni glasovi, koji kažu, da Badoglio želi da spoji sjevernu vojsku s južnom Grazianijevom vojskom ... Ovako pisanje je značajno, kao povlačenje, kad se uvidja — neuspjeh.
■ Trebalo je samo da se Abesinci mah maknu, pa da se na jugu počne raspadati čitava Grazianijeva fronta, a na sjeveru se već pomišlja o napuštanju Makale. Možda i nisu sasvim točne vijesti, da su Abesinci zauzeli svoj Gorahaj i Gerlogubi, ali istina je, da Oraziani povlači čete, koje su bile prodrle uz rijeku Fafan prilično prama sjeveru. Istina je i to, da mu je uz rijeku Šabeli vojska rasa Deste zadala goleme neprilike, pa su Destine čete prodrle na jednoj strani čak i u Somaliju. Taj udar s boka zaprepastio je Talijane, kao što ih je zabrinulo ono nekoliko udaraca rasa Sejuma na sjeveru s desnog boka u gudurama Tembiena. Ali tu je tek početak nečega što se ima razviti ovih dana.
Razni strani vojni stručnjaci izražavaju u posljednje vrijeme mišljenja, koja se poklapaju uglavnom s onim što smo do sada u ovom članku rekli. Općenito je mišljenje, da je talijanski rat u Africi stvar naglo improvizirana, nedovoljno spremljena, i da je izgled u uspjeh vrlo malen. I oni, koji su prvih dana rata nastojali da se ne zalij etava ju u izricanju mišljenja, sad vet govore sa velikom, sumnjom o talijanskim rezultatima. Ne spominjemo engleske pisce,
koji su izrekli u neku ruku prognozu o slomu talijanske vojske u Africi, ali interesantno je da i na francuskoj sirani, koja pokazuje još uvijek izvjesne simpatije za Italiju, ima sve više glasova, koji se kritički odnose prama rezultatima talijanske vojske u Africi.
U pariškom dnevniku »Journal des De-bats« piše general Duval vrlo pesimisiičke članke, u kojima iznosi, da je talijanski rat nesretno započeo, da mu je glavna poteškoća u nemogućnosti motorizovanog rata, u pomanjkanju puteva i sve većoj oskudici na hrani i municiji u prvim linijama, koje se teško snabdjevaju. Taj uvaženi francuski vojni stručnjak kaže, da je De Bono doveo stvar u bezizlaznu situaciju i da će Badoglio pokušati da pribjegne drugoj taktici, to znači, da će napustiti gradnju cesta i sistem vezivanja s pozadinom, te će početi da udara s gipkim lakim odredima, u neku ruku da će i on primjeniti gueriljski rat. On će pokušati da ubrza rat, ali tu će opet izbiti talijanska manja vrijednost pred abesinskim ratnicima, koji se bore na svojoj zemlji koju temeljito poznaju. General Duval smatra da je istina i ono što se u posljednje vrijeme piše, da naime Italija nemože mnogo" da se osloni na askare, to jest na uro-djeničke trupe, koje su hrabre, ali nemaju smisla za disciplinu i de Bono je imao s njima slabog iskustva, ne samo zato jer bježe na abesinsku stranu, nego i zato, jer su u ratnim naletima prava horda, koja nikad ne izvrši ono što se od nje očekuje. Pitanje je hoće U Badoglio moči na njih mnogo da se osloni, a znamo, da sami Talijani nisu suviše izdržljivi za hitre gverilj-ske akcije. Ono što će Badoglio, dakle, započeti prestavlja jednu veliku nepoznanicu. A ovakvo je ratovanje i utoliko teže što je pozadina dublja, a vidimo, da je talijanska pozadina dosta duboka i da su joj bokovi
već do sada bili izloženi napadajima četničkih abesinskih odreda, pa je dolazilo u novembru na raznim stranama do krvavih poraznih bitaka.
Glavna je, medjutim, slaboća talijanske pozicije, naročito na sjeveru u tome, što je po zauzeću Makale talijanska vojska ostala bez inicijative. Ona je samo »čistila« zauzeti položaj. Ona je imala posla posljednjih dana razoružavanjem stanovništva u području, koje je zauzeto, jer se konstatovalo, da urodjenici u okupiranom kraju, ma da su se pokorno ponašali povodom ulaženja talijanskih trupa, prestavljaju veliku opasnost, jer su spremni da iza ledja napadnu svoje »osloboditelje«.
V tom vremenu, dok su prestale inicijative s talijanske strane Abesinci su u okolici Makale, u planinama Tembiena i u području Desie koncentrirali vojsku od 400 hiljada ljudi, koja se tako savršeno maskirala u gudurama, da je talijanski avijoni ne mogu otkriti. I sad, kad je Negus došao u Desie i tu uspostavio svoj štab, započelo je marširanje te goleme i strašne vojske, divlje po svom karakteru, a naoružane odlično modernim lakim oružjem, u pravcu talijanskih linija. Moglo bi se dogoditi da Abesinci doista iznenade Talijane na položajima oko Makale, gdje su talijanske Upije najviše izbočene u unutarnjost Abesinije. Tu bi se mogla zametnuti ovih dana strahovita bitka,, koja možda neće biti definitivna, ali koja bi mogla da svrši, po svemu izgleda, tako da će u najmanju ruku značiti veliki udarac za daljnju talijansku akciju u Abesiniji. Ta abesinska ofenziva koja će imati sve karakteristike tipičnog abesinskog rata, one. koje su slavne po talijanskom porazu iz 1896. znači najveći do-gođjaj otkako je započeo abesinski rat i rezultati su od kapitalne važnosti za ishod čitavog rata	Kim)
NAPETU GODIŠNJICU SEDEJEVE SMRTI
MARGOTTI NAREDJUJE SLOVENSKIM SVEĆENICIMA GORIČKE NADBISKUPIJE DA MOLE ZA MUSSOLINIJA
I ZA RAT
FRETEPANUE TUJIH DRŽAVLJANOV V ITALIJI
V	zvezi s sankcijami so se fašisti spravili tudi na tuje državljane. Tako so v Padovi nadlegovali dva ameriška zdravnika in njihove soproge, ker so mislili, da sta Angleža. Raztrgali so tudi zastavice na avtomobilih. V Rimu so štiri godbenike hudo pretepli in tudi ogražali nekatere angleške državljane. Na nekega Šveda so metali blato. Ne moremo si misliti, kako naj bi bilo to v skladu s tujskim prometom in njegovo propagando. — Agis.
