Dvora’ God. V. Broi 9. Zagreb, 3. marta 1933, Pojedini broj stoji 1.30 Dinara Vsa društva v dravs-ki banovini se opozarjajo na razširjeno podružnico našega glasila »latre« v Ljubljani. Podružnica uredništva in uprave lista, ki jo je dosedaj vodila z uspehom »Mlada Soča«, je odprta sodelovanju vseh društev. Pozivajo se zato vsa slovenska emigrantna društva, da z vso vnemo podpirajo ljubljansko podružnico, ki ne sme samo ostati na dosedanji visini, ampak se mora Še bolj dvigniti. — Ravno slovenska emigrantska društva morajo pokazati da v njih ni zamrlo čuvstvo za dober emigrantski tisk na še najmočnejše orožje proti fašističnim sistemom na Goriškem In Tržaškem Vsak emigrant v slovenskem delu države naj usmerja vse svoje vesti o razmerah v Julijski Krajini, ko jih uobl na en ali drugi način na ljubljansko podružnico »Istre«. — Savezni direktorij. GUŠILO SAVEZA IIIGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JMUJSKF. KRMI NE ZASEDANJE EMIGRANTSKEGA SAVEZNEGA DIREKTORIJA V on 25. M 26. FEBRMA V ZAGRENI Ivan Stari v Saveznem direktoriju — Primamo stališče Julijske Krajine v sporih med Jugoslavijo in Italijo — Nadstrankarsko stališče emigracije — Pomen ljubljanskega uredništva »Istre« za naš tisk — Statistično delo v razvoju — Nepristranost Saveznega vodstva — Kolonizacijski emigrantski svet Z veselim, obetajočim porastom emigrantskih organizacij v zadnjih časih so seveda porastli tudi delo odgovornosti in problemi za izvoljene voditelje emigracije v Saveznem mrektoriju. Že pri zadnji seji saveznega di ektorija se je pokazala potreba po čimprejšnji seji direktorija. Zato je Savezni direktorij držal svoje seje dne 25. in 26. februarja v Zagrebu. Takoi v piičetku zagrebškega zasedanja ie kiH/ptiral savezni direktorij za svojega ro\ega člana g Ivana Starija, znanega našega neutrudnega borca za Istro v burnih in nasilnih povojnih letih v Istri. Samo par mesecev deli z nami grenki kruh emigracije in že je dobršen del emigracije zvedel za njegov dohod. Naš list »Istra* je pa seznanil s početkom delovanja Starija v emigraciji prav celo našo emigracijo. Kdor Starija tako dobro pozna kot sedanje savezno vodstvo in ki ve. kaj je Istri in istrskemu ljudstvu pomenil Stari v najtežjih dnevih in na najtežjih mestih in v najnevarnejših trenutkih ta bo znal ceniti kako močaji pril'» energije za našo stvar pomeni aktivno delovanje Starija v emigrantskem delu. od koliko koristi bo njegov ne-razrušljiv optimizem, njegova vztrajnost v organizacijskem delu v organizacijah ter drobno delo. od človeka do človeka, njegova predana in zvesta služba samo Istri in prav noben' drugi stvari. Savezni predsednik ie v daljšem eks-pozeju podat sliko zunaisko-političnega značaja s posebnim ozirom na fašizem In njegove spletke ter časopisno kampanjo nrotl Jugoslaviji. Podčrtal je, da le primarni začetek in pravi povod spora težko stanje našega naroda v Julijski Krajini, da pa je znala italijanska propaganda spretno zamolčati in preiti preko tega ter sf vreči z vso silo na Dalmacijo Emigracija mora zato založiti vse sile. da z zunajno in notranjo propagando v svetu in v Jugoslaviji vzdržuje vedno živ pomen problema Julij' ske Krajine ter da ga vedno znova pred' naša v ospredje medsebojnih odnosov med Jugoslavijo in Italijo. Daljša diskusija je naznačila pota in načine ki se že podvze-majo in ki se še imajo podvzeti za čim uspešnejše delo v tèm pravcu. Prav živemu in vestnemu proučevanju je bilo podvržena notranja situacija v dr žavi. Neglede na protivna mišljenja posameznih nrav redkih in osamljenih emigrantov ter na dnevno zapletajoče se situacije pred katere so postavljene naše organizacije. Savezni direktorij ponovim le potrjuje svoje prejšnje sklepe, da se emigracija kot organizirano telo absolutno nima mešati v notranje politične prilike lugoslavije Emigrantske organizacije se nimajo naslanjati na nobeno izmed obstoječih pa tudi ne bivših političnih grupacij Jugoslavije. Posebni» previdni moralo biti v tem oziru voditelj» posameznih organizacij. Cim višje mesto zavzema posamezni, emigrant v emigiamski organizaciji, tim previdnejši mora biti v svojih pristankih na razne politične struje v državi. Savezni ort-asednik našteva nato vrsto vlog in osebnih intervencij na najvišje fak torie v držav v zadevi oerečih političnih in sucinhrli Problemov emigracije- Razlaga dalje široko in zamudno delo. da se zastopniki narodne skupščine in senata spoznajo s Problemi emigracije ter da se tako v na čionalm zakonodaji zajamčijo emigraciji °ne pravice k jih v drugih državah davno imajo emigracije v svojih lastnih nacionalnih d'žavah. Savezni direktorij ''•dobrava predsednikovo delo ter predlaga nadaljevanje v započetem pravcu. Pregled dela raznih saveznih odsekov prikazni e nekatere odseke v polni delav-n°sti, za druge pa nalaže yrst? u*{,!;f'poX' ki iih imajo dvigniti k realizaciji njihovih nalog Odobri se predlog, da “,or?, ka emigrantska publikacija. kl J”® 2a javnost, pregledana in odob en . od saveznega v0^stv1a,.„i; ne bi se zope* ponavljali s'u^aJ •" dosti v navaianju podatkov, z®r r * ' d,kov ali pa neokusnosti v zadeva^ ka skupnega trpljenja Posebno se P • rajo vse organizacije, da ja predlo publikacije namenjene za javnost višjemu saveznemu vodstvu v odobritev. Vsa društva v dravski banovini se pa opozarjajo na razširjeno podružnico našega glasila »Istre« v Ljubljani. Podružnica uredništva in uprave lista, ki jo Je dosedai vodila z uspehom »Mlada Soča«, je odprta sodelovanju vseh društev. Pozivajo se zato vsa slovenska emigrantska društva, da z vso vnemo podpirajo ljubljansko podružnico, k| ne sme samo ostati na dosedanji višini, ampak se mora še boli dvigniti. Ravno slovenska emigrantska društva morajo pokazati, da v njih ni zamrlo čustvo za dober emigrantski tisk. naše najmočnejše orožje proti fašističnim sistemom na Goriškem in Tržaškem. Vsak emigrant v slovenskem delu države naj usmerja vse svoje vesti o razmerah v Julijski Krajini, ko jih dobi na en ali drugi način na ljubljansko podružnico »Istre«. Posamezna ljubljanska ter tudi podeželska društva naj poskrbijo, da bo prav živ kontakt med njimi in pa ljubljansko podupravo in po-duredništvom Ravnotako priporoča savezni direktorij, da vsa društva podpirajo organi-zatorno-propagandni odsek Saveza, ki ima sedež v Ljubljani. Organizatorno-propagandni odsek Saveza ,e eden izmed najvažnejših odsekov in z njegovim podpiranjem podpremo načrte in! cilje emigracije same. Neumorno delo stastlstičnega odseka Je moralo, klub velikim teškočam. pokazati svoie uspehe. Nekatera društva so tako že izvršila statistiko emigrantov v svojih okrajih, druga ga pa dokončavajo. Upoštevajo se pa predvsem težave, ki jih imajo veliki emigrantski centri kot so Maribor, Zagreb in pa Ljubljana. Ne podaljšuje se samo rok za izvršenje statističnega dela v velikih emigrantskih centrih, ampak se predvideva tudi način izvrševanja v etapah. Z zadovoljs'vom sprejema savezni direktorij n aznanje, da so od časa zadnje seje pristopili dve novi emigiantski društvi v Savez in sicer: I. Udruženje Jugoslovena »Istra-Trst-Gorica i Zadar« v Zemunu (ulica Zmaj .lovina, kalana Sedam Graničara) II. Udruženie emigranata iz Italije: »Gortan i Bazovica« (Hotel Imperiai 167 Saraievo). Kar se pa tiče raznega vrenja, struj in nazorov v posameznih večjih emigrantskih centrih, ne smatra Savez to za nekaj škodljivega, ampak le za znak živega interesiranja za emigrantske probleme, v živi dinamičnosti sji ki hočejo le en cilj: osvoboditev Julijske Krajine. Savezno vodstvo nadzira pazljivo razplet raznih struj in protistruj v emigraciji ter posega je takrat vmes, kadar prežbro vrenje nazorov in struj v kaki stvari zavira reševanje splošnih emigrantskih problemov. Je zato v izvršitvi od strani Saveza anketa glede razmer med llublianskimi društvi. Ta anketa ie v svoji prvi, zaenkrat je informacijski fazi, ugotovila, da je prav zaprav želja vseh emigrantskih društev Ljubljani, da se ustvari nek meddruštven forum v Ljubljani, le glede delokroga, kompetence in naziva tega foruma so mnenja različna. Anketa se bo završila v Ljubljani tekom bodočega meseca s sodelovanjem delegatov vseh društev in pa tudi posameznih emigrantov, nosilcev gotovih nazorov. Savezni direktorij se soglaša z celo našo emigracijo, ki le bila absolutno prot» temu. da ie šel S. K. Primorie igrat nogometno tekmo v Trst. Je mnenja, da je S. K. Primorje najmanj poklicano, da hodi v sramotne goste na sperino tekmo v trpinčeno deželo Primor-'„»e. Ne odobrava oa Savezni direktorji ano-' nimnost napadov proti S. K. Primorje, ker je bila nacionalna zabloda S- K. Primorja pa. tako velika, da se ni bilo potreba skrivati za obsojenja vredno anonimnost, ampak bi se moralo možato in odkrito protiv temu nastopati- Saveznemu vodstvu ie najvišji princip absolutna nepristranost napram vsem emigrantom, zlasti pa organiziranim v emigrantskih društvih. Zato je ponovno interveniralo in še intervenira pri pristojnih oblasteh za bivše, za' prte člane društva »Mlada Soča« in jim skuša pomagati v toliko, v kolikor se niso pregrešili proti sedaj veljavnim zakonom države. Saveznim sejam je sledila obširna kolonizacijska konferenca, na kateri je bilo sklenjeno, da se ustanovi poseben kolonizacijski emigrantski svet za koordinacijo posameznih kolonizacijskih ak cij. ISTRA JE SLOVANSKO IME Za najstarejšo zgodovino neke pokrajine „u najvažnejši viri imena rek in gor. Za iskanje najstarejšega ljudstva so najvažnejše reke, ki jii» najstarejši človek časti kot izraz Boga-Stvarnika, oziroma njegove dobrote napram ljudstvu. Najstarejše kulture nastajajo ob rekah kj se častijo sčasoma po božje (n pr Nil. Evfratin Ganges, Tigris), tako da postane tudi njih ime sveto in se ohrani v vekove. »Španske« reke Minho, Tajo, itd., smatra n. pr. dr. Zunanič za ostanke imen nekega mongolskega jezika CMin-Ho, ’Ta-Ho). Evropske reke so seveda različnega izvora. Neko azijsko pleme je dalo ime Donavi, ki ga moramo primerjati z Donom, ki ie praslovansko ime. bolje rečeno predslovan-sko to se pravi nekega mnogoštevilnega in zelo razširjenega ljudstva, zelo sorodnega Slovanom, ki je govorilo nek jezik. Ki ie nastajal in se razvil končno v slovanskega Ta iezik je bil najbrže nekaj takega kot litvipski. ki se slovanskim najbolj bm zek. Jezikoslovci so našli zvezo med imeni posameznih rek in ta imena so najboli razumljiva Slovanu »Traki« so imenovali n. pr. Donavo »Ister« ki je s predglasom (B)ister že pristno slovansko. Neštete slovanske reke kot Bister, Bistra. Bistrica potriuiejo to! To isto ime imajo mogoče tudi druge reke: Isar. Izara Isere, češka J'-zera Filolog Muc h je dokazal to istost. kl jo drugi negirajo, ker manjka v vsen imenih katera primerja z »Istros« glas »t» Nam pa gre tu za »Bistro«, ki je očividno s tem v zvezi Rimski pisatelji imenuiem tuni neko ljudstvo Istrov (Bistri) po katerem naj bi dobila naša Istra ime. Predgias (»h«) ie pozneje odpadel in ostali so istrt, Istria, Istra. 