LJUBLJANSKI ZVON Mesečnik za književnost in prosveto XLIII. letnik 1923 9. številka Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatrosiav Jagič, Ko sem leta 1918., naprošenepd uredništva «Ljubljanskega Zvona», napisal k Jagičevi osemdesetletnici prvi del raz* prave o nfem, Vjer se opisuje Jagičevo življenje in znanstveno dozorevanje tje do ustanovitve «^rhiva za slovansko filologijo» (Ljubljanski ZvonXXXVIII, 724—V%J , nisem mogel niti od daleč slutiti, da bo razmeroma že tako kmalu treba pisati tudi posmrtnico: saj smo vsi, ki smo Jagiča osebno poznali, vjdeli, kako so mu njegovo železno zdravje, nedosegljiva duševna čilost in najpravilnejše življenje obetali silno visoko starost še preko devetdesetih let, kakor se to (ravno pri prvovrstnih znan* ^stvenikih lahko večkrat zaznamuje. Organizem mu je še prelnagaT pljučnico, ali nato je prišla neka reakcija in nepričakovano hitro je odšel, Bog ve, ali ni tudi tu vplivalo in prikrajšalo življenja pot breme časa, ki je ogrenilo in pretrgalo nit življenja posebno mnogim znamenitim slavistom in drugim slovanskim učenjakom (prim. Ljubljanski Zvon XXXVIII, 724). 1 Pokojnikova slika je priložena prvemu letniku «Časopisa za slovenski jezik, književnost in zgodovino«, ki je posvečen njegovi osemdesetletnici in ki je bil tedaj edini tak zbornik v vsem slovanskem svetu. Slikati se je dal izrecno za «Časopis». Seznam njegovih del in spisov do leta 1907. glej v «Zborniku u slavu Vatroslava Jagiča» (Berlin 1908). Tudi tu je slika. Nadaljevanje seznama del in spisov od leta 1907. do 1918. je v navedenem letniku «Časopisa». Kar je izšlo pozneje do njegove smrti, naj sledi tu. Navedeno je pač vse važno, karkoli je bilo mogoče dognati tudi s pomočjo nekih prijateljev. Jagičevi spisi 1918—1923: 1918—1923: Archiv fiir slavisehe Philologie, herausgegeben von V. Jagič. Berlin, Weidmannsche Buchhandlung: . XXXVII. letnik (1920; 3. und 4. Heft): Zur slavisehen Mvthologie (o knjigi: Aleksander Briickner, Mitoldgja slowianska. \V Krakowie 1918); 492 do 511; «Krit. Anz.»: Branko Vodnik, Neue kritisehe Ausgabe der Dichtungen Petar Preradovič'; 512—522; Fr. Kidrič,- Die protestantisehe Kirchenordnung der Slovenen im XVI. Jahrhundert; 522—525; — 465 — X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. K Meni, nje_gojv^mu nekdanjemu neposrednemu učencu^kozi vsa leta univerzitetnih študij, čigar življehska usoda je celo stala kolikor toliko v zvezi z imenom velikega pokojnika, je odkrito rečeno težko pisati posmrtnico o tem možu. Pa tudi le strokovno kratko orisati njegovo ogromno, skoro nepregledno in slavistično vse* stransko, naravnost polihistorsko znanstveno delo v besede najvišjem in najboljšem pomenu ter podati njega karakteristiko, podvesti bilanco njegovih glavnih znanstvenih rezultatov ter po? ^ kazati njegov neprecenljiv pomen v razvitku slovanske filologije, ic/^fffe mogoče le v daljšem spisu, ki tu in v posmrtnici ni na mestu. V glavnem je itak splošno znano — do kake veličine se je povzpel pokojnik — da je to bil ne le eden največjih slavistov do današnjih dni, temveč tudi eden najznamenitejših Slovanov vseh dob sploh. Po