D o p i s i. Kranjsko. Krščanska prarica fln de siecle. Med tera, ko brumni »Slovenec" duhovnike pozivlje, da naj tudi leco porubljajo za agitacijo, kliče — zvest svojerau denunciatoričnemu poklicu — v spomin ukaz, po kojern je baje učitelju prepovedano, ob času volitev agitirati. Pej in pfui takemu krščanstvu! Namen je prozoren ko čisto steklo. Denuncirati in maščevati se, to je geslo. In taki bandi naj bi sledili! Takim ljudem poraagali, da pridejo na krmilo! Kaj jeučiteljstvu pričakovati od gospodoželjstva pijane tolpe, ki kliče na poraoč oblastnije, kjerkoli čuti najmanjši migljaj prostosti? Vi gospoda klerikalna, leco, spovednico, zakramente za agitacijo, a učitelja z disciplinarno preiskavo, ako se je drznil klerikalni gospodi mešati štreno. Vera peša! Kdo jo diskritira ? Ali se niste Vi gospodje napravili za deklo svojira politicnim namenom? Vera peša! Iz cerkve ste napravili kramarijo, kjer prodajate svojo politično modrost. Najdražje, kar iraarao, nam trga ta druhal iz srca s tera, da vporablja našo svefcinjo v svoje strankarske namene. Kako veljavo naj pripisujemo cerkvenim predpisom in verskim napravara, če se iste v politične namene zlorablja? Kaj bi gospoda rekla, ako bi učitelj šolske zamude, ubožne knjige in zvezke za ubožne učence vporabljal kot agitacijsko sredstvo. flNa vislice ž njim!" A sami? Zalostno, da raoramo »neverni liberalci" ščititi vero, da ne postane krama, s kojo se dela profit za lasten žep. Torej: Vi leco, a učitelju pa disciplinarno preiskavo na vrat! To je Vaša krščanska pravica fin de siecle. Cloveku, kojerau je vera še sveta, mora vskipeti kri, ko gleda to razdirajoče počenjanje klerikalne druhali. Gospoda, ali ne vidite, da se mora človeku, ki tako postopanje gleda, zdeti vse humbug, kar učite ? Humbug, napravljen z namenora, zagotoviti gotovi kasti nadvlado. Ako bi v dnu srca ne imeli vere, Vi, gospoda, bi jo nam že zdavno iz srca iztrgali. — Veruj Vara, kdor hooe, a ne sklicujte se več na svoje škofe in duhovnike; besede Vaše so hinavščina, dejanja so resnica. Kaj trdite to, čemur sami nasprotujete? In takira naj bi sledil napreden, svobodoljuben človek! Kdo bo tako nespameten, da bo sam sebi koval okove? Vendar v svoji domišljavosti ne raislite, da učitelj! Ako bi klerikalno glasilo ne pisalo nikdar drugega proti učiteljstvu, kakor omenjeni oporain, zadostovalo bi to za leta in leta, da se vsak učitelj upre klerikalnemu gospodarstvu, klerikalnira namenom. Ako se že sedaj upate kaj takega, kaj šele, kadar dobite krrnilo v roke. Gospoda, ali ste slepi? Ali ne vidite, da Vam mora vsak razsoden človek hrbet obrniti? Da mora vsak mislec pobijati klerikalizem, naj se pokaže v talarju ali fraku? Vera peša! a grobokopi vere ste Vi, gospoda klerikalna. Kaj Vara pa je še sveto? Vaš opomin na ministrski ukaz bo marsikateremu učitelju, ki je doslej veroval Vašim sladkim besedam, odprl oči, da Vas v Vaši pravi podobi vidi. Nauk Vašega opomina je: slovenski učitelj upri se z vso silo k le r ik a 1 i z m u, zatiraj ga in voli vedno naprednesvobodoljubnekand i d a t e. Goriško. Porodilo o sejah deželnega in okrajnih šolskili STetOT. V »Slov. Narodu", v nUčit. Tovarišu" in v drugih časopisih čitam sporadična poročila o rednih sejah c. kr. deželnega šolskega sveta v Ljubljani in o rednih sejah c. kr. okrajnih šolskih svetov. Baš tako čitara v časopisih poročila o ljubljanskem raestnem šolskem svetu in v poslednjem času tudi o sejah okrajnega šolskega sveta postojinskega in logaškega okraja. Sedaj je pa začel poročati ud goriškega c. kr. okrajnega šolskega sveta »Učiteljskemu Tovarišu" o rednih sejah te korporacije. To je hvalevredno in dobro bi bilo, ako bi vsi učiteljski zastopniki na Slovenskem poročali vsaj v strokovne liste o sejah c. kr. okrajnih šolskih svetov. Vsakega za šolo vnetega človeka, četudi ni učitelj, zanimajo taka poročila in jaz predlagara, naj bi tudi učiteljska zastopnika za tolminski in