GODINU DANA ZATVORA RADI MOLBE ZA POTPORU
Talijanski »Regime fascista« iz Rima javlja da su u Massa Carrara osudjena 4 lica na po jednu godinu tamnice radi toga što su protestirali kada ih je fašistički tajnik brisao sa popisa siromašnih koji dobivaju potporu u hrani, tako zvanu »zimsku pomoć«.
ARETACIJE v'šEMPASU
V	Šempasu so karabinerji aretirali Antona Peršiča, ki je bil osumljen, da se ni odzval pozivu k vojakom.
PET GODINA KONFINACIJE ZATO, ŠTO SE IZJASNIO ZA DRUŠTVO NARODA
Radnik Giovanni Merano iz Spezie osudjen je na 5 godina konfinacije na otocima radi toga, što se izrazio da je Društvo naroda pravilno postupalo, kada je Italiju oglasilo za napadača. Doveden pred policijskog komesara nije porekao to svoje tvrdjenje, već je osim toga rekao: »Ako nisam fašista, ja sam bolji Talijan nego vi.« _______
KER JE PRODAJAL DVAKRAT DRAŽJE.
Trst, decembra 1935. (Agis). — Tržaški prefekt je odvzel koncesijo trgovcu Paolettiju Arturju, ker je prodajal tekstilno blago dvakrat dražje kot bi smel.
DELO NA BOLNICI V GORICI USTAVLJENO.
Gorica, decembra 1935. (Agis). — Kakor smo poročali so pričeli v Gorici letos z gradnjo velike nove bolnice, baje za tuberkulozne. V zvezi z mobilizacijo p_a so to javno delo ustavili in ne grade več. Ravno tako poročajo, da so ustavili velika dela na justični palači v Milanu.
V JUŽNEM TIROLU DRŽAVA DOVOLILA CRTANJE DOLGA ZARADI ASIMILACIJE.
V	načrtu je zakon s katerim se bo odpisal dolg, ki ga imata hranilnici v Boznu in Brunecku še od zamenjave avstrijskega denèrja izza časa po vojni. Ta deficit se bo črtal v dobro obmejnih hranilnic, tako da bodo lahko izdane večje svote denarja za asimilacijo Nemcev v Tirolu.
♦
župnik iz Milj Marij Mizzan je daroval državi svoj župnijski prstan.
*
V	Vincenzi se je cena kavi, drvom in olivnem olju podvojila.
ZAPRTA PEKARNA V HRUŠEVJU.
Gorica, decembra 1935. (Agis). — GorišK' prefekt je odredil, da morajo zapreti Josipu Ragusi pekarno v Hruševju za 5 dni. ker ni imel v prodaji navadnega kruha.
NAŠE VASI INI SANKCIJE
T i s t, decembra 1935. (Agis). — Po naših vaseh, zlasti kjer nimajo elektrike se zelo čuti pomanjkanje petroleja, ki se ga skoraj v nobeni trgovini ne more dobiti. Vendar pa je trgovcem prepovedano govoriti o pravih vzrokih pomanjkanja tega in drugih trgovskih predmetov.. Reči morajo, da bo vse v kratkem prispelo. Blago sploh je zelo podražilo, ljudje pa imajo vedno manj denarja za nakupovanje. Tudi postajajo trgovine vedno boli prazne, ker ne morejo nabavljati novega blaga in onega, ki ie zmanjkalo.
MORNARI I LUČKI RADNICI PROVA-DJAJU SANKCIJE PROTIV ITALIJE Lučki radnici u San Frančišku neće da krcavaju talijanske brodove.
Lučki radnici u San Frančišku u Kaliforniji odbili su, da ukrcaju teret na jednu talijansku ladju. jer je veći dio tereta mogao da bude upotrebljen u ratne svrhe.
POBUNE NA SICILIJI
NAPADAJI NA OPĆINSKE UREDE
U prošlom broju smo javili o pobu-rama seljaka na Siciliji i o zapaljeni u četiriju općmskih zgrada. Sada javlja antifašistička štampa iz Paierma da je na Siciliji došlo do novih nemira. Tako je u Palermu preko noći poharan općinski ured, a naročito anagrafski arhiv. Pokradeni i zapaljeni su porezni akti i knjige, kao i matice rodjenih iz protesta protiv ogromnih poreznih guljenja i slanja mladića u Afriku.
SVINJSKA KUGA, NA KRASU
Sežana, decembra 1935. (Agis). — Po skoro vseh okoliških vaseh razsaja zadnji čas velika svinjska kuga, ki je prizadela kmetom že ogromno škode. Mnogi so vsled tega bili prisiljeni poklati še ne-reiene nrašiče in se tako izogniti večji nesreči. Ponekod pa je uničen s tem tudi ves zarod za prihodnje leto, tako da ne bodo imeli ničesar. Upoštevati moramo, da si sami ne bodo mogli nabaviti nove zalege, kar pomeni za naše kraje propast tudi te panoge živinoreje.