Dobrovskem, ušWafifelju početkov prave znanstvene slavistike, ni bilo slavista, ki bi bil niti slavistike tako tesno strnil okrog svoje osebe in na vseh poljih kritično vodil k daljnjemu napredku kakor on. Po kapitalnih Anklošičevih delih, čigar hvaležni učenec je bil in brez katerega ga seveda ni mogoče zamisliti, je on slavistiko razvil v resnično, polnopravno in vsestransko Biologijo ter postal njen obče priznani voditelj do konca svojih dni. Kako daleč pa je po= segal pomen njegovih znanstvenih naukov, je najlepši dokaz ravno naš južnoslovanski svet, kateremu je v sloveči razpravi «Poglavje iz zgodovine južnoslovanskih jezikov« v XVII. zv. «Arhiva» Sigurd Agrell 1. Zur slavischen Lautlehre, 2. Slavische Lautstudien, 3. Zwei Beitrage zur slavischen Lautgeschichte; 525—532; Galusca, Slavisch*rumanisches Psalterbruchstiick; 533—535; Dem Prof. Polivka zu Ehren gewidmete Festschrift; 536—537; Nekrolog: Ivan Bogdan; 552—555. 1918. Stanislaw Tarnowski (v Almanachu dunajske akademije za 1. 1918). , 1919—1920: Zum altkirchenslawischen Apostolus. I —III. Wien 1919 — 1920. Sitzungsberichte der Akad. d. W. in Wien. Phibhist. KI., 191. Bd., 2. Abhdlg.; 193. Bd., 1. Abhdlg.; 197. Bd., 1. Abhdlg.; 1919: (t) Jireček, Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien. Studien zur Kulturgeschichte des 13.—15. Jahrhunderts. Vierter Teil. Nach dem handschriftlichen NachlaB des Verfassers bearbeitet von V. Jagič. Wien 1919. — Denkschriften der Akad. d. W. in Wien. Phil^hist. KI. 64. Bd., 2. Abhdlg.; 1920: Pamet i poštenje u politici. — Nova Evropa I (1920), 65—66; Pismo g. Vatroslava Jagiča uredništvu Nove Evrope. — Nova Evropa I (1920), 319—320; 1921: Prošlost i budučnost slovenske nauke (slavistike). — Prace lingwis styczne ofiarovvane Janowi Baudouinowi de Courtenav. Krakowl921; Repetita placent. — Festschrift fiir A. Bezzenberger, Gottingen 1921, 1921—1922: Konstantin (Ciril) i Metodije. — Brastvo Društva sv. Save, knj.XVI. Beograd 1921. — 466 — X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. X ustvaril tudi znanstveno?teoretsko podlago s tem, da je dokazal, da so starejše hipoteze o nekem poznejšem srbsko?hrvatskem tdinu v prvotnem južnoslovanskem občeslovenskem etničnem mil je ju napačne in da je jezikovno in etnografski prvotno izhajati iz enotnosti današnjih Srbov, Hrvatov in Slovencev ter drugih južnih Slovanov, naj si je tudi postanek starih državnih tvorb na našem ozemlju drugačen in vprašanje zase. S^tem pa Je bil podan tudi znanstveno*teoretski raison d' etre ustanovitve naše narodne države, kar se je v širnem svetu priznalo in čigar moč je imel pisec teh vrst priliko opazovati v sovražnem nam nemškem svetu, ko je 1. 