— 223 — Novičar iz slovanskih krajev. Iz Ljubljane. C. k. okrajno poglavarstvo nam je izročilo sledečo prošnjo v razglas: ^Vsled prejetima naznanila so se 6. dan t. m. popoldne ob petih sivi oblaki od Ljubljane čez močlrje podili, s kterih se je strašna toča s tako silo usula čez vasi Staje, Kot, Iško vas^ Iško, Tomišelj,Strahomer in Ve rblin j e, posebno pa čez tri poslednje, da je vse pričakovane pridelke popolnama pokončala. Pri tem žalostnim naznanilu se ne moremo zder-žati, da bi miloserčnih dobrotnikov v mestu in po deželi ne poprosili, da bi usmiljenja vrednim nesrečnikam, kolikor kdo vterpi, k pomoči pristopili, naj bo v denarji ali v živežu. Milodari se znajo v kancelijo podpisanima — 224 — ¦OKrajni^a po^iavarHiva v i^jooijaiio posnjaii, Kjer ooa( s hvaležnostjo sprejeti in njih prejem poterjen. (?, k. okrajno poglavarstvo v Ljubljani 7. jalia \SbZ. 1% Ljubljane, Znamenito slovesnost je pred odhodom v Goriško šotorišee 8. dan t. m. praznoval 2 batalion slavnega c. k. nemsko-banatske^agraničarske^a polka, ki je v Ljubljani v posadki. Stara, v poslednji vojski na Laškem, sosebno v hudi bitvi pri Sommi Kani-pa^nji zlo poškodovana zastava (^bandero, bolj po turško barja k}, se je namreč zamenila z novo, ktero, ker ^osp. knezo-škofa ni bilo doma, so v nunski cerkvi blagoslovili infulirani is:osp. stolni dekan Zorn, in kteri je i^ospa deželniga poglavarja, grofinja Ana Chorinski kuma (botra), gosp. vojni zapovednik, g'eneralmajorbaron Handel pa knm (boter} bil. Gosp. deželni poglavar g;rof Chorinski, mnogi vojni častniki in višjivrad-niki, mestni gosp. župan, in obila množica druzih ljudi 60 bili priča vojniške slovesnosti. Blagoslovljeno zastavo je bataliona poveljnik gosp. majur Maksimiliari žl. Pe-sič junaškim vojnikom , ki so bili pred cerkvijo postavljeni, s krepkim govorom v horvaško-serbskem jeziku izročil, ki so jo z donečim j^živio" na presvitliga cesarja sprejeli. Ker je častiti gosp. major prijazno dovolil natisniti svoj govor, ga podamo v izvirnem jeziku, kakor ga je govoril, brez da bi ga prestavili v slovenski jezik, ker je večidel brez prevoda umeven; le k nekterim manj znanim besedam smo dostavili pri nas bolj navadne '^¦). Takole se je glasil: jjVojnici! stari barjak, koji je dosad redove vaših otacah , vaše bratje a i vas same krasio, danas se poslednji put vije nad glavama vašima ! On nece više pred vama iči, niti če razvijati dvo-glavnog orla , koji se pred vašim predcima u tolikim opasnim predpriatijama, u tolikim bitkama i sraženiama ponosno vio! Vaši su otcevi i vaša bratja , a mnogi i od vas, u svim burama, a imenno u onom tajnepunom vremenu, kad su se osnovi monarhie bili zadrmali, sjajno zasvedočili svoju vernost i predanost k svetlome svome monarhu, — oni su povereni sebi barjak mužestveno braniti i u samom onom času, kad je batalion ovaj grd-nom večinom neprijatelja obkolen u robstvo pasti morao, i u neprijateljskoj ga zemlji črez 6 nedelja robstva sa-čuvati znali. — Vi nečete izza njih ostati bratjo i drugovi! Sinovi če biti dostojni svojih otacah! Duše vaših predkovah, koji su braneči i čuvajuči svoj barjak junački popadali, Itbditče nad vama, kad god se razvijao bude ovaj barjak , koji se danas vama predaje. Pamteči vašu svečanu zakletvu i ugledajuči se na vaše otceve — i vi čete junaci! ovaj vama predani ščit kao zalogu carskog poverenja*čuvati, — nečete ga nikada ostaviti — gotovi buduči za njega i njegovu obranu krv proliti i život žertvovati — i tako vernost i predanost *) Redove vaših otacah, verste vaših očetov, — krasio, krasil, kincal, — više, več, — predcima, prednikam, — opasnim predpriatijama, nevarnih početkih, — sraženiama, vojskah, — b aram a, viharjih, — tajnepunom vremenu, osodepolnim času, — zadrmali, tresli, — predanost, vdanost, — grdnom vecinom neprijatelja obkolen, s silno večino sovražnika obdan, — robstvo, sužnost, — morao, moral^ — izza njih, za njimi, — predkovah, prednikov, — leb-ditce, budele, — pamteci, pomljivi, — zakletvu, prisego, — poverenja, zaupanja, — ostaviti, zapustiti, — svezu, trak, — znak, znamnje, — potomstvu, zanamstvu^ —dobrodetelji, krepost, — kapca, kap lica, — grordo, ponosno, — p obedi, zmagi, — silil 2:0 m. krepostjo, — žertvovati, darovati. našu k našemu monarhu i njegovom svetlom domu krvljn i smrtju uašom zapečatiti! Junaci! pogledajte ovu svezu. Mi vasi oficiri ki-timo 8 njom nov barjak za znak našega poverenja a vašu hrabrost i vojničku vrednost; — svaki pogled na nju neka vam javi čuvstva naklonosti naše; no neka pak i krepko vozbudi čuvstva poverenosti vaše k vašim starašinama, k vašim oficirama — neka pak bude za spomen i potomstvu: kako oficiri vojničke dobrodeteljt svojih vojnikah ceniti znadul Vojnici! dok kapca krvi u vašim žilama traje, neka se gordo vije ovaj barjak na slavu Austrijsliu, na cest regimente naše! Bratjo ! ovaj če nam barjak put pokazivati k po* bedi 11 smrti za našeg cesara ! Da ga Bog živi! Živio!^ Barjaktaru (zastavniku) je pa zastavo s temi be* sedami izročit: j^Primite barjak ovaj — svetinju bataliona — čuvajte i branite ga u svakom slučaju sa svom silom i mu-žestvenom snagom — gotovi buduči za njega i njegova obranu krv proliti i život žertvovati!''