sežanski okraj posneraala onega iz goriškega okraja. Ker pa v c. kr. deželnera šolskem svetu nimarao takega zastopnika, ki bi to utegnil storiti, prosim gosp. dr. Tumo, kot zastopnika deželnega odbora v c. kr. deželnera šolskera svetu, da nam on blagovoli o sejah c. kr. deželnega šolskega sveta poročati BUčiteljskemu Tovarišu" ali pa BSoči". Hvaležno mu bode vse učiteljstvo za to. Nekoji se menda boje porocati v liste o sejah c. kr. okrajnih in deželnih šolskih svetov, češ, da je to ^uradna tajnost" — »Amtsgeheimnis". To pa ni res, zakaj poroča naj se samo to, kar se sme poročati. — V nemškem strokovnem listu čitam : wAmtsgeheimnis im Bezirksschulrathe. Das Gesetz verbietet nur die Voroffentlichung jener Angelegenheiten, durch deren Bekanntmachung offentliche, dienstliche oder private Riioksichten verletzt werdenfa. — Gg. zastopniki na noge in pišite! Istra. U Sv. Mateja, na Lucijin dan 1900. ,Tko za svietoin plače, bez očiju ostaje". ,Nai*. poslovica." Dopisnik dopisa iz Istre pod naslovom »Učitelji i izbori u lstri" plače — krokodilske roni suze. Siroticu srce boli, jer mu grči ljuti srce stisli i otimlju mozgu misli, kejeno su okrenute, oj onarao . . . Plače, jer se ne može obistiniti »duos litigantibus tertius gaudet — da uslied našeg razdora pobieditreci, vec se na suprot u cielorn našem taboru iz puna grla, iz pune duše od sjevera do juga, od iztoka do zapada Istre i po kvarnerskim otocima i dolom i gorom ori pučka pjesarn: BŽivio naš Spinčič, Živio ga Bog, Izdajicam propast, Nam če pomoč Bog!u Da mu bar donji.-kle ublažim užasne boll, otarem suzu zalostnicu — a ujedno, da cienjenim čitateljetn podam novi dokaz po korau _e si oni stvoriti sliku stanja u Istri i prosuditi moci tko ima pravo, tko li krivo niže priobcujem u izvadku članak uvršten u listu »Naša Sloga" pod naslovom BUčitelj-zlotvor", koji glasi: WU prvora početku narodnoga pokreta pridružilo se ono malo pučkih učitelja, što ih bijaše naših u Istri, dušom i tielom onaj šačici svjetovnjaka i svecenika, koji bijahu na čelu torau pokretu. Od tada stajalo je narodno naše učiteljstvo, hrvatsko i slovensko, vjerno i požrtvovno uz one muževe. koji su pripravni sve žrtvovati za duševno i tjelesno dobro istarskoga patnika. Zavidna je naširn narodnim dušmanora bratska sloga i iskrena ljubav, koja vlada izmedju glavnih pokretača prosvjete u Istri, izmedju našega čestitoga svečenstva i raukotrpnoga učiteljsvva. Tu bratku slogu, tu ljubav uzajemno nastojali su dušmani naši krvni često pomutiti, ali ira to do danas hvala Bogu i rodoljubnoj sviesti sveceničkih i učitelskih krugova, nije pošlc za rukom. Kod nas nije moguče do sada poraisliti pravog narodnog svecenika ni čestitog narodnog učitelja, a da nebi obojica složno upregli sve svoje sile, da prosvjetle narod, da ga oslobode od duševnog i tjelesnog robstva, što mu ga danomice naraice i narivava nasilni susjed, jednako protivan, jednako pogibeljan jednorau i drugomu. U Istri vidjamo kod svakog narodnog poduzeca, kod svakog šole važnijeg javnog dogadjaja, složna učitelja sa svečenikora, gdje snuju i smišljaju skupno, kako bi pomogli biednomu narodu i svomu stališu. Neima u Istri poštenoga narodnoga učitelja, koji bi se otegnuo ikakvomu trudu ikakvoj žrtvi, a da nebi pošao u borbu za prava naroda uz brata, prijatelja ili susjeda svecenika — u koliko mu to propisi njegova zvanja dopušcaju. Radi toga i jest kod nas cienjeno i uvaženo narodno učiteljstvo, koje u ranogih krajevih prednjači u svemu, što je plemenito i uzvišeno, svim ostalim slojevom pučanstva. Pučki učitelj u mnogih rnjestih Istre jest zapušcenomu i zanemarenomu narodu i učitelj i svecenik i vodja u duševnih i tjelesnih poslovih. Takovomu učitelju odan je narod poput djeteta, sluša ga i sliedi kano ovca dobra pastira, a njegov glas je cienjen i uvaživan u svih narodnih krugovih. Naše narodno učiteljstvo vrši rodoljubno i nesebično i u sadanjih državnih izborih svoje