UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 
Onkološki Inštitut Ljubljana KNJIŽNICA 

1111111111111 11 I II I III II II II I III II IIIIII 
S00009028 

RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
ANN018 1984 FASC. 2 
PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
LJUBLJANA 
Radio!. lugosl. 18(2) 87-168, April-June 1984 
.ew{f.p.o. 
LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 
Telefon: 214 500 
liro racun: 50100-601-10500 Telex: 31240 yu kefo 
p. p.: 270 

delovna organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s prodajalnami: 
Cankarjeva 7, tel. 210 060 Kardeljeva 4, tel. 221 981 Titova 40 -Atrij, tel. 315 981 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 

nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: 
kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih 
in tujih proizvajalcev, 

laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, 
kovinski pribor za zobozdravstl/O, ,kirurgiio in laboratori_ie, 
laboratorijsko opremo in pohištvo, 

-filter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v laboratorijih, blago za fotografijo, polaroid filmi, barvni in crno beli iilmi, pribor 
in i:otrošni material, 

proizvodnja blaga v sode!ovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, 
medicino in fotografiio, 

prek poslovne skupnosti IRIS i:osredovanje zunanjetrgovinskih storitev. 
Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. 


efne 
FOTOMATERIJALI 
Za brzu i tocnu dijagnostiku 
-medicinski rendgen film »SANIX R-90«, za brzu strojnu obradu 
-medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu 
-medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M« za rucnu obradu 
-medicinski rendgen film -zubni »SANIX super D-10« 
-medicinski rendgen film za panoramska snimanja 
celjusti »STATUS« 

-film za koronarografiju KB 21 a 61 m 
-kemikalije za strojnu i rucnu obradu filmova 
Za potrebe. medicinske dokumentacije 
Diapozitiv film u boji 
EFKECHROME 100 


TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 
UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 

RADIOLOGIA IUGO,SLAVICA 
PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
· LJUBLJANA 
ANNO 18 1984 FASC. 2 
Redakcijski odbor -Edito rial Board: 
Bajraktari Xh., Priština -Bekerus M., Beograd -Bi<;:aku E., Priština -cengic F., Sarajevo -Dedic M., Novi Sad -flordevic J., Sarajevo -Hernja S., Ljubljana -lvancevic D., Zagreb -Karanfilski B., Skopje -Kastelic B., Ljubljana -Ko­stic K., Beograd -Ledic S., Beograd -Lovrincevic A., Sarajevo -Mark B., Za­greb -Martincic N., Zagreb -Novak J., Skopje -Obrez l., Ljubljana -Petrov­cic F., Zagreb -Popovic S., Zagreb -Ravnihar B., Ljubljana -Selir Z., Sremska Kamenica -Šestakov G., Skopje -Škrk J., Ljubljana -šobic V., Beograd -špaventi š., Zagreb -Špoljar M., Zagreb -Tevcev D., Skopje -Vari 8., Ljubljana 
Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: 
Plesnicar S., Ljubljana 
Tehnicki urednik -Technical Editor: 
Benulic T., Ljubljana 
Urednici -Editorial Staff: 
Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Rudolf z., Ljubljana -Serša G., Ljubljana 
Radio!. lugosl. 18(2) 87-168, April-June 1984 
lzdavacki savet -Advisory board: 

Antic M., Beograd -Bajraktari Xh., Priština -Bilenjki D., Sarajevo -Granic K., Beograd -lvovic N., Titograd -Kapidžic N., Sarajevo -Keler A., Niš -Kubo­vic M., Zagreb -Lincender L., Sarajevo -Lovrencic M., Zagreb -Matejcic M., Rijeka -Merkaš Z., Beograd -Milutinovic P., Beograd -Novak J., Skopje -Pavlovic P., Rijeka -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Porenta M., Ljubljana -Stankovic R., Priština -Stijovic V., Titograd -šimonovic l., Zagreb ­Škrk J., Ljubljana -Tabor L., Ljubljana -Tadžer l., Skopje -Tavcar B., Ljubljana 
lzdavaci -Publishers: 
1. 

Udruženje za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženje za nul<learnu medicinu Jugoslavije 
Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: 
prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana 
Tajnica redakcije -Secretary: 
Milica Harisch, Ljubljana 

Adresa redakcije -Address of Editorial Board: 
Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana 
Telefon: 061/327 955 -Phone: 061/327 955 

UDC i/and Key words: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani 
RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 

Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radio­fiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation 
protection. 

lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly 
Pretplata -za ustanove 3.000 din, za pojedince 800 din. Subscription rate -for institutions 40 US $, individual 20 US $. Primerak 300 din -Single issue 15 US$. 
Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 
LB -Gospodarsl<a banka -Ljubljana 

Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: 
BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY 
Tiskala -Printed by: 
Tiskarna Slovenija, Ljubljana 

lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje Ime I u ime istraživackih zajednlca svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communities through the Assembly of the Research Community of Slovenia 
Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self-managing agreements: 
-Institut za radiologiju i onkologiju, UMC Sarajevo 
-Institut za radioterapiju i onkologiju, Skopje 
-KBC Zagreb -Zavod za nuklearnu medicinu Rebro, Zagreb 
-Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana 
-Liga Hrvatske za borbu protiv raka -Odbor Rijeka, Rijeka 
-Medicinski centar Mostar, Mostar 
-Medicinski fakultet, Novi Sad 
-Onkološki inštitut, Ljubljana 

-Sekcija za radiologiju Zbora lijecnika Hrvatske, Zagreb 
-Udruženje za radiologiju SFRJ, Beograd 

-Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana 
Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: 
-BAYER PHARMA, Ljubljana -CILAG-CHEMIE, Schaffhausen 
-AGROPROGRES, Ljubljana 
-ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš 
-FOTOKEMIKA, Zagreb 
-INTERWERBUNG (ISOCOMMERZ 
GmbH), Berlin (DOR) -OZEHA, Zagreb -KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL, 
Ljubljana 
-KOCH & STERZEL, Essen 
-FERIMPORT, Zagreb 
-KRKA, Ljubljana 
-LEK, Ljubljana -MEBLO, Nova Gorica -PAPIRNICA VEVCE, Ljubljana-Polje 

-SALUS, Ljubljana 
-SANOLABOR, Ljubljana 
-SIEMENS, ERLANGEN 
-TIK, Kobarid 
-TISKARNA SLOVENIJA, Ljubljana -TOSAMA, Domžale -WEB FOTOCHEMISCHE WERKE, 
Berlin 

-INTERIMPEX, Skopje 
-HEIM-ELECTRIC, Berlin 
(Jugoslavija publik, Zagreb) 

-MACK, lllertissen 
UPUTSTVA AUTORIMA 
Radiologia lugoslavica objavljuje ori.ginalne strucne radove, naucne radove, pregledne radove, prikaze slucajeva i varia (recenzije, saopštenja, strucne obavesti i drugo) sa po­drucja rendgendijagnostike, radioterapije, on­kologije, nuklearne medicine, radiofizike, radiobiologije, zaštite od ionizirajucih zrace­nja i srodn,n podrucja. 
Radove upucivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Vra­zov trg 4, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­ljuju na jednom od jezika naroda i narodnosti SFRJ i engleskom jeziku. 
Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bice odmah vraceni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. 
Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune i izmenu sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada sa strane redakcije (prevodenje, 
·
lektorisanje, dodatna obrada grafickog mate­
rijala, posebne želje autora) snosi autor rada. 
Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije. 
Autorima se preporucuje upotreba doma­cih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. 
Za sve navode u svojim radovima odgova­raju autori. 
Radovi ne smeju biti duži od 10 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­no sa grafickim materijalom i literaturom), levi rub mora biti 40 mm, gornji i do-nji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti numerisane arapskim brojevima. 
Prva strana rukopisa sadrži naziv ustanove i racine jedinice, naslov rada, imena autora, sažetak (do 200 reci) i teku6i naslov (running till'e). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: 
UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR 
SARAJEVO 
RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 
1 ONKOLOGIJU 
SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP 
Kosti6-Radovi6 F., Karišik M., 0ordevi6 J. 
Sažetak -Analizirali smo slucajeve pacijena­ta hospitaliziranih na našem institutu u pe­rijodu od 1 O godi na. Prikazali smo starost­nu ... 
Running title (skraceni naslov): Kostic-Rado­
vic F. et al.: Seminoma, dijagnostika, terapija. 
UDC i Key words odreduje redakcija. 
Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, R·ezultati, Diskusija, Zakljucak, Abstract (na engleskom), Literatura, Adresa autora. 
Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razumljiv i kod smanjenja na polovinu ve­licine. Na poledini mora biti olo-vkom ozna­cen arapski broi, prezime prvog autora i pr­
ve dve reci naslova rada te okomitom stre­licom oznacen gornji rub. Tabele obavezno kucati na mašini bez vertikalnih linija. Gra­fikone i crteže crtati na betom tehnickom papiru formata A4 i jednako kao slike ozna­citi na poledini. Na grafickom materijalu nisu dozvoljene naknadne popravke. Tekst uz sli­ke i graficki materija! pisati na posebnom listu dvojezicno, na jeziku rada i na engle­skom. Isto tako mora biti dvojezicno ispisan i tekst u grafickom materijalu. Tekst mora objasniti prikazane pojedinosti. 
Abstract obuhvata kod radova na našim je­zicima naslov rada, ime autora i tei<st na engleskom jeziku. U abstractu i sažetku (koji su identicni) moraju biti navedeni svi podaci, 
koji u dovoljnoj meri prikazuju 1glavne navo­de rada. 
Literaturu otkucati na posebnom listu pre­ma abecednom redu prvog auto,ra. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arap­skim brojem u zagradi. 
-Za citat clanaka iz revije: 
1. 
Dent R. G., Col·e P.: In vitro maturation of monocytes in squamous carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 43 (2): 486-495, 1981. 

-Za poglavlje iz knjige: 

2. 
Buli J., McKissock W.: An atlas of posi­tive contrast myelography. Gri.ine & Stratton, New York, 1962 (23-41). 

-Za citat iz knjige : 

3. 
Evans R., Alexander P.: Mechanisms of extracellular killing of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobioloav o,f macrophage (Nelson D. S., •ed.), Academic Press, New York, 1976 (45-74). 


Referati se ne citiraiu. 
Iz radova ko.ji se odnose na klinicka istra­živanja mora biti razvidno. da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radni­
ka SFRJ i De!<laracije Helsin1\i-Tokio. 
Poslani rado-vi ne smeju biti publikovani ili u pripremi za tisi< u bilo koiem drugom ca­sopisu. Objavljeni radovi ili njihovi delovi mogu biti objavljeni u drugim revijama ili knji­gama samo sa pismenom dozvolom redakcije. 
Rukopisa i grafickog materijala ne vracamo-. 
Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« 

GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 
UDC 616-006(05)(497.1) 

RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
FASC. 2 ANNO 18 1984 

SADRžAJ 
Rendgenska dijagnostika 
Endoskopska retrogradna holangio-pankreatografija (ERHP) (strucni clanak) 
Rubinic M., švalba B. 95 
Korelacija mijelografskih i elektromioneurografskih nalaza 
kod sindroma lumbalne radikularne lezije (izvorni znanstveni clanak) Jankovic S., Jerkunica L., Reic P., Boschi S., Vrebalov V. 99 
Enterokliza -pregled tankog crijeva dvostrukim kontrastom 
pomocu sonde (strucni clanak) 

Pamucina P., Lovrincevic A., Rili l., Lincender L., šekara V., 
103 catic Dž 

Spontana renalna ekstravazacija kontrasta kod ekskrecione 
urografije (izvorni znanstveni clanak) 

Smolkovic J., Bašic M., Bosnar M., Temmer B. 109 

Kompjuterizovana tomografija 
Kompjuterizirana tomografija akutnog pankreatitisa (pregledni clanak) 
Lincender L. 113 
Upalni procesi perirenalnih prostora na kompjuteriziranoj tomografiji 
(izvorni znanstveni clanak) 

štern-Padovan R., Agbaba M., Katušic M. 117 

Ultrazvuk 
Sonografska demonstracija sindroma Cruveilhier-Baumgartner (strucni clanak) 
125 Kauzlaric D., šustar N., Grgurevic Z. 

Radio!. lugosl. 18(2) 87-168, April-June 1984 

Nuklearna medicina 
lntrasplenicna kinetika modificiranih 99mrc-obeleženih eritrocita (izvorni znanstveni clanak) 
Simova N., Bogdanova V., Vaskova O., Dolgova-Korubin V. 
129 

Evaluacija plucne hipertenzije metodom scintigrafije vaskularnog 
prostora sa 99mrc-eritrocitima (izvorni znanstveni clanak) 
Korubin-Dolgova V., Bogdanova V., Sajkov Z., Arsov M. 135 
Novi pokazatelji funkcionalne sposobnosti jetre pomocu radiokoloida 
(izvorni znanstveni clanak) 

Radic-Velfl M., švarcer V. 139 

OnkologiJa 
Znacenje odredivanja tireoglobulina u pracenju bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjace (izvorni znanstveni clanak) 
Senjanovic M, Lukinac Lj., Kusic Z., Spaventi š. 143 

v !) A\,,, 

Radiobiologija 
Use of computers in radiation treatment planning 
(Primjena racunara u radioterapijskom planiranju): 
1. Tissue inhomogeneities and application of Batho's correction (izvorni znanstveni clanak) 
(Tkivna nehomogenost i primjena Bathoove korekcije) 
Bistrovic M., Viculin T. 149 
D -AL 
2. Pixel by Pixel planning bassed on simulator-supplied CT-scan (izvorni znanstveni clanak) 
(Planiranje na temelju celija CT-grama dobivenog simulatorom) . Bistrovic M., Viculin T. 155 
-P l 
Varla 
In memoriam 161 
Recenzije knjiga 162 
Obaveštenja 164 
UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 
RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
ANNO 18 1984 FASC. 2 
TABLE  OF  CONTENTS  
Diagnostic radiology  
Endoscopic retrograde cholangio-pancreatography (ERCP) (professional paper) Rubini6 M., švalba B.  95  
The correlation of myelographic and electromyoneurographic findings in lumbar radicular lesion syndrome (original scientific paper) Jankovi6 S., Jerkunica L., Rei6 P., Boschi S., Vrebalov V.  99  
Enteroclysis -examination of the small intestine by contrast techniqi..;e with the sonde (professional paper) Pamucina P., Lovrincevi6 A., Rili l., Lincender L., šekara V., Cati6 Dž.  103  
Spontaneous renal extravasation of contrast during excretion urography (original scientific paper) Smolkovi6 J., Baši6 M., Bosnar M., Temmer B.  109  
Computerized tomography  
Computed tomography in acute pancreatitis (review paper) Lincender L.  113  
lnflammatory processes of perirenal space (original scientific paper) štern-Padovan R., Agbaba M., Katuši6  on M.  CT  117  
Ultrasound  
Sonographic demonstration of Cruveilhier-Baumgartner (professional paper) Kauzlari6 D., šustar N., Grgurevi6 Z.  125  

Radio!. lugosl. 18(2) 87-168, April-June 1984 
Nuclear medicine 
lntrasplenic kinetics of altered 99mrc-labeled erythrocytes (original scientific paper) 
Simova N., Bogdanova V., Vaskova O., Dolgova-Korubin V. 129 
Evaluation of pulmonary hipertension by 99mTc-erythrocytes blood pool scintigraphy (original scientific paper) 
Korubin-Dolgova V., Bogdanova V., Sajkov Z., Arsov M. 135 
New indicator of the functional capability of the liver evaluated by radiocoloids (original scientific paper) 
Radic-Velfl M., švarcer V. 139 
Oncology 
The value of thyroglobulin determination in the follow-up of patients with differentiated thyroid carcinoma (original scientific paper) 
Senjanovic M., Lukinac Lj., Kusic Z., Spaventi š. 143 
Radiobiology 
Use of computers in radiation treatment planning 
1. 
Tissue inhomogeneities and application of Batho's correction (original scientific paper) 

Bistrovic M., Viculin T. 149 

2. 
Pixel by pixel planning based on simulator-supplied CT-scan (original scientific paper) 


Bistrovic M., Viculin T. 155 
Varla 
In memoriam 161 Book reviews 162 Communications 164 
t<LINICKA BOLNICA »BRACA DR SOBOL«, INTERNA KLINIKA 1, ZAVOD ZA RADIOLOGIJU, RIJEKA 
ENDOSKOPSKA RETROGRADNA HOLANGIO-PANKREATOGRAFIJA (ERHP) 
Rubinic M., švalba B. 
Sažetak -Opisana je vrijednost endoskopske retrogradne holangio-pan­kreatografije (ERHP) u dijagnostici bolesti pankreaticko bilijarnoga sistema na 310 ucinjenih pretraga. Glavna indikacija za ERHP je opstrukcijski ikterus. Osim toga moguci su i terapijski postupci kao papilotomija uz ekstrakciju kamenaca ili postavljanja drenažnih katetera. Pretraga je uspiješna kod 77,4 % a u našem radu kod 66 % bolesnika. Duktus pankreatikus se prikaže kod 89,7 % a kod nas u 88 %, slucajeva. S druge strane samo duktus holedokus prikaže se kod 84,8 % a kod nas kod 76 % ispitanika. Najcešca patologija navedenoga sistema jesu kamenci koji su u našem radu zastupljeni u 67 % slucajeva. 
UDC: 616.37-008.6:616-072.1 

Key words: pancreatic diseases, biliary tract diseases, cholangio-pancreato­graphy, endoscopic retrograde 
Professional paper 
Radio(. lugosl. 18(2) 95-98, 1984 

Uvod -Nakon prve uspiješne kanulacije papile Vateri s strane Rabinova 1965. go­dine a kasnije i drugih postala je rentgeno­loška dijagnostika bolesti pankreaticko bi­lijarnog trakta preciznija i pouzdanija (11, 14). Razvojem endoskopske tehnike i opre­me osim dijagnosticke sve se više koristi i u terapijske svrhe. Na prvom mjestu je pri­znata papilotomija uz mogucnost ekstrak­cije kamenaca ili postavljanje drenažnih katetera kod inoperabilnih bolesti toga su­stava. Vrijedne su i manometrijske studije sfinktera Oddi kao i fine biokemijsko cito­loške analize sokova cime se je još više proširila spoznaja o bilijarnom sistemu. 
Danas postoji i mogucnost direktne vizuali­

zacije putem posebno tankih endoskopa 
koji se uvode kroz normalni duodenoskop. 
Sve to dovodi danas ERHP kao nezamje­
njivu pretragu u dijagnostici i terapiji bo­
lesti pankreaticko biJ.ijarnog sustava (2, 3, 
4, 16, 18, 20, 22). 
Indikacija za endoskopsku retrogradnu 
holangiopankreatografiju je na prvom mje­
stu opstruktivni ikterus. Zatim negativne 
konvencionalne rentgenološke pretrage a 
uz prisutnu simptomatologiju bilijarnoga 

trakta, postholecistektomiski sindrom te kontrola endoskopske kao i kirurške papilo­tomije. Kod bolesti pankreasa je glavna in­dikacija sumnja na kronicnu upalu ili ma­lignu bolest. Kontraindikacije za ERHP jesu opce prihva6ene i poznate kao i za sve ostale endoskopije gornjega gastrointesti­nalnoga trakta. No posebno za nju se na­vodi akutni pankreatitis, osim u nekim specijalnim slucajevima i sumnja na cistu pankreasa koja se mora prije toga ultra­zvukom iskljuciti (1, 5, 9, 12, 13, 21). 
Kao svaka invazivna pretraga tako i ERHP ima komplikacija koje se krecu od 1-3,5 % i to pankreatitis od 1-1,3 O/o, a holangitis od 0,7-1 %. Opisani su i smrtni slucajevi od 0,05-0,1 °/o (2, 5, 21). 
Materija! i metode -U radu je analizi­rano 310 colesnika kod kojih je ucinjena endoskopska retrogradna holangiopankre­atografija. Glavna i najcešca indikacija za navedenu pretragu bio je opstrukcijski ikte­rus gdje se drugim rentgenološkim pretra­gama ili neinvazivnim nije uspijelo naci mjesto i uzrok drenažnim smetnjama. 
Received: May 15, 1984 -Accepted: May 27, 1984 

Rubinic M., švalba B.: Endoskopska retrogradna holangio-pankreatografija [ERHPJ 
Za ERHP upotrebljavamo prihva6enu teh­niku od strane mnogih autora (1, 3, 5, 12, 15, 20, 21). 
Rezultati -Tabela 1 prikazuje rezultate 310 endoskopskih retrogradnih holangio­pankreatografija. Pretraga je bila uspješna, to znaci da je došlo do prikaza oba kanala kod 205 (66 O/o,) a nedovoljna kod 105 (34 O/o) bolesnika. 
ERHP N = 310 
Uspješna pretraga 205 (66%) Kamenci 137 (67 %) Maligne bolesti 20 (10%,) Ostalo 51 (25 %) 
Nedovoljna pretraga 105 (34 %) Nevizualizirana p. 2 (2%) Neintubirana p. 6 (6%) Duktus pankreatikus 92 (88 %) Duktus holedokus 80 (76 %) 
Tabela 1 -Rezultati ERHP Table 1 -Results of ERCP 

Od toga smo u 8 (8 %) bili neuspješni u vizualizaciji ili sondiranju papile Vateri. Duktus pankreatikus se je uspio prikazati kod 92 (88 °/o) a duktus holedokus kod 80 (76 O/o) bolesnika. Najceš6i patološki nalaz jesu kamenci bilijarnog trakta i oni su na­deni kod 137 (67 O/o) u grupi uspješnih pre­traga. Na maligne bolesti otpada 20 (10 O/o) ispitanika. Kod 51 (25 O/o,) nismo našli pato­loških promjena odnosno iskljucili smo ekstrahepatalnu opstrukciju ili se je radilo 
o nekim rijetkim uzrocima opstrukcije. U toj grupi se nalaze i maligne bolesti pan­kreasa (slika 1, 2, 3). 
Diskusija -U dijagnostici bolesti pan­kreaticko bilijarnog trakta zauzima ERHP kao invazivna pretraga vrlo važno mjesto posebice u riješavanju problematike op­strukcijskoga ikterusa. Osim dijagnosticko­ga postupka mogu6i su i manji terapijski zahvati u vidu papilotomije uz ekstrakciju kamenaca ili postavljanje drenažnih kate­tera (4, 6, 19, 22, 24). 
Uspješnost rentgenološkog prikaza ka­
nala pankreasa i bilijarnoga stabla ovom 
pretragom iznosi u prosjeku 77,4 O/o (3, 7, 
10, 12, 17, 19, 21, 23). što se pak tice pri­
kaza samo pojedinih vodova vidimo da je 



Slika 2 -Holedoholitijaza (strelice) 
Fig. 2 -Choledocholythiasis (arrows) 
duktus pankreatikus mogu6e lakše prikazati i to u 89,7 O/o od duktus holedokusa koji se prikaže kod 84,8 % bolesnika (3, 5, 8, 13, 20, 21 ). U našem radu uspješnost prikaza oba voda iznosi 66 O/o a duktus pankreati­kusa kod 88 O/o, a duktus ho led okusa kod 76 % ispitanika. Najceš6a patologija bilijar-
Radio!. lugosl. 18(2) 95-98, 1984 

Rubinic M .• švalba B.: Endoskopska retrogradna holangio-pankreatografija (ERHPJ 

Slika 3 -Maligna stenoza ekstrahepatalnih ve­deva uz dilataciju intrahepatalnih (streiica) Fig. 3 -Malignant stenosis of extrahepatic ducts together with dilatation of intrahepatic ducts (arrow) 
noga trakta jesu kamenci koji se javljaju u prosjeku kod 65,7 % slucajeva. U našem materijalu našli smo ih kod 67 %, bolesnika. Na drugam mjestu su maligne bolesti koje su zastupljene kod 12,3 %· bolesnika a kod nas 10 O/o, uz najcešci simptom opstruktivni ikterus. 
Zakljucak -Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija je danas metoda izbora (uz druge neinvazivne i invazivne) u riješavanju ne tako rijetke bilijarne patolo­gije. Posebno mjesto zauzima opstruktivni ikterus gdje je tocna lokalizacija mjesta i uzroka opstrukcije od neobicne važnosti za planiranje predstojecega operativnega za­hvata. Osim toga i njene terapijske indika­cije kao papilotomija uz ekstrakciju kame­naca ili postavljanja drenažnih katetera kod inoperabilnih bolesti nije od manje vrijed­
nosti. 
Abstract 
ENDOSCOPIC RETROGRADE CHOLANGIO-PANCREATOGRAPHY (ERCP) 
Rubinic M., švalba B. 

The value of endoscopic retrograde cholangio­pancreatography is described in the diagnosis of diseases of the pancreato-biiiary tract in 31 O investigations. The main indication for the ERCP 
Radiol. lugosl. 18(2) 95-98, 19.84 
is obstructive jaundice. In addition, the thera­peutic measures, such as papillotomy together with extraction of common bile duet stones, or installation of drainage catheters are possible. The investigation is successful in 77,4 per cent, and in our case in 66 per cent of patients. Pan­creatic duet can be shown in 89,7 per cent, and in our case in 88 per cent of cases. On the other hand common bile duet only can be shown in 84,8 per cent, and in our work in 76 per cent of patients. The most common pathology of the system are common bile duet stones, which are presented in our investigation in 67 per cent of cases. 
Literatura 

1. 
Anacker H., Weiss H., Kramann B.: Endo­scopic retrograde pancreatico cholangiography (ERCP). Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1977. 

2. 
Blumgart L. H.: The Billiary Tract. Churchil Livingstone, 1982 (44-60). 

3. 
Cotton P. B.: Direct Choledochography and Related Diagnostic Methods. Ciin. Gastroenterol. 12: 101-110, 1983. 

4. 
Demling L.: Papillotomy-lndications and Technique. Endoscopy 15: 162-164, 1983. 

5. 
Fruhmorgen P., Classen M.: Endoscopy and Biopsy in Gastroenterology. Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1980 (74-80). 

6. 
Geenen J. E., Venes J. A., Silvi s S. E.: Re­s ume of a seminar on endoscopic retrograde sphincterotomy (ERS). Gastrointest. Endosc. 27: 31-38, 1981. 

7. 
lida F., Kusama J.: Surgical Evaluation of Endoscopic Retrograde Cholangiography for Bi­liary Tract Diseases. Jap. J. Surg. 12: 257-261, 1982. 

8. 
Koch H., Belohlavek D., Schaffner O., Deml­ing L.: Endoskopisch retrograde Cholangio-Pan­kreatographie (ERCP). Internist 17: 197-202, 1976. 

9. 
Križman l., Tavcar B.: Endoskopska retro­gradna holangiopankreatografija. Lij. Vjes. 102: 725-729, 1980. 

10. 
Manegold B. C.: Prinzipien der priioperati­ven Endoskopie. Edition Medizin, 1983 (98-127). 

11. 
Me Gune W. S., Shorb P. E., Moscowitz H.: 



Endoscopic cannulation of the ampulla of Vater. A preliminary report. Ann. Surg. 167: 752-758, 1968. 
12. 
Meiderer S. E., Stadelmann O., Li:iffler A., Wobser E., Koischwitz D.: Die endoskopische re­trograde Cholangio-Pankreatikographie (ERCP): lndikation, Technik, Wertigkeit und Risiko. Leber Magen Darm S: 187-194, 1974. 

13. 
Osenberg F. W., Classen M.: Papilla Vateri­Gallenwege-Pankreas. Wander Verlag, 1980. 

14. 
Rabinov K. R., Simon M.: Peroral cannu­lation of ampulla of Vater for direct cholangio­graphy. Preliminary report of a new method. Ra­diology 85: 693-697, 1965. 


Rubinic M., švalba B.: Endoskopska retrogradna holangio-pankreatografija (ERHPJ 
15. Ralla P. W., Halls J., Renner l., Juttner H.: Endoscopic Retrograde Cho:angio pancreatogra­phy (ERCP) in Pancreatic Disease. Radiology 134: 347-352, 1980. 
16. 
Rosch W., Koch H., Demling L.: Manome­tric studies during ERCP and endoscopic papil­lotomy. Endoscopy 8: 30-33, 1976. 

17. 
Rubinic M., švalba B.: Perkutana transhe­paticka holangiografija (PTK) i endoskopska re­trogradna holangio-pankreatografija (ERHP) u dijagnostici bolesti bilijarnoga trakta. Radiol. lugosl. 16: 401-404, 1982. 

18. 
Rubinic M., Acko M., Blaževic M., Depalo A.: Vrijednost citološke analize pankreasnoga soka dobivenog endoskopskom tehnikom u dija­gnostici bolesti pankreasa. Gastroenterohepato. Arh. 2: 52-54, 1983. 

19. 
Rubinic M., šustic V.: Evaluacija endoskop­ske i perkutane holangiografije u oboljenjima hepatobiljarnih puteva. Gastroenterohepatol. Arh. 2: 91-93, 1983. 

20. 
Soehendra N., Rehner M., Zimmer R., Wehling H.: Endoskopische retrograde cholangio­graphie. Med. Klinik 70: 935-941, 1975. 

21. 
Soehendra N.: technik, Sehwerigkeiten und Ergebnisse der endoskopiseh-retrograden Cho­langio-Pankreati:,ographie (ERCP). Chirurg 48: 98-104, 1977. 

22. 
Soehendra N.: Reynders-Frederix V.: Palli­ative Bile Duet Drainage. A new Endoseopie Method of lntroducting a Transpapillary Drain. Endoseopy 12: 8-11, 1980. 

23. 
Sugawa C., Clift D., Walt A.: Endoseopie retrograde eholangio-panereatography after eho­leeysteetomy. Surg. Gyneeol. Obstet. 157: 247­252, 1983. 

24. 
Wurbs D., Classen M.: Bedeutung der endoskopiseh-retrograden Cholangio-panl<reato­graphie tur die Differenzierung der Cholestase. Dtseh. med. Wsehr. 101: 291-293, 1976. 

25. 
Wurbs D., Gebhard J.: Endoskopisehe Dia­gnostik und Therapie bei Gallenerkrankungen. Chirurg 53: 751-757, 1982. 


Adresa autora: Mr. se. dr Rubinic Milivoj, Inter­na k;inika, 51000 Rijeka. 
Radiol. lugosl. 18(2) 95-98, 1984 

OPCA BOLNICA SPLIT ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ODJEL ZA NEUROLOGIJU 
KORELACIJA MIJELOGRAFSKIH I ELEKTROMIONEUROGRAFSKIH NALAZA KOD SINDROMA LUMBALNE RADIKULARNE LEZIJE 
Jankovic S., Jerkunica L., Reic P., Boschi S., Vrebalov V. 
Sažetak -Autori prikazuju komparativnu analizu mijelografskih i elektro­mioneurografskih nalaza 152 bolesnika. Svi oni su bili hospitalizirani i pre­gledani u Opcoj bolnici u Splitu u razdoblju od 1. 1. 1979. godine do 31. 12. 1983. godine. Muškaraca je bilo 115 (75,6 %), a žena 37 (24,4 %). Najve6i broj bolesnika je u dobnim skupinama od 31 do 50 godi ne starosti -99 (65,4 %). Srednja životna dob muškaraca je 46,22 godine, a žena 42,48 godina. Najviše je bilo bolesnika s radnickim zanimanjima -108 (71 %), a zatim službenika i slicnih zanimanja -21 (13,8 %). Od ukupnog broja mijelografskih pregleda nalaz je bio pozitivan u 128 (84,2 %) bolesnika, a negativan u 24 (15,8 %) bolesnika. Elektromioneurografski nalaz bio je pozitivan kod 147 (96,7 %), a negativan svega kod 5 (3,3 %) bolesnika. Pozitivan nalaz obiju pretraga je kod 124 (81,6 %) bolesnika, a negativan kod 1 (0,6 %) bolesnika. Prema torne, korelacija mijelografskih i EMNG nalaza utvrdena je kod 125 (82,2 %) bo­lesnika. Autori zakljucuju da je EMNG osjetljivija metoda pretrage. Njom se mogu u·(vrditi i sasvim pocetne lezije korjenova živaca, koje se još ne mogu otkriti drugim metodama. Unatoc torne, u postavljanju indikacija za operativni zahval ona ne može zamijeniti mijelografiju, jer se njome utvrduje organski substrat i visina lezije. 
UDC: 616.833.5 :616.832-009.54 :616-073.788 
l(ey words: neuromuscular diseases, electroneurography, electromyography, myelography 
Original scientific paper 
Radiol. lugosl. 18(2) 99-102, 1984 

Uvod -Poznato je više desetaka fakto­diska, a osobito (bolje nego drugim meto­ra koji mogu biti uzrokom lumbalne radiku­dama) suženje intervertebralnog kanala, pa lopatije (2). Medu njima je najcešci uzrok je vjerojatno da ce u buducnosti zamijeniti protruzija ili ekstruzija intervertebralnog mijelografiju u dijagnostici te bolesti (2). diska. One se najcešce javljaju u podrucju intervertebralnih prostora L IV-LV i LV-S 1 Materija! i metode -Naše ispitivanje zbog izrazitog funkcionalnog opterecenja obuhvaca 152 bolesnika, koji su bili hospi­tih diskusa. Bolesnici su obicno stari izme­talizirani u Odjelu za neurologiju Opce bol­du SO i 50 godina, tj. u razdoblju pune rad­nice u Splitu u razdoblju od 1.1.1979. godi­ne sposobnosti, što poreci medicinskih ima ne do 31.12.1983. godine. Svim ispitanicima i znatne socijalnoekonomske posljedice izvršen je mijelografski pregled te EMNG (3, 4, 5). Najveci broj bolesnika pripada ispitivanje. grupi radnickih zanimanja (niže i srednje Mijelografska pretraga je kod pretežnog strucne spreme) s težim fizickim poslovima broja bolesnika obavljena lumbalnom apli­i nefiziološkim položajem kralježnice pri kacijom kontrasta u sjedecem položaju, obavljanju poslova (5). a snimanje na standardnoj rendgenskoj apa­
Pažljivi klinicki pregled može u velikom raturi. U vecine bo lesnika -138 (90,8 %) broju slucajeva otkriti uzrok smetnji boles­primijenjen je vodotopivi kontrast Dimer-X, nika. Elektromioneurografska (EMNG) pre­a kod manjeg broja bolesnika -14 (9,2 O/o) traga može takoder uvtrditi visinu oštecenog neionski vodotopivi kontrast Amipaque u živcanog korijena i obujam lezija, a lum­uobicajenim kolicinama i koncentraciji. U 
balna mijelografija omogucava tocnu di­svim slucajevima napravljena je standardna 
jagnostiku visine i opsega promijena inter­serija snimaka u šest razlicitih projekcija vertebralnog diska, što je od presudnog a po potrebi i dopunske snimke. znacenja za aktivno kirurško lijecenje. Kom­EMNG pretrage obavljene su na dvoka­pjuteriziranom tomografijom se isto tako nalnoj aparaturi firme »DISA«. Pregled se tocno može utvrditi protuzija ili ekstruzija sastojao iz detekcione EMG analize odgo-
Received: March 22, 1984 -Accepted: May 16, 1984 99 
Jankovic S. et al.: l<orelacija mijelografskih i elektromioneurografskih nalaza kod sindroma lumbalne ... 
varajuceg mišicja, a u odredenog broja bo­lesnika pregled je kompletiran i neurograf­skom analizam (stimulacija, mjerenje brzine provodljivosti). 
Rezultati -Od ukupnog broja ispitanika muškaraca je bilo 115 (75,6 %), a žena 37 (24,4 %). Naj mladi bolesnik imao je 21 go­je 42,5 godina). Nadalje, srednja dob mu­škaraca svrstanih u skupini zanimanja služ­benika je 50 godina, a žena iste skupine 44 godine. 
dinu, a najstariji 73 godine. Srednja dob Nalazi  Broj  %  
ispitanika muškaraca je 46,2 godine, a žena Mijelografija 42,5 godina. EMNG  + +  124  81,6  
Raspored bolesnika prema dobnim razre­Mijelografija dima prikazan je u tabeli 1. EMNG  0,6  
Mijelografija EMNG Godine Broj bolesnika  +  23  15,1  
Mijelografija 21-30 12 7,8 EMNG 31-40 31 20,3  +  4  2,7  
41-50 68 45,1 Ukupno  152  100,0  



Odnos pozitivnih i negativnih mijelograf­skih i EMNG nalaza ispitanika prikazan je u tabeli 3. 
51-60 
20,3 

61-70 9 5,9 Tabela 3 -Korelacija mijelografskih i EMNG 
nalaza 71 i više 1 0,6 

Ukupno 152 100 
Tabela 1 -Dob bolesnika Table 1 -The age distribution of the patients 
Iz tabele je vidljivo da najveci broj boles­nika pripada dobnoj skupini od 41 do 50 go­dina -68 (45,1 %), a zatim podjednaki broj po 31 (20,3 °/o) u dobnim skupinama od 31 do 40 i od 51 do 60 godina starosti. Sasvim mali broj bolesnika je u dobi do 30 i preko 60 godina. 
Odnos broja i postotka bolesnika prema zanimanju prikazan je u tabeli 2. 
Najveci broj bolesnika je radnickog za­nimanja 108 (71 ľ,), zajedno muškaraca i žena. Kod toga je važno istaknuti da je srednja životna dob muškaraca radnika 42,2 godine (srednja životna dob svih muškaraca je 46,2 godine), a žena radnica gotovo iden­ticna -42 godine (srednja dob svih žena 
Table 3 -The correlation of the MG and EMNG results 
Od ukupnog broja mijelografskih pregle­da nalaz je bio pozitivan u 128 (84,2 %) bo­lesnika, a negativan u 24 (15,8 O/o) bolesnika. EMNG nalaz bio je pozitivan kod 147 (96,7 %,), a negativan svega kod 5 (3,3 ľ,) bolesnika. Pozitivan nalaz obiju pretraga je kod 124 (81,6 %) bolesnika, a negativan kod 1 (0,6 O/o) bolesnika. Prema torne, korelacija mijelografskih i EMNG nalaza utvrdena je kod 125 (82,2 %) bolesnika. Mijelografski negativan nalaz bio je kod 23 (15,1 %) bo­lesnika u kojih je EMNG nalaz pozitivan. Kod 9 bolesnika EMNG je utvrdila lezije ži­vaca nekoliko segmenata (više od dva) na­niže u odnosu na mijelografski utvrdenu vi­sinu kompresije korijenova živaca. Zahva­ljujuci dijagnostickoj vrijednosti EMNG pre­trage broj pregledanih bolesnika povecavao 
Muškarci 2:ene 

Zanimanje Broj % 
broj % broj % 

Radnici  108  71,0  87  80,6  21  19,4  
Službenici i slicna zanimanja  21  13,8  14  66,7  7  33,3  
Penzioneri  16  10,5  13  81,3  3  18,7  
Domacice  5  3,3  o  o  5  100,0  
Studenti  2  1,4  1  50,0  1  50,0  

