KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 21 (1) PATENTNI SPIS INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 JUNA 1940 BR. 15633 Telefunken Gesellschaft fiir drahtlose Teleeraphie m. b. H., Berlin, Nemačka. Uređaj za povratno javljanje za otpremnike signala za ateriranje uz pomoć signalnih znački. Prijava od 8 decembra 1937. Važi od 1 jula 1939. Naznačeno pravo prvenstva od 8 decembra 1936 (Nemačka). Za kontrolu besprekornog rada otpremnika signala za ateriranje pomoću signala je poznato, da se na izlazu otpremnika odnosno na ulazu u kabl jedan deo visoko-frekventne energije usmeruje i dovodi kontrolnoj spravi. Do sada za ovo upotre-bljeni uređaji ni iz daleka ne zadovoljavaju sve zahteve, koji se moraju postaviti kontroli ovih za ateriranje vazdušnih vozila važnih otpremnika. Uređaj za povratno ja vijanje ima zadatak, da osim načina rada visokofrekventnog dela otpremnikovog i modulacionih uređaja, ispituje radno stanje veznih provodnika od otpremnika preko kabla ka anteni. Sad su poznati uređaji, vidi sl. 1, kod kojih neusklađenost izlaza otpremnika pri prekidu jedne sprovodničke veze treba da izvede povratni tok napona za povratno javljanje. Ovaj uređaj ima naročito veliku nezgodu u tome, što je napon za povratno javljanje u veoma velikoj meri zavisan od dužine kabla i od dužine dipola. Po pronalasku se stoga predlaže, da se jedan deo modulisane visoke frekvence otpremnika usmeri i tako dovodi ka kakvom instrumentu za kontrolisanje, da se ovaj niskofrekventni naizmenični napon ili sam vodi preko veza koje treba da se kontroli-šu ili se pak upravlja kakvom pomoćnom strujom koja se odašilje preko veza koje treba da se kontrolišu, na primer pomoćnom strujom kakvog lokalnog izvora napona. Na ovaj način mogu biti kontrolisa- na sva ona mesta za vezivanje, čije se postojanje želi da kontroliše. Misao pronalaska može biti rešavana na različite načine. U sledečem su opisani nekoliki primeri izvođenja. Jedan naročito jednosatvni uređaj za povratno javljanje, koji svakako ne bi pokazao sa dovoljnom sigurnošću kratku vezu u jednom od veznih sprovodnika, pokazan je na si. 2. Na izlazu a otpremnog kola b, koje se nalazi simetrično prema zemlji, se na jednoj strani uzima modulisana visoka frekvenca i daje se usmerivaču c. U anodnom kolu cevi postajući zvučno frekventni naizmenični napon se oduzima od kakvog prenosioca d i zatim se vodi preko sprovodnika koji treba da se kontrolišu. U primeru izvođenja prema si. 2 bi morala ova zvučna frekvenca biti vođena od sekundarne strane prenosioca d preko pri-gušnika e, voda f za napajanje, kraja g di-oola, povratnog sprovodnika h, prigušni-ka i za vezu, sprovodnika k, polovine m dipola, drugog voda n za napajanje i pri-gušnika o ka pokaznom uređaju za povratno javljanje. Pošto se sprovodnici h i k u kao cev izvedenom dipolu vode izoli-sano odgovarajući zvučnoj frekvenci i svagda su vezani sa krajevima polovina dipola, to bi već odlamanje vrha jednoga dipola proizvelo prekidanje zvučno-frekvent-nog kola za povratno javljanje i time bi stavilo u dejstvo alarmni rele. 1 prekid mo-dulatora ili visokofrekventne energije bi Din 20.— izvelo povratni tok na nulu napona za povratno javljanje. Ako se prigušnik i zameni kakvim otporom, ili ako se priguš-niku priključi kakav otpor na red, to kratka veza kabla ili dipola proizvodi premoš-ćenje otpora i time povećanje napona za povratno javljanje, tako, da se i kratka veza može pokazati na kontrolnom instrumentu. Svakako je ovaj slučaj u veoma velikoj meri zavisan od slučajnosti. U ovom primeru može naravno umesto triode c biti upotrebljena i jednostavna dioda. Vezivanje bi se tada tako izvelo, kao što je pokazano na si. 3. Na si. 4 je pokazan jedan dalji primer izvođenja, koji omogućuje kako kod kratke veze tako i kod prekida besprekorno pokazivanje uređaja za povratno javljanje. U ovom. slučaju se radi sa pomoćnom strujom, koja se vodi preko veza ukupnog postrojenja koje treba da se kontrolišu. Dva u njegovom kolu struje nalazeća se relea M i N imaju radni kontakt n odnosno mirni kontakt ns, koji se nalaze u anodnom kolu usmerujuće cevi c. Šema vezivanja prema si. 4 je pokazana za normalni slučaj rada, u kojem je rele M nadražen, a rele N nije nadražen. Dok relejni namotaj relea M leži na red sa kolom struje obrazovanim iz prigušnika o, voda n za napajanje dipola, polovine m dipola, voda k, otpora i’, voda h, polovine g dipola, voda f za napajanje dipola i prigušnika e, relejni namotaj N je preko otpora p priključen na ovo kolo struje. Oba otpora i’ i p treba da imaju približno iste omske vrednosti. Način dejstva ovoga uređaja je sad sledeči: Jedan deo od otpremnika b dolazeće visokofrekventne energije dospe-va na rešetku cevi c. U anodnom kolu ove usmerujuće cevi leži transformator d, koji zvučno frekventni napon prenosi na u-ređaj za povratno javljanje. Oba su kontakta