2e tc, da latinska pisava ima ta glas pred 'istria (kot n. pr. Sil-istrija na Donavi(i) v Dobrudži) nas opravičuje postaviti pred naše današnje 'me nek prvotni glas, kj se nam da ket sam od sebe: Bistrija to je Bistra. (V latinščini so često pisali začetni »b« kof »h«!) ime torej izvira nedvomno od ljudstva ki si je nadelo ime svete reke "»Bistre«! Slovani so častili reke in morje. Mrliče so žgali ladji, da je šel duh b Velesu »onstran morja«! Častili so duhove voda: vodne vile, severne bereginje (z vodnih bregov), nav-ke (glej ime Neva, ruska reka in onstranski raj »Nav«) rusalke (»rus», reka, mogoče imena kot Raša, ki je tudi v Istri!), itd.Poznamo tudi moška imena vodnih božanstev. a ženska so v zmagovalni večini. Reka jim je bila kot nebeška mati, kateri so žrtvovali v dobi suše, a tudi iz obilja. Še danes imenujejo Rusj svojo »ma-tuško« Volgo: mat’ rodna ja! Kaj šele na Krasu, kjer je voda (dež) večno vprašanje: žetev ali lakota? Slovani so se radi imenovali po svoji reki ali morju: Pomorjani, Obodriti (»ob Odri«), Polabam (po Labi). Pri nas na jugu so nastajale kneževine sledeč rekam: Neretva. Zeta. Velika Morava itd.! Evo tako so se tudi ti Slovani poimenovali po svoji ljubi rekj »Bistri« — Bistri, Bistrani, danes Tstram Delitev naše države v banovine po rekah je popolnoma pravilna, v duhu starih Slovanov! Katera je bila ta reka »Bistra« to je težje vprašanje. Lahko bi mislili na Donavo. Tstro, Bistro, češ, da so od tam »Histri* prišli, a verjetneje ie. da je ta Bistra v Istri ali vsaj v bližini, ker čemu naj b, ljudje od Tsira. Dunave še lako daleč od nje hoteli ohraniti ime. Tudi ne poznamo enakega primera v zgodovini. Nekateri trdijo, da so Slovani dajali rekam v novi domovini imena iz stare dežele, odkoder so prišli. Le to bi torej bilo mogoče: da U! ljudje, ki so se izselili iz pokrajine Donave = 'Istra, dali neki rečici v novi domovini ime ljubljene, svete reke »Tstre«! Bodi temu kakorže koli, rečico moramo najti v Istri. Jaz mislim, da je bila današnja Reka, ki je ista z Bistrico pri Ilirski Bistrici! Mogoče tudi. da je njeno ime bistra« dokler se ne izgubi v kraške jame. »Temava« (Timava, temna, nečista) ko pride iz »teme« zopet na dan. Vse kraške reke so med seboj v zvezi v podzemeljskih jamah »Vipava* se izgovarja čisto Ipava« Pomenja mogoče isto kar »Temava« (tako ljudje izgovarjalo in pravilno bi morali tako pisati). Tud; »Uncu« je mogoče odletel kateri predgias. Branjica je "Vra-njica nečista, iz teme na dan prišla. S temi imeni bi lahko primerjali češko »Sazavo« čađavo, temno! Slovani so imenovali reke često po boji!) 2 u n k o v i č trdi, da imena Bistra, Bistrica naših rek in rečic ne pomenijo bistro čisto (on hitro) ampak vodo. ki teče čez bus, busak = pašnik. Naspa zanima samo. ali je ime slovansko, ker je s tem dokazan slovanski izvor imena »Istre«. Razumeti danes posamezna imena najti njih prvotni, prvi pomeri, Je težko. Dane* n. pr. »bistro« pomeni čisto, hitro, živo; iz tega vidimo, da »bistro« ni prvotno pomenilo ne prvo. ne drugo, ne tretje! Za našo stvar je še eno ime reke v Istri zanimivo, m sicer: Leme! Litvinska mitologija pozna namreč boginjo voda, rek: »Laima«, ki je brez litv. dittonga »L e-ma« Kot boginja rek je postala boginja usode; reka je simbolizirala tok življen-j a. Sem sodi srbski Lim. Ime ie praslovansko od glagola »liti«! Imena rek govore za nas kot prvotne prebivalce m to so najmočnejši svedoki naše prapravice do te zemlje (prim: Lava. Laba; m) b)1 Boginja Laima pa ie prvotno le vodt.a vila, ker vse vodne vile so v s.an Litvi Laime. ki so isto kar naše vile, božanstva rodovitnosti in blagostanja. Ta je druga reka praslovanskega imena. Tretja bi bila Raša. Ime je od rus, ruslo tok vode. od kateie besede so Rusalke. Naša reka Bistra (dem. Bistrica) se izgublja v Škocijansko jamo pri Divači in tu imamo novo oporo trditvi, da je bila ta voda sveta, in sicer se nam tu sama vriva staroslovanska boginja Diva. Divana (na severu Dieva. Dzievana)! Poljski kronik D 1 u g o s z (Hist. Poloniae) jo identificira z Diano, zato misli Brflckner, da ie ta boginja izmišljena. N i e d e r 1 e Pa jo »brani« in pravi, da je njeno ime nastalo iz božanstev nižje vrste kot so a pr. vile, Evo naše Dive, Divače, ki je vodna vila (kot Laima in Raša). Ime Divača kaže na brezdvomno praslovanstvo te zemlje, na kult božice Dive ob Bistri. Timava (ki j® Reka, "Bistra) pride pri Štivanu na dan in tam leži staroslovanski Devin (=Devin grad). Vse potrjuje, da je bila ta reka sveta narodu in se je narod sam Po njej imenoval. Stari Slovani so imeli namreč več mest, ki so jih imenovali po imenih svojih božanstev. Najboli so znana sveta mesta Devin (danes Magdeburg) ob Labi, Dvinsk ( Devin-ski grad) od Dvini. Volin v Po-morjuO). ruski Volinj, itd. Značilno za to bogoslužje je mesio ob reki, ali o b njenem ustju. Oboje ie sveto. Točno tako je pri nas na jugu. Zadnji dokaz je sled božjega imena Veles, Vo’os v Voloskem. Veles-Volos, Velet, velikan je nastalo od »velov« duhov mrtvih, kar je litvinska beseda. Istega izvora so »vile=, kj jim vlada bog Onostranstva, bog »nava«, ki je »preko vode« __ »onstran mo*ja»! Ta bog ie Veles-Volos in njegova mesta in svetišča so ob rekah in morjih, kot naše Volosko. Primerjaj Veles ob Vardarju, ruske Volosove, poljski Volin, o katerem pravi kronist H e r b o r d, da je bil sedež češčenja slovanskega Plutona! Staroslovanski bog nava, ki vlada »onstran morja« je prvotno le Vel, potem Veles Velen, Velin, Volin itd. Stari »Kar-ni« ki so častili Velena (Belenus) so torej morali biti Slovani. Poromanjena predslo-vanska plast je dala »Ladince«, ki so v dobi beneške republike navzeli italijansko narečje in ki, pomešani * par stotinami italcev tvorijo danes italijansko govoreči del Istranov. Davorin Trstenjak smatra beneško narečje za poromanjeno slovansko govorico starih Venedov. ki ie bila kot nekaka »litvinščina«! Kar zgodovina ni napisala, to so ohranila krajevna imena, imena rek in gora! In ti dokumenti nam pričaio o najstarei-š i religiji Slovanov. Kot smo videli o. Divi (Divači), Laitni, o Velesu, božanstvih voda, rodovitnosti usode, smrti in življenja »onstran morja«! Diva in Laima sta se iz- PRAVA UTJEHA ZA ŽIVČANO BOLESNE Jest mole upravo Izašlo razjašnje-njel 0 Istom se objašnjavaju mnogogodišnja iskustva o razlozima, postanku I liječenju živčanih bolesti. Ovo evandjelje zdravlja šaljemo svakome POSVE BADAVA. tko ga pismeno zatraži od donje adrese. Hiljade zahvalnica dokazuju nenadmašeno jedini uspjeh neumornog savjesnog istraživanja za dobrobit patnlčkog čovječanstva. Tko pripada VELIKOJ CETI ŽIVČANO BOLESNIH, tko trpi od rastresenostl, tjeskobe oslabljenja pamčenja, nervozne glavoboljo, besanice, želučanih smetnja, prevelike osjetljivosti, bolova u zglobovima općenite ili djelomične tjelesne slaboće ili od drugih bezbrojnih pojava, MORA DA ZATRAŽI MOJU KNJIŽICU UTJEHE! Tko Ju pažljivo pročita, doći će do utješljivog uvjerenja, da postoji jednostavan put do zdravlja i životne radostil Ne čekajte I pliite loš danas! Sabirno mjesto pošte: ERNST PASTERNACK Berlin SO. Michaeiklrchplatz Nr, 13., Abt. 938 gubili v novejši dobi, Veles pa je postal »skotjj bog«, bog čred, ker ie bil bog r o-d o v i t n o s t i. Znaki ladinščine govorijo za neko pred-slovansko plast, premešano s tem ali onim narečjem. »Latinski »i« za soglasnikom imajo tudi Slovaiji. Clavis — ključ, fiamma — plamen, plenum — pln, itd., izofona ka-ča, dvoglasniki: dolgi c = ej, oj, aj. Folgaria — Folgrait, kar Carlo Battisti omenja v svoji studiji »Questioni linguistiche ladine.. Dolgi lat. o = ou, »ul« pred zobnikom je »u» ali »ul« (naše n pr., ptKtti,"poiz'éti),~i. d; -Zmruslvemki mečejo Galce. Ilirce, Kete. Venede sem pa tja kot marijonete. »Ladinščina« je dokazana tudi v Istri. Iz te plasti ie nastalo napol latinska mešanica ob ob-li, ostalo se je razvilo v slovansko narečje Isterska »romanska« plast ir še premalo raziskana, da bi mogli z gotovostjo kaj trditi. Le eno vidi vsak človek, če je pošten, da so »Istri« bili Slovani, da je torej prvotno tudi zemlja ki nosi njih ime bila vsa slovanska. Celje, februarja l!r33. Ado Makarovič. GOSPODINJSKI TEČAJ? Postojna, februarja 1933. V Košani so že pretečeno jesen otvorili gospodinjski tečaj za dekleta v starosti do 20 let. Pouk se vrši na teden ob večernih urah. Tečaj vodi in poučuje neka Italijanka, učiteljica v Košani. Toda ničesar ne poučuje, kar bi spadalo v gospodinjstvo. Glavni predmet je italijanščina, petje (brez tega fašistični šolski sistem ne obstoji) in kogar bo nanesla pot mimo, bo slišal smeh in klepetanje. Tečaj je sicer obiskan zelo slabo. — Italijanske učiteljice pač ne bodo učile gospodinjstva naših deklet — mogoče bi bilo le — obratno! (Agis) MUSSOLINI ALI — KAJ PRAVI ZGODOVINA IZ »BATAGLIE SINOIDALI« Osem let po 18 brumerju je Bona-parte Iz Tilsita vladal Evropi; devet let po prihodu na vlado, je Cavour ustvaril Italijo; v devetih letih je Bismarck ustvaril nemško carstvo, v desetih letih je Mussolini razruršil državo, izmozgal ljudi, jih dovedel na rob propada in priboril Italiji najslabše ime. (Agis) FAŠIZEM IN CERKEV V JULIJSKI KRA-JINI. G. Fran Cemažar, kurat v Opatjem selu. je v januarju t. 1. prejel ukaz, da mora zapustiti Italijo. G. Cemažar je rojen l.jub-Ijančan in je jugoslovanski državljan. Zameril se je političnim nasprotnikom, ker ni opravil maše za neko parado. Verski listi ne prihajajo redno iz Jugoslavije. Že tekom leta 1932 nista prihajala v Gorico »Bogoljub« in »Glasnik presv. Srca«. »Katoliški misijoni« so imeli težave tudi na Tržaškem. Tu in tam zaplenijo posamezne številke, tako da noben naročnik ne prejme cilotnega letnika Naročniki tako izgubijo veselje do nadaljnjega naročeva-tija. Letos se to čedalje bolj pogosto dogaja tudi na Tržaškem Tudi katoliška revija »Cas« ne prihaja naročnikom redno. Podobno se dogaja s pošiljatvami knjig; sila dosti poslanega se poizgubi. Na za’.itevo višje cerkvene oblasti je dobil škofijski zavod v Kopru začasnega ravnatelja namesto mons. Sirottija. Sporazumno med tržaško in poreško škofijo ie bil imenovan za začasnega ravnatelja Fortunat Fomasaro kanonik iz Pirana. (»Slovenec«) NOVI DOKUMENTI 0 FAŠISTIČKOM TERORU PATNJE NAŠEG NARODA SU BESKONAČNE ARETACIJE ZARADI POŠKODBE SPOMENIKA MILIČNIKA ZIVIANIJA SE NADALJUJEJO ... Postojna, 20 februarja 1933. Poročali smo o odkritju spomenika miličniku Zivianiju v Strženu pri Košani kot tudi o dogotkih, ki so sledili. Razburjenje, ki so ga povzročili med domačini z aretacijami in priskavami, se še ni poleglo, ko sta se dne 9 t. m. ob 7 uri zjutraj zglasila dva karabinerja v Novi Sušici št. 16, pri nam že znani družini žagar (Bankovih). Preplašeni materi sta povedala, da želi brigadir košanske postaje govoriti z njenim sinom Francom. Prišel je nato v kuhinjo tudi oče, s katerim sta karabinerja šla v prvo nadstropje, da sporočita še spečemu fantu željo g. brigadirja. Mladenič se je sicer prestrašil nenadnega obiska ter izjavil, da bo takoj vstal in odšel z njima. Le malo naj ga počakata v kuhinji, da se obleče. Res sta karabinerja čakala fanta, da bo prišel v kuhinjo, ko ga pa le ni bilo, sta prosila starše, če smeta k fantu v sobo, da ga pozoveta naj se požuri. Toda zaman sta ga iskala po sobah. Med tem je mladenič skočil skozi okno na dvorišče in zbežal iz vasi. Karabinerja razburjena in jezna sta pozvala ubežnikovo sestro, da jima sledi v Košano na karabinersko postajo. Obdolžili so jo, da je pomagala bratu pri begu in da je vedela za njegove »načrte«. Pridržali so jo tudi en dan v zaporo, a končno so jo izpustili, ker ji niso mogli dokazati ničesar. Brigadir je pozval starše češ, da so sedaj oni odgovorni za ubeglega sina ter dolžni, da ga poiščejo, sicer bodo nosili občutne posledice. Res so se starši potrudili in iskali sina pri sorodnikih .in znancih, a brezuspešno. O mladem, komaj 24 let starem Francu žagarju ni bilo nebenega sledu. žagarjevi so vsi potrti še zaradi obsodbe sina Antona, kateremu je Izredno sodišče v Trstu naložilo dosmrtno ječo. S soobtožencem Jakobom Cuckom čakata v Kopru rešitve vloženega priziva. — Agis ARETACIJE V SMRJAH Trst, februarja 1933. Iz Smrij poročajo, da so vsled spomenika miličniku Zivianiju v Strženu aretiralo domačina Alojzija Kovač ič a, bivšega župana m posestnika iz Smrij št. 3T (Cvetana), kateremu je kot smo že poročali, v pretečenem decembru zgorelo skoro celo gospodarsko poslopje. Obenem so aretirali tudi njegovega hlapca in domačina M r š n i k a Franca po domače Ludvetovega. V kakšni zvezi naj bi bili ti aretiranci s miličnikovem spomenikom, nam ni znano, saj je vas Smrje oddaljena od Košane dobri 2 uri, če ne več. Aretirani Kovačič je splošno znan kot miren in dober gospodar, ki se od jutra do večera trudi, da vzdružuje veliko gospodarsko imetje in je umevno, da nima na razpolago časa za take in druge dogodke. (Agis) STRAŠAN SLUČAJ FAŠISTIČKOG DIV-LJAŠTVA. DogodjaJ, koli Je potresao čitavu sjevernu Istru. Klana, februara 1933. Neobičan slučaj desio se ovih dana u našem selu našem mladiću Ivanu Korbariću. Korbarić bio ie zaposlen kao kočijaš na Gumancu, gdje se kopaju vojničke utvrde, (u ovim utvrdama bilo je već govora u »Istri«), Korbarić je dovažao razni materijal, koji je trebao za ove utvrde, i taj je materijal dostavljao daleko od ograde, koia je napravljena od bodljikave žice. Dalje nema pristupa civilno lice, unutar ograde ne smije niko osim inženjera i radnika, koji su zaprisegnuti na trogodišnji rad Korbarić je nešto trebao inženjera i približio se k ogradi, Tražio je inženjera s namjerom, da će se informirati glede posla. Ali u zao čas po njega jer su ga opazili karabinjeri i zapoviedili mu da stane, da ga uapse. Korbarić se nije odazvao, nego je počeo bježati natrag k svojim kolima. Karabineri su počeli u njega pucati. dok nije pao. Ne znamo da li ranjen ili mrtav, jer se nismo mi, koji smo to gledali, smjeli k njemu približiti, da nam se ne desi ono što i nienui. Odmah su ga strpali u auto i odveli do danas nama nepoznatim