1918. v graškem časopisu («Tagespost» 18. okt., štev. 286) nastopil za obrambo ideje južnoslovanske enote. Toda teh nekoliko uvodnih in splošnih besed o Jagičevi veličini in njegovem pomenu naj tu zadošča, pa menim, da naj v spomin še sveže gomile namesto suhega ocenjevalnega spisa za sedaj raje stopi kaj intimnejšega, kar naj p^edvs^m^osvjgtli Jagiča kot člo? veka. Zdi se mi, da morejo temu najlepše poslužiti izbrana mesta iz nekih njegovih pisem, ki sem jih prejel od njega za časa svetovne vojne. V natančnem ponatisu izpuščam v njih, razume se, vse, kar je le privatnega ali specialno strokovnega značaja (nekaj tega je radi kontekstne zveze pač moralo ostati, izpuščeno je zaznamovano s pikami), podajam pa vse, kar se tiče javnih razmer in zadev ter Jagičevega življenja in znanstvenega dela, osobito pa še, kar na ta ali drugi način označuje njegovo mišljenje in čuvstvovanje. Neka pisma in mesta, ki bi vtis iz navedenih še povečala, sem moral žal izpustiti, ker se dotikajo zadev raznih še živih oseb, zlasti sla? vistov. Navedeno pa posebno lepo razodeva, kako se je zanimal Izagnanici iz Morave posle smrti Metodijeve. — Brastvo Društva sv. Save, knj. XVII. Novi Sad 1922; 1922: Kozma Indikoplov po srpskomu rukopisu g. 1649=e. (Paleografsko* jezička študija.) — Spomenik Srpske Kraljevske Akademije XLIV. Drugi razred 38. U Beogradu 1922; Vzpominka. — Slavia I (1922); 3—7; Ko je koga nadmudrio. Prosvetni Glasnik (Beograd) str. 486—489. Ocena knjige: Meyer K. H., Der Untergang der Deklination im, Bulgarischen. Heidelberg 1920. — Idg. Forschungen, Anzeiger Bd. 40 (1922); 58—61; A Survev of Slavistic Studies. — The Slavonic Review, Vol. L, No. .1, str. 40—58; 1923: Slavistic Studies: an Addendum. — The Slavonic Review, Vol. L, No. 3, str. 523—524; Pismo uredništvu Nove Evrope. — Nova Evropa VIII (1923), 144. Životopisni sestavki, vseskozi le kratki in prigodni spisi, so omenjeni \ Jagičevem «Zborniku». Novejšega in obširnejšega ter popolnega življenjepisa še ni. — 467 — 30* X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. X za naše domače kulturne zadeve in kako so mu bile iskreno pri srcu. Za njegovo bodočo biografijo, veliko in natančno — in on je eden tistih, ki mu bo tako neizogibno potrebno pisati — bodo vsi taki prispevki nedvomno potrebni in važni. Naj se nam torej njegova plemenita in vse Slovanstvo objemajoča, med tem posebno tudi naše Slovenstvo ljubeča duša pokaže ižskozi njegove lastne besede, katere edine nam najživejše lahko osveže spomin na slavnega živahnega starca, ki si ga mrtvega skoro ni mogoče pred* staviti. Sledeči odstavki iz pisem se vrste po časovnem redu pisem. 1. Paverbach, 11./10. 1914. Dragi gospodine profesore! Molim Vas, izručite g.....moj pozdrav. Stvar njezina je zapela. Niti se što štampa, niti se može doči do izplate honorara, prije nego li se rat svrši. Meni je samomu vrlo žao, da je Archiv fiir slavische Philologie sada u Germaniji postao nepopularan. Nadam se, kada dogje do mira, da če se moči izdavanje nastaviti. Ja sam tako osamljen od svijeta, da sada istom preko Vas doznajem za sudbinu Matice Slovenske. Za Ileš. sam čitao u no* vinama, ali ni to ne znam, da li je zbilja uapšen? I ja imam taj utisak, da_se svuda dolje na jugu postupa odveč nesmiljeno, osobito spram «Hrvata pravoslavne vjere», kako bi rekao Starčevič. Vidi se, da se ide za tim, kako bi se izmegju tri plemena stvorio jaz nepremostiv. Evo sada samo da nije posve zabranjena cirilica. Hoče li se tim putem što postiči, ne znam. Bojim se, prije protivno od onoga što se želi. . . . Ja ču prekosutra (u utorak) nazad u Beč; težko mi se oprostiti s ovim mirnim mjestom, kojega ladanjska tišina ugagja mojoj bolnoj/ , * duši. Tko zna, hoču li cijelu zimu izdržati u gradu. S prijateljskim pozdravom Vaš V. Jagič. 