Ukupno 152 100,0 115 75,6 
Tabela 2 -Zanimanje bolesnika Table 2 -The occupational profile of the analyzed patients 
24,4 

Janl<0vic S. et al.: Korelacija mijelografskih i elektromioneurografskih nalaza kod sindroma lumbalne ... 
se iz godine u godinu. Od ukupnog broja ispitanika u 1979. godini izvršeno je samo 8 EMNG pretraga, a u 1983. godini ova pre­traga ucinjena je kod 64 bolesnika. 
Diskusija -O medicinskim i socijalno­ekonomskim aspektima lumbalne radikulo­patije napisano je više rasprava (2, 3, 4, 5, 6). Rijetki su navodi u literaturi o dijagno­stickoj pouzdanosti razlicitih metoda pre­gleda, a narocito o vrijednosti EMNG u di­jagnostici lumbalnih radikulopatija. Našli smo samo jedan rad koji iznosi kompara­tivnu nnalizu kompresije u lumbosakralnom segmentu utvrdene mijelografski, ultrazvu­kom i elektromioneurografski (1). 
Naši ispitanici, slicno kao i kod drugih autora, pretežno su ljudi srednjih dobnih skupina. Od njihovog ukupnog broja 99 (65,4 %) bolesnika je u životnoj dobi od 31 do 50 godina, dakle u vrijeme pune racine sposobnosti. Zbog toga su i štetne posljedi­ce za društvenu zajednicu vece, uzimajuci u obzir visoku incidenciju bolesti, dugotrajno lijecenje i gubitak velikog broja racinih sati. Naši rezuitati pokazuju da je povecano fi­zicko opterecenje i nefiziološki položaj lum­bosakra!ne kralježnice pri obavljanju profe­sionalne djelatnosti veoma važan etiološki faktor razvoja lumbosakralne radikulopatije. Od 152 ispitanika cak je 108 (71 %) radnic­kog zanimanja. Slicne podatke iznosi i Ne­goveti6 i suradnici (5). Ovakav nalaz se odnosi na radnicka zanimanja bez obzira na spol. Jako je srednja životna dob ispita­nika muškaraca za cetiri godine veca u od­nosu na ž.ene, srednja životna dob radnika i radnica je gotovo identicna i iznosi 42,4 godine. Nadalje, kod muškaraca i žena koji imaju zanimanje s manjim fizickim optere­6enjem lumbosakralnog dijela kralježnice (službenici i slicna zanimanja), bolest se javlja u kasnijoj dobi. Srednja životna dob za takve bolesnike muškarce je 50 godina, a za žene 44 godine. Svi naši ispitanici (uz izrazito pozitivan klinicki nalaz) pregledani su mijelografski i EMNG. Mijelografski na­laz bio je pozitivan u 128 (84,2 O/o,) ispitanika, a negativan u 24 (15,8 %) ispitanika. Slican postotak pozitivnih i negativnih mijelograf­skih nalaza navodi Babic (1) u seriji od 185 ispitanika, utvrdivši manji postotak pozitivnih 
nalaza ultrazvuka i još manji postotak po­zitivnih EMNG nalaza. Naši nalazi upravo su suprotni kod analize EMNG pretrage. U na­šoj seriji pozitivan EMNG nalaz bio je u 147 (96,7 %) ispitanika, a negativan u samo pet (3,3 %) ispitanika. Tako visoki postotak po­zitivnih nalaza može se protumaciti cinjeni­com da se radi o selekcioniranoj skupini bolesnika (s izrazito pozitivnim klinickim na­lazima), te visokom osjetljivošcu metode, koja u odredenim slucajevima može utvrditi oštecenja spinalnih korijenova prije nego druge metode. Svakako je od znacenja i iskustvo neurologa i suradnja bolesnika kod izvodenja pregleda. Kod naših ispita­nika utvrdili smo podudarnost mijelograf­skog i EMNG nalaza u 125 (82,2 %) sluca­jeva, što je dosta visoki postotak. Ve6 smo naveli da je kod 9 (5,9 %) ispitanika EMNG utvrdena lezija nekoliko spinalnih segme­nata ispod mijelografski utvrdene visine kompresije. To se može objasniti u prvom redu intratekalnom kompresijom živaca kod dorzomedijalne protruzije-ekstruzije diska. Rezultati naših ispitivanja pokazuju da je EMNG osjetljivija metoda pretrage od mije­lografije, ali to ne znaci da ta pretraga mo­
že zamijeniti ili iskljuciti mijelografiju. 
Naime, postoji odredeni broj bolesnika 

u kojih je EMNG nalaz promijenjen do izra­
zito teške radikularne lezije, a mijelografski 
je nalaz uredan. lpak, kod tih bolesnika ne 
može se pristupiti kirurškom zahvatu, jer 
nije utvrden organski substrat za aktivni ki­
rurški pristup. Prema torne, valjane indika­
cije za operacijski tretman su odgovarajuca 
klinicka slika, EMNG nalaz, te gotovo uvijek 
mijelografski nalaz ili nalaz kompjuterizi­
rane tomografije (ukoliko se iz bilo kojih 
razloga ne može napraviti mijelografija). 
Zakljucak -Elektromioneurografija je 
osjetljivija metoda pretrage od mijelografije. 
Medutim, nalaze ove pretrage treba uvijek 
valorizirati u okviru cjelokupne klinicke sli­
ke i rezultata ostalih pretraga, jer slicne le­
zije mogu uzrokovati razliciti patološki pro­
cesi lumbosakralne kralježnice. 
Mijelografija ostaje (za sada) osnovna 
metoda pregleda u postavljanju indikacija 
za operacijski zahvat, jer egzaktno utvrduje 
organski supstrat i visinu kompresije kori­
jena spinalnog živca. 
Radio!. lugosl. 18(2) 99-102, 1984 

Janl<ovic S. et al.: Korelacija mijelografskih i elektromioneurografskih nalaza kod sindroma lu_mbalne . 
._
_. 
Abstract 
THE CORRELATION OF MYELOGRAPHIC AND ELECTROMYONEUROGRAPHIC FINDINGS IN LUMBAR RADICULAR LESION SYNDROME 
Jankovic S., Jerkunica L., Reic P., Boschi S., Vrebalov V. 
Presented is a comparative analysis of mye­lographic (MG) and electromyoneurographic (EMNG) findings in 152 patients hospitalized in Split General Hospital between January 1, 1979 and December 31, 1983 because of the lumbar syndrome. There were 115 (75.6 %) males and 37 (24.4 %) females in this study. The majority (99 or 65.4 %) were in the age group between 31 and 50 years, the mean age was 46.2 years in males and 42.5 years in females. 
According to the occupational status the ma­jority (108 or 71 %) were labourers, followed by administrative and related workers (21 or 13.8 %). Complexively there were 128 (84.2 %) positive and 24 (15,8 %) negative MG findings. The EMNG results were positive in 147 (96.7 %) and negative in only 5 (3,3 %) patients. Both examinations gave positive results in 124 (81,6 %) cases, and both of them were negative only once (0.6 %). Accordingly the MG and EMNG findings corre­lated positively in 125 (82.2 %) patients. It is concluded that EMNG is more sensitive in di­scovering the initial radicular lesions, undetec­table by other means. However, it can not re­place MG in the preoperative work-up since mye­lography defines the organic substrate and indi­cates the exact leve! of the lesion. 
Literatura 
1. 
Babic M.: Ultrazvuk u evaluaciji kompresije u lumbosakralnom segmentu. Lij. vjes. 104 (9): 354-357, 1982. 

2. 
Keim H. A., Kirl<aldy-Willis W. H.: Low back pain. Clinical Symposia 32 (6): 2-35, 1980. 

3. 
Mijanovic D., Vukicevic R., Mijanovic B., Ni­kolic ž., Maric M.: Socioekonomski aspekt lum­balne diskus hernije. Prvi simpozijum o degene­rativnim oboljenjima kicme, Zbornik radova, Ga­lenika, Beograd, str. 313-315, 1981. 

4. 
Mijanovic B., Sekulovic N., Ribaric l., Iva­novic S., Stanisavljevic S.: Analiza 2538 operi­sanih nalaza lumbalne diskus hernije. Prvi sim­pozijum o degenerativnim oboljenjima kicme, Zbornik radova, Galenika, Beograd, str. 505-507, 1981. 

5. 
Negovetic L., Matkovic A., Negovetic R., Ho­dek-Demarin V., Sakoman S.: Lumbalna diskus hernija-analiza desetogodišnjeg rada. Lij. vjes. 105 (11-12): 454-458, 1983. 

6. 
Stojanovic J.: Rentgenska diagnostika de­generativnih okvar hrbtenice. Zdrav. vestn. 50: 207-211, 1981. 


Adresa autora: Dr sci. med. Stipan Jankovic, Brace Santini 1, 58000 Split. 
Radio!. !ugasi. 18(2) 99-102, 1984 
102 

UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR, INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO 
ENTEROKLIZA -PREGLED TANKOG CRIJEVA DVOSTRUKIM KONTRASTOM POMOCU SONDE 
Pamucina P., Lovrincevic A., Rili l., Lincender L., šekara V., Catic Dž. 
Sažetak -Enterokliza je savremena tehnika pregleda tankog crijeva dvo­strukim kontrastom. Kroz sondu, koja se uvede do fleksure duodeno-jejunalis, u prvom aktu smo davali razblaženi barium kao pozitivno kontrastno sredstvo, dok smo u drugom aktu kao negativni kontrast u pocetku davali zrak ili vodu, a kasnije 0,5 % rastvor metilceluloze. !znosimo prva iskustva stecena pre­gledom 45 pacijenata i opisujemo tehniku pregleda koju smo usvojili i donekle modifikovali. Ovom tehnikom su uvecane dijagnosticke mogucnosti u korelaciji sa standardnim metodama pregleda tankog crijeva. 
UOC: 616.342+616.343:616-073.755.4 

Key words: intestine small, endoscopy, contrast media 
Professional paper 
Radiol. lugosl. 18(2) 103-107, 1984 

Uvod -Patologija na tankom crijevu je relativno rijetka a patološka i rentgenološka morfologija, uprkos raznovrsnoj noksi oskudna (7, 8). To uz nepristupacnost tan­kog crijeva, što otežava direktnu aplikaciju kontrasta, su razlozi što je tehnika pregleda tankog crijeva dugo zaostajala za tehnikom pregleda drugih dijelova probavne cijevi. 
Tanko crijevo je, ako se izuzmu duode­num i terminalni ileum, nepristupacno en­doskopicarima pa je zato veliki znacaj rent­genološkog ispitivanja tankog crijeva (1). 
Ubrizgavanje kontrasta pomocu sonde, direktno u duodenum zbog ispitivanja tan­kog crijeva nije nikako novijeg datuma. Niz autora (4, 5, 11, 12) se u prošlosti bavilo ovim problemom, ali ipak, zbog mnogobroj­nih razloga a narocito zato jer je intubacija bila teška i dugotrajna metoda se nije uvela kao rutinska (10, 13). 
Znacajan napredak se postiže 1967. godi­ne uvodenjem nove sonde po Bilbao-Dot­ter-u (3) koja omogucava brzu intubaciju. Nju koristi Sellink (13, 14) i enteroklizu raz­raduje do te mjere da postaje rutinska, a svojim djelima (14) postavlja temelje mo­dernoj rentgenološkoj dijagnostici tankog eri jeva (1 ). On kroz sondu daje razblaženi barium a zatim vodu ili zrak kao negativni kontrast. 
Ucinjene su mnogobrojne varijante ovog pregleda, od kojih se nama cini najprihvat­liva ona kou su opisali Trickey et al. (15) za­tim Gmunder et al. (6), a dalje razradio i usavršio Herlinger (7). Ova metoda se raz­likuje od drugih što kao negativni kontrast koristi rastvor metilceluloze. 
Materija! i metode -Za sondiranje kori­stimo dvije vrste fleksibilnih sondi i to Bil­bao-Dotter sondu, koja je radiopakna, bez metalne olive na vrhu. Druga je tzv. sonda za tanko crijevo (Dunndarm kontrast sonde -stenimed), koja nije radiopakna i ima metalnu olivu na vrhu, na kojoj su otvori. Za usmjeravanje vrha sonde tj. kao vodic služi nam žica, koja je presvucena teflonom i cija dužina treba da bude nešto kraca od sonde tako da ne može na vrhu izaci izvan sonde i oštetiti sluznicu želuca. 
Za davanje kontrastnih sredstava koristi­mo plasticne šprce od 100 cm3 • Kao pozitivno kontrastno sredstvo koristi­mo gotove preparate bariuma i to uglavnom 

Received: February 27, 1984 -Accepted: May 25, 1984 
Pamucina P. et al.: Enterokliza -pregled tanko11_ crijeva dvostrukim kontrastom pomocu sonde 
mixobar a rijetko prontobario i micropaque razblažene sa vodom u odnosu 1 : 2. Tako postižemo optimalno razblaženje i speci­ficnu težinu cca 1,2 do 1,3 (1 ). 
U pocetku smo kao negativno kontrastno sredstvo koristili vodu 
i zrak, a kada smo uocili njihove nedostatke (brzo nastupa flo­"ulacija, cest refluks u želudac itd.), poceli smo upotrebljavati rastvor metilceluloze ciji fabricki naziv je tylose MH 300 kalle. To je bijeli prašak koji pomješan u vrucoj vodi elektricnim mikserom, prelazi u tecnu bez­bojnu želatinoznu masu. Mi koristimo 0,5 O/o rastvor metilceluloze i taj omjer dobijemo tako što se 10 gr praška pomješa sa 200 ml 
° 
vruce vode (60C) na šta se doda još 1800 ml hladne vode. Temperatura ove mje­šavine kao i pripremljenog bariuma ie oko 18° C(1). 
Priprema pacijenta se sastoji u torne da dan prije pregleda uzima tecnu i lako pro­bavljivu hranu, a predvece istog dana uzi­ma sredstvo za cišcenje (coloclens). Na dan pregleda treba da bude na tašte i da na pregled dode punog mokracnog mjehura. 
Sondu smo u svim slucajevima davali oralno u sjedecem položaju pacijenta sa lakim nagibom glave prema naprijed, cime smo usmjeravali vrh sonde u jednak. Kod svih pacijenata smo vršili lokalnu anesteziju sluznice sa xylocain-spray a vrh sonde smo sa xylocain-gel mazali cime smo olakšali prolaz sonde i vršili usput anesteziju sluz­nice. 
Po ulasku sonde u želudac, pacijenta po­stavljamo u aparat i u stojecem položaju uvodimo vodic u sondu. U tom položaju pokušavamo usmjeriti vrh sonde prema pi­lorusu uz povremenu kratkotrajnu skopiju, što ponekad uspije, a ako ne, onda obara­mo pacijenta u ležeci položaj na desni bok i u tom položaju najcešce usmjerimo sondu prema pilorusu. Kad sonda prode pilorus vodic polako izvlacimo cime sonda postaje elasticna i tako prati tok duodenuma do fleksure duodeno-jejunalis. Vecina autora (1, 9, 10, 13, 14) navodi da sondu treba do­vesti do iza fleksure da ne bi došlo do re­fluksa kontrasta u želudac i povracanja. Mi to nismo mogli uciniti jer smo radili sa krat­kim sondama ali ipak nismo imali tako jak refluks u želudac da bi došlo do povracanja. 
Sonde smo višestruko koristili i vremenom 
usljed sterilizacije su postajale kruce tako 
da ih je bilo nemoguce usmjeravati vodi­
cem. To smo izbjegli stavljanjem vrha sonde 
u vrucu vodu naposredno prije pregleda. 
Potom smo pacijenta postavljali na leda ili 
smo ga lako okretali u lijevo i davali pri­
premljeni barium u kolicini 250-'-300 ml, 
brzinom pretoka 70-80 ml/min. 
Prvi snimak pravimo na filmu 24/30 kada 
se ispuni jejunum, a drugi kad se ispuni 
terminalni ileum. Poslije toga istim špricama 
dajemo metilcelulozu u vecoj kolicini da se 
postigne što bolja transparentnost a najviše 
do 1800 ccm pri brzini protoka 100-200 
ml/min. Ponovo uz doziranu kompresiju pra­
vimo snimke jejunuma i ileuma na filmovima 
24/30 i na kraju pregledni snimak na filmu 
35/35. 
Rezultati -U periodu od novembra 1982. 
do augusta 1983. godine na pregled tankog 
crijeva sa sondom je upuceno ukupno 45 
pacijenata, cija je starost izmedu 25 i 63 
godine. U 5 slucajeva pregled nije priveden 
kraju i to kod 3 zbog preosjetljivosti sluznice 
farinksa i povracanja pri intubaciji, iako je 
prethodno ucinjena obilna lokalna aneste­
zija. Dva pacijenta nisu pristala na pregled. Od 40 pregledanih pacijenata (tabela 1) kod 23 nalaz je bio patološki a kod 17 nor­malan. U 6 slucajeva smo imali operativnu i histološku potvrdu nalaza a kod jednog (sprue) samo histološki, dok smo za ostale 
imali samo klinicku verifikaciju. 

Opera-Histo-
. tivni loški 
Dijagnoza Q) 
..o nalaz Histo-
Diagnosis 
·-E 
Surgery logycal 
e ::i 
coz finding picture 

Nespecificni enteritis  6  
M. Crohn  4  2  2  
Tumori tankog crijeva  4  3  3  
Divertikuli tankog crijeva  4  1  
Sprue  2  
 
Helminitijaza  1  
Stanje posle resekcije  2  
Uredan nalaz  17  


Ukupno: 40 6 6 Total: 
Tabela 1 -Distribucija pregledanih pacijenata po oboljenju Table 1 -Distribution of examined patients according to disease 
Radiol. lugosl. 18(2) 103-107, 1984 


Pamucina P. et al.· Enterokliza -pregled tankog crijeva dvostrukim kontrastom pomocu sonde 
.. , 

r ,-. -.-.:,. ... _ .:,. -­·, 
, 

1,, 
, 
. -. . 
..... . 

Slika 3 -Nodularne, policiklicne impresije na mezenterijalnoj stranj pocetnog jejunuma 
Slika 1 -Brojne sitne adhezije 

Fig. 3 -Nodular, polycyclic impresslons on me­Fig. 1 -Small numerous adhesions senterical side of initial jejunum 
Radio!. lugosl. 18(2) 103-107, 1984 
105 


Diskusija -Enterokliza je bifazna tehnika pregleda tankog crijeva kod koje je prva faza bariumska, a druga je faza dvostrukog kontrasta (2). U prvoj fazi treba obratiti paž­nju na funkcionalne promjene tj. brzinu pa­saže, flokulaciju i motilitet, dok druga faza služi za evaluaciju morfoloških promjena. Detalji kao što su adhezije (slika 1 ), steno­ze, divertikli (slika 2), fistule, uvecani me­zenterijalni limfni cvorovi (slika 3) i prom­jene na sluznici se narocito dobro vide kada je crijevo jako napunjeno metilcelulozom. Za uocavanje intraluminalnih promjena (po­lipi, paraziti -slika 4) vrlo je znacajno pra­viti snimke sa kompresijom. Plasticniji pre­gled lumena crijeva dobijemo što je dato manje bariuma, ali da bi se dobio optimalan prikaz terminalnog ileuma (slika 5) ne bi tre­balo davati manje od 250 cm3 kontrasta. 
cesto se vijuge ileuma, narocito kod mr­šavih osoba, spuste nisko u malu zdjelicu tako da je njihova analiza otežana. To se izbjegne tako što pacijent na pregled dolazi punog mokracnog mjehura koji potiskuje crijeva a pri pregledu ga postavljamo u Trendelenburg-ov položaj (1, 8). 

Slika 2 -Divertikl na ileumu Fig. 2 -Diverticulum on ileum 

Pamucina P. et al.: Enterokliza -pregled tankog crijeva dvostrukim kontrastom pomocu sonde 


Prednosti ove metode pred konvencional­nim (pasaža tankog crijeva poslije pregleda gastroduodenuma i frakcionirana pasaža po Pansdorfu) su te što se pregled izvrši u jed­nom aktu, što se sitne lezije bolje uocavaju i što je sluznicki reljef bolje i duže prikazan jer flokulacija bariuma nastupa kasnije (1, 2, 8). 
Zakljucak -Pregled tankog crijeva dvo­strukim kontrastom, bariumom i metilcelulo­zom je savremena rentgenološka metoda, koja omogucuje da se u jednom aktu izvrši detaljan pregled tankog crijeva u njegovom cijelom toku Ova metoda povezuje predno­sti konvencionalnih metoda pregleda sa ba­riumom, sa prednostima koje pružaju meto­de sa dvostrukim kontrastom. 
Abstract 
ENTEROCLYSIS -EXAMINATION 
OF THE SMALL INTESTINE BY CONTRAST 
TECHNIQUE WITH THE SONDE 
Pamucina P., Lovrincevic A., Rili l., Lincender L., šekara V., Catic Dž. 
Enteroclysis is a modem technique of small intestine examination by double contrast media. During the first phase, we administered diluted barium as a positive contrast material through sonde, which was introduced up to the flexure duod8no-;ejuna1 is. During the second phase, we administered air or water as a negative contrast med.um c:nd later 0,5 % solution of methyJ cel­lulose. We have presented our initial experiences, acquired by examination of 45 patients. We have also described the techn'que of examination, which we c:dopted and partly modified. Diagno­stic possibi:ities are increased by this technique in correlation with standard methods of the small intestine examination. 
Literatura 

1. 
Antes G., Lisner J.: Die Doppeikontrastdar­stellung des Dunndarms mit Barium und Methyl­cellulose. Fartschr. 134, 1: 10-15, 1981. 

2. 
Antes G., Kruis W.: Whipple's disease de­monstrated by contrast small bowel enema with barium and methylcellulose. Europ. J. Radiol. 3: 238-241, 1982. 

3. 
Bill::ao M. K., Frische H. L., Dotter T. C., Rosch J.: Hipotonic duodenography. Radiology 89: 438, 1967. 


4. 
Gershon-Cohen J., Shay H.: Bari um entero­clysis: method for direct immediate examination of the small intestine by single and double con-


Radiol. lugosl. 18(2) 103-107, 1984 

Pamucina P. et al.: Enterokliza -pregled tankog crijeva dvostrukim kontrastom pomocu sonde 
trast techniques. Am. J. Roentgenol. Radium. Ther. Nucl. Med. 42: 456-458, 1939. 
5. 
Ghelew B., Mangis O.: Mise en evidence de l'intestin grele par unc nonvelle technique rad'o­logique. Non Presse Med. 46: 444-445, 1946. 

6. 
Gmunder U., Wirth W.: Dunndarmdoppel­kontrastdarstellung. Schwe:z. med. Wschr. 100: 1236, 1970. 

7. 
Herlinger H.: A modified technique for the double-contrast smali bowel enema. Gastrointest. Radio!. 3: 201, 1978. 

8. 
Hippeli R., Grehn S.: Untersuchungen zur lntensiv-diagnostik des Dunndarmes mit der Sonden methode. Fortschr. 129: 713-723, 1978. 

9. 
lmhof H., Furst K.: Radiologische Differen­tial diagnose von Dunndarmerkraukungen. Fort­schr. 129: 424-428, 1978. 

10. 
Miller E. R., Sellink L.: Enteroclysis: The small Bowel Enema, Gastrointest. Radio!. 4: 269-283, 1979. 

11. 
Pesquera GS: Method for direct visualiza­tion of lesions in the small intestines. Am. J. Roentgenol. Radium. Ther. Nucl. Med. 22: 254­257, 1829. 

12. 
Schatzki R.: Small intestinal enema. Am. J. Roentgenol. Radium. Ther. Nucl. Med. 50: 743­751, 1943. 

13. 
Sellink J. L., Rosenbusch G.: Moderne Untersuchungstechnil< des Dunndarms oder die rehn Gebote des Enteroklysmas. Radiologe 21: 366-376, 1981. 

14. Sel!ink J. L.: R2d'oiogical Atlas of Common Diseases of the small bowel. H. E. Stenfert Kroese B. S., Leiden, 1976. 
15. 
Trickey S. E., Halls J., Hodson C.: A further development of the small bowel enema. Prac. R. Soc. Med. 56: 1070, 1963. 


Adresa autora: Pamucina dr Pero, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25. 
Radiol. lugosl. 18(2) 103-107, 1984 

ampule 
nov intravenozni anestetik (hipnotik) s kratkotrajnim djelovanjem 

-osigurava brzi nastup djelovanja (do 10 sekundi) -narkoza traje kratko i ovisi o dozi (od 3 do 8 minuta) -budenje i oporavak nakon narkoze su brzi i bez mamurluka -klinicki ne utjece znacajno na kardiovaskularni i respiratorni sistem -ne uzrokuje oslobadanje histamina -posjeduje veliku terapijsku širinu -apsolutne kontraindikacije nisu poznate 
Indikacije 

Uvodenje u opcu anesteziju i kratkotrajna intravenozna anestezija. 
Doziranje 

Efektivna doza Nalgola za indukciju je od 0,2 do 0,3 mg na kg tjelesne težine. Ampula od 10 ml (2 mg/ml) obicno je dovoljna za spavanje odrasle osobe od 4 do 5 minuta. 
Doza se mora obavezno prilagoditi tjelesnoj težini. 
Etomidat se mora polako injicirati (10 ml u jednoj minuti). 
Pošto etomidat nema analgeticko djelovanje, preporucuje se primjena 1 do 2 ml Fentanyla ili odgovarajuce doze drugog anelgetika 1 do 2 minute prije injiciranja etomidata. 

Oprema 

5 ampula po 10 ml (2 mg etomidata na ml) 
Za detaljnije informacije obratite se proizvodacu. 
• zašti6eno ime 

. KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto 

KLINICKA BOLNICA »DR M. STOJANOVIC«, ZAGREB ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU 
SPONTANA RENALNA EKSTRAVAZACIJA KONTRASTA KOD EKSKRECIONE UROGRAFIJE 
Smolkovic J., Bašic M., Bosnar M., Temmer B. 
Sažetak -U razdoblju od 1973. do 1983. godine, na ukupno izvedenih 32.660 ekskrecionih urografija, utvrdili smo samo u dva bolesnika spontanu ekstra­vazaciju kontrasta. Prikazani su uzroci i mehanizam nastanka ekstravazacije, klinicka slika, te rendgenska simptomatologija i dijagnostika. lznjeti su kri­teriji pri postavljanju dijagnoze i mogucnost vrlo rijetkih komplikacija, te važ­nost diferencijacije spontane ekstravazacije kontrasta od prave rupture ka­nalnog sistema bubrega. 
UDC: 616.63:616-073.755.4:616-06 

Key words: urography, extravasation of contrast media 
Original scientific paper 
Radiol. Iugosl.18(2) 109-112, 1984 

Uvod -Spontanom ekstravazacijom kon­trasta smatra se radiološki prikaz kontrast­nog sredstva izvan kanalnog sistema bu­brega, ali unutar renalnog sinusa bez vid­ljive prave rupture bubrega ili kanalnog sistema. Ekstravazacija se pojavljuje vrlo ri­jetko za vrijeme ekskrecione urografije, dok je ceš6a kod retrogradne pijelografije, oso­bito primjenom ve6eg tlaka pri injiciranju kontrasta (1, 2). Op6enito je prihva6eno mišljenje da je spontana ekstravazacija po­sljedica iznenadnog povecanja intrapelvic­nog tlaka pri akutnoj ureteralnoj obstrukciji, a najceš6e uzrokovanoj ureteralnim kon­krementom (1, 2, 3). No rijetko se spominje mogu6nost ekstravazacije i kod obstrukcije uretera uslijed tumora, slucajne ligature uretera pri operativnim zahvatima, ili kod prolongirane abdominalne kompresije za vrijeme ekskrecione urografije (2, 4, 5). Je­dan od prvih opisa intersticijalne ekstrava­zacije kontrasta za vrijeme ekskrecione 
urografije potjece iz 1938. godine (6). Ka­snije se u literaturi spominju poteško6e u diferencijaciji spontane ekstravazacije kon­trasta od prave rupture pijelona i uretera, zbog cega je Schwartz 1966. godine pred­ložio šest kriterija kojih se treba pridržavati da bi se naziv »spontane ekstravazacije kontrasta« mogao upotrijebiti (1): 
1. 
lzostanak nedavne ureteralne instru­mentacije, 

2. 
lzostanak prethodnog kirurškog za­hvata, 

3. 
lzostanak vanjske traume, 

4. 
lzostanak destruktivne lezije bubrega, 


5. 
lzostanak vanjske kompresije uretera za vrijeme ekskrecione urografije, 

6. 
lzostanak nekroze pijelona ili uretera uslijed konkrementa. 


U svim navedenim slucajevima postoji mogu6nost ekstravazacije kontrasta u toku ekskrecione urografije, na što treba misliti pri postavljanju dijagnoze. 
Klinicka slika spontane ekstravazacije kontrasta je karakterizirana renalnim koli­kama, a povišena temperatura i leukocitoza obicno su blažeg stupnja, nego kod prave rupture kanalnog sistema bubrega (1, 7). 
Dijagnoza se postavlja ekskrecionom uro­grafijom za vrijeme atake renalnih kolika, i u ve6ini slucajeva utvrdi se obstrukcija ure­tera konkrementom sa lakše izraženom ektazijom kanalnog sistema bubre9a i 1,1rn„ 

Received: January 12, 1984 -Accepted: March 29, 1984 



Smolkovic J. et al.: Spontana renalna ekstravazacija kontrasta kod ekskrecione urografije 
ko.psvla 
E kshQ vara c1ju 
koni 7a.s-la 
Slika 1 -šematski prikaz spontane ekstravaza­cije kontrasta preko forniksa cašica u renalni sinus i perirenalno masno tkivo Fig. 1 -This schematic diagram demonstrates the extrava.sation through the fornices of caly­ces into the renal sinus and flows into the peri-renal fat tissue 
tera. Obicno se vec na prvim rendgenogra­mima uslijed povecanog intrapelvicnog tla­ka, prikaže ekstravazacija kontrasta u pod­rucju sinusa bubrega, uz konturu jedne ili više cašica. Ekstravazacija može zatim pe­netrirati poroznu kapsulu i širiti se u retro­peritonealni prostor duž pijelona i uretera (slika 1). Retrogradna pijelografija obicno nije neophodna pošto je dijagnoza jasna, a u slucaju izvodenja može povecati ekstra­vazaciju (2, 7). U diferencijaciji spontane ekstravazacije kontrasta od prave rupture kanalnog sistema bubrega, Schwartz na­vodi znacajnim, da se spontana ekstravaza­cija pojavljuje uz konturu cašica sa prika­zom uretera na aficiranoj strani, i ponaj­cešce nestaje nakon 24 do 48 sati, što nije slucaj kod prave rupture (1). 
Terapija je uglavnom konzervativna, a samo iznimno operativna sa odstranjenjem konkrementa ili u vrlo rijetkim slucajevima 
komplikacija (8). 
Materija! i metode -U desetgodišnjem razdoblju od 1973. do 1983. godine, na ukupno izvedenih 32.660 ekskrecionih uro­grafija, utvrdili smo u dva bolesnika spon­tanu ekstravazaciju kontrasta. Radilo se o muškim osobama u dobi od 43 i 61 godine života. Bolesnici su bili hospitalizirani na urološkoj klinici naše bolnice zbog akutnih renalnih kolika i hematurije. Ekskrecionu urografjiu provodili smo za vrijeme atake renalnih kolika, bez primjene abdominalne kompresije uretera. Retrogradnu pijelogra­fiju nismo izvodili. 
Rezultati -U naših bolesnika, kod kojih smo utvrdili spontanu ekstravazaciju kon­trasta na ekskrecionoj urografiji, postojala je obstrukcija uretera mineralnim konkre­mentom. U jednog je bolesnika konkrement bio lokaliziran u prevezikalnom dijelu ure­tera, a u drugog u podrucju proksimalne trecine uretera. U oba bolesnika. utvrdena je lakša lezija funkcije bubrega na aficira­noj strani, sa blagom dilatacijom kanalnog sistema bubrega i uretera. Vec na prvim rendgenogramima smo primjetili u blizini cašica intrarenalnu ekstravazaciju kontra­sta, koja se na kasnijim slikama širila i ekstrarenalno u retroperitonealni prostor uz konturu pijelona i uretera (slika 2, 2 a i 3). U jednog bolesnika ekstravazacija je utvr­dena na desnoj, a u drugog na lijevoj stra­ni. U oba slucaja je ureter bio dobro pri­kazan sve do mjesta obstrukcije konkre­mentom, a i konture muskulus psoasa su obostrano bile oštro ocrtane. 
Na osnovu nalaza ekskrecione urografije, 
a pridržavajuci se spomenutih kriterija 
predloženih od Schwartz-a (1 ), postavili 
smo dijagnozu spontane ekstravazacije kon­
trasta. Kod oba bolesnika provedena je 
konzervativna terapija u toku koje dolazi 
do spontane emisije konkremenata i pre­
stanka ekstravazacije. 
Diskusija -U pogledu mehanizma na­
stanka spontane ekstravazacije kontrasta 
opcenito se smatra, da kontrast prolazi pre­
ko forniksa jedne ili više cašica u renalni 
sinus, a u nekim slucajevima i u retroperito­
nealni prostor (8). Medutim, na koji nacin 
se to dogada nije sasvim razjašnjeno. 
Olsson smatra, da se ekstravazacija zbi­
va kao posljedica sitne rupture fornlksa ca­
šica uslijed iznenadnog povecanja intrapel­
vicnog tlaka kod akutne ureteralne ob­
strukcije (9). 

Smolkovic J. et al.: Spontana renalna ekstravazacija kontrasta kod ekskrecione urografije 
'. 
. 


.c••••.c= .. •'•'" .w 

Slika 2 -Ekskreciona Lirogra/lJa, pokazLije po­
cetnu ektravazacijLI kontrasta LIZ konturu donje 
skupine cašica i pijelona desnog bLibrega, sa 
blagom dilatacijom kanalnog sistema bubrega i 
uretera LISlijed prevezikalnog konkrementa 

Fig. 2 -Extravasation from a lower pole calyx 
with a small peripelvic extravasation the right 
kidney. A smal! slone was presen! at the Lirete­
rovesical jLinction 
cesto upotrebljavan termin »refluks« na­

vodi i Hinman, koji smatra ekstravazaciju 
ekstremnim oblikom pijelosinusnog refluksa, 
a ne kao posljedicu rupture forniksa (10). 
Neki autori traže objašnjenje spontane 

ekstravazacije kontrasta u limfnom sustavu 
bubrega. Oni smatraju, da limfne žile bu­
brega predstavljaju sigurnosni ventilni me­
hanizam kod ureteralne obstrukcije reap­
sorbirajuci višak tekucine iz bubrega, a 
ekstravazacija je posljedica rupture pre­
opterecenih limfatika (4, 11). Ovu predpo­
stavku Schwartz iskljucuje, pošto smatra 
da se ponajprije pojavljuje ekstravazacija u 
renalni sinus, a tek nakon toga mogu biti 
prikazane i limfne žile (1). 
Uzimajuci u obzir navedene stavove, cini 

nam se da znatni broj publikacija pokazuje 
Radiol. lugosl. 18(2) 109-112, 1984 

:/): 
.t•.;, 
t1. 
.·.. 
l· 

b.:... 
rr 
. ' 
',/. 
Slika 2 a -KasnijE. Licinjeni rendgenogram kod istog bolesnika, pokazuje i ekstrarenalno širenje ekstravazata LIZ kontLiru proksimalnog dijela ure­
tera Fig. 2 a -Peripelvic and periureteric extravasa­
tion by same patient 

sklonost podkrepljenju Olsson-ove teorije ekstravazacije (1, 2, 12). 
Od komplikacija spontane ekstravazacije kontrasta, koje se opisuju vrlo rijetko, spo­minje se i pojava pararenalne pseudociste. U slucaju prisutne infekcije, moguc je raz­voj i perinefritickog abscesa, a predpostav­lja se i mogucnost fibrozne reakcije u oko­lini pijelona i proksimalnog dijela uretera 
(1, 7). 
Zakljucak -Spontana ekstravazacija kontrasta za vrijeme ekskrecione urogra­fije je vrlo rijetka pojava. Razlog torne može biti i cinjenica, da se obicno izbjegava iz­vodenje urografije za vrijeme akutne re­nalne kolike. 
U pogledu nastanka ovog stanja, uglav­nom prevladavaju dvije mogucnosti, bilo putem pjelosinusnog refluksa preko for­niksa. U oba slucaja ekstravazacija je po­
Smol kovic J. et al .: Spontana renalna ekstravazacija kontrasta kod ekskrecione urografije 

.JJj.' 
Slika 3 -Peripelvicna ekstravazacija kontrasta lijevog bubrega sa dilatacijam kanalnog sistema uslijed konkrementa u proksimalnom dijelu ure­tera 
Fig. 3 -Peripelvic extravastion on the left side 
sljedica iznenadnog povecanja intrapelvic­nog tlaka kot akutne ureteralne obstrukcije, najcešce uslijed konkrementa. 
Osnovna dijagnosticka metoda je akreci­ona urografija, a imajuci na umu predlože­ne kriterije od Schwartz-a, neophodno je potrebno izdiferencirati ovo stanje od prave rupture kanalnog sistema bubrega. 
Abstract 
SPONTANEOUS RENAL EXTRAVASATION OF CONTRAST DURING EXCRETION UROGRAPHY 
Smolkovi6 J., Baši6 M., Bosnar M., Temmer B. 
1 n the period from 1973 to 1983, 32 660 excre­tion urographic were done and in only two cases a spontaneous contrast extravasation occured. The causes and the mechanism of the onset of cxtravasation are presented as well as the cli­nical symptoms, x-ray symptomatology and dia­gnostics. The criteria of the diagnostic procedure 
112 are presented as well as the possiblity of the onset of very rare complications. The importance to differentiate the spontaneous contrast extra­vasation from the genuine rupture of the collect­ing system of the kidney is pointed out. 
Literatura 
1. 
Schwartz A., Caine M., Hermann G., Bitter­mann W.: Spontaneous renal extravasation during intravenous urography. Am. J. Roentgenol. 98: 27-40, 1966. 

2. 
Cooke G. M., Bartucz J. P.: Spontaneous ex­travasation of contrast medium during intrave­nous urography. Ciin. Radiol. 25: 87-93, 1974. 

3. 
Bonk J. P., Basch R. l., Cheris D. l.: Sponta­neous rupture of the renal pelvis.Am. J. Roent­genol. 98: 54-62, 1966. 

4. 
Forsythe W. E., Huffman L., Schild P. J., Per­sky L.: Spontaneous extravasation during urogra­phy. J. Urol. 80: 393-398, 1958. 