pravcem, I neznatno što ie s njime. Njegov se otac propitao na sve strane za niega, ali dò sada nije ga mogao naći. U velikoj smo zabrinutosti za njegov mladi život. Ima tek 24 godine. Koliko smo mogli saznati od karabiniera, on nije toliko skrivio što se približio žici, nego, kako su nam izjavili, oni su u njega sumnjali, jer je Korbarić rodiak pok. dra Matka Laginje, a ima i jednog brata u Zagrebu na nauka-ma. Sumnjali su, da se bavi špijunažom u korist Jugoslavije .. Mi vrlo dobro znamo da je ovo potpuno njihova izmišljotina. Cijela se naša okolica zgražava nad ovakvim činom, iei niti se u Africi ovako sa divljacima ne postupa. A naši se gospodari diče i ponose sa đvotisućljetnom kulturom .., Jedan od prisutnih NOVE OSUDE NAŠIH SUNARODNJAKA Gorica, februara 1933. — U Gorici se svršio proces protiv Franca Loža-r a, starog 64 godine i Josipa Kan- d u š a, starog 44 godine iz Vrtovina kod Črnica. Obojica su bila optužena, da je kod njih nadjeno sakriveno oružje, koje nije prijavljeno vlastima. Nekoji kon-fidenti policije prijavili su ih, karabinjeri su izvršili premetačinu i našlo se kod njih dvije stare austrijske puške i dvije sablje. Bili su aretirani i odvedeni u gorički zatvor. Na procesu nisu Kan-dušu mogli ništa da dokažu, pa je bio pušten iz zatvora bez kazne. A Ložar je bio osudjen na 2 mjeseca strogog zatvora i 3200 lira novčane kazne. — Za dvije stare austrijske puške i za dvije zardjale sablje ... OPTUŽENI SLOVENSKI MLADIĆI zbog zanemarivanja predvojnih tečajeva Gorica, februara 1933. — Predvoj-nički tečajevi (corsi premilitari) postali su obavezni za sve mladiće od 18 godine dalje, da bi u vojsku došli već spremni. Već smo više puta pisali o šikanama, koje moraju radi toga naši mladići da podnose od strane fašističkih vlasti i oficira, koji ih vježbaju. Radi toga mnogi izbjegavaju te tečajeve Ali to je kažnjivo. Za to se dolazi pred sud. Sad su tuženi sudu u Gorici zbog izbjegavanja predvojničkih tečajeva Anton Podgornik iz Vrtovina, France Mikuž iz Gozda pri Colu, Ivan žgavc iz Sv. Križa, Josip Vidic i Marijo Vidic iz Gozda, Josip Jez iz Sanabora i France Prošt iz Orešja pri št. Vidu. ŽRTVE GLADI U ISTRI — ŽRTVE FAŠIZMA Klana, februara 1933. — Slobodna carinska zona, na Kvarneru, daje mogućnost najsiromašnijima izvan nje, da se kriumčarenjem prehrane. Pod bremenom brašna krčile si dvije žene put kroz ledenu hladnoću i snijeg. Kretale su se prema Hrepelja-ma. Putem je na Slavniku poginula starija. Od gladi i studeni. Bilo joj pe-desetšest godina. Mlađa je ponese na plećima do prvoga sela... Po smrti starice doznale vlasti za kriumčarenje. Mlađa žena odgovarat će za prestupak. Zakon je zakon... I jedna i druga — žrtve fašizma! — (fr.) V KOSTANJEVICI JE ARETIRANIH ŠEST FANTOV co na Razoru in drugo. Zares se je v jeseni nekaj fantov iz Poljubi-na mudilo na Kuku, ki je prav blizu meje. Fantje so žgali apno, na bližnjem Razoru pa so tik pod prelazom Globokem popravljali hleve in gradili nekaj novih staj. Cez mejo niso stopili, ker so jih fašisti, ki imajo svojo postajo na Kuku, strogo nadzorovali. Z rastrgano telefonsko žico, pa je bila stvar sledeča: Iz Zadlaza hodijo otroci stalno na planino Razor. Takrat so pobrali telefonsko žico, ki so jo rabili za svoje zamke. Miličarji so najprej prijeli nekaj dečkov, starih 12 do 13 let, in jih odvedli v Tolmin. V Tolminu pa so otroci tajili, da bi bili pobrali žico, ter so na prigovarjanje policijskega komisarja izpovedali, da so žico pretrgali fantje na Kuku. Tako je prišlo do aretacije. Fante so odpeljali v Tolmin in jih obdolžili, ne le da so prekinili telefonsko zvezo, marveč tudi da so nastavili peklenske stroje na poteh, ki vodijo k fašistični obmejni postaji. Pred neko bukvijo so namreč fašistični miličniki opazili več kosov telefonske žice. Dejansko so bile to zamke, ki so jih nastavili otroci. Fašisti pa so domnevali, da je v duplini drevesa, iz katerega je vodila žica, peklenski stroj. Ko so fanta pripeljali pred bukev, seveda ni mogel ničesar priznati, ker ni ničesar vedel. Tedaj so hoteli izsilili iz njega izpoved in so ga pretepli, nazadnje pa za roke obesili na drevo. Več ur so ga pustili tako viseti, nakar so ga, vsega izmučenega znova odvedli v Tolmin. Skupno z ostalimi so ga nato odposlali v goriške zapore. V Zaporih so fante še nadalje pretepali. Najbolj hudo sta trpela Tone Baloh in Ivan Toro š, ki sta bila naj starejša med njimi! Nekoliko so prizanesli Pimu in Bezjaku, Id sta oba še mladoletna in so ju zaradi tega smatrali za manj nevarna elementa. Preiskava se je zavlekla več mesecov. France Ferdih, ki je rahlega zdravja, je popolnoma obolel. Njihovi sorodniki pa ves ta čas niso vedeli, kje so in kako se jim godi. Duševno in telesno malo da ne uničene so jih te dni odposlali domov. Novo preganjanje radi slovenske pesmi. Trst, februarja 1933. — Pred kratkim smo poročali, kako Italijani preganjajo vsako našo besedo in pesem. V tem pogledu so zelo dosledni in brezobzirni. V Kostanjevici na Krasu se je pred kratkim zbrala skupina vaških fantov, da zapoje podoknico dekletu, ki je tisti dan praznovalo svoj god. Med fanti je bil tudi zaročenec slavljenke. Toda pesem je morala biti na vsak način preprečena, ker bi sicer bil »moten javni red in mir« in ker je pesem baje v vsakem pogledu »državi lahko zelo škodljiva«. Iz hiše pred katero so bili zbrani fantje je nenadoma planil karabinjer, ki je dodeljen karabinjerski postaji v Opatjem selu in pozval fante naj takoj utihnejo. Fantje pa so hoteli začeto pesem dokončati. Tudi na ponoven poziv niso utihnili, pa je zato karabinjer začel streljati v zrak. Fante ze to zelo razburilo, posebno še ker so vedeli, da se sili karabinjer v hišo radi dekleta, katero ga ne ljubi, pa so se zato karabinjerju tudi dejansko uprli. Naslednji dan je sledila aretacija šestih fantov, ki se nahajajo sedaj v goriških zaporih in premišljujejo o žalostnem koncu vesele podoknice. (rob.) BREZ STREHE IN BREZ KRUHA Trst, februarja 1933. — Kraška burja, znana po svoji silovitosti, prizadeva Kraševcem leto za letom veliko škode. Posebno je burja prava nesreča, če se kje vname ogenj. Iskrica, ki uide iz dimnika pa jo burja zanese na en ali drugi senik, jo tam razpiha v požar, ki ne nèh a dokler ne uniči kar se uničiti da. V Gabrovici na Krasu je pred kakšnimi štirinajstimi dnevi izbruhnil požar v hiši kmeta Franca Colje. Gašenje se je moralo omejiti izključno samo na obrambo sosednih, od ognja ogroženih poslopij Colji je pogorelo vse. Zavarovan je bil le za malenkosten znesek Ko se Je nasljednji dan javil pri zastopniku zavarovalnice Assicurazioni Generali, so ga ital. oblasti aretirale, češ, da je ogenj sam podtak-niL Colja Je bil odveden v zapore kot kašen zločinec (zavarovan pa je le za malenkosten znesek, ki niti od daleč ne doseza vrednosti uničene stavbe), šest nedoraslih otrok in žena pa čaka, da jim preskrbi streho in kruha... (rob.) FAŠISTIČKE TERORISTIČKE METODE Kako je »Istra« javila v zadnji številki so bili iz goriških zaporov izpuščeni poljubinski fantje, ki so jih lani v jeseni popolnoma po nedolžnem zaprli. Ljubljansko »Jutro« piše: Ovadili so jih fašistovski zaslepljenci, obdolžitve pa so bile neresnične in neutemeljene. O b-dolžili so jih vseh mogočih zločinov, poleg drugega, da so postavili bombe v blizino miličarske barake na Kuku, da so porezali telefonsko ži- NOVA ŽRTEV — GREGORETIĆ MILAN Rodik pri Hrepelj&h, 22. fp-bruarja 1933. V četrtek dne 16 t. m. jfé umrl v Rodiku po dolgi bolezni, ki si jo je nakopal v službi v Južni Italiji 22 letni Milan Gregoretič. Ta kratka vest vsebuje veliko tragiko mladeniča, ki ga v resnici lahko prištevamo k eni zmed mnogih onih tihih žrtev našega ljudstva v Primorju. Imenovani je dovršil v Ljubljani štiri razrede klasične gimnazije in bil vseskozi prav dober dijak. Vedno hujši pritisk pa mu je onemogočil nadaljni študij. Vrnil se je domov s temnim pogledom na bodočnost. Med tem pa so mu premestila očeta — učitelja v južno Italijo. Dolgo časa ni vedel kam bi se obrnil v zanj popolnoma novih prilikah. Končno seje skoro po dveh letih odločil In vložil prošnjo za sprejem v službo ka-rabinerjev, tako bi bil po treh letih službovanja oproščen vojaške službe. Bil je sprejet in poslali so ga v dolnjo Italijo. Služboval je po raznih otokih, tudi po konfinaneijskih, v izredno nezdravih krajih in si tu nakopal kostno jetiko. Nesposobnega za vsako delo, so ga poslali domov, kjer je po več ko dvoletnem hiranju podlegel zavratni bolezni. Mladeniču, ki so ga skrajno slabe razmere primorale, da je prosil za to službo, ki mu je ugrabila zdravje, kise je vsekozi zavedal svoje narodne dolžnosti, naj bo lahka domača — kraška zemljica! (Agis) APŠENJA U MASAMA OKO UČKE Možda — osveta progonjenih O p a t ij a, februara 1933. — Slobodna carinska zona okrvarila je i onako krvavu našu zemlju. U narodu vlada neopisiva nevolja. Veliki porezi piju krv našem osiramošenom puku. živjeti se mora. U očaju bacaju se na kriumča-renje. Ono je pak razvilo djelatnost financijskih stražara. Cijevi njihovih pušaka često se zadime, životi nesretnih kriumcara posrću i — padaju. Nastri-jeljeni, teže ranjeni ili — mrtvi. Državni organi ne odgovaraju niko-tPe-.K^pa su u pitanju ubijeni »i maledetti Schiavi«, financijski stražari su postupali »u ime zakona«. Talco glasi raport. Ovih su dana nađena na Učki trojica financijskih stražara mrtvi: dvojica obješena, jedan izboden. Istraga je u toku. Apšenja se, po običaju, vrše u masi. — (fr.) PRESUDE TALIJANSKIH VLASTI NA RIJECI, Rijeka, februara 1933. Prošlih su dana izrečene slijedeće presude: Jugoslavenski državljanin Nalis Tihomir, star 22 godine, osudjen je na 3 mjeseca zatvora jer se je nepovlasno vratio na Rijeku. Istovremeno kažnjen ie i Pavao Puhar, star 44 godine. na 50 dana zatvora zbog nepovlasnoft povratka na riječki teritorji -rff ITALIJA GOSPODARSKI RAPIDNO PROPADA PROMET V ITALIJANSKIH LUKAH Trst, februarja 1933. Predsednik avtonomnega konzorcija genovske luke Negrotti je poročal na občnem zboru imenovanega društva o pomorskem prometu Genove. Njegovo poročilo je dokaj zanimivo: 1 1930 je prispelo in odplulo skupaj za 21,039.221 ton ladij; 1 1931 — že — za 8,515.799 ton a 1 1932 samo 8,079.683 ton. Kljub velikemu padcu v letu 1931 se je v pretečenem zmanjšal promet za celih 436.116 ton. Potniški promet je zabeležil 1 1930 171.439 oseb a leta 1931 140.279; v prvih petih mesecih 1 9131 59.338 in v istih petih mesecih 1 1931 59.338 in v istih da se je potniški promet zmanjšal v tej dobi za 15.674 oseb. Izbrcanega blaga je bilo: 1 1930 1 1931 6,240.628 5,717.527 v prvih petih mesecih 1 1931 1 1932 2,408.865 2,139.270 Vkrcanega blaga pa je bilo: 1 1930 1 1931 1,408.791 1,389.771 v prvih petih mesecih 1 1931 1 1932 592.262 533.067 Zaposlenega delavstva v luki je bilo: 31 12 31 31 V 32 6.643 6.223 Delavnih dni pa je bilo: 1 1930 1 1931 1,430.325 1,293.535 v prvih petih mesecih 1932 492.246 Nekaj številk iz statistik drugih luk: Tržašski promet je znašal v kvin-talih: 1 1929 1 1930 1 1931 54,300.000 43,299.003 42,601.031 V reški luki je v 1 1931 promet padel za 21 posto, med tem ko je bil že leta 1930 zelo skršen. H koncu teh statističnih naredb naj zabeležimo še te-le »pomembne« besede nekega visokega fašističnega »štolč-karja«: »V lukah je fašizem utisnil svoj neizbrisni pečat s kompleksom zakonov in velikih del, ki že sami zadostujejo in izžarevajo živo svetlobo v tej dobi«. Brez komentarja! (Agis) EASISTI NAS TOLAŽIJO Z UPANJEM... Trst. v februarju 1933. V zadnjem času se je raznesla vest, da bo ladjedelnica sv. Marka v Trstu prihodnjo pomlad obratovala. Ladjedelnica je dobila baje-večje naročilo iz česar sklepajo, da bo lahko zaposlila par stotin delavcev. Pravijo, da bodo začeli graditi dve veliki ladji, od katerih bo imela vsaka od 15—20 tisoč ton. Ravno tako se širi govorica, da bodo zaposlili nekaj več delavcev tudi škedenjski plavži. V delavskih krogih, posebno pa med brezposelnimi je na podlagi teh vesti spet oživelo upanje. Vsak se tolaži in pričakuje zaposlitve, da bo spet enkrat po tolikem času prišel do kruha in malega zaslužka. Do lanskega leta je bilo zaposlenih v tržaških ladjedelnicah 11.000 delavcev, predvideva se, da sedaj dela približno 6.000 delavcev. Gornje vesti pa do danes še niso uradno potrjene. Zato je malokdo, ki veruje tem govoricam. Saj so tudi v pretečenem novembru, ki so po dovršitvi broda »Conte di Savoia« odpustili v ladjedelnici Sv. Andreja okoli 3.000 delavcev, širili vest, da bodo v kratkem pričeli z gradnjo mnogo večjega parnika. Zato se marsikdo v praša: kaj pa če nas fašizem samo tolaži s tem _ in draži naše sestradane želodce! (Agis). FAŠIZEM NAS GOSPODARSKI UNIČUJE DRAŽBE NAŠIH DOMOV Trst, februarja 1933. Iz Tomaja na Krasu poročaju, da je bilo 15 posestev naenkrat na dražbi. Ker ni bilo nobenega kupca, so obubožani kmetje ostali še nadalje v svojih domovih. Domač človek nima danes denarja in četudi bi ga imel ne bi svojega soseda na ta način vrgel čez prag. Italijanski kapitalisti, ki so jim sicer naši kraji zelo všeč, pa nimajo dovolj poguma, kajti Kras pa je le res še preblizu meje! — (Agis) FAŠISTIČNE METODE ZA IZTERJEVANJE DAVKOV Trst, februaraja 1933. Italijanska vlada izterjuje davke po svojih davčnih poverjenikih. Da bi si pa ti prihranili na času in delu so se dogovorili ponekod s posameznimi občinami, da bi te vsakega 18 v mesecu oskrbele pobiranje obrokov. Takoj ob pričetku so se naši kmetje kaj radi posluževali te ugodnosti, saj jim je bila prihranjena pot v oddaljene trge in mesta. Pred nekaj meseci se je pa v obč. št. Peter na Krasu zglasilo določenega dne le 6 (šest) davkoplačevalcev. Pripomniti moramo, da je občina št. Peter zelo velika. Ce pomislimo,. da more davkoplačevalec v Italiji za vsak zamu jeni dan plačati od 100 Lir davka 6.