KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 21 (1) INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 maja 1935. PATENTNI SPIS BR. 11534 N. V. Philips’ Gloeilampeniabrieken, Eindhoven, Holandija. Oscilatorno kolo za superheterodinske prijemnike radi postizanja konstantne srednje učestanosti. Prijava od 16 decembra 1933. Važi od 1 septembra 1934. Traženo pravo prvenstva od 2 januara 1933 (Nemačka). Ovaj se pronalazak odnosi na oscila-torsko kolo za superheterodinske prijemnike. Kod uobičajnih superheterodinskih prijemnika upotrebljava se većinom oscilator no kolo, koje se sastoji od jednog ogranka koji sadrži jedan ili više kondenzatora i drugog ogranka koji sadrži samoindukciju, kao što je radi primera pretstavljeno na si. 1. Naprava za intoniranje oscilatornog kola je shodno mehanički nkvačena sa napravom za intoniranje kola, koja su intonirana na signal koji treba da se primi, radi postizanja po mogućstvu jednostavnog podešavanja prijemnog aparata. Takvo intoniranje ima taj nedostatak, što razlika izmedju re-sonantne učestanosti oscilatornog kola i re-sonantne učestanosti kod kola intoniranih na signal koji treba da se primi, nije podjednaka za sve učestanosti srednje učestanosti. Na si. 2 je pretstavljena razlika tih resonantnih učestanosti za područje učestanosti, koje treba da se primi, a koja je označena diferencijalnom učestanošću V1. Vj je najniža učestanost koja treba da se primi, a V2 je najviša učestanost koja treba da se primi. Vm je srednja učestanost na koju su intonirana kola srednje učestanosti. Elementi ovih kola uzimaju se shodno tako da je apsolutna vrednost razlike izmedju V1 i Vm za V3 i V4 podjednaka. Ova razlika je kad V2 = SVj za V3 i V4 otprilike 1,5% °d Vjn- Na pr. pri prijemu učestanosti V3 podešavaju se intonacioni organi tako da oscrlatorna učestanost iznosi V3 + Vm. Intoniranje u praksi odredjuje selekti- vni element prijemnog aparata; u ovom slučaju su to kola srednje učestanosti. Učestanost V3 koja treba da se primi u 1 5 V ovom slučaju otstupa za —t—— m od rezonantne učestanosti kod kola visoke učestanosti, kao što je to pretstavljeno na si. 3. Kriva a pretstavlja resonantnu krivu kod kola visoke učestanosti sa rezonantnom u-čestanosti Vr ; oznakom V3 je obeležena učestanost koja treba de se primi, a V3 -)- Vm je učestanost oscilatora. Razlika izmedju Vs-f-Vm i Vr je V1. Suviše velika raz'ika izmedju V1 i Vm prouzrokuje slabljen’e pojačanja i deformaciju. Ako se dozvoli najveće odstupanje u iznosu 1,5 kH u sek. onda najviše primenljiva srednja učestanost iznosi 100 kH u sek. Ali viša srednja učestanost daje to preimućstvo, da se bolje ugušuju tako zvana „učestanost ogledalne slike“ i druge učestanosti, koje mogu prouzrokovati škodljivo zviždanje, pri podjednakom broju intoniranih kola, ili da se pri podjednakom efektivnom dejstvu dela visoke učestanosti može smanjiti broj intoniranih kola. Ovaj pronalazak namerava da obrazuje oscilatorno kolo tako da je razlika izmedju resonantnih učestanosti kod kola intoniranih na prijemnu učestanost i resonantne učestanosti oscilatornog kola po mogućstvu jednaka srednjoj učestanosti, a naročito da je