2. Beč 27. 11. 1914. VIII/1 Kochgasse 15. . Dragi gospodine profesore! Imam na Vas jednu molbu, ako samo možete da je ispunite. Imate li Vi sami ili preko drugih poznatih Vam gradačkih pri* jatelja nekoga, koji ima veze s Mariborom? Ne bi li se tim putem moglo doznati o sudbini jednoga ranjenog soldata Čecha, koji sudeči po karti, koja je jučer došla ovamo, leži u nekojoj bolnici u Mariboru. Taj se soldat zove Franc Hladik, on je u vojsci pri* padao 83oi infant. regimenti, 10oi kompaniji te je bio negdje na — 468 — X Prof. dr. R. Nahtigal: y Vatroslav Jagič. X sjeveru ranjen. Taj ranjenik zaručnik je moje sobarice, vrlo pri? stojne djevojke te bi ona htjela doznati, da li je taj zaručnik njezin Hladik teško ranjen. Jer sam ne može pisati, nego je dvije karte netko drugi zanj pisao. Ako dakle možete koga nači, koji bi se u Mariboru raspitao, ima li ondje medju ranjenicima taj Franc Hladik i kako mu je, Vi čete učiniti dobro krščansko^djelo. Radi se o prostom soldatu, * ali taj nam mora biti toliko drag, kao da je kapetan ili general, ; jer je žrtvovao svoj život----------- Oprostite, sto Vam zadajem taj trud, ali to činim u želji, da pomognem jadnoj djevojci, koja se puno žalosti za sudbinu svo* jega zaručnika, a ne umijem si drugačije pomoči, van da se utečem Vašoj pomoči. S prijateljskim pozdravom Vaš V. Jagič. 3. Beč 4/12,1914. VIII/1 Kochgasse 15. Mnogopoštovani gospodine profesore! S velikom zahvalnošču vračam Vam pismo g. odv. Kodrmana. Upravo danas pisao je Hladik svojoj zaručnici, kako je bio srečan, što ga je onaj gospodin pohodio i pitao za zdravlje. I ja ču se g. dru. Kodrmanu napose zahvaliti. Mislim, da če ga pismo i bez tačnije adrese nači. I moja «Roza» (tako se zove) moli me, da Vam izručim njezino «rukolibani» za Vašu veliku dobrotu. I ja sam dobio molbu od g. ljublj. župana, da se zauzmem za «Maticu slovensku». Ja ču to učiniti, ali mi se čini, da sada još nije za to vrijeme. Ovaj čas imaju gospoda druge brige u glavi te ne bi htjeli, i ako su uvjereni o nepravdi, koja je učinjena, desavoui* rati svojih lokalnih vlasti. Žalosno je, ali je ipak istina, da se sa južnim Slovenima u to kritično vrijeme postupa vrlo bezobzirno, smatraju ih kao neprijatelje ove države te ne veruju (sudeči valjala po sebi!), da bi mogli Slovenci, Hrvati, Srbi biti odani ovoj državi. To bi zbilja teško i bilo vjerovati, kad ne bi austrijske i ugarske Slovene podržavala nada u bolju, pravedniju spram njih , državu, u kojoj toliko vijekova žive boreči se neprestano za nju, jer vide u njo j svoj spas. Hoče li se nade češke, slovenske, hrvatske (o Srbima da i ne govorim) u najbližoj budučnosti, kad se jednom povrati željno očekivani; mir, z b i 1 j a ispuniti — to je veliko pitanje, na ko je ja ne bih smio odgovoriti ni sa d a ni sa n e. Ja sam na svu sreču star čovjek, ali vi, mlada generacija, doživjet - 469 - X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. X čete još svašta. Svakako želim, da nastupe skoro bolja, pravednija ¦¦•¦¦¦¦•* fn,,m/Vf**-- .... - ' -x^JiJa^ ,...