— Lir globe, si pač lahko predstavljamo v kakšnem položaju se nahajajo naši ljudje! (Agis) Ljubljana, februarja 1933. Kakor so še nekateri inozemski časopisi prinesli vest, je naša radio postaja namenoma motena. Metnje prihajajo od neke ital. radiotelegrafične postaje, ki leži v neposredni bližini Gorice. Ljubljanska radiopostaja je motena že nad leto dni in vsa poizvedovanje ter poizkusi odstraniti metnje so bili zaman. Značilno e, da so motena pri oddaji predavanja, govori, razne svečanosti in posebno pa novice. Fašizem se boji, da bi v teh vestili bilo tudi kaj takega, kar fašizmu ne prija, recimo novice, ki govore o fašističnem nasilju in strahovladi. V Italiji ni svobodnega tiska, ni svobodne besede in tudi svobodnega poslušanja radia ne! Fašiste bi neprijetno dimilo, ako bi naše ljudstvo onkraj meje zvedelo o njihovem početju in strahotah. Poleg oddaje novic motijo čisto nedolžna predavanja, ki sploh nimajo ni-kakega političnega značaja. Morda- to izvira iz tega ker oni radiotelegrafist, Crlrreitl mil©đaa!,i za fašističke swli© Buzet, februara 1933. - Pretprošle nedjelje župni upravitelj u Račicama istupio je oštrim protestom protiv žu-Pljana zato, jer ne daju obilnih milodara župljani se naime ustežu od davanja crkvenih milodara, jer im je poznato. da te svote idu u korist nekih fašističkih organizacija, a ne za one svrhe za koje su navodno odredjene... Talijanske policijske vlasti, koje pomažu neki ovdašnji naši mladići, prodani i plaćenici, dolaze sye češće u sukob s našom omladinom, naročito radi slavenske pjesme. Naški se ne smije pjevati niti sada o pustu, pa niti naj-nedužnije ljubavne pjesme. Zanimiv se slučaj desio u Merčenigli. Naši renegati ne mogu ipak da zataje svoju krv pa i oni po neki put, kad za borave na svoju crnu košulju zapjevaju našu pjesmu. A ima medju fašistima i takvih, čak mnogo takvih članova, koji su prisilno rekrutovani ali njihov je stari slavenski osjećaj ostao nepromijenjen. S jednom grupom takvih fasista susreo se buzetski fašistički sekretar i došao je s njima u sukob, jer se oni nisu htjeli pokoriti da ne pjevaju hrvatski... IteMfa m gspaaiaicav'© spifcissa Sušak, februara 1933. — Liburnija siuša danju i noću mukle detonacije mina. Građe se tvrđave. Radnici se dopremaju iz južne Italije. Svakih petnaest dana se mijenjaju Na taj način pojedino grupa radnika dospijeva izraditi samo dio plana tvrđave. Pri dolasku na teren radnici polažu zakletvu da će šu-titl. Za vrijeme bavljenja u tvrđavi posve su izolirani. Ne dolaze ni s kime u dodir Nakon petnaest dana otpremaju se svojim kućama, a dolazi svježa grupa. Jedna od tvrđava izgrađuje se preko puta Trsata na granitnim stijenama podno kojih šumi Rječina. Kompleks, gdje se gradi, ograđen ie visokom ogradom od dasaka, tako da je sakriven i najmanji detalj — (fr.) kasarne na bivšem cepicskom JEZERU P1 o m i n, februara 1933. — ćeplćsko jezero je presušeno, pošto je prokopan kana) do mora. Na presušenom terenu vrše se pripreme za gradnju kasarni. Gradnji će se pristupiti u najskorije vrijeme. — (fr.) NOVA CESTA Trst, februarja 1933. 2e pred kakim letom je bila odmerjena nova cesta ki se odcepi od državne ceste Trst—U-Bistrica pri mlinu »Ambrožič« v Reški dolini, gre čez Ostrožno brdo (občina Košana — bivša Notranjska), dalje na Prelože (bivša Primorska) in Pregar je ter od tu na cesto, ki pelje iz Reke preko Obrova v Trst. Z delom ceste, ki je oddano privatni tvrdki, bodo pričeli v najkrajšem času zaradi česar so na odmerjenem terenu že posekali drevje (Agis) VREMŠČICA SE JIM NE ZDI PRIMERNA... Trst, februarja 1933. Kljub temu, da Italija utrjuje vsak hrib, ki je v neposredni bližini, ali le nekoliko oddaljen od meje ni na precej visokem hribu Vremščica tozadevno še nič naredila. Gotovo se jlm ne zdi niti primerno, niti potrebno! (Agis) FAŠIZEM IN JUGOSLAVENSKI RADIO LJUBLJANSKA RADIO POSTAJA JE MOTENA NAMENOMA dem, ki imajo radioaparate preprečiti, da ne bi slišali tople slovenske besede od naše strani, katere itak drugje ne slišijo. Ko pa naša radiopostaja proizvaja glazbo, takrat pa ni nikoli opaziti motenj iz česar se sklepa, da je našim onstran »dovoljeno« poslušati glazbo na splošno. že to, da v pasu 50 km ob meji, ne sme imati brez posebnega dovoljenja noben naš človek svoj radioaparat, je za naše ljudi dovolj velik udarac. Saj danes je itak malo takih, ki si lako pri-vočšijo nabavo radioaparata! Z motnjami s strani Italijanskih oblasti, pa je še tistim, ki ga premorejo popolnoma 'onemogočeno uporabljati ga po lastni volji. Strahopetni črnosrajčniki se boje, da bi ljudstvo ne zvedelo kaj vse počenja fašizem in hočejo zabraniti dostop besede tudi po najnovejši poti. Dobro bi bilo, da bi se merodajni faktorji malo zainteresirali glede teh stvari ter potrkali na vrata Društva na- ki je pri aparatu ne razume slovenščine i rodov, kajti tako postopanje — vsaj ali pa, da hočejo vsem onim našim Iju-1 upati je, da — ni dovoljeno! (Agis) „SLOBODA" ŠTAMPE U ITALIJI Kakve direktive prima fašistička štampa. »Zeitschrift fiir đeutsclie Buchdrucker«, koja izlazi u Berlinu, donosi: Poznato je, da fašistička vlada Italije tvrdi, da u Italiji nema novinske cenzure. Stvarno nema zakona, koji bi ograničavao slobodu, ali zato postoji državni presbiro, koji dnevno daje cjelokupnoj štampi tzv. »ordini di servizio« (službene upute). Mi smo u stanju da objavimo nekoliko tih službenih uputa, koje su interesantne. Tu se može čitati: Uputa od 3 augusta 1932: »Popolo d’Ita-lia« objavljuje sutra jedan opis vodje (Mussolinija) o talijanskoj enciklopediji. Listovi mogu taj članak preštampati ujutro ili u podne, ali ne prije. (Prekršaj uputa pres-biroa kažnjava se zapljenom lista.) Uputa od 13 augusta: Novine se pozivaju, da prekinu polemiku o zamjeni tudjica u talijanskom jeziku talijanskim riječima Nadalje se novine pozivaju da preštampaju iz »Gazzetta del popolo« članak o štrajku u pamučnim tkaonicama u Lancashire-u. Nekoliko dana kasnije: Ima se naročit istaknuti porast broja nezaposlenih radnika u Engleskoj. Pod prijetnjom kazne novine ne smiju objaviti nikakvu vijest o avijatič-koj nesreći u Rimu. Konferenciju za razoružanje treba samo malo komeutarisati. Treba što više citirati englesku štampu. Mora se istaknuti, da Italija priznaje Njemačkoj paritet u naoružanju. Bezuvjetno se imadu podvući vijesti agencije Stefani o putu Mussolinija. Strogo je zabranjeno donijeti što o nemirima u Apuliji i Basilicali, jer su to dogadjaji sporednog značenja. To se naziva nepostojanjem cenzure! KULTURNA ITALIJA PRUUZROKOVALA JE PORAST ANALFABETIZMA U JULIJSKUJ KRAJINI Pula, februara 1933. — Mi smo selsljednjih deset godina više nego podvo-uvijek ponosili, da je naša Julijska Kra- stručena... O toj pojavi pišu na svoj jina napredna i kulturna pokrajina, način, ali ipak dosta otvoreno, a što je Imali smo za to pravo. Naše su škole glavno na bazi statističkih brojeva, i širile s velikim uspjehom pismenost po fašistički listovi Julijske Krajine i s svim, pa 1 najzabitnijim našim selima. | tugom konstatuju činjenice. Interesant- ‘ no je, da ima čak 1 u samom Trstu pet posto analfabeta! A toga prije nije bilo. U pedesetak godina nestalo je gotovo nepismenosti u krajevima Julijske Krajine. Još par decenija i u Istri i Goričkoj uopće ne bi više bilo nepismenih. Medjutim došla je Italija. Ona Italija, koja je čak potencirala snagu i kapacitet škole. Ali nije to potenciranje išlo za pravom svrhom, škola je u službi politike i samo politike i to joj je glavni cilj. Pravi zadatak se zanemaruje. I tako dolazi do toga da nepismenost u Julijskoj Krajini raste otkako je Italija zauzela naše krajeve. Ovih dana su izi-sle interesantne službene fašističke statistike o broju nepismenih u Italiji, pa iz tih statistika opažamo veoma značajne stvari, koje nas ne vesele, ali koje ne vesele sigurno ni Italiju. Dok je na primjer nepismenost u ostaloj Italiji kroz posljednjih nekoliko godina padala te danas iznosi 21 posto (ni to nije doduše malo za »kulturnu« Italiju...) u Julijskoj Krajini je nepismenost porasla na 13 posto, to znači, da je u po- jajnine' zlato naših hranil »Popolo di Trieste« kaže: »Lijepa je to čast za Trst, da ima medju 100 ljudi, koji prolaze gradskim ulicama pet magaraca ...« Taj list pokušava medjutim, da krivnju za porast nepismenosti u Julijskoj Krajini svali na — Slavene, pa kaže, da slavenski roditelji namjerno neće da šalju svoju djecu u talijanske škole. ZAŠTO SE ISTARSKI TALIJANI LJUTE ? Pula, februara 1933. — List »Gazzettino«, koji izlazi u Veneciji, u svom brčju od 12. o. mj. donio je u kronici bilješku, da su policijski agenti uhapsili u Veneciji nekog Justa Skerlića Jurje-vog, starog 34 godine, rodom iz Izole. On je prosjačio. List kaže: »Gluhonijem je i ne govori (!) nego njemački. A povrh toga još — Jugoslaven je«. — Ova bilješka u »Gazzettlnu« izazvala je ogorčenje kod istarskih fašista. Puljski list »IL Corriere Istriano« donosi čitav čla- nak o tome i čudi se, kako to, da čak ni u tako blizoj Veneciji, 15 godina po oslobodjenju, ne znaju, da je Istra u Italiji. To znači, da u staroj Italiji nemaju ni malo pojma o historiji i geografiji (ono što mi uvijek tvrdimo). Puljski list kaže: Trebalo bi već jednom da prestanu ovakve gluposti 1 svaki Talijan morao bi da zna, da je Sauro bio Istranin i da je Istra pripojena Majci domovini, i nije nikakva jugoslavenska zemlja... »Sarebbe ora di finirla!« SLAVENSKA IMENA MJESTA I FAŠISTIČKA ŠTAMPA T „ „, . 10o, _ Nedavno le ugodan odjek u fašističkoj štampi 1 Pariški Ust^chTde Pariš« poslao svog »Giornale d Italia« piše o tome s gor-,dopisnika u Jugoslaviju i on je za svoj kst napisao više članaka, u kojima sim-Matično piše o jugoslavenskim pravima Pa Jadranu. Ali pišući te članke fran-uski je novinar učinio pogrešku, da je Sae^a, imena mjesta u Jugoslaviji napi- Seh ganski (Spalato m^s,t0 Aifknrì Ovaf^je HpK 'SaS - činom. Taj list kaže, da ovim ispravkom francuski list ne može ipak da izbriše talijanski karakter Splita, Šibenika i t d. — Ma da ne može biti upo-redbe (jer je Dalmacija sasvim jugoslavenska) značajna je ova tvrdnja fašističkog lista. Može li se nasilnom promjenom prezimena i imena mjesta u Julijskoj Krajini, dakle, da promijènl nacionalni karakter te naše zemlje! FAŠIZEM IN ASIMILACIJA NA GORIŠKEM Gorica, februarja 1933. Pretekli teden govor v ikaterem je poudaril posebne naie. i tvwil ■ «t 1 ' i ■ n i incidi/»nr» im V. f — J L. ____— 2 ! 