original scientific article	UDC 711.4:725.182(497.5Kršan)(091)
received: 2007-12-11
ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRŠANA
Marijan BRADANOVIČ
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, HR-51 000 Rijeka, Trg I. Klobučarica 1
e-mail: mbradanovic@ffri.hr
IZVLEČEK
V prispevku je preko komparativne analize obstoječega stanja, arhivskih grafičnih virov in analogij opisan izgled gradu v Kršanu kot eno od najbolje ohranjenih utrjenih naselij izrazito kontinentalnega tipa v vzhodni Istri. Poudarek je namenjen opisu izgleda naselja v obdobju poznega srednjega veka in renesanse, ko se je prostorsko razvilo v obsegu, ki je ostal nespremenjen do danes. Posebna pozornost je namenjena izginulim, a z arhivskimi viri in terenskimi preostanki potrjenim, kasneje spremenjenim in nepristopnim detajlom fevadalčeve rezidence, ter izvornemu izgledu stavbnega tkiva pod gradom. Prostorska zasnova in arhitekturno oblikovanje gradu v Kršanu se vzporeja s primeri iz bližnje okolice, znotraj katere je naselje v zgodovini delovalo, posebej v kontekstu izraženih podobnosti kontinentalnega modela gradnje in urbanizacije, ter z razlikami in nekaterimi podobnostmi v primerjavi s sosednjim področjem Beneške Republike.
Ključne besede: Istra, Kršan, grad, arhitektura, urbanizem
SVILUPPO EDILIZIO DI KRŠAN
SINTESI
L'articolo presenta un'analisi comparata della situazione attuale, delle fonti grafiche d'archivio e delle analogie, accompagnata dalla descrizione del castello a Kršan quale uno dei villaggi fortificati di tipo spiccatamente continentale che si sono conservati meglio nell'Istria orientale. L'attenzione si concentra sulla descrizione del villaggio nel periodo del tardo Medioevo e del Rinascimento, quando comincio a coprire una superficie sempre piu vasta, rimasta intatta fino ai giorni nostri. L'autore si concentra particolarmente su alcuni dettagli scomparsi della residenza del feudatario. La loro esistenza e confermata da alcune fonti di archivio, dall'osservazione in loco dei resti e dalla struttura originaria delle costruzioni sotto il castello. L'ideazione dello spazio occupato e la realizzazione architettonica del castello di Kršan e in linea con gli esempi delle zone limitrofe, all'interno delle quali si sviluppavano i villaggi in passato soprattutto nel contesto delle similitudini con il modello continentale di costruzione e urbanizzazione e delle similitudini e differenze nei confronti con la zona vicina della Repubblica di Venezia.
Parole chiave: Istria, Kršan, castello, architettura, urbanizzazione
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
OKOLICA, POLOŽAJ, IZGLEO I URBANISTIČKI OONOSI POJEOINIH OIJELOVA NASELJA
Kaštel Kršan smješten je na jednoj od uzvisina iznad Čepickoga polja, nekoč istoimenoga jezera.1 Usprkos relativnoj pristupačnosti i blizini ceste Pazin-Vozilici njegove su vizure i danas dobrim dijelom sačuvane. Neposrednim okolišem kaštela prostiru se pašnjaci i slikovite krške stijene, formirane drevnim vodotocima. Kako Kršan nije poput Momjana ili obližnjega Boljuna, smješten na usamljenoj, dominantnoj uzvisini, njegovu je mi-krolokaciju vjerojatno, prvenstveno uvjetovala, za obra-nu pogodna konfiguracija visokoga stijenja, okruženoga vrtačama i vododerinama. I obilje vode moralo je odigrati važnu ulogu. Oepresije su tvorile prirodni obram-beni rov uokolo stijena, nad kojima je podignuta utvr-dena plemicka rezidencija. U širem smislu, smještaj Krša-na treba promatrati unutar niza sličnih utvrdenih naselja i usamljenih plemickih dvoraca, posijanih uzduž nekadaš-njega sliva rijeke Raše, sa zadatkom kontrole komunikacija u dolinama. U užem, u kontekstu kontrole putova podno zapadnih obronaka Učke, kako onih preko prije-voja, tako i onih u neposrednom zaledu još od razdoblja pretpovijesti ključne luke u Plominskom zaljevu. Nadalje, šumarstva, stočarstva i ratarstva na plodnim padi-nama, kao i korištenja vodotoka, priobalja, te šireg moč-varnog područja tadašnjega gornjega toka rijeke Raše i Čepickoga jezera, koje je, usprkos svoje zloglasne mala-ričnosti, pružalo odlične uvjete za poljodjelstvo, podiza-nje vodenica, ribolov, i lov. Kao najbliži pandan ulozi Kršana namece se, ne toliko bliži Čepic, koliko Kožljak, koji se izdizao nad suprotnom, istočnom obalom Čepickoga jezera. Za ilustraciju povijesnoga izgleda područja, prije isušivanja Čepickoga jezera, u razdoblju izmedu dva svjetska rata, prostiranja šuma, pašnjaka, poljodjel-skih kultura, trstika i smještaja vodenica, dobro može poslužiti priloženi segment inače vrlo dugačke karte sliva rijeke Raše iz 1771. godine. Slabo poznata karta dokazuje još ranije melioracijske težnje a čuva se u Karto-grafskoj zbirci Oržavnoga arhiva u Rijeci. Izradio ju je Gasparo di Penko, kojega vjerojatno možemo poisto-vjetiti s von Penkom ili von Benkom (kako se pogrešno navodi u literaturi), autorom pet godina kasnije datira-noga, akvareliranoga crteža plana grada i luke Rijeke. Tehnika crteža je vrlo slična, iako se radi o različitim mjerilima, dok se izgled slova čak i podudara. Kršansku je kartu kao Penkov nadredeni potpisao i inženjer Ga-jetano de John. Na njoj su ucrtani brojni mlinovi (OAR, 1; usp. Ekl, 1994, 170-171 (plan Rijeke, 1776. godine)). Valvasor ističe da je "Kršanska i šumberska zemlja bogata snopljem i groždem te mnogo rodi žitom i vinom", dok je
susjedna čepicka zemlja "...obdarena s mnogo dobra vina, žita ali i s mnogo sijena. Tamo knezovi Auersperg uzgajaju kobile. Tu ima i mnogo šuma, divljači i ptica, a osobito mnogo fazana. Ali zrak toga kraja prilično je daleko od toga da bude zdrav, jer preblizu toj zemlji leži jezero. Nadalje, "... I oko Kršana nalazi se prilično mnogo vinograda koji daju vino koje je dobro i zdravo, a nije prejako." O Raši: "...Rijeka Raša teče iz Čepickog jezera pa ide prema moru. Ona nosi svakojake ribe, a na njoj je i mnogo mlinova" (Sušic, 1970, 118, 120).
Gotovo u potpunosti sačuvana je srednjovjekovna organizacija kršanskoga okolnoga prostora, šuma i pašnjaka s crkvom sv. Jakova podno kaštela i starim, kol-nim, djelomično opločenim pristupnim putem, kojega danas skriva tratina i sloj zemlje. Put koji je na prvoj austrijskoj izmjeri označen brojevima 2281 i 2282, nazire se i na terenu, podno poklonca na ulazu u Kršan i nove ceste koja ga je presjekla (AST, 1). Kod Valvasora, Kršan je slično kao i sada, bio okružen livadama, paš-njacima i vocnjacima a podno sjevernih zidina nalazio se i ogradeni vrt, čiji se ostaci i danas dobro raspoznaju (Valvasor, 1689, XI, 301, list 107).
Nadomak Kršana i pokraj staroga puta prema crkvi sv. Jakova, nalaze se ostaci pravokutne gradnje, pre-svodene bačvastim svodom, dimenzija 4,50 x 3,50 m. Gradena je s malo žbuke, neuslojenim lomljencem i masivnim ugaonim blokovima. Ima segmentno lučeni ulaz, formiran u gradi zida a unutrašnjost njoj providaju poput strijelnica uski prozori, par uz vrata na pročelju, te po jedan na začelju i sjevernom zidu. Vjerojatno je u pitanju poljsko sklonište, možda i stražarnica, iz razdoblja Uskočkih ratova. Konzervatorski tim koji ju je s namjerom popravka pohodio polovicom prošloga stoljeca, pretpostavljao je da se radi o ruševini romaničke crkve, no ništa danas vidljivo na terenu ne upucuje na takav zaključak (Usp. KZR, 1 ).2
Uokolo crkve sv. Jakova, smještene na padini oko pola kilometra sjeverno od grada, danas se prostire groblje. B. Fučic je prilikom svojeg glasovitog rekognosciranja spomenika istočne Istre, zide crkve zatekao dobrim dijelom ogoljeno od žbuke, premazano samo tankim slojem vapnenoga naliča, pa je opisao njezin gradevni razvoj, počevši od gotičke faze i zaključivši s obnovom zdanja, nadogradnjom perimetralnih zidova i prigradnjom sakri-stije, natpisom na pročelju datiranima u 1814.godinu. Oanas je crkva grubo prežbukana i ne naslucuje se grada njezinoga zida, pa se moramo osloniti na Fučicev opis (Fučic, 1953, 92). Pažnju nam, stoga, više privlači nje-zina unutrašnjost. Ondje je početkom devedesetih godina prošloga stoljeca, pod tankim slojevima vapnenih naliča otkriven glagoljski natpis iz 1593. godine, očito spo-men na popravak izveden koncem XVI. stoljeca. Natpis
1	O isušivanju Čepickoga jezera vidi: Milevoj, 1987, 99-104. Usp. Božičevic, 2005, 155-156.
2	Gradnja je dosta nalik mletačkim stražarnicama podizanim na krčkim visovima u doba Uskočkoga rata. S njih se vizualno kontrolirao Vinodolski kanal.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
Sl. 1: Pianta del Fiume Arsa in Istria, G. di Penko, 1771. godine, detalj s Kršanom i obalom Čepičkoga jezera (Državni arhiv u Rijeci).
Fig. 1: Pianta del Fiume Arsa in Istria, G. di Penko, year 1771, detail with Kršan and the coast of Čepičko lake (National Archives, Rijeka).
potpuno korespondira s nalazima oslikanih posvetnih križeva, djelomično vidljivima na istom sloju naliča. Iz vremena renesanse je škropionica, ukrašena dijamantnim nizom i zvono koje se danas nalazi u zbirci Gradskog muzeja u Pazinu, glagoljskom datacijom datirano u 1542. a rimskim brojkama u 1541. godinu (Fučic, 1982, 225). U podnici, medu povlaštenim ukopima mjesnih uglednika, župana i sudaca, koji su se ondje, sudeci prema sadržaju rustično klesanih natpisa nadgrobnih ploča, odreda stali ukapati tek u kasnom XVII. i XVIII. stoljecu, posebno istaknuto, središnje mjesto, zauzima štitom i kicenom kacigom reljefno ukrašena ploča, koju obrubljuje natpis vješto uklesan goticom. U polju štita i povrh kacige ponavlja se motiv strelice iz grba kršanske gospode. Rubovima ploče teče standardni sepulkralni natpis koji spominje pokojnika iz roda kršanskoga plemstva a datiran je u 1415. godinu.3 Pred ulazom u kaštel nalazi se kasnobarokni poklonac. Idealnu sliku povijesnoga krajolika donekle remeti današnja prilazna cesta, novovjeka komunikacija trasirana u XIX. stoljecu, na kojoj se smjestilo svega par stambenih novogradnji.
Povijesnom cjelinom topografski i danas dominira
nekadašnji plemicki kaštel, smješten u jugoistočnom dijelu izdignutog, južnog dijela povijesnoga naselja. Usporedba sadašnjega stanja na terenu i povijesnih ilustracija, otkriva nam tipični izgled sukcesivno dogradivane kontinentalne, utvrdene feudalne rezidencije, čiji se tlocrt prilagodavao stijenama ponad koji h se uzdizao. U zenitu svoje klasične, izrazito fortifikacijske faze XVI. stoljeca, sastojao se iz ulaznoga trakta, iznad kojega se uzdizala obrambena kula, najjačega donjona ili utočišne kule, te još dviju kula koje su branile južne uglove utvrdenja, zatim zida koje ih je medusobno povezivalo, palasa ili kaštelanove rezidencije i dvorišta.
Dok je utočišna kula, zbog svoje nepristupačnosti, ostala gotovo intaktno sačuvana u oblicima iz razdoblja zreloga i kasnoga srednjovjekovlja, preostali su dijelovi fortifikacija pretrpjeli opsežne adaptacije, nadogradnje i pregradnje, pa i rušenja. Ne smiju se zaboraviti ni ošte-cenja koja je kaštel pretrpio u habsburško-mletačkom ratovanju početkom XVII. stoljeca. U potpunosti nedo-staje jedino krajnji zapadni dio kaštela (vjerojatno kula), koji se nalazio na mjestu današnje betonirane površine, izmedu župne crkve i sadašnjega zapadnoga ruba ka-
3 anno ■ domini. / M ■ C ■ C ■ C ■ C ■ XV. obiit nobilis / vir julianus (?) / ... charsani hic sepultus (prema Fučicu). Fučic pokojnikovo ime razrješava kao Julije, sto se ponavlja u nizu kasnijih publikacija a naknadno se predlaže i inačica Tulije. Ime s izlizanoga natpisa predlažem pročitati kao Ivana (lohannesa), čime ga možemo povezati s istoimenim članom obitelji koji je prema De Franceschiju živio od 1360. do 1412. Kao prinos nekoj buducoj sintezi istarskih klesarskih radionica važno je istaknuti da je reljef vrlo blizak onima koji se izdižu nad portalom pazinskoga kaštela. Usp. Fučic, 1953, 92; De Franceschi, 1936, 222 i popratna stranica s rodoslovljem.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
SI. 2: Kršan i crkva sv. Jakova podno naselja 1821.
godine (Archivio di Stato di Trieste).
Fig. 2: Kršan and the church of St. James at the bottom
of the settlement in the year 1821 (Archivio di Stato di
Trieste).
štela. Vjerojatno je potpuno srušen još u XIX. stoljecu, negdje ubrzo po izradi prvog austrijskog katastra i u vrijeme uspostave novoga, reprezentativnoga zapadnoga ulaza u kaštel iz pravca crkve a vec je kod Valvasora bio prikazan u izrazito ruševnom stanju (Valvasor, 1689, XI, 301, list 107).4 Zapadnije se na strukturu utvrdenoga dvorca, u povišenom, južnom dijelu naselja nadovezuje župna crkva, dvobrodna gradevina nastala barokiza-cijom ranije, vjerojatno gotičke jezgre, koja se dijelom odvijala i proširenjem na štetu kršanskih fortifikacija.
Povijesnoj cjelini Kršana iznimnu kvalitetu pridodaje izvrsno sačuvano podgrade, koje se donjim dijelom utvrdenoga naselja spušta prema sjeveru.5 Oskudne prilike kršanskoga novog vijeka uvjetovale su relativno dobru
sačuvanost njegove rane faze. Očito je da kasnije nije bilo ni sredstava ni potrebe za radikalna rušenja skromnih, izvornih prizemnica i katnica ili novogradnje, pa su se mahom odvijale adaptacije i nadogradnje. Iz brojnih detalja najstarijih kuca, može se iščitati njihov renesansni postanak, pa možemo zaključiti da su se u tom razdoblju, prvotne drvene nastambe stale sustavnije mijenjati s kamenima. lako su primarne renesansne profilacije u podgradu relativno rustične, ne treba podcjenjivati urba-nističku zamisao, koja u formiranju kucnih nizova pod-sjeca na svojevrsnu rustificiranu, sjevernjačku inačicu Svetvinčenta, mada su medusobni odnosi kaštela i pod-grada sasvim različiti, prvenstveno zbog nizinskoga položaja potonjega primjera, koji je renesansnom graditelju nesmetano omogucio razvijanje slike idealnoga grada. Kršanski kucni nizovi najprije su se formirali na otvo-renom prostoru poljane ispod plemicke rezidencije a za-tim, intenzivnije, vjerojatno tek nakon razdoblja Uskoč-kih ratova i uz zidine.5 Topografski oni paralelno prate slojnice zemljišta, umjesto da se okomito spuštaju niz padine, kao što je to čest slučaj u podgradima kaštela unutrašnje Istre. Kucni nizovi nisu, kao što je to ponegdje bio slučaj, predstavljali supstitut gradskim zidinama, mada je dio prigradnji poput lože i nekoliko kuca na suprot-nom, zapadnom rubu naselja, vec u doba renesanse isko-ristio pogodnost postojanja zidina, koristeci ih kao svoja začelja.7 Ratna je opasnost uvjetovala brzu izgradnju novoga obrambenoga prstena oko cjelokupnoga podgra-da, opremljenoga stražarskim ophodom i puškarnicama. Početak izgradnje vjerojatno se može datirati u prvu po-lovicu XVI. stoljeca. U to doba, ubrzano utvrdivanje podgrada ponajviše diktiraju vijesti o prodorima Turaka a kasnije i mletačko-austrijsko suparništvo. Pojavu dodatnih, niskih obrambenih prstena, uvjetuje i širenje vatre-noga oružja. U podgradu se, zlu ne trebalo, moglo u zbjeg primiti i seosko stanovništvo okolnih područja, skupa s njegovom stokom. Nadogradnje, izgradnje ili rekonstrukcije XVII., XVIII. i ranog XIX. stoljeca, uglavnom skladno nadopunjuju prvotnu sliku kršanskoga suburbija. Primjenom tradicionalnih materijala i oblikovanja, u am-bijent se uklapa čak i škola izgradena u doba kasne Austrije. Ipak urbanistički promatrano, kršanska škola je visinom i zasjedanjem na izvorno glavno stjecište podgrada, na mjestu ladonje, izmedu ulaza u podgrade, kašce s ložom te ulaza u utvrdeni dvorac, ipak narušila idealnu povijesnu sliku.
4	Na prvom austrijskom katastru još je u jugozapadnom dijelu kaštela postojao istak, koji se protezao i na unutarnji prostor sadašnjih ruševnih ostataka kuhinje s velikim ložištem u dvorištu kaštela. Usp. AST, 1.
5	Kod sličnih, preostalih kaštela, upravo su podgrada pometena novogradnjama kasnog XIX. stoljeca, ponegdje i samo zato da se "raščisti" okoliš samoga kaštela, koji je smatran jedinim "pravim" spomenikom, no upravo u unutrašnjoj Istri, zbog njezine depopu-lacije, dosta ih je i preostalo.
6	Kod Valvasora su kršanske zidine uglavnom još bile slobodne od prigradnji i tek je nekoliko najmanjih kuca bilo uz njih prislonjeno ili položeno u neposrednoj blizini.
7	Npr. u podgradu obližnjega Zminja ili u Belom na otoku Cresu te Dobrinju na Krku.
//r //'(/V/r/r//r
s ano
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
Sl. 3: Schloss und Marckt Kerschan (Valvasor, 1689).
Fig. 3: Schloss und Marckt Kerschan (The Castle and Market of Kršan) (Valvasor, 1689).
UTVROENA PLEMICKA REZIDENCIJA
Put opločen "na nož" slaganim, priklesanim lomljen-cem, iz pravca glavnih gradskih vrata vodi do glavnog ulaza u utvrdenu feudalčevu rezidenciju. Izvorno se nad ulazom vjerojatno uzdizala prohodna kula. Ispred njega nalazilo se niže predzide dokumentirano kod Valvasora, čiji su preostaci možda sačuvani u ogradi i podzidu pri-laznoga puta prema ulazu u utvrdenu plemicku rezidenciju.8 Medu danas vidljivim otvorima na sjevernom pročelju, najstariji je jedan pravokutni, horizontalno položeni otvor za vatreno oružje, jos na kasnogotički način skosenih bridova okvira, smjesten u nižoj zoni zida, zapadnoga krila ulaznog dijela. Upravo ta puskar-nica, uz jos jednu, nasuprotnu, smjestenu na istočnom dijelu pročelja ulazne prohodne kule, prikazana je kod Valvasora (Valvasor, 1689, XI, 301, list 107). Oruga danas nije vidljiva, ali vjerojatno bi se pojavila po uklanjanju žbuke sa pročelja. U visoj zoni prvoga kata, nalazi se par jednostavnih pravokutnih prozora obrub-ljenih kamenim gredama. U visini zavrsnoga, drugoga
kata, nižu se tri velika prozora, ukrasena plitkim povije-nim konzolama i vijencima kasnobaroknoga oblikovanja. Prva su dva, skupa sa sasvim sigurno jos novijim, jednostavnije profiliranim vratima koja izlaze na balkon, gusce položena, a njihov se raspored izrazito podudara s trima vecim, polukružno zaključenim otvorima, prikazanima kod Valvasora. Takvi prozori kakvi su nam dokumentirani kod Valvasora, sigurno nisu imali veze s fortifikacijskom funkcijom, no nisu bili neuobičajeni u visim etažama, tj. u stambenim dijelovima, kasno-srednjovjekovnih kula kastela. Oanas nije moguce egzaktno utvrditi njihov izvorni izgled i dimenzije, jer se na njihovom mjestu sada nalaze veci pravokutni otvori. Ipak, dimenzijama ovih otvora može odgovarati luk re-nesansne monofore koji je sekundarno uzidan u nasuprotnu, jugoistočnu kulu kastela.9 Zanimljivi su, za svoju sadasnju funkciju predimenzionirani, trostruki konzolni nosači balkona, koji sasvim podsjecaju na konzole berteski, poput one sačuvane nad picanskim glavnim vratima ili, jos vise, one smjestene uz polu-kružnu kulu, na istočnoj strani pazinskoga kastela. Kroz
8	Sličan barbakan ispred ulaza u grad Valvasorov crtač dokumentira kod Kastva i nedalekoga Brseča a u potonjem su slučaju i na terenu sačuvani njegovi preostaci. Na žalost, preostale su kule kršanskoga plemickoga kastela i danas ruševne, kao sto je to bio slučaj i u drugoj polovici XVII. stoljeca.
9	Usporedbe radi, jugoistočna kasnogotička kula krčkoga kaštela dijelom je bila raščlanjena kicenim monoforama a kula omišaljskoga kaštela imala je reprezentativnu biforu. Sudeci prema sadašnjim perforacijama zidnoga plašta i Valvasorovom prikazu, slične je otvore u gornjim etažama mogao imati obližnji kaštel Posrt ili Sabec pokraj Belaja.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
SI. 4: Sjeverno pročelje utvrdene plemičke rezidencije (foto: D. Krizmanič).
Fig. 4:Northern façade of the fortified residence of the feudal lord (photo: D. Krizmanič).
novija, jednostavno, profilirana vrata polukružnoga okvira (XIX. st.?) ulazi se u odlično sačuvani, renesansni svodeni hodnik, popločen masivnim pločama i opremljen uklesanim odvodnim kanalima. Unutarnja, polu-kružna renesansna vrata sjeverozapadne kule, izvedena od kracih segmenata vertikalnih greda, presječenih karakterističnim, horizontalno položenim vežnjacima, vodila su u takoder svodeno bočno prizemlje, koje je vje-rojatno bilo namijenjeno boravku straže. U jugoistočnom uglu hodnika, pokraj strmoga stubišta koje vodi prema unutarnjem dvorištu, nalaze se niska pravokutna vratašca, uokvirena masivnim, pravokutno uobličenim gredama, za koje tradicija hoce da se tu nalazio "pr-žun".10 Stubište vodi u dvorište nad cisternom. U donjem dijelu sastoji se od jednostavnih, neprofiliranih pragova a u gornjem stube imaju barokno, profilirano čelo. Po otucanju žbuke, vjerojatno ce se ukazati još pokoji izvorni, fortifikacijski otvor, poput onih dokumentiranih kod Valvasora, barem na nekad izbočenom dijelu zapadnoga lica nekadašnje prohodne kule, jer ono nije pretrpjelo vecih otvaranja novijih prozora. Takoder ce se ukazati i izvorni, dobro uslojeni, gotičko-renesansni kvadri zida, koji se i danas naziru pod žbukom.
Iz hodnika, na istom se hodnom nivou ulazi u dvo-rište, smješteno izmedu vanjskog zida kaštela, prizemlja palasa i kasnogotičkoga podstoja utočišne kule. Podstoj dobrim dijelom svoje početne visine obrubljuje živu stijenu nad kojom se izdiže kula. I ovo je dvorište oplo-
čeno pločama, nešto manjim i drugačije orijentiranim, od onih u branjenom hodniku ulazne kule. Važan element dvorišta je preostatak vanjskoga, sjevernoga zida kaštela s obodnom šetnicom. Nad njom je, popu-njavanjem zubaca kruništa, u vrijeme baroka nado-graden zid, radi izvedbe krovišta i formiranja stam-benoga prostora. Na toj je nadgradnji izveden prozorski otvor s konzolama i vijencem, identičan onima na prije opisanoj, prohodnoj kuli. Pod žbukom, negdje u visini podanka ovoga otvora, možemo očekivati i nalaz zazidanoga zupčastoga kruništa iznad šetnice, koje je vidljivo kod Valvasora. Dvorištu tlocrtno pripadaju ostaci premoštenja izmedu palasa i utočišne kule. S istoka ga obrubljuje vanjski obrambeni zid, u novom vijeku ojačavan skarpom. Izmedu palasa i donjona ranije se vjerojatno komuniciralo drvenim pokretnim mosticem ili nekom sličnom konstrukcijom čiji se upor-njaci raspoznaju na okvirima portala donjona i ispod njih. Naknadno je meduprostor izmedu njihovih istoč-nih lica zidova spojio novi obrambeni zid sa šetnicom i puškarnicama u dva reda, kakve su kod Valvasora dokumentirane na vanjskom obrambenom prstenu. Ko-munikaciju preko pokretnoga mosta, u XVII. ili XVIII. stoljecu, zamijenilo je premoštenje, koje je počivalo na drvenom gredu i daskama, u punoj širini lica utočišne kule. Grede se oslanjalo na zide palasa i utočišne kule, za treci upornjak, iskorišten je pripadajuci dio vanjskih zidina koji ih je povezivao, uz proboj novoga pro-
10 Zatvor za neposlušne kmetove važan je element ovakvoga dvorca. Imao ga je čak i Novi Lupoglav, projektiran i izveden u sasvim različitom, manirističkom i baroknom duhu druge četvrtine XVII. stoljeca. Usp. Bradanovic, 2006, 189.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
SI. 5: Kruna cisterne i pročelje kuhinje u dvorištu utvrdene plemičke rezidencije (foto: D. Krizmanič).
Fig. 5: The cap of the cistern and the kitchen façade in the yard of the fortified residence of the feudal lord (photo:
D. Krizmanič).
zorskoga otvora i fino žbukanje unutarnjega lica, dok je četvrti zid počivao na luku, tom prilikom sazidanom izmedu ugla utočišne kule i palasa. Zid je opremljen istovjetnim prozorskim otvorom. Dodatnim probijanjem zida palasa ova je prolazna prostorija dobila još jedan ulaz. Sačuvan je i otisak njezinoga jednostrešnoga krovišta kao i konzola koja je nosila krovnu gredu. Na opisanom vanjskom istočnom zidu koji spaja kulu s palasom, kao zanimljivost treba spomenuti sekundarno ugraden grb Kršanskih (konkavna forma upucuje na XV. ili XVI. stoljece) koji je snalažljivom intervencijom u žbuci, pretvoren u grb obitelji de Fin, tj. strijela je pre-tvorena u sidro.
Glavno dvorište s cisternom vjerojatno je imalo ra-niju fazu, koja je neposrednije korespondirala s nivoom ulaznoga hodnika i prizemlja kaštela. Postojeca cisterna umetnuta je u XVII. stoljecu, o čemu svjedoči forma otučenoga štita, sačuvanoga u donjem dijelu njezinoga kruništa. Na štitu se sada razaznaje samo dio datacije. Danas su još jedva vidljive jedinica i odmah iza nje šestica a Fučic je čitavu dataciju pročitao kao 1666 (Fučic, 1953, 91).
Iz klasicističke su faze prve polovine XIX. stoljeca, opločenje i novo krunište cisterne, koje je nasadeno na ranije poligonalno grlo. Novo krunište takoder ima sa-čuvanu dataciju (G. Z. F.F. 1834). Na vijencu nove krune plice su uklesani inicijali G. S. što se, kao i glavni natpis, možda odnosi na Giuseppea Sussanija, jednoga
od vlasnika kaštela.11 Iz toga je vremena klasicističkih adaptacija i portal koji vodi u renesansno presvodeno prizemlje palasa (u odnosu na dvorište s cisternom), s natpisom G. Z. 1834, te zajedničko vanjsko stubište palasa i stambenoga prostora prohodne kule, zatim kuhinja s velikim ložištem u dvorištu i uspostava novoga, repre-zentativnoga ulaza sa prilaznim stubištem iz pravca crkve. U vrijeme izvedbe ovoga, zapadnoga ulaza u kaštel, vjerojatno je porušen jugozapadni istak, moguca kula, koji nam je dokumentirao katastar iz 1821. godine a u ruševnom se stanju raspoznaje i kod Valvasora (AST, 1; Valvasor, 1689, XI, 301, list 107).
Velika kuhinja nastala je vecim adaptacijama, pre-gradnjama i rušenjima u XIX. stoljecu. Kao okvir njezinoga ulaza iz pravca dvorišta s cisternom, iskorišten je jedan kasnogotički portal, koji se prvotno vjerojatno nalazio negdje u reprezentativnom dijelu feudalčeve rezidencije. Portal je pravokutno profiliran, ukrašen vješto izvedenim štapnim profilom i otklesanim grbom. Na južnom zidu kuhinje sačuvano je veliko ložište a s vanjske strane toga tanjega i nepravilnije gradenoga zida i jedna zazidana puškarnica baroknoga postanka, nalik onima na lomljencem zidanom istaku istočnoga zida kaštela. Na Valvasorovom prikazu Kršana u ovom se području naziru ruševni ostaci jugozapadne kule kaštela (Valvasor, 1689, XI, 301, list 107).
U donje dvije, presvodene etaže, palas je zidan u tipičnim prijelaznim, kasnogotičko-renesansnim oblici-
11 Sussanija (Suzanica) kao ugarskoga državljanina i nasljednika kaštela spominje C. De Franceschi. Usp. De Franceschi, 1964, 285.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
ma, o čemu nam svjedoči gradbeni opus od dobro uslo-jenih klesanaca. Ovdje nailazimo na jos razvijeniji koncept uzdužnih, paralelno položenih, svodenih prostorija, kakav je sačuvan i na nekadasnjoj jugozapadnoj kuli sa prostorijom za stražu i hodnikom glavnoga ulaza u grad. Bačvasti svodovi sa susvodnicama zidani su od plo-častoga lomljenca uz obilno koristenje žbuke a oslo-njeni su na zide gradeno velikim klesancima. Opus može upucivati na faznost gradnje ali jednostavno i na različite tehnike zidanja zida i svodovlja. Takav opus zida mjestimično, vrlo fragmentirano kontinuira i u radikalno pregradenim i vrlo rusevnim, visim dijelovima palasa. Na sljedecem katu, iznad podrumskih i prizem-nih (u odnosu na glavno dvoriste s cisternom) prostorija, takoder postoji jedna svodena prostorija a nalazi se u sjeveroistočnom krilu palasa, orijentiranom prema donjonu. Na sjevernom pročelju palasa, sačuvan je iz-
SI. 6: Gotička strelica grba Kršanskih pretvorena je u sidro grba obitelji De Fin (foto: D. Krizmanič). Fig. 6: The gothic arrow of the coat-of-arms of the Kršan noblemen is transformed to the anchor in the coat-of-arms of the De Fin family (photo: D. Krizmanič).
vorni, polukružno profilirani ulaz u zapadni podrumski prostor i do njega jedan naknadno izvedeni portal pra-vokutnoga oblika, nadvratnika ukrasenoga visokorene-sansnim profiliranim vijencem. U visini kata, tj. prizem lja koje korespondira sa glavnim dvoristem, saču-vani su karakteristični, mali, kasnogotički, sada dijelom zazidani, pravokutni i lučno zaključeni otvori, konstruirani od masivnih, fino obradenih blokova, bez profi-lacija koje bi se reljefno isticale na zidnoj površini. U gornjim se zonama nalaze naknadni prozorski otvori iz razdoblja visoke renesanse, baroka i XIX. stoljeca. Oni dijelom probijaju izvorni slog klesanaca a dijelom pred-stavljaju sastavni dio nadogradnje. Kod Valvasora je sjeverno pročelje palasa prikazano prekriveno jedno-stresnim krovistem, dakle u obliku karakterističnom za ovaj tip zdanja u kontinentalnoj kasnoj gotici i renesansi. Zanimljiv je na ovome prikazu kasnorenesansni otvor s vijencem, centriran na zabatnom pročelju palasa (Valvasor, 1689, XI, 301, list 107). Oanas ondje nedo-staju kamene grede okvira, no sačuvan je njegov zazidani obris. Raspoznatljivo je prosirenje zone ispune u zidu, koju je nekad zauzimao prozorski vijenac. Vijenac je čak i sačuvan, ali sekundarno postavljen na naknadno probijeni, bočni prozorski otvor palasa.
Gornji dijelovi nadogradene, istočne fasade palasa, perforirani su uglavnom novim, velikim, prozorskim otvorima XIX. a dijelom i početka XX. stoljeca (uži otvori bez kamenih okvira). U ovom je dijelu vanjsko zide palasa, susjednog donjona i opisanog meduzida, naknadno ojačano skosenjem, radi zastite od topovske vatre. Oijelom je ono zidano od sekundarno upotreb-ljenih klesanaca od kakvih je gradena jugoistočna kula, vjerojatno materijalom njezinih nekadasnjih visih ka-tova, ili onim naknadno porusene jugozapadne kule. Negdje u razdoblju baroka, na istočnom je zidu pri-graden uski rizalit s latrinom. Zidan je lomljencem i prekriven jednostresnim krovistem s pokrovom od skrile. Na njegovom uskom, južnom zidu raspoznaju se zazidani otvori u formi uspravnoga pravokutnika, vrlo uskoga proreza i rustično obradenih kamenih okvira. Oni se mogu pripisati najkasnijem, baroknom razdoblju ojačanja i popravaka krsanskih fortifikacija. Kako je grada dobrog dijela istočnog zida palasa jos skrivena žbukom, nije potpuno jasan prijelaz iz gotičko-rene-sansnog sloga donjih zona zida u naknadne faze, koje su nadogradivane i nad stražarskim ophodom.
Zapadni zid nadogradnje palasa, zidan daleko ne-kvalitetnijm opusom od donjih zona ima niz velikih prozorskih otvora XIX. stoljeca. Ondje je sekundarno ugraden jedan zoomorfni maskeron koji je izvorno imao funkciju vodorige.12 Od južne nadogradnje palasa,
12 Teško je ulaziti u komparativnu analizu ove shematski izvedene i relativno rustične skulpture, no za razliku od erodiranih i nedostupnih vodoriga donjona ovdje je još sačuvan klesarev rukopis. Obrada groteskno prikazane njuške poput načina izvedbe nosa i svrdlom izvedenih perforacija zjenica očiju, ponajviše podsjeca na niz figuralnih konzola župne crkve u Oprtlju. Usp. Ivančevic, 1963, 19-44; Bradanovic, 1999, 85-92.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
SI. 7: Gotička vodoriga sekundarno uzidana u zapadno pročelje palasa (foto: B. Milkovič).
Fig. 7: The gothic groove in its secondary position in the western façade of the palace (photo: B. Milkovič).
preostali su ostaci u ruševnom stanju, jer je u elevaciji unutrašnjost palasa spajana s jugoistočnom kulom. Ondje je u supstrukcijama sačuvan kvalitetno, velikim klesancima zidan zid primarne faze palasa.
Jugoistočna je kula najprije u razdoblju kasnoga baroka a zatim i u posljednjoj fazi nadogradnje kaštela u XIX. stoljecu, bila inkorporirana u palas, pa se prije sa-nacijskoga zahvata (koji bi ujedno trebao biti konzer-vatorsko-istraživački), teško razaznaju njezini primarni oblici, osobito dijelovi prizemlja i suodnos s izvornim zidem palasa (izmedu njih se prostirao hodnik čiji se svod nedavno urušio). Čini se da je u ruševnom stanju prvenstveno zbog velikih perforacija koje je pretrpjela izvedbom prozorskih otvora u XIX. stoljecu. Kod Valva-sora se ova kula djelicem nazire u drugom planu a prikazana je u impozantnoj visini, no vec u ruševnom stanju. Mjestimično otpala žbuka u donjim zonama vanjskog zida kule otkriva nam vrlo kvalitetni, uslojeni gradbeni slog ali i karakteristične, zazidane otvore za vatreno oružje u formi položenoga pravokutnika. Dio primarnih struktura poveznice palasa sa jugoistočnom kulom urušio se 2002. godine. Zanimljiv je jedan naknadno probijeni otvor kojim je ovaj prostor, očito u fazi kada je vec izgubio obrambenu funkciju, komunicirao s dvorištem kaštela. Luk otvora nastao je adaptacijom seg-menata jednoga vrlo kvalitetno klesanoga ranorene-sansnog prozora u koji je, očito u vrijeme sekundarnog ugradivanja, ubačen zaglavni kamen s datacijom u 1776. godinu (foto-dokumentacija Konzervatorskog od-
jela u Rijeci).13 Barokni je ključni kamen u meduvre-menu nestao.
Kako je to čest slučaj, na utvrdenom su dvorcu zbog kvalitete zidanja relativno najbolje sačuvane najstarije gradevne strukture. Glavna, utočišna kula, ili donjon, primarno je imala dvojnu funkciju najisturenije kule nad pristupnim putem (prije fortificiranja podgrada) i po-sljednje obrane u slučaju osvajanja drugih dijelova kaštela. Smještena je na način romanike, temeljena na nepristupačnoj hridi koja je nadvisivala pristupni put. Ipak, vec i njezine izvorne strukture, ukazuju na prije-lazno, romaničko-gotičko oblikovanje. Temeljna su obličja usamljenog donjona romanička. Kula je zidana kvadrima dobro klesanim i na unutarnjem licu zida. Na prijelazu iz baznoga dijela, zid se sužava u elevaciji. Položaj visoko smještenih, polukružno zaključenih, ulaznih vrata, kojima se prvotno vjerojatno moglo prici tek drvenim stubištem a kasnije mostom a zatim i nat-krivenim hodnikom iz palasa, takoder je dio romaničke tradicije, kao i male strijelnice u formi uspravljenog pravokutnika te izvorno, zupčasto krunište. Moguci ra-niji slojevi kriju se u arheološkom sloju supstrukcija a treba primijetiti i izostanak tragova svodenja prizemlja donjona, mada bi se ondje u romaničkoj inačici trebao nalaziti križni svod. Stilski gotička, ojačanja temelja i baze kule, dobrim se dijelom protežu ispod nivoa pod-nice, obuhvacajuci lice živca. Na zidu kule zasad se uočavaju tri faze strijelnih otvora. Ponajprije pravokutne strijelnice, tj. uski vertikalni prorezi u gradi zida, zatim
13 Geografski najbliži pandan kvaliteti ovoga renesansnoga luka, s precizno klesanim ovulima i astragalima nalazimo na prozorima drugoga kata palače Salomon u Gračišcu koja, kao da je iz Poreča prenesena u unutrašnjost Istre, što je, na svoj način, zapazio još Budinich pišuci o "kuci venecijanskog karaktera u grofovskoj zemlji". Usp. Budinich, 1984, 76.
ANNALES • Ser. hist, sociol. • 19 • 2009 • 1
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRŠANA,
SI. 8: Sekundarno iskoristeni dljelovl renesansne mono-fore sa zaglavnim kamenom iz 1776. godine, koji datira jednu od adaptacija utvrdene plemicke rezidencije (fototeka Konzervatorskoga odjela u Rijeci). Fig. 8: Parts of a renaissance monophore with a wedgestone from the year 1776, used in a secondary position, are usefull for determining the time of one of the adaptations of the fortified residence of the feudal lord (photo archives of the Conservation Department of Rijeka).
horizontalno položeni otvori za vatreno oružje, sada zazidani opekom i na koncu puškarnice specifičnoga kruš-kolikoga oblika otvora, kruga koji se prema vrhu sužava u prorez, isklesanoga u monolitnoj ploči. Na zidu uokolo vrata donjona raspoznaju se preostaci utora drvene konstrukcije pokretnoga mostica kojim je, nakon izgradnje palasa, bio s njime spojen. Vodorige u gornjem dijelu zida kule imaju uobičajene zoomorfne oblike a logično ih je povezati s fazom stilski kasnogotičke adaptacije.14 Najzanimljivija je tadašnja izvedba križno-rebrastoga svoda i završne kamene platforme koju nosi, dovoljno čvrste da podnese veci teret vatrenoga oružja. U unutrašnjosti se iščitavaju: za fortifikacijsko graditeljstvo raskošni kasnogotički, križno-rebrasti svod, otisci medu-katnih konstrukcija i nosači stubišta, kojim se dopiralo do maloga pravokutnoga prolaza pod svodom, koji je vodio na vrh kule. Svod snažnih, plastično istaknutih, petero-stranih rebara, zaključen je atipičnim ključnim kamenom u formi rozete, u čijem se središtu nalazi još jedan manji cvijet uokviren velikim listovima.15 Jedno je od rebara u podnožju smrskano, što prijeti padom čitavoga svoda. Izvana su, usprkos suprotnim tvrdnjama starijih autora, vidljivi i izvorni zupci kruništa, reškama odijeljeni od kasnogotičkih ispuna.16 S unutarnje se strane kruništa, bolje nego izvana, raspoznaje adaptacija, kojom su izvorni zupci bili zatvoreni, umetanjem uobičajenih, kruškolikih puškarnica u zidanim nišama.
ŽUPNA CRKVA SV. ANTUNA
Zupna crkva ima dvije lade a zaključena je visokim pravokutnim svetištem. Ovaj relativno rijedak oblik rezultat je radikalne barokizacije XVIII. stoljeca, kada je prvotnoj, srednjovjekovnoj, kasnoromaničkoj ili vjerojat-nije gotičkoj jednobrodnoj crkvi, pridodan još jedan brod. Prema V. Markovicu to se moglo dogoditi 1740. godine, jer je ta godina uklesana na stupovima pjeva-lišta.17 Prema istom autoru, kršanska župna crkva na-dovezuje se na slična rješenja (Belgrad u Vinodolu, Lovran) nastala prema uzoru na dvobrodnost trsatske franjevačke crkve (Markovic, 2004, 18-19).18 Uz današnji sjeverni a nekoc jedini brod, vec je u XVII. stoljecu prigradena i danas postojeca pobočna kapela. Datirana
14	Najbližu paralelu nalazimo u dvorištu Pazinskog kaštela. Kod Valvasora su precizno prikazani detalji donjona poput rigalica i karaterističnih kruškolikih puškarnica. Valvasor, 1689, XI, 301, list 107.
15	lako nema dovoljno argumenata za pouzdaniju atribuciju zapaža se da su kruti rez reljefa i atipična reinterpretacija motiva, dosta nalik načinu lokalnih kasnogotičkih klesarskih radionica, koje su u prvim desetljecima XVI. stoljeca djelovale na području sjevera Istre. Osobito raznolikim, neobičnim rozetama i zdepastim akantovim listovima kapitela župne crkve u Oprtlju.
16	Ranije je istraživače zbunjivao idealizirani crtež koji je krajem XIX. stoljeca izradio C. De Franceschi, pa bi lakonski zaključili da se oni nisu sačuvali, jer ilustrator u ovom segmentu nije prikazao postojece stanje zazidanih zubaca, nego zamišljeni izgled prethodne faze, koju je dobro uočio. Usp. De Franceschi, 1936, popratna ilustracija C. de Franceschija. Reproducirana je i u: De Franceschi, 1964, 281.
17	Dakle to bi ujedno moglo biti i vrijeme rušenja pripadajuceg dijela vanjskih zidina. Zahvat se mogao odvijati u duljem vremenskom razdoblju, jer je glavni oltar, logična kruna takvoga posla, datiran u 1795. godinu a ograda uokolo crkve u 1796. godinu.
18	Tome se može pribrojiti i dvobrodnost župne crkve staroga Hreljina u Vinodolu, kao i male mjesne inačice, grobljanske crkve sv. Nikole u Velom Brgudu pod Učkom.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
je natpisom u 1676. godinu.19 Valvasor nam je doku-mentirao ovu fazu jednobrodne crkve, krače za prostor sadašnjega prezbiterija, s kapelom pridodanom uz sje-verni perimetralni zid. Na sjevernom su zidu danas vidljiva dva jaca glatko i ravno ožbukana istaka pre-krivena kanalicama. Ispod nove obrade, vjerojatno se kriju gotički kontrafori. Ovdje treba spomenuti da je, prema tradiciji, po ukidanju pavlinskoga reda koncem XVIII. stolječa, par oltara koji se nalazi u novoj, južnoj ladi prenesen iz pavlinske crkve na Cepičkom jezeru (Fučič, 1953, 93). Tradiciju preseljenja inventara pavlinske crkve možda potvrduju drvozrebarene skulpture svetaca glavnoga oltara kršanske crkve, na kojima se raspoznaje karakteristična manira pavlinske drvorezbar-ske radionice P. Riedla. Na zaravni ispred crkve (kata-starska čestica (k. č.) 362 k. o. Kršan) nekoč se prostiralo groblje. Podno crkve uzdiže se zvonik, koji je u još uvijek prisutnoj baroknoj tradiciji podignut 1803. godine.
ZIDINE PODGRAOA
Gotovo je u cijelosti očuvan obrambeni prsten uoko-lo kršanskoga podgrada. Tlorisno se on prostire u formi višekutnika, na način kako su se u regiji podizale re-nesansne zidine, što je osobito bilo poticano rastučom turskom prijetnjom. Urušio se sjeverozapadni ugao zi-dina a u stanju su ruševnosti i manji dijelovi sjevernoga pravca pružanja. Zidine su večim dijelom ožbukane, no koliko se nazire u zoni uokolo ulaza u obzidano pod-grade, podignute su relativno dobro obradenim i uslo-jenim kvadrima, koji ponajviše ukazuju na njihov ne tako kasni postanak. Sama je tehnika zidanja toga dijela zidina kršanskoga podgrada usporediva s ročkim i dije— lovima kastavskih zidina. Ipak treba naglasiti da kvaliteta zidanja nije usporediva s onom na kulama kršanske utvrdene plemičke rezidencije. Kršanski obrambeni prsten nije raščlanjen kulama, mada su zidine u Valva-sorovo vrijeme bile nešto izdignute na ključnim pozicijama, pokraj ulaza, na sjeveroistočnom a možda i na danas urušenom sjeverozapadnom uglu. Na istočnoj su strani zidine rastvorene velikim, polukružno oblikovanim, kolnim portalom iz početka XIX. stolječa, nastalim na mjestu ranijega pravokutnoga ulaza, vjerojatno obli-kovanoga u gradi zida, kako nam je to dokumentirano kod Valvasora. Na zaglavnom kamenu lučnoga portala uklesana je 1803. godina. Pored portala odlično je sa-čuvana i jedna puškarnica, te dijelovi unutarnjega stražarskoga ophoda. Inače, vanjske su zidine izvorno imale veči broj takvih pravokutnih puškarnica, mjesti-mično čak nanizanih u dva reda, što je takoder dokumentirano kod Valvasora. Danas su one zazidane i in-korporirane u začelja obodnih kuča a najbolje su ta dva
reda pravokutnih puškarnica još vidljiva na uskom dijelu istočnih vanjskih zidina, koje su spojile donjon s pala-som. U njihovom je slučaju teško oslanjati se na kom-parativnu analizu. Na vrlo slične puškarnice, sudeci prema uzidanim grbovima podestata, nastale negdje polo-vicom XVI. stoljeca, nailazimo u obližnjem mletačkom Plominu, ali i na zidinama Novoga Lupoglava, iz razdob-lja druge četvrtine XVII. stoljeca. Slične su pravokutne strijelnice, uz one izrazito renesansne, kruškolike, mje-stimično sačuvane i na južnom pravcu kastavskih zidina, sada inkoproriranih u zide kuca XIX. stoljeca.
OPIS PODGRADA
Zupni stan (k. č. 347), oveca je katnica trostrešnoga krovišta prekrivena kanalicom, smještena na jugozapad-nom rubu kršanskoga podgrada. Na njemu danas pre-vladavaju rekonstrukcijske faze XIX. i XX. stoljeca. Unu-
Sl. 9: Nadgrobna ploča Ivana Kršanskoga iz 1415. godine u crkvi sv. Jakova (foto: K. Lazaric). Fig. 9: The tomb plate of John of Kršan from the year 1415 in the church of St. James (photo: K. Lazaric).
19 Donosi ga Fucic (1953, 93): PIA OPE COMMUNITATIS/SUFFRAGIO ECCLESIARUM/AC INDUSTRIA AD MODUM/REV(EREN) DI THOMAE LAZARICH/PAROCHI OPUS HOC ERECTUM EST ANNO SALUS 1676.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
tar njegove okucnice nalazi se cisterna s krunom barokne forme, dokumentirana na prvom katastru uz manju zgradu na k. č. 346. Zapadni zid kuce, dobrim dijelom visine vjerojatno predstavlja dio zidina podgrada. U nastavku župnog ureda pruža se niža katnica dvostresnoga krovista (k. č. 347/2). Okviri prozorskih otvora od stokanoga kamena novijega su postanka (XIX. stoljece), dok lučni otvor prizemlja svjedoči o rene-sansnom porijeklu ove zgrade. Začelje kuce u stvari je obrambeni zid podgrada. Možda je riječ o zgradi koja je kod Valvasora prikazana kao usamljena jednostresna prigradnja uz jugozapadne zidine. Iduca je u nizu kuca prigradenih uz zapadne gradske zidine, katnica na k. č. 348. Ima dvostresni krov prekriven kanalicom s drvenim potkrovnim vijencem. Pri adaptaciji u XX. stoljecu (ne-gdje izmedu dva svjetska rata) zazidavani su stari otvori glavnog pročelja (XVII. st.) a otvarani novi, s rasteretnim lukovima od opeke. Na zapadnom zidu, ostatku gradskih zidina, sačuvana je puskarnica a na pročelju uho. Na k. č. 349, 350 i 351 takoder se nižu tri kuce, koje kao začelje koriste zidine podgrada. Oijelom su rusevine bez krova a u dijelu je sačuvan dvostresni krov prekriven kanalicom. Ističu se detaljima prijelazne kasnogotičko-renesansne arhitektonske plastike poput izvornog, rene-sansnog, lučnog otvora prizemlja, sada skrivenog iza drvene stolarije i prozorskoga otvora s klupčicom skose-noga podnožja. U sjeverozapadnom uglu zidina (danas k. č. 352/1) nalaze se preostaci kuce porusene do nivoa partera. U zarusenom nasipu vjerojatno je sačuvan zna-čajan dio nekadasnjega prizemlja i zidina.
Nakon urusenoga dijela, slijede dobro očuvane zidine sjevernoga pravca pružanja, uz koje su prizidane kuce na k. č. 353/1 i 353/2 te 354. Potonja s kucnim brojem 22 ima kameno vanjsko stubiste "na voltu", s masivnim poklopnicama parapeta. Riječ je o dobro oču-vanim katnicama dvostresnoga krovista prekrivenoga kanalicom. Oblikovane su u baroknoj tradiciji, koliko je njihova tradicijska obličja uopce moguce opisivati stilskim kategorijama. Od specifičnosti valja im istaknuti profilirane kamene konzole potkrovnoga vijenca.
Sjeveroistočni se krak nastavlja do gradskih vrata. Na zapadu započinje s ožbukanom katnicom na k. č. 355. Kuca je možda starijega postanka, no danas su na glavnom pročelju vidljivi isključivo novi, kameni okviri fasadnih otvora (XIX. stoljece). Na začelju ove kuce izvrsno su sačuvane gradske zidine. Slijedi rusevna kuca na k. č. 356. Na njezinom je začelju sačuvan jedan, sada zazidani, stariji prozorski otvor i puskarnica. Na k. č. 357 nalazi se ožbukana dvokatnica krovista prekrivenog kanalicom. Ima konkavni, žbukani potkrovni vijenac i druge detalje oblikovanja XIX. stoljeca. U donjem dijelu začelja dobro je, usprkos recentnih betonskih prigradnji, sačuvan ostatak prvotnoga obrambenoga prstena. Na isti je način izvedena kuca na k. č. 358/1 (glatka žbuka, visoki prozorski otvori okvira od stokanoga kamena, veliko vanjsko stubiste). Na začelju ove kuce nedavno je
probijen zid i izveden aneks sa sanitarnim čvorom, koji je praktično jedina veca prigradnja uz vanjski prsten zidina. Katnica s vanjskim stubistem na k. č. 358/2 u začelju ima sačuvanu puskarnicu.
Posljednja se u sjeveroistočnom nizu nalazi nedavno sanirana loža ili kasca, prizemnoga dijela pročelja rasčlanjenoga trima robusnim renesansnim lukovima, sredisnjim ulazom i parom sirih pobočnih otvora. Katni dio pročelja rasčlanjen je parom pravokutnih prozorskih otvora a po sredini ga kruni dimnjak ložista, smjeste-noga na katu. Južni, bočni pogled, rasčlanjen je jednim lukom prizemlja, koji se nadovezuje na rasčlambu pročelja i katnim pravokutno oblikovanim ulazom, do ko-jega vodi novo vanjsko stubiste. Sudeci prema dokumentiranim preostacima, prvotno je stubiste bilo vrlo usko i izvedeno od grublje klesanih pragova. Loža je izvrsno položena pokraj gradskih vrata, pročelja okrenutoga prema nekadasnjem trgu, bolje rečeno poljani pokraj ulaza u podgrade. Začelje lože izvorno je u visini kata bilo rasčlanjeno parom malenih četvrtastih prozorčica, izvedenih masivnim kamenim gredama. Jedan je u potpu-nosti sačuvan a drugome se, prije nedavne obnove lože, tek nazirao otisak na rusevnom dijelu zida. Osim pro-filacija otvora, bolje su obradeni i masivni ugaoni kle-sanci, dok je preostatak zida graden priklesanim lom-ljencem, uz obilnije koristenje veziva. To nije slučaj na dobro uslojenom zidu začelja, koje predstavlja integralni dio zidina. Krsanska kasca dobro predstavlja narav ovak-ve, reprezentativnije, no ipak posve pučke gradnje, na području istočne Istre u doba renesanse. Karakteristična je tehnika zidanja neuslojenim lomljencem, uz dobro klesane ugaone kvadre i okvire fasadnih otvora. Sličnoga je oblikovanja nesto raskosnija boljunska kasca, s pri-zemnom ložom rasčlanjenom robusnim stupovima ali i niz boljunskih kuca čiji su detalji oblikovanja arhitektonske plastike podudarni onima krsanske kasce. Skola na k. č. 369 veca je katnica dobro očuvanoga obodnoga zida, bez krovista i medukatne konstrukcije. Zidana je na prijelazu XIX. u XX. stoljece, no jos uvijek koristenjem tradicionalnih tehnika i materijala.
Naseljena kuca na k. č. 360/1, 2, 3, 4 (Krsan k. br. 19) ima podrum, prizemlje i potkrovlje. Matični dio kuce prekriven je dvostresnim krovistem s kanalicom a pri-gradnje jednostresnim krovistem, takoder s kanalicom. Kuca ima bogatiju baroknu arhitektonsku plastiku dijela fasadnih otvora a osobito se ističu povijene kamene konzole potkrovnoga vijenca. Na jednostresnom aneksu sačuvan je zazidani renesansni lučni otvor, sto ukazuje na slojevitost gradbenih faza. Na prizemnici bez krova (361/1) uočava se faznost, u rasponu od renesanse do adaptacija u baroku i XIX. stoljecu. Na k. č. 361/2 ožbu-kana je kuca dvostresnoga krovista prekrivenog crijepom. Nema osobitosti. Vidljivi su otvori novijega datuma. Vjerojatno se ovdje radi o adaptaciji ranije stambene gradevine u stalu. Opisane kuce tvore niz, položen južno od kuca prigradenih uz sjeverne zidine.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
Južnije, paralelno s prethodnim nizom, uz južni rub puta koji je od glavnih vrata vodio kroz središte podgrada prema zapadu, pruža se jedan od najstarijih stambenih nizova podgrada. Na k. č. 367 nalazi se katnica bez krovišta stambenog ulaza smještenog na zabatnom zidu, orijentiranom direktno prema gradskim vratima. Arhitektonska plastika upucuje na razdoblje baroka, no kako je kuca sastavni dio niza renesansnih karakteristika, vjerojatno su ovdje izvorni otvori bili naknadno zamije-njeni sadašnjima. Na k. č. 366 detalji izvornog renesans-nog oblikovanja poput grubo klesanog polukružnog portala sačuvani su na uzdužnom, sjevernom pročelju a naziru se i na iducoj kuci u nizu (k. č. 365). Na k. č. 364/4 niz zaključuje ruševna katnica bez osobitosti.
Sjevernije, direktno podno župne crkve i u nastavku zvonika, približno na k. č. 364/1 (katastar ovdje nije precizan) nalazi se omanja prizemnica opremljena s dva otvora štokanih kamenih okvira (kasno XIX. stoljece). Prema tradiciji služila je kao mesnica i povremeni zatvor za one koji su pretjerali s picem u doba pučkih zabava. Svakako je podignuta nakon zvonika, koji je iz početka XIX. stoljeca. U poklopnici ogradnog zida tik do mesnice nalazi se fragment predromaničkoga pluteja, ukra-šen učvorenim troprutim kružnicama.
Na k. č. 364/2 i 363/2 nalaze se katnice koje su znatnije pregradene u XIX. stoljecu. Na potonjoj se ističe tradicijsko zidano ognjište kata, koje počiva na kon-zolama istaknutima na pročelju. Posljednja je u nizu prizemnica s podrumom na k. č. 363/1. Prekrivena je dvostrešnim krovištem s kanalicom i ožbukana zagla-denom žbukom. Nosi karakteristike ranog XIX. stoljeca, iako se vjerojatno radi o adaptaciji ranije gradnje. U kuci je smješten župski arhiv u kojem je naden jedan od prijepisa Istarskog razvoda. U čitavom podgradu vidljiva su područja provedenih nasipavanja, pa se može pret-postaviti da je izvorna situacija, zbog konfiguracije terena, bila izrazitije kaskadna.
PRIJEDLOG KRONOLOGIJE RAZVOJA I USPOREDBE S PRIMJERIMA U OKRUŽJU
Detaljna analiza očuvane graditeljske baštine, uspo-redene s raspoloživim grafičkim izvorima, pokazala je niz nepoznatih detalja, koje je s dozom opreza moguce povezati s onim što se o kršanskom kaštelu navodi u historiografiji.20 Ona je bila nužna i zbog žalosnoga sadašnjega stanja kaštela, razornoga procesa otudenja arhitektonske plastike kojem je izvrgnut zadnjih deset-
SI. 10: Krsanska kasca s lozom (foto: K. Lazaric).
Fig. 10: The granary of Krsan with the loggia (photo: K. Lazaric).
20 Opsežna De Franceschijeva študija povijesti Pazinske grofovije i njegovi raniji članak o gospodarima Kršana, temeljni su historiografski radovi koje slijede svi kasniji autori. Usp. De Franceschi, 1964; 1936, 214-234. U nas je često korišten neprecizan i ne baš pouzdan povijesni pregled H. Stembergera (1983.). Alisi oslanjajuci se na De Franceschija donosi par sažetih natuknica kronologije gradnje (Alisi, 1997, 33). Prvi krači opis kaštela donosi Fučic (1953, 91). Izgled kaštela donosi i Foscan (1992, 223-228). Vrijedna je nepublicirana urbanistička analiza Nefata, Petronijeviča Radolovica i Vareška (1994). A. Mohorovičic ga spominje u svojem pregledu i vrlo sažeto mu opisuje smještaj (1997, 94).
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
ljeca i stalnog urušavanja njegovih dijelova.21 Ovdje je prvenstveno potrebno osvrnuti se na interpretaciju mate-rijalnih ostataka, osobito niz novih nalaza, evidentiranih provedenom konzervatorskom analizom i izradom kon-zervatorskoga arhitektonskoga snimka (Barada, Bradano-vic, 2002; Huic, Milkovic, Purišic, 2004).22 Ranosred-njovjekovna skulptura može značiti postojanje istodob-noga naselja i implicirati postojanje kasnoantičkoga naselja, no ne bi trebalo žuriti s takvim zaključcima, čak da i postoji dokaz o njezinom nalazu unutar zidina kaštela. Uz to, skulptura je uzidana kao poklopnica zida koji nije raniji od XIX. stoljeca. Preseljenja ovakvih artefakata dogadala su se u XIX. ali i ranijim stoljecima, zbog raznih, sakupljačkih, estetskih ali i simboličkih razloga, te potrebe naglašavanja kontinuiteta kulta. Predromanička pleterna skulptura uzidana je i u para-petu stubišta ostataka pavlinskog samostana sv. Marije na Cepickom jezeru, dakle na obližnjoj poziciji koja geografskim smještajem pokazuje znatno veci potencijal mogucega kontinuiteta iz kasne antike u rani srednji vijek.23 Ne samo ova okolnost, vec i sam prvi spomen Kršana u drugoj polovici XIII. stoljeca, koji se daleko bolje uklapa u sliku uspona ovoga tipa utvrdenih naselja u razvijenom srednjovjekovlju, zahtijevaju arheološku potvrdu.
Sam glavni donjon kao pretežno rana, još očuvana gradevna struktura, relativno je kasnoga postanka, s brojnim detaljima koji stilski vec upucuju i na gotičko razdoblje, no opcim, prevladavajucim izgledom, zbog kojega ga tipološki možemo definirati kao zdanje po-dignuto u romaničkoj tradiciji. Ništa na terenu ne ukazuje da je mogao biti podignut prije XIV. stoljeca. Pri-mjerice, u gradnji ne nalazimo izrazito srpastih i manjim odsječcima konstruiranih lukova i sličnih elemenata koji h ima na nekim, u Istri još sačuvanim donjonima. Najbliži uzor mogao mu je biti u znatno sniženom ob-liku sačuvan, glavni obrambeni toranj Pazinskoga kaštela.24 Ostatak sličnoga tornja nalazimo u Pazu. Toranj takve visine je poput svojih uzora i parnjaka imao izrazito izvidničku funkciju, pa se tako s njega vizualno mogao kontrolirati i Plomin, kao što je i plominski
zvonik imao ne samo sakralnu, vec naravno i izvidničku funkciju, pa i konkretnu defenzivnu ulogu u sustavu tamošnjih fortifikacija. Temeljem analogija, logično je pretpostaviti romaničku osnovu, na kojoj su nicali danas očuvani gotičko-renesansni dijelovi kršanske utvrdene feudalne rezidencije, no za njezinu bi potvrdu trebalo izvršiti arheološko istraživanje.25 Vec početkom XIV. stoljeca spominje se kapela sv. Ivana Krstitelja, čija ubi-kacija nije moguca bez arheološkog zahvata (Oe Franceschi, 1964, 280).
Početkom XV. stoljeca Ivan (a ne Julije) Kršanski vjerojatno podiže crkvu sv. Jakova podno grada. Reljef njegove nadgrobne ploče, smještene na povlaštenom središnjem mjestu u ovoj crkvi, radionički je blizak onima s pročelja Pazinskoga kaštela, tako se pridru-žujuci nizu vec spomenutih poveznica Kršana i Pazina. U ovom je razdoblju utvrdena plemicka rezidencija vjerojatno stala poprimati danas prepoznatljive obrise. U kasnogotičkom razdoblju, XV., ili, uzevši u obzir prilike u širem okruženju i prethodno opisane stilske indicije na koje upucuje arhitektonska plastika, čak i XVI. stoljecu, ova je glavna obrambena kula ojačana križno-rebrastim svodom, nosačem završne platforme.26 Na prožimanje prijelaznih, kasnogotičko-renesansnih oblika upucuju sjeverozapadna i jugoistočna kula, te prizemlje, prvi kat i preostaci drugoga kata palasa, mada opci izgled pretežno upucuje na kasnu gotiku. Osobito su karakteristične izduljena jugoistočna i sjeverozapadna kula, na kojima se još nazire stambena funkcija gornjih ka-tova, mada su upravo ti dijelovi na njima izrazitije preinačeni, na prvoj u XIX. stoljecu a na drugoj u baroku. U razdoblju kasnoga srednjovjekovlja i ranoga novog vijeka, koje se poklapalo s vladavinom gospode Kršanskih, za skromne se prilike ovoga kraja, radilo o raskošnom zdanju. O tome nam svjedoče i sekundarno upotrijebljeni preostaci arhitektonske plastike, poput jednog kasnogotičkog portala ugradenog u pročelje kuhinje za poslugu iz XIX. stoljeca i luka ranorenesansne monofore uzidanoga u jugoistočnu kulu. Cak i ovi skromni djelici otkrivaju prožimanje različitih kulturnih utjecaja, jer je portal izveden u kontinentalnom duhu a
21	Posljednjih su godina provodeni pripremni zaštitni radovi, čiščenje vegetacije koja je destruirala zide donjona, raščiščavanje unutrašnjosti i podizanje zaštitne skele u palasu, no nije uslijedila i konkretizacija sanacijskih zahvata na zidu.
22	U višegodišnjem istraživanju Kršana meni je i drugim konzervatorima pomogao gosp. Klaudijo Lazarič, član poglavarstva opčine Kršan, na čemu mu se i ovom prilikom srdačno zahvaljujem.
23	U Cepiču je evidentiran i antički nalaz, žrtvenik posvečen Silvanu. Usp. Matijašič, 2005, 2. Uz to, postoji i spomenuta tradicija o preseljenju oltara iz pavlinske crkve, pa je prilikom rušenja redovničke crkve i ovaj fragment, možda naden u zidu, mogao biti prenesen u Kršan.
24	Sam De Franceschi vjeruje u začetke gradnje kaštela početkom XIV. stolječa. Kao okvirni grafički prikaz mogu poslužiti shematizirani tlocrti koje donosi De Franceshi te karte, tlocrt i fotografije kod Foscana. Usp. De Franceschi, 1964, 253, 256, 279-280; Foscan, 1992, 208-213.
25	Teritorijalno blizak primjer očuvanosti ranijih struktura predstavlja Kostel ili Pietra Pelosa, smješten izmedu područja Oprtlja, Zrenja i Buzeta. Ondje je u sklopu neposrednoga ulaza u kaštel, izvrsno očuvan uski unutarnji propugnakul u kojem su branitelji kroz mudro postavljene strijelnice lako mogli eliminirati uljeza a s vanjske su strane vidljivi ostaci sustava višestrukih zapora koji su branili ulaz u kaštel a dijelom su se oslanjali i na crkvu sv. Marije Magdalene izvan zidina.
26	Na ovo bi razdoblje mogao upučivati i povijesni podatak o refortifikaciji provedenoj početkom XVI. stolječa u vrijeme Caspara Kršanskog (De Franceschi, 1936, 226-227).
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
SI. 11: Kucni niz u podgradu položen južno od glavnoga puta, kamena klupa okrenuta je prema poljani s unutarnje strane ulaza u podgrade (foto: M. Barada).
Fig. 11: The row of houses in the lower town is constructed south of the main street, the stone bench is facing the maidan on the inner side of the entrance to the lower town (photo: M. Barada).
ranorenesansna profilacija monofore na način izrazito obilježen mletačkim utjecajem, kako se tada u Istri naj-češce klesalo u obalnim gradovima. Sjeverozapadna je kula i u ovoj fazi bila prohodna, pa su u njoj dobro sačuvani svodeni propugnakul, prostorije straže i tam-nica. Spomenut je i preostatak moguce velike berteske nad glavnim portalom. Mnogim opisanim elementima poput načina izvedbe svodova i detalja arhitektonske plastike, uzor možemo naci na Pazinskom kaštelu, kao logičnom predlošku i izvoru utjecaja. Karakteristične su za ovo razdoblje intenzivnoga fortificiranja kruškolike puškarnice postavljene u lučno zaključenim nišama za vatreno oružje, kojima su ojačani prsobrani donjona i one u formi položenoga pravokutnika, kasnogotički sko-šenih bridova. I ove zahvate možemo povezati s vlašcu Kršanskih i za njih, osim spomenutoga Pazina, postoji i niz drugih paralela u bližem okružju, započevši od relativno očuvanih ruševnih zidova Paza, pa i minija-turnoga Posrta ili Sabeca pokraj Belaja i nastavivši preko izgleda Kožljaka i Starog Lupoglava-Mahrenfelsa, dokumentiranih kod Valvasora. Kada je riječ o unutarnjoj, utvrdenoj plemickoj rezidenciji, to su vrlo slične forme visokoga zida s berteskama i pravokutnim kulama koje često u gornjim katovima imaju stambene prostorije. Za-državši srednjovjekovnu zgusnutiju formu, kršansko je unutarnje utvrdenje koncepcijski različito od boljun-skoga, na kojem je pri naknadnim pregradnjama izrazito prevladao renesansni izgled, dobro nam poznat od Hra-stovlja do vinodolskoga Drivenika. Tj. koncept tabora
cilindričnih kula, zidina koje u vještijoj izvedbi imaju skošena podnožja i velikoga dvorišta, koje je imalo za-dacu primanja stanovništva iz nebranjenoga podgrada i okolnih sela. Nalik boljunskome, organiziran je renesansni kaštel s cilindričnim kulama u Sumberu. Zidan je rustičnije, lomljencem, no ovdje ga spominjemo jer je u obliku i položaju strijelnica slijedio primjer kršanskoga kaštela.
Odlično sačuvan vanjski obrambeni zid, kojim je utvrdeno cjelokupno podgrade Kršana vjerojatno je na-stao u XVI. stoljecu. Pruža se u relativno pravocrtnoj formi heksagona, stranica koje se dijelom prilagodavaju konfiguraciji terena. Koliko se danas nazire, graden je dobro uslojenim kvadrima, slabije obradenim od onih kakvima su zidane kule utvrdene plemicke rezidencije. Na njemu su danas mjestimično vidljive puškarnice izvedene u gradi zida i u formi uspravljenoga pravokut-nika. Cjelovito izveden obrambeni sustav, koji je obu-hvacao crkvu i sve kuce u podgradu utvrdene plemicke rezidencije, nema sačuvanoga, izrazitijega parnjaka na području Pazinske grofovije. Tako je, izgleda, bilo i u prošlosti, izuzmemo li iz analize više puta spominjani i očiti uzor Pazina. Neka su naselja poput Berma imala slabije zidine uokolo podgrada a druga poput Gračišca izrazito renesansne zidine s jakim cilindričnim kulama koje su podignuli školovani graditelji. Kršanu obližnji Kožjak takoder je imao izrazitije renesansno koncipirani sustav vanjskih zidina, branjen cilindričnim kulama. Zminjske su se kuce podno kaštela nizale u obrambeno
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
koncipiranim nizovima. Oosta je slučajeva poput Paza, gdje su potpuno izostale zidine uokolo podgrada.
Renesansno oblikovanje ima loža s kascom, prosto-rijom na katu u kojoj se čuvala desetina. Prigradena je uz unutrasnje lice zidina, pokraj ulaza u utvrdeno podgrade. Pročeljem je bila orijentirana prema poljani, glavnom stjecistu, podno ulaza u utvrdenu plemicku rezidenciju. Ona nalikuje boljunskoj loži, koja ima nesto raskosnije pročelje, s arkadama na stupovima, no radi se o tipoloski i stoj gradnji, rasirenoj na području unutarnje Istre, rastvorenoga prizemlja i relativno zatvo-renoga kata za čuvanje dobara, tj. neke vrste rustifi-ciranoga fontika, kojem se prilazilo bočnim vanjskim stubistem.27 Lože su zidane na isti način, priklesanim lomljencem (izuzevsi začelje krsanske koje predstavlja integralni dio zidina) uz uporabu ugaonih klesanaca i masivne arhitektonske plastike. Vjerojatno su prema uzoru na krsansku ložu nastale nesto kasnije i znatno rustičnije njezine sljedbenice u Sumberu i Kascergi. Na dijelu kuca u krsanskom podgradu, najčesce u razini prizemlja a ponegdje i na katu, jos se dobro uočava karakteristična robusna arhitektonska plastika mjesnih klesara iz razdoblja renesanse. Tadasnje prizemnice i pokoja katnica zidane su lomljencem a bolje su im klesani ugaoni blokovi i okviri otvora. Znatno su rustičnije gradene od rijetkih preostalih gotičko-renesansnih kuca pazinskoga podgrada, otprilike jednako poput onih u Boljunu a bolje od onih u Sumberu i Kascergi.
Svakako je vec u doba renesanse podgrade bilo urbanistički formirano na specifičan način, u vidu i danas sačuvanih kracih nizova, pravcem istok-zapad uzdužno položenih uz glavne komunikacije, koje su pratile sloj-nice terena. Prethodno je kod naselja unutrasnje Istre istaknuta učestalost suprotnih rjesenja, s nizovima koji se okomito spustaju niz padine. Manji je dio kuca krsan-skoga podgrada podizan prislanjanjem uz zidine a taj se proces kasnije intenzivirao. Usporedbe radi, gotovo su-sjedni i suparnički, mletački Plomin, u istom se razdoblju urbanistički razvijao bitno drugačije. Ondje je jos nejas-
no gdje se nalazila prvotna citadela, no vjerojatno je to bila pozicija tik do glavnih gradskih vrata, na mjestu da-nasnje župne crkve Bl. Oj. Marije, gdje se i danas ras-poznaju impresivni tragovi snažnih, gotičko-renesansnih fortifikacija. No Plomin je vec u razdoblju romanike bio zasticen prstenom zidina, koje su naslanjajuci se na živac pratile slojnice terena, moguce i prsten pretpovijesne gradine. Unutar grada nastajali su kucni nizovi, otprilike orijentirani pravcem jugozapad-sjeveroistok, okomito položeni u odnosu na dulje stranice prstena zidina. Ni-zovi su se razvijali s tendencijom oblikovanja slijepih androna, te nadalje, u razdoblju baroka, izrazitijim zatva-ranjem u blokove, čiji su sastavni dio činila minijaturna dvorista, ogradena visokim zidem, sto sve ukazuje na bitno različitu kulturu življenja.28 Na plominskim kuca-ma uočavaju se izrazito stilski: romanički, gotički, rene-sansni i barokni detalji obrade arhitektonske plastike, sto u krsanskom pučkom podgradu nije toliko izraženo i slo-jevito. Plomin je u XV., XVI. i XVII. stoljecu postupno re-fortificiran izgradnjom novoga sustava zidina, koji je obuhvatio stare. Nove su zidine ondje podrazumijevale i formiranje složenijih, visestrukih sustava zapora. Bas kao na plominskim kucama i na tamosnjim se zidinama, temeljem izrazito karakterističnih detalja gradnje i ukra-savanja, poput skosenih podnožja i polukružnih vijena-ca, vrlo precizno može očitati stilsko razdoblje u kojem su nastajale. Za razliku od prvotnih, uvjetno ih definiraj-mo romaničkih, nove su se plominske zidine pružale u pravocrtnim potezima.29 Oobro očuvana plominska unu-tarnja glavna vrata, koja kruni stražarski podest sa prso-branom i strijelnicama, vrlo su bliska načinu konstrukcije zidina vanjskoga obrambenoga prstena krsanskoga kaste-la, mada se čini da su zidana nesto slabijom tehnikom.30 Praktično jos uvijek pretežno kasnogotičko-renesans-na slika Krsana, jos nam je u drugoj polovici XVII. stoljeca dokumentirana u glasovitom Valvasorovom dje-lu.31 On nam je tekstom opisao naselje na uzvisini okruženo vinogradima i prstenom zidina, prema njego-vom sudu malenim i losim kucama trgovista, utvrdenom
27	Zbog poznate lože na prilazu glavnih gradskih vrata, manje je poznato da je sličnu kašcu, katnicu u prizemlju raščlanjenu lukovima imao i Kastav. Njezina obličja nalikovala su onima kršanske kašce a iako su tijekom XX. stoljeca radikalno pregradena i danas se raspoznaju na mjesnoj gostionici u povijesnom središtu naselja, južnom rubu današnjega trga Lokvina a nasuprot pročelja nekadašnjega kaštela. Sličnu je renesansnu ložu na lukovima, koja je prethodila onoj kasnobaroknoj, izvan gradskih zidina, imao i Oprtalj a nalazila se unutar zidina, tik pokraj glavnoga ulaza u kaštel. I danas je usprkos kasnijoj nadogradnji dobro uočljiva, za razliku od one bujske, urbanistički položene na isti način a sada zaogrnute historicističkim plaštem.
28	Težnja za formiranjem unutarnjih dvorišta opce je mjesto u urbanizaciji naselja sjevernog Jadrana, no možda je u Plominu bila diktirana i zaštitom od ovdje poslovično snažnih naleta bure.
29	Raniji sloj zidina koje u luku prate živu stijenu osobito je dobro vidljiv na zapadnom rubu Plomina. Ispred njih je bio podignut novi renesansni fortifikacijski sustav koji je obuhvatio i crkvu sv. Jurja Starog a nad njima se upravo u razdoblju renesanse stao podizati i danas odlično očuvani kucni niz.
30	Tlocrt i nacrt pročelja ovih vrata donosi L. Foscan a grb koji datira njihov dovratnik u polovicu XVI. stoljeca (usp. Radossi, Vorano, 2003, 305; Foscan, 2003, 234-235).
31	Iako nam danas pažnju ponajviše privlače najsačuvaniji primjeri, poput samoga Kršana, čak i letimična usporedba Valvasorovih prikaza sa današnjim prospektima istarskih naselja, koje su njegovi suradnici dokumentirali, dovodi do zaključka da su u gotovo svima njima i danas sačuvani, ne samo ostaci utvrdenih plemickih rezidencija, zidina i crkava, vec i čitave grupacije identično položenih kuca nekadašnjih podgrada. One barem urbanističkom položenošcu, često i supstrukcijama a ponekad i cjelovitim gabaritima (uz izmijenjene otvore) baštine situaciju iz druge polovice XVII. stoljeca.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
SI. 12: Kršan iz zraka (foto: E. Ferjančič). Fig. 12: Kršan from the air (photo: E. Ferjančič).
plemickom rezidencijom, visokih i masivnih, no zasta-rjelih zidina, s kapelom koja je bila cilj flagelantskih procesija te malenim i lošim prostorijama. Prema prilo-ženoj ilustraciji, čija je vjernost stvarnoj terenskoj slici višestruko dokazana prethodno provedenom analizom uz isticanje brojnih dokumentiranih i danas sačuvanih detalja, kaštel je i dalje formalno funkcionirao kao utvrdeni dvorac s podgradem i trgovištem, no ozbiljnije se održavao niski vanjski prsten zidina. Zapuštene su i ruševne bile tri zastarjele visoke kule kaštela, donjon na kojem su dokumentirane čak i zoomorfne vodorige, te one dvije na jugu, dok je prohodnoj kuli bila naglašena stambena funkcija. Ona je, uz izvorne puškarnice, tada pri vrhu imala i niz vecih, sudeci prema oblikovanju, renesansnih prozorskih otvora. Palas je bio prekriven jednostrešnim krovištem. Na sjevernom pročelju palasa kod Valvasora je prikazan kasnorenesansni prozorski otvor čiji su tragovi i danas ondje vidljivi (Valvasor, 1689, XI, 301, list 107). Po Uskočkim ratovima dolazi do još jednog popravka i ojačavanja kaštela, izvedbom kamenih skošenja pod istočnim zidem, koja su dijelom sadržavala karakteristične klesance neke ranije fortifika-cije, možda dijelova jugoistočne kule. U biskupskoj vi-zitaciji izvršenoj koncem 1658. godine, uz župnu crkvu sv. Antuna smještenu unutar zidina i crkvu sv. Jakova
Apostola izvan zidina, spominje se i kapela sv. Ivana Krstitelja, koja se nalazila unutar utvrdene plemicke rezidencije. Vizitatori su pri m ijetili da je kapela bila vlažna na strani uz zidine kaštela, zbog podnice koja je bila niža od zida. Vlasnik kaštela, barun Andrea de Fin vizitatorima je obecao da ce je izdignuti, kako bi ot-klonio ovaj nedostatak. Može se dakle naslutiti da je izvorna dvorska srednjovjekovna kapela, našavši se u supstrukcijama kaštela, bila dokinuta a nova je vjerojatno bila umetnuta u danas ruševne, više dijelove palasa. Prema izjavi župnika Tome Lazarica, znanoga nam i kao utemeljitelja bočne kapele kršanske župne crkve na kojoj je ostavio posvetni natpis, u opcini je tada živjelo oko dvije stotine duša (Kudiš-Buric, Labus, 2005, 138-145). Šezdesetih godina XVII. stoljeca izvedena je postojeca cisterna unutar kaštela.32
Proces adaptacije stambenoga prostora feudalčeve rezidencije, kojim su se postupno negirala njezina forti-fikacijska svojstva, nastavljen je u XVIII. stoljecu, pod upravom obitelji Rampel i deli' Argento. U vrijeme po-tonjih, datacijom na zaglavnom kamenu u 1776. godi-nu, datiran je zahvat proboja otvora na jugoistočnoj kuli. To je možda i vrijeme još jedne adaptacije i opre-manja završnoga, stambenoga kata prohodne kule novim prozorskim otvorima. Tada se odvijalo prethodno
32 Tada je prema de Franceschijevoj genealogiji vlasnik još mogao biti Andrea de Fin a mogao je več nastupiti i Wolfgang Engelbert grof od Auersperga. Logično bi bilo potonje, da je novi vlasnik poduzeo investiciju (De Franceschi, 1936, 232).
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
KAiTO, RflOiT POO«UNW
KAiTiL KBiAN. TUJOiTHieEUUA
KAiTtLmiAN. nocpn KATA
iWiTEl HiiAH. T10CPT 2. KATA
KAi ram JAN, u OČRT 3 KATA
KASTCL KRSAN, PfSSJEK 1-1
JfAfeTB. KSiAif. PfiESJEK S-S
Sl. 13: Kaste! Kršan, arhitektonski snimak, izbor načrta utvrdene plemicke rezidencije (Huic, Milkovic, Purišic, 2004).
Fig. 13: The castle of Kršan, arhitectural photo, a selection of plans for the fortified residence of the feudal lord (Huic, Milkovic, Purišic, 2004).
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
opisano proširenje crkve na račun dijela južnih zidina. U doba kasnoga baroka, u duhu izmedu stilskoga i tradicijskoga načina, pregraden je dio kuca kršanskoga kaštela. Nadogradene su katovima, opremljene novim, vecim, finije obradenim i u odnosu na površinu zida istaknutim, kamenim okvirima fasadnih otvora, vanjskim stubištima i konzolama potkrovnih vijenaca. Sudeci prema novom načinu izvedbe potkrovnih vijenaca na kucama u podgradu, vjerojatno je tek u to doba, tradicionalni biljni pokrov, logičan u naselju koje je bilo u blizini jezera, ustupio mjesto kanalici.
U prvoj polovici XIX. stoljeca glavno dvorište kaštela dobilo je novo opločenje i vijenac krune cisterne, ku-hinju za poslugu, novi ulaz iz dvorišta u prizemlje palasa, te još jedan reprezentativni ulaz s lučnim por-talom i pristupnim stubištem iz pravca župne crkve. Prema inicijalima na vijencu krune cisterne i obližnjem nadvratniku, Kršanom je tada vec upravljao Giuseppe
Susanni, koji je do posjeda došao nasljedstvom preko majke (De Franceschi, 1964, 285). Kasnije je nastavljeno širenjem i nadogradnjom viših etaža palasa, fene-stracijom dotadašnjeg obrambenog zida, izgradnjom nad zidinama, te uključenjem jugoistočne kule u stam-beni prostor palasa. Nastavljeno je i s adaptacijama i nadogradnjama kuca u podgradu koje su dobile i novu žbuku pročelja, no bilo je iznimno malo novogradnji ili radikalnijih pregradnji, koje bi zadirale u davno postav-ljenu urbanističku osnovu. Za razliku od stoljecima napuštenih i razgradenih srednjovjekovnih kaštela, po-put obližnjega Starog Lupoglava (Mahrenfelsa) u kršan-skoj su utvrdenoj plemickoj rezidenciji, njezini posljed-nji gospodari, plominski veletrgovci Tonettijevi, živjeli sve do u prvu polovicu XX. stoljeca.33 Danas je ne-kadašnja utvrdena plemicka rezidencija napuštena i vrlo ruševna. Ruševan je i dobar dio podgrada u kojem su stalno nastanjeni župnik i svega nekoliko obitelji.
THE ARCHITECTURAL DEVELOPMENT OF KRSAN
Marijan BRADANOVIC
University of Rijeka, Faculty of Philosophy, Department of Art History, HR-51 000 Rijeka, Trg I. Klobucarica 1
e-mail: mbradanovic@ffri.hr
SUMMARY
By means of detailed field description and comparative analysis of the present situation with archive graphic and written sources the appearance of the Krsan castle is reconstructed, in particular its gothic-through-renaissance phase, when it was spatially developed in an extent, which can be seen preserved today. The first phase of donjon is described, which was erected in the tradition of romanticism and its late-gothic reinforcement, when the jagged parapet was closed and pear-shaped niches for muskets were added and the finishing platform was reinforced with a cross-ribbed vault. Next, the original appearance of the two remaining towers is described as well as the fourth one, the remains of which were destroyed mostly in the beginning of the 19th century, then the palatial building, the lower town and the circular wall in the period of late gothics and renaissance. The good preservation of the lower town is noted. In the stratigraphically rather simple part of the lower town the preservation of the urban design of the first stone houses, built in the time of renaissance, is remarkable. In parts, over them the remains of the original, architecturally robust plastics can be observed. The façade of the loggia, built over the back walls of the lower town, next to the main entrance, is the most richly articulated. The specific design of the loggia is compared to similar examples in the region, from the nearby Boljun till Kastav and Oprtalj. The comparative analysis of the hard-to-reach and poorly visible architectural design of the fortified residence of the feudal lord, remaining in its original place as well as its elements in secondary position, which display the high quality of the late gothic and early renaissance phase of the architectural elements of the residence. The spatial concept and architectural design of the Krsan castle are compared to examples from closer and wider surrounding area in which the settlement existed, in particular in the context of the similarities with the continental model of building and urbanization and differences as well as some similarities in comparison to the neighbouring areas of the Venetian Republic. In this manner the parallels of architecture and urban characteristics of individual parts and chronological strata of Krsan are compared to Pazin, Zminj, Berm, Kozljak, Cepic, Gracisce, Brsec, Kastav, Kascerga, Sumber, Momljan, Oprtalj, Boljun, Svetvincenat and Plomin. A new cistern was added to the fortified residence of the feudal lord in the mid 17th century. The restoration of the walls followed and, by the end of the next century, the restoration of the south-eastern and north-western
33 Kao karakterističan primjer defortificiranja i adaptacije kaštela u ladanjski dvorac ovu sam fazu graditeljskog razvoja Kršana ukratko opisao u kontekstu osvrta na tipologiju istarskoga ladanjskoga graditeljstva. Usp. Bradanovic, 2006, 183-194.
Marijan BRAOANOVIC: ARHITEKTONSKI RAZVOJ KRSANA,
tower of the castle. At the same time the parish church in the lower town was enlarged and the space for this was made by the tearing down of the circular wall. The last stylistically defined modifications were made in the classicistic period during the first half of the 19th century. After this the process of a certain deortification of the castle took place, with the expansion of the palatial building and perforation of large new openings.
Key words: Istria, Kršan, castle, architecture, urban design
IZVORI I LITERATURA
AST, 1 - Archivio di Stato di Trieste (AST), Mappe del catasto franceschino, Chersano, a. 1821. DAR, 1 - DAR, KZ, "Pianta del Fiume Arsa in Istria con tutte le acque influenti, e la Valle bagnata danno-samente da sudetto Fiume, con aggiunto Progetto delle Miglorazioni convenevoli per conservare la Valle contro le future Inondazioni perniziose. Trieste, il 15. maggio 1771".
Kršan (1950-1990): Fotototeka riječkog Konzervator-skog odjela, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Mi-nistarstva kulture RH.
KZR, 1 - Konzervatorski zavod Rijeka, pismohrana, Poščic, Perčic, Jenko, Putni izvještaj, 1953. Huic, I., Milkovic, B., Purišic, S. (2004): Kaštel Kršan, arhitektonski snimak.
Alisi, A. (1997): Istria Citta minori, Trieste, Italo Svevo. Barada, M., Bradanovic, M. (2002): Kršan, detaljna konzervatorska analiza (elaborat). Pula, MKRH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Puli. Božicevic, S. (2005): Cepicko polje, Istarska enciklopedija. Zagreb, LZ Miroslav Krleža, 155-156. Bradanovic, M. (1999): Sljedbenik Majstora iz Kranja u službi Serenissime. Acta Bullearum I., Povijesno-umjet-nički prilozi obilježavanju petstote obljetnice Crkve Majke Milosrda u Bujama - Zbornik medunarodnog znanstvenog skupa. Buje, Pučko otvoreno učilište, 8592.
Bradanovic, M. (2006): Nekoliko primjera ladanja mle-tačke i austrijske Istre. Kultura ladanja, Zbornik Dana Cvita Fiskovica I. Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, 183-194.
Budinich, K. (1984): Arhitektonske studije, Pula-Rijeka. Pula - Rijeka - Rovinj -Zagreb, Cakavski sabor - Istarska naklada - Otokar Keršovani - Edit - Centro di ricerche storiche - IKRO Mladost.
De Franceschi, C. (1936): I primi signori di Chersano. Atti e memorie della Societa Istriana di archeologia e stroria patria, vol. XLVIII. Pola, 214-234. De Franceschi, C. (1964): Storia documentata della Contea di Pisino. Atti e memorie della Societa Istriana di archeologia e storia patria, vol. X, XI, XII n. s. (LXII, LXIII, LXIV della Raccolta). Venezia, Societa Istriana di archeologia e storia patria.
Ekl, V. (1994): Živa baština. Rijeka, Izdavački centar Rijeka.
Foscan, L. (1992): I castelli medioevali dell'Istria. Trieste, Italo Svevo.
Foscan, L. (2003): Porte e mura delle citta, terre e castella della Carsia e del'Istria. Rovigno - Trieste, Centro di Ricerche Storiche.
Fučic, B. (1953): Izvještaj o putu po Istri 1949 godine (Labinski kotar i Kras). Ljetopis JAZU, knjiga 57. Zagreb, JAZU, 67-140.
Fučic, B. (1982): Glagoljski natpisi. Zagreb, JAZU. Ivančevic, R. (1963): Župna crkva sv. Jurja u Oprtlju. Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti 4. Zagreb, Filozofski fakultet, 19-44.
Kudiš-Buric, N., Labus, N., (eds.) (2003): U kraljevskim stranama i pod sv. Markom, Vizitacije u pulskoj bis-kupiji na austrijskom i mletačkom području 1658 i 1659. Rijeka, Adamic.
Markovic, V. (2004): Crkve 17. i 18. stoljeca u Istri -tipologija i stil. Zagreb, Institut za povijest umjetnosti. Matijašic, R. (2005): The iconography of indigenous cults in northern Istria, Religija i mit kao poticaj rimskoj provincijalnoj plastici. Akti VIII. Medunarodnog kolokvija o problemima rimskog provincijalnog umjetničkog stvaralaštva. Zagreb, Golden marketing - Tehnička knjiga - Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu - Arheološki muzej, 1-4. Milevoj, M. (1987): Kartulini z Labinšcini. Labin, La-binska komuna.
Mohorovičic, A. (1997): Utvrdeni gradovi i kašteli sje-vernog Jadrana. Rijeka, Izdavački centar Rijeka. Nefat, B., Petronijevic, B., Radolovic, D., Vareško, V. (1994): Stari grad u Kršanu Programsko - urbanističko rješenje (elaborat). Pula.
Percic, I., Jenko, V., Poščic, D. (1953): Izvještaj sa službenog puta u Istru (elaborat).
Radossi, G., Vorano, T. (2003): Testimonianze e notizie storico-araldiche di Fianona d'Istria. Atti Centro di ricerche storiche, vol. XXXIII. Trieste - Rovigno, 273-330. Stemberger, H. (1983): Labinska povijesna kronika. Po-vijesne skice Kožljaka - Čepica - Kršana - Sumbera. Labin, Narodni muzej.
Sušic, Z. (1970): Valvasor o Istri. Oometi, 3, 10. Rijeka, 69-87.
Valvasor, J. W. (1689): Oie Ehre der Herzogthums Crain. Laibach.