¦¦¦¦¦¦¦¦¦ e«ki •* 7 A ..,¦¦.-. J vremena i za male narode u ovoj monarkiji. S prijateljskim pozdravom Vaš V. Jagič. 4. (Dunaj, 21. IV. 1915.) Dragi g. profesore! Ja sam se več nekoliko puta vozio u Ljubljanu te kod staniee Gradac na Vas mislio. Doskora morat ču poči u Varaždin te pošto nerado putujem nočju, morat ču ovaj put prenočiti u Mari* boru, jer bolje veze sa Čakovcem i Varaždinom preko Pragerhofa nema. Kad bih se ustavio u Gracu, morao bih več u 5*47 izjutra krenuti dalje, a to mi je ipak nešto prerano. U Mariboru nišam ja još nikada odsjedao. Samo jedan put stajao sam ondje nekoliko sati te se vozeči gradom vidio glavne njegove ulice. Ovaj put ostat ču cijelo poslije podne ondje i sutra dan poslije 8 ure krenuti dalje. Ako je Vama i koliko Maribor poznat, ne biste mi mogli kazati, koji je najsigurniji i najčišči hotel, da se čovjek ne bi morao bojati, da ga zaraze.uši^Čujem, da upravo u Mariboru ima mnogo vojake i vojenih ljudi. Treba dakle biti na oprezu. Oprostite, što Vam tirne dosagjujem. S prijateljskim po* zdravom Vaš V. Jagič. 9 5. Paverbach a/d Sudbahn 12. 7. 1915. Dragi gospodine profesore! Ja sam več davno (to je bilo u ponedeljak prije Duhova) pro* putovao mimo Gradac. Prenočio sam u Mariboru u hotelu Meran, nije baš osobito zgodan, ali jeftin! Cijelo poslije podne sve do kasne večeri tumarao sam po gradu te po ulicama čuo od prostijih ljudi mnogo slovenštine. Grad mi se nije osobito svidio, i ako je daleko natkrilio moj Varaždin. Čuo sam, ne znam da li je istina, da ste se i Vi morali staviti te bili proglašeni za tauglich, ali valjda Vas neče tjerati u vojsku. ...... C^ Sa srdačnim pozdravom Vaš V. Jagič. — 470 — X Prof. dr. R. Nahtigal: t Vatroslav Jagič. X 6. Beč 28/12, 1915. VIII/1 Kochgasse 15. Dragi gospodine profesore! Koliko mi je bilo nemilo slušati, da su Vas u svoje vrijeme proglasili «tauglich», toliko sam se obradovao doznavši istom iz Vašega pisma, da su Vas ipak i tražili i vratili natrag u sveučilište. Hvala bogu, da još ima sa svake strane toliko uvidjavnosti, da i najstrasniji rat ne smije da poguta svu inteligenciju. Štete je počinio i onako odviše. Više sam puta mislio i sam sebe pitao, gdi je ovaj, ,. gdje li onaj od mojih nekošnjih mladih prijatelja. Do sada, koliko v znam, nije nitko od njih postradao. Javili su mi se sa bojišta Ten= \ tor, Fancev, Zilynskyj; a prije nekoliko dana bio ovdje oslobodivši * se iz zarobljeničtva dr. Aranza. Koliko se ta j jadnik napatio od \ augusta 1914 sve do oktobra 1915! Ele ipak je ostao živ i zdrav! » Ne znam, zašto su internirali u Salzburg profesora Kozaka, koji I čini se da je još i sada ondje. Za dr. Franka čuo sam neki dan, da je siromah bolestan u Lavovu, ostavljen na milost božju, žena mu u ludnici, sinovi u ratu, a on uzet! Neki dan dobio sam glas od Ljube Stojanoviča, da je u Ženevi, a za Cvijiča čuo sam kao da je umro; za sigurno ne znam. Evo ovako nas je taj^ groznfrat raz* bacao, razidjosmo se kao rakova djeca. Ja sam do polovice oktobra bio na selu u Paverbachu, a