1 ~ r • • so imeli v gor iški pokrajini fašistično vizi-tacijo. V Gorico je pršel podtajnik fašistične stranke Marpicati. V spremstvu pokrajinskega tajnika Avenantija se je odpeljal na deželo, da izvrši revizijo delovanja posameznih krajevnih organizacij. Bil je v Ornem vrhu, v Idriji, pri Sv, Luciji in v Tolminu, kjer se je baš vršil občni zbor fašistično organizacije. V Tolminu je imel ge obmejnih fašistov za asimilacijo tuje-rodcev in obrambo domovine proti sovražnim sosedom. Disciplinarna komisija goriške fašistične zveze je medtem odstavila fašističnega zaupnika Pavla Bevillacciuo v Šempasu. Za njegovega naslednika je bil imenovan brniški tajnik Andrej Zuliani. OBISK FAŠISTIČKE RAZSTAVE V RIMU Trst, februarja 1933. Razstava fašistične revolucije v Rimu, ki je bila otvorjena ob priliki 10 obletnice fašistične strahovlade je posetilo do sedaj 510 tisoč Hudi. Na tel razstavi so bili dani na ogled vsi predmeti, ki so bili v zvezi s fašističnimi pohodi, požigi in ropi. Tako sc bili razstavljeni tudi predmeti s kate- rimi se fašisti bahajo kot s trofejami, ki so jih pridobili ob požigih naših vasi in narodnih domov. Upamo vsaj, da se je marsikdo prepričal ob tej priliki o veličini »kulturo-noscev«, ki naj bodo stvoritelji bodočega mussolinijevega carstva. (Agis) NAŠA KULTURNA KRONIKA NOVO DELO SAŠE ŠANTLA Premijera njegovega operetnega prvenca v ljubljanski operi. Ljubljana, februarja 1933. Istranom, posebno Pazinčanom je avtor nove slovenske operete znan ne le kot slikar istrskih motivov in narodnih noš ter kot ilustrator istrskih pripovedk (Veli Jože), ampak tudi kot glasbenik, ki je v času svojega 14-let-nega bivan-ja v Istri deloval kot profesor, dirigent in skladatelj. Avtor, ki je po rodu Goričan, se je v kratkem vživel v sorodni istrski milje, ter je kmalu začudil, da biva med istim narodom, čeprav nekoliko drugačnega narečja. Istra je bila sploh pred vojno v malem slika sedanje Jugoslavije — kakor je zapisal že naš g. predsednik dr. čok v uvodniku »Naše stališče« — ter je rešila na zelo enostaven način vprašanje jugoslovanske zavednosti in sicer tako, da je vsakdo lahko govoril in deloval v svojem jeziku, a se je rad posluževal tudi drugega, ker je pač oba obvladal. Glavno je bilo slovanska zavednost in ta je družila Slovence in Hrvate v nasprotju z Italijani v javnem in zasebnem, v političnem in kulturnem življenju. Ali je čudno, da Istrani zato ne morejo razumeti odpora proti takemu pojmovanju bratske sloge v gotovih krogih naše Velike Istre: Jugoslavije? Ne bomo se tedaj čudili, če je naš avtor smatral celo delo za povzdigo kulturnega življenja med Pazinskimi Hrvati kot delo za svoj narod, če se pri tem omejimo na njegovo delo na polju glasbe, opažamo, da so vse njegove kompozicije, ki so nastale med letom 1907. do 1918. uglasbeno na hrvatske tekste. Naj omenimo kantato »Slava Dotar 1-li«, ki je bila komponirana v proslavo 100-letnice rojstva škofa Dobrile, in kantato »Veli Jože«, obe napisani za mešani zbor in orkester. V tem času je nastala tudi njegova staroslovenska maša, kitica istrskih napevov, venček slavonskih napevov in balet »Jugoslovanska beseda«. Preselitev v Ljubljano ni pomenila za avtorja nobene metamorfoze. Z isto ljubeznijo kakor za istrske Hrvate je odslej deloval tudi za »kranjske« Slovence, ki so mu kot Jugoslovani enako dragi. Tu je napisal med drugim dve suiti za orkester in več skledb za violino, čelo in godalni kvartet. Opereta »Blejski zvon«, katere premijera je bila dne 24. t. m. v naši operi pa ni nastala čisto po njegovi iniciativi. Na željo avtorice veseloigre istega naslova, je komponiral pred več leti nekoliko muzikalnih vložkov za to delo. Za to je zvedela skupina primorskih emigrantov, ki so upali s tem delom dobiti sredstvo za povzdigo navdušenja za našo lepo slovensko zemljo. Zato so nagovorili avtorja, naj bi v družbi z gledališkimi strokovnjaki prevredil to veseloigro v ljudsko spevoigro. Po kratkem posvetovanju je bil dogovor gotov, a posledica tega dogovora je bila, da je avtorica Mary Garden (psevdonim!) dovolila znanemu režišerju in gledališkemu pisatelju Bratku Kreftu, da je njen tekst prevredil v operetni libreto. Marij Kogoj, znani goriški komponist, je pa avtorju podal vse potrebne nasvete glede prevreditve njegove muzike za opereto. Tako je po 5-meseč-nem intenzivnem delu nastala opereta »Blejski zvon«... Njegova opereta je, čeprav so akterji v njej inozemski gosti blejskega zdravilišča, vseskozi čisto slovenska opereta. Slovenska še posebej po muziki, katere melodije so deloma zajete iz slovenske folklore, deloma so pa ustvarjanje v duhu blagoglasne slovenske pesmi. Glavno slovensko obeležje te operete diha drugo dejanje, ki se vrši na bajno lepem blejskem otoku, na katerem nastopajo pred cerkvijo naši fantje in dekleta. To dejanje je v celoti prava himna lepoti Bleda in slovenskega dekleta, čudotvorni blejski zvon, ki izpolnjuje vse želje, zveže končno tri pare ljubečih src. Poleg sentimentalne romantičnosti, ki je potrebna vsaki opereti nudi »Blejski Zvon« s svojo srečno spojitvijo pode-željskega in velikomestnega obeležja, tudi dovolj sodobnega gradiva, tako da čujemo celo ropotanje aeroplana ter prisostvujemo veliki mednarodni športni prireditvi z nastopom športnikov in kibicev: plavalni tekmi na Blejskem jezeru! V zvezi s tem se oglase tudi novodobni akordi in balet ima priliko nastopati z modernimi plesi. Vkljub razgibanosti in pestrosti dejanja, se vsebina razvija neprisiljeno in naravno. Poskrbleno pa je tudi za smeh in nekaj kupletov, posebno duet samomorilcev, nesrečnih zaljubljencev, so gotovo dosegli svoj namen. Končno bodi omenjena balada o Blejskem Zvonu, stara slovenska pesem, ki živi še sedaj med narodom m ki tvori neko mistično ozadje operetnemu tekstu. Premijero so sprejeli Ljubljančani s navdušenjem, posebno pa se veselimo ožji avtorjevi sorojaki novega uspeha našega odličnega rojaka in kateremu tudi najiskreneje čestitamo! Kritika je za umetnika v superlativih. — s. f. PRIZNANJE SKLADATELJU SAŠI ŠANTLU. Naš znani slikar in skladatelj prof. Saša Santel se je udeležil glasbenega natečaja, ki ga je razpisala zagrebška radijska stanica. Izmed priposlanih skladb je poseben .jury (Kreš. Baranovič, rektor Fr. Lhotka in prof. V. Humel), izbral štiri kompozicije, med njimi Šantlov »Concertino« za violino in klavir. Te štiri skladbe, med ketere je bila podeljena nagrada, so se izvajale v zagrebškem radiu dne 13. t. m j. BILJEŠKE I USPOMENE FRANA BARBA-LIĆA O SRPSKOM SELU U ISTRI PE-ROJU. (L Fran Barbalič, odlični pisac knjige o našem školstvu u Istri te vrlo dokumen-tovane i uspjele knjige o vjerskoj slobodi Jugoslavena pod Italijom, koja je lanjske godine izašla u izdanju Društva Sv. Jeronima, napisao je sada raspravu o Peroju srpskom selu u Istri. Ta je interesantna rasprava, s naslovom »Peroj Bilješke i uspomene«, počela da izlazi dne 27 februara u nastavcima u feljtonu zagrebačkog dnevnika »Narodne Novine«. Kad rasprava bude doštampana mi ćemo se na nju opširnije osvrnuti, a sada upozoravamo na to važno djelo one čitatelje, koji mogu da prate »Narodne Novine«. To je prvi napis ove vrsti o Peroju, a od najvećeg je značenja da Barbalić iznosi o Peroju i tamošnjoj pravoslavnoj crkvi nekoje dokumente, koji dosada nisu bili poznati. Šteta, da se to nije štampalo u posebnoj brošuri. SEDAMDESET GODIŠNJICA JOŽEFA KOSTANJEVCA Pred nekoliko dan^ navršio je sedam-desetgodišnjicu slovenski književnik Jožef Kostanjevec, rodom iz Julijske Krajine (tamo ispod Nanosa) Slovenska štampa sjetila se tog jubileja toplim člancima, u kojima ističe značenje, koje Kostanjevce ima za slovensku literaturu. U svoje vrijeme vrlo plodan pisac, Kostanjevec je bio literarna ličnost. I danas još uvijek objavljuje svoje stvari. Kad bi se sabrale sve njegove novele, crtice i ostali napisi i kad bi se to izdalo u sabranim djelima, napunila bi se čitava polica. Neka ga Bog požive još dugo. JOŽA ROŽA Tanak kako kolac in crlen kako roža, je bija Joža Roža, kad bi is Pazina, mireći put z desna na livo, z Uljarom na krivo, doma hodija i puno srce i dušu nosija. Vesele bile su njegove vedere, ma jutra bona, a nan je svejeno vajk bija drag, zaš svaken je slija bili i dobar i blag: za to je više put pomiša Platona i štorice iz Dekamerona z geografskom širinom Londona. (Za smih su ga zvali: geograf od Paiagona.) Ritko je ki kako on više naučija A manje prigrlija tujega nauka. Žminjska zemlja je bila sva njegova muka. Vajk je gleda na grad kako nevirni Toma i zida kamile na kamile svoga seljačkog doma. On je virova da je lip daleki šari svit samo ontar, kad je iovik napit i sit. A za siromaha, kakov je naš pajiian, da je najbolje da ostane težak, Istrijan Da pušti iz glave gospodske parade, i sve te bile grade, i sve te uske štrade, 1 kako da je vidija prid sobon daleko, da nan u gradu još ne more bili meko, da će velike pokore vrime nan donesti, da (e gradi jopet mrižu plesti uko našega vrata. I da će naše oružeje biti malika i lopata. Zemlju držati i brajde kopati, pak se ne bojati. Grajanske ruke su male, grajane žulji pale, naša hrana njin bi slabo učinila, a naša nas je zemlja za se rodila. MATE BALOTA. * Joža Roža, o kojem Mate Balota pjeva danas u pjesmi pod tim naslovom, popularni je profesor pazinske i kasnije videmske gimnazije, koji je umro u svojim Vi-dulinima u Istri pred dvije godine. Nema istarskog inteligenta, naročito iz srednjih generacija, da ne bi poznavao pokojnog profesora Rožu. Prigodom njegove smrti »Istra« je donijela opširniji nekrolog, a sad povodom Balotine pjesme ističemo, da je u tim stihovima ova originalna istarska figura pogodjena precizno ko nekim magičnim fotoaparatom. ČAKAVSKI STIHOVI MATE BALOTE U REVIJI »SELJAČKI SVIJET«. U Zagrebu je izišao već drugi broj interesantne revije za seljake »Seljački Svijet«, koju uredjuje Božidar Magovac. Taj list na simpatičan način pokazuje zanimanje za Istru. I u prvom i drugom broju donosi po jednu pjesmu istarskog seljačkog karaktera. U drugom broju donosi Balotinu pjesmu »Moj otac«, koju naši čitatelji po-znaju_ iz božičnog broja »Istre«. U rubrici »Književnost« urednik kaže: »Pjesma u Istri kao da je sasvim utihnula, te je pravo i ne čujemo. Ali zato već po drugi put donosi »Seljački Svijet« pjesme takovih Istrana, koji daleko od rodne grude čuvaju u sebi duh seljačkog života. Mi obzirom na »kritike« ili ocjene ne trebamo isticati njihovu umjetničku vrijednost, ali moramo spomenuti istine radi, da dubljih i iskrenijih seljačkih pjesama nisu sastavili prvaci pjesništva u našoj domovini. Po našem sudu ove istarske pjesme prikazuju od prilike onu širinu duševnog obzorja, koje ne mogu dostići gradski socijalni pjesnici. JVložda je dah istarske zemlje njenim sinovima toliko drag, te oni i u pjesmama stalno osjećaju sa kamenim udesom svoga tihog doma, Balota je opjevao nedvoumno istinski život, a bit će veoma zanimivo čuti, koliko su napose po ovoj drugoj pjesmi naši domari razumjeli istarski govor hrvatskog jezika«. IZBORNI ODBOR OROSIVA JETRA" Saopćenje br. 1 1. Na članskom sastanku od 19 o. mj. bio je izabran slijedeći Izborni Odbor: Semelić Božo, Velčić Nikola, Zović Ivan, Kliman Antun i Vidmar Josip. Odbor se je na svojoj I. sjednici dne 23 o. mj. konstituirao ovako: Pročelnik: Semelić Božo, Zamjenik: Zović Ivan, Tajnik: Vidmar Josip, Odbornici Velčić Nikola i Kliman Antun. 2. Izborni Odbor donio je na svojoj sjednici slijedeće zaključke: a) Pozivlju se članovi da Izbornom Odboru podnesu kandidatske liste za izbor upravnog i nadzornog odbora. b) Kandidatske liste predaju se u društvenoj kancelariji, Boskovićeva ul. 40 uz potvrdu primitka. Liste dobivaju broj po redu predaje. c) Za svaku listu neka se imenuju po 2 pouzdanika. d) Preporuča se iz tehničkih razloga, da kandidatske liste ne sastavljaju pojedinci, nego skupine, da se ne dogodi te bude predano bezbroj kandidat-skih lista. e) Rok za predaju kandidatskih lista pravila ne odredjuju, pa prema tome imaju članovi pravo podnijeti liste i u zadnji čas pred izborom na samoj glavnoj skupštini, ali Izborni Odbor preporuča članovima, da liste predadu što prije, da mu bude za vremena omogućeno poduzeti sve priprave za pro-vadjanje izbora. f) Izborni Odbor stupit će u vezu sa pouzdanicima kandidatskih lista, da sazna hoće li se izmedju pojedinih lista postići sporazum, odnosno da li će se koja lista povući. g) Nepovučene liste podnijet će Izborni Odbor glavnoj skupštini na glasanje. h) Od svake nepovučene liste će po jedan pouzdanik prigodom glasanja kontrolirati ispravnost vedjenja izbora. i) Izborni Odbor ima se u čitavom svom postupku držati strogo objektivno ne pretpostavljajući nijednu listu ostalim listama. j) član Izbornog Odbora, koji pristane da bude kandidat, ispada iz Izbornog Odbora, te predlaže sebi zamjenika sporazumno sa ostalim članovima Izbornog Odbora. Izborni Odbor. PREDAVANJA SOKOLSKOG DRUŠTVA NA KRKU. Obradovalo nas je, da smo u programu za predavanja, koje će u najskorije vrijeme održati sokol u Krku naišli i na ove teme: »Sokolstvo u Istri«, »Vatikan i manjine«, »Naša granica prama Italiji« i »Antifašistički pokret.« Opažamo, da interes za naš problem u Jugoslaviji, narocrtn pa pe-riferiii, polagano, ali stalo,. raste. Zlato polnino pero od Din 50,— dolje, dijaška peresa od Din 35.