državljansko pravo na korist naroda iz kojega je poteklo. Ono se doduše ne raože javno izticati, koliko bi zaista htjelo, radi nesnosnih naših političkih odnošaja, ali ono ce stalno i sada učiniti svuda svoju svetu dužnost. To rodoljubno i požrtvovno nastojanje našeg učiteljstva na korist nevoljnog naroda, ona uzorna sloga i srdačna ljubav izmedju učiteljstva i svecenstva bijaše zazorna učitelju zlotvoru, koji se je doklatio u Istru iz bratske zemlje, koja nam je vec do sada dala četu odraetnika i izdajica, koji se nalaze u službi narodnih dušmana, kojira pomažu znalice kopati grob našerau narodu. Taj učitelj — zlotvor sije vec par godina — odkad je iz narodnog našeg kola skočio u talijanski tabor, sjerae razdora, sjeme nesloge i raržnje u strukovnom učiteljskom listu »Učiteljski Tovariš" što no izlazi u Ljubljani.*) Cestimi dopisi i viestim iz Istre nastoji razdražiti naše učiteljstvo proti svečenstvu, predstavljajuc prve kano nieme robove nasilnog svecenstva ili po njegovu popora zavodnika. Mi se njemu ne čudimo, jer ga poznamo u dno duše, jer znamo do radi iz mržnje i osvete. On, kao što je prije 8—10 godina radio oduševljeno ali strastveno za hrvatsvo Istre, tako radi danas strastveno i podlo za njezino talijanstvo. Ne čudimo se dakle njemu ni raalo, jer je narodni odpadnik, jer je bacio v blato sve ono što mu za djačkih dana i prvih godina učiteljevanja bijaše najmilije na svietu, ali se čudimo uredničtvu onoga lista, koje bijaše nanj upozoreno, i koje bi moralo vjerovati više sverau hrvatsko-slovenskemu učiteljstvu Istre, nego li jednomu odpadniku narodnomu, jednomu beznačajniku. Na zadnoj skupštini »Zaveze* zaklinjao je uzoran učitelj Istre, predstavnik hrvatskih i slovenskih učitelja naše pokrajine svoje slovenske drugove, da ne mute sloge izmedju učiteljstva i svecenstva Istre, da nam je ta sloga neobhodno potrebita, hocemo li se izkopati iz klanca jadikovca jedni i drugi i sav naš narod u Istrir — a kad tamo glasilo slovenskoga učiteljstva u Kranjskoj otvara stupce učitelju odpadniku, koji neiraa ni ugleda ni poštovanja medju ostalim našim učiteljstvom ni koliko je crna iza nokta. Mi znamo vrlo dobro, da je biedno stanje našega učiteljstva, znaderao, da mu se je danomice boriti za obstanak, da je sirotan patnik kano i nevoljni narod raedju kojirn žive i radi, ali samo bezdušni zlotvor može uztvrditi, da je STemu tomu stanju krivo svecenstvo, da ono sliedi sliepo stope popa zavodnika, da su naši narodni prvaci protivni zakonu o povecanju učiteljskih placa, da su naši učitelji popovske prirepine itd. itd." »Dok je glava, bit ce i kapa" — veli rieč — pa dok bude dopisnika zloduha, do potrebe bit ce i mene, *) Iz Istre imamo šest sotrudnikov. Uredn. jer pišern savjest mi je čista, ne proti učiteljem, no za istinu i pravo. Nu samo u slučaju, kad on ne bude praznom vrecom, pojedinim brašnom polazio u mlin; kad ne bude mlatio praznu, jurve davno omlacenu slarau. Kao što duga združa sve nebeske boje i u njoj je ponajliepŠe vidirao, tako i u gori navedenom članku vidimo na sve njegove do sada izašle dopise iz Istre vrlo liepi, temeljit, istinit, zasluženi i zaključni odgovor. Tko ima oči neka vidi, tko ima uši, neka sluša.*) Božo Dubrovic. *) Kakor istrski, oziroma hrvatski, tako trdijo tudi slovenski klerikalci, da smo napredni, svobodomiselni učitelji, ki smo zvesti pristaši naše dične -Zaveze", narodni odpadniki. Istina je pa, da smo napredni slovenski učitelji tudi zvesti slovenski sinovi, čeprav sjno v boju zoper mednarodni klerikalizem, tudi učitelji mednarodni, ker smo prepričani, da nain bo mogoče le na ta način paralelizovati klerikalne napade na napredno učiteljstvo in novo šolo. Prosimo, čitajte pazno današnji članek: ,Slomškarji, (.ujte!" Ali ni to, kar piše rNovi List" najostudnejši pamflet na napredno slovensko učiteljstvo, karkoli smo jih do danes čitali v klerikalnih listih, katerim prištevamo tudi ,,Našo Slogo\ Uredn.