sada preko zime ovdje samo* tujem te željno čekam prolječa, da i opet odem na selo. Milo mi je, da nastavljate svoja Freisingensia, a kad budete s istraživanjem na kraju, moči čete napisati resume za Archiv, kada nakon sklopljena mira opet osvane. Za sada morat čemo ga obustaviti, pošto nema ni tko da piše ni tko da ga čita. Dokle če trajati ta nedragovoljna pauza, odlučit če rat. Evo tako on ima upliva i na naša mirna poduzeča. Sada upravo dovršujem drugu svesku (%) 36ga toma, koja če iziči krajem januara 1916. Želim Vam srečnu novu godinu, dao bog, uskorila nam željno iščekivani^mir. S prijateljskim pozdravom Vaš V. Jagic. 7. U Beču 25/4, 1916 VIII/1 Kochgasse 15. Dragi gospodine profesore! Ja sada od «nečevo d'elat'» proučavam djela «jaokanice» Jurja Križaniča. Naišao sam na jednu bilješku, koju je on sam g. 1647 napisao Levakoviču. Glasi ovako: «Post auditam Graecii philoso* X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. M phiam, ubi in promotione ad magistrum philosophiae series no* minum secundum merita disponitur, ego inter 30 socios fui sextus ut videri potest in catalogis anno 1638 impressis.» Ova bilješka govori dakle, da je g. 1638 u Gracu bio promoviran na magistra filosofije. Poziva se na štampane kataloge g. 1638. Ako imate toliko slobodna vremena, lijepo bih Vas molio, da dadete u biblioteci (ili možda čak u universitetskom arkivu) po? tražiti, ima li gdje ekzemplar tih kataloga i može li se ondje nači ime Križaničevo. Bilo bi mi milo, da se može konstatirati, da je»Bim. .ivmoro ali gdje nije bilo te nevolje, ondje je čist kao čisto zlato. Ja nalazim mnogo utjehe u proučavanju svih zgoda i nezgoda tog znamenitog, čudnog čovjeka. Za nagradu Vašeg truda ja bih najvolio, da se to što ste Vi našli več sada naštampa u «Archivu», kojega jednu svesku mislimo ipak izdati još ove godine. Ne biste li Vi to prigotovili kao člančič pod svojim imenom? Ja ču dakako u svoj rukopis o Križaniču unesti sav sadržaj Vašeg pisma, ali kad če to ugledati svijet? Ikada ili nikada.2 Sada bi nas za nagradu naše hrabrosti htjeli ponijemčiti i pomagjariti te bi jedva i dopustili da se izda posebna knjižica o Križaniču, i ako j a ni malo ne bih svega potpisao o čemu je taj idealist i entuziast fantazirao. Ali Slovenima kao da je ta 2 Delo je le izšlo že leta 1917. v «Djelih jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti« v Zagrebu kot XXVIII. knjiga «Život i rad Jurja Križaniča. O tristogodišnjici njegova rodenja». H gornjima pismoma primerjaj tam str. 16. — 472 — X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. x sudjeno, da se predavaju fantazijama, da izvuku batina od real= nijih svojih susjeda — protivnika! Nista zato. Mi smo privikli na stradanje. Izdržat čemo i to, sto nas čeka. Ja sam od subote opet ovdje na «ladanju» i mislim ovdje ostati do jeseni. Mnogo je ovdje mirnije, no u Beču, samo me je strah, kako če biti sa hranom kad u junu i juhi navale ovamo zidovi. Vidjet čemo. Sa srdačnim pozdravom i još jedan put enacnGo Vaš iskreni prijatelj V. Jagič. 9. Beč 15. 5. 1918. VIII/1 Kochg. 