- dalje. Popravlja peresa vseh znamk: A.PKgiLOG LJUBLJANA - MARIJIN TRG (voga! Wolfova) ALOJZ GRADNIK Istra i Gorička u njegovoj Urici Imao sam već jednom prilike pisati u »Istri« o istarskom pjesniku Mali Baloti, njegovim pjesmama i značaju tih pjesama. Rekao sam : »... Balota nije ispjevao mnogo pjesama, ali tim svojim, premda malim brojem pjesama, on je postao jedan od naših najboljih istarskih čakavskih pjesnika, najsnažnijih i najuvjerljivijih. Njegove su pjesme vjerne i realne, on ne pada u romantičnost, .. . Mati sam, daleč sem, ne morem U je dati!* * A zatim pjesnikove jeseni u Medani. Družina se sabrala oko ognjišta. Dogorijevaju glavnji i iz kamina se vraća dim. Opija, i družina bi zaspala. Posred kuće mladež guli kukuruz Pjeva 1 šali se, davajući iz ruke u ruku punu tikvu vina. Život oko ognjišta u rodnoj kući. Pričanja o životu i sitnicama. * ----- -------—--- * c*»».-/ U.JUHU, K«V da je dovršena služba božja, kad se zatvara crkva i kraj njenih vratiju stoji pojava crnoga kapelana. Kako su čudne zvijezde u ta rana jutra. Ugasio je pjesnik luč. ali san ne ide na oči. U daljini pjeva zvon. Da li je Iz Šte-verjana, Kozane Ili Vipolža?... Baka ziblje u sobi unuka i pjeva: nina, nina-nana! Idilu prekida stalna pjesnikova misao. Idila radja bol Ona se rasplinjuje i sve nestaje kao magla. Samo ostaju rastrgani trakovi. Uspomene. n’ SiP.a}i ln se nikadar ne zbudili (J, biti samo kakor v prsti skriti Kremen, ki ne pozna noči, ne dneva, pomladi, zime, mraza in gorkote, srca kipenja in srca praznote m brezna, ki na koncu pota zeva. Domače ognjište, to mjesto koje tako tijes-no veže majku i dijete, gdje uvijek ruka nađje toplu ruku i srce slatke riječi. Ognjište; mir, pokoj, smirenje. To je onaj zov ka rodjenoj zemlji. Onaj neodoljivi poklik zemlje — vrati se, vrati! Ciklus Gradnikovih soneta »Vrnitev« najsnažniji i najjači n ovoj njegovoj istar-koj lirici, pun je te žudnje i vraćanja. 1 ljubav i smrt sve je tamo drugačije. Smrt — smirenje, koje elementarnom snagom izbija iz cijele Gradnikove lirike, ovdje će se potpuno ostvarili — bit će realizovano i ispunjeno. DJELOVANJE JUGOSLAVENSKE MATICE U SPLITU Jugoslavenska Matica u Splitu je i u godini 1932, uza svu krizu, pomogla naše emigrante iz Julijske Krajine, pra-ma svojim silama izdašno i spremno. Naravski splitski odbor nije mogao priteći u pomoć našoj nesretnoj braći onako kako je želio, jer su prilozi iz Amerike skoro posve zatajili, a i kod kuće osjetio se veliki manjak u darovima, a osim toga i zavodi kod kojih Matica imade uloženu svoju gotovinu, smanjili su isplate u lanjskoj godini. Uza sve ove prilike, bdije neprilike današnjice, odbor Jug. Matice u Splitu, uz suradnju svih svojih ogranaka, izdao je izbjeglicama i ostalih pripomoći našoj braći nekih Din 55.000, a u Splitu još je podijelio oko 700 objeda iz Pučke kuhinje. Osim toga, kao i drugih godina, stajao je odbor Jug. Matice u Splitu, u vezi sa Berzom rada, Socijalnom politikom i Banskom upravom te je našim emigrantima išao takodjer na ruku uz pripomoć navedenih vlasti. U kancelariji splitskog odbora dobivali su naši ljudi uvjerenja, pisale su im se molbe za namještenja, prevodili dokumenti za traženje državljanstva, jednom riječi splitski se odbor brinuo i potpomagao sve one koji su ulazili, bijedni i nevoljni preko Splita u slobodnu domovinu. U slučaju bolesti intervenirala je Jug. Matica i kod ovdašnje bolnice da se bolesnici prime u bolničku njegu. Još je splitski odbor vodio i živu akciju humanu i prosvjetnu na granici Zadra. Jugoslavenska je Matica u Splitu pri redila 17 januara 1932 komemoraciju i zadušnice prilikom 50-godišnjice smrti velikog biskupa i istarskog narodnog prosvjetitelja I. J. Dobrile. Komemoraciju je otvorio član Primorskog kazališta g. Aca Gavrilović i deklamovao rodoljubnu pjesmu R. Katalinić Jeretova s>U spomen Dobrile«, a g. Dr. S. Brajša govorio je o životu i radu velikog biskupa i narodnog pobornika. Komemoracija održana je u foyeru opć. kazališta ispred brojne i odlične publike te je vanredno uspjela, i bila je jedna od prvih pomena u slavu i čast velikog biskupa u našoj državi. U zajednici sa bratskim Sokolom održala je i lanjske godine Jug. Matica Svetosavsku proslavu i Zrinjsko-Frankopanski Dan. Na Svetosavskoj proslavi govorio je g. prof. S. Roca »o duhu sv. Save i o carskim zadužbina-ma« sve uz lijepe projekcije, a na aka- demiji Zrinjsko-Prankopanskoj prof. P. šegota posvetio je rodoljubno predavanje svijetloj uspomeni naših velikana i mučenika. Na Zrinsko-Frankopanski dan bile su i zadušnice koje je otslužio Don Frane Ivaniševič. . U lanjskoj godini nije održan Ciri-lo-Metodski dan, jer su članovi uprave bili u Beogradu na izvanrednoj skupštini udruženja. Rapalski dan je bio po-menut tihim i žalobnim pomenom kao što i dolikuje tako tužnom danu. — Jugoslavenska Matica sjetila se je i istarskog mučenika Vladimira Gortana JUGOSLAVENSKO UČITELJSTVO I JULIJSKA KRAJINA O JULIJSKOJ KRAJINI, O NAŽOJ EMIU RACIJI I LISTU »ISTRA« »Narodna Prosveta« organ jugoslavenskog učiteljskog udruženja, list koji čitaju hiljade i hiljade učitelja u Jugoslaviji, donosi u svom broju od 26. II. ovaj članak: Pored poznate sklonosti za uveličava-nje, spletkarenje i poziranje, bitna su obilježja u karakteru Talijana: kukavič- luk u svakoj i najmanjoj opasnosti, koja ih je kadra dovesti do potpunog negiranja vlastite ličnosti, a prepotencija i okrutnost kada osjete svojti superijornost. Muke našega naroda u Julijskoj Krajini mladih i nesretnih Bazovičkih žrtava, potvrđuju ovo u punoj meri. Vjerovatno Na sve ove pomene i žalobne dane splitski je odbor potsjetio i svoje ogranke, koji su prema svojim silama i mogućnostima upriličili ili pomene, ili žalobne sjednice. Jugoslavenska je Matica u Splitu imala u 1932 god. 20 podružnica i oko 100 povjereništava u svome djelatnom okrugu. U tudjini (Americi i Australiji) 2 podružnice i 22 povjereništva. Splitski odbor Jugoslavenske Matice pripomogao je da se uzdrži naš zavod, osnovna škola u Antofagasti, koji uživa vrlo lijepo ime kao Colegio Yugoeslavo i koji uzorno vodi vrijedni nastavnik g. Marko Bi-škupović. — Naša braća toliko u Americi koliko u Australiji javljala su nam se češće, pa moramo ovdje istaknuti, cta su i svi naši ogranci preko oceana u koliko su mogli poradili živo i predano i u g. 1932 za našu tužnu braću i za našu ustanovu. Još je splitski odbor .Jug. Matice u 1932 g. uzimao 500 (a kasnije 300 komada) mjesečnika »Pučke Prosvjete«, gdje su štampane vijesti o radu Matice i šiljao je mjesečno tu reviju u naše krajeve i Ameriku da se besplatno podijeli prijateljima Jug. Matice. — Isto je splitski odbor nabavljao mjesečno «0 ekzemplara omladinskog lista »Malog Istranina« i 20 ekzemplara sedmično li sta »Istre« i dijelio ih besplatno u svrhe propagande. Uz ove revije i dnevnike podijelio je takodjer u istoj godini lijepi broj rodoljubnih i poučnih knjiga. Matica Jugoslavenska u Splitu, kao i sve njezine podružnice i svi njezini ogranci, uznastojala je prama svojim silama da i u g. 1932 poradi što bolje i što uspješnije za velike svoje ciljeve na humanom i prosvjetnom polju u korist svoje zarobljene braće, a na čast naše Jugoslavije. --- • SKUPŠTINA JUGOSLAVENSKE MATICE U SLAVONSKOJ POŽEGI U nedjelju dne 19 februara održala je podružnica Jugoslavenske matice u Slav. Požegi svoju glavnu godišnju skupštinu. Svi su izvještaji društvenih funkcionara s odobravanjem primljeni na znanje. Podružnica ima 1 člana dobrotvora, 26 članova utemeljitelja i 208 redovitih članova, svega 235 Članova Taj je broj za malu Požegu doista lijep. Podružnica je zainteresovala za visoke ciljeve Matičine i susjedna sela, pa ima nade da će se u većim mjestima u oko- matice. Za ovu godinu izabran je uz ne znatne izmjene stari odbor sa nretsjedni-kom prof. Burićem na čelu. Veselimo se ovim lijepim uspjesima tihih i vrijednih nacionalnih radnika u Slav. Požegi i ukazujemo na ovaj primjer. Naročito upozoravamo na pokušaj propagande na selu. S interesom očekujemo prve glasove o ovoj akciji. Iskustva bi mogla biti korisna lici uskoro kreirati povjereništva Jugoslay. _za akciju šireg opsega. (Red,) OVOM BROJlT NAŠEGA LISTA priložili smo čekovne uplatnice, pa mo-propust, nego čini grijeh i zločin prama Urno naše pretplatnike, one, koji nam duguju pretplatu za lanjsku godinu, kao ione, koji još nisu poslali pretplatu za 1933, da se Posluže tim čekovnim uplatnicama 1 da izvrše svoju svetu dužnost, prama jedinom listu, koji se bavi isključivo problemom našega naroda pod Italijom I koji jedini vodi odlučnu borbu za prava jednog potlačenog, orobljenog, okrvavljenog naroda Onaj emigrant, koji neplaćanjem pretplate upropaštava ova] naš list, no čini jedan običan svom narodu, prama svojo] braći, koja ropstvu smalaksavaju. Zapamtite, da je Ju goslavenima u Julijskoj Krajini jedina utjeha u krvavoj borbi, i jedini izvor snage, uvjerenje, da se mi u Jugoslaviji’ brinemo za njih, da ih nismo zaboravili, da se bo rimo za njih. Naša braća u Julijskoj Krajini prate rad našega lista i naše pisanje krijepi Ih 1 ohrabruje. Emigranti, samo se toga sjetite, pa ćete biti savjesniji u podupira nju »Istre« i u vršenju svoje dužnosti. nema u istoriji primjera, koji bi se u tiraniji jednoga naroda nad manjinom druge narodnosti mogao uporediti sa gospod-stom Talijana u anektiranim krajevima. Od okupacije pa do danas naš je elemenat u Italiji podvrgnut nezapamćenih zlostavljanjima svake ruke. Ne treba dokazivati, kako ta činjenica stoj; u grdnoj opreci sa toliko razvikanom »vjekovnom« i »visokom« kulturom talijanskom, — u koju, naravski, i ne vjeruje niko izuzevši one, koji tu starodrevnu »civilizaciju« stavljaju na velik bubanj pred uhom Evrope . . . Narod, koji ne umije da poštuje elementarna prava i osjećaje drugog naroda, nije sposoban da općem progresu čovječanstva doprinese pozitivne vrednosti kulture i civilizacije. Zato ne. jer takav narod ne smatra idealom slobodna čovjeka, koji jedini može biti garancija za izgradnju istinske intelektualne i etičke kulture, na kojoj bazira sav ostali progres. I samo nevaspi-tana nacija podržava još sistem robovanja iz staroga vijeka. Kada je po nesretnom udesu istorije Julijska Krajina prisajedinjena Italiji, dao ie Viktor Emanuel ovu kraljevsku riječ: »Krajevi, koji su prisajedinjeni Italiji, po-staviše nas pred nove probleme. Naša slobodoumna tradicija pokazaće nam pravi put kako da ih riješimo, i mi ćemo, što bude više moguće, respektovati autonomne ustanove i lokalne običaje«. Poslovica »carska se ne poriče« vrijed; u našemu narodu kao zakon, a koliko vrijedi kraljevska riječ u Talijana, pokazaće nam nekoliko primjera, koje ćemo navesti. Krajem svjetskog rata bilo je na samom poluostrvu Istri 530 naših osnovnih škola sa preko 90.000 učenika i blizu 850 učitelja; osim toga imali smo nekoliko srednjih i stručnih škola. Danas nema tamo ni jedne naše škole, ni jednoga odeljenja, i naš se jezik uopće ne predaje. Eto. koliko u Italiji vrijedi riječ o respektovanju tradicija. A što se tiče »vjekovne kulture«, o tome neka govore ove brojke: U Italiji (predratnoj) ima do 30 od sto analfabeta, dok je još pred rat brojila Istra samih 14 od sto analfabeta. Pa ipak su Slaveni u Italiji tretirani kao »varvari«. I onda, kad bi to bilo jedino nasilje, što ga je izvela »kulturna« Italija nad našim zarobljenim narodom, bilo bi dovoljno, da pred licem civilizovanog svijeta izgubi svaki ugled. Međutim šta vidimo? Urođena megalomanija ne smeta Dučeu. da visokim glasom i pretečim gestom digne uzbunu poradi jednoga polupanog kamenog lava na našem teritoriju, zaostalog znaka i mrtve uspomene perfidnog venecijanskog dominila. U zaprepašćujući kratkom roku i var-varskim metodama uništene su sve Irulturne tekovine našega naroda u Julijskoj Krajini. Ugušena je naša štampa, ukinuta sva, pa i najnedužnija udruženja, pozatvarana 1 ra-sterana sva naša inteligencija, oduzeto pravo narodu da se u crkvi služ; svojim jezikom, a djeca naša primorana su da oblače fašističke košulje. Povrh toga otvoreno je i preko 250 zabavišta, u kojima se naši najmlađi uče mrziti sve što je slavensko. Raspisuju se i nagrade za brzo učenje talijanskog jezika, a odraslima je stavljeno u dužnost polaženje raznih tečajeva, kojima je svrha »političko vaspitanje«. Poduzimaju se dakle sve moguće mjere za ubrzavanje asimilacije. Što ne ide milom, ide silom. U poslednjih 5 godina osuđeno je na