Naša omladina. UTISKI S PUTA KROZ SLOVENACKU. Sunce se je več klonilo zapaidu kad smo ¦ušli u Slovenačku,. S jedne i s drugo strane Save dižu se pošumjena brda kao verni tu-vari ove reke koja, bistra i vesela, žurj se da odne.se bratski pozdrav iz Slovenačke u Sr> biju. Ali kruna te lepote je veliki broj crka* va, na najuzvišenijim meistima, čije krstove prvo osvetle sunčani zraci, a poslednji po= kazuju zalazak njegov. Zadivljeni tako stalno smo stajali na prozorima vagona, dotk nam krilo blage noči nije ovu lepotu ispred očiju otrgla. Oko 9Yj. sati u veče bili smo u Ljublja* ni. Gospodin zastupnik župana, gg. direktori obeju učit. škola, sa nastavnicima i djacima dočekali su nas na stanici i burno pozdra? vi,li, posle održanog govora djaka Bučara. Nočili smo u student. kolegijumu, a sutra dan razgledali varoš. Ljubaznost sa kojom su nas dočekali i sa kojom su nam pokazivali sve znamenito= sti, pokazala nam je da naša braiča SlovenCi imaju puno bratske ljubavi prema nama M da su učesnici u našoj sroči i ncsreči. Naročito nam je bilo milo ikad smo čuli od njih da stalno mislc na onaj deo našejja naroda koji pari pod Italijom, i kad su nam kazali da je to privremena Italija, jer ncčc proči mnogo vremena a brat če bratu i ra* dost i tugu moči da iskaže. U ponedcljak 16. aprila pošli smo za Bled. Do Dobrave išli smo vozom, a odatle kroz klisuru Vintgara pešice, Veličanstven jc prizor u ovoj klisuri; ova reka i ako ne toliko veli'ka, juri velikom brzinom, skačuči preko stena i razbijajuči svoje talase u mi= lijuin sitnih kapljica, koje vetar raznosi, a šum od vodopada u ušima stvara divnu sim^ foniju. I ako je bilo kiše išli smo veselo, a duša nam je još razdraganija bila, kad nam sc pred očima ukaza divna slika Bleda sa oko» lindom. Popodne, oko dva sata, krenuli smo sa Bleda za Ljubljanu, a odakle pre"ko Beogras da za Aleksinac. Pripodne lepote Slovenačke nisu izneše= ne onako kakve su one odblesak razdraganih duša, izliv toplih osečanja koja su nam stals no grudi na ovom putu ispunjavala. Za ovaj lep provod na milom putu kroz Slovenačku, imamo da zahvalimo zastiupniku župana Ijubljan^kog, > u.praviitdljima učit. škola gg. Orelu i Dokleru, gg. nastavnicima, ravnatelju Akademskog kolegijuma g. Jera* nu, kolegama i koleginicama, a naročito kolegj Bučaru, koji nas je, po kisi, čak do Ble« da pratio, ne žaleči ni truda ni vremena, sa* mo da što lepše uspomene iz Slovenačke po= nesemo. Ovaj sjajan i srdačan doček bratski, kao i prirodne lepote divne Slovenačke, neče se nikada iz naše svesti izbrisatr. Djaci II. a god. Učiteljske škole u Aleksincu (Srbija).