15 Dragi gospodine profesore! Srdačno se Vam zahvaljujem i na jučer dobivenom pismu i na današnjem ugodnom iznenadjenju prvom sveskom «Časopisa za slovenski jezik, književnost in zgodovino«. To mora biti za sve Slovence vrlo radosna pojava, ko jo j ja od sve duše želim sjajan uspjeh i napredak. U oglasu, koji je priložen ovomu dvo-strukomu snopiču, tako je razgovijetno objašnjena potreba ova* kova organa, koji mene (oprostite!) sječa na moja mlada ljeta, kad /; y~ smo počeli izdavati u Zagrebu «Književnik», da če, mislim, svaki slovenski inteligenat rado prihvatiti, odobriti i poduprijeti izražene ondje želje, jer je to zbilja jedan vrlo potrebiti korak naprijed. Slovenski je narod, ne gledeči na njegov broj, tako marljiv i/-; ustrajan, da sam ja uvjeren, da i taj Vaš naučni podhvat neče/L zapeti, več če se razvijati u sve širim razmjerima. Čim su strašniji udarci, koji sa sviju strana prijete našoj slovenskoj, t. j. opčoj slovenskoj, ne samo slovenačkoj, budučnosti, tim življe valja da prionemo za posao, složni u cilju koji nam lebdi pred očima, a u harmoniji svih slovenskih glasova, kako govore od srca k srcu, da daleko u kulturni svijet zazvuči i naša mnogostruna lira, neka se čuje da smo i mi voljni živjeti ne samo kao tudje sluge, več kao ravnopravni članovi kulturnoga svijeta. ¦ .... .... Pravo imate, da svakim danom teže podnosimo neuvažavanje sa strane dviju priviligiranih nacija, ko je drže nesmiljeno vlast u rukama u toj jadnoj monarkiji te su se urotile protiv slovenskog svijeta; ali i ako sam blizu grobu, ne gubim vjeru, da neče ni nas uvijek ovako nepriznavati, jer se i u nas budi otporna snaga. Ja sam več početkom godine doštampao Križaniča, ali ga aka= demija još nije pustila u svijet, ne znam zašto. Do koji dan bit če — 473 — X Prof. dr. R. Nahtigal: '"f Vatroslav Jagič. Lj doštampan takodjer Archiv XXXVII Vz, trebalo je 16 mjeseca dok se naštampalo 18 araka. Sada ott> H^iero A'b-iciTi> pišem svoje «Uspomene» (na sveslovenskom = njemačkom jeziku), jer je to namijenjeno arkivu naše bečke akademije, ali unosim u moj tekst izvatke iz pisarna, kojih imam veliku množinu. Tako če to biti kao neki komentar k Ueropin cian. ^iiaoaoriH, Da nisu tako strašne pj„ / Jneprilike u «boljševickoj» Rusiji, najbolje bi i bilo, da se taj potpourri naštampa u Petrogradu. Izači če dosta krupna stvar ... Sa srdačnim pozdravom f Vaš V. Jagič. 10. Paverbach a/d Siidbahn 17.6.1918. Dragi gospodine profesore! Imam nekoliko stvari, za koje Vas moram ili pitati ili moliti za posredovanje. ... Uplečuči u svoje «Uspomene» (za sada još Erinnerungen za bečku akademiju, ali ako nadjem da se to može objelodaniti na ruskom ili hrvatskom jeziku, preradit ču rukopis) izvatke iz raznih pisarna, kojih ima u mene na tisuče, naišao sam u pismu pokojnoga Korša od g. 1910 na pripovijedanje, kako je bio u opširnoj prepisci sa Peiskerom, kojega je vrlo hvalio kao sociologa a on mu je išao na ruku svojim tumačenjem etimološkim ... ... kad bi «Archiv» mogao redovno izlaziti. Ali za boga tečajem cijele godine 1917 i sve do sada jedva jedvice moglo se naštampati 18 araka kao Doppelheft 37. toma. A koja sudbina čeka taj časopis sada na dalje, a i poslije