robiju mnoštvo našega svijeta, u trajanju od okruglo 1200 godina, a da ne spominjemo bezbroj drugih zlostavljanja i neopisivih muka, kojima je izvrgnut naš miroljubivi elemenat. Naša stara narodna imena pretvaraju se jednostavno dekretom u talijanska. Bez ikakova pristanka i prethodnog obaveštenja primaju pojedinci odluku. kako imaju njihova prezimena u buduće glasiti. Tako od Baretića preko noći postaje Baretti, od Benčiča postaje Bensi, od Primožiča Primosi i t. d. Prekrštena su tako i imena mjesta. Ne mogući snositi ovakovu tiraniju, mnogo je našega svijeta, kojemu su to prilike dopuštale, emigriralo u Jugoslaviju, te se razišao po cijeloj državi. U mjestima, gdje se našlo više emigranata, osnovane su emigrantske organizacije, koje sačinjavaju Savez jugoslovenskih emigrantskih udruženja. Savez ima i svoj glasnik, jedini naš emigrantski list »Istra«, koji izlazi u Zagrebu jedamput nedeljno ispunjavajući odlično svoju zadaću, Urednikom mu je istarski publicista g. J. Mihovilović. List se bavi problemom emigracije i prati Život našega naroda u italiji, te je vrlo dobro informisan o svemu što se dogadja preko granice. IJ novije vrijeme nastoji »Istra« da u emigrantske redove unese više jedinstva, a u aktivnost emigracije više sadržaja. Radi se na stvaranju jednoga šireg programa i jasne ideologije. U tu svrhu pokrenuo je Savez naročitu anketu izbjeglica, gdje se tangiraju najvažnija pitanja, kao: političke smjernice emigracije, rješavanje socijalnih problema emigracije, kolonizacija, zadaća organizacije, kulturna pitanja, propaganda. U jednom od poljednjih brojeva »Istre« prikazan je rad novo osnovane talijanske organizacije za dalmatinsku iredentističku propagandu u Zadru (»Centro di propaganda dalmatica«), pa se tom prilikom opravdano pita: Oni rade ovako! — A mi? . . . Neosporna je činjenica, da naša javnost ne pokazuje dovoljno interesa za ova pitanja. Biće valjda zato, što nije dovoljno upućena. Da, mi se moramo .ugledati na Talijane. Što oni čine za tuđu Dalmaciju, to moramo činiti mi za našu Julijsku Krajinu. Naše učiteljstvo pozvano je u prvome redu da održi u narodu budnu svijest i živu ljubav za one naše krajeve, koji u punom smislu riječi robuju. Učiteljstvo može tu i najviše da uradi. U jednome od budućih brojeva »Narodne prosvete« pokazaće-mo što bi se u tom pravcu moglo učiniti. IZVANREDNI GLAVNI SASTANAK OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU. Na posljednjoj sjednici Poslovnog Odbora Omladinske Sekcije izjavila su tri odbornika, da u najkraće vrijeme odlaze iz Zagreba. Zbog toga su prisiljeni zahvaliti se na svojim odborskim mjestima, dok se je jedan zahvalio radi privatnih razloga. Veliku prazninu koja je tim nastala u Poslovnom Odboru nemoguće je ispuniti običnim kooptiranjem novih članova, pa je prema tome većinom glasova stvoren zaključak za sastanak, na kojem će se izabrati novi Poslovni Odbor. Smrt i smirenje na rodjenoj grudi: Rad bom počival tam, kraj naše hiše, na tisti njivi, ki le smrt je orje: zavit ves zemlje naše tople skorje, bom dihal s srcem, ki znjim ona diše. Srce pa klilo bo, kot klije seme: vse še neizgovorjene besede r«st gnale bodo iz njegove srede. Vratiti se domu, kuda se sve vrača. Iz ''.Meke gore rijeka u široko more, u zem-‘ŠU zrno, oboreni hrast, u prah tvrdja, grad } Palata. I ne biti više list, igračka vjetra, Zgubljena jeka i kamen, što ga valja val Vo(je K zemlji, k zemlji, vratiti se k njoj i ljubili se s njom. Osjećati je u sebi, biti ?fen dio, pretvarati se svakim svojim đa-'°m u njenu Cesticu i smirivati. Zaboraviti *ve i doći do konačnog smirenja. Zemlje ljubeče srčna bom sredina, morja bezhreinih kaplja neločljiva, vsemira jasni, enozvočni spev. Neznana mi bo zgube bolečina: zgubili more le, kdor pridobiva in zbira in gradi, kdor ni še cel. To je Gradnikova žudnja za istarskom j.^liom, isprepletena meditativnim elementa njegove pjesničke duše. Duboka ljubav •tuia zemlji i osjećajnost, što ga veže uz 'tri kamen i svaku vjernu grudu. On je “'^ditativan, pročućen, on je patnik u toj tioj poeziji i ml osjećamo trganje njegove U;>a. Rodna zemlja se duboko upila u nje-•'°vu dušu, ona je njegova sudbina 1 malo i. t osjetio tragediju svoje zemlje onako R , što je osjeća Gradnik. Dok je Mate lir i .a v'^e socijalan. Alojz Gradnik, veliki m ti umjetnik, pritajio je donekle taj ele-enat socijalno borbenosti. Ali ipak on je tu i njega niko ne može poreći. On izbija iz krepčine njegovih stihova. Izbija iz onih slika i pejsaža. Gradnik je naš slovenski čovjek, sa svim psihičkim tog našeg čovjeka. I jedna velika molitva je u tim njegovim pjesmama. Za sve naše, jade i patnje. O blagoslovi Bog nam naša Brda. opočna tla, naš up, naš trud in znoj krvi nemire in grobišč pokoj — o blagoslovi Bon nam naša brda. Neka budu blagoslovljeni krovovi kuća naših i pojate i polja pred kućama, trešnje, kajsijin cvijet i puni sudovi i vedra u zo-reću jesen. in blagoslovi nam, o blagoslovi, očvrsti z vedno slajšimi sokovi, drevo besede naše osamelo. Tu je ona golema ljubav Gradnikova, koju on rasipava i daje. To je ljubav čo-vjeka-prognanika. Sveta i čisla ljubav. Altruizam, koji izbija kroz elegičnost njegovih stihova. Iza planina su siromašna i kamenila istarska sela, kao jata crnih ptica rasula su se bregovima. Tamo su vinogradi, polja, livade, puna sunca i mirisa karamfilja. Klipovi kukuruza i vlatovi pšenice. Ceste i putovi i naš čovjek. Onaj mali sitni seljak sa svojim brigama, jadovima i tragedijom. Naša zemlja, otela, draga i nezaboravljena naša zemlja. Samo naša i ničija druga. Jer je na njoj naša krv, naš znoj i zasijane su naše muke i patnje. Naša riječ je tamo. Zavjet naš. Krv i mlijeko naših matera. Vsem nesvobodnim našim lolaiilo, ti bodi jim kot svelo obhajilo in naj proklet bo vsak, kdor te izpljune! Da velika je tragedija te naše istarske zemlje. I gledana iz tuđine, ta je tragedija još i polnijo. Koliko ima silne ljubavi prema ovoj zemlji istarskoj u Gradnikovoj elegiji Istri. Koliko gorke ljubavi i trganja duše. O Istra! Njim, ki le njih roka s prevare samo pomočjo je do golega slekla in vso te oskrunila, še sim ji dekla, še se jim udajaš, rodiš janičarje. * To je lirika Alojza Gradnika. Iz najdubljih i najintimnijih kutova duše. To je iskrena ispovjest njegovog bića i pjesma o rodnome kraju, njegovim ljudima i trage-idjnma. Pjesma o povratku ka zemlji, medju svoje. Konačnom smirenju prognanika. V. K-nin. DINO MONTANARI: «PODZEMNA ITALIJA«. U Zagrebu u izdanju Džepne biblioteke (Gundulićeva ulica 24) izašla je brošura od 46 stranica s naslovom »Podzemna Italija«, koju je napisao talijanski antifašista Dino Montanari. U toj se brošuri iznosi sadašnje stanje u Italiji i opisuje sav teror koji nad talijanskim narodom vrši fašizam Benita Mussolinija. Ma da je brošura po opsegu malena, njezine su stranice sugestivne, pisane živim stilom i pune interesantnih opažanja. Pisac je tajno prošao Italijom i opisuje život u Italiji sa svih strana. Bez sumnje interesantan dokumenat o nečovječno-sti fašističkog sistema. (Brošura stoji samo 4 dinara.) NAŠI OMLADINSKI PISCI. U slovenskom dječjem listu »Naš rod«, koji uredjuje naš poznati omladinski pisac Josip Ribičič, urednik bivšeg tršćanskog »Novog doba«, napisao je (5 broj) Bogomir Magajna prozu »Račka razbojnik«, France Bevk priču »Čudne živali in čudežna palica«, a Albert Širok intervicw s Šeliškarem. MISLI Na besmrtnost imaju prava samo junaef, istinski junaci po srcu, duhu i moralu. Energičnog karaktera, samo su oni kormilari zajedničke sudbine čovečansiva, dok svi ostali i sve ostalo samo su snage i sredstva na njihovom raspolaganju. * Ko ne voli svoga naroda, taj je parasit » za ostale delove čovečansiva. Jer onaj, čij« ugaslo srce ne moie da toplinom sopstve-ne ljubavi oiari ni svoje najbliie okoline, — kako da korisno posluži ostalim, stranim i udaljenim, jedinicama ljudske zajednice, osim iivim primerom kukavičluka, sebičnosti, nevaljalstva i ništavih? Trut izbačen iz svoje košnice, malene i prazne, kako da postane neimar u tuđoj, večoj, punijoj? * Vrednost svakoga čoveka meri se oduvek toplinom njegove ljubavi prema svome narodu. Najkorisniji članovi opite ljudske zajednice sviju vekova bili su i prvi, najzaslužniji i najslavniji sinovi svoje Otadžbine. * Otkad ima čovečansiva, otad ima i patriotizma. Ali isto tako, otkad se zna za patriote, otada se zna i za izdajnike. Samo, u istoriji ima i bezbroj jednodušnih priznanja, da su crna jata izdajnika sviju naroda i sviju vremena pojavljivala se isključivo zato, da bi mahanjem svojih avetskih krila raspirila tinjajuču vatru patriotizma i razbuktala je u sveti plamen, koji bi ih sagoreo, čim bi ga se dotakla. DR. IVO MOGOROVIĆ, MUSSOLINIJEVA SIBIRIJA U SREDOZEMNOM MORU GLASOVI ŠTAMPE »PETIT PARISIEN« O DALMACIJI I .JLLI.ISKO.I KRAJINI. Napušta se kaznena kolonija Upari — Kako fašizam pobija svoje protivnike U pregnanstvo bez sudske presude — Uspjeli bijeg ledna službena vijest iz Italije glasi: Na 10 januara se posvema napušta kaznena kolonija na otočju Lipari. Onih 380 prognanika, koji se još nalaze na Li-parima, bit će preveženo na druge otoke. Pred nekoliko je godina pokušao dopisnik nekih pariških novina da pohodi otočje Lipari i da se na licu mjesta osvjedoči, kako žive ondje prognanici, koji su pali žrtvom fašizma, čitavih deset dana prije, no što je stigao na Li-pare u »posvemašnjoj tišini« taj novinar, pojavio se na otoku neki policijski prefekt iz Rima, koji je ondje poduzeo stanovite pripreme. A kada je u odredjeno vrijeme stigao na taj otok i onaj izvjestitelj velikih pariških novina, dakako u pratnji dvojice visokih talijanskih činovnika, pokazali su mu sve, što je želio da vidi. Svi su bili vrlo susretljivi, doveli su Francuza čak i u jednu kuću, u kojoj su stanovali prognanici i novinar se pun saučešća propitkivao o njihovim prilikama. »Li-pari su pravi raj!«, tvrdili su »nesretni« prognanici. Taj novinar nije dakako mogao znati, da je njemu u počast dvanaest talijanskih karabini j era obuklo civilna odijeia i glumilo prognanike. Ovim riječima o obmani francuskoga novinara započinje prikaz o svome posjetu na Lipari jedna novinarka, koja želi ostati anonimna. Dalje nastavlja- »Kada smo u Milazzu njemački novinar dr. Caro i ja — pri tome sam posjetu važila kao njegova supruga — kupili vozne karte, da krenemo na malenom parobrodu na otočje Lipare, nije niko znao, da je taj par turista sa putnim vodičem u rukama i velikim dalekozorom oko vrata zapravo bio jedan novinar i novinarka Promatrali su nas dakako s nepovjerenjem »Pokažite Vaše putnice!« zahtijevao je već i sam prodavač karata u brodarsko i agenciji. Putnica je glasila na dra Kurta Caro, profesora geologije, što je on dakako bio prije nego se posvema posvetio novinarskom radu i — suprugu. Na brodu su nas dakako odmah primili Karabi-nijeri, koji su još jednom pregledali putnicu, zapisali personalije i svrhu posjeta i, tom nam prilikom naglasili, da nikako ne smijemo okasniti na brod, koji se još istoga dana vraća na Siciliju. Usto su nas Karabinijen pitali, da li je to nase prvo putovanje na otoke Lipare: to su nam pitanje uostalom stavljali opetovano mnogi drugi kontrolori. Tek tada smo mogli razgledati brod i promatrati putnike, koji s nama putuju. Karabinijeri, fašisti u crnim košuljama, par ribara i osim toga nekolicina gospode, koji vec na prvi pogled odaju svojom namještenom ravnodušnošću. svojim upadljivim »ne-prisilnim« kretnjama i ostalim nespretnostima, koje su manje više svojstvene svrnia kriminalistima svijeta, tajne redarstvene agente. Teškom mukom smo izbjegavah razgovore s tom nametljivom gospodom, koju smo pri povratku dakako opet zatekli na brodu. Vožnja je trajala preko dva sata. U pozadini se izdizala medju ostalim brd aa Sicilije ogromna Etna, a lijevo se pojavio ćunj Strombolije, koje je vrh uvijen u vječni dim Maleni je brodić upravio svoju krmu na otočić Vulcano, na kojemu se nalazi mnoštvo kratera, koji sada važe kao ugašeni. Pa ipak je pogled na njih još i sada strašan. Pred našim se očima pojavio čitav niz vulkanskih brežuljaka, koji su još pred malo godina rigali vatru i lavu. Polagano se brod kreće pored neke kose visoravni, iz koje se izdižu u tajinstve-nom rasvjetljenju fumarolski dimovi. Samo dva kilometra udaljenosti dijele taj otok Vulcano od pećinskoga otoka Lipara, glavnoga u cijeloj grupi, koji je velik svega 37 kvadratnih kilometara i koji ne posjeduje nikakove luke. Naš je brodić ležao pred njim putnici su