5. 
Sengpiel G. W.: Renal backflow in extretory urography. Am. J. Roentgenol. 78: 289-295, 1957. 

6. 
Narath P. A.: Extrarenal extravasation ob­served in the course of intravenous pyelography. J. Urol. 38: 39-65, 1938. 

7. 
Harrow B. R.: Spontaneous urinary extrava­sation associated with renal colic causing a peri­nephric abscess. Am. J. Roentgenol. 98: 47-53, 1966. 

8. 
Braun T. W.: Peripelvic extravasation during intravenous urography. Am. J. Roentgenol. 98: 41-46, 1966. 

9. 
Olsson O.: Studies on backflow in excretion Acta. Radiol. Suppl. 70, 1948. 

10. 
Hinman F.: Peripelvic extravasation during intravenous urography evidence for an additional route for backflow after uretteral obstruction. J. Urol. 85: 385-395, 1961. 

11. 
Fine M. G., Vermooten V.: Spontaneous ex­travastion associated with excretory urography. 


J. Urol. 84: 409-413, 1960. 
12. Harrow B. R., Sloane J. A.: Pyelorenal ex­travasation during excretory urography. J. Urol. 85: 995-1005, 1961. 
Adresa autora: Dr Josip Smolkovi6, Zavod za radiologiju i onkologiju Klinicke bolnice Dr. M. Stojanovi6, Zagreb, Vinogradska 29, 41000 Za­greb. 
Radiol. lugosl. 18(2) 109-112, 1984 

UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO 
l{OMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA AKUTNOG PANKREATITISA 
Lincender L. 
Sažetak -Da bi se dobio puni uvid u proširenost lezija kod akutnog pan­kreatitisa neophodno je uciniti kompjuteriziranu tomografiju. Na osnovu našeg iskustva kao i iskustava iz literature smatramo da je kompjuterizirana tomo­grafija od koristi u dijagnostici i evaluaciji pacijenata sa pankreatitisom. Daje podatke o postojanju i distribuciji pankreaticnih i peripankreaticnih tecnih kolekcija, kao i uvid u velicinu pankreasa. 
UDC: 616.37-002 :616-073.756.8 Key words: pancreatitis, tomography, X-ray computed Review paper Radio!. lugosl. 18(2) 113-116, 1984 
Uvod -Klasicne radiološke metode pre­mo transverzalne slojeve debljine 8, rjede gleda nisu dovoljno osjetljve i uglavnom ne 4 mm. Pacijent leži na ledima, a dopunski pružaju uvid u puni intenzitet patološkog slojevi se prave na desnom dekubitusu po procesa na pankreasu. potrebi. 
Kompjuterizirana tomografija postaje me­Da bi se pankreas bolje demarkirao apli­toda izbora u evaluaciji akutnog pankreatiti­ciramo kontrast per os rastvor Gastrografi­sa i njihovih komplikacija (1, 2). na 500 ml i per rectum, a za opacifikaciju 
Etiopatogeneza akutnog pankreatitisa: al­parenhima i bolje uocavanje hipodenznih koholizam, oboljenje holeciste, hiperlipopro­zona ordinira se 50-60 ccm Telebrixa i. v. teinemija, virusni, jatrogenin i familijarni. uvidu bolusa (3, 6, 10). 
Signifikantna korelacija izmedu nalaza kompjuterizirane tomografije i etioloških Rezultati -Od 1.830 pacijenata, kod 725 faktora se nije našla. se cilano išlo na pregled pankreasa, a kod 
Pored izražene klinicke slike, pozitivnih ostalih i.105 uz ostale organe gornjeg ab­laboratorijskih nalaza: hipoholemija, hiper­domena analiziran je pankreas. Kompjuteri­glikemija, hipokalcemija, prisutnog peritoni­ziranom tomografijom znake akutanog pan­zma, ileusa, respiratornih smetnji, kompju­kreatizma smo našli kod 28 pacijenata, a terizirana tomografija daje uvid u velicinu 221 je imalo promjene u smislu pankreati­procesa, širenje i pojavu slobodne tecnosti. tisa, bez znakova koji su karakteristicni za 
akutni pankreatitis. 
Materija! i metode -U periodu od godi­nu dana -tokom 1982. godine na naš Insti­Diskusija -Pankreas na poprecnom pre­tut je došlo i. i 05 pacijenata na kompjute­sjeku kompjuterizirane tomografije kod rizi ranu tomografiju abdomena, a 725 paci­akutnog pankreatitisa pokazuje razliku u jenata ciljano na pregled pankreasa. morfologiji ovisno o stadiju i toku bolesti. 
Koristeci kompjuterski aparat »Somatom Kompjuterizirana tomografija akutnog ede­SF« pri pregledu pankreasa obicno koristi-matoznog pankreatitisa ukazuje na uveca-
Received: December 26, 1983 -Accepted: March 3, 1984 
Lincender L.: Kompjuterizirana tomografija akutnog pankreatitisa 
nje žlijezde. Upalom obicno bude zahvace­no i peripankreaticno masno tkivo, koje usljed edema, bude više ili manje prošire­no, edematozno, sa svjetlim »haloom« oko pankreasa, koji formira dvostruku konturu. Kontura pankreasa može biti Jako iregular­na i zbrisana. Parenhim žlijezde obicno bude normodenzan, rijetko se uoce malene zone smanjenog denziteta koje su poslje­dica manjih žarišnih nekroza u samom pa­renhimu. (slika 1). 
Slika 1 -Akutni edematozni pankreatitis. tli­jezda u cijelosti uvecana, sa ventralno izraženim svijetlim »haloom« Fig. 1 -Acute oedematous pancreatitis. Gland is enlarged in whole with clear "hallo" on the ventral side 
Akutni hemoragicno nekrotizirajuci oblik pankretitisa kod kompjuterizirane tomogra­fije ukazuje na izrazito uve6anje žlijezde, struktura žlijezde je homogena. Kontura pankreasa bude manje ili više iregularna i zbrisana. Usljed hemoragicne komponente eksudata koeficijent gusto6e u pankreatic­noj loži raste. cesta je pojava hipodenznih zona usljed sekvestracije tkiva (slika 2). Usljed fermentativnog djelovanja oksudat se širi u okolinu i skuplja se u burzi omentalis, subfrenicnom prostoru. cesto se sre6e u prednjoj pararenalnoj loži (slika 3), a i u stražnjoj, a pasira i fasciju transferzalis i do­lazi do infiltracije mekih tkiva lumbalne re­gije (4, 5, 6, 7). Kao komplikacija javlja se i pankreaticni ascites (11 ). Isti može biti posljedica blokade limfne cirkulacije, ruptu­re pseudociste ili samog duktusa pankre­
atikusa (7). 
114 
Slika 2 -Pseudociste pankreasa. tlijezda uve­6ana, neravne konture, sa hipodenznim zonama u glavi, trupu i repu Fig. 2 -Pancreatic pseudocyst. Gland is en­larged, shows irregular contours with hypodense areas in head, body and ·;ail 
Slika 3 -Akutni hemoragicno-nekrotizirajuci pankreatitis. tlijezda izrazito uvecana, inhomo-gene strukture, eksudat se širi i retrorenalno Fig. 3 -Acute hemorrhagic necrotising pan­creatitis. Gland is very enlarged, shows inhomo­geneous structure. Effussion is spreading to re-trorenal space 
Akutni supurativno apscediraju6i pan­kreatitis daje jako uvecanje žlijezde iregu­larnih i zbrisanih kontura. Žlijezda je inho­mogena, a koeficijenti gusto6e su od hipo­denznih do izodenznih (4, 8). 
Prema ve6ini autora apsces se javlja u vidu prostih tecnih kolekcija u kojima se formiraju mjehuri6i zraka (7, 8, 9). Diferen­cijalna dijagnoza pomo6u kompjuterizirane tomografije izmedu akutnog hemoragicno nekrotizi raj u6eg pan kreatitisa i akutnog su-

Radio!. lugosl. 18(2) 113-116, 1984 


Lincender L.: Kompjuterizirana tomografija akutnog pankre atitis a 
_ 
_ 

purativno apscedirajuceg pankreatitisa nije moguca (4). Mendeza (9) nakon obrade 184 pacijenata smatra da je kod akutnog pan­kreatitisa kompjuterizirana tomografija pri­marna dijagnosticka metoda pregleda. Kod pacijenata sa pseudocistama i apscesima potrebna je perkutana aspiraciona punkci­ja da bi se postavila dijagnoza. 
Tecne kolekcije kod pankreatitisa -eksu­dacije mogu biti u intersticiju ili peripan­kreaticno, tj. »pankreaticno« ili »ekstrapan­kreaticne« kolekcije tecnosti (11 ). Kom­pjuterizirana tomografija pruža mogucnost informacije o incidenciji i distribuciji tec­nih kolekcija. Tecna kolekcija u burzi omen­talis se vidi ispred splenicne fleksure. Pred­nji pararenalni prostor se nalazi izmedu burze omenta:is i Gerota-ove fascije, stražnji pararenalni prostor se obicno puni iz pred­njeg. Kolekcije u medijastinumu nastaju kad tecnost probija krura dijafragme i širi se u grudni koš. Pseudocista bi mogla biti intrapankreaticna akumulacija tecnosti fik­sirana gustom vezivnom kapsulom, a kod ekstrapankreaticnih kolekcija tecnost se širi u okviru vec postojecih prostora, slicno pleuralnom izlivu u plucima (slika 4). Veca kolekcija tecnosti u prednjem pararenalnom prostoru ne izgleda poput pseudociste (11 ). 
Prema vecini autora apsces se javlja u vidu prostih tecnih kolekcija u kojima se rijede formiraju mjehurici zraka (7, 8, 9). Apscesi za razViku od i:,se:..;doc:sia imaju 

Slika 4 -Ogromne pseudociste pankreasa kod 
akutnog pankreatitisa Fig. 4 -Huge pseudocysts of pancreas in acute pancreatitis 
Radio!. lugosl. 18(2) 113-:-116. 1984 
_ 

nešto ve6i koeficijent gustoce zbog svog gustog sadržaja (7). 
Zakljucak -Na bazi našeg iskustva iz literature smatramo da je kompjuterizirana tomografija primarna dijagnosticka metoda u dijagnostici i evaluaciji pankreatitisa, kao i diferencijalnoj dijagnostici akutnog ede­
matoznog  i  hemoragicno-nekrotizirajuceg  
pan kreatitisa.  
Abstract  

COMPUTED TOMOGRAPHY IN ACUTE PANCREATITIS 
Lincender L. 

To have tuli insight into extension of lesions in acute pancreatitis, it is necessary to perform computed tomography examination. According to our experience and reports from literature, we suggest computed tomography as a useful method in diagnostics and evaluation of patients with pancreatitis. CT gives data about presence and distribution of pancreatic and peripancreatic fluid collections, as well as the insight into pan­creatic size. 
Literatura 

1. 
Butzelaar R. M., Mulder G. L., Kuhher W. J., Buyink P. D., Davies G.: Computer Tomography in Acute Pancreatitis, Acta Radiol. 19: 4 7-421, 1978. 

2. 
Boymond P., Hausen H., Fiala J. M., Brand W.: Tomodenzitometrie axiale et pancreative aigue, Helv. Chir. Acta 47: 575-579, 1980. 

3. 
Felix R., Kazner E., Wegener O. H.: Contrast Media in Computed Tomography lnternational Workshop Berlin -January 14-17, 1981. 

4. 
Haertel M., Umauri V., Fuchs A.: Die Akute pancreatitis in Computer-tomogram, ROFO 130: 525-530, 1979. 

5. 
Havrilla: T. R., Haaga J. R., Alfidi R. J., Sei­delman F. E., Reich N. E.: Pseudocyst of the pancreas with perirenal extension, CT demon­stration, Comp. Axial Tomogr 1: 199-203, 1977. 

6. 
Lincender L., Drino E., calic l.: Naša isku­stva s kompjuteriziranom tomografijam u dijagno­stici oboljenja pankreasa, Digestivna kirurgija, Aktuelnosti, Rijeka-Opatija, 1981, str. 157-163. 

7. 
Marinšek cicin-šain V., Agbaba M., Cicin­šain š., Kunštek N., Katušic M.: Ulaga kompju­terizirane tomografije u dijagnostici upale gu­šterace, Radio!. lugosl. 14, 173-183, 1980. 

8. 
Mendez G., lsikoff M. B.: Significance of ln­trapancreatic Gas Demonstrated by CT: A Review of Nine Cases, AJR 132: 59-62, 1979. 

9. 
Mendez G., lsikoff M. B., Hill M. C.: CT of Acute Pancreatitis, AJR 135: 463-469, 1980. 



Lincender L.: l(ompjuterizirana tomografija akutnog pankreatitisa 
10. 
Moss A. A., Kressen M. J., Korobkin M., Goldberg H. J., Rohlfing B. M., Brach R. C.: The effect of gastrografin and glucagon on CT scann­ing of the pancreas: a blind clinical trial, Radio­logy 126: 711-714, 1978. 

11. 
Siegelman S., Coleland B., Saba G., Ca­meron J., Sauders R., Zerhouni E.: CT of Fluid Collections Asociated with Pancreatitis, AJR 134: 1121-1132, 1980. 


Adresa autora: Lincender dr Lidija, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25. 
fladiol. lugosl. 18(2) 113-116, 1984 


MEDICINSKI FAKULTET SVEUclllšTA U ZAGREBU ZAVOD ZA ANATOMIJU »DRAGO PEROVIC:« ZAVOD ZA RADIOLOGIJU KBC -REBRO 
UPALNI PROCESI PERIRENALNIH PROSTORA NA KOMPJUTORIZIRANOJ TOMOGRAFIJI 
štern-Padovan R., Agbaba M., Katušic M. 
Sažetak -Kompjutorizirana tomografija je jedina radiološka metoda kojom se može prikazati fascija renalis. Analizom 115 ispitanika s urednim CT na­lazom bubrega, autori razmatraju CT anatomiju retroperitonealnog prostora u tom podrucju, posebno perirenalnih prostora. Na skupini od 19 bolesnika s negnojnim upalama, 7 s apscesima i 4 s urinarnim flegmonama perirenalnih prostora, analiziraju CT simptomatologiju. Prema šestogodišnjem iskustvu u primjeni CT dolaze do zakljucka da je spomenute upale moguce diferen­c;irati prema apsorpcijskim koeficijentima, izgledu patološke sjene uz pozna­vanje klinicke slike. 
UDC: 616.61-002 :616-072.756.8 

Key words: retroperitoneal space-pathology, fascia renalis, tomography, X-ray computed 
Original scientific paper 
Radiol. lugosl. 18(2) 117-123, 1984 

Uvod -Kompjutorizirana tomografija (CT) je najbolja metoda za prikaz retrope­ritonealnog prostora i patoloških procesa u njemu. Od radiologa zahtijeva dobro po­znavanje anatomije i patologije tog podruc­ja. Trodimenzionalni prikaz i najsitnijih de­talja omogucava ocjenu porijekla, prošire­nosti i puteva širenja procesa. Povremeno medutim nastaju nesporazumi oko dijela ovog prostora kojeg fascija renalis i trans­versalis dijele na manje odsjecke. Osim raz­licitih opisa embrionalnog porijekla, grade i smještaja ovih fascija upotrebljavana je i razlicita terminologija (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). 
U ovom radu iznijeti cemo CT sliku ana­tomije i CT karakteristike difuznih i lokali­ziranih upala perirenalnih prostora. 
Materija! i metoda -Preglede smo obav­ljali na CT uredaju tzv. druge translacijsko­rotacijske generacije, Delta Scan Fast 50. Matriks slike je 256 X 256. Vrijeme snima­nja po sloju je 18 sekundi. Debljina sloja 8 ili 13 mm. Radi boljeg prikaza parenhima bubrega i njihovih kanalnih sustava prema potrebi smo i. v. injicirali trijodno urotropno kontrastno sredstvo u kolicini od 20-60 ml i koncentraciji 52-76 % ili infuziju 250 ml 30 %, kontrasta. Za oznacevanje crijevnih vi­juga koristimo vodenu otopinu 3-5 0/c, Ga­strografina. 
lspitanik leži na stolu poledice, a smjer centralne zrake je okomit na uzdužnu oso­vinu tijela. Za vrijeme snimanja ispitanik prestaje disati u srednje dubokom inspiriju, što osigurava ravnomjerni slijed CT presjeka bez »preskakivanja« vecih podrucja u ko­jima se mogu previdjeti manji patološki pro­cesi, a istodobno se smanjuju artefakti uvje­tovani disanjem. 
Naša istraživanja obavili smo na dvije skupine ispitanika. Za prvu skupinu izdvojili smo 115 ispitanika upucenih na CT pregled bubrega kod kojih niie utvrden patološki nalaz. Analizirali smo normalne anatomske odnose u retropertonealnom prostoru na razini bubrega, te mogucnost razdvajanja perirenalnih i pararenalnih prostora na CT. Drugu skupinu ispitanika cinili su bolesnici s upalnim procesima u perirenalnim prosto­rima: 19 bolesnika s upalom gušterace i upalnim edemom perirenalnog masnog tki­va, 7 bolesnika s apscesom perirenalnog 


Received: February 27, 1984 -Accepted: May 25, 1984 


Stern-Padovan R. et al.: Upalnl procesi perirenalnih prostora na kompjutoriziranoj tomografiji 
prostora i 4 bolesnika s urinarnom flegmo­nom u retroperitonealnom prostoru. 
CT anatomija perirenalnog prostora -U retroperitonealnom prostoru u podrucju bu­brega i nadbubrežnih žlijezda nalazi se fa­scija renalis, koja okružuje ove organe sa svih strana (sl. 1 ). Lateralni dio fascije re­
/'ffllHfNAlNI P!1()Sl0fll 
Slika 1 -šematski prikaz perirenalnih prostora Fig. 1 -Schematic graph of perirenal spaces 
nalis nazvan je laterokonalna fascija (8, 9, 10, 11, 12). Ova se fascija razdvaja na pred­nji i stražnji list (!aminu) koju obuhvaca bu­breg i nadbubrežnu žlijezdu sa prednje i stražnje strane. Prednji list fascije renalis mjestimicno je priljubljen uz masno i veziv­no pararenalno tkivo a mjestimicno uz pe­ritoneum stražnjeg trbušnog zida, osobito u mršavih osoba. On obuhvaca pelvis rena­lis, ureter i krvne žile bubrega te se prema medijalno, iza gušterace i duodenuma cvrsto spaja s ekstraperitonealnim vezivnim tkivom oko velikih krvnih žila i korjena me­zenterija. Stražnji list fascije renalis je jas­nije definiran jer se pretežno nalazi unutar masnog tkiva retroperitoneuma. Prema me­dijalno završava cvrstim hvatištem za kra­lješnicu duž medijalnog polazišta m. psoasa. Prema gore, subdijafragmalno, prednji i stražnji list fascije renalis se spajaju i pri­druže dijafragmalnoj fasciji. Prema dolje, u podrucju ispod donjeg pola bubrega li­stovi fascije renalis se medusobno pribli­žuju i spajaju u manje cvrsti spoj na visini kriste ilijake. Mjesto gdje listovi ostaju samo priljubljeni jedan uz drugi nalazi se na donjem medijalnom dijelu u lumbosa­kralnoj regiji, oko uretera. Unutar fascije renalis, oko bubrega i nadbubrežne žlijezde, nalazi se perirenalno masno tkivo (capsula adiposa renis). Ovo masno tkivo je obilno 

t 118 
_ 

lateralno, iza i ispod a oskudno ispred bu­brega. Premošteno je traccima veziva a u njemu se nalaze ogranci kapsularnih arte­rija. 
Uz površinu parenhima bubrega prilježe capsula renalis (capsula fibrosa renis), cvr­sta vezivna ovojnica koja u svom unutraš­njem sloju ima i glatkih mišicnih niti. U pot­punosti pokriva površinu bubrega iako uz nju nije cvrsto vezana kao kapsula jetre. 
Opisani dio ekstraperitonealnog prostora izmedu fascije renalis i kapsule fibroze re­nis, ispunjen masnim i vezivnim tkivom, na­zvan je perirenalni prostor (8, 9, 1 O, 11 ). 
Postojanje perirenalnog masnog tkiva te sposobnost CT da registrira i male razlike u gustoci pojedinih tkiva omogucuje prikaz fascije renalis kako smo ju opisali. Kako su CT presjeci transverzalni, a fascija rena­lis pretežno smještena u frontalnoj ravnini, na CT slojevima fascija renalis se prikazuje kao tracasta sjena ispred, iza i lateralno od bubrega. Kontinuitet fascije kao i perirenal­nog prostora prati se nizom poprecnih CT presjeka. 
Na CT presjeku lateralni dio fascije rena­lis, laterokonalna fascija, kao i stražnji list fascije prikazuju se jasno jer ih s obje strane okružuje masno tkivo (sl. 2 a, b). Pri­kaz prednjeg lista fascije ovisi o kolicini masnog tkiva u prednjem pararenalnom odsjecku retroperitonealnog prostora. Me­dutim, i kada se prednji list fascije neda razdvojiti od peritoneuma ili ekstraperito­nealnog veziva, perirenalna mast kao što 

Slika 2 a -Lijevi perirenalni prostor Fig. 2 a -Left perirenal space 
Radio!. lugosl. 18(2) 117-123, 1984 

t,,. 
Stern-Padovan R. et al.: Upalni procesi perirenalnih prostora na kompjutoriziranoj tomografiji 
Slika 2 b -Desni perirenalni prostor Fig. 2 b -Right perirenal space 

ocrtava vanjsku površinu bubrega ocrtava i unutrašnju površinu fascije. U izuzetno mršavih osoba i male djece renalnu fasciju ne možemo vidjeti na CT ali u perirenalnom tkivu obicno postoji nešto masti koja do­zvoljava prikaz kontura perirenalnog pro­stora. 
U perirenalnom masnom tkivu koje se na­stavlja i u sinus bubrega CT možemo ra­spoznati i normalne anatomske tvorbe: pel­vis renalis ureter i krvne žile. Fibrozna kap­sula bubrega ocrtava njegove konture, a u zdravih se osoba slicnih koeficijenata ap­sorpcije i male debljine na CT ne može izdvojiti od bubrežnog pa.enhima. Ona se vidi tek ako je patološki promjenjena, za­debljana ili odvojena od bubrega. 
Rezultati -Od naših 30 bolesnika s upal­nim procesima perirenalnih prostora izdvo­jili smo tri s karakteristicnom CT simptoma­tologijom za: difuznu ne gnojnu upalu, apsces i urinarnu flegmonu. 
1. Bolesnica K. K. rodena 1920. godine. Pre cetiri mjeseca je prebolita akutnu upa­tu gušterace. Nakon provedene konzervativ­ne terapije otpuštena je ku6i u dobrom op6em stanju. U posljednjih mjesec dana primjecuje da joj »raste trbuh«, a lijecnik fizikalnim pregledom nalazi tumoroznu tvor­bu velicine vece muške šake u lijevoj bu­brežnoj loži. Na ekskretornoj urografiji po­stoji uve6ana sjena lijevog bubrega, nejas­nih kontura. Bubreg je respiratorno slabije pomican. Kanalni sustavi bubrega nisu do-stupni detaljnijoj morfoioškoj analizi radi slabo koncentriranog kontrasta i superpo­zicije crijevnog sadržaja. Radi sumnje na tumor bubrega bolesnica je upu6ena na CT pregled. Nade se uve6ana sjena lijevog bubrega s obilnom nakupinom edematoz­nog masnog tkiva u hilusu i sinusu bubrega, medijalnom dijelu perirenalnog te stražnjem pararenalnom prostoru (sl. 3). U parenhimu 
Slika 3 -Perinefritis lijevo Fig. 3 -Perinephritis left 

istog bubrega postoji nekoliko manjih {do 2 cm u promjeru) neoštro ogranicenih hi­podenznih podrucja s apsorpcijskim koefi­cijentima teku6ine. Kanalni sustav bubrega nije proširen. Kapsula i fascija renalis su u svim podrucjima zadebljane, a uz lateral­nu konturu bubrega i adherentne pa je pe­rirenalni prostor u tom podrucju obliteriran. Stražnji lijevi pararenalni prostor je proširen radi edema masnog tkiva, a u njemu se vide zadebljani vezivni tracci što spajaju stražnji list fascije renalis s fascijom transverzalis. Edem masnog tkiva širi se lateralno od la­terokonalne fascije u ekstraperitonealno tkivo lateralne trbušne stjenke iza parako­licne udubine. Prema medijalno granica upalnog edema masnog tkiva je jasno defi­nirana medijalnom granicom renalne fascije što je i dokaz da u visini bubrežnih hilusa ne postoji povezanost lijevog i desnog peri­renalnog prostora. Prema gore proteže se do nadbubrežne lože, a prema dolje upala se širi do ispod lijevog ilijacnog grebena gdje se granica postepeno gubi u masnom tkivu tog dijela retroperitonealnog prostora. 
Radio!. lugosl. 18(2) 117-123, 1984 
__ __ _ sternP.dovan R. et al.: Upalni procesi perirenalnih prostora na _kompjutoriziranoj _tomografiji 
:

Na CT slojevima kroz gušteracu, njene konture su nepravilne i neoštre radi reduk­cije masnog tkiva. Parenhim je prožet trac­cima masti i reduciran. Uocljiv je i edem masnog tkiva desnog perirenalnog prostora, a parenhim desnog bubrega pokazuje ure­dan CT nalaz. Retroperitonealni limfni cvo­rovi lumbalne regije nisu uvecani, ali su konture aorte i donje šuplje vene nejasne radi oskudnog masnog tkiva u okolini. 
Prema navedenoj CT simptomatologiji radi se o perinefritisu, znatno jace izraže­nom na lijevoj strani. Upala se proširila i u lijevi stražnji pararenalni prostor, a po­sljedica je pankreatitisa. Peripijelicna i si­nus lipomatoza izraz su atrofije bubrežnog parenhima koji je prožet multiplim obicnim cistama što uzrokuju uve6anje sjene lijevog bubrega. 
Prema našem iskustvu kod pankreatitisa sa cesto javlja popratna upala masnog tkiva perirenalnih prostora. Od 27 bolesnika s pankreatitisom u 19 (70 %) smo utvrdili po­pratni upalni edem perirenalnog masnog tkiva a od istih u 7 (25 Ofo.) i zadebljanje fa­scije renalis. 
2. Boiesnica P. Z. rodena 1913. godine. Dva mjeseca nakon operativnog odstranje­nja konkrementa desne nakapnice još uvijek je povremeno febrilna. Desna bubrežna loža osjetljiva je na sukusiju. Na ekskretor­noj urografiji sposobnost koncentracije kontrasta u bubrezima je obostrano primje­rena, a kanalni sustavi su normalnog izgle­da. Desni bubreg je potisnut lateralno, oso­bito njegov donji pol cije su konture ne­oštre. Na istoj visini konture m. psoasa su takoder neoštre. 
Radi sumnje na retroperitonealni ekspan­zivni proces bolesnica je upu6ena na CT pregled bubrega, na kojem je sjena desnog bubrega primjereno oblikovana ali disloci­rana prema naprijed i lateralno. Parenhim bubrega ima uredne apsorpcijske koefici­jente a kanalni sustav nije proširen. Peri­renalni prostor na toj strani je u cijelosti proširen radi edema masnog tkiva. Fascija renalis je u svim podrucjima zadebljana, a straga uz m. psoas i srasla s fascijom transverzalis pa je stražnji pararenalni pro­stor u tom dijelu obliteriran. U visini donjeg pola desnog bubrega i distalnije u stražnjem dijelu perirenalnog i medijalnom dijelu stražnjeg pararenalnog prostora nalazi se ovalna ekspanzivna tvorba dužeg promjera oko 10 cm (sl. 4). Apsorpcijske vrijednosti u središnjem dijelu ove tvorbe su na granici guste teku6ine i solidnog tkiva (oko 27 H. j.) a u rubnim dijelovima odgovaraju solidnorn tkivu (oko 35 H. j.). Granice ovog procesa su nepravilne s tracastim izdancima prema perirenalnom prostoru, m. i:;soasu i dubokoj lednoj muskulaturi, što ukazuje na njegovu infiltrativnu narav. Nakon i. v. injekcije 60 ml kontrasta, središnji dio procesa se ne p:-o­žima kontrastom, dok je neznatna imbibi­cija uocena u rubn:m dije!ovima. Retrope:·i­tonealni limfni cvorovi lumbalne regije nis:.1 uve6ani. 



Slika 4 -Apsces desnog perirenalnog i straž­njeg pararenalnog prostora Fig. 4 -Abscess of the right perirenal space and of posterior pararenal space 
CT simptomatologija u bolesnice ukazuje na apsces distalnog dijela perirenalnog i stražnjeg pararenalnog prostora na desnoj strani. Operativni nalaz je potvrdio CT di­jagnozu. 
U šestogodišnjem razdoblju imali smo na CT sedam bolesnika s upalom perirenalnog prosto:·a i formiranjem apscesa. CT slika odgovarala je opisanoj. U svih je CT di­jagnoza potvrdena operativnim nalazom. 
3. Bolesnik š. c. roden 1925. godine. Tje­dan dana nakon traume abdomena, na e\skretornoj urografiji utvrdena je ekstra­vazacija kontrasta u visini nakapnice i do­njeg pola lijevog bubrega. Kanalni sustav istog bubrega nije proširen, a ispunjen je nešto s!abije koncentriranim kontrastom. 
štern-Padovan R. et al Upalni procesi perirenalnih prostora na kornpjutoriziranoj tomografiji 
Pri dolasku na CT pregled bubrega bo­lesnik je bio febrilan. Na CT slojevima utvrdili smo prema naprijed i lateralno po­tisnut lijevi bubreg s urednim koeficijentima apsorpcije u parenhimu i s normalnim izgle­dom kanalnog sustava. Lijevi perirenalni prostor je proširen radi edema masnog tki­va. U medijalnom dijelu perirenalnog pro­stora uz hilus, a djelomicno i u sinusu lijevog bubrega nalazi se okruglasto obli­kovana, dosta oštro ogranicena sjena s apsorpcijskim vrijednostima nešto guš6e teku6ine (13-18 H. j.). Apsorpcijski koefici­jenti ukazuju na anorganski (minerali) ili organski (bjelancevine) sadržaj teku6ine. Aorta i donja šuplja vena su primjerene ši­rine ali nešto potisnute prema desno. 
M. psoas i m. quadratus lumborum imaju pravilne i oštro ocrtane konture (sl. 5). Na­kon injekcije 60 ml kontrasta parenhim lije­vog bubrega se dobro prožima kontrastom što nije slu6aj s patološkom sjenom u me­dijalnom dijelu lijevog perirenalnog pro­stora. 

Slika 5 -Urinarna flegmona lijevog perirenalnog 
prostora Fig. 5 -Urinary phlegmona of the left perirenal space 
Prema CT simptomatologiji smatrali smo da se radi o urinarnoj flegmoni (urinom) pe­rirenalnog prostora nakon traumatske rup­ture kanalnog sustava lijevog bubrega. Ope­rativnim zahvatom utvrdena je ruptura lijevog pijeloureteralnog vrata s nakupinom guš6eg tekuceg sadržaja bez primjesa krvi, u medi­jalnom dijelu perirenalnog prostora. Slicne apsorpcijske koeficijente (11 do 20 H. j.) utvrdili smo u tri bolesnika s urinarnom flegmonom u retroperitonealnom prostoru nakon rupture kanalnih sustava bubrega. 
Rasprava i zakljucak -Nakon šestogo­dišnjeg iskustva u primjeni CT smatramo da tom metodom možemo najbolje prikazati retroperitonealni prostor i njegove dijelove perirenalne i pararenalne prostore. Curtis i sur. (13) su na 120 ispitanika utvrdili da se CT mogu riješiti i oni dijagnosticki problemi koji ekskretornom urografijom i aortografi­jom ostaju neriješeni. Vrlo jednostavno se otkriva patološki proces koii uzrokuje dislo­kaciju bubrega ili njihovih kanalnih sustava kao i postojanje neke od anatomskih vari­jacija. Prikaz fascija što okružuju bubreg omogu6uje i utvrdivanje porijekla i puteve širenja procesa. Do slicnih spoznaja došli su i drugi autori (10, 12, 14). Love i sur. (10) smatraju da do kompjutorizirane tomogra­fije i ehografije u stvan nije bilo pouzdane radiološke metode za prikaz retroperitoneal­nog prostora. Prema istim autorima 40 Ofo. intraabdominalnih infekcija je ekstraperito­nealnog porijekla, a u prošlosti se ve6ina otkrivala laparatomijom ili tek autopsijom. Love i sur. (14) nakon pregleda 600 ispita­nika zakljucuju da je CT dobra metoda za pregled bubrega i patoloških procesa u nji­hovoj okolini. Budu6i se prikazuje fascija renalis, mogu6a je tocna lokalizacija teku­6ine i plina u pojedinim dijelovima retro­peritonealnog prostora. Patološki procesi u perirenalnom prostoru (apscesi, hematomi i urinomi) raspoznaju se na CT slojevima radi promjene oblika i pomaka postoje6ih anatomskih tvorbi, abnormalnih apsorpcij­skih koeficijenata i nedostatka sjene nor­malnog prisutnog masnog tkiva. 
Premda CT simptomatologija nema pa­tognomonskih znakova, ipak postoje dosta karakteristicni znaci po kojima uz klinicku sliku možemo razlikovati difuzne i lokalizi­rane u pa I n e p r o c e se od ostalih pato­loških procesa perirenalnog prostora npr. hematoma ili urinoma (15). Difuzne ne gnoj­ne upale, koje su najceš6e posljedica pan­kreatitisa uzrokuju edem masnog tkiva, pro­širenje perirenalnog prostora kao i zadeb­ljanje renalne fascije (16, 17). Bubrezi su 
Radiol. lugosl. 18(2) 117-123, 1984 
Stern-Padovan R. et al.: Upalni procesi perirenalnih prostora na kompjutoriziranoj tomografiji 
na CT okruženi poput kolobara oblikovanom hipodenznom sjenom uvjetovanom edemom perirenalnog masnog tkiva (18). U naših ispitanika su granice perirenalnih prostora na CT slojevima kod ovih upala uvijek bile dobro uocljive i odredene fascijom renalis, što ukazuje na zatvorenost ovih prostora i nepostojanje direktne komunikacije izme­du lijevog i desnog perirenalnog prostora kako to neki autori spominju (7). U prilog torne govore i iskustva Siegelman-a i sur. 
(19) koji su analizirali 59 bolesnika s upa­lom gušterace na CT i utvrdili upalu u pred­njem i stražnjem pararenalnom prostoru. Upala se iz prednjeg proširila u stražnji pararenalni prostor preko retroperitoneal­nog tkiva ispod razine bubrega, a perire­nalni prostor nije bio zahva6en. Silverstein i sur. (17) su usporedivali nalaze dobivene CT i ehografijom u 102 bolesnika s upalom gušterace. Procjena je bila na CT tocnija radi zadebljane fascije renalis koja je jasno odvajala perirenalni od pararenalnih prosto­ra na lijevoj strani. 


A p s c e s i perirenalnog prostora se na CT prikazuju kao neoštro ogranicene ekspanzivne tvorbe s nižim koeficijentima apsorpcije u središnjem (15 do 25 H. j.) i višim rubnom dijelu. Nakon i. v. injekcije kontrastnog sredstva, hipodenzni središnji dio je još izraženiji jer u to nekroticno po­drucje kontrast ne dospjeva. Rubni dio apscesa se u pravilu jace prožima kontra­stom jer kontrast protjece kroz kapilare okolnog granulacionog i normalnog tkiva (20). Sigurnu dijagnozu donekle otežava slicnost koeficijenata apsorpcije u apscesa, cista, ne gnojnog upalnog procesa, suba­kutnog i kronicnog hematoma te cisticne ili nekroticne neoplazme (15, 20). U diferenci­jalizaciji ovih procesa od važnosti je anam­neza i klinicka slika (13). Unatoc navedenog, CT dijagnoza apscesa retroperitonealnog prostora je u visokom postotku pouzdana jer je to jedina metoda kojom se apsces izravno prikazuje. Slicno je i sa hematomom (20). Prema istim autorima jedini sigurni znak na CT je pojava ekstraluminalnog pli­na u obliku mjehuri6a ili nivoa teku6ine unutar ekspanzivnog procesa s niskim koefi­cijentima apsorpcije. Retroperitonealni ap­scesi su najceš6i unutar ili oko m. iliopsoa­

sa, pa i mala asimetrija ove parne grupe mi­šica na CT treba pobuditi sumnju na posto­janje apscesa. 
U r i n a r n e f I e g m o n e (urinomi) pe­rirenalnog prostora su obicno komplikacije traumatskih ruptura kanalnih sustava bubre­ga. U naša cetiri bolesnika na CT se prika­zuju kao okrugle ili ovalne sjene s apsorpcij­skim koeficijentima nešto guš6e teku6ine (11 do 20 H. j.). Struktura sjene je dosta ho­mogena, a ako se nakon i. v. injekcije ne prožimaju kontrastom apsorpcijski koefici­jenti ostaju nepromjenjeni. U perirenalnom prostoru u pravilu se šire duž konture m. psoasa, a ispod donjeg pola bubrega mogu se širiti i u pararenalne prostore. 
U zakljucku naglašavamo da naša isku­stva sa 30 bolesnika potvrduju velike mo­gu6nosti CT u dijagnostici i diferencijaciji difuznih ne gnojnih upala te apscesa i uri­noma perirenalnih prostora. 
Abstract 
INFLAMMATORV PROCESSES OF PERIRENAL SPACES ON CT 
štern-Padovan R., Agbaba M., Katušic M. 
CT is the only radiologic method by means of which fascia renalis may be displayed. Having analyzed 115 examinees with normal CT finding of the kidney, the authors have considered the CT anatomy of the retroperitoneal space in that area and in particular of perirenal spaces. 
They analyze the CT symptomatology in the group consisting of 19 patients with non puru­lent inflammations, 7 patients with abscesses and 4 with urinary phlegmona of perirenal spaces. According to their six years experience ;n apply­ing CT, they have come to a conclusion that mentioned inflamations could be differentiated against coefficients of absorption and the look of pathologic shadow, provided that a clinical picture is being known. 
Literatura 
1. 
Romanes G. J.: Cunningham's textbook of anatomy. London, Oxford University Press 11th Ed. 1972. 