rata (ako ja doživim njegov svršetak) to je u božjim rukama. Mislio sam nekoč da ču doživjeti 40 tomova, ali sada nemam više te nade. A Nijemci ako izadju pobjeditelji po receptu Hindenburgovu, bit če još više, nego li su danas, mrski cijelomu svijetu, da če se ta mržnja kosnuti i svih naučnih publikacija berlinskih. Kako su se gospoda njemačka čak u naučnim sferama uzoholila i ako nas Slovene ne mogu podnijeti, dokazaše mi krajem maja, kada od predložene s moje strane trojice kandidata za mjesto korespondenta u tuzemstvu, ne htjedoše izabrati nijednoga. Tako sam sada za slovensku filologiju, historiju, etnografiju, arheologiju ja jedini ostao. Da nisu tako teška vremena, da pod kraj života jedva pokrivam, kako Rusi kažu, komim tn> KOHiia.MH, ja bih im bacio tu čast pred noge te istupio iz akademije. To bi i zaslužili, — 474 — X Prof. dr. R. Nahtigal: f Vatroslav Jagič. X ali na sramotu moram priznati, da mi i ono nekoliko stotina kruna u tim teškim vremenima pomaže koliko toliko. Sa srdačnim pozdravom Vaš V. Jagič. 11. Paverbach a/d Sudbahn 11./7. 1918 Dragi gospodine profesore! Vrlo lijepo zahvaljujem na čestitanju k mojoj 80godišnjici, koju sam srečno, i ako ne bez neke uzbudjenosti, proveo u Beču te se brzo vratio ovamo u blaženi mir i tišinu, koju na žalost i sramotu čovječanstva prekidaju jedino vozovi po željeznici, u najbližoj bližini mojega stana, vozeči neprestano nove žrtve ljudske put Italije ili jadne ranjenike pod znakom crvenog krsta nekuda put Beča i dalje bog zna kuda. Ta žalosna istina, ko j a se strašno cesto ponavlja i danju i noču, sječa me jednako na ozbilj* nost strašnih, tobože «velikih» vremena, u kojima toliko žrtvi prinosimo upravo mi južni Sloveni, proljevajuči krv, a za kega? •— — ¦ Vrlo me zanima sadržaj Vašega pisma. Veseli me, da tako lijepo napreduje Vaš «Časopis»: uskrsnuo je upravo u horu, da zasvjedojči dajmali aližilav f i svjesni si svoje duševne snage slo* /> veji^^n^rjoj^zaslužuje večju pažnju, nego li mu se iskazuje u timt/^rv-e^^i teškim danima sa strane «mjerodavne» gospode. Več me unapred veseli nova sveska. Za % svesku «Archiva», koja če se vrlo polagano štampati, jer u_Njemačkoj štamp.arije može biti još gore trpe nestašicu, nego li kod nas — dobro bi mi došao koji god članak Vaš ili Peiskerov. To bi se moglo upotrebiti još da dodje pod kraj ove godine. Osobito me zanimaju Vaše, i ako mi dosada nepoznate kombinacije glede postanja hrvatske državne organizacije, u kojoj sam j a vazda slutio tudji upliv, j a sam se domišljao avarskomu, a Vi možda znate što drugo i bolje. Pa zar se bojite to iznijeti na * vidjelo? bojite li se kao južnoslovenski Kunik vike i kriča hrvat* " skih Ilovajskih? ... Zahvaljujem Vam još jedah put na prijateljskom, punom za* nimljivosti pismu, molim Vas, da primite moj srdačni pozdrav Vaš V. Jagič. ^S^ ¦¦¦¦¦¦¦»•>••*¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦»¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦*!¦¦¦»¦¦««»¦¦¦»*¦*»**¦¦»¦»¦¦«¦*¦¦*¦¦»¦*¦ ¦^»^^»¦¦¦¦¦»¦¦¦¦¦^¦¦¦¦»¦¦¦¦¦¦¦¦^»¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦¦»¦¦¦'¦¦»¦¦¦¦¦¦»¦¦»¦¦¦¦»¦^¦^¦¦»¦¦^ _ -fc . ^