morali čamcima polaziti na kopno. Mussolinijeva Sibirija u Sredozemnom moru je taj otok Lipari. To je medju-tim Sibirija bez zime i hladnoće. Ljeti prouzrokuje ondje južno sunce na pustim pećinama paklensku žegu. Maleni zaljev, na kojem leži mjesto Lipari, od 6000 stanovnika, je posve otvoren spram mora, pa stoga i može gotovo nesmetano harati u tom mjestu stalni »široko«, koji ljudima oduzima dah. No ako se sibirsko progonstvo moglo teško podnijeti, budući da su se carevi neprijatelji u onoj nepreglednoj azijskoj pustoši osjećali posvema otsječenima od ostaloga svijeta, ipak je u tome pravcu dozvoljena usporedba sa tom kaznenom kolonijom Lipari. Iz samog se mjesta Lipari ne vidi ni Sicilija, ni Stromboli, a ni susjedni otoci — već jedino ona nepregledna morska pučina. Mjesto je opkoljeno samim kršem, bez ijednoga stabla ili grmečka. Lipari je vruća Sibirija, koja je za zatočenike jednako udaljena od ostaloga svijeta, iako se sama Italija može dosegnuti samo za malo sati vožnje... U gradiću Lipari je živjelo dosada 400 do 500 prognanika. Vidjela sam ih pojedinačno i u manjim skupinama po ulicama toga gradića, kako vazda polagano, gotovo šaptom govore, što je inače vrlo upadljivo u zemlji, gdje stanovnici inače govore glasno i bučno uz istovremeno gestikuliranje i ruku i nogu. Posvuda u tome žalosnom, dosadnom mjestu čitaju prognanici fašističke novine; drugih jednostavno ne dobivaju ... Kod njih se osjećala žeđ ja za novim vijestima, koja nikad nije uta-živana. U nekoj smo restauraciji razgovarali sa konobarom i sa kuharom. Oba su prognanici, jednako kao i brijač, kao mesar i postolar, kao i vlasnik, odnosno zakupnik gostionice, a napokon kao i sami gosti... Razgovor je započeo vrlo oprezno, samo sa zatomlji-vanom pritužbom na zlu sudbinu: niko naime nije siguran, kome govori i da li njegove izjave neće samo pogoršati sudbinu dotičnika. Ako se čovjek zanima za tamošnje znamenitosti ili pita, kako je dalek put do vrućih izvora na Monte San Calogero, dobiva prijaznu, umornim glasom danu izjavu, da prognanici ne smiju prekoračiti gradske medje. Nikada nisu tamošnji zatočenici mogli baciti ma samo jedan pogled izvan kamenoga mora toga gradića, kome okolicu ne oživljuje nijedno stablo. Bijeg je odanle, tako mi se onda pričinjalo, nemoguć. Na kraju svake ulice je stajala dvostruka straža, posvuda su se pregledavale putnice, malene četice oružanih Karabinij era su prolazile gradom i okolicom, vani je na moru ležala jedna topnjača, a osim toga je okolo neprestano kružilo morem nekoliko motornih čamaca talijanske mornarice. Ipak je nekolicini smionih muževa uspjelo, da pobjegnu sa otoka Lipari nakon brižne pripreme, koja je trajala godinu i pol. Talijanski su emigranti u Parizu bili njihovi prijatelji, koji su im svojom brzom jahtom oohrlili u pomoć. U noćnoj tišini, za punog mjeseca, bacila se trojica ljudi: sveučilišni profesor Roselli, zatim nećak prijašnjeg ministra pretsjednika Nittija i nekadašnji narodni poslanik Lussu na od- red jeni znak u more na trima razli-čit-m točkama morske obale. Kako su se išuljali iz grada, o tome nije bilo nikada izvještavano. Otplivali su do od-redjene pećine u moru, što nikako nije bilo bezopasno poduzeće, ne samo zbog mnoštva morskih pasa, kojima vrvi tamošnja morska okolica, nego u prvom redu zbog reflektora, koji noć na noć pretražuju more radi sumnjivih znako-kova. Točno je na minutu stigla jahta osloboditelja, pošto je prevalila preko hiljadu kilometara. Na taj su način ta tri prognanika pobjegla iz kažnjeničke kolonije u Pariz. Ko je bio upućivan u progonstvo na Lipari? Ljudi znanosti, političari, novinari, nepoćudni elementi, koji su se stanoviti mogućnici željeli otresti i riješiti. Ta progonstvo na Lipari bio je čisti akt nasilja, budući da su svi ti ljudi bili prognani bez suda i osude. A kada se isključi uredovanje samih sudova, otvorena su posvema vrata svakome nasilju i samovolji. Na otoku Li-pari pričaju ljudi o nekom seljaku, kome je žena bila sprijateljena s nekim žandarom. Taj je nakanio da se riješi njenog muža. Denuncirao ga je kao komunistu, i taj je dakako bio odmah deportiran. Takova se prepričavan ja ne mogu dakako kontrolirati. No svakako je sigurno, da šu padale mnoge objede, koje su imale tu jedinu svrhu, da maknu na „ckoliko godina s puta bilo kojega ličnog neprijatelja ili poslovnog takmaca. Dogadjalo se, da su pojedine osobe bile i pomilovane. No takovo se pomilovanje odnosilo samo na ljude, koje su već dulje vrijeme proveli na otoku Lipari, a osim toga su pomilovani morali prije toga dati svečanu, javnu izjavu, da se vesele zbog Mussolinijeve moči i da se kaju, što su jednom vodili borbu protiv njega. Takove izjave nije svako htio ni mogao dati! Mnogi su prognanici smjeli dovesti sa sobom i supruge. Drugi su morali živjeti u dubokoj utučenosti posve sami, dok ih je težnja za domom izjedala,.. Ako sada dakle dodju na koji drugi otok izmed ju Italije i Afrike, neće im zato biti život ni najmanje ljepši i ugodniji... BEOGRADSKE GOSPODJE ZA EMIGRACIJU Marljivo djelovanje Ženskog odbora za pripomoć izbjeglicama iz Julijske Krajine U Beogradu postoji pored društva »Istra-Trst-Gorica« još i jedan radin i aktivan odbor gospodja o kome se je, iako je njegov rad na karitativnom području ogromnog značaja za čitavu pre-stolničku emigraciju, u javnosti vrlo malo čulo. Marljivi odbor beogradskih gospodja znao je svojom poduzimljivoš-ću i požrtvovnim radom naći načina za skupljanje velikih sredstava i u ovo teško vrijeme. Pripomoć, koju je pružio i pruža već nekoliko godina našim bijednim radnicima, siromašnim studentima i raznim drugim našim emigrantskim nevoljnicima je vrlo velika i zasluži najveće priznanje. Prikupljanje sredstava u današnje vrijeme nije lako. Radini ženski odbor radio je marljivo i uprkos teških prilika lijepo uspio. Godišnjim koncertima, organiziranjem redovnih mjesečnih priloga od gospode, koja imaju osjećaja za patnje bijednih emigranata, sitnim prikupljanjem, te molbama raznim ustanovama, skupila su se prilično lijepa sredstva, kojima se pomagalo našim nevoljnicima. Priznanje za navedeno humano dobročinstvo ide u velikoj mjeri svima odbornikinjama, u prvom redu požrtvovnoj gospodji Stefanovič, supruzi generala, koja je znala svojom požrtvov-nošću i velikim poznanstvom i vezama da proširi i pomoću ostalih odborniki-nja rad odbora. Isto tako treba da se dade priznanje onoj gospodi, koja su godinama davala mjesečne priloge, a koji dosižu kod pojedinaca od dvijesto-tine dinara pa do preko hiljadu dinara godišnje. Preko šezdeset hiljada dinara potpora razdijelio je odbor raznim emigrantima. Već u tome se vidi veliki rad kojim se iskazao odbor na karitativnom području i s tim u velike zadužio našu emigraciju. ISTRANKE, TRŠĆANKEI GDRIČANKE NA SVESLAVENSKOM PLESU U BEDGRADU Kao svake godine, tako je i ove godine priredilo Kolo Srpskih Sestara svečani ples, zapravo reviju narodnih nošnja iz svih krajeva Jugoslavije te iz drugih slavenskih zemalja. Naročito značenje ovoj svečanosti dalo je prisustvo Nj. Vel. Kralja i Kraljice, zajedno sa Nj. Vis. knezom Pavlom i kneginj om Olgom. Medju različitim prekrasnim nošnjama nastupila je i dosta brojna skupina naših narodnih nošnja, te sa svojim lijepim, skromnim i umjerenim bojama nošnje iz različitih dijelova Istre, Trsta i Goričke izazvala prijatno i lijepo iznenadjenje i kod najviših posjetilaca sveslavenskog plesa. Zaista, moramo da smo zahvalni našim zemljakinjama I zemljacima, kojima je uspjelo skrenuti pažnju na našu skupinu i misao na našu zemlju i to naročito u vrijeme, kad se u Trstu i Tržiću fašisti u raznim »corteo folkloritici-ma« kite i ponose našim slavenskim nošnjama i najsla-venskijim svojstvima naše bijedne zemlje te falsifikuju historijsku istinu. Na kraju moramo primijetiti, da ima najveću zaslugu kod ovog lijepog nastupa naših zemljakinja zaslužan i radini Klub Primork u Ljubljani. ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU ZAGREB Mesnicka ulica br. 1. Telefon br. 74-43 VELIKI) SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH ] PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA 'A ■ ■ ■ S ■ ■ ■ ■ ■ ■ B Razgovor pariškog novinara s g. drom Stangerom. Nedavno je boravio u Splitu saradmk pariškog lista »Petit Parisien« g. Raubaud. On je u ovom listu napisao nekoliko članaka o slavenskom karakteru Dalmacije- U jednom članku iz-osi i ovo: »U Splitu. 1 rogiru j Dubrovniku svi govore ovako. Neugledni ljudi jednako kao i akademičari. Ovamo dolaze i talijanski listovi i Dalmatinci mogu čitati članke najuglednijih talijanskih novinara koji pišu, da je Jugoslavija čudovište i da treba osloboditi zarobljenu Dalmaciju«. G. Roubaud iznosi ovaj slučaj: »Imamo rodjake u Trstu, pričao ie moj hotelier. Moja sestra je udata za taliian-skog kapetana Mi se nismo nikada protivili takvim brakovima. Uostalom, moj šurjak je dobar muž i dobar otac. U svom posljednjem pismu tužio sam se na ekonomsku krizu. Govorio sam o zastoju posala i izrazio nadu. da to ne će trajati dugo. Nato sam dobio odgovor moje sestre i moj šurjak dopisao je nekoliko redaka. Pogledajte, kako ie on krivo razumio moje nade i moje brige: »Dragi moj šurjače. piše talijanski kapetan. budi strpljiv, sve će se doskora dobro svršiti. Još samo nekoliko nedjelja, još samo nekoliko dana i mi ćemo doći da vas oslobodimo Mi ćemo doći iznenada poput groma i zapanjit ćemo cijeli svijet. Grli te i ljubi. Do skora vid jenja! Tvoj šurjak.« I drugi listovi dolaze iz Italije. Ali u njima se čitaju žalbe 1 nade talijanskih Slovena, koji se tuže da ne smiju više čuvati ni svoj jezik, ni svoju kulturu pa čak ni svoje vlastito ime. G. Stanger. prijašnji poslanik u rimskom parlamentu, koji je izagnan, jer nije htio da se odrekne svoje narodnosti, pa sada živi u Splitu, dao je g. Roubaudu slijedeće informacije: Ima nas šest stotina hiljada koji smo talijanski podanici. Mi smo svuda u većini osim u Trstu i na Riieci a naročito smo u većini po selima. 1 Austrija je respekto-vala naše tradicije, udruženja intelektualaca, trgovačke komore, klubove i novine. Danas je to sve dokinuto. Škole su zatvorene, štampa je zabranjena. Našim seljacima koji ne poznaju nijedan drugi jezik, zabranjeno je. da budu saslušani u svom jeziku pred sudom, ili bilo pred kojom vlasti. Ako čovjek hoće, da ne bude proganjan treba se čuvati, da govori svojim jezikom na ma kojem javnom mjestu pa čak i na ulici.,. Vlasti svaki dan mijenjaju slovenska imena u talijanska. Čovjek otvori zvanič-ne novine i odjednom vidi da je prekršten. Na primjer: Broj peti zvaničnog lista iz godine 1929. ili 7 godine fašističke ere. donosi: »Prema dekretu od 7. aprila 1927., koji je protegnut na sav teritorij novih pokrajina i koji odredjuje vraćanje na talijanski oblik porodičnih imena u TridentskoJ Veneciji, nalaže se: da se ime Radošević vrati na talijanski oblik Ardessi«. Tako se dešava svaki čas i bez ikakvog prethodnog obavještenja nosioca imena. Kulić postaje Correlei. Jančić postaje Giovanini, Grbac (što dolazi od hrvatske riječi »grbav« a što u talijanskom jeziku ne znači ništa!) postaje Gherbazzi! Ako Katalinić postane Catalini. onda mora mi* jenjati i monogram na svom rublju...« U FOND „ISTRE” Ova rubrika nastavlja se i ov godini pod devizom: »Da bi »Istra* izlazila svakog tjedna redovito u normalnom formatu.* Bilježimo ova nova imena plemenitih darovatelja : IvaneŠit Matko, Šibenik, za rasprodane blokove . . Vuković Marija, učiteljica, Din 171.- Baška . . , Din 50.- Grgurina V., Novi Sad . . Din 5.— Sankovič Davorin, Koslar Din 5- »Soča*, Novomesto, za prodane blokove U posljednjem broju Din 100.- objavljeno . ..... D,n 15 278.50 ukupno Din 15.609.50 ■ $ ■ £g. nrezs&Ifeaff S ti Trgovina kave i čaja. — Vlastita jj ■ elektropržiona i elektromlin za * ■ mljevenje ■ ZAGREB, ILICA BROJ 65 S ■ Telefon 7657 1...........................■' •ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak — UredniStvo ' uprava nalaze se u Zaorcbu Masarvkova ulica 28. U — Broj Čekovnog računa 38.789. — Pretplata: Za cijelu godinu 5^ dirara za P°* godinr 25 dinara; za Inozemstvo dvostruko; za Ameriku » dolara na godinu - Oglasi se raftuaalu no cieniku. - Vlasnik » izdavač: KONZORCI.T »ISTRA« Masarykova ul. 28'II. - Urednik: Mihnvflnvf* Jnkičavn ni 36 — Za nrcdni§tvo odgovara: Dr, Fran Brnčić. advokat Samjstanska6 — Tisak: Stočajnina Jugoslovanske Stampo d. d. Zagreb. Masarvkova 28a. — Za tiskarn odg®' vara Rudolf Polanovič Zagreb. Ilica bit)! 131.