n i ra zatvorena u slučaju normalnog rada. Pomoćni se napon, koji se na primer oduzima usmerivaču rešetkinog napona od 35 volti koji postoji u otpremniku, vodi preko gore navedenih sprovod-nika i relejnih namotaja. Pošto se pred releem M nalazi otpor p, to će jedino rea-govati rele M i privući će svoj radni kontakt n. Pošto je kontakt relea N izveden kao miran kontakt, to će on pri nenadra-ženom releu biti isto tako zatvoren. Prekidanje sprovodnog vođenja ima za posle-dicu izostanak pomoćne struje i time i padanje radnog kontakta ri relea M. Kratka veza u vodu pomoćnog kola struje, koje bi na primer izazvalo premošćenje otpora i’, ima za posledicu reagovanje relea N i time i otvaranje mirnog kontakta r2. U oba slučaja se prekida anodno kolo cevi c; time se usled' izostanka zvučno frekventnog kontrolnog napona stavlja u dejstvo alarmni rele. Po sebi se razume, da se ovim uređajem isto tako kontroliše način rada otpremnika odnosno njegovog modula-tora. Dalja mogućnost za izvođenje misli po pronalasku sastoji se u uređaju prema si. 5. Tamo su na oba dipola m i g spregnuta dva pretvarača q i s struje sa po jednim usme-rivačem t i u. Preko tri prigušnika o, i i e i uređaja kondenzatora i otpornika Ci, Ri se od usmerivača u i t odavani zvučno frekventni napon dovodi rešetci cevi c. Otpor R3 služi za odvođenje usmerivačima proizvedene jednosmislene struje. Visoka frekvenca se pomoću filtarskog niza e, C2, Ri, Cs održava udaljenom od rešetke cevi. Kod kratke veze u kablu se premošćuje zvučnofrekventni napon, pri prekidu kabla on više ne dospeva na rešetku cevi, tako, da se u oba slučaja napon za povratno javljanje gubi. Kao usmerivači u i t mogu biti upotrebljeni proizvoljni cevni usmerivači u i t mogu biti upotrebljeni proizvoljni cevni usmerivači odnosno drugi detektori. Najzad je moguće još jedno izvođenje misli pronalaska prema si. 6. Otpori i’ Ri i R2 i amplituda visoke frekvence, koja dospeva na rešetku cevi c, treba pri tome da se tako izaberu, da u redovnom stanju postrojenja prednapon rešetke ima takvu vrednost, da se radna tačka cevi prema si. 7 (karakteristika, kod koje je anodna struja la naneta u zavisnosti od napona Ug rešetke) nalazi na donjem prevoju karakteristike, na primer pri —.10 volti. U ovom radnom trenutku cev ima optimalno usmerujuće dejstvo. Kod premošćenja otpora i’ bi cev dobila puni negativni prednapon na primer —35 volti, tako, da se prema si. 7 napon za povratno javljanje gubi. Kod prekidanja sprevodnika koji treba da se kontrolišu dobija cev prednapon rešetke o odnosno mali negativni prednapon, tako, da cev prema si. 7 radi na pravom delu svoje karakteristike i usled nedostajućeg usmerivanja izostaje zvučno frekventni napon za povratno valjanje. U ovom se slučaju svakako znatan porast visokofrekventnog napona na rešetci cevi daje pri kratkoj vezi ili prekidu sprečiti samo tada, kad bi za dužinu kabla i dužinu dipola postojao kakav određeni propis. U- primerima izvođenja prema si. 5 i 6 su dipolovi pokazani samo šematički, ali oni treba da odgovaraju uređajima koji sti pokazani na sl. 2 do 4. Iste oznake pokazuju iste elemente vezivanja. Kod svih primera izvođenja treba da se napon za povratno javljanje prenosi bežično ili kakvim žicanim vodom na kakvo udaljeno nalazeće se mesto za kontrolu. Patentni zahtevi: 1. Uređaj za povratno javljanje za otpremnike signala za ateriranje pomoću signala, kod kojeg se jedan deo modulisane visoke frekvence otpremnika usmeruje i dovodi kakvom kontrolnom instrumentu, naznačen time, što se preko svih veza koje treba da se kontrolišu upućuje niskofrek-ventna ili jednosmislena struja koja služi za kontrolu. 2. Uređaj po zahtevu 1, naznačen time, što se nisko frekventna struja preko voda za napajanje dipola, jedne polovine dipola, prigušnika ili otpora koji vezuje oba kraja dipola, preko druge polovine dipola i drugog voda za napajanje dipola dovodi ka kontrolnom instrumentu. 3. Uređaj po zahtevu 1, naznačen time, što kakva pomoćna struja, koja se vodi preko jednog voda za napajanje, jedne polovine dipola, jednog otpora koji vezuje oba kraja dipola, druge polovine dipola i drugog voda za napajanje, nadražuje rele sa jednim radnim kontaktom za struju, ali da se preko otpora na istom pomoćnom kolu struje priključeni rele sa u kolu usme-rivača nalazećim se mirnim kontaktom ne nadražuje u slučaju normalnog rada. 4. Uređaj po zahtevu 1, naznačen time, što su na obe polovine dipola spregnuta dva pretvarača struje sa po jednim usme-rivačem, koji usmeruju jedan deo visoko-frekventne energije i tako postajuću zvučnu frekvencu po filtriranju visoke frekvence daju rešetci kakve pojačavajuće cevi. 5. Uređaj po zahtevu 1, naznačen time, što je predviđen uređaj raspodeljivača napona za prednapon usmerivača, koji se sastoji iz otpora, koji vezuje oba kraja dipola, i jednog drugog otpora koji se nalazi u kolu usmerivača. Ure