2. 
Warwick R., William P. L.: Gray's anatomy. Edinburgh, Longman 35th Ed. 1973. 

3. 
Mitchell G. A. G.: The renal fascia. Brit. J. Surg. 37 (147): 257-266, 1950. 

4. 
Grossman J.: A note on the radiological de­monstration of the perirenal space. J. Anat. 88: 407-409, 1954. 






Stern-Padovan R. et al.: Upalni procesi perirenalnih prostora na kompjutoriziranoj tomografiji 


5. 
Baumann J. A.: Developement et anatomie de la loge renale chez l'homme. Acta Anat. 1: 15-65, 1945. 

6. 
Tobin C. E.: The renal fascia and its re­lation to the transversalis fascia. Anat. Rec. 89: 259-310, 1944. 

7. 
Somogyi J., Cohen W. N., Omar M. M., Mak­huli Z.: Comunication of right and left perirenal spaces demonstrated by computed tomography. J. Comput. Assist. Tomogr. 3: 270-273, 1979. 

8. 
Meyers M. A., Whallen J. P., Peelle K., Ber­ne A. S.: Radiologic features of ekstraperitoneal effusions. An anatomical approuch. Radiology 104: 249-257, 1972. 

9. 
Meyers M. A.: Radiologic features of the spread and localization of extraperitoneal gas and their relationship to its source. An anatomi­cal approach. Radiology 111: 17-26, 1974. 

10. 
Love L., Meyers M. A., Churchill R. l. at al: Computed tomography of the extraperitoneal space. Am. J. Rentgenol. 136: 781-789, 1981. 

11. 
Meyers M. A., Whallen J. P., Evans J: Diag­nosis of perirenal and subcapsular masses. Ra­diology 121: 523-538, 1974. 

12. 
Thornbury J. R.: Perirenal anatomy: nor­mal and abnormal. Radio!. Ciin. North Am. 17: 321-331, 1979. 

13. 
Curtis J. A., Brennen R. E., Rubin C. et al: Computed tomography of the kidneys. Com. Tom. 4: 17-37, 1980. 

14. 
Love L., Reynes C. V., Churchile R., Mon­cada R.: Third generation CT scanning in the renal disease. Radio!. Ciin. North Am. 17: 77-90, 1979. 

15. 
Hattery R. R., Williamson B., Stephens 



D. H. et al.: Computed tomography of the renal abnormalities. Radio!. Ciin. North Am. 15: 401­418, 1977. 
16. 
Dembner A. G., Jaffe C. C., Simeone J., Walsh J.: A new computed tomographic sign of pancreatitis. Am. J. Rentgenol. 133: 477-479, 1979. 

17. 
Silverstein W., lsikoff M. B., Hill M. C., Bar­kin J.: Diagnostic imaging of acute pancreatitis: prospective study using CT and sonography. Am. J. Rentgenol. 137: 497-502, 1981. 

18. 
Susman N., Hammerman A. M., Cohen E.: The renal halo sign in pancreatitis. Radiology 142: 323-327, 1982. 

19. 
Siegelman S. S., Copeland B. E., Saba 



G. P. et al.: CT of the fluid collections associated with pancreatitis. Am. J. Rentgenol. 134: 1121­1132, 1980. 
20. Korobkin M., Callen P. W., Fisch A. S.: Computed tomography of the pelvis and retro­peritoneum. Radio!. Ciin. North Am. 17: 301-319, 1979. 
Adresa autora: Doc dr Ranka štern-Padovan Vramceva 13, 41000 Zagreb. 
Radio!. lugosl. 18(2) 117-123, 1984 
Blokira dopaminske receptore u predjelu gornjeg gastrointestinalnog trakta i hemoreceptorskoj okidackoj (»trigger«) zoni, ne prelaze6i hematoencefalnu barijeru. 



t i 1 * (dompeddon) 
digestivni regulator i antiemetik 

Indikacije -digestivni poreme6aji koji su uzrokovani prepolaganim pražnjenjem želuca ili ezofagealnim refluksom (mucnina, povracanje, žgaravica, podrigivanje, meteorizam, osje6aj napetosti u abdomenu, osje6aj bola u abdomenu) -mucnina i r:;ovracanje razlicite geneze 
Doziranje 
Digestivni poremecaji 

Odrasli: 1 tableta ili 1 ml kapi 3 puta na dan pola sata prije obroka, ev. još jednom prije spavanja (po potrebi doza se može udvostruciti). 0jeca: 1 kap na 1 kg tjelesne težine 3 puta na dan, ev. još jednom prije spavanja (po potrebi doza se može udvostruciti). 
Mucnina i povracanje 

Odrasli: 1-2 ampule iv. ili im. (maksimalna dnevna doza: 1 mg na 1 kg tjelesne tež:ine) odnosno 2 tablete ili 2 ml kapi 3 puta na dan prije obroka, ev. još jednom prije spavanja (po potrebi doza se može udvostruciti). Djeca: 2 kapi na 1 kg tjelesne težine 3 puta na dan prije obroka, ev. još jednom prije spavanja. 
Oprema 
30 ili 100 tableta po 10 mg 30 ml kapi (1 ml = 28 kapi = 10 mg) 10 ampula po 2 ml (2 ml = 10 mg) 

Za detaljne informacije i literaturu obratite se proizvoda6u. 

OSPEDALE »LA CARITA« LOCARNO, SVIZZERA BOLNICA »BRACE DR SOBOL«, RIJEKA 
SONOGRAFSKA DEMONSTRACIJA SINDROMA CRUVEILHIER-BAUMGARTNER 
Kauzlaric D., šustar N., Grgurevic Z. 
Sažetak -Kod izrazito jake portalne hipertenzije sa hepatofugalnim proto­kom umbilikalna vena se može rekanalizirati. Na taj nacin vrši se dekompresija portalnog sistema jer umbilkalna vena ko­municira sa sistemskim venama trbušnog zida i male zdjelice. Pažljivim pre­gledom umbilikalna vena se identificira na donjem rubu falciformnog liga­menta da bi je pratili do njenog utoka u lijevu granu vene porte. Ascites sa rekanalizacijom umbilikalne vene ukazuje na dijagnozu portalne hipertenzije. Prikazujemo nalaze znacajne portalne hipertenzije kod dvije pacijentice sa znakovima ciroze iza »hepatitis chronica agressiva«, pacijenta sa alkoholnom cirozom i pacijentice sa okluzijom hepatalnih vena. Sonografija iskljucuje razne agresivne pretrage i potvrduje klinicke i labo­ratorijske nalaze. 
UDC: 616.146-008.341.1 :616.149.8:616-073.43 
Key words: hypertension, portal, Cruveilhier-Baumgartner syndrome, ultra­sound 
Professional paper 
Radio!. lugosl. 18(2) 125-128, 1984 

Uvod Kod pacijenta sa vaznem portal-nom hipertenzijom, koja traje duže vreme­na, postoji mogu6nost da se razvije, bogati i raznoliki kolateralni krvotok. lako kao naj­rjede, u slucaju portalne hipertenzije se može dogoditi, da se ostatak umbilikalne vene odnosno ligamentum teres hepatis re­kanalizira i onda predstavlja kolateralni put prema sistemskem krvotoku. Portalna hiper­tenzija se klinicki manifestira hematemezom, ascitesom, splenomegalijom, variksima jed­njaka i hipersplenizmom (1, 2, 3, 4, 5, 9). Kao klinicki entitet prvi opis potjece od Cru­veilhiera (1895) i Baumgartnera (1907), koji opisuju malu atroficnu jetru i veliku dilati­ranu umbilikalnu venu. Termin CB sindroma uveo je i definirao Armstrong i suradnici (1942). Prema Armstrongu, svaki pacijent koji pokazuje manifestne znakove promi­nentne umbilikalne cirkulacije kao posljedi­cu portalne hipertenzije (ciroza), boluje od CB sindroma, dok pacijenti sa prohodnom umbilikalnom venom i minimalnim promje­nama na jetri (bez znakova ciroze) boluju od bolesti zvane CB (»CB disease«) (7). 
Materija! i metode -Svi naši pacijenti, izuzev jednoga, bolovali su od jetrene ciro­ze. Ovije su žene preboljele kronicni agre­sivni hepatitis. Vrijeme preteklo od upale jetre do pojave manifestnih znakova portal­ne hipertenzije je 6 odnosno 10 godina. 



Pri pregledu su pokazivale klasicne zna­kove ciroze, ascites, splenomegaliju i kola­teralni krvotok. Tre6i pacijent je pokazivao jetru reduciranu na 1/4 veli6ine, što je bila posljedica kronicnog alkoholizma. 
cetvrti pacijent predstavlja slucaj post si­nusoidalne hipertenzije, odnosno post he­paticne okluzije hepatalnih vena (Budd­Chiari sindrom) (8). 
Svi pregledi su izvršeni ultrazvucnom aparaturom Toshiba SAC 12 upotrebljavaju6i naizmjenicno »real tirne« s linearnem son­dom od 3,5 MHz i »compound« sa sondama od 2,5 i 3,5 MHz. Znatno je jednostavnija i lakša orijentacija s linearnem sondom »real tirne« dok za dokumentaciju preporu­camo staticne slike. Optimalne slike odsli­kali smo standardnem multiformat kamerom. 
Svi su pacijenti bili podvrgnuti biopsiji i od njih su tri bile žene, a jedan muškarac, koji je pokazivao klasicne znakove alkohol­ne ciroze (slika 1 ). 
Received: July 7, 1983 -Accepted: March 23, 1984 
Kauzlaric D. et al.: Sonografska demonstracija sindroma cruveilhier-baumgartner 
Slika 1 -Transverzalni scan 16 cm iznad umbi­likusa 60-godišnjaka sa kronicnim etilizmom. Ascites okružuje i prikazuje falciformni ligament unutar kojeg se vidi rekanaliziran ligamentum teres Fig. 1 -Transverse sonographic image obtained 16 cm above the umbilicus in 60-year old man with chronic alcoholic abuse. Ascites is surround­ing the falciform ligament which contains the recanalized ligamentum teres 
Diskusija -Za vrijeme graviditeta umbili­kalna vena služi kao kanal za transport oksigenirane krvi iz placente u embrion. 
Umbilikalna vena ulazi u jetru na donjem rubu, da bi produžila horizontalnim tokom do lijeve portalne vene iz koje, preko ductus venosus-a, oksigenirana krv direktno utjece u venu cavu inferior. Poslije poroda, nakon što se podveže pupcani tracak, cirkulacija u umbilikalnoj veni i ductus venosus-u pre­staje i u roku od dva mjeseca te vaskularne strukture potpuno obliteriraju. Ductus veno­sus postaje ligamentum venosum, a oblite­rirana umbilikalna vena postaje ligamentum t8res hepatis. On je smješten izmedu dva lista falciformnog ligamenta i okružen je masnim tkivom. Ovakva anatomska struktu­ra n ultrazvuku daje karakteristicnu sliku u vidu okrugle, jako ekogene strukture. 
Na transverzalnom rezu jetre ligamentum 

teres se prikazuje kao tockasta (do 1,5 cm) ekogena struktura, dok u sagitalnom pre­sjeku ima prugasti, linearan tok od donjeg ruba jetre do lijeve glavne grane vene porte. Pri povišenom tlaku u portalnom krvotoku sa hepatofugalnim protokom umbilikalna vena se koji puta rekanalizira predstavljajuci kolateralni krvotok prema sistemskom krvo­toku (4, 6) (slika 2, 3 A, B). Sonografski se umbilikalna vena prikazuje kao sonolucentna okrugla sjena unutar ekogenog dijela liga­mentum teres sa promjerom od 3-7 mm. Anatomski ligamentum teres predstavlja granicu izmedu medijalnog i lateralnog seg­menta lijevog lobusa jetre. Kod transhepa­talne portografije Burcharth je uspio doka­zati prohodnost umbilikalne vene samo kod 20 % pacijenata sa naznacenom portalnom 
hipertenzijom. 
Splenoportografija, celijakalna portogra­fija i perkutana tranhepatalna portografija 
Slika 2 A, B -Transverzalni rezovi kroz jetru pokazuju rekanaliziranu umbilikalnu venu koja se prikazuje kao sonolucentna ovalna sjena unu-tar ligamentum teres dijametra 1 cm Fig. 2 A, B -Transverse seans through the !iver demonstrating the sonolucent umbilicaJ vein in the falciform ligament with 1 cm in diameter 

Kauzlaric D. et al.: Sonografska demonstracija sindroma cruveilhier-baumgartner 
Slika 3 A, B -Longitudinalni rezovi kroz lijevi jetreni režanj prikazuju umbilikalnu venu koja za­pocinje od lijeve grane vene porte, usmjerena prema naprijed izlazi na donjem rubu jetre da bi se konacno usmjerili prema umbilikusu Fig. 3 A, B -Longitudinal seans through the left lobe of the !iver showing the umbilical vein aris­ing from the left branch of the portal vein and running anteriorly towards anterior abdominal wall 
kod pacijenata oboljelih od portalne hiper­tenzije služe za demonstraciju prohodnosti umbilikalne vene i prikaz kolateralnog krvo­toka. Medutim, te su pretrage invazivnog karaktera i cesto su puta pracene kompli­kacijama. 
Zakljucak -Upotreba novih ultrazvucnih aparata, sa izvanrednom aksijalnom i late­ralnom rezolucijom, omogucuje jednostavan i brz prikaz umbilikalne vene lakše i znatno 6eš6e nego kod portografije. Kod portogra­fije kontr2.st ne mora uci u dovoljnoj koli­cini u umbilikalnu venu u koliko protok nije obilan. Kriterij prema kojem se umbilikalnu venu može proglasiti rekanaliziranom je da njezin kalibar i u sagitalnom i u transver­zalnom sloju prelazi 3 mm i da se prati ci­jelim intrahepatalnim odsjeckom, a po mo­gucnosti i izvan njega. 
Osim što je ultrazvucna pretraga u di­jagnozi rekanalizacije umbilikalne vene egzaktnija od ostal'h agresivnih pretraga,, podsjecamo, da se radi i o brzom, bezbol. nom i jeftinijem pregledu, što nije indife­rentno ni za pacijenta ni za zdravstvenµ ustanovu. 
Abstract 
SONOGRAPHIC DEMONSTRATION OF CRUVEILHIER-BAUMGARTNER SYNDROME 
Kauzlaric D., šustar N., Grgurevic Z. 
A natura! consequence of stasis and increased 

pressure in portal vein is the developement of 
connection with low pressure veins. In portal 
hypertension the umbilical vein serve as an ana­
stomosis between the left portal vein and epiga­
stric veins of the anterior abdominal wall with 
iliac veins and the vena cava. 
In sonography the falciform ligament is re­

cognized as a rounded echogenic area between 
the left and right !obes of the !iver. 
Central lucency within the falciform ligament 

represent the demonstration of recanalisation or 
patency of the umbilical vein. 
Our observations included three cases of cirr­

hosis and one with occlusion of hepatic veins. 
Sonography, particularly realt-time scanning is 

helpful in indetifying portal hypertension. 
Literatura 

1. 
Capron J. P., Clement J., Descombes Ph., et al: Ultrasonographic diagnosis of Cruveilhier­Baumgartner syndrome. Jama 247: 681-682, 1982. 

2. 
Weill F.: Ultrasonic visualization of an umbi­lical vein. Radiology 120: 159, 1976. 

3. 
Schulze P. J., Vogel H. M.: Sonographic de­monstration of Cruveilhier-Baumgartner (CB) syndrome. Europ. J. Radio!. 2: 72-77, 1982. 

4. 
Funston M. R., Goudie E., Richter l. A., But­terworth A. M., Allan J. C.: Ultrasound diagnosis of the recanalized umbilical vein in portal hyper­tension. J. Ciin. Ultrasound 8: 244-246, 1980. 

5. 
Burchart F.: Percutaneous transhepatic por­tography. l. Technique and application. AJR 132: 177-182, 1979. 

6. 
Schabel S., Rittenberg G., Javid L., Cunning­ham J., Ross P.: The Bull's-Eye" Falciform liga­ment: A sonographic finding of Portal hyperten­sion. Radiology 136: 157-159, 1980. 



Radiol. lugosl. 18(2) 125-128, 1984 
Kauzlaric D. et al.: Sonografska demonstracija sindroma cruveilhier-baum gartner 
_s__ _ __ 
_ 

7. 
Armstrong E. L., Adams W. L., et al: The Cruveilhier-Baumgartner syndrome; rewiew of the literature and report of two additional cases. ANN lnt. Med. 16: 133-151, 1942. 

8. 
Kauzlaric D., et al: Ultrazvucni aspekti sin­droma Budd-Chiari. Radiol. lugosl. 16: 311-315, 1982. 

9. 
Kauzlaric D., Petrovic M., Barmeir E.: Sono­graphy of Cavernous transformation of the portal vein. AJR 142: 383-384, 1984. 


Adresa autora: Dr Dražen Kauzlaric, Ospedale Distrettuale di Locarno (La Carita), Reparto di Radiologia, 6600 Locarno, Switzerland. 
Radiol. lugosl. 18(2) 125-128, 1984 

·128 
MEDICINSKI FAKULTET, SKOPJE INSTITUT ZA PATOFIZIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU 
INTRASPLENlcNA KINETIKA MODIFICIRANIH 99mTc-OBELEŽENIH ERITROCITA* 
Simova N., Bogdanova V., Vaskova O., Dolgova-Korubin V. 
Sažetak -Kinetika markirnih i oštecenih eritrocita (Er) u slezini ispitivana je registrira­njem aktivnosti iznad srca i slezene pomocu gama kamere i kompjutera. Zdravim osobama ubrizgavani su autologni Er markirani sa 99mTc-om i ošteceni hemijski (enzimsldm blol<a­torom N-etil-maleimidom-NEM), imunološki (anti-Rh serumom) ili toplotam (49,5° C). Podaci skupljeni u toku 30 minuta posle ubrizgavanja, obradeni su kompjuterski. Krivulje aktivnosti iznad srca su dvoeksponencijalne kod sva tri nacina alteracije Er. T /2 brze komp-:>nente je slicno kod sve tri grupe, a T /2 spore, je razlicito, ali nesignifikantno. Krivulje iznad slezene razlikuju se znatno po obliku, šlo je izraženo velicinam njihovog nagiba: za NEM-treti rane Er nagib iznosi 7,9 % ± 2,0, za anti-Rh Er (titar 1: 512) 14,5 % ± ± 6,., odn. 19,4 % ± 3,0 (titar 1 : 1024) i za termicki tretirane 16,8 ± 16,1. Nagib NEM-treti­ranih Er je signifikantno manji nego kod drugih. Osobito je razlicit prvi deo krivulja (do­bijen tokom prvog minuta): kod NEM-Er porast aktiviteta je spor, dok je kod imunološki tretiranih brz-krivulja raste strmo i brzo postiže plato. Isti deo krivulje termicki oštecenih Er je vrlo raznolik, ali uglavnom slicniji onom kod imunološki tretiranih Er. Dobiveni podaci o kinetici razlicito alteriranih Er u slezini, diskutirani su u vezi sa razli­citim mehanizmima njihove sekvestracije. Sekvestracija alteriranih eritrocita (Er) u slezini koristi se za ispitivanje velicine i funkcije ovog organa. Mehanizmi sekvestracije su razliciti, zavisno od vrste oštecenja (1 ). lntra­splenicna kinetika oštecenih Er, a posebno oštecenih razlicitim nacinima, malo je ispiti­vnna. Primenom gama kamere i kompjutera, moguce je kontinuirano pracenje distribucije 
ubrizganih, prethodno obeleženih i alteriranih Er, a generiranjem krivulja aktivnosti iznad slezene ili drugih organa, moguce je pratiti i njihovu kinetiku u organima. Cilj našeg rada je bio da ispitamo kinetiku alteriranih Er u slezini, kao i da uporedimo kinetiku razlicito oštecenih Er. 
UDC: 612.411 :612.111 :616.073.75(017) 

Key words: spleen, erythrocytes, technetium 
Original scientific paper 
Radlol. lugosl. 18(2) 129-134, 1984 

Materija! i metode -lspitivanja su izve­dena na 30 osoba bez znakova hematolo­ških ili imunoloških poremecaja, na uzrastu od 16-60 godina. 
O b e I e ž a v a n j e e r i t r o c i t a : Auto­logne Er obeležavali smo sa 99111 Tc-perteh­netatom, modificiranom metodom Jones i Mollison (6). 2 ml krvi uzete sa heparinom, inkubira se sa 10 1tg SnCb 5 min na sobnoj temi:eraturi. Višak kalaja otstranjivan je ispi­ranjem sa 20 ml fiziološkog rastvora. »Kala­jisani« Er inkubirani su sa 370-555 MBq 99111Tc-om u volumenu od 1,5-2,0 ml na sob­noj temperaturi. Nevezana za Er radioaktiv­nost, otstranjivana je pranjem sa fiziološkim 
* Rad je citon na XVIII jugoslovenskom sastan­ku za nuklearnu medicinu u Donjem Milanovcu, cu, septembra 1983. 
rastvorom, a vezivanje radioaktivnosti ovim postupkom bilo je uvek iznad 80 ľ. 
O š te 6 i vanje eritrocita: 99111Tc-Er oštecivani su na jedan od ova tri nacina: hemijski, imunološki i termicki. Hemijsko oštecenje je vršeno inkubacijom sa N­etilmaleimidom-NEM u koncentraciji od 20 !tMol/ml Er, 15 min na sobnoj tempera­turi, po metodi Kimber i sar. (7). Imunološko oštecivanje vršeno je inkubacijom 99mrc-Er sa anti-Rh serumom-1 ml Er sa 1,6 ml seru­ma, 20 min na sobnoj temperaturi (modifi­cirana metoda Grome i Mollison), (2). Seru­mi su bili titra 1 : 512 i 1 : 1024. Termicka alteracija Er dobivana je zagrevanjem obe­leženih Er 15 min na 49,5 ° C. Ošteceni Er ispirani su fiziološkim rastvorom i resuspen­dirani u istom, u volumenu do 1-1,5 ml, za ubrizgavanje ispitanicima. 
Received: November 18, 1983 -Accepted: March 18, 1984 
Simova N. et al.: lntrasplenicna kinetika modificiranih 99mfo.obeleženih eritrocita 
A p a r a t u r a : Gama kamera PHO gam­rna IV, parallel hole, high sensitivity kolima­tor, Scintiview-Siemens. 
lspitanicima je u sede6em položaju ubriz­gavano i. v. 1 ml pripremljenih Er u vidu bo­lusa. Snimano je posteriorno 48 frema po 1 sec. i 80 frema po 16 sec., na matrice 64 X 64. Biranjem regije od interesa iznad slezene i srca, generirane su krive aktiv­nosti. Scintigram slezene dobivan je na gama kameri posle 30 minuta, a njena ve­licina je odredivana planimetrijski iz skena u levom kosom ili levom lateralnom polo­žaju. 
Rezultati i diskusija -Alterirani Er bilo kojim od opisanih nacina, selektivno se akumuliraju u slezeni, što smo pokazali i u ranijim radovima (9, 10). U jetri se ne nakuplja aktivnost i dobivene krivulje aktiv-
A. 

100 0/ot 100% 1 B. 
i== 
(/) 
o 
z 
> 
i== 
:o,;:: 
<( 
50% 
w 50 %1 \ 
z 
_J 
<( 
2 
(/) 
:o,;:: 
<( 
2 
10 20 MIN. 10 20 MIN 
C) 
o 
100% 100% 
. T/2 54 MIN. 1 "'---T/2 = 40 MIN. 
.K D. 
1­(/) 
° 

i 501 50% 
1­::<'. <( 
w 
z 
_J 
<( 
2 
T/2 = 80 SEC. 1 \ T/2 = 90 ScC. 
1 \ 

u5 
::,:: 
<( 
2 
"2-10% 10% 10 20 MIN. 10 20 M!N. 
Slika 1 -Pramena radioaktivnosti iznad srca -A. Krivulja sa NEM-tretiranim eritrocitima; B. Krivulja sa anti-Rh senzibiliziranim eritrocitima; C. Analiza krivulje A (brza i spora komponenta); D. Analiza krivulje B (brza i spora komponenta) Fig. 1 -Changing of the heart radioactivity -A. Curve with NEM-treated red cells; B. Curve with anti-Rh sensitized red cells; C. Analysis of the Curve A (fast and slow component); D. Analysis of the curve B (fast and slow component) 
Simova N. et al.: lntrasplenicna kinetika modificiranih 99mTc-obeleženih eritrocita 
Krivulja iznad 
Brza kompon. 
slezene 
Velicina 

Tip oštecenja Er Kriv. iznad srca spora kamp. 
slezene (cm2) Nagib (%/min.} 
Type of Er alteration Curve over heart Fast compon. slow 
Splen size (cm2} Curve over spleen 
comp. T /2 (sec) 
Slope (%/min.) 

NEM (n = 8)  63,8 ± 4,5  102 ± 24,0  45,8 ± 8,3  7,9* ± 2,0  
Anti-Rh (1 : 512) (n = 7)  52,8 ± 11,2  81 ± 15,0  51,4 ± 7,0  14,5 ± 6,6  
Anti-Rh (1 : 1024) (n = 8)  67,3 ± 10,0  80 ± 21,4  37,1 ± 11,5  19,4 ± 3,0  
Toplota Heating (n = 7)  61,4 ± 9,3  99 ± 26,0  76,0 ± 27,0  16,9 ± 6,1  
n  -Broj ispitanika Number of investigated patients  
*  -Signifikantno razlicita vrednost (p < 0,01-0,05) Significantly different value (p < 0,01-0,05)  

nosti iznad ovog organa slicne su onima dobivenim iznad srca. 
Krivulje aktivnosti iznad srca su dvo­eksponencijalne kod sve tri grupe ispitiva­nih, kao što je pokazano na slici 1, za NEM tretirane (slika 1 a) i imunološki tretirane Er (slika 1 b}. Razlaganjem krivulja (slika 1 c i d}, dobili smo da je T /2 brze komponente slicno kod svih grupa i iznosi 80-120 sec. (tabela 1 ). T /2 spore komponente pokazuje izraženije razlike, koje nisu signifikantne (tabela 1 ). 
Krivulje aktivnosti iznad slezene imaju razlicit oblik kod razlicito oštecenih Er, što je prikazano na slici 2. Porast aktivnosti kod Er tretiranih sa NEM je postepen (slika 2 a), a kod imunološki tretiranih brz i nagli, te krivulja raste strmo, postižuci brzo plato (slika 2 b). Krivulje kod termicki oštecenih Er su raznolike (slika 2 c i d), iako e proce­dura pripremanja Er bila standardna. Da bi se izrazila osobitost premena aktivnosti u slezeni, izražavali smo nagib krivulja kao procenat porasta aktiviteta u minuti (%/min), što je graficki ilustrirano na slici 3. Vred­nosti nagiba date su na tabeli 1. NEM-treti­rani Er imaju signifikantno najmanji nagib u odnosu na druge Er. Osobito je izražena razlika u pocetnom delu krivulja, dobivenim u toku prvih 30 sek. posle ubrizgavanja Er: porast aktivnosti kod NEM-Er je vrlo slab (slika 4 a}, dok je kod senzibiliziranih Er nagli (slika 4 b), sugerirajuci fiksaciju aktiv­nosti kod prvog prelaza. Kod termicki ošte­cenih Er, porast je nešto blaži, ali ipak slic­niji onim kod senzibiliziranih Er (slika 4 c i d). 

Mehanizam sekvestracije oštecenih Er u slezeni je razlicit. Kod hemijskog (enzimat­skog) i termickog oštecenja, u eritrocitima nastaju premene cija je krajnja posledica gubitak fluidnosti i plasticnosti celije. Eri­trociti se pretvaraju u rigidne sferocite (5, 8) i kao takvi ne mogu proci kroz male pore venskih sinusa slezene i ostaju zarobljeni u crvenoj pulpi, dok bela pulpa ne ucestvuje u ovom ekstrakcionom procesu (1). Eritro­citi senzibilizirani sa inkompletnim antiteli­ma iz klase lgG, kojoj pripadaju i anti-Rh antitela, zadržavaju se u slezeni vezivanjem za Fc-receptore makrofaga (4). 
Razliciti mehanizmi sekvestracije mogu da us'.ovljavaju i razlicitu kinetiku. U našim ispitivanjima dobili smo dva tipa krivulja: jedan karakteristican za senzibilizirane, a drugi za hemijski, t. j. enzimatski oštecene eritrocite. Kod termicki oštecenih, dobijali smo oba tipa kinetike, iako smo ocekivali 
Radio l. lugosl. 18(2) 129-134, 1984 
Simova N. et al.: lntrasplenicna kinetika modificiranih 99mTc-obeleženih eritrocita 

i= (/) o z > i= ;:,:'. <( w z _J <l'. 2 u5 ;:,:'. <( 2  100 % 50 0/o  /\.  100 0/o 50 O/o  B.  .  
"2:,?_  
10  20  MIN.  10  20  30  MIN.  

100 O/o  C.  100 O/o  D.  
i=  
(/)  
o  
z  
>  
i=;:,:'.<(  
. 50 O/o  50 O/o  
_J <( 2  
(/) ;:,:'. <( 2  

10 20 MIN. 10 20 30 MIN. 
Slika 2 -Promena radioaktivnosti iznad slezene-A. Radioaktivnost posle ubrizgavanja NEM-tre­tiranih 99mTc-eritrocita; B. Radioaktivnost posle ubrizgavanja imunološki tretiranih 99mTc-eritrocita; C. i D. Rc:idioaktivnost posle ubrizgavanja grejanih 99mrc-eriotrica Fig. 2 -Change of the spleen activity -A. Radioactivity after the inject-ion of NEM-treated 99mTc­red cells; B. Radioactivity after the injection of immunologically treated 9901Tc red cells; C. and D. Radioactivity after the injection of heated 99mTc red cells 
da se ovi eritrociti ponasaiu kao i NEM­tretirani eritrociti, zbog istog mehanizma sekvestracije. Pojava raznolikosti ponašanja kod termickog oštecenja mogla bi se objas­niti postojanjem manjeg ili veceg procenta fragmentiranih eritrocita koji se ciste putem fagocitoze, pri cemu ucestvuje i jetra (3). 
Naši rezultati ukazuju na mogucnost da se analizom intrasplenicne kinetike alterira­nih Er može razlikovati pool funkcija sleze­ne (sa NEM-Er) od primarno fagocitne funk­cije (pomocu senzibiliziranih Er sa anti-Rh antitelima). Da su ova dva mehanizma raz­licita, potvrduju i radovi Atkinsona i sar. (1) i Klausnera i sar. (8), koji su primenom kor­tizona blokirali samo fagocitnu, a ne i pool funkciju slezene. 
zakljucak -Konstruiranjem i analizira­njem krivulja radioaktivnosti iznad slezene u funkciji vremena, uporedivana je intra­splenicna kinetika 99mTc-eritrocita oštecenih dejstvom hemikalija (NEM), antitela (anti­Rh) i toplotom (49,5 ° C). lzdvajaju se dva ka-
Simova N. et al.: lntrasplenicna kinetika modificiranih 99"'Tc-obeleženih eritrocita 
100 0/o 
/./ 
. 

i== 
///. 

(/) 
// 

o 
z 
> 
i== 
::,C: 
< 50 O/o NAGIB 12,G °iu i Mlf. 
cc 

w 
z 
,_J
< 
2 u:i 
::,C: 
< 
2 
­
10 20 MIN. 

S1-ika 3 -Graficki pril<az odredivanja nagiba krivulja -Linearno fitovanje pocetnog dela sle­zenske krivulje (C= C0 + SXT, C-impulsi, T-vre­me, C0-impulsi u T = O, S-porast u imp/sec). Na-
gib je izražen kao .-X 100 % 
co 

Fig. 3 -Graphically presented determination of the slope of the curves -Linear least square fit of the first part of spleen curve (C = C0 + SXT, C-counts, T-time, C0-counts at T = O, S­slope in cts/sec). Normalized slope is expressed 
as .. s X100 % 
co 

rakteristicna oblika krivulja -jedan za NEM-tretirane, a drugi za imunološki treti­rane Er. Suptilna razlika u kinetici razlicito tretiranih Er može se dobiti analizom akti­viteta u ranoj fazi. 
Abstract 
INTRASPLENIC KINETICS OF AL TERED 99rnTc-LABELED ERYTHROCYTES 
Simova N., Bogdanova V., Vaskova O., Dolgova-Korubin V. 

The kinetics of labeled and damaged erythro­cytes was studied foliowing the activity over the heart and spleen with gamma camera and com­puter. Autologous red celis labeled with 99rnTc and damaged chemicaliy (by an enzyme inhibitor N-ethylmaleimide-NEM), immunologicaliy (senzi­tized with anti-Rh serum), or by heating (49,5° C 15 min.) were injected to healthy persons. Data aquired during 30 min. after the injection wereprocessed and curves were constructed.
The curves of the activity over the heart were 

two-exponential, regardless of the method of red 
celi damaging. T /2 of the fast component was 
similar in ali three groups and T /2 of the slow 
Radiol. lugosl. 18(2) 129-134, 1984 one differed, but the difference was not signifi­cant. The curves over the spleen showed diffe­rent patterns and it could be expressed by their slope (%/min.). For NEM treated red celis the slope was 7,9 % 2,0, for Rh-senziteized (titer 
1 
: 512) 14,5 % 6,6, resp. 19,4 % ± 3,0 (titer 

1 
: 1024), and for heated red celis 16,9 % ± 6,1. The slope of the NEM red cells was significantly smalier than those of the other damaging met­hods. The initial parts of the curves (obtained in the first minute) were of different patterns, de­pending on the way of red celi damage: the cur­ves of NEM red cells rise steadily and those of senzitized ones steeply, reaching a plateau early. The curves of heated celis were variant, but re­sembled the type of immunologicaliy treated erythrocytes. 


The data on the splenic kinetics of differently altered red celis are discussed considering the different mechanisms of their sequestration in the spleen. 
Literatura 

1. 
Atkinson J. P. and Frank M. M.: Complement independet clearance of lgG-senzitized erythro­cytes: lnhibition by cortisone. Blood 44: 629-637, 1974. 

2. 
Grome P., Moliison P. L.: Splenic destructionof Rh-sensitized end of heated celis. Brit. J. Haemat. 10: 137-154, 1964. 

3. 
Fischer J., Wolf R., Mundschenk H., Leon A., Hromec A.: Clinical value of the function in inve­stigation of the spleen using 51Cr-labelied, heat damaged erythrocytes. Dynamic studies with ra­dioisotopes in medicine IAEA, Viena, 1971 (445 -461)

4. 
Frank M. M., Schreiber A. D., Atkinson J. P.,Jaffe C. J.: Pathophysiology of immune hemolytic anemia. Ann. lntern. Med. 87: 210-224, 1977. 

5. 
Hamilton R. G., Alderson P. O., Harwig J. F.,Siegel B. A.: Splenic imaging with 99mTc-labeled erythrocytes: A comparative study of celi damag­ing methods. J. Nucl. Med. 17: 1038-1044, 1976. 

6. 
Jones J. and Mollison P. L.: A simple and efficient method of labeliing red celis with 9901Tc for determination of red celi volume. Brit. J. Haemat. 38: 141-148, 1978. 

7. 
Kimber J. R., Lander H., Robson H.: The sequestration of NEM-treated red celis in normal 



Simova N. et al.: lntrasplenicna kinetika modificiranih ""'Te-obeleženih eritrocita 

1' 10' 30" 1' 10' 
1000/o+ C. 100 O/o D. 
30" 1' 10' 30" 1' 10' 

Slika 4 -Pramene radioaktivnosti iznad slezene u toku prve minute posle ubrizgavanja oštece­nih 99mTc-eritrocita -A. Oštecenje sa NEM; B. Senzibilizacija sa anti-Rh; C. i D. Oštecenje gre­janjem 


Fig. 4 -Changes of the spleen radioactivity duri ng the first minute after the injection of damaged 99mTc red cells; A. NEM Damage; B. Anti-Rh sensitation; C. and D. heat damage 
and abnormal subjects: A test of splenic function. J. Lab. Ciin. Med. 65: 951-966, 1965. 
8. 
Klausner M. A., Hirsch L. J. Leblond P. F., Chamberlain J. K., Klemperer M. R., Segal G. B.: Contrasting splenic mechanisms in the blood clearance of red blood cells and colloidal par­ticles. Blood 46: 965-976, 1975. 

9. 
Korubin-Dolgova V., Bogdanova V., Simo­va N.: Dijagnoza hiposplenizma radioizotopnom methodom. Radiol. lugosl. 14: 363-367, 1980. 

10. 
Korubin-Dolgova V., Bogdanova V., Simo­va N., Vaskova O.: lspitivanje funkcije slezene Adresa autora: Doc. dr Nina Simova, Institut za sa imunološki oštecenim 99mTc-obeleženim eritro­patofiziologiju i nuklearnu medicinu, Medicinski citima. Radiol. lugosl. 16: 467-469, 1982. fakultet, Vodnjanska '17, Skopje. 




INSTITUT ZA PATOFIZIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU KLINIKA ZA KARDIOLOGIJU, MEDICINSKI FAKULTET, SKOPJE 
EVALUACIJA PLUCNE HIPERTENZIJE METODOM SCINTIGRAFIJE VASKULARNOG PROSTORA SA 99mTc-ERITROCITIMA* 
Korubin-Dolgova V., Bogdanova V., Sajkov Z., Arsov M. 
Sažetak -Metodom scintigrafije vaskularnog prostora pluca obeleženim eri­trocitima sa 99mTc i kompjuterskom obradom podataka odreclen je protok krvi pluca. Od aktiviteta izabranih regija u apikalnom i bazalnom delu desnog pluca generirane su krive koje su normalizirane na istu površinu (isti broj piksela). Delenjem krive apeksa (A) sa krivom baze (B) dobijen je odnos A/B. Ovaj odnos uporeclivan je sa srednjim pritiskom arterije pulmonalis i srednjim kapilarnim pritiskom odreclenim metodom kateterizacije. 
!spitano je sedam kontrolnih osoba i 28 bolesnika sa opterecenjem levog srca. A/B odnos kod kontrolne grupe bio je 0,60±0,1 a za grupu srcanih bolesnika 
0,77±0,14, sa signifikantnom razlikam (p < 0,005). Postoji signifikantna kore­lacija (p < 0,01) A/B odnosa sa srednjim arterijskim i kapilarnim plucnim pri­tiscima. Ovom neinvazivnom i jednostavnom metodom, moguce je izdvojiti srcane bo­lesnike sa normalnim i abnormalnim plucnim arterijskim i kapilarnim pritiskom i može se koristiti kao skrining pre kateterizacije srca. 
UDC: 616.131 :616.12-008.331.1 :612.111 :616-073.75(017) 
Key words: radionuclide imaging, hypertension, pulmonary, erythrocytes, tech­
netium 
Original scientific paper 
Radiol. lugosl.18(2) 135-138, 1984 

Uvod -Kod bolesti levog ventrikula, le­vog atrijuma, oštecenih mitralnih ili aortal­nih zalistaka povecava se kolicina krvi u ce­lokupnoj plucnoj vaskularnoj mreži i raste plucni arterijski i venski pritisak. Kateteri­zacija desnog srca je metoda kojom se naj­pouzdanije meri pritisak u plucnoj arteriji a kad se kateter uglavi u ogranak plucne arterije meri se »kapilarni« pritisak, koji re­flektira srednji pritisak u levom atrijumu i plucni venski pritisak. Medutim, zbog po­tencijalne opasnosti ove metode, za procenu hemodinamskih poremecaja kod srcanih bolesnika sa opterecenjem levog srca, pri­menjuju se neinvazivne radioizotopne me­tode, koje mogu dati kvantitativne i pouzda­ne podatke o hemodinamskih alteracijama kod ovih bolesnika. 
Cilj ovog ispitivanja je da evaluira plucni arterijski i venski pritisak odredivanjem odnosa protoka krvi u apikalnom i bazalnom delu pluca metodom scintigrafije vaskular­nog prostora obeleženim eritrocitima sa 
* Rad je primljen na XVIII. jugoslovenskom sa­stanku za nuklearnu medicinu u Donjem Milanov­cu, septembra 1983. 