Dne 28 novembra, na dan pete godišnjice smrti velikog, kneza biskupa Gorice Sedeja, koji je umro ubijen maltretiranjem Rima, njegov je fašistički nasljednik nadbiskup Margotti učinio jednu manifestaciju, koja još jednom potvrđuje njegov fašistički mentalitet i njegovo fašističko uvjerenje. On je upravo na taj' dan poslao fašističkom pokrajinskom sekretaru za Goričku kao svoj poklon zlata za produženje rata u Africi svoj biskupski lanac i jednu zlatnu vatikansku monetu poprativši to jednim pismom, u kojem kaže:
»Moje mi lično siromaštvo ne dozvoljava da učinim za dragu domovinu onoliko koliko bi moje srce htjelo u ovim historijskim momentima. Imam dva lanca za križ, koji meni pripadaju, pa jedan od njih, koji mi je draga uspomena na milog jednog prijatelja, dajem vrlo rado i s velikim veseljem na hrpu darova, koje dobri sinovi Italije nude svojoj velikoj majci da je ohrabre i pomognu protiv ekonomskih neprijatelja. Dodajem jednu vatikansku monetu, jedinu zlatnu monetu koju u ovom momentu posjedujem. Ali ako ne mogu dati u zlatu, nudim u zamjenu moje molitve i molitve, koje se svakog dana dižu u ovoj nadbiskupiji za našu Italiju i njezine vrijedne vojnike«.
Tu sada nadbiskup javlja fašistič-
Fuljski fašistički list »Corriere Istriano« od 26 novembra donosi članak, u kojem kaže, da su svećenici koparskog kaptola izrazili posebnim manifestom, da se slažu s Mussolinijem koji vodi afrički rat i da su spremni podupirati taj rat. Ali ima — kaže list — još uvijek mnogo istarskih svećenika, koji nisu pokazali na ovakav način, da su solidarm s fašizmom. Oni se izvlače time, da nije njihova dužnost da se bave političkim stvarima, nego samo vjerskim. »Corriere« energično naglašava, da afrički rat, koji vodi fašizam, nije nikakva politika, nego upravo protivno. Svećenici bi se morali okupiti oko Dučea i zato, jer se on bori protiv
Gorica, decembra 1935. (Agis). — Pred kratkim je nekdo napisal v stranišču na steno v tekstilni tovarni v Podgori: Pol za dučeja, pol za Italijo. Seveda je sledila temu takoj velika racija med de-lavlcami in karabinerji so s temeljitimi preiskavami iskali pravo storilko tega dejanja. Kljub vsemu zlasti s primerjanjem
kom sekretaru, kao nekom svom pretpostavljenom, da je naredio svim svećenicima nadbiskupije, da prilikom svake mise mole za pobjedu talijanskog oružja i za pobjedu protiv sankcija, koje su ostale države digle protiv katoličke Italijé. Ta molitva glasi
»Obori, Gospodine, molimo te, oholost naših neprijatelja i krepošću tvoje desnice uništi njihovu aroganciju. Učini da zbog te svete žrtve mi budemo očišćeni od naših krivica i oslobodjeni od neprijateljskih zasjeda. O, Bože, zaštitnice naš, bdij nad nama i brani nas u opasnosti, da, kad prodje svaki strali, uzmognemo mirne duše da te služimo. Za gospodina našega Isusa Krista, tvog sina, koji živi u tebi u jedinstvu s Duhom Svetim, u sve vi jeke vjekova amen«.
Javljajući tu svoju odredbu fašističkom sekretaru, Margotti tog sekretara blagoslivlje i blagoslivlje »sve članove organizacije, koja o njemu ovisi«, to znači sve goričke fašiste.
Fašistički federalni sekretar je odgovorio Margotti ju pismom u kojem mu kaže, da je »i ovom prilikom dao još jednom dokaza o svom velikom patriotizmu«. Dalje kaže fašistički sekretar, da će fašistička Italija poduprta katoličikom vjerom postići ono što je Duče zacrtao i da će u Abesiniji biti afirmirana civilizacija i katolicizam.
sankcija, koje su organizovali masoni, protestanti, bezbožnici, socijalisti i slični protivnici Italije. Ne učestvovati u jednoj borbi te naravi i ispričati se politikom znači činiti zločin prama fašističkoj Italiji.
»Onaj, koji pada u takve apsurde dostojan je ricinusovog ulja, ili pak mjera, koje mogu da započnu s konfinacijom, a da svrše makar i pred plotunom za ekzekuciju«. Znači, da se »Corriere« prijeti istarskim.
svećenicima, da bi mogli dobiti ricinus, da bi mogli biti konfinirani ili čak streljani, ako ne manifestuju svoju privrženost Mussolniju u ovom momentu.
pisave, pa je niso mogli dobiti. Ker niso hoteli pustiti greh nekaznovan, so kratko malo odpustili iz službe vsako deseto delavko. Tako jih je bilo prizadetih v tem oddelku tovarne precejšnje število zlasti iz Furlanije, ki so ostale popolnoma brez vsakih sredstev.
LIRA SE PRIBLIŽAVA SVOJOJ PRAVOJ VRIJEDNOSTI: — NIŠTICU
Pariški dnevnik »Le Populaire« od 30 novembra, piše:
»Otkako su otpočele borbe u Istočnoj Africi, kurs lire je samo nominalan. Na crnoj burzi, jedinom tržištu, na kojem se još može naći kupaca za talijanski novac, sto lira prodaje se za pedeset francuskih franaka. Da bi sakrila pravo stanje stvari, talijanska vlada ne objavljuje više stanje talijanske državne banke. Uostalom, njeno zlato sada je samo ratno blago. Ono više ne pokriva opticaj novčanica. Da bi kako tako došla do zlata, vlada u Rimu objavila je da će ga državna novčana ustanova plaćati 18 posto skuplje nego do sada. U svome padu, lira se sve više približava svojoj pravoj vrijednosti. To jest ništici«.
Pariški »Temps« od 30 novembra,
»Lira sad ima četiri vrijednosti. Teorijsku, koja je odredjena zakonom ođ 1927, zvaničnu i nominalnu, cijenu u zlatu, čija se je vrijednost sada povećala, i, naposljetku, vrijednost novčanice, koja je promjenljiva. Izmeđju nacionalne devize i novca drugih zemalja nema više kontakta. Finansijska situacija Italije potsjeća na finansijske prilike U Rusiji i u Njemačkoj«.
U ZADRU VIŠE CIJENE DINAR NEGO LIRU
Za 100 dinara daju već sada 41 lirui,
Nakon što su sankcije protiv Italije stupile na snagu, stanovništvu pogranične zone u okolici Zadra, zabranjeno je izvažanje izvjesnih živežnih namirnica, dočim se druge živežne namirnice, za koje nije još do danas uslijedila zabrana izvoza, mogu izvažati samo u odredjenim količinama. Tako je pojedinom jugoslavenskom stanovniku sa područja treće pogranične zone omogućeno izvesti dnevno do 10 kg brašna, jedan kg. kave, dva kg. šećera itd. Pri kupnji ovih namirnica zadarski trgovci od jugoslavenskih državljana prvenstveno traže isplatu protuvrijednosti u dinarima, a jedino u nestašici dinara, pri-voljavaju da prime isplatu u talijanskim lirama.
Interesantno je i to, da sve talijanske banke i ovlaštene mjenjačnice u Zadru isplaćuju za jugoslavensku stotinjarku 29—30 lira, dočim privatnici i trgovci za istu plaćaju od 40—41 lira. Svim jugoslavenskim državljanima, koji se često navraćaju u Zadar za kupovanje živežnih namirnica preporučuju talijanski trgovci da donašaju što moguće više dinara, jer da će im kupnja živežnih namirnica u dinarima doći mnogo jeftinije nego u talijanskim lirama. Talijani su uvjereni, da je lira na rubu propasti i oni vole dinare samo zbog toga.
OGROMNO POSKUPLJENJE ŽIVEŽNIH NAMIRNICA U ITALIJI
Usprkos državne kontrole cijene živežnih namirnica u Italiji skaču silnom brzinom. Tako je na pr. gorivo drvo skočilo od 19 lira po kvintalu na 32 lire; kava najgore vrste od 15 na 31 liru kilogram; maslinovo ulje od 4.50 lire na 7.50. Cijena jaja i voća je podvostru-čena.
To je posljedica rata, sankcija, a naročito obezvrijedjenja talijanske lire.
VSI ODSLUŽENI VOJAKI MORAJO NA STRELNE VAJE!
Dne 30.^ novembra je ministrski svet izdelal načrt dekreta, s katerim bodo morali vsi odsluženi vojaki, ki se sedaj nahajajo na neomejenem dopustu (congedo illimitato) in ki niso stari nad 32 let, iti na strelne vaje. Narejen je bil tudi načrt zakona za ureditev dolga, ki ga ima društvo Adria v Tržiču napram državi, od katere je najelo posojilo 23-septembra 1923. — Agis.
BALONČKI Z ANTI-FAŠISTOVSKIMI LETAKI SO IMELI VELIK USPEH
V prejšnji številki smo objavili vest kakšnih sredstev se poslužujejo italijanski antifašisti v boju proti vojni in proti fašizmu samemu. Lombardijski odbor »Giustizia e Libertà« je pritrdil na 1000 balončkov okrog 50.000 letakov, katere je veter raznesel po Piemontu, Liguriji in Lombardiji. Takih sredstev so se poslužili tudi antifašisti v RavennL Ta sistem je popolnoma uspel. Ljudstvo je z velikanskim zanimanjem čitalo letake, ki so padali z neba. Policija in karabinerji so bili takoj alarmirani, da rekviriraj o letake, kateri so krožili od rok do rok in so prišli šele po dolgih ovinkih oblastem v roke. Organizirano je bilo tudi vojaštvo, ki je moralo preiskati vsa polja, travnike in gozdove, kjer so morali tresti drevesa, da so prišli do letakov. Cele vasi so se nahajale v pravem obsednem stanju. Na stotine ljudi je bilo preiskanih in aretiranih. Tako so nekega bivšega socialističnega prvaka aretirali baš zaradi tega, ker so sumili, da ima kako zvezo z letaki. Na njegovem vrtu so namreč našli na nekem drevesu šop letakov, ki so padli z balončka. Končno pa so ga morali vendarle izpustiti. — Agis.
Italija je već započela i u Abesiniji s talijanskim školama
Aibesince treba obratiti talij anskoj civilizaciji kao što su »obraćeni« Jugoslaveni u Julijskoj Krajini
Prema vijestima, koje stizavaju iz Tigre je, onog dijela Abesinije koji su Talijani zauzeli, tamo su osnovane prve talijanske osnovne škole za male Abe-since, koji nikada nisu do sada čuli talijansku riječ. Kako će te škole izgledati i koja će biti njihova svrha možemo zaključiti po onome, što su doživjeli Jugoslaveni u Julijskoj Krajini. U vezi s time citirat ćemo jedan telegram rimske agencije Stefani, koji glasi:
»Prilikom svečane audijencije izaslanstva majka i udovica poginulih u ratu, članice izaslanstva predale su ministru pretsjedniku Mussoliniju zastavu za prvu talijansku školu, što će se otvoriti u osvojenom Makale. Tom prilikom članice izaslanstva tražile su da ta škor la dobije ime po majci ministra pret-sjednika »Rosa Maltoni Mussolini«.
Dogadja se, dakle, sasvim doslovno ono što se već dogodilo u stotinama jugoslavenskih sela i varoši Julijske Kra-
jine.
Interesantno je kako fašistička štamp prikazuje to otvaranje talijanskih škol u osvojenoj Abesiniji. Tu je cinizai postigao svoj vrhunac. Talijanska štam pa naime ukazuje čitavom svijetu na t svoju akciju sa školama, kao na nešt što je u znaku nošenja civilizacije i ka na nešto što bi ostali narodi trebali pc moći, a ne boriti se protiv talijansko osvajanja Abesinije sankcijama. Rimsl »Giornale d’ Italia« piše na uvodnoi mjestu:
»Prva talijanska škola, koja je ovi dana otvorena u Adui za urodjeničk djecu skreće još jedanput pažnju ku! turnog svijeta na akciju, koju Italij razvija u zaledju svojih trupa u Abes: niji. To je zaista neposredna akcija civ: lizacije. Doduše, to nije ni jedirti i prvi cilj talijanske politike na abesir skoj teritoriji, ali je direktna i nepc sredna posljedica te akcije«.
JOŠ JEDAN ČEHOSLOVAČKI LIST
USPOREDJUJE ABESINIJI! I JULIJSKI! KRAJINU
čehoslovački list »Hlas Liđy« (Prosćejov) osudjuje pisanje nekih čeških »patriotskih« listova o Abesincima, koje ti listovi nazivaju »barbarima i vlasnicima robova«.
Da bi prikazao »civilizaciju« fašizma, list prenosi jedan članak »Djel-njickih lista« (radničkih novina), koje izlaze u Kladnu u češkoj. U članku se prikazuje teror talijanskih vlasti nad jugoslovenslđm stanovništvom u Istri, da bi se vidjelo, »na kakav način fašisti šire u mirno doba kulturu u svojoj zemlji«-
FAŠISTIČKI UST PRUETi ISTARSKIM SVEĆENICIMA RICINUSOVIM ULJEM I STRIJELJANJEM
NE POŽURE LI SE IZRAŽAVANJEM SOLIDARNOSTI S FAŠIZMOM U RATU
Neusmiljeno postopanje s delavkami v Podgori
Radi majhnega prestopka! so odpustili vsako deseto delavko, ker niso mogli do biti prave storilke
KRONIKA JUŽNOG TIROLA
HAPŠENJA I KONHANJA SE I DALJE PROVODE
Borba protiv plavih pregača Antiengleska propaganda — Kako se fašizam brine za Južni Tirol
U jednom od prošlih brojeva javili smo da su talijansko vjasti podijelile amnestiju koniinirauima iz Južnog Tirola, koji su se svi vratili svojim kućama. Ovaj čin talijanske vlade dobiva sada nešto drukčije tumačenje, jer je znataij broj onih mladjih koji su pušteni kući, poslije toga bio pozvan u vojsku i poslani zajedno s drugim vojnicima da se bore u istočnu Afriku.
Interesantno je takodjer spomenuti, đa i 'sada poslije amnestije imade mnogo slučajeva konfinacije, ,i to kao i prije, za najmanje i najneznatnije stvari. Tako je n. pr. kontiniran na 5 godina neki Alois Aug-scholl, koji je bio sluga u kapucinskom samostanu u Bozenu. Njega je komisija osudila na konfinaciju zato jer da je navodno samostanskim svinjama, koje je hranio, na-đjcvao imena poznatih talijanskih ličnosti.
Osim ovoga ima i drugih slučajeva konfinacije. Tako su konfinirani neki Seheitern i Pcrnstich, obojica mladići iz mjesta Tramina.
Iz mjesta Kurtasch konfiniran je neki Franz Kitsch. Njega su osumnjičili da je iščupao jedno Arnalđovo stabalce, i na njem urezao kukasti križ, znak hitlerizma. On je star 42 godine. U vrijeme,kad je taj 6in izvršen, Ritz se nalazio na drugom mjestu, no to mu nije koristilo. Bio je uhapšen i zlostavljan, a na kraju je osudjen na jednu godinu konfinacije.
Mussolinijev boravak u Južnom Tirolu prigodom velikih vojničkih manevara, još uvijek daje prilike da se o njemu govori. Za Mussolinijev posjet Južnom Tirolu bile su učinjene — kako je poznato — velike pripreme. Postavljeni su medju ostalim veliki natpisi, u raznim frazama, koji su imali prikazati veselje nad dolaskom Duceovim. Natpisi su naravski bili najbombastičniji. Ti su natpisi bili kasnije skinuti kad su ceremonije bile završene, no neki su ostali. Tako se na pr. još i sada koči u mjestu Tramin ovaj kuriozan natpis:	»Crediamo
nel Duce, perche crediamo in Dio« (Vjerujemo u Mussolinija, jer vjerujemo u Boga). A da kuriozum bude veći, taj je natpis postavi ion sučelice samog ulaza u crkvi. Svakako' karakterističan detalj u vrijeme, kad se biskupi talijanski toliko ističu i medju-sobno natječu svojim patriotizmom.
. Svojevremeno su fašisti u Južnom Tirolu (za vrijeme Saarskog plebiscita) na svakom koraku progonili tirolske mladiće ako su vidjeli na njima bijele čarape. O tome smo svojevremeno pisali. Sada pak Talijanima ne daju mira plave pregače, što ih nose jedre i mlade Tirolke. Moguće da te plave pregače imaju neko svoje posebno značenje, kad ih Nijemice toliko vole, a la-inani toliko mrze i progone. Ali moguće je i to. da ta plava boja na pregaci i ne znaci ništa osobito, no kad je nosi većina ženskih, to je za Talijane dovoljno, da ih počne, ' kao bika crvena boja, bosti u oči
1 U posljednje vrijeme vrše Talijani progone i zbog tirolske narodne nošnje._ Tako ima par slučajeva da su zabranili djelovanje nekim muzikama, jer su glazbenici kod javnih nastupa nastupili u svojim tirolskim narodnim nošnjama. Tako su zabranjene muzike u Untermaisu, u Obermaisu, pa u Meranu i Gratschu. A neke su se kapele i muzike i same razišle, kad nisu njezini članovi mogli nastupiti u svojim narodnim nošnjama.	,
Interesantno je takodjer spomenuti da posjednici radioaparata koji imaju zvučnike (gostione, hoteli) ne smiju slušati prenose inozemnih radiostanica. Dozvoljeno je od vanjskih stanica prenositi samo muziku, dok je ostali program strogo zabranjeno slušati. Tako su radioslušači u Južnom Tirolu prisiljeni slušati samo informacije iz Kima, t. j. takve _ koje servira talijanska vlada svojim gradjanima.	_
Kronika Južnog Tirola bilježi ta,kodjer i razna apšenja Nijemaca, sto medjutim za današnje prilike pod Italijom i nije ništa
ne°Inače'še fašisti 1 drukčije osim konfi-nacijama i zatvaranjima brinu za Južni Tirol. Tako su na pr. u mjestu faterzing otvorili nedavno svoju talijansku gimnaziju koju polazi dvadesetak učenika. A otvorili su gimnaziju u kući, gdje se prije nalazilo jedno katoličko društvo, koje su vlasti bile raspustile.
Karakterističan je detalj, da se Južnom Tirolu vrši protuengleska propaganda, pa je tako na pr. južnotirolski list »Alpenzeitung« (njemački pisan list u fašističkom duhu) od 1? prošlog mjeseca na prvoj strani donio velikim slovima noticu, da se ne smije ništa kupovati od Engleza, pa ni fraze o prijateljstvu, jer da se roba mora u zlatu plaćati a prija eljstvo da su Talijani Englezima platili u krvi za ^neme rata...	____ 1 ^
MLADI FAŠISTI NALUPANI RADI NEDISCIPLINE
Prošlog mjeseca su fašisti u Napulju imali sastanak. Nekoliko mladjih fašista i e napustilo sastanak prije odredjenog sata. Sekretar tamošnjeg fašija Bertom sakupio je četu vjernih, pohapsio one mladje nedisciplinovane, poveo ih u sjedište fa-šiia gdje su ih nalupali šakama i manga nèlima. Isprebijani fašisti su morah dvadesetak dana odležati u krevetu.
TRIJE FANTJE IZ RIHEMBERKA PADLI V ABESINIJI
Gorica, decembra 1935. (Agis). — Po vipavski dolini se širijo govorice, da so baje padli trije slovenski vojaki na abesinski fronti. Dva sta bila iz Rihemberga, eden pa iz okolice. Govori se, da so bile za njimi tudi maše zadušnice. Koliko je resnice na stvari, ne moremo ugotoviti.
Militarizacija tvwiiiea u Italiji
Radnici muški i ženski potpadaju pod vojni sud — Prve žrtve
te mili tarizacije
Još u avgustu je u Italiji izašao zakon, po kojemu su tvornice, koje su direktno ili indirektno vezane za ratnu industriju, mi-litarizovane. Militarizacija je provedena bez obzira na spol i na starost radnika. Svi su oni podvrgnuti voinoi disciplini i u tvornici radnik zauzimlje položaj vojnika, a nadglednici, činovnici i direktori položaje podoficira i oficira. Na osnovu toga zakona je u tvornicama zaveden pravi prisilni rad, i svaki radnik koji se odaleči iz tvornice preko 5 dana, smatran je dezerterom i kao takovom mu sudi vojni sud.
Svaki neposluh i suprotstavljanje nadgledniku ili tehničkom vodstvu, kažnjava se od 6 mjeseci do 9 godina. Radi toga je
u tim tvornicama zaveden teror nad radnicima, koji se ne mogu žaliti i koji moraju da budu disciplinovani kao vojnici.
Tako je, na pr., radnik Guerrino Gattini iz automobilske tvornice »Ansaldo« iz Genove bio je stavljen pred Vojni sud radi »uvrede tehničkog starješine«. Dva radnika su u Turinu bili aretirani zato, što su napustili posao. Kasnije je 13 radnika uhapšeno iz istog razloga.
Slična hapšenja se vrše po cijeloj Italiji, ali ih vlasti drže u najvećoj tajnosti. Novine ne smiju o tome pisati, a i svi ostali, koji bi o tome govorili, bili bi kažnjeni, tako da je nemoguće utvrditi tačan broj svih pohapšenih militarizovanih radnika.
„DEFENCE CQMMITEE FOR YUGOSLAVS IN ITALY
ic
ODBOR ZA ZAŠTITU JUGOSLAVENA U ITALIJI
Još jedan apel tog novog američkog odbora, koji se bori
za naša prava
U našem smo listu referirali, da se je u Sjevernoj Americi osnovao komitet pod gornjim naslovom, koji ima zadaću da se bori energično za prava Jugoslavena u Julijskoj Krajini pod Italijom, Komite nastupa naročito u ovom momentu, kad su oči čitavog svijeta uprte u Italiju povodom abe-sinskog rata, pa je interes za sve ono što je u vezi s Italijom i fašizmom velik. Donijeli smo već jednu značajnu rezoluciju, koja je donesena na prvoj skupštini tog komiteta i koja je bila objavljena u mnogim američkim listovima. Primili smo medjutim još jedan apel, koji je upućen raznim organizacijama na dan ovogodišnje obljetnice Rapallskog ugovora. Donosimo ga u cijelosti:
Na 12 novembra navršava se petnaest godina od onoga usudnoga dana, kad je bio potpisan ugovor u Rapallu, koji je označio sadanje granice izmedju Italije i Jugoslavije (Rijeka je bila anektirana četiri godine kasnije), i izručio 700.000 Hrvata i Slovenaca talijanskom ropstvu.
Bio je to dan žalosti za svakoga rodoljubnoga Jugoslovena, a naročito za našu braću iz Gorice, Trsta, Istre, Rijeke i Dalmatince iz Zadra i Lastova, koji su bili lično tangirani. Jedna od najnaprednijih i nacionalno najsvije-snijih grana našega naroda bila je otkinuta od svojega stabla i osudjena da slijedi odijeljeno na putu žalosnog usuda, a kako žalosnog to ni najveći pesimisti nisu onda mogli da si pretstave.
Slavenskim fatalizmom naša braća iz Julijske Krajine predala su se svojoj sudbini u nadi da će doći dan, kad će podesnija medjunarodna situacija donijeti im željenu slobodu. Opori, ponosni i svi jesni, kao nitko medju Jugosloveni-ma, primiše na sebe teški križ, svijesni svoje moralne snage, očeličene hiljadu-godišnjom borbom za opstanak i spremni na nove borbe u obrani* * svojih nacionalnih prava.
Italija, u kojoj duh Mazzinija i Garibaldija još nije bio zamro, došla je slatkim obećanjima, ali je doskora duh šovinističkog nacionalizma počeo da prevladava u Italiji, da završi u divljoj orgiji fašizma. Nastupila je Golgota za Julij sipi Krajinu. _
I požarom uništiše nase narodne domove, uništiše našu štampu, izbaciše naš jezik iz naših škola, sudova i crkve, ras-turiše naše prosvjetne i gospodarske or-
ganizacije, zaplijeniše njihovu imovinu, ljude izvrgnuše grozotama podivljale rulje, pokušaše da nas iznarode putem terora, gospodarskom propasti, krutim osudama, prognanstvima i ubijanjem. Slava uspomeni Gortana i drugih mučenika!
Ali, naš narod još stoji tamo — potišten, ali ne uništen. Dug je put Golgote i mučan, ali poslije Golgote dolazi, mora da dodje Uskrsnuće.
Divljaštvo fašizma približava se svojemu svršetku. Njegova neizbje-živa sudbina morala je da ga porine u vojne avanture. Prije ili kasnije do toga je moralo da dodje. I tako, danas je zapleten sa Etiopijom i sa čitavim civilizovanim svijetom. Bez obzira na ispad rata u Africi, fašizam kao takav već je osudjen i morati će da plaća težak danak za svoje političke grijehe i ludosti. Rušenje fašizma mora da nastupi — možda i prije nego mnogi i misle. Rušenje fašizma može za naš narod u Italiji da znači samo svršetak teške more, uzdignuće duša iz nizina zdvojnost' i zoru ljepše budućnosti. Zato je pravo i umjesno, da se baš ove godine posebno spomenemo obljetnice Rapallskog ugovora. »Centralni odbor za zaštitu Slavena u Italiji« u New Yorku odlučio je na svojoj sjednici dne 1 novembra, da na ovaj način pozove sva naša društva i organizacije širom Sjedinjenih Država i Kanade, da se ovom prilikom sjete sudbine naše braće u Italiji, i da dadu izraza svojemu protestu protiv divljaštva fašizma i nadi u njegovu skoru propast.
Napose se sugerira društvima svake pojedine naše kolonije, da organiziraju zaseban odbor kao podružnicu newyorškog centralnog odbora (De-fence Committee for Yugoslavs in Italy).
Takav odbor neka prihvati podesnu rezoluciju (onaku ili sličnu onoj, koju je prihvatio Centralni odbor i koju upravo sada objavljuju naši listovi — do potrebe kopiju te rezolucije možete dobiti od newyorskog Centralnog odbora). Takvu rezoluciju pošaljite lokalnim američkim novinama, a takodjer i Centralnom odboru, koji će se pobrinuti, da o ovom organizovanom protestu doznaju pozvani faktori i javnost.
*
Adresa: »Defence Committee for Yugoslavs in Italy«. Room 330, 551 Fifth Avenue, New York City
VELIKA AKADEMIJA
Domoivina za svoju
Radno udruženja ^za »Svjetsku Zajednicu Jugoslavena« u Zagrebu, u kojemu su okupljeni svi domovinski savezi i društva, koja se bave s narodom našim izvan granica države, odlučilo je da po inicijativi Saveza Organizacija iseljenika, a u okviru svakogođišnje decembarske »iseljeničke nedelje« priredi ove godine po prvi puta u Zagrebu opću narodnu manifestaciju z a svu bracu, koja žive izvan našjh granica. Ženska sekcija koordiniranoga društva Jugoslovenske Matice preuzela je aranžman jedne naročite Narodne akademije uz slobodan ulaz u Zagrebu, a pomažu je u tom poslu uz žensku sekciju Organizacije iseljenika i sva ostala u Radnom udruženju koordinirana društva u Zagrebu, dok se radi kratkoće vremena umoljavaju ovim putem uopće sva zagrebačka društva na reprezentativno sudjelovanje. ,Tako će ova javna Narodna akademija biti
braću preko granica
doista opća narodna manifestacija za braću izvan matične domovine, pa se sa opće narodnoga gledišta želi, da u njoj sudjeluje složno sav domovinski narod — Hrvati, Srbi i Slovenci. Na programu akademije sudjelovat će više prominentnih umjetnica i umjetnika iz zagrebačkoga društva, dok će prigodno predavanje održati glavni tajnik Radnoga udruženja g. Hinko Sirovatka.
Akademija se održaje dne 12 prosinca točno u 6 sati pred večer u dvorani novinarskoga doma, Vilsonov trg br 4, pa. se uz sva društva umoljava i ostalo gradjan-stvo, naročito omladina rodoljubivoga Zagreba, da učestvuje u toj manifestaciji naše osjećajne povezanosti s blizu tri milijuna svoje braće, koja su bilo pod tuđjom vlasti kao naše manjine, bilo širom svijeta kao naši radni iseljenici. Sjećanje i briga naša za svu tu braću služit će njoj dokazom, da
»U ITALIJI JE VRLO ZLO«, PIŠE JEDAN EMIGRANT KOJI SE POVRATIO KUĆI
Posljednja »Giustizia e Libertà« do-naša pismo jednog bivšeg emigranta, koji se vratio kući. Pismo je iz Furlanije i glasi:
»Dragi, oprostit ćeš mi da ti nisam pisao, ali ti znaš da je jedna lira ovdje velika stvar.
Javljam ti da je ovo kraj smrti. Mi smo kao upaljene svijeće u crkvi; nema plesova, ni kina ni muzike; sve je mrtvo.
Ovdje se puše po dvije cigarete nedjeljom, a o piću ni govora; svako malo po koji kvartin, ali sve ukupno vrlo malo. Radi toga sam se vrlo pokajao da sam došao u ove barbarske krajeve. Posla nema, potpore nema, pa kako ćeš živjeti. Ako se ide pitati, kažu ti: »sna-dji se«, ali što se može. Ako kradeš zatvore te, dakle: umri od gladi, trpi...
A ti — stoj tamo i ne vraćaj se u ove bijedne krajeve. Ovdje ti ne dadu ništa, a novaca nema. Kažem ti da ov«-
dje ide vrlo zlo...«
-------
SITNE VESTI
V	Galles (Anglija) so priredile organizacije proti vojni štiri velike demonstracije, katerih so se udeležile ogromne mase ljudi. Največje take demonstracije se je udeležilo okoli 55.000 oseb.
*
Predsednik mednarodnega odbora proti vojni in fašizmu je postal mesto umrlega Henrija Barbussea, veliki francoski pisatelj Romain Rollami. Ta organizacija je že marsikaj storila proti fašizmu. Poskušala je tudi organizirati obisk italijanskih ječ, česar pa Mussolini ni dovolil. V njej so organizirani največji duhovi sveta.
★
V	Cambridgeu na univerzi se ie v Sali St. Andrew vršila velika protivojna in protifašistična manifestacija. Tu je govoril tudi profesor italijanščine na tej univerzi Decio Pettoello.
Celo v Avstraliji v Melbournu se je v Imperiai teatru vršila velika demonstracija proti fašistični kolonialni vojni ob veliki udeležbi. Tu je govpril poslanec Black-burn, prof. Wodruff itd.
* .
Velike protivojne in protifašistične demonstracije so priredili pristaniški delavci v Bombayu.
♦
Ameriška društva so podpisala apel proti vojni. Med ostalimi podpisniki so tudi slovenski društvi v Buenos Airesu in sicer Goriško udruženje »Ljudski oder« in društvo »Julijska Krajina«.
*
Tudi v Italiji protivojno razpoloženje, ni ostalo brez izraza. Tako zvana divizija »Gran Sasso«, ki se je že v maju uprla, še ni odšla v Afriko. V posebnem taborišču jo baje zato še preparirajo.
*
V	Cinico so vpoklicani vojaki pretepli študente, ki so manifestirali za volno. Deset dni niso smeli zato iz vojašnic.
♦
V	Milanu in Napoliju so ustanovili »Squadre dell’entusiasmo«, ki imajo namen poživljati in delati dobro razpoloženje ob odhodu vojakov na fronto. Baje dobivajo ti navduševalci do 10 lir dnevno.
*
V	Milanu so imeli bojevniki poseben shod, kjer so jih skušali pripraviti na prostovoljen odhod v Abesinijo. Od okoli 60P prisotnih se jih je odzvalo le pet.
SLOVENSKA MORSKA OBALA
Predavanje dr. Lava Čermelja.
Naš znani kulturni delavec dr. Lavo Čermelj je imel v Sokolu v šiški dne 22. novembra zanimivo predavanje »Ob slovenski morski obali«, v katerem je z zelo lepimi slikami in fotografijami opisal in orisal položaj slovenskega življa ob morju. Udeležitev je bile polnoštevilna. Isto predavanje je ponovil tudi v sokolskem domu v Mostah dne 29. novembra.
U FOND „ISTRE”
Pahor Slava, Maribor . . . Din	20.—
Mislej Pina, učit., Stara c. »	10.—
U prošlom broju objavljeno »	37.772.10
Ukupno . . Din 37.802.10
u nas ima široke nacionalne svijesti i odlučne volje da čuvamo svoje, i to će tu braću izvan naših granica najbolje vezati s domovinom. Ova je akademija bez ulaz-nine prva priredba te vrsti u domovini, pa se od Zagreba pravom očekuje, da će svojim brojnim posjetom dati dobar primjer bratske ljubavi za sav naš rod, koji živi otrgnut od svoje narodne matice, ili je ra-sijan na radu po dalekom tudjem svijetu. Zagreb se time stavlja na ćelo pokreta za naše u tudjini, koji se počinje organizovati po cijeloj zemlji.
* * *
Pozivamo našu emigraciju, da u što većem broju posjeti tu veliku akademiju, koja je namijenjena i Jugoslavenima u Julijskoj Krajini. Učinit će svoju dužnost prama onima, kojima su najviše dužni-
»Istra« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se n Zagrebu. Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789. — Pretplata; Za cijelu godinu 50 dinara; za po godine dinara; za inozemstvo dvostruko: za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cij®ntku. — Vlasnik i izdavač: KONZORCIJ »ISTRA*, Masarykova al. 28 II. Telet. br. 67-80. — Urednik: Ivo Mihovilović, Jukićeva ul. 30. — Za uredništvo odgovara; Dr. Pran Brnčič. advokat, Samostanska 6. — Tisak: Stečajnina Jugoslovenske štampo d. d., Zagreb, Masarykova 28a. — Se tiskani
Odgovara Rudolf Polanović. Zagreb. Ilica broj 131.