99"'Tc i kompjuterskom obradom dobijenih podataka. 
Materija! i metode -!spitano je sedam kontrolnih osoba starih od 25 do 29 godina i 28 srcanih bolesnika sa opterecenjem le­vog srca starih od 26 do 57 godina. Auto­logni eritrociti, dva ml krvi sa heparinom, obeleženih su in vitro modificiranom meto­dom (1). Za »kalajlisanje« eritrocita korišcen je kit pirofosfata, koji laboratorija ima uvek na raspolaganju. Doprinos vezivanja je bio 96,08 ± 2,6 %, imali smo veliku radioaktiv­nost u malom volumenu eritrocita. Bolesniku u sedecem položaju injektiran je bolus ra­dioaktivnih eritrocita u volumenu od 1 ml i dozi od 370-555 MBq. Slikano je desno pluce u posteriornom položaju gama-kame­rom »PHO-gama IV« i kompjuterom »Scinti­view«. Pravljeno je 32 trema po 1 sekundu i 48 trema po 16 sekundi, da bi se dobro vi­zualizirao protok krvi kroz pluca i da bi imali dobru statistiku dobijenih podataka. Od jedne slike, na kojoj je najbolje vizualizirano pluce, odabrana je regija pluca koja nije pokrivena aktivitetom srca ili vecih krvnih sudova. Od aktiviteta izabranih regija gene-
Received: February 2, 1984 -Accepted: April 20, 1984 
Korubin-Uolgova V. et al.: Evaluacija_i,l ucne hipertenzijEl__llletodom scintigrafije vaskularnog prostora ..• 
_ 
rirane su krive koje su normalizirane na istu površinu. Delenjem krive apeksa (A) sa kri­vom baze (B) dobijen je odnos A/B. 20 srca­nih bolesnika od kojih 5 sa mitralnom re­gurgitacijom (MR), 8 sa mitralnom stenozom (MS), 1 sa atrijalnim septalnim defektom (ASD), 1 sa aortalnom i mitralnom regurgi­tacijom (AR+ MR), 3 sa morbus mitralis i tnorbus aortalis (MM + MA), 1 sa aortal­nom regurgitacijom (AR), kateterizirani su neposredno pre ispitivanja ili u razmaku od nekoliko dana. Odredeni su pritisci u arte­riji pulmonalis i »kapilarni«, srednji pritisci odredeni su elektricnom integracijom. 
Rezultati -Na slici 1 dat je A/B odnos plucnog krvotoka kod sedam zdravih lica i 28 srcanih bolesnika. Srednja vrednost za kontrolnu grupu je 0,60 ± 0,10 a za grupu srcanih bolesnika 0,77 ± 0,14. Razlika izme­du obe grupe je signifikantna (p < 0,005). 


Slika 1 -A/B odnos kod kontrolnih osoba i srcanih bolesnika. Srednja vrednost za sedam kontrolnih osoba == 0,60 ± 0,10, za 28 srcanih bolesnika == 0,77 ± 0,14. Razlika izmedu obe gru­pe je signifikantna p < 0,005 Fig. 1 -A/B Ratio of control subjects and in cardiac patients. Mean A/B ratio for seven con­trol subjects == 0,60 ± 0,10, for 28 cardiac pa­tients == 0,77 ± 0,14. The difference between both groups is significant, p < 0,005 
136 
Na tabeli 1 dati su rezultati dobijeni kate­terizacijom srca, scintigrafijom vaskularnog prostora plu6a i klinicka dijagnoza srcanih bolesnika. Kod 8 bolesnika sa mitralnom stenozom srednji pulmonalni arteriski priti­sak je bio od 2,66 kPa do 7,98 kPa a srednji 
»kapilarni« pritisak od 1,59 kPa do 3,72 kPa, A/B odnos je bio od 0,64 do 1, 1 O. Kod 5 bo­lesnika sa mitralnom regurgitacijom srednji pulmonalni arteriski pritisak je bio od 2,13 kPa do 3,99 kPa a srednji »kapilarni« od 0,93 kPa do 1,99 kPa, A/B odnos je bio od 0,51 do 0,76. 
Kod 3 bolesnika sa Morbus mitralis sred­nji pulmonalni arteriski pritisak je bio od 3,46 kPa do 7,98 kPa, srednji »kapilarni« pri­tisak 2,13 kPa i 3,32 kPa i A/B odnos od 0,61 do 1,05. Kod ostalih bolesnika sa sred­njim pulmonalnim arteriskim pritiskom od 2,66 kPa do 5,98 kPa i srednjim »kapilarnim« pritiskom od 1,59 kPa do 3,72 kPa, A/B odnos je bio od 0,64 do 0,97. 
Na slici 2 data je korelacija srednjeg »ka­
pilarnog« pritiska i A/B odnos plu6nog krvo­
toka kod 20 srcanih bolesnika. Korelacioni 
koeficijent (r) je 0,600, korelacija je signifi­
kantna (p < 0,01 ). 
Na slici 3 data je korelacija srednjeg arte­
riskog plu6nog pritiska i A/B odnos. Kore­
lacioni koeficijent (r) je 0,567, korelacija je 
signifikantna (p < 0,01 ). 
Diskusija -U ljudi u uspravnom položa­ju gornji delovi plu6a snabdeveni su krvlju slabije od donjih delova. Kad je povecan plu6ni arteriski i venski pritisak menja se distribucija plucnog krvotoka, smanjuje se razlika u perfuziji apikalnih i bazalnih delova pluca. Ove promene u distribuciji plucnog krvotoka mogu se vizualizirati na perfu­zionom skenu plu6a sa obeleženim makro­agregatima i sa radioaktivnim gas metoda­ma, medutim ove tehnike odreduju više di­stribuciju plucnog arteriskog krvotoka a ma­nje plucnog venskog krvotoka (6). 
Mi smo primenili metodu scintigrafije va­skularnog prostora pluca sa in vitro obe­leženim 99mrc-eritrocitima i odredili smo odnos aktiviteta apeksa/baze (A/B) kom­pjuterskom obradom podataka. Uspeli smo brzom metodom da cvrsto obeležimo veoma mali volumen eritrocita sa velikom dozom 
Radio!. lugosl. 18(2) 135-138, 1984 

Korubin-Dolgova V. et al.: Evaluacija plucne hipertenzije metodam scintigrafije vaskularnog prostora .•• 

No  Bolesnik Patient  Starost Age  Srednji Mean PAP (kPa)  Srednji Mean PKP (kPa)  A/B Odnos A/B Ratio  Dijagnoza Diagnosis  
1  MD  26  3,46  1,99  0,66  MS  
2  KD  39  5,32  2,39  0,64  MS  
3  AA  36  6,65  3,72  0,77  MS  
4  VB  47  4,25  2,92  1,10  MS  
5  SA  25  7,98  2,66  0,97  MS  
6  Bš  35  4,65  1,06  0,76  MS  
7  TB  50  2,66  1,59  0,72  MS  
8  PB  48  6,65  3,32  0,77  MS  
9  AM  26  3,46  1,99  0,72  MR  
10  SB  41  3,99  1,59  0,75  MR  
11  ss  57  2,66  1,59  0,51  MR  
12  TV  45  5,32  - 0,76  MR  
13  RK  35  2,13  0,93  0,63  MR  
14  GN  47  7,98  3,32  1,05  MM  
15  Sš  55  4,65  - 0,80  MM  
16  NL  40  3,46  2,13  0,61  MM  
17  MS  38  2,66  1,99  0,64  AR  
18  BS  42  3,99  2,66  0,77  MR+ AR  
19  SB  40  5,98  3,72  0,97  MM+MA  
20  IM  49  3,32  2,66  0,81  ASD  

PAP = Pulmonalni arteriski pritisak MM = Morbus Mitralis 
PAP = Pulmonary artery pressure MA = Morbus Aortalis PKP = Pulmonalni »kapilarni« pritisak AR = Aortalna regurgitacija PKP = Pulmonary "capillary" pressure AR = Aortic regurgitation 
MR = Mitralna regurgitacija ASD = Atrijalni septalni defekt 
MR = Mitral regurgitation ASD = Atrial septal defect MS = Mitralna stenoza MS = Mitral stenosis 
Tabela 1 -Podaci kateterizacije srca, scintigrafije vaskularnog prostora i klinicka dijagnoza Table 1 -Data of cardiac catheterization, blood pool scintigraphy and clinical diagnosis 
A/B  
A/B  
1,2  1 .2  
•  •  
•  1,0  

O ,8 

o' O .,6 
r = O ,600 r = 0,567 P <. 0,01 P,:, 0.01 
1 ,33 l ,99 2 ,66 3 ,32 3 ,99 k Pa 

Slika 2 -Korelacija srednjeg pulmonalnog Slika 3 -Korelacija srednjeg pulmonalnog arte­
arteriskog »kapilarnog« pritiska i A/B odnosa kod 18 srcanih bolesnika. Korelacioni koeficijent 
(r) = 0,600. Korelacija je signifikantna p < 0,01 Fig. 2 Correlation of pulmonary artery mean "capillary" pressure and A/B ratio in 18 cardiac 
patients. Correlation coefficient (r) = 0,600. Cor­relation is significant at p < 0,01 
riskog pritiska i A/B odnosa kod 20 srcanih bo­lesnika. Korelacioni kojeficijent (r) = 0,567. Ko­relacija je signifikantna p < 0,01 Fig. 3 -Correlation of pulmonary artery mean pressure and A/B ratio in 20 cardiac patients. Correlation coefficient (r) = 0,567. Correlation is significant at p < 0,01 
Radiol. lugosl. 18(2) 135-138, 1984 
Korubin-Oolgova V. et al.: Evaluacija plucne hipertenzije metodam scintigrafije vaskularnog prostora ... 
aktiviteta, što je veoma važno za vizualizi­ranje plucnog krvotoka u prvim sekundama po intravenoznoj aplikaciji radioaktivnosti. Odabrali smo desno krilo za odredivanje odnosa aktiviteta A/8, jer je kod srcanih bolesnika levo krilo cesto prekiveno srcem i teže se može odabrati regija od interesa koja bi odgovarala samo plucnom krvotoku. Dobijene vrednosti za A/B odnos kod kon­trolne grupe podudaraju se sa onim dobi­jenim od drugim autora, metodom prefu­zionog sken pluca (4). Našli smo signifi­kantnu korelaciju A/8 odnosa sa vredno­stima dobijenim kateterizacijom desnog srca, srednjim pritiskom u plucnoj arteriji i »kapilarnim« pritiskom. Drugi autori (2) našli su metodom scintigrafije krvnog pula sa 99mTcQ4-kod bolesnika sa opterecenjem levog ventrikula i »kapilarnim« pritiskom vecim od 12 mmHg A/8 odnos od 0,88­1,50. Odredivana je A/8 distribucija pulmo­nalnog krvnog volumena u ležecem polo­žaju metodom ekvilibriumske ventrikulogra­fije sa in vivo obeleženim 99mTc-eritrociti­ma (5). Kod ovih autora A/B odnos je bio 0,85 ± 0,23 za bolesnike sa normalnim pul­monalnim »kapilarnim« pritiskom a kod onih sa vecim od 12 mmHg vrednost A/B odnosa je bila 1,15 ± 0,27. Medutim, korelacija izmedu »kapilarnog« pulmonalnog pritiska i A/8 odnosa bila je relativno nezadovo­ljavajuca. Ovi autori upotrebili su in vivo obeležene 99mTc-eritrocite za koje su Fro­elich i sar. 1980 (3) pokazali da je signifi­kantni deo tehnecijuma labavo vezan za eritrocite i da lako disocira od eritrocita, cime se povecava osnovna aktivnost u plu­cima difuzijom slobodnog tehnecijuma u 
ekstracelularni prostor. 
Zakljucak -Kod sedam kontrolnih oso­ba i 28 bolesnika sa opterecenjem levog srca odreden je odnos radioaktivnosti apek­sa i baze pluca (A/B) odnos, metodom scin­tigrafije vaskularnog prostora sa in vitro obeleženim 99mTc-eritrocitima. Dobijeni re­zultati ukazuju da se ova neinvazivna me­toda može koristiti kao dobar skrining za evaluaciju pulmonalne hipertenzije kod bo­lesnika sa opterecenjem levog srca. 
138 

Abstract 
EVALUATION OF PULMONARV HVPERTENSION BV 99mTc-ERYTHROCVTES BLOOD POOL SCINTIGRAPHY 
Korubin-Dolgova V., Bogdanova V., Sajkov Z., Arsov M. 

Using 99mTc-erythrocytes blood pool scinti­graphy and computer data analysis the distri­bution of pulmonary blood flow was determined. Two regions of interest were chosen from the right Jung, apical and basal. They were norma­lized on equal size (number of pixels) and cur­ves were generated. By dividing apex curve (A) with base curve (B) the A/B ratio was calcu­lated. The A/B ratio was compared with pulmo­nary mean pressure and pulmonary capillary pressure, both measured by cardiac catheteri­zation. 
Seven control subjects and 28 cardiac patients with left ventricular overloading were investi­gated. A/B ratio was 0,60 ± 0,1 for control group and cardiac patients had a mean A/B ratio 0,70 ± 0,14. The difference between both groups was significant (p < 0,005). The correlation bet­ween the mean A/B ratio and pulmonary artery mean pressure and capillary pressure was signi­ficant as well (p < 0,01). 
With this technique, noninvasive and simple, it is possible to distinguish cardiac patients with normal and abnormal pulmonary artery and 
ca­pillary pressure, and may be useful as a screen­ing procedure before cardiac catheterization. 
Literatura 
1. 
Boardy A., Fouye H., Gabin R. et al.: Te­chnetium-99m labeling by means of stannous pyrophosphate: application to bleomycin and red blood cells. J. Nucl. Med. 16: 435-437, 1975. 

2. 
Bateman TM., Gray RY., Levy R. et al.: Eva­luation of pulmonary capillary wedge pressure by technetium-99m blood pool scintigraphy. 

3. 
Froelich J., Callahan RJ., Leppo J. et al.: Time course of in vivo labelling of red blood cells. J. Nucl. Med. 21: p 44, 1980. 

4. 
Krishnamurthy GT., Srinavasan NV., Blahd WH.: Pulmonary hypertension in aquired valvular cardiac disease: evaluation by a scintillation camera technique. J. Nucl. Med. 13: 604-611, 1972. 

5. 
Urbina A., Okada R., Palacio-s l. et al.: Pul­monary capillary wedge pressure as inferred from lung area in gated blood-pool scintigrams: concise communication. J. Nucl. Med. 22: 950­954, 1981. 

6. 
Wagner HN., Saviston DC., Lio M., et al.: Regional pulmonary blood flow in man by ra­dioisotope scanning. Jama 187: 601-603, 1964. 



Radio!. !ugasi. 18(2) 135-138, 1984 


ZAVOD ZA FIZIKU MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUCILlšTA »DR VLADIMIR BAKARIC« U RIJECI ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU BOLNICKOG CENTRA RIJEKA 
NOVI POKAZATELJ FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI JETRE POMOCU RADIOKOLOIDA 
Radic-Velfl M., švarcer V. 
Sažetak -Kada dijagnosticki parametar k pomocu kojeg se odreduje pro­tok krvi kroz jetru poprima granicne vrijednosti nije moguce zakljuciti da li je došlo do funkcionalnog oštecenja jetre bolesnika. U takvim bi slucajevima mogao pomoci predloženi parametar B0/A0. Omjer Bo/Ao izvodi se iz mjernih podataka Pri odredivanju protokola krvi kroz jetru i karakterizira sposobnost Kupfferovih stanica da fagocitiraju koloidne cestice iz cirkulacije. Bo pred­stavlja maksimalni doprinos plato-vrijednosti aktivnosti u jetri, Ao maksimalni doprinos od aktivnosti u krvi koja je u vidnom polju detektora. Unatoc zamjerkama nacinu odredivanja predloženog parametra (nemogucnost ostvarivanja identicnih geometrijskih uvjeta zbog anatomskih varijacija oblika i položaja jetre i mjerenja s vanjskim detektorom), preliminarni rezultati daju signifikantno razlicite vrijednosti za ispitanike s normalnim i smanjenim vri­jednostima protoka krvi kroz jetru. Vrijednosti su 11,15 ± 3,74 za ispitanike s normalnim i 6,05 ± 2,02 za bolesnike sa smanjenim vrijednostima protoka krvi kroz jetru. Veca vrijednost parametra Bo/ Ao karakterizira vecu fagocitarnu 
sposobnost Kupfferovih stanica. Koeficijent varijacije predloženog parametra znacajno je veci od koeficijenta varijacije konstante k za obe skupine ispi­tanika. 
UDC: 616.36-072.7:616-073.75 

Key words: !iver function tests, kupffer cells, radiocolloids 
Original scientific paper 
Radio!. lugosl. 18(2) 139-142, 1984 

Uvod -Vanjska merenja radioaktivnosti Mjerenja su ucmJena u Zavodu za nu­u jetri najcešce se osnivaju na poznatoj klearnu medicinu Bolnickog centra Rijeka, osobini Kupfferovih stanica da brzo i dje­a kompjuterska obrada podataka u Zavodu lotvorno odstranjuju koloidne cestice iz za nuklearnu medicinu KBC »Rebro« u Za­krvotoka (8, 1, 5, 6). Na toj se cinjenici grebu. osniva i odredivanje protoka krvi kroz jetru pomocu radioaktivnog koloidnog zlata 198Au. Materija! i metode rada -Za vrijeme Danas je to uobicajen dijagnosticki postu­pretrage ispitanik leži na ledima, a kolimi­pak i u Zavodu za nuklearnu medicinu Bol­rani detektor je postavljen iznad jetre bo­nickog centra u Rijeci koristi se ve6 15 go­lesnika. Mjerenje zapocinje neposredno na­dina. Rezultat pretrage je konstanta k, koja kan intravenoznog davanja 3,7 MBq radio­karakterizira brzinu išcezavanja koloida iz aktivnog koloidnog zlata 198Au cije cestice cirkulacije. Kako konstanta k pokazuje koji imaju dimenzije 25 ± 5 nm. Scintilacijska dio ukupnog volumena krvi prode kroz sonda je prikljucena na jednokanalni ana­jetru u jednoj minuti, pomocu konstante k lizator i digitalni pisac kojim se bilježe po­odreduje se minutni protok krvi kroz jetru daci uzastopnih mjerenja. Mjerenje se vrši 
(2, 7, 4, 3). svakih 30 sekundi u toku 25 minuta. Zra­
Kod granicnih vrijednosti parametra k cenje iz organa dolazi do scintilatora i pre­(0,19-0,22) u dvojbi smo da li je u odre­ko elektronskih uredaja i štampaca dobiva­denog ispitanika došlo do funkcionalnog mo na papirnatoj traci uzastopne brojeve oštecenja jetre ili ne. Od velike bi koristi impulsa. Postavljanje sondi mora biti vrlo bio još jedan dijagnosticki parametar, ko­pažljivo i tocno iznad sredine desnog rež­jim bi se smanjio broj granicnih, nedefini­nja organa. Položaj detektorskih sondi kon­ranih rezultata. Iz tog smo razloga rezultate trolirali smo tako da smo rub kolimatora mjerenja za konstantu k obradili i na jedan oznacili olovkom na koži i na kasnijem drugaciji nacin. scintigramu jetre provjerili te oznake. Na 
Received: January, 1984 -Accepted: May 20, 1984 
.,, 
Radic-Velfl M. et al.: Novi pokazatelj funkcionalne sposobnosti jetra pomocu radiokoloida 
taj smo nacin znali koje smo podrucje odnosno koji smo dio jetre mjerili (9, 10). 
Osim ovog treba voditi racuna o torne da zracenje koje registrira detektor predstavlja sumu više komponenata: 
-zracenje koje dolazi direktno od radio­aktivnosti iz jetre 
-zracenje iz ostalih dijelova tijela koji su u vidnom polju detektora, prvenstveno krvi 
-zracenje iz ostalih dijelova tijela u ko­


jima se nalazi radioaktivnost, a nije u vid­nom polju detektora (raspršeno zracenje) zracenje koje potice od radioaktivno­sti izvan tijela bolesnika. 
Naravno, nastoji se da u detektor ude samo zracenje iz organa od interesa, no to nije u potpunosti mogu6e. Doprinos aktiv­nosti izvan vidnog polja detektora smanjen je na neznatnu vrijednost dobrom kolima­cijom i spektrometrijskim uvjetima mjerenja s jednokanalnim analizatorom. 
Za izracunavanje predloženog parametra koristili smo rezultate mjerenja na 70 ispi­tanika koji su bili upu6eni na scintigrafiju i odredivanje protoka krvi kroz jetru. Obra­dili smo 35 ispitanika s normalnim i 35 sa smanjenim protokom krvi kroz jetru. Pre­gledom scintigrama odabrali smo ispitanike u kojih je geometrija mjerenja vanjskim detektorom bila dovoljno pouzdana. 
Slika 1 -Kolicina koloida u krvi opada prema izrruzu Y = A,,e-k\ a istovremeno u jetri raste prema izrazu Y = B0 (1-e-kt) Fig. 1 -Quantity of colloids in blood decreases according to equation Y = A0e-kt_ Activity in !i­ver increases according to equation Y = B
(1-e-kt) 0 

Prvi pribrojnik predstavlja aktivnost koja dolazi iz krvi, a drugi aktivnost koja dolazi iz jetre: 
Ao -maksimalni doprinos od aktivnosti u krvi koju meri detektor Bo -maksimalni doprinos od aktivnosti u jetri koju mjeri detektor k -konstanta koja karakterizira brzinu ekstrakcije koloida iz cirkulacije t -vrijeme 
Izraz (1) možemo transformirati u oblik 
Y = Ao -Bo) X e-kt + Bo 

Rezultati i rasprava -Detektor mJen aktivnost koja se nalazi u njegovom vidnom 
(2) 

polju. Provjerom geometrije mjerenja i spek­trometrijskim uvjetima osigurali smo da scintilacijski detektor mjeri samo zbroj aktivnosti iz krvi i iz dijela jetre koji su u vidnom polju detektora (u krvi se nalazi 
Ukoliko je Ao < Bo, a to je gotovo uvijek u našim mjerenjima, rezultantna krivulja je takoder uzlazna eksponencijalna krivqlja s eksponentom k. Prema tom izraz (2) rho­žemo pisati: 
onaj dio injiciranog koloida kojeg nisu fa­
Y = Bo -(Bo -Ao) e-kt 

gocitirale Kupfferove stanice). 
Vladanje koloida u cirkulaciji je takvo da kolicina koloida u krvi opada po eksponen­cijalnoj krivulji i istovremeno po eksponen­cijalnoj uzlaznoj krivulji ulazi u jetru. Re­zultantna krivulja, tj. ona koja dobivamo mjerenjem, jednaka je zbroju dviju krivulja. Op6i slucaj prikazan je na slici 1. 
Aktivnost Y koju mjeri detetor biti 6e Y = Aoe-kt + Bo (1 -e-kt) (1) 
Ako u izraz (3) uvrstimo za t = O dobiva­
00 
mo za Yo = Ao, a za t = dobivamo Y 00 = = Bo. To znaci da bi detektor u teoretski po­cetnom trenutku mjerio samo aktivnost krvi, a nakon dovoljno dugog vremena samo aktivnost jetre. Pocetna maksimalna aktiv­nost u krvi može se dobiti ekstrapolacijom mjerne krivulje na nulto vrijeme, dok je maksimalna aktivnost u jetri jednaka plato 
vrijednosti mjerne krivulje nad jetrom. 

Radic-Velfl M. et al.: Novi pokazatelj funkcionalne sposobnosti Jetra pomocu radiokoioida 
Slika 2 -Krivulje nakupljanja koloida za tri ispitanika s razlicitim funkcionalnim stanjem jetre (razlicite vrijednosti parametra B0/ A0 i kon­stante k) Fig. 2 -Curves of accumulation of colloids for three patients with different functional state of liver (different values of parameter B0/ A0 and "k" constant) 
Za razne ispitanike (bolesnike) razlicit je i odnos maksimalnih aktivnosti Ao i Bo. Ako sve maksimalne vrijednosti aktivnosti iz jetre tj. Bo normiramo na 100 % aktivnost onda ce krivulja nakupljanja trojice ispita­nika razlicitog funkcionalnog stanja jetre izgledati npr. kao na slici 2. 
Iz svakog pojedinog mjerenja možemo izracunati omjer maksimalnog doprinosa od aktivnosti u jetri i maksimalnog dopri­nosa od aktivnosti u krvi tj. Bo/ Ao. 
Buduci da i maksimalna kolicina koloida u jetri ovisi o funkcionalnom stanju jetre, omjer B0/ A0 mogao bi biti dijagnosticki pa­rametar. Omjer Bo/ Ao za 70 ispitanika od­redili smo kompjuterskom obradom poda­taka. Rezultate smo obradili statisticki. Izracunali smo srednje vrijednosti i pripad­ne standardne devijacije za oba parametra tj. za k i za Bo/ Ao. Za ispitanike s normal­nim protokom krvi kroz jetru dobili smo srednju vrijednost parametra k = 0,26 ± ± 0,02. Srednja vrijednost parametra Bo/ Ao za tu skupinu ispitanika iznosi Bo/ Ao = = 11,15 ± 3,74. Za ispitanike se smanjenim protokom krvi kroz jetru srednja vrijednost parametra k= 0,14 ± 0,04, a srednja vrijed­nost B0/ A0 = 6,05 ± 2,02. Za ove dvije sred­nje vrijednosti parametra B0/ Ao pri menili smo t-test i dobili da se znacajno razlikuju na razini znacajnosti od 5 °/o. Izracuna li se koeficijent varijacije za konstantu k i para­metar B0/ Ao vidi se da je znatno ve6i za 


parametar Bo/ Ao. Koeficijent varijacije za Bo/ Ao za zdrave ispitanike iznosi cak 35,5 %., a za konstantu k svega 7,7 0/r,. Za skupinu bolesnika sa smanjenom konstan­tom k koeficijent varijacije je 28 %, a za Bo/ Ao je 30 %. Znacajno veci koeficijent varijacije omjera Bo/ Ao proizlazi zbog ogra­nicenih tehnickih uvjeta mjerenja. Nesum­njiva zamjerka predloženom nacinu odredi­vanja parametra Bo/ Ao je nemogucnost ostvarivanja identicnih geometrijskih uvjeta zbog individualnih anatomskih varijacija oblika i položaja jetre. Pored toga što je detektorsku sondu nemoguce postaviti iznad identicnog mjesta jetre u svih boles­nika, potrebno je i da u toku citavog 30 mi­nutnog mjerenja sonda ostane na istom mjestu. Buduci da se vrijednost Ao dobiva ekstrapolacijom sumarne mjerne krivulje, važno je da se bolesnik ne pomakne u toku mjerenja. Unatoc svemu ovome signifikan­tna razlika u vrijednosti predloženog para­metra ukazuje da smo na dobrom putu za 
definitivno dobivanje novog dijagnostickog 
pokazatelja. 
Prednost metode je što vrijeme mješanja koloida ne utjece na omjer Bo/ Ao, buduci da se predloženi parametar dobiva materna­tickom obradom veceg broja kasnijih mje­renja (racuna se Bo/ Ao za vrijeme od 5 do 20 minuta). Daljnja prednost odredivanja predloženog parametra je što ne iziskuje posebno davanje aktivnosti bolesniku. Omjer Bo/ Ao odredu je se iz mjernih poda­taka za odredivanje konstante k. 
Tocnije vrijednosti parametra mogle bi se dobiti na kompjuteriziranoj gama kameri odabiranjem i nalaženjem regije interesa nad jetrom za koju bi predloženi parametar najmanje ovisio o anatomskim razlikama ispitanika. No taj nacin odredivanja vezan je za znacajne teškoce tehnicke prirode. 
Dijagnosticku vrijednost predloženog pa­rametra trebalo bi ispitati na skupini zdra­
vih ispitanika, odnosno i na skupini boles­nika s difuznom bolesti jetre. Kako nacin mjerenja bez r-kamere ima velikih nedo­stataka pokušali smo ustanoviti postoji li korelacija izmedu predloženog parametra i konstante k cija dijagnosticka vrijednost je dokazana. Izracunali smo pripadne koefi­cijente korelacije za skupinu bolesnika 
Radio!. Jugosl. 18(2) 139-142, 1984 
Radie-Veiti M. et al.: Novi pokazatelj funkcionalne sposobnosti jetre pomocu radiokoloida 
s normalnim vrijednostima protoka krvi kroz jetru i za skupinu bolesnika sa smanjenim vrijednostima protoka. 
Za smanjenje vrijednosti protoka koefici­jent korelacije izmedu k i Bo/ Ao iznosi r = = 0,66. Povezanost je znacajna i pozitivna. To znaci, ako je smanjena vrijednost pro­toka krvi kroz jetru, smanjen je omjer Bo/ Ao, tj. sposobnost Kupfferovih stanica da na­kupljaju koloide. Za normalne vrijednosti protoka nismo našli korelaciju. Razlog je vjerojatno ve6i raspon vrijednosti parametra k i Bo/ Ao za zdrave ispitanike. 


Zakljucak -Predloženi parametar Bo/ Ao koji karakterizira sposobnost Kuppferovih stanica ·da fagocitiraju koloide pokazuje signifikantno razlicite vrijednosti za boles­nike sa normalnim i one sa smanjenim pro­tokom krvi kroz jetru. Unatoc zamjerkama nacinu odredivanja predloženog parametra, preliminarni rezultati ukazuju da smo na dobrom putu za dobivanje novog dijagno­stickog pokazatelja. 
Abstract 
NEW INDICATOR OF THE FUNCTIONAL CAPABILITY OF THE LIVER EVALUATED BY RADIOCOLOIDS 
Radic-Velfl M., švarcer V. 
When the diagnostic parameter "k", which characterizes liver blood flow has borderline va­lues one can not conclude whether the patient's liver is damaged or not. In these cases another diagnostic parameter could be of help. The "B/A" is proposed. The proportion B/Ais 
00 00 
derived from the data for !iver blood flow mea­
surements and describes the ability of Kupffer 
cells to phagocytose colloid particles from cir­
culation. B0 is a maximum (plateau) contribution 
of the activity of the liver, and A0 is an extra­
polated maximum contribution of the activity of 
the blood in the field of view of the probe). 

In spite of criticism to the manner of the eva­
luation of the proposed parameter (inability to 
provide identical geometrical r.onditions be­
cause of anatomical variatic-n of the shape and 
position of the liver and measurement with the 
external probe), preliminary results give signi­
ficantly different values for patients with normal 
and diminished values of liver blood flow. The 
corresponding values are 11:15 ± 3.74 for pa­
tients with normal and 6.05 ± 2.02 for patients 
with diminished !iver blood flow. Greater values 
142 

of parameter characterizes better phagocytic abilHy of Kupffer cells. Coefficient of variation of the proposed parameter is significantly higher than the coefficient of variation of the "k" con­stant for both two groups of patients. 
Literatura 
1. 
Dobson E. L., Jones H. B.: The behavior of intravenously injected particulate material, University of California, Berkley, 1952. 

2. 
Halpern B. N., Biozzi G., Pequiguot G., Stif­fel C., Delaloye B., Mouton D.: La cinetique de l'epuration sanquine des suspensions colloidales comme mesure de la circulation hepatique. Rev. Fran. Etudes Ciin et Biol. 3: 549-557, 1958. 

3. 
Halpern B., Biozzi G., Stiffel C., Fouquin N., Albot G.: La circulation sanguine hepatique dans les maladies du foie. Rev. lntern. Hep. 1968. 8: 2-28, 1968. 

4. 
lvancevic D.: Odredivanje protoka krvi kroz jetru pomocu radiokoloida zlata, Magistarski rad, Zagreb, 1966. 

5. 
Little R. C., Kelly H. B.: Removal of Radio­active Gold Colloid by the Perfused Mammalian Liver, Am. J. Physiol. 173: 265-269, 1953. 

6. 
Me lntyre P. A.: The Reticuloendothelial System: Organization and Physiology, Johns Hopkins Med. J. 130: 61-67, 1972. 

7. 
Nardi G. L., Palazzi H. M., Levy M.: Liver Blood Flow in Man; Studies Utilizing Radioactive Colloid, Gastroenterology 37: 295-298, 1959. 

8. 
Sheppard C. W., Jordan G., Hahn P. F.: Di­sappearance of lsotopically Labeled Gold Col­loids from the Circulation of the Dog. Am. J. Physiol. 164: 345-350, 1951. 

9. 
švarcer V.: Proucavanje kinetickog modela koloida u ljudskom organizmu. Disertacija, Za­greb, 1976. 

10. 
švarcer V., Steiner A.: Razmatranje mo­gucih pogrešaka u metodi odredivanja protoka krvi kroz jetru pomocu radiokoloida. Medicina, Acta Fac. Med. Flumin. 15: 27-29, 1978. 


Adresa autora: Radic-Velfl M., Zavod za fizi­ku Medicinskog fakulteta Sveucilišta »Dr Vladi­mir Bakaric« u Rijeci, Olge Ban 22, 51000 Rijeka. 
Radio!. lugosl. 18(2) 139-142, 1984 

KLINICKA BOLNICA »DR MLADEN STOJANOVIG«, ZAGREB KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU 
ZNAcENJE ODREf>IVANJA TIREOGLOBULINA U PRACENJU BOLESNIKA S DIFERENCIRANIM KARCINOMOM šTITNJACE 
Senjanovic M., Lukinac Lj., Kusic Z., Spaventi š. 
Sažetak -Koncentracija tireoglobulina (Tg) odredena je u serumu 80 boles­nika sa diferenciranim karcinomom štitnjace kojima je žlijezda operativno odstranjena, a u gotovo svih provedena je i radiojodna ablacija ostatka. Povišene vrijednosti Tg-a nadene su u 10 bolesnika sa recidivom ili meta­stazama karcinoma štitnjace koje akumuliraju i koje ne akumuliraju 131J. Nešto više vrijednsti Tg-a ne.dene su u 5 bolesnika bez znakova bolesti. lako su te vrijednosti znatno niže od onih u bolesnika sa tumorskim tkivom, sma­tramo da je neophodno pažljivo pracenje tih bolesnika. U bolesnika bez znakova recidiva tumora i metastaza, kao i u onih s ostatkom normalnog tkiva štitnjace na vratu našli smo namjerljive ili niske vrijednosti tireoglobulina u serumu. Samo u dva bolesnika sa metastazama koje ne na­kupljaju 131J, te u jednog sa metastazam koja nakuplja 131J, našli smo nisku razinu tireoglobulina. 
Smatramo da je odredivanje Tg-a u serumu bolesnika s diferenciranim kar­cinomom štitnjace korisno, jer smo u dva bolesnika otkrili metastaze našavši 
visoku koncentraciju Tg-a uz negativan radiojodni snimak cijelog tijela. 
UDC: 616.441-006.6:612.441 

Key words: thyroid neoplasms, carcinoma, thyroglobulin-blood 
Original scientific paper 
Radio!. lugosl. 18(2) 143-147, 1984 

Uvod -Tireoglobulin {Tg) je mjerljiv u perifernoj krvi ve6ine zdravih osoba. Pavi­šena razina Tg-a u serumu nije dijagno­sticki specificna, jer se nalazi u nekih bo­lesnika sa Gravesovom bolesti, subakutinim tireoiditisom, Hashimotovim tireoiditisom, benignim i malignim cvorovima štitnjace (10, 11). 
Medutim, u bolesnika kojima je potpuno odstranjena štitnjaca zbog diferenciranog karcinoma, mjerljiva koncentracija Tg-a u serumu mogla bi ukazati na pojavu reci­diva ili metastaza. 
Buduci da ni naša dosadašnja ispitivanja nisu dala jasan odgovor o valjanosti ove metode, nastavili smo uz ostale pretrage pratiti bolesnike s diferenciranim karcino­mom štitnjace i s mjerenjem koncentracije Tg-a u serumu. 
Metode i ispitanici -Naša ispitivanja 

su obuhvatila 80 bolesnika s diferenciranim 
karcinomom štitnjace kojima je žlijezda 
operativno odstranjena, a u vecine prove­
dena je i radiojodna oblacija ostatka. 
Bolesnici su praceni klinicki, radiojodnim 
snimanjem cijelog tijela, rentgenski, a neki i scintigrafskim pretragama kostiju i jetre, kompjutoriziranom tomografijam i ultrazvu­kom. 

Tireoglobulin je odredivan u bolesnika koji su zbog radiojodnog snimanja cijelog tijela prekinuli supstituciju hormonima štit­njace (30 dana T4, 10 dana T3). U manjeg broja bolesnika odredili smo Tg i za vrijeme supstitucije hormonima štitnjace. Nekim bo­lesnicima smo odredivali Tg više puta kroz dulji vremenski period. 
Scintigrafsko snimanje cijelog tijela vrše­no je 72-96 sati nakan peroralnog dava­vanja 74-370 MBq 131J primjenom General Electric kamere s visokoenergetskim koli­matorom. 
Koncentracija Tg-a je mjerena komerci­jalnim kompletom (INEP, Zemun) ciji je raspon koncentracije 20-1280 ng/ml. 
U svih bolesnika su odredivana Tg anti­
tijela radioimunološkim kompletom INEP, 
Zemun. Bolesnici sa pozitivnim antitijelima 
su iskljuceni iz ispitivanja. 
Rezultati -Ukupno 80 bolesnika s dife­renciranim karcinomom štitnjace podijelje­no je u cetiri skupine: bolesnici bez meta-

Received: February 10, 1984 -Accepted: May 20, 1984 
Senjanovic M. et al.: Znacenje odredivanja tireoglobulina u pracenju bolesnika s diferenciranim karcinomom .•• 
BOLESNICI S DIFERENCIRANIM KARCINOMOM šTITNJAtE 
(N = 80) 


7  
BEZ META š...ZA 1 0STATKA  
'" . ""' """/ S METASTAZAMA (N = 9)  S 0STATK0M šT I TNJACE 1 METASTAZAMA (N = 4)  


/\ 
l J l J 

METASTAZE NAKUPLJAJU .ETASTA)Jl .E NAKUPLJAJl (N=6) (N=3) 131 J (N = 3) (N = 1) 
Tabela 1 -Bolesnici sa diferenciranim karcinomom štitnjace Table 1 -Patients with differentiated thyroid carcinoma 
staza i ostatka štitnjace, bolesnici s ostat­kom tkiva štitnjace na vratu, bolesnici s me­tastazama, te bolesnici s ostatkom štitnjace i metastazama (tabela 1). 
• 
.llA$1ll[ <OJE -.q:ruiw '>'; 

. 
.UASU.tt tOJt .[ ...DrUA,tv ')'J 


--;.-­
--.-­
,p 
--!8 --t.-­
-8 . ! o 
. 
v,,., .. 
.,, ):13. 1 ,,-..!in.s ni!;1. 

Slika 1 -Koncentracija Tg-a u serumu boles­
nika sa diferenciranim karcinomom štitnjace 

Fig. 1 -Tg concentration in the sera of patients 

with differentiated thyroid carcinoma 

Rezultati mjerenja Tg-a u serumu ovih skupina prikazani su na slici 1. 
U prvoj skupini od 44 bolesnika bez me­tastaza i ostatka štitnjace srednja vrijed­nost koncentracije Tg-a je iznosila 39,1 ± ± 21,9 ng/ml. Samo u pet bolesnika Tg je bio nešto viši i iznosio je: 72, 78, 82, 105, 105 ng/ml. 
U 13 bolesnika iz iste skupine odredena je koncentracija Tg-a i za vrijeme supstitu­cije hormonima štitnjace (x = 31,4 ± 14,8 ng/ml). 
U drugoj skupini od 23 bolesnika s ostat­kom tkiva štitnjace na vratu srednja vrijed­nost Tg-a je iznosila 44,3 ng/ml. 
Trecu skupinu je sacinjavalo 6 bolesnika s metastazama koje nakupljaju 131J i 3 bo­lesnika s metastazama koje ne nakupljaju 
131J
. Svi bolesnici s metastazama koje na­
131J 

kupljaju imali su povišane vrijednosti Tg-a (od 112 do 800 ng/ml), osim jednog cija je koncentracija Tg-a iznosila 58 ng/ml. Od onih s metastazama koje ne nakupljaju 
131J 
dva nisu imala povišane vrijednosti Tg-a u serumu. Tg je mjeren za vrijeme supstitucije hor­monima štitnjace u dva bolesnika s meta­
131J 

stazama koje nakupljaju i tada su na-

144 
Senjanovic M. et al.: Znacenje odredivanja tireoglobulina u pracenju bolesnika s diferenciranim karcinomom ... 
:n9/m!) 
lBo 

1,0 1)0 
SA/<E'!ASTAZAM 

lSO l&o 
SEZMtTASTAZA 

170 150 
°' 
\ 

l&o 140 
\ \ 

150 /' 1)0 
\ 
/ 
\ 

"' / 120 
?30 / 110 / 
/ /\ 
110 / / 
100 
/ / 

110 / / 90 / / 
// 

100 so 
/,1/ 
70 90 

,/' 

80 // 
// " 

cl/./ b 
/ 

'° " 
cf 

so JO 
•o " 
JO !O 
12 
§i:: . 
\ 
so 
vrije. (Mje.ec, 

10 10 
Slika 3 -Koncentracija Tg-a u serumu boles­
z., vrije,.e f,r,ct",rr,j !'lil 

Slika 2 -Koncentracija Tg-a u serumu sedam nika prije i poslije lijecenja radioaktivnim jodom: ---kod smanjenja akumulacije radiojoda 
u metastazi, --kod potpunog nestanka aku­bolesnika za, vrijeme i poslije supstitucije hormo­mulacije radiojoda u metastazi nima štitnjace 
Fig. 2 Tg concentration in the sera of seven patients during and after withdrawal of thyroid hormone substitution 
dene vrijednosti od 60 ng/ml i 65 ng/ml. Medutim, vrijednosti u istih bolesnika za vrijeme prekida supstitucije hormonima štitnjace su iznosile 150 ng/ml i 170 ng/ml (slika 2). 
Na slici 3 vide se promjene u koncen­traciji Tg-a prije (150 ng/ml i 125 ng/ml) i poslije terapije radiojodom (44 ng/ml i 58 ng/ml) u dva bolesnika s metastazama koje nakupljaju 131J. U prvom slucaju došlo je do potpunog nestanka akumulacije ra­diojoda u metastazi, a u drugom do sma­njivanja akumulacije radiojoda. 
Visoke vrijednosti Tg-a (x = 723 ± 339 ng/ml) nadene su u bolesnika s metastaza­ma i ostatkom štitnjace na vratu od kojih 
131J 

u jednog metastaza nije nakupljala 
(cetvrta skupina). 
Diskusija i zakljucak -Neki autori na­glašavaju važnost odredivanja Tg-a u pra­6enju bolesnika kojima je operativno od­stranjena štitnjaca zbog diferenciranog kar­cinoma i provedena radiojodna ablacija ostatka (11, 3, 9, 7). 
Fig. 3 -Tg concentration in patients sera prior to and following radioiodine treatment: --­decreasing radioiodine accumulation in meta­stases, ---complete disappearance of ra­dioiodine accumulation in metastases 
U bolesnika bez znakova recidiva tumo­ra i metastaza, kao i u bolesnika s ostatkom normalnog tkiva štitnjace na vratu našli smo nemjerljive ili niske vrijednosti Tg-a u seru-
mu (x = 40,7 ± 21,8 ng/ml). Samo u pet bo­lesnika bez znakova bolesti Tg je bio nešto viši i kretao se od 72 do 105 ng/ml. lako su te vrijednosti znatno niže od onih u boles­nika s metastazama, smatramo da je ne­ophodno pažljivo pracenje tih bolesnika. Važno je napomenuti da su nadene visoke vrijednosti 
Tg-a u bolesnika bez znakova bolesti (8, 2, 7). Za sada taj fenomen nije potpuno objašnjen. Neki misle da taj nalaz predskazuje pojavu bolesti (8, 1) ili da bo­lest postoji, ali je nije mogu6e otkriti uobi­cajenim pretragama (6). Drugi autori sma­traju (5) da nakon radiojodnih terapija po­stoji dugotrajno otpuštanje Tg-a u cirkula­ciju iz razorenih stanica. 
U naših bolesnika nismo našli znacajne razlike u koncentraciji Tg-a za vrijeme i bez supstitucije hormonima štitnjace u bolesni­ka bez znakova bolesti. Nasuprot njima, 
Radio!. lugosl. 18(2) 143-147, 1984 
i::ienjanovic M. et al.: Znacenje odredivanja tireoglobulina u pracenju bolesnika s diferenciranim karcinomom ... 
u bolesnika s metastazama koncentracija Tg-a je niža za vrijeme supstitucije hormo­nima štitnjace. Neki autori (1, 7, 9) odredu­ju koncentraciju Tg-a u bolesnika za vrijeme supstitucije hormonima štitnjace. Ovakav postupak je pogodniji jer se u bolesnika ne razvija hipotireoza. Nadeno je da vrijednost Tg-a ovisi o razini TSH, pa zbog toga drugi autori (8) daju prednost odredivanju kon­centracije Tg-a u bolesnika koji su preki­nuli supstituciju hormonima štitnjace. Sma­tra se, naime, da je zbog opcenito nižih vrijednosti Tg-a u bolesnika sa supstituci­jom teže razlikovati niske patološke vrijed­nosti od normalnih. 
U osam bolesnika sa metastazama koje 
131J 

nakupljaju našli smo povišene vrijed­nosti Tg-a a samo u jednog bolesnika vri­jednosti Tg-a je iznosila 58 ng/ml. U istog je nakon radiojodnih terapija došlo do sma­njivanja, a ne do potpunog nestanka aku­mulacije radiojoda u metastazi. 
Od cetiri bolesnika s metastazama koje 
131 J 

ne nakupljaju dva su imala povišene vrijednosti Tg-a. 
Bolesnici sa pozitivnim Tg-antitijelima nisu ukljuceni u studiju zbog mogucnosti do­bivanja nepouzdanih rezultata (8, 3, 4), premda neki autori zanemaruju taj problem (1), dok drugi koriste metodu kojom Tg­antitijela ne utjecu na rezultat mjerenja (5). 
Na temelju prikazanih rezultata smatra­

mo da je odredivanje razine Tg-a u serumu 
bolesnika s diferenciranim karcinomom štit­
njace korisno, jer smo u nekih naših ispi­
tanika otkrili metastaze što nije bilo mogu­
ce dosad uobicajenom metodom radiojod­
nog snimanja cijelog tijela. 
U pracenju bolesnika nužno je odrediti 

bazicnu vrijednost Tg-a što omogucuje 
usporedbu sa vrijednostima dobivenim tije­
kom kasnijih kontrola. Porast koncentracije 
tireoglobulina ukazuje na neophodnost 
daljnje obrade bolesnika zbog otkrivanja 
moguceg recivida bolesti. 
Abstract 
THE VALUE OF THYROGLOBULIN DETERMINATION IN THE FOLLOW-UP OF PATIENTS WITH DIFFERENTIATED THYROID CARCINOMA 

Senjanovic M., Lukinac Lj., Kusic Z., Spaventi š. 
The thyroglobulin (Tg) concentration has been measured in the sera of 80 patients with diffe­rentiated carcinoma who had undergone surgical remova1 of the thyroid followed by radioiodine ablation in almost ali of them. 
lncreased Tg levels have been found in 1 O patients with the recurrence or metastases of the thyroid carcinoma which do or do not accu­mulate 131 1. 
Somewhat higher Tg levels have been found in 5 patients without signs of the disease. Although these values are considerably lower that those measured in patients with metastases, they should be fo-llowed up carefully. 
In patients with signs of residual tumor as well as in patients with residual normal thyroid tissue in the undetectable or low Tg levels have been found. Only in two patients with uptake of 
131 1 
in metastases and in one patient without uptake of 131 1 in metastasis lo-w level of thyro­globulin has been found. 
It is our opinion that Tg measurement in the sera is a useful method since metastases have been found in some of our patients which could not be deceted by the conventional whole body scanning with radioiodine 131 l. 
Literatura 


1. 
Black E. G., Gimlette T. M. D., Maisey M. N., Cassoni A., Harmer C. L., Oates G. D.: Se­rum thyroglobulin in thyroid cancer. Lancet 2: 443-445, 1981. 

2. 
Galligan J. P., Winship J., Van Doorn T., Mortimer R. H.: A comparison of serum thyro­globulin measurements and whole body 


1311 

scanning in the management of treated diffe­rentiated thyroid carcinoma. Aust. N. Z. J. Med. 12: 248-254, 1982. 
3. 
Lo Gerfo P., Stillman T., Collacchio D., Feind C.: Serum thyroglobulin and recurrent thyroid cancer. Lancet 1: 881-881, 1977. 

4. 
Lo Gerfo P., Collacchio T., Collacchio D., Feind C.: Thyroglobulin in benign and malignant thyroid disease. JAMA 241: 923-925, 1979. 

5. 
Me Dougall R., Bayer M. F.: Follow up o-f patients with differentiated thyroid cancer using serum thyroglobulin measued by an immunora­diometric assay. Comparison with 1311 total body seans. J. Nucl. Med. 21: 741-744, 1980. 

6. 
Pacini F., Pinchera A., Giani C., Grasso L., Baschieri L.: Serum thyroglobulin concentrations and 131 1 whole body seans in the diagnosis of metastases from differentiated thyroid carcinoma (after thyroidectomy). Ciin. Endocrinol. 13: 107­110, 1980. 



::;enjanovic M. et al.: Znacenje odredivanja tireoglobulina u pracenju bolesnika s diferenciranim karcinomom ... 
7. 
Schlumberger M., Carbord P., Fragu P., Lumbroso, J., Parmentier C., Tubiana M.: Cir­culating thyroglobulin and thyroid hromones in patients with metastases of differentiated thyroid carcinoma. Relationship to serum thyrotropin levels. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 51: 513-519, 1980. 

8. 
Schneider A. B., Line B. R., Goldman J. M., Robbins J.: Sequential serum thyroglobulin de­terminations, 131 1 seans and 131 1 uptakes after triiodothyronine withdrawal in patients with thy­roid cancer. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 53: 1199 -1205, 1981. 

9. 
Tang Fun S. C. N., Hoffenberg R., Maisey 



M. N., Black E. G.: Serum thyroglobulin concen­trations and whole body radioiodine scan in fol­low-up of differentiated thyroid cancer after thyroid ablation. Br. Med. J. 2: 298-300, 1979. 
10. 
Torrigiani G., Doniach D., Rom l. M.: Se­rum thyroglobulin levels in healthy subjects and in patients with thyroid disease. J. Ciin. Endo­crinol. Metab. 29: 305-314, 1969. 

11. 
Van Herle A. J., Uller R. P.: Elevated se­rum thyroglobulin. A marker of metastases in differentiated thyroid carcinoma. J. Ciin. lnvest. 56: 272-277, 1975. 





Adresa autora: Maja Senjakovic, Klinika za nu­klearnu medicinu i onkologiju, Klinicka bolnica »Dr Mladen Stojanovic«, Vinogradska 29, Zagreb. 
Radiol. lugosl. 18(2) 143-147, 1984 
Dvije doze po 120 mg na dan 

aramycin* 
gentamicin injekcije 120 mg/1,5 ml 
Kada je otežana trokratna primjena, Garamycin se može dati u dvije doze po 120 mg na dan (na 12 sati). 
Lijecenje Garamycinom svakih 12 sati: 
-smanjuje rizik za bolesnika pri iv. primjeni jer je srna­njen broj injekcija u jednom danu -za trecinu smanjuje posao medicinskog osoblja -za trecinu smanjuje potrošnju šprica i igala 
za injiciranje 

• 
Visoko djelotvoran u lijecenju sistemskih i lokaliziranih infekcija 

• 
Sigurnost lijecenja uz pravilnu primjenu 

• 
20-godišnje klinicko iskustvo 

• 
30 medunarodnih simpozija 

• 
10 tisuca i više publiciranih klinickih izvještaja 

• 
40 miliona i više lijecenih bolesnika 


Oprema 

10 ampula po 20 mg/2 ml 10 ampula po 80 mg/2 ml 10 ampula po 120 mg/1,5 ml 
Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvo­dacu. 
• zaštlceno Ime 

KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., 
. Novo mesto 

SREDlšNJI INSTITUT ZA TUMORE I SLICNE BOLESTI, ZAGREB 
USE OF COMPUTERS IN RADIATION TREATMENT PLANNING 
1. Tissue inhomogeneities and application of Batho's correction 
Bistrovic M., Viculin T. 
Abstract -Radiation treatment planning by computer significantly improved our knowledge of dose distribution within the patient. This is, in the first place, due to the ability of computers to manage the large amount of calcu­lation required for the density correction procedure. Earlier the effective depth algorithm was used for this purpose because of its simplicity. Recently Batho's correction algorithm proved to yield more reliable results. In order to apply any of both algorithms it is necessary to develop an algorithmic procedure for the analysis of the density outlines. An algorithm is proposed for the cor­rect interpretation of outlines as a two-dimensional topography. After that the transition from the one correction method to he another represents a sim­ple modification of the program. Starting with the same initial setup conditions the dose distributions as obtained by both density correction formulae are compared. A comparison of doses along the beam axis is given for some characteristic examples. 
UDC: 615.849 :616.082.6 :681.3.06 
Key words: radiation dosage, computers 
Original scientific paper 
Radio!. lugosl. 18(2) 149-154, 1984 

lntroduction -Radiation treatment plann­ing by computer entered the routine clinical practice in early seventies. However in the last few years more meaningful contribu­tions have significantly improved the plann­ing performances. In 1963 large computer systems were first used tor this purpose (7). Later on, an essentially new trend became evident by introduction of the minicompu­ters with the first widely accepted software RAD-8 (2, 5). The powerful arithmetic was now extended with graphical input and out­put (digitizer, display graphics, plotter). Meanwhile, quite a few commercial systems were developed and computers entered every notable radiotherapy department. The mathematics of most commercial system is based on the use of effective depth algo­rithm. Recently, however, the use of Batho's correction factor (1) has proved to be a mo­re suitable method tor obtaining faithful results with beams where Compton effect predominates (e. g. 6°Co beams). The the­oretical and experimental support of Ba­tho's formula was given by Young and Gay­lord (9), Sontag and Cunningham (6) and Webb and Fox (7) and it was first applied in the "EMIPLAN-7000" (4). In this work the results obtained by both algorithms will be compared. 
Materials and methods -Program tor the desktop computer HP-45 B (Hewlett­Packard) was developed under the name SITPLAN with the purpose of calculating 6°Co beams, 42 MeV X-ray beams and elec­tron beams. However, in order to illustrate Batho's correction as well as to simplify matters, further considerations will concern 6°Co beams. Most techniques presented here will also be useful when dealing with other beams. 
The program is based on a numerical presentation of the beam. Each beam may be represented with a series of numbers ­the TAR values, say each 0,5 cm along the beam axis, and with the values of profile functions recorded at a few depths, say d = di (i = 1, 2, 3, 4, 5) and tor integer va­lues of parameter t = ti = tg(<pJ )/tgl<p1I) = = j (i = -23, -22, ... 23) (Fig. 1). The last requirement introduces a fanlike network consisting of rays originating from focus 1 and of paralel straight lines representing five 
Received: October 10, 1983 Accepted: April 20, 1984 
Bistrovic M. et al .: Use of computers in radiation treatment planning 
solution allows tor any density distribution and makes easy to intervene into the pro­gram when possibilities of an improvement 


arise. The basic difficulty is that the topology 
d1 

d2 of densities is two-dimensional while it is d1 inserted into the computer one-dimensional­ly -by outlines. Namely, first, ali points of 
. the mean outline (1x;, 1X;) are inserted into ds the computer one by one (Fig. 2) start­
Fig. 1 -Dose distribution within the beam is given by TAR values and by profile functio-ns in depths d; as P; (j) = D A/D AX· Dose at any point T is then calculated by interpolation 
depth values. The value of the profile func­tion P;(j) at point A of the network is ex­pressed as the ratio of dose DA at point A and dose DAx at the beam axis, at the same depth: 
DA 
P;(j) = DAx 
From this number series one may express dose DT at any point T using interpolation: 
ing from cross No. 1 and proceeding in the arrow direction. The density g1 = 1 is auto­matically assigned to them. Then, after de­claring densities 9n points (nx;, ny;) of the nth outline (i = 1, 2 ... until outline is clos­ed) are inserted including ali outlines n = 1, 2, 3 ... N, N being the number of outlines. After that, for every one out of 47 beam rays the following analysis is performed. Proce­eding from point to point (nx;, ny;) (i = 1, 2 ... ) for ali outlines n = 1, 2 ... N one en­counters the intersection points with the current ray, and one calculates the distance rk of each intersection point from l. To each rk the index n of the corresponding outline is associated. For the example in Fig. 2 this 

association procedure is illustrated in the 1 st and 2nd row in Fig. 3. Now the distances are redistributed in increasing order (3rd 
rk 
where FSD is -the focus-skin distance, R 
the distance between point T and fo­
cus 1, TAR(d) -the interpolated TAR value and P;(j) -the interpolated value of the profile function. Assuming that the entire body is waterlike the contribution of any beam to the dose at an arbitary point may be evaluated using coordinate transforma­tion combined with interpolation. A detail­ed presentation of allied procedure can be found elsewhere (2, 5). 
lmportant aspect of the radiation treat­
ment algorithm is the problem of tissue 
inhomogeneities. It deserves a careful 
approach because the exact solution of the 
geometrical relationship between the topo­
graphy of radiological densities g (g = 
= tt/lto -where tt and p,o are the coefficients 
of attenuation of tissue and water resp.) and 
the beam requires a considerable effort 
from the program writer. This problem is 

not satisfactorily resolved in some available 
softwares. On the other hand the correct 
row) and this rearrangement is followed by (4th 
the associated indices row). Let's de­note this new arrengment (r2rar7r6r1or9rsr4r3ri) by Rk (5th row). lndices n in the 6th row (the copied 4th row) will be handled as follows. 


Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
"1 r2 r, r• r5 r6 r? •e •9 •10 l. row order to check it, the entire outline system 
•• l l 

2 2 ' 3 • • 2. row (Fig. 4 a) was "exposed" to 15 "mathemati-
•2 •e •7 rG •10 ''9 r5 •••3 rl 3. row 
• 

cal" beams isocentrically distributed with 
3 3 2 4 2 2 2 l 4. rov 

orientations differing by 24 ° . Using our algo­
B9 
R3 •• R5 •• "? •e •10 5. row 
•1 
3 3 2 • • 2 2 2 l 6. row 

rithm the exit "doses" were calculated (pro­

( ) ( ( ) ) ( ) ) 7• row jections) and after that the density distribu-
• 
STACK OF tion was reconstructed (Fig. 4 b) using an 
3 2 2 2 2 
CARDS l l l l l l l l 

iterative algorithm (3). The values of recon-
a. row •1 ., •1 •2 •• •2 •1 •2 •1 

structed densities are shown in Table 1. Com­
G5 G7 9. row 
•1 •e 
·. •3 •••••9 

Fig. 3 -Topography algorithm. Explanation in the text 
/,--/ --­
' 
. "'-"' 
""" \ 

Let every first appearance ot a certain in­
I 
1 / 
1 
\ \ 
\ \ 
\\ 

dex be the opening of a bracket, its next , 
1 I i ,_ ' 


appearance a closed bracket and so on al­
ternatively (7th row). After the opening of 
; 

(lf / \1 
\ \ 
,1 
j J . . 25 \ 1 

a bracket the associated density Gn is in 
11 
1/ 
"-'----/ / 

effect and after the closing in effect is the \' . // \ 
\ \ 
/ I \\ 
,/ ( ) 

density associated with the first closable 
1. 8 

bracket (8th row). In an actual program this \ •. ',,_ 
···, 
/ 

game of brackets can be modelled by storing 
the card with index n on the "playcard stack" when the bracket opens, and remowing the top card each tirne the bracket closes. Wit­hin the region between the brackets the top card index density is in effect (this card ga­me is illustrated between the 7th and ath row). Finally, the obtained series ot densities is renamed into Gk (9th row). Now, matrices Rk and Gk characterize every single fan ray and thus relate the position ot each single outline toward the beam. In this way the series ot one-dimensional points (nx;, ny;) has been reinterpreted into a definite two­dimensional geometry. The entire procedure was, in fact, a preparation of data tor the sake of later evaluation of the dose dis­tribution. 
At last, it should be noted that the de­scribed algorithm, in addition to inhomoge­neities, accounts tor skin obliquity. It is also sufficiently general so that equiroal topolo­gies could be recognized and then rejected or improved. A suitable example is the case ot two outlines' intersection. The paradoxal topology is easily discovered, the right "card" not being on the stack when it should be removed. 
Results -The essential characteristic of the algorithm described above is the ability of recognizing the density distribution. In 
Fig. 4 a -Example of an "outline in outline" system "CT-scanned" with use of the "topo­graphy algorithm" 

"Soft tissue"  "Lung tissue"  "Bone tissue"  "Tumor tissue"  
declared  declared  declared  declared  
density g=1  density g = 0,25  density g = 1,8  density g=1  
0,92  0,22  1,59  0,95  
1,15  0,30  1,73  1,11  
0,98  0,29  1,62  1,18  
0,87  0,24  1,86  1,04  
0,92  0,26  1,69  1,01  

Table 1 -The values of reconstructed densities at five arbitrarily chosen points laying within the area of declared density 
Radiol. iugosl. 18(2) 149-154, 1984 
Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
parison of the original density distribution with the reconstructed one shows that the recognizing algorithm satisfactorily "under­stands" the density distribution also includ­ing "outline in outline" configurations. The latter ability is not the property of some commercial softwares (RAD-8). 
Using matrices Rk and Gk we shall now o'alculate the dose at any point T lying on the given ray (Fig. 2). First distance R bet­ween point T and focus I is calculated and then integer m is de(ermined so that Rm < < R < Rm +1. The depth at point T is then given with d = R-R1. lf no inhomogeneity were present, the dose at T could be cal­culated with (1 ). Let's de note this dose by Do. The actual dose D would be obtained then by multiplying Do with correction tac­tor F: 
D =Do · F (2) 

Factor F may be calculated in two ways. The first approach uses the "effective depth" der: 
m·-1 
der = .. (Ri+1-Ri) 'G; + (R-Rm). Gm 

i = 1 tor calculation of correction factor F = Fe1< 
Fer = TAR (der)/TAR (d) (3) 

Most available softwares use this appro­ach. Another way is the use of Batho's cor­rection factor F = FB: j = m 
FB = Km · -1 -1 [TAR (R-Rj)] (Gi-Gi -IJ (4) 
j = 1 
Where Go = 1 (water) and Km = (P·en/'P) T/P•en/'P) water is the relative mass ab­sorption coefficient; tor 6°Co beam Kbone = 
= 0,95 and tor other tissue Km = 1 may be taken. 
In Fig. 5 the comparison of Fer and FB tor tour examples is given. These were not cho­sen tor any similarity with actual cases but with the intention to give evidence of the nature of differences. From the behaviour of both factors (Fig. 5) one may draw the tol­lowing conclusions: 
1.transition from the waterlike into the 
less dense medium is tollowed by a de­
crease of the dose as compared with that 
F, 
,: 02 g-, 
,stiL·· 
a 
. .. --. a 
, 1 
: 20 ' 40 , 
7 1::::-, . · ' 
b .t,QCm 
FI 
o.s+ : g'·:----.­
1· 2 -: -,---­
"' 
... 7 1 ,..,,, : ",, , C 
: ",',. 1 rt 
' -,o cm 
: ,, 20 ',,. 
. ' 025 
ost : 
F. 1 
1 
9= 1 1: 2 : 0.25 
7.St 1 
1 
: 1 // / 
1.bcm 
' 1 ,. 1 1 2t.:::.// . d 
1 ' // • 
O.St1 . 
Fig. 5 -Comparison of the effective depth cor­rection factor Fer (dotted line) with the Batho's correction factor FB (full line) given for four va­rio•us examples. Radiological densities g are in­dicated within each density region 
calculated by Fer; the effect is explained by lesser contribution of the scattered radia­tion; 
2.transition from the waterlike into the more dense medium is followed by an in­crease of the dose as compared with that obtained by Fer: this is explained by the di­minished rate of the scattered radiation; 
3.in the waterlike medium Fer and FB and the corresponding doses tend to equalize with increasing depth; this is achieved at 6-10 cm depth;
4.in the non-waterlike medum Fer and FB and the doses tend to differ more and more with increasing depth; 
5.with the exception of the regions near the boundaries between the two media, the dose calculated using Fer is underestimated or overestimated depending on whether the density of the medium is higher or lower than that of water, respectively; the calcu­lated dose is correct in the water-equivalent medium. 


Bistrovi6 M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
Both formulae have been actualized in a radiation treatment planning program and the results are shown in Figs. 6 a and 6 b. The doses along the central axis and the explanation by Fcr and BB are given in Fig. 7. In the first 2,2 cm of he soft tissue the doses are the same. In the layer of the lung tissue reaching 13,4 cm depth, the cal­culation with Fer overestimates the dose. In the next, waterequivalent, layer up to 22,1 cm the estimate of the dose tends to reach the correct value. In the subsequent layer, where the lung tissue extends up to 34,5 cm, an increasing overestimation pre­dominates and, finally, in the last layer of the soft tissue Fer remains overestimated and does not approach the correct value. 
Discussion -The true interpretation of the density outlines in a program proves to be an important feature for at least two rea­sons. The first is an easy transition from the 
'· 

Fig. 6 a -Distribution obtained by the effective 
depth algorithm using a 10 x 10 cm2 -FSD = 
= 80 cm -6°Co beam 
\ 
"-'•," ""\, • 
'
Te:. ,-\ 1 
i!h . 1 ;i0 ( , / , '' -.' I 89., \ 1 
-. 
' 
cF r, / j --'1··-r1 i 
J.t 
,, ......./ 
j '--­

Fig. 6 b -Distribution obtained by Batho's cor­rection using the same initial setup condition as in Fig. 6 a 
1 
19= 1 
11 0.25 1 0.25 ,11 
1 , 
1 1 1 
"' 
1 1 1 1 
r 
;:,. ", 1 
'-1 ' 
., 1 
' 
1 1 1 
1 

50%+ ;' 1 ' 1 
1 1 d 
cm 
1 70 1 201 30 
F 2.2 13/, 22.1 34.5 365 
;-1 1 
depth(cm) 1 
/' 1 / 1 
/ / 
/ 1 1 1 / 
2 / 
1 / 
/ J/ 
l---­
_//, i , i d 
-. ;,, ....1T":c1 
70 1 20, 30 , , cm 

Fig. 7 -Doses along the beam axis (upper graph) and explanation by correction factors (lower graph) of the case in Fig. 6. Dotted line ­effective depth algorithm, full line -Batho's correction algorithm 
effective depth calculation to Batho's cor­rection algorithm. The second reason is the actual existence of "outline in outline" ca­ses, as for instance -a tumor surrounded with the lung tissue or the brain surrounded with the cranium and skin etc. lnvestigations of Sontag and Cunningham (6) and others (8, 9) have shown the reliability of Batho's correction, while the effective depth correc­tion may result in a 10 O/o deviation from the actual value of the dose. Such failure may cause, from the radiobiological point of view, exceedingly inconvenient conse­quences. 
So far computers have significantly im­proved the radiation treatment planning. However, nowadays we often encounter a series of incorrect data (anatomical and physical) entering the program. Apart from these inevitable deficiencies the use of Batho's correction may be considered as a more faithful approach to radiation treat­ment dosimetry. 
Radio!. lugosl. 18(2) 149-154, 1984 
Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
Sažetak 

PRIMJENA RACUNALA U RADIOTERAPIJSKOM PLANIRANJU 
1. Tkivna nehomogenost i primjena Bathoove korekcije 
Bistrovi6 M., Viculin T. 

Radioterapijsko planiranje racunalom znatno, je unaprijedilo naše poznavanje raspodjele doza u pacijentu. To, u prvom redu dugujemo spo­sobnosti racunala da izvrši mnoštvo proracuna potrebnog za korekciju na razlike u gusto6ama. Ranije se primjenjivao algoritam efektivne dubi­ne poradi svoje jednostavnosti. U novije se pak vrijeme pokazalo da algoritam Bathove korekcije nudi vjerodostojnije rezultate. Da bi se primije­nio ikoji od ova dva algoritma, potrebno je raz­viti stanoviti algoritamski postupak za analizu kontura radioloških gusto6a. Prikazan je jedan algoritam koji korektno interpretira konture kao dvodimenzionalnu topografiju gusto6a. Nakon toga prijelaz s jedne korekcijske metode na drugu predstavlja jednostavnu modifikaciju pro­grama. Polaze6i od istih pocetnih uvjeta uspo­redene su raspodjele doza dobivene obaju ko­rekcijskih postupaka. Dana je usporedba doza duž središnjih osi snopa za nekoliko karakte­risticnih primjera. 
References 
1. 
Batho H. F.: Lung corrections in Cobalt 60 beam therapy. J. Canad. Assoc. Radio!. 15: 79­83, 1964. 

2. 
Bentley R. E., Milan J.: An interactive digital computer system for radiotherapy treatment planning. Br. J. Radio!. 44: 826-833, 1971. 

3. 
Brooks R. A., di Chiro G.: Principles of com­puter assisted tomography (CAT) in radiographic and isotopic imaging. Phys. Med. Biol. 21: 689­732, 1976. 

4. 
Cassell K. J., Hobday P. A., Parker R. P.: The implementation of a generalized Batho in­homogeneity correction tor radiotherapy plann­ing with direct use of CT numbers. Phys. Med. Biol. 26: 825-833, 1981. 

5. 
Milan J., Bentley R. E.: The storage mani­pulation of radiation dose data in a small digital computer. Br. J. Radio!. 47: 115-121, 1974. 

6. 
Sontag M. R., Cunningham J. R.: Corrections to absorbed dose calculations for tissue inho­mogeneities. Med. Phys. 4: 431-436, 1977. 

7. 
Sterling T. D., Perry H., Weinkam J. J.: Auto­mation of radiation treatment planning III. A sim­plified system of digitizing isodoses and direct print-out of dose distribution. Br. J. Radiol. 36: 522-577, 1963. 

8. 
Webb S., Fox R. A.: Verification by Monte Carlo methods of a power law tissue-air ratio algorithm for inhomogeneity corrections in pho­ton beam dose calculations. Phys. Med. Biol. 25: 225-240, 1970. 


9. Young M. E. J., Gaylord J. D.: Experimental tests of corrections tor tissue inhomogeneities in radiotherapy. Br. J. Radio!. 43: 349-355, 1970. 

Author's adress: Bistrovi6 M., Središnji institut za tumore i slicne bolesti, Zagreb, 41000 Zagreb. 

SREDlšNJI INSTITUT ZA TUMORE I SLICNE BOLESTI, ZAGREB 
USE OF COMPUTERS IN RADIATION TREATMENT PLANNING 
2. Pixel by pixel planning based on simulator-supplied CT-scan 
Bistrovic M., Viculin T. 
Abstract -The evaluation of the dose distribution in the radiation treatment planning is based on patient's cross-sectional data. Previously the cross­sectional density distribution was obtained by rough estimate. Recently the CT-scans represent a reliable basis tor the so called "pixel by pixel" planning methods. A CT-scan with a lesser resolution ability can also be obtained by means of a radiotherapy simulator. Here two plans into a specially constructed phantom were carried out. First one is obtained by the outline method and the second one by a "pixel by pixel"_method into simulator-supplied CT-scan. CT-scan with 0,35 cm resolution ability was sufficient tor obtaining a radio­therapy plan not differing essentially from that one calculated by means of density outlines. 
UDC: 615.849 :616.082.6 :681.3.06 
Key words: radiation dosage, computers 
Original scientific paper 
Radiol. lugosl. 18(2) 155-160, 1984 

lntroduction -The basic presurnption of the radiation treatrnent planning is a good knowledge of the patient's transversal cross­section. Earlier no technical rneans were available tor providing a geornetrically re­liable insight into the patient's anatorny. The­refore first cornputer softwares gave poor results in spite of high cornputing abilities. The requirernent for exact anatornical data was first met by the tast developrnent ot the CT equiprnent in the seventies. Due to that tact one atternpted to insert CT data into a cornputer treatrnent planning systern. This resulted in the first "pixel by pixel" treat­rnent planning prograrns based on the effec­tive depth algorithrn (8). Meanwhile various 
algorithrns were designed for solving the inhornogeneity correction in 6°Co bearn. Recently Cunningham and Sontag (4, 9) and Wong and Henkelrnan (11) have developed an approach based on the evaluation of contribution ot the primary and higher order scattering to every single pixel from all other pixels within the bearn. The rnathe­matics of this approach lies upon a nume­rical integration over all irradiated volume whenever a new pixel dose is calculated. 
Such a program is obviously extrernely tirne consuming (rnany hours per beam) and can­not be used in clinical practice. However, the approach to the "pixel by pixel" calcu­lation with the use of Batho's correction factor proved to give good results in a rea­sonably short tirne. The only disadvantage of this approach is a somewhat incorrect presentation of doses in the areas lying clo­se to the inhomogeneity border lines with the bearn tangential to them (11 ). This algo­rithm rnay be successfully implemented into an "outline" program (1, 3) as well as into a "pixel by pixel" software realized recen­
tly with EMIPLAN 7000 (3). 
In spite of a high performance ability ot conternporary scanners, CT techniques did not succeed to become a widely used sup­port to the computer planning systerns. Na­mely, the high resolution ability require­ments of diagnostics exceedingly increase the cost of the equipment. On the other hand the radiotherapy planning does not require an extremely resolution pertorman­ce. Thus the idea was born to use radio­therapy simulators instead ot the expensive CT-scanners tor the radiotherapy planning 


Received: October 10, 1983 -Accepted: April 20, 1984 
Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
needs (5, 7, 10). For instance Webb and Lillicrap (10) obtained satisfactory CT pictu­res using 30 simulator projections. In this paper we shall illustrate the sufficiency of simulator-obtained CT seans for the needs of radiation treatment planning. 
Materials and methods -The Siemens's "Lokalisations-gerat" with its rotating gan­try holding the X-ray tube and the image intensifier was the main frame substituting the CT scanner. The missing recording de­vice (the detector array on line with compu­ter) was replaced by the recording on film combined with densitometry. The film was placed upon the intensifier and covered by a 4 mm thick layer of lead provided with a long and narrow apperture. lts role was twofold. The first was to subtract the scat­tered radiation and the second to save the rest of the film area for remaining projec­tions. The gantry was rotated by hand 15 times for 24 ° and each tirne the film was 
shifted in order to bring an unexposed area under the apperture (Fig. 1 ). The recorder object was an experimental phantom consi-
. tac u s 
/1
\
/1 1:1
1: 
phantorn 
ax,s of 
t
roat1on 
beam 
apperture 
lead layer 
,,, , 
====== ::::i 
== 

SSSS"-',':-. .,.=
film , 
r h,t,mg 
1mage mtens1f1er . s 
Fig. 1 -Longitudinal cross-section through the simulator modified for purpose of CT scanning 

sting of parffin, plaster and compressed polyurethan sponge (Fig. 2 a) simulating soft, bone and lung tissue respectively. The film sample with the 15 recorded projections of this phantom is shown in Fig. 2 b. The transmited dose Dt was determined filmdo­simetrically by means of a calibration curve and the projections (ray sum) p were calcu­lated from 

p 

1 n Do -1 n Dt 

where Do is the dose with the phantom re­moved. The reconstruction was performed by using a standard iteration method (2, 6). The obtained CT picture is shown in Fig. 3. 
Fig. 2 a -Conventional X-ray picture of the phantom used for obtaining 15 projections. The highest medium and the lowest photographic densities represent plaster, paraffin and pulyure-than sponge respectively 
aiS tv' .1,s.-t.c : 
·,:'?'('., 

f ,;,.,"..,...;:..:..:;.,,.,.·: i•' 
n 
Fig. 2 b -Fifteen projections recorded on radio­graphic film 
Radiol. lugosl. 18(2) 155-160, 1984 

Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
The composition of the phantom materials, relative densities, relative linear attenuation coefficients, calculated coefficients and their CT counterparts are shown in Table 1. The reconstruction is carried out into a field of 65 X 65 pixels of 0,35 X 0,35 cm2 size. A HP-45 B (Hewlett-Packard) computer was used for ali calculations. 
Results -The data about linear attenua­ton coefficients ll given by the CT scan may not be directly used in the "pixel by pixel" radiation treatment planning. This is due to two reasons. First, the attenuation coeffi­cients shown in a CT scan refer to kVp of the recording device (in our case it is 125 kVp). Second, CT numbers do not teli us anything about the composition of the tissue. In general, this means that the ob­tained CT number may represent various composed substances with that particular effective attenuation coefficient, however these substances may have different atte­nuation coefficients at therapy beam ener-
Fig. 3 -Reconstruction of the phantom shown in Fig. 2 a with use of iteration method 
0,06 MeV Composition 
Paraffin C20H42 Compressed 
H2NOrC2Hs 
Polyurethan 
+ 0,40/o AIR 
Sponge Plaster CaS04 · 2 H20 

gies. For that reason it seems impossible to translate the CT number uniquely into the corresponding therapy beam attenuation coefficient. Fortunately, in practice, only a limited number of tissues appear and CT numbers allow to identify the type of tis­sues. For these (muscle, fat, lung, cortical bone, trabecular bone and bone marrow) the attenuation coefficients ll as well as mass energy absorption coefficients are known quite well. Therefore the CT data may directly be translated into the therapy beam attenuation and mass energy ab­sorption coefficients. This procedure is dealt with in detail by Cassel and co-wor­
kers (3). 
The aim of this work is merely to demon­strate that the CT scan obtained by a si­mulator may be properly utilized for pur­poses of radiation treatment planning. The­refore a certain simplification may be accepted. Namely, paraffin, sponge and plaster will be simply regarded as if being soft, lung and bone tissue resp. This means that CT density numbers will be explained as follows (radiological density g = .1/.lo, ll0 -linear attenuation coefficient of water): 
g (CT) < 0,05--. g (6°Co) = O 
0,05<9 (CT) < 0,5 --.. g (6°Co) = 0,25; 
K=1 
0,5 <g (CT) < 1,5 ---<>g (0°Co) 1; 
-= 
K=1 
1,5 <9 (CT) --.g (6°Co) = 1,8; 
K= 0,95, 
where K = (lten/cp) tissue (P·cn/cp) water is 
the relative mass absorption coefficent. This 
interpretation may be now taken as the ba­
sis of a Batho's correction algorithm for 
a planning program. Let Batho's correction 
factor be expressed in the form (see Fig. 4) 
Calculated CT-obtained Relative for 0,06 MeV mean density 
il/ito ll/µo 0,79 0,757 0,76 ± 0,22 
0,096 0,0903 O, 137 ± 0,061 
1,21 2,00 2,25 ± 0,58 

Table 1 -Characteristic parameters of various materials. llo -linear attenua.tion coefficient of water 
Radio!. lugosl. 18(2) 155-160, 1984 

Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
t BEA/vl 

77777 77//). 
1 

gN 
r---, 
93 
d3 

92 
d2 
d 

97 1 
1_ 

--o T 


Fig. 4 Layers of various media of density gm and parameters entering the specific form of Batho's correction factor explicitly represented by formula (1) 
N 
FBatho = K1 -1 -1 TAR {dm) {Gm -Gm+l) 
m = 1 gN + 1 
= 1 Expressed logarithmically 
N log FBatho = log K1 + I: 

m = 1 (gm -gm+1) · log TAR (dm), gN + 1 = 1 (1) 
this expression becomes suitable for imple­menting into a computer program illustrated below. 
Doses are calculated at the centers of all 65 X 65 X 0,35 cm2 pixels used previously for CT reconstruction. For each pixel Bat­ho's correction factor is calculated moving from the pixel toward focus I in 0,35 cm long steps (Fig. 5). The criterion g = O is used for identifying the range of the object outline. The entire algorithm is schemati­cally shown in the tlow diagram in Fig. 6. The isodose presentation of the dose distri­bution obtained by "pixel by pixel" method is shown in Fig. 7 a and the equivalent plan carried out by the outline method is shown in Fig. 7 b. Comparison of the central axis data is given in Fig. 8. The differences do not exceed 1 O/o at any depth. 
Discussion -Comparison of the actual attenuation coefficients with the recon­structed values from a simulator based CT (Table 1) shows a good agreement. The method used tor reconstruction was a stan­dard iterative algorithm. Our attempts with only 15 projections and the divergent ray convolution-backprojection method (6) gave poor results. Webb and Lillicrap (10) used 
I 
9, 

Fig. 5 -Schematical representation of 0,35 X X 0,35 cm2 pixels showing how formula (1) is used in the flow-diagram in Fig. 6. One proceeds from point T towards focus I in 0,35 cm long steps and the distance d from T is always at the disposal. When a new density is encounter­ed a new summand is added to the sum in for­mula (1). When g = O 
is encountered the sum­mation is concluded. Last term in the summation must be calculated with g = 1 
Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
: '..?'..."! _ :,;.: ;.. _________ _ :,1.:;.:,: :::s.s :i'k,:::' ?J7 ,:,::-><-32 '!'J 3;, ;j"f:,J..Y ?h-ts::;;,:/ w;, :-.::.;: , ,;.:;1, S:S.7.;'P :,1-.-::;..  O:.!:'.'P:.': : ;,:,;.. :..o::-.r.s :,ose(:,,j) ?JF i,j•-.,? TO )2  
YES  

.'EXT PIX:EL: NEXT i,j Golci=G(i ,j) 
!" i.O, 35-!•tO, 3.r 
r 0•0, 35. (r-r1 )/1 r-r11 
ri,=. 
Dist„O 
rp•rp+r0 _ 
FINI:: nrtICES o, rPIIE.L:k,a 
p Gne-.t•G(lc,111) Dist2Dist+0,35 
;.beto„ Lbato•(Gold-Gl) .LOG(TAR(Diat)) 
!J\J C r,0lc-...1,.....,k 
Ybato•J..-:'I:.o::;(Lbato) DE'I'ER":!:iE DOSE Dvat IN 
'11/;..:'f. /,,.'; ­
.JO!',C ( i, .i ) .. fiwa t. F'ba to 

Fig. 6 -Flow-diagram of Batho's correction algorithm. For every pixel the dose in its center (point T in Fig. 5) is calculated as explained under Fig. 5. r is the radius-vector of point T, r p is the radius-vector of point P moving from T toward I in 0,35 cm steps and r0 is unity vector oriented in TI direction 

Fig. 7 a -"Pixel by pixel" plan with a 10 x X 10 cm2 -FSD = 80 cm -6°Co beam1 
"" 
sb 
/ 
-41 1,··. 
·4{.J 

Fig. 7 b -Outline plan with same initial setup data as in Fig. 7 a 
ľ 100 
50 g,0,25 g:1 g=l),25 lg=1I 
g:I 1 1 1 
1 1 
1, 77 17 9i In 33 1,n,11935 
. . ' ,-,-1..'.-.t+,. 
10 20 

Fig. 8 -Doses along the central axes. Full line -"pixel by pixel" method; dotted line -"out­line" method 
30 projections for that purpose and after Herman (6) a minimum of 50 projections is required for a good CT picture. The main problem with the convolution method is the high background outside the area of the recorded object. On the contrary, with the use of the iteration method this is re­duced to nearly zero. This is possibly due to a more efficient utilization of projection data in the iterative algorithm which is rat­her slow. On the other hand the convolution method is characterized by a high speed but needs a large amount of data. 
The density data obtained by simulator 

may be then appropriately interpreted as 
tissue data with the use of a density scaling. 
Thus a relatively good radiation treatment 
plan may be obtained on the basis of a 
0,35 X 0,35 cm2 pixel size. The results are 
Radiol. lugosl. 18(2) 155-160, 1984 
Bistrovic M. et al.: Use of computers in radiation treatment planning 
Time lmproved 
lmprovements 

requirements period of tirne 
Recording on film  10 min  Detector array  10 min  
Densitometry  120 min  On line with computer  = O min  
Reconstruction  30 min  Assembling  5 min  
Treatment planning per field  15 min  Assembling  3 min  
Ali (two fields)  190 min  22 min  

Table 2 -Time requirements for recording, digitizing, reconstruction and treatment planning 
in good agreement with those obtained by an outline planning. In the end severa! com­ments should be made on the tirne estima­tes of each particular procedure, the impro­vement facilities and the reduced periods of tirne are shown in Table 2. Ali data refer to the HP-45 B computer used for recon­struction as well for planning. For a double sized field of 128 X 128 X 0,35 cm2 pixels factor 4 could be used to estimate comput­ing tirne. Consequently, for a two-field plan 50-60 min would be necessary. By other technical interventions and a more power­full computer support further improvements of this technique could be expected. 
Sažetak 
PRIMJENA RACUNALA U RADIOTERAPIJSKOM PLANIRANJU 
2. Planiranje na temelju 6elija CT-grama dobivenog simulatorom 
Bistrovi6 M., Viculin T. 
Procjena raspodjele doza u radioterapijskom planiranju se mora temeljiti na tocnim podacima 
o poprecnom presjeku bolesnika. Nekada se raspodjela tkiva u presjeku dobivala pomocu relativno grube procjene. Danas CT-grami pred­stavljaju vjerodostojnu osnovicu na kojoj se može utemeljiti planiranje racunalom pomocu »celija«. CT-grami s manjom sposobnošcu raz­lucivanja se mogu takoder dobiti pomocu radio­terapijskog simulatora. Ovdje prikazujemo dva plana izracunata u posebno konstruiranom fan­tomu. Prvi je dobiven putem metode kontura, a drugi pomocu metode »celija« na temelju CT­grama dobivenog simulatorom. CT-gram sa spo­sobnošcu razlucivanja 0,35 cm se pokazao do­voljnim za dobivanje radioterapijskog plana koji se bitno ne razlikuje od plana racunatog kon­turama. 
References 
1. 
Bistrovi6 M., Vicu lin T.: Use of computers in radiation treatment planning. Radiol. lugosl. 18(2). 

2. 
Brooks R. A., di Chiro G.: Principles of com­puter assisted tomography (CAT) in radiographic 



and isotopic imaging. Phy. Med. Biol. 21: 689­732, 1976. 
3. 
Cassel K. J., Hobday P. A., Parker R. P.: The implementation of a generalized Batho, inhomo­geneity correction for radiotherapy planning with direct use of CT numbers. Phys. Med. Biol. 26: 825-833, 1981. 

4. 
Cunningham J. R.: Scatter-air ratios. Phys. Med. Biol. 17: 42-51, 1972. 

5. 
Harrison R. M., Farmer F. T.: Possible appli­cation of a radiotherapy simulator for imaging of body cross-sections. Br. J. Radiol. 49: 813­813, 1976. 

6. 
Herman G. T.: lmage reconstruction from projections. Academic press, New York 1980. 

7. 
Lach M. O., Webb S., Bentley R. E.: A ro­tate-translate CT scanner providing cross-sec­tional data suitable for planning the dosimetry of radiotherapy treatment. Med. Phys. 9: 269­275, 1982. 

8. 
Parker R. P., Hobday P. A., Cassell K. J.: The direct use of CT numbers in radiotherapy dosage calculations for inhomogeneous media. Phys. Med. Biol. 24: 802-809, 1979. 

9. 
Sontag M. R., Cunningham J. R.: The equi­valent tissue air ratio method for making absorb­ed dose calculations in a heterogeneous me­dium. Radiology 129: 787-794, 1978. 

10. 
Webb S., Lillicrap S. C.: Application of a radiotherapy simulator for imaging of body cross­sections. Br. J. Radiol. 50: 152-153, 1977. 

11. 
Wong J. W., Henkelman: A new approach to CT pixel-based photon dose calculations in heterogeneous media. Med. Phys. 10: 199-208, 1983. 


Author's adress: Bistrovi6 M., Središnji institut za tumore i slicne bolesti, Zagreb, 41000 Zagreb. 
IN MEMORIAM 
PRIMARIJU$ Dr. SRBISLAV STANKOVI C 
1921-1983 

Iznenada u ranim popodnevnim satima 21. no­vembra 1983 godine bolna vest zatekla nas je još na racinim mestima, da je prestalo da kuca plemenito srce primarijusa Dr. Srbislava Stanko­vi ca. Ugasio se za sva vremena jedan poletan, stvaralacki bezgranicno castan i sadržajan ljud­ski život. Kremacija je izvršena u Beogradu a urna pohranjena na Novem Groblju u Titovem Vrbasu. 
Roden je u Silbašu (Backa Palanka) 10. marta 1921 godine. Rano kao dete ostaje bez majke, te stasa pod okriljem macehinske ljubavi, upozna­vaju6i i pocinjaci životnu stazu odredenu vojnic­kom naravi roditelja. Upoznao je Dr. Stankovic seobe soldata i zadržao u secanju rane mladosti ožiljke ali i divne uspomene iz Backe, krševite Crne Gore i Hercegovine, te uvek na srcu grada Niša. 
Osnovna znanja stekao je u Nišu, bio gimna­zijalac u Vrbasu a maturirao u Nišu. Studirao je medicinu u Zagrebu gde je i diplomirao 1955 godine. Specijalizaciju iz radiologije je završio u Beogradu 1959 godine. Službovanje kao lekar pocinje u Nišu za koji ga vezuju mnoge mlada­lacke, porodnicne i racine uspomene. Od samog pocetka radi kao rendgenolog i ujedno rukovodi ovom službom tadašnje Gradske bolnice grada 
Niša. U Vrbasu pocinje svoj rad ve6 iskusnog 
radiolo,ga i rukovodioca rendgenološke službe 
1962 godine u tadašnjoj Opštoj sreskoj bolnici. 
Stojeci na celu Rendgenološke službe i kao 
njen dugogodišnji rukovodilac, pomno uporno 
i strpljivo gradi njen dalji razvoj i ne samo njen 
nego i uopšte razvoj zdravstvene službe u Vrba­
su i široj okolini. Neobicno vredan sa zavidnim 
strucnim nabojem, urodenim talentom i smislom 
da steceneo iskustvo i znanje prenese, primarij 
Dr. Srba Stankovi6 je nesebicno daravao svoje 
mlade saradnike uceci ih medicinskoj istini, le­
karskoj veštini, etickoj cistoti medicinskog poziva 
i znanja. Uceci mlade, strpljivo i brižno izrastao 

je u poznatog lekara i humanistu, radiologa van­serijskog formata. Za ovaj samopregoran rad dobija zasluženo priznanje, zvanje »Primarijusa« 1965 godine. 
široka je bila brazda koju je uzorao primarij Dr. Srba Stankovi6 u svom upravnem hodu pre­gaoca zdravstvenog radnika i coveka. Pre svega ponosni skromni covek, ponosni životni saput­nik i bole6 roditelj i deda, uzorni strucnjak odan svom pozivu, drug, saradnik i prijatelj bio je pri­marij Dr. Srbislav Stankovi6. 
Umeo je, imao mere i dara kao zajednickog jezika sa velikim i malim ljudima da se posave­tuje, pomogne i priskoci, da izleci recju, delom i lekom, da zapali prvi plamen akcije i da pri­loži svoju životnu energiju bez ostatka na polju zdravstvene delatnosti i ne samo nje nego i sva­ke koja mu se stavljala u zadatak. Bio je to co­vek ogromne energije, pun mladalackog poleta uvek i kada je izgledalo najteže. Nezaboravan 6e ostati po drugarstvu, entuzijazmu, po• nese­bicnem žrtvovanju na polju rada za bolje zdrav­lje i bolji lepši život, posebno zbog trajnog opti­mizma kojim je zracio u svojoj sredini. Nije po­znavao poraze do zadnjeg trenutka. Bila mu je 
strana svaka predaje osim radu kao da je za':o­

ravljao opaku boljku koja ga je mucila. 
Zbog takvih vrlina i vrednosti obavio je sv<J 
poverene zadatke casno i bez ostatka, na polju 
zdravstvene delatnosti, posebno se isticuci n'l 
strucnom planu u kom domenu je dao veci broj 
saopštenja i radova, te publikacija kao i niz 
usmenih saopštenja i referata. Posebno je bin 
aktivan u Radiološkoj sekciji Vojvodine. Zbog 
ovakve aktivnosti nosilac je brojnih priznania 
a medu zadnjim i Oktobarske nagrade grada Ti­
tovog Vrbasa i poslednje odlicje Ordena zasluga 
za narod sa srebrnim zracima. 
šta da se kaže za dragog kolegu Primarijusa 
Dr. Srbislava Stankovica, da smo svesni bili 
i ostali kako je izgledao ve6i od samoga sebe. 
Kakav rezime za tako bogat i do kraja sadržajan 
život. Da li je dovoljno vredna najdivnija ljuds.a 
uspomena i rec zahvalnosti za takvo postajanje 
i život medu nama. Jako sa zebljom naslucivan 
rastanak u šali i željama zakazan za l<Rsnije. 
neumoljiv, grub i bolan iznenadan iz potaje sud 
istine dolazi. Ugasio se život prim. Dr. Sbe Stan­
kovica, bolno za sve nas. 
Njegovi najbliži saradnici Rendgenološke služ­
be u Titovem Vrbasu svesni nenakdivog gubitka 
sigurno ostaju ponosni na rad Prim. Dr. Srbislava 
Stankovica, medu nama i sa nama, na rad službe 
ciji je zaslužni stegonoša bio i ostao do zadnjeg 
casa zadržavajuci njegov svetao lik u trajnem 
secanju. 
Bezgranicno zahvalni za sve što je uradio za 
napredak Rendgenološke službe i medicinske 
misli i što nas je tako dostojno predstavljao dugi 
niz godina pred kolegama i gradanima, Primari­
jusu Dr. Srbislavu Stankovicu neka je hvala i vjec­
na slava. 
Dr. Blagaje Orbovi6 

Radio!. lugosl. 18(2) 161-168, 1984 

Varia -recenzije 

TRANSLUMINAL ANGIOPLASTY 
Edity by W. R. CASTANEDA-ZUNIGA, Minnesota, Minneapolis/USA, 1983 

VII, 207 pages, 146 figures in 282 individual illustrations 17 X 25 cm. 
Knjiga »Translumnalna angioplastika« izdata od Wilfrido Castaneda-Zuniga, predstavlja ustvari skup niza vrlo vrednih radova najeminentnijih strucnjaka iz SAD-e, koji se bave ovim prob­lemom. 
U knjizi su jednim logicnim redom prikazani preko uvoda, i opšteg dela sve metode translu­minalne angioplastike. Od osnovnih kriterijuma pa do najsavremenijih rezultata autori su izneli svu problematiku, mogucnosti, tehniku obrade kao i prakticne rezultate ukazujuci isto tako na komplikacije i prevencije od komplikacija. 
Knjiga u stvari sadrži dva dela: 
Prvi: opšti deo u kome je uglavnom opisana opšta problematika sa tehnikom i drugi: posebni deo u kojoj su se pojedinacno pojedini autori angažovali u obradi posebnih tehnika kod poje­dinih krvnih sudova (renalne arterije, abdominal­ne arterije, periferne arterije, karotidne arterije, aorto koronarni bajpas pa do venskih graftova). 
Knjiga po svojim rezultatima, po jasnoci izla­
ganja, po prikazima materijala, i dokumentaciji, 
predstavlja jedinstvenu materiju i skup najkva­
litetnijih radova iz ove oblasti koji su do sada 
prikazani u svetskoj literaturi. 
Posebno treba istaci dokumentaciju koja je 

izvanredna. 
U ovakvoj knjizi može svaki radiolog naci ono 

i'\to mu treba da prouci iz interventne radiologije 
tj. transluminalne dilatacije. Svi radiolozi u dijag­
nostickim ustanovama trebalo bi posedovati ovu 
kniigu kao univerzalni prirucnik koji omogu­
cuje na najvecem nivou upoznavanje sa 
ovim 
problemom. 
Knjiga ne samo po eminentnim ucesnicima koji 

su je pisali i izneli pojedina poglavlja, nego po 
izloženom sadržaju predstavlja za sada najdra­
goceniji materija! iz oblasti angioplastike. 
Prof. dr. M. Jašovic 
DIJAGNOSTICKA PRIMENA RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U GASTROENTEROLOGIJI 1 HEPATOLOGIJI 

II knjiga, glavni urednik K. Kostic, Univerzitet u Beogradu i Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« -Vinca, Centar za permanentno obra­zovanje »škola«, 1984. 
Strana 161, slika 37, tabela 12, format 17 x x 24 cm, cena 400,00 dinara. 
Knjiga je rezultat koordinisanog rada grupe od 22 autora. U njoj se kroz 23 poglavlja prikazuju današnje mogucnosti i trendovi razvoja nuklear­ne gastroenterohepatologije. Nakon uvoda o sa­dašnjem trenutku i perspektivama ovog podruc­
ja nuklearne medicine, u tri naredna poglavlja kriticki su prikazani radionuklidi i radiofarmaci koji se koriste za vizualizacionu dijagnostiku u gastroenterohepatologiji. Posebna poglavlja posvecena su substrakcionoj scintigrafiji pomo­cu dva radioindikatora, emisionoj kompjuterizo­vanoj tomografiji pojedinacnim fotonima, ispiti­vanju hemodinamike jetre, dinamskim pretra­gama koje su se afirmisale zadnjih godina (odre­divanje ezofagealnog vremena tranzita, ispitiva­nje pražnjenja želuca, dokazivanje duodeno-ga­stricnog refluksa). Ceneci znacaj i mesto hepa­tobilijarne scintigrafije u savremenoj dijagnostici, redaktori su ovoj problematici posvetili šest po­glavlja. U dva poglavlja prikazane su transmisi­ona kompjuterizovana tomografja i ehotomogra­fija jetre; u poglavlju posvecenom transmisionoj kompjuterizovanoj tomografiji razmatrana je nje­
na komplementarnost sa scintigrafskim meto­
dama. U posebnom poglavlju prikazani su 14C 
izdisajni testovi kojima se dobijaju vrlo korisne 
informacije u dijagnostici malabsorptivnih sin­
droma. U pet poglavlja izloženi su osnovni prin­
cipi radioanaliticnih metoda za odredivanje sup­
stancija od interesa za gastroenterohepatologiju, 
iznete su današnje mogucnosti i klinicki znacaj 
odredivanja serumskih markera virusa B hepa­
titisa, mogucnosti ispitivanja hormona APUD si­
stema gastrointestinalnog trakta, odredivanja 
imunoreaktivnog tripsina i prikazana metodolo­
gija egzaktne evaluacije osetljivosti i specific­
nosti tumorskih markera. 
šteta što u knjizi nije prikazana detekcija ga­

strointestinalnog krvavljenja pomocu radioaktiv­
nih izotopa, obzirom na znacaj ovog problema 
i mogucnosti koje danas stoje na raspolaganiu 
za njegovo reševanje. Za razliku od vrlo pregled­
nih šema, tabela i vecine slika, pojedine slike 
nedovoljno su kontrastne usled relativno loše1 
kvaliteta reprodukcije, t mada dobro i znalacki 
odabrane, nisu u potpunosti upotrebive kao ilu­
stracija teksta. 
Napisana od strane vodecih jugoslovanskih 

strucnjaka, ova knjiga predstavlja vrlo savremen 
presek kroz modemu nuklearnu gastroenterohe­
patologiju. Skladno se nadovezuje na prvu knjigu 
Dijagnosticke primene radioaktivnih izotopa 
u gastroenterologiji, izdatu 1978., i cini sa njom 
potpunu celinu, istovremeno pokazujuci kako je 
unutar kratkog vremena jugoslovenska nuklearna 
gastroenterohepatologija napravila ogroman ko­
rak sledeci savremene tokove nuklearne medi­
cine. Zamišljena prvenstveno kao prirucnik za 
služaoce kursa »Dijagnosticka primena radio­
aktivnih izotopa u gastroenterohepatologiji«, knji­
ga je prerasla svoju prvobitnu namenu. Ona može 
vrlo korisno poslužiti svim strucnjacima koji se 
pocinje baviti primenom radioaktivnih izotopa 
u gastroenterohepatologiji, lekarima na specijali­
zaciji nuklearne medicine, te gastroenterolozima 
i hepatolozima da bi se informisali o savremenim 
mogucnostima dijagnostike koje im pruža nu­
klearna medicina. 
Doc. dr. sci. Ljubomir Stefanovic 
Radiol. lugosl. 18(2) 161-168, 1984 



Varia -recenzije 
REAL -TIME -SONOGRAPHIE DES KORPERS 
E. Bucheler, G. Friedmann, M. Thelen 

Razvoj ehografske te.nologije je dosegel tak­šno stopnjo da kvaliteta real-tirne ehogramo•v ne zaostaja za kvaliteto B slike. Zato to tehniko po­gosto uporabljamo samostojno, pogosto pa je to tudi metoda izbire. 
Skupina 22 nemških avtorjev je s knjigo o real­tirne preiskavah telesa predstavila možnosti me­tode na razlicnih podrocjih medicinske diagno­stike. Trije med njimi so predstavljeni kot ured­niki publikacije. Avtorji so snov razvrstili v 26 poglavij, ki zajemajo vse organe in organske si­steme, dostopne ehografski preiskavi. Tako ni pomembnejše ehografske preiskave, ki je niso zajeli v tekstu. Tekst je podan pregledno in daje bralcu vec kakor osnovno informacijo o obravna­vanem podrocju. Sleherno poglavje daje tehtno informacijo o zmožnosti preiskave obravnava­nega organa. Zahtevnejši bralec bo poiskal ob­
širnejše informacije o preiskavi posameznih 
organskih sistemov v specializiranih ehografskih 
publikacijah. To še posebej velja za podrocje 
kardiologije, ginekologije in porodništva. 
Ceprav je knjigo napisala vecja skupina avtor­

jev, se to ni pomembneje odrazilo, v oblikovni 
zasnovi poglavij in v tekstu. Vsako poglavje je 
zasnovano na podoben nacin. 
Uvodnemu pregledu anatomije preiskovanega 

podrocja sledi informacija o sami preiskovalni 
tehniki, nato. pa prikaz številnih klinicnih prime­
rov. Poglavje zakljucuje del o prispevku eho­
grafske diagnostike k koncni diagnozi. Obsežna 
in tehnicno dodelana publikacija obsega 491 
strani. Opremljena je s 713 slikami. Slikovno gra­
divo je izredno kvalitetno in pestro ter dobro 
ilustrira uporabnost ehografske preiskave. V ve­
liko pomoc pri vrednotenju ehogramov, je mož­
nost primerjave z izvidi drugih diagnosticnih me­
tod (radiogrami, CT, mikrofotografije). Vecje šte­
vilo ehogramov so avtorji opremili z risbo, ki 
olajša interpretacijo izvida. 
Sleherno poglavje so opremili tudi s seznamom 

novejše literature. Knjiga je opremljena tudi 
s stvarnim kazalom, kar pogosto pogrešamo pri 
takšnem tipu publikacij. Manjša pomanjkljivost 
publikacije je nastala zavestno, ko so izpustili 
poglavje o fizikalnih osnovah ultrazvoka. Tudi 
poglavje o teoreticnih osnovah real-tirne pre­
iskave, izbiri najprimernejšega tipala (sonde) za 
posamezne vrste preiskav ter najosnovnejše in­
formacije o delovanju razlicnih vrst tipal, njihovi 
zgradbi in nacinu graditve slike (ehograma), bo 
pogrešal predvsem zacetnih v real-tirne ehološki 
diagnostiki. 
Monografija je zaradi velike prakticne uporab­

nosti, bogatih klinicnih prikazov in didakticnega 
posredovanja teksta ctivo, uporabno za sleher­
nega ehologa. Knjiga je zaradi radiološkega pri­
stopa problemu diagnostike z ultrazvokom na­
menjena predvsem radiologom. Tudi izbor avtor­
jev prispevkov zagotavlja takšen namen mono­
grafije. Le poglavje o preiskavi orbite in preiska­
vah v ginekologiji in porodništvu nista napisala radiologa. Ker se s problematiko teh preiskav ukvarjajo predvsem v okvirju omenjenih strok, obseg teksta ne odraža pomena in problematike ehografske diagnostike v teh strokah. To pose­bej velja za preiskave z ultrazvo-kom v porodni­štvu. Preostala podrocja ki utegnejo zanimati tudi raiologa so podana obširneje. Obširneje so prikazane preiskave abdomna (jetra, pankreas, ledvica, žolcnik in žolcni vodi, vranica, bezgavke, malignomi), centralnega živcnega sistema, srca, preiskave velikih žil, šcitnice in dojke. Posebno pozornost so posvetili problematiki ehografske diagnostike v urologiji (preiskava mehurja, pro­state, nadzor nad transplantirano ledvico) in in­tervencijskemu ultrazvoku. Monografija vkljucuje tudi poglavja o manj pogostih preiskavah (vrat, 
skrotum, sklepi). 
Publikacija sodi med tiste, ki se jim med prak­ticnim delom pogosto vracamo, ko se znajdemo pred diagnosticnim problemom med opravljanjem redkejših preiskav. 
Razen vsebinske je treba pohvaliti tudi kvali­teto tehnicne plati publikacije, še posebej kva­litetno reprodukcijo ehogramov. 
Dr. se. dr. V. Vlaisavljevic 
COMPUTED TOMOGRAPHY IN ORTHOPEDIC RADIOLOGY 
Boijsen E., Ekelund L. 

Georg Thieme Verlag Stuttgart-New York 1983, 61 stranica, 155 slika. 
Knjiga predstavlja originalan i sažet pristup problemu ortopedske dijagnostike u kompjuteri­zirnnoj tomografiji koštanog sustava. U prvom poglavlju knjige iznesene su osnovne postavke 
o primjeni i vrijednosti kompjuterizirane tomogra­fije u oboljenjima kostiju. Drugo poglavlje obra­duje vrlo precizno traumatske promjene kralješ­nice uz obilan slikovni prilog. U trecem poglavlju obradene su netraumatske promjene kralješnice kod odraslih osoba. Slijedi cetvrto poglavlje sa opisom najcešcih oboljenja kralješnice u djec­joj dobi uz prikaz normalnih anatomskih odnosa. Takoder u tom poglavlju prikazane su upalne promjene kao i kongenitalne anomalije koštanog sustava djeteta. Peto poglavlje obraduje najcešce ekspanzivne faktore koštanog sustava kao i ek­spanzivne faktore mekih cesti u odnosu na ko­štani sustav. Knjiga je prvenstveno namjenjena 
lijecnicima radiolozima koji se bave kompjute­riziranom tomografijom skeleta kao i lijecnicima ortopedima. Knjiga nije velikog obima ali obzi­rom na sažeto prikazan obilan materija! biti ce od koristi svim lijecnicima koji obraduju obolje­nja koštanog sustava. Obilje navedene literature u knjizi i vrlo dobar slikovni prilog omogucuje svima koji se bave problemom ortopedskih obo­ljenja da prošire svoje saznanje o mogucnostima kompjuterizirane tomografije dijagnozi oboljenja koštanog sustava. 
Vedran Nutrizio 
Radiol. lugosl. 18(2) '161-'168, 1984 


PADIATRISCHE GASTROENTEROLOGIE 
O. Braun, R. Gruttner, M. A. Lassrich 

Georg Thieme Verlag, Stuttgart -New York 19841984 1984. 471 stranica, 199 snimaka, 27 ta­bela. 
Razvoj pediatrijske gastroentrologije u posled­nje dve decenije reflektira se i u sve vecem bro­ju strucnih publikacija na tom podrucju. Specific­ni oblici obolevanja deteta impliciraju komplek­sno pristupanje u obradivanju patogeneze, dijag­nostike i terapije bolesti probavnog sistema. Kli­nicna obrada gastrointestinalnog pedijatrijskog bolesnika je multidisciplinarna, na što ukazuje autorski sastav; kompozicije pricujoce knjige. Sadržaj pocinje s osnovane anatomije, fiziologije decjeg probavnog sistema i diagnosticnim mo­gucnostima savremenim klinicke obrade (bioke­mijske, rendgenološke, sonografske, izotopske, biopsijske metode). Problematici bolesti u novo­rodenackom i ranom dojenackom periodu oprav­dano je namenjeno posebno poglavje kao i grupi opstruktivnih (organskih i funkcionalnih) bolesti probavnog sistema decjeg doba. Upalne bolesti creva (bolesti sa prolivom) obradene su na osno­vu etioloških faktora vode6i racun o novim pato­genetskim spoznanjima. Posebna pažnja obra­cena je Crohnovoj bolesti, ulceroznom kolitu i bolestima sa smetnjama intestinalne apsorpcije. Kraci pregled je namenjen funkcionalnim smet­njama (opstipaciji i enkoprezi), dok cesti pro­blem recidivnog bola u abdomenu posebno nije abraden. Uži gastroenterološki deo završavaju poglavje u tumorima, stranim telima i parazitnim infestacijama probavnog sistema. Opširni hepa­tološki deo pocinje s poglavjem o hiperbilirubi­nemijama novorodenackog i ranog dojenackog razdoblja a slede poglavlja o upalnim bolestima, posebno virusnim hepatitima, metabolnim smet­njama i portalnoj hipertenziji. Bolestima pan­kreasa namenjeno je krace poglavje dok je obim­na obrada cisticne fibroze. 
Posebna odlika knjige je aktualna bibliografija uz sva specialna poglavja. 
Knjiga je po svom konceptu namenjena pre svega decjim leka,ima u opštem klinicnom obra­zovanju, što uvodno upozoravaju i autori. Bogata bibliografija medutim koristiti ce; specialistima pedijatrijske gastroenterologije. 
Doc. dr. Marjan Prodan 
SIMPOZIJ O TEHNICNIH IN MEDICINSKIH ASPEKTIH NMR 

Sarajevo, 29.-31. marca 1984 

Institut za Radiologiju i onkologiju Univerzitet­skog medicinskog centra u Sarajevu, je 29. do 
31. marca organiziral simpozij o medicinskih in tehnicnih aspektih najnovejše diagnosticne me­tode, o nuklearno magnetni rezonanci. 
Namen simpozija je bit odgovoriti na številna vprašanja v zvezi z uporabnostjo, ceno in nabavo nove aparature. Vprašanja so bila: 
1. 
Ali ima NMR na današnji stopnji razvoja že pomembno diagnosticno mesto v sodobni medi­cini? 

2. 
Kolikšna je cena nabave in vzdrževanja apa­rature; ali naj bi glede na stroške vsaka posa­mezna ustanova nabavila svojo aparaturo, ali naj bi se sredstva združevala in tako nabavila »cen­tralna« aparatura? 

3. 
Katere radiološke ustanove v Jugoslaviji imajo pogoje za nabavo nove opreme? 

4. 
Kdaj kupiti prve NMR aparature, koliko in kje, ali bi jih lahko uporabljale tudi ostale ra­diološke institucije? 


Prvi dan smo poslušali dokaj zanimiva preda­vanja o tehnicnih lastnostih, medicinski uporab­nosti in financnih vprašanjih povezanih z NMR aparaturami. S predavanji so sodelovali strokov­njaki, pretežno inženirji tovarn, kjer NMR serijsko izdelujejo. To so bili predstavniki tovarn Philips, Siemens, Technicar, Toshiba in General Electric. Osnove nuklearne magnetne rezonance so na­zorno razložili strokovnjaki Instituta Jožef Štefan iz Ljubljane, ki se že vrsto let ukvarjajo s tem problemom. 
Omeniti moram predstavnike WHO, ki so po­skušali osvetliti financno-ekonomske in zdrav­stvene probleme ob nabavi nove tehnologije, na katere naletijo države v razvoju z ne dovolj raz­vito splošno medicinsko službo. 
Drugi dan se je odvijala razprava za okroglo mizo, sodelovali so medicinski strokovnjaki iz Jugoslavije, inženirji, ki sodelujejo z njimi in predstavniki republiških komitejev za zdravstvo,. Razprava je bila razgibana in dolgotrajna, mne­nja o postavljenih vprašanjih in odgovorih so bila razlicna. 
S tehnicnega stališca so si bili edini, da je NMR aparatura še vedno v razvoju in trenutno še ne omogoca prikazovanje vseh tkiv oziroma delov telesa enako dobro. Za kvalitetno delo so potrebni dokaj mocni superprevodni magneti, ki zahtevajo posebno opremljene prostore, celotna aparatura porabi precejšnjo kolicino elektricne energije in zahteva temu primerno elektricno opremljenost. Veliko porabi tekocega helija, ki ga v Jugoslaviji ne izdelujemo v zadostnih koli­cinah. 
Nedvomno predstavljata cena aparature in stroški letnega vzdrževanja precejšen problem. Cena osnovne aparature se giblje, pac glede na kvaliteto in zmogljivost med 1,5 in 2 milijona do­larjev, upoštevati pa je treba še ceno posebno grajenega in opremljenega prostora. Najvecji so stroški vzdrževanja aparature, v katere moramo všteti ceno elektricne energije in ceno tekocega helija, ki je potreben za hlajenje aparature, po­raba pa znaša okoli 5000 1 letno. Vecino helija bi morali uvažati. 
Primerjava diagnosticnih zmogljivosti NMR in CT aparatur pove, da NMR veliko bolje prikaže patološke procese v možganovini, hrbtenici in deloma v mali medenici, meri tudi pretok krvi 
Varia -saopštenja 


skozi srce in velike žile, torej na omenjenih pod­
rocjih NMR resnicno predstavlja velik napredek, 
na ostalih podrocjih pa imajo preiskave na CT-ju 
še vedno prednost. 
Glede na ceno letnega vzdrževanja NMR apa­
rature, ki dosega okoli 1,5 milijona dolarjev, je 
pred nabavo potreben temeljit premislek, ali ne 
bi bilo pametneje ta sredstva vložiti v druge prav 
tako, dobre diagnosticne aparature kot so CT, 
UZ, digitalna angiografija in podobno, ter razširiti 
te dejavnosti tudi v zdravstvenih centrih, ki se 
še vedno borijo z nabavo osnovnih zdravstvenih 
sredstev. 
Po izjavah strokovnjakov Inštituta Jožef Štefan 
in tovarne Rade Koncar bi lahko v bližnji bodoc­
nosti in z nacrtnim vlaganjem sredstev tudi doma 
razvili dokaj dobro aparaturo za prikaz možgan­
skega tkiva. 
Postavljeno je bilo vprašanje, katere ustanove 
v Jugoslaviji že razpolagajo s kadrovskimi in 
financnimi pogoji za nabavo, vzdrževanje in upo­
rabo NMR, na kar ni bilo pravega odgovora. 
Vec sodelujocih je predlagalo, naj bi z nabavo 
pocakali še nekaj let, posebno še, ker razvoj apa­
rature ni zakljucen, ravno tako pa še ni podatkov 
o možni škodljivosti magnetnega delovanja na organizem oziroma zdravo tkivo. Na ta predlog je do-kaj burno reagiral strokovnjak, ki meni, da moramo ne glede na ceno tudi pri nas razvijati medicinsko diagnostiko. Slišali smo predlog, naj bi organizirali posebno komisijo,, ki bi obravna­vala plane za nabavo NMR aparatur vseh inšti­tucij in jih tudi koordinirala. 
Zaradi razlicnih mnenj o casu, kraju, potreb­nosti in stroških za nabavo NMR aparatur, so zadolžili clane Radiološkega inštituta iz Sarajeva, da na osnovi magnetofonskega zapisa »okrogle mize« sestavijo zakljucke in jih pošljejo vsem radiološkim ustanovam v Jugoslaviji. 
Zakljucki simpozija so sledeci: 
1. 
Naziv uredaja NMR ili MR prihvatiti ce se kako to bude prihvaceno u svijetu; 

2. 
Nova tehnologija magnetske rezonanse predstavlja znacajnu vrijednost u savremenoj di­jagnostici, te je bez pogovora treba nabaviti za naše. jugoslavenske potrebe. što se vremena nabavke tice dogovoreno je da pripreme pocnu takoreci odmah, jer svako kašnjenje bi pred­stavljalo i izvesno kašnjenje za svjetskom medi­cinom; 

3. 
Cijena uredaja (nabavke, montaža i održa­vanje) je znatna, ali s obzirom na znacaj i me­dicinsku vrijednost nove tehnologije, vrlo je ko­ristno izdvojiti u ovom trenutku ta sredstva. Na­cin obezbedivanja sredstava bio bi specifican za svaku sredinu u kojoj se bude kupovao ovaj uredaj; 

4. 
Dogovoreno je da se MR može nabaviti samo u onim radiološkim institucijama koje su dosegle odredeni nivo razvoja, što podrazumjeva instalirane sve digitalne tehnike kao i odgovara­juci organizacioni i kadrovski potencijal; 

5. 
Na Jugoslovenskom kongresu radiologa koji ce se održati u Beogradu od 21. do 23. juna 1984. godine formirace se koordinaciona grupa koja ce 


Radio!. lugosl. 18(2) 161-168, 1984 
djelovati pri Saveznom komitetu za rad, zdrav­stvo i socijalnu zaštitu. Cilj djelatnosti ove grupe ce biti da obezbijedi jedinstveni stav in pristup nabavci i eksploataciji ove tehologije i to kroz koordinaciju ovakvih aktivnosti u centrima ra­diološke djelatnosti u Jugoslaviji. 
Organizacioni odbor simpozijuma Prof. dr. Fadil cengic, podpredsednik Atijas Ran ko, dipl.ing. el., podpredsednik Obradov dr. Marina, sekretar 
Dr. Breda Jancar 
OBISK ONKOLOŠKEGA INŠTITUTA V BUKAREŠTI 

V okviru meddržavne izmenjave strokovnjakov 
med SFRJ in LR Romunijo sem v aprilu letos 
obiskal Onkološki inštitut v Bukarešti. Obisk je 
bil namenjen izmenjavi izkušenj in ogledu de­
lovanja Onkološkega inštituta v Bukarešti. 
Zdravljenje onkoloških bolnikov v LR Romuniji je organizirano nekoliko drugace kot pri nas in temelji na dispanzerskem delu manjših onko­loških enot. Inštitut v glavnem mestu predstav­lja centralno ustanovo, ki je sodobno in ucinko­vito povezana z drugimi bolnišnicami tako v Bu­karešti kot tudi v drugih mestih. Bolniki se po koncani diagnostiki in planiranju zdravljenja v Inštitutu zdravijo oziroma obsevajo v domaci onkološki enoti (dispanzerju). Za povezavo med dispanzerji in Inštitutom skrbe sodelavci Inštituta, ki kot konzulanti obiskujejo dispanzerje 
1-2 krat mesecno. 
Onkološki inštitut v Bukarešti je bil usta­novljen leta 1949. Njegovo delovanje lahko raz­delimo na tri obdobja: prvo sega od ustanovitve do pred nekaj leti, ko je vodstvo Inštituta prevzel sedanji direktor prof. dr. A. Trestioreanu. V seda­njem (drugem) obdobju se je Inštitut kadrovsko in tehnicno okrepil ter prevzel zasnovo moder­nega onkološkega centra. Tretje obdobje se pri­cenja sedaj z gradnjo novega Inštituta -uvo­žna oprema se že kopici po hodnikih stavbe. 
Od diagnosticnih oziroma lokalizacijskih apa­ratov uporabljajo v radioterapiji poleg simulatorja še UZ in CT z možnosltjo vnašanja izdoznih kri­vulj v izbrani posnetek (presek). V izotopnem oddlku imajo Scintiview (Siemens) racunalnik, ki omogoca takojšnjo reprodukcijo scintigrafskih izvidov. Tudi nekatere preiskave, ki jih bolniki opravijo v drugih bolnišnicah v Bukarešti so za­pisane na magnetnih diskih in je tako možna takojšnja uporaba in primerjava. Na Inštitutu je dokaj razvita termografija s katero ugotavljajo odzivnost tumorja na zdravljenje. 
V teleradioterapiji uporabljajo dva pospeševal­nika z 12 in 20 MeV (Siemens), dva 6°Co (sovjet­ske in ceškoslovaške izdelave) ter stabilipan in choul. V ginekološki brahiterapiji uporabljajo dva after-load aparata: AGAT 5 (sovjetske izdelave) in Buchler z 10 programi (zahodnonemške izde­lave). AGAT 5 vsebuje stabilni izvir 6°Co, v apa­


Varia saopštenja 
ratu Buchler pa je vzdolžen in pomicen 137Cs izvir. Za lokalizacijo ginekoloških aplikatorjev uporabljajo Siremobil 3 K (Siemens). V brahite­rapevtskem zdravljenju malignomov vagine upo­rabljajo aftr-load vaginalne aplikatorje (10 veliko­sti), ki imajo z volframom zašciten predel v smeri rektuma. Rektalne doze merijo termolumini­scencno. 
V predstavi njihovega klinicnega dela naj ome­nim nekaj splošnih nacel pri zdravljenju gineko­loškega karcinoma: zdravljenje karcinoma ma­ternicnega vratu se pricne s perkutanim obseva­njem spodnjega abdomna s štirimi polji do TD 20 Gy, temu sledi brahiterapevtsko obsevanje (v šestih seansah, dva do tri krat tedensko) do 50 Gy na tocko A, nakar sledi še dodatno per­kutano obsevanje spodnjega abdomna z zašcito centra do TD 20 Gy. Podobno obsevajo endome­trijski karcinom (kombinacija tele in brahitera­pije). Pri obsevanju ovarialnega karcinoma obse­vajo celotn abdomen (z zašcito jeter in ledvic) do 40 oziroma 45 Gy, spodnji abdomen nato še dodatno obsevajo do TD 50 Gy. 
Na Inštitutu sem si ogledal tudi centralni (dr­žavni) in hospitalni register rakavih bolnikov. V registru, ki je bogato racunalniško opremljen so zaposleni inženir elektronike, matematik in vec strokovnjakov z visoko izobrazbo. Zaradi adaptacije prostorov si nisem uspel ogledati nji­hove knjižnice. 
Kolegi so mi z veseljem in ponosom pokazali njihovo vsakodnevno delo s sodobnimi aparati. Ker z omenjeno tehniko v brahiradioterapiji še nimajo vecjih klinicnih izkušenj (delajo šele ne­kaj mesece) mi niso mogli predstaviti rezultatov zdravljenja. Omenili so tudi težave, ki jih imajo z nabavo kemoterapevtikov -tako pri zdravlje­nju kot tudi pri nacrtovanju prospektivnih študij. Moji gostitelji so se žal nekoliko prevec togo držali programa obiska in je tako kljub vsej nji­hovi go,stoljubnosti s katero sem bil sprejet, ostalo še precej nedorecenega. Sprošcene disku­sije so (vsaj upam tako) prispevale k obojestran­ski izmenjavi mnenj pri zdravljenju rakavih bol­nikov. 
Sedanje zaceto delo, novogradnja ter predvi­dena nabava še manjkajocih aparatu bo kolegom na Onkološkem inštitutu v Bukarešti omogocila optimalne pogoje za še uspešnejše zdravljenje rakavih bolnikov. 
S predstavniki redakcije njihove onkološke re­dakcije smo se sporazumeli za zamenjavo revije Radiologia lugoslavica z revijo Onkologia (revija bo na razpolago v knjižnici Onkološkega inšti­tuta). 

Dr. Tomaž Benulic 
PRESJEK ZBIVANJA I DJELATNOSTI INSTITUTA ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UMC-a SARAJEVO 
Osnovne djelatnosti Instituta za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo su: zdravstvena, na­stavna i naucno-istraživacka. Aktivnosti unutar ovih djelatnosti medusobno se ispreplicu i na­laze se u mnogobrojnih i mnogostrukim vezama. Sve su one usmjerene zajednickom cilju -pove­canju efikasnosti, ekonomicnosti i racionalnosti radiološke djelatnosti, a tirne i zdravstva u cje­lini. Ove aktivnosti odvijaju se u skladu sa du­gorocnim planom i programom rada i razvoja Instituta. U sklopu ovoga je još 1974. godine po­cela integracija cjelokupne radiološke službe na nivou regiona Sarajevo. Danas Institut obuhvata radiološku djelatnost unutar Univerzitetsko-me­dicinskog centra Sarajevo i cjelokupna ambu­lantno-poliklinicku službu grada i regiona, uklju­cujuci i stomatološku radiološku ambulantno-po­liklinicku službu (sa izuzetkom radiološke djelat­nosti Vojne bolnice Sarajevo). 
Svoje djelatnosti Institut obavlja kroz 4 odje­ljenjar 
1. 
Dijagnosticko odjeljenje za klinicko-stacio­narne službe, 

2. 
Dijagnosticko odjeljenje za ambulantno-po­liklinicke službe, 

3. 
Odjeljenje za radioterapiju i 

4. 
Odjeljenje za onkologiju. 


U sklopu ovih odjeljenja djeluju specijalizirani odsjeci. Osim ovih odjeljenja na nivou Instituta djeluju i Služba za radiološku fiziku, Služba za medicinski bio-inženjering te Služba za naucno­istraživacki rad. 
Na Institutu je zaposleno ukupno 74 ljekara od cega 45 radiologa, 1 internista, 4 anesteziologa, 1 ljekar za oblast medicinske informatike, 1 ljekar koordinator naucnog rada, 1 profesor engleskog jezika -strucni saradnik za naucno-istraživacki rad, 3 ljekara na specijalizaciji iz radiologije, 2 ljekara na specijalizaciji iz interne medicine, 4 inžinjera elektrotehnike, 3 fizicara, 1 socijalni radnik. Uz njih radi još 61 viši radiološki tehni­car, 18 studenata više medicinske škole smjer radioloških tehnicara, 19 srednjih radioloških teh­nicara, 10 viših medicinskih sestara, 60 srednjih medicinskih sestara i 12 fotolaboranata. 
U sklopu Instituta odbranjeno je 7 magistarskih radova i 5 doktorskih disertacija. Trenutno se u pripremi nalazi 1 r,agistarski rad i 5 do,ktorskih disertacija. 
Institut je nastavna baza za predmet Radiolo­gija i onkologija Medicinskog i Stomatološkog fakulteta u Sarajevu i Više medicinske škole -smjer radioloških tehnicara u Sarajevu. Ovu dje­latnost obavljaju 1 redovni i 2 vanredna profesora te 7 asistenata. Ovith dana Savjet Medicinskog fakuleta treba da donese odluku o dodjeljivanju još 2 nastavna zvanja docenta. 
Trenutno se radi na 7 naucnih projekata kako iz oblasti konkretne primjene radiologije tako i iz oblasti jedinstvene organizacije radiološke djelatnosti ove Republike, te primarnog i sekun­darnog mikrofilmovanja u radiologiji i postavke informacionog sistema Instituta i UMC-a u cje­lini. Nosioci ovih projekata su ljekari i službe Instituta, a njihova djelatnost se odvija u sklopu Instituta, zalim unutar republicke i medurepub­licke saradnje, a jedan projekat je prijavljen i kroz medudržavnu saradnju. 


166 

Varia -saopštenja 

Svi zaposleni aktivno ucestvuju u radu struc­nih sastanka u zemlji i inostranstvu. U protekloj godini Institut je sa strucnim radovima ucestvo­vao na svim strucnim sastancima održanim u Ju­goslaviji iz oblasti radiologije, kao i iz granicnih oblasti. Osim ovoga sa 20 radova ucestvovao je na V evropskom kongresu radiologa u Bordou. Svi strucni radovi su sistematizirani i nalaze se u biblioteci Instituta. Radovi se baziraju na egzaktnim rezultatima iz vlastite djelatnosti i nji­hovoj komparaciji sa rezultatima iz literature. Ovo je omoguceno pastavkom informacionog si­stema za prikupljanje, obradu, odlaganje i kori­
štenje informacija iz radiološke dijagnosticke djelatnosti, što podrazumijeva sve konvencional­ne radiološke tehnike i sljedece digitalne tehni­ke: CT, ultrnzvuk, termografija, digitalna sub­trakciona angiografija. Osim toga sva radiološka dokumentacija o pacijentu se mikrofilmuje i cuva u formi mikrofiša. 
U februaru 1984. godine u sklopu biblioteke 
Instituta pocinie sa radom videoteka. Njen sa­
držaj cine dijelom ve6 gotove videokasete iz obla­
sti radiologije, a dijelom kasete koje _su 
nastale 
snimanjem djelatnosti na Institutu. 
U pripremnoj fazi nalazi se strucna i nastavna 
filmoteka. Svaki ljekar ima vlastiti dosije koji sa­
drži sve podatke o njegovoj dosadašnjoj strucnoj 
aktivnosti. 
Sva strucna i naucna djelatnost obavlja se 
kroz Službu za naucno-istraživacki rad. 
Održavanje i opravku opreme najvecim dije­lom vrše inžinjeri kojj rade u sklopu Službe za medicinski bio-inžinjering Instituta. 
Maticna zgrada i svi punktovi su renovirani, dogradeni i modernizovani. Pri torne je narocita pažnja obracena organizaiciji djelatnosti, tako da su izdvojeni nivoi za pacijente, nivo za medicin­sko osoblje, te za nastavni i strucni rad. Razra­deni su sistemi horizontalnih i vertikalnih komu­nikacija (paging sistem, interfoni, mali teretni lif­tovi). Kretanje pacijenata kroz Institut moguce je samo u pratnji sestre domacice. 
Kao još jedan doprinos poboljšanju radiološke djelatnosti, ne samo ovog Instituta nego i radiolo­gije u Jugoslaviji Institut organizuje Simpozijum 
o tehnickim i medicinskim aspektima MR-a od 
29. do 31. marta 1984. godine u Sarajevu, pod po­kroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije i Republickoq komiteta za zdravstvo i socijalnu zaštitu SR BiH. Ucesnici Simpozija su predstav­nici firmi proizvodjaca ove nove tehnologije. Njihov zadatak je da prezentiraju trenutacno mo­gucnosti i trendove ove tehnologije u oblasti ra­diologije sa medicinskog i tehnickog aspekta. Na osnovu ovoga bi predstavnici radioloških in­stitucija iz zemlje donijeli zajednicki plan i pro­gram za njeno uvodenje u Jugoslaviji. 
Sadašnji nivo razvoja Institut je postigao ostva­rivanjem zacrtanog plana i programa. Na kraju svake kalendarske godine održavaju se »Radio­loški dani« Instituta. Tom prilikam sumiraju se i prezentiraju rezultati rada i znacajniji momenti bilježe se u Biltenu Instituta, koji 6e vjerovatno jednoga dana služiti kao pokazatelj predenog puta. 
Obradov dr. Marina 

SECOND INTERNATIONAL CONFERENCE ON MALIGNANT L YMPHOMA 
Lugano, 13.-16. junij 1984 

Kongres je prepricljivo pokazal, da prepad med bazicno, laboratorijsko znanostjo in med klinicno prakso ni tako velik, kot se vcasih zdi. Vsi bazicni raziskovalci so pokazali tudi pomen svojih raziskav za prakso, na drugi strani pa smo slišali številna klinicna porocila, pomembna za temeljno razumevanje malignih limfomov. To 
te­sno povezanost med teorijo in prakso smo cutili toliko bolj, ker so bila skoraj vsa zasedanja ple­narna in je tako odpadlo beganje iz ene sekcije v drugo. Kdor je torej zmogel slediti 31 uram predavanj v štirih dneh, si je ustvaril zaokrože­no podobo o današnjih spoznanjih in razpotjih. 
To porocilo naj poda nekaj najbolj zanimivih utrinkov s kongresa. 
Dr. Robert Gallo, ki so ga predstavili kot kan­didata za Nobelovo nagrado, je s podrocja ba­zicnih raziskav podal najbolj sveže novice o vlo­gi virusov v patogenezi malignih limfomov in levkemij, pa tudi v etiologiji AIDS. Gre za retro­viruse, ki s pomocjo obratne transkriptaze svojo v RNA kodirano informacijo vrinejo v genom ce­lice. Virus ima selektiven tropizem za T limfocite, razlicni tipi tega virusa pa v razlicni meri spro­žijo bodisi citolizo (odtod T-limfopeninja in oslab­ljena celicna imunost pri AIDS), bodisi onkoge­nezo (T limfami in levkemije). Prepricljiv uspeh združenih epidemioloških, klinicnih in laborato­rijskih raziskav je potrebno samo še zaokrožiti z izdelavo cepiva. 
Ne-Hodkinovi limfomi so zelo heterogena sku­pina bolezni in vsaka primerjava izkušenj je moc­no otežena, ce nimamo skupnega besednjaka, torej enotne klasifikacije. Diskusiji o klasifikaci­jah ne-Hodkinovih limfomov pa so se nacrtovalci kongresa izognili, kolikor se je le dalo. Premalo casa je pac minilo od ne prav soglasno sprejete »Working Formulation«, da bi spet pogrevali sta­re spore. Tako je ob zelo zanimivih in uspešnih novih terapevtskih postopkih ostal vtis, da je za rezultat -torej za cim višje odstotke remisij in preživetja -enako kot nacin zdravljenja po­membno tudi, kaj avtor razume pod pojmom »vi­soko maligni limfam«. 
Po, klinicni sliki blizu ne-Hodkinovim limfomom sta angioimunoblastna limfadenopatija in pa lim­foidna granulomatoza pljuc. Zaradi mešane ce­licne populacije s številnimi vnetnimi elementi uvršcamo ti dve in njim podobne bolezni med ne-neoplasticne limfoproliferativne bolezni, ob tem pa je srednje preživetje le leto ali dve. Ra­zumljiv je torej poziv k cimbolj sistematicnemu pristopu k tem boleznim, ki so bile doslej prav zaradi domnevno ne-maligne narave odrinjene ob rob vseh naših terapevtskih protokolov. 
Radiol. lugosl. 18(2) 161-168, 1984 
Varia 


saopštenja 
V zdravljenju Hodkinove bolezni smo vse uspešnejši in tako so številni predavatelji na­menili najvec pozornosti kasnim komplikacijam zdravljenja, predvsem kancerogenezi in (pri mla­dih moških) sterilnosti. Indikacije za kombinirano zdravljenje se prav zaradi teh kasnih posledic ožijo. Uspešno zdravljenje napredovale Hodkino­ve bolezni s samo citosta1sko terapijo je spod­budilo študije, ki tako zdravijo tudi zacetne sta­dije bolezni. Na drugi strani pa daje pri zacetni Hodkinovi bolezni dobre uspehe tudi sama radio­terapija, seveda v izkušenih rokah in striktno po Kaplanovih principih. Tehtanje med akutnimi in kasnimi posledicami obsevanja ali kemoterapi­je bo torej pogosto odlocilo, za katero zdravlje­nje se bomo pri posameznem bolniku odlocili. 
Maligni limfomi pri otrocih imajo drugacne bio­loške znacilnosti. Ne-Hodkinovi limfomi so vsi visoke malignostne stopnje in razmejitev med limfomom in levkemijo je pogosto nejasna. In­tenzivnost kemoterapije je mocno odvisna od tipa limfoma, radioterapija pa ima mesto le pri tera­pevtskem ali profilakticnem obsevanju centralne­ga živcnega sistema. Tudi pri Hodkinovi bolezni je kemoterapija skoraj vedno indicirana. Vecina študij vkljucuje v terapevtski plan tudi obsevanje prizadetih lokalizacij bolezni, ceprav vsaj nekaj izkušenj kaže, da bi se bilo tudi pri Hodkinovi bolezni pogosto mogoce povsem izogniti obse­vanju odrašcajocega otroka. 
Na koncu še nekaj besed o dveh terapetvskih novostih, o interferonu in o monoklonskih proti­telesih. Najprimernejši nacin aplikacije interfero­na je verjetno subkutana injekcija, 3 krat teden­sko po 2 milijona enot na kvadratni meter in višje doze niso dale prav nic boljših uspehov. 
Indikacije še niso jasne, glavni sopojav je in­fluenci podoben sindrom. Pri cetrtini bolnikov z nizko malignimi ne-Hodkinovimi limfomi so za­beležili parcialno remisijo bolezni. 
Terapevtsko uporabo monoklonskih protiteles spremlja vrsta problemov: izdelava za vsakega bolnika specificnega protitelesa, prosti idiotip v serumu, pojav protitelesa proti monoklonskemu protitelesu, premajhna citotoksicnost, heteroge­nost tumorja. Upanje dajejo sicer redki dobri klinicni uspehi in pa dejstvo, da je to zdravljenje brez vseh sopojavov. 
Tri leta do naslednjega kongresa v Luganu bodo prinesla odgovore na številna vprašanja, pojavilo se bo še vec novih. Upajmo, da jim bomo lahko sledili vsaj po literaturi. 

Mag. dr. Matjaž Plesnicar Mag. dr. Matjaž Zwitter 



168 

Citozin-Arabinozin (Citarabin, INN) Antimetabolit za cistostatsku terapiju hemoblastoza i malignih limfama 
® 

exan 
Indikacije 

Akutne nelimfoblasticne i limfablasticne leukemije, akutne egzacerbacije kronicne leukemije; maligni limfami tipa nehodgkivnog limfama. 
Na zahtjev Šaljemo literaturu. 
Potpune informacije sadržava strucni prospekt 
Heinrich Mack Nachf. 
Chem.-pharm. Fabrik 
m 
7918 Jllertissen/Bayern 
B. R. Deutschland 


TOSAMA 
Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: 
Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke 


1 1 III k 
TOVARNA IGEL KOBARID o.sol.o. 
Fizicno in psihicno zdravje cloveka je temelj srece in ustvarjalnosti. Ohranjanje tega je proces, ki zahteva veliko znanja in humanega odnosa do socloveka. Tudi delavci tovarne medicinske opreme iz Kobarida želimo, da bi delo medicinskega osebja potekalo nemoteno. Zato vlagamo veliko naporov v sodobno in higijensko proizvodnjo: 
-injekcijske igle za enkratno in veckratno uporabo 
-seti za epiduralno in subarahnoidno anastezijo 
-intravenozne kanile -Tikanile 
-identificirni trakovi 

-pribor za intravenozno aplikacijo za EU -Veneflex 
-igla za hemodializo 
-aspiracijski katetri 
-rektalne sonde 
-set za vpihovanje kisika 
-seti za drenažo 
-drenažne cevi 
-drenažne igle 
-duodenalne sonde 
-želodcne sonde 
-vrecke za kolostomijo 
-urinski katetri 
-zamaški in adapterji 
-povezovalni prikljucki 
-otroške dože 
-hranilne sonde 

Za vse informacije in v primeru narocila se obrnite na: 
TIK Kobarid 
Kobarid, Goriška cesta 5/a 
telefon 065/85 188 



Delovna organizacija za promet z medicinskimi instrumenti, aparati, opremo za bolnišnice, laboratorije in lekarne 
SAN LAB R 

Ljubljana, Cigaletova 9; telefon 317-355; telex 31 668 Yu Sanlab 
Ima na zalogi veliko izbiro blaga domace in tuje proizvodnje: 
-medicinske, znanstvene, opticne, farmacevtske in druge aparate ter opremo; -medicinske instrumente in specialno medicinsko potrošno blago 
za enk: atno uporabo; -rentgenske aparate in filme ter kemikalije; -colniško opremo, tekstil, konfekcijo in obutev za potrebe bolnišnic 
in dri.:gih zdravstvenih organizacij; -zobozdravstvene aparate, instrumente in potrošno blago; -laboratorijske aparate, opremo, laboratorijsko steklo, reagente, 
kemikalije in pribor; -a;:::arate in instrumente z3 medicino dela ter varstvo okolja; -lekarnišl:o opremo, embalažo, obvezilni material in sanitetno blago iz gume; -opremljamo zdravstvene in druge organizacije z najsodobnejšo 
me:::icinsko opremo; -uvažamo za lastno skladišce ter po narocilu kupcev; -na obmocju Slovenije dostavljamo blago kupcem z lastnimi prevoznimi 
sredstvi. 

S A N O l A B O R -organizacija združenega dela s 30-letnimi izkušnjami 
Clanica:  Poslovne skupnosti proizvodnih in blagovno prometnih  
IRIS  delovnih organizacij, n. sol. o.  
LjL:bljana, Cigaletova 9  
Clanica:  

Poslovne skupnosti proizvajalcev in prometa proizvodov za zdravstvo SFRJ, Beograd 

Rezultat vlastite sinteze -Krkini benzodiazepinski preparati: 
A PAU R IN *(diazepam) 
dražeje, injekcije 

• u svakodnevnoj praksi provjeren anksiolitik, miorelaksans i antikonvulziv (dražeje od 1965. godine, injekcije od 1970. godine) 
ME DAU R IN *(medazepam) 
kapsule 

• anksiolitik izbora za lijecenje somatizirane anksioznosti (psihosomatskih poremecaja) 
LE XA U R I N * (bromazepam) 
tablete 
e siguran dnevni anksiolitik 

F L U Z EPA M *(flurazepam) 
kapsule 

• suvremeni hipnotik za lijecenje razlicitih poremecaja spavanja 
Detaljnije informacije i literaturu možete dobiti od proizvodaca. 
• zašticeno ime 

tm Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto 
D. l. V. A. S. 

DIGITALNI INTRAVENSKI ANGIOGRAFSKI SISTEM sa dij::tgnostickim rentgenskim aparatom 1-\RCOMAX-M/N 
D. l. V. A. S. 
najsuvremeniji sistem za 
digitalno prikupljanje, pohranjivanje, prikazivanje 
i 
obradu 
slika 
u 
radiologiji 

CGR KOCH & STERZEL · ESSEN 
SR Njemacka 

Generalni zastupnik: FERIMPORT, lnozemna zastupstva, Zagreb, Praška 2/11 Tel.: 041/424 498 


® 0,5g 
ASPIRI 

tablete analgeticno antipireticno antiinflamatorno delovanje 
ucinkovit gripi, blaži 
Uporaba: Praviloma jemljemo tablete potem, ko so razpadle v vodi -po jedi. 
Opozorilo: Pri bolnikih z ulkusom želodca ali dvanajsternika je potreben skrben zdravniški nadzor. 
Kontraindikacije: Preobcutljivost na salicilate, astma, ambulantno zdravljenje z antikoagulanti. 
Ljubljana 



® 
AMIP 
METRIZAMID 

RENTGENSKO KONTRASTNO SREDSTVO ZA SUBARAHNOIDALNO PODRUcJE 
lndikacijsko podrucje 
LUMBALNA MIJELOGRAFIJA 
TORAKALNA MIJELOGRAFIJA 
CERVIKALNA MIJELOGRAFIJA 
VENTRIKULOGRAFIJA 
Pa kovanje 

kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 3,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natriumbikarbonat otopina 50 ppm) 
Kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 6,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natrium bikarbonat otopina 50 ppm) 


CI LAG-CH EMI E AG . 8201 Schaffhausen/Schweiz 
Zastupništvo za Jugoslaviju: AGROPROGRES -Ljubljana, Kardeljeva cesta 16 Telefon: 061/219 122 

" 

DIJAGNOSTICKI RENDGEN STATIV 

UNDISTAT 3 

UNDISTAT 3 sa automatskim uredajem za ciljano snimanje je ekonomican dijagnosticki rendgen uredaj sa mnogostranim mogucnostima primene. Undistat 3 je narocilo pogodan za opremanje ordinacija radiologa i internista. Uredaj ca ciljano snimanje može da bude po želji isporucen sa ekranom ili sa rendgenskim pojacavacem slike i TV lancem. Takode je predvidena mogucnost montaže i korišcenja kamera pojacavaca slike sistema SIRCAM 70 ili SIRCAM 100 za tehniku indirektnog snimanja. Mnogobrojne mogucnosti kombinacije i nadgradnje, kao npr. za tele-snimanja i snimanja iznad stola pomocu rastera, proširuje opseg primene ovog uredaja. 
Pomocu motornog pogona, zadnji zid Undistata 3 može da se dovode u položaj do 15 ste­peni trendelenburg. Pokretna ploca za pacijenta se, pomocu motornog pogona, može po­kretati podužno za ±40 cm i poprecno za ±10 cm. 
UNDISTAT 3 se može isporuciti i kao tele-stativ sa jednim ili dva rendgen zracnika, sa stub­nim ili plafonskim stativom za nošenje rendgen zracnika. 
ELEKTRONSKA INDUSTRIJA 
FABRIKA RENDGEN APARATA -Niš JUGOSLAVIJA 
111 prepreci oziroma zatre infekcijo na opeklinski rani; III skrajša zdravljenje; 111 uporaba je preprosta i neboleca ter mogoca v vsakršnih razmerah. 
INDIKACIJE 

•opekline vseh globin in razsežnosti ne glede na vzrok. 
KONTRAINDIKACIJE 
• 
pri nedonošenckih in novorojenckih; 

• 
pri nosecnicah uporaba ni priporocljiva. 


PREVIDNOSTNI UKREPI IN STRANSKI UCINKI 

Previdnost je potrebna pri bolnikih, ki so preobcutljivi za sulfonamide, in pri tistih s prirojenim pomanjkanjem glukoza-6-fosfatne dehidrogenaze. Pri dolgotrajnem zdravljenju obsežnih opeklin ter pri hujših okvarah jeter in ledvic je treba kontrolirati koncentracijo sulfonamidov v serumu. 
DOZIRANJE IN UPORABA 

Po toaleti namažemo opeceno površino s kremo 2-4 mm na debelo. Pred vsakim ponovnim mazanjem je treba rano dobro ocistiti z raztopino antiseptika. 
OPREMA 
Tube po 50 g kreme. lonl5ki po 250 g kreme. 
SIEMENS 
MOBILETT 

Korak naprljed na podrucju pokretnih rentgen aparata 
Jednostavan transport bez motornog pogona Novi težinski ujednacen rucni sistem za brzo i jednostavno rukovanje Visokofrekventni generator za višepulsni visoki napon za optimalno doziranje Mikroprocesorom postiže se visoka tocnost odabranog faktora osvetljenja Prema higijenskim zahtjevima prilagoden desen Vrlo lagan i postiže najvišu snagu na svakoj uticnici -220 V 
do 30 kW do 400 mA 

f kod samo 230 kg do 133 kV 
do 3 ms 

Zastupstvo u Jugoslaviji:  
BANEX  BANEX  BANEX/MEDITEHNA  
Trig Sportova 11  Jurija Gagarina 216, Blok 61  Belasica BB/Rajon 40  
41000 Zagreb  11070 Beograd  91000 Skopje  

1§1 


5s:1LU5 
DELOVNA ORGANIZACIJA ZA PROMET S FARMACEVTSKIMI, MEDICINSKIMI, VETERINARSKIMI IN DRUGIMI PROIZVODI 
Sedež: Ljubljana, Kamniška c. 20 
Osnovna dejavnost »SALUSA« je: 

oskrba lekarn, bolnišnic, zdravstvenih domov in drugih delovnih organizacij s farmacevtskimi, medicinskimi, veterinarskimi in drugimi proizvodi tako domacih kot tujih proizvajalcev. 
Prodajna in dostavna služba posluje vsak dan neprekinjeno od 7. do 19. ure in v sobotah od 7. do 12. ure. 
Telefon: n. c. 312 744, 320 751 direktor: 311 942 Telex: YU 31336 Zi ro racun: 50102-601-20860 Poštni predal: 278 Prehodni racun: 50102-833-32106 



Štedljivi varijabilni automat 


za razvijanje rentgenskih i repro-filmova 
Ima program od 10 tacaka: 

Potpuno automatska, fotohemijska obrada i sušenje filmova Dve primenljive brzine -standardna i za ubrzani proces Ocuvanje prilikom obrade filma, zahvaljuju6i horizontalnom položaju filma u toku procesa Mikroelektronski prekidaci i sistemi za regulaciju Automatika za štednju vode i energije Optoelektronsko obuhvatanje površine filma, što omogucava i malu potrošnju hemikalija Sigurnosni i knotrolni sistemi obezbeduju besprekoran transport filma i optimalne rezultate Deo za mešanje je cvrst sastavni deo aparata; nema dodatnih agregata za o::raju vode i ostalih tecnosti Jcdnostavno prikljucenje na vodovodsku mrežu i mrežu elektricne energije Pogodan je za održavanje i servis zahvaljuju6i svom sklopu i materijalima otpornim na kiseline 
PENTA AR 510 
Izložba sa demonstracijom na JESENSf<OM ME0UNARODNOM 
ZAGREBAcf<OM VELESAJMU 9-16. 9. 1984, paviljon 35 
1000 mm 
¦ 
Kombinat VEB PENTAGON DRESDEN 
Izvoznik: HEIM-ELECTRIC Export-lmport 
Volkseigener Aussenhandelsbetrieb der DOR PENTAGON EXPORT-IMPORT 
• Zlatna medalja na Prolecnom sajmu u Lajpcigu 


tiskarna slovenija 
61001 Ljubljana, Kumerdejeva 15 
Telefon: centrala 061/572 260, direktor 572 470, komerciala 576 227, nabava in racunovodstvo 576 379 
V naših proizvodnih prostorih 
izdelujemo: 

8 industrijske prospekte 
e turisticne kataloge 
e kataloge 
e almanahe 
e monografije 
e brošure 
e etikete 
e plakate 
e formularje 
e reklamne kartone 

Za narocila se priporocamo! 

VAŠ MOST 
!A 
DO SVJETSKOG 

TRŽIŠTA JUGOLINIJA 
RIJE.A ' JUGOSLAVIJA 
REDOVITE LINIJE: 

• 
SJEVERNA EVROPA 


• 
SJEVERNA AMERIKA (polukontejnerski servis) 

• 
SJEVERNA AMERIKA (kontejnerski servis) 

• 
JU:ZNA AMERIKA -Atlantska obala 


• 
JU:ZNA AMERIKA -Centralna i Pacificka obala 

• 
LEVANT (klasicni servis} 

• 
LEVANT (ro/ro i kontejnerski servis) 

• 
SREDNJI ISTOK (klasicni servis} 



e SREDNJI !STOK (ro/ro i kontejnerski servis) • BENGALSKI ZALJEV /SRI LANKA • NR KINA • DALEKI !STOK 
BRODOVIMA U SLOBODNOJ PLOVIDBI PREVOZI TERETE U SVE LUKE SVIJETA. 
51000 RIJEKA, Jugoslavija, Obala jugoslovenske mornarice 16 
P. O. Box 379, telefon: (051} 33 111, telex: 24218 yu juline, brzojav: Jugolinija -Rijeka 


1/;,f' APl/f. 
.,.@ 

'"Evc.:1/ PAPIRNICA VEVCE 61260 Ljubljana-Polje 18 
izdeluje: -premazne papirje brezlesne klejene in neklejene papirje -brezlesne in srednje fine pisalne papirje -tanke papirje -ovojne papirje -zidne tapete VETA -lepilo za tapete VETA -VETA fototapete -VETA foto posterje 
Cenjenim odjemalcem se priporocamo! 

aplflt' 5 -EHINACIJA: za spodbujanje telesne in duševne aktivnosti, ugodno deluje pri menstruacijskih in klimakterijskih težavah, povecuje odpornost proti posledicam obsevalne terapije 
ODLICNA KOMBINACIJA Z MEDOM, DRUGIMI CEBELJIMI PRIDELKI IN DODATKOM ZDRAVILNIH ZELIŠC . 
....... ________________________________ ....,..,...:.,: 




BAKTERICIDNI KEMOTERAPEUTIK SA SNAZNIM DJELOVANJEM NA OBLIGATNE ANAEROBE I PROTOZOE 


® 
(metronidazol) 
EFL 
iv. infuzija 500 mg tablete 400 mg 

-široki spektar djelovanja koji obuhvaca obligatne anaerobe i protozoe -brzo baktericidno djelovanje -djelotvoran prema anaerobima koji su rezistentni na antibiotike -ne dovodi do rezistencije bakterija -dobra distribucija u tkiva i tjelesne tekucine, osobito u CZS -u terapijskim dozama netoksican i gotovo bez popratnih pojava. -mogucnost lijecenja trihomonijaze samo jednokratnom dozom -Krkina sinteza i tehnologija 
Indikacije 

-lijecenje I sprecavailje anaerobnih Infekcija 
-ulcerozni gingivitis -infekcije izazvane Trichomonasom u oba spola -amebijaza -lamblijaza 
Terapiju anaeorobnill infekcija obicno zapocir.jemo intravf'nskom aplikacijom Eflo­rana kao polaganom intravenskom infuzijom. Parenternlnu terapiju treba promije­niti u oralnu cim je moguce. Osobito želimo naglasiti mogucnost jednostavnog i .ou;:danog lijecenja t;ihomo­nijaze samo jednokratnom dozom: 5 tableta u jednokratnoj dozi ili 2 tablete ujutro i 3 tablete uvecer. Neophodno je istodobno lijeciti oba partnera. 
Oprema 

10 tableta po 400 mg metronidazola cocica od 100 ml (500 mg) metronidazola za iv. infuziju 
Za detaljne informacije i literaturu o bratiti se proizvodacu ! 
. Krka, tovarna zdravil, o. sol. o., Novo mesto 


as 
Rcntgenfilm HS 90. 
Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. 
Razvija se zajedno sa folijom za pojacanje. 
Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova 
i za rucnu obradu. 

Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta 
Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike 
Generalni zastupnlk za SFRJ lnterlmpex-promet, Skopje 
Za vreme Lajpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) poselite nas u sajamskoj zgradi »Bugra»-Gutenbergplatz gde tete dobiti kompletne informacije. 
VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN ORWO-EXPORT-IMPORT Preduzece u VEB Narodno preduzece za spoljnu trgovinu Fotohemijskom kombinatu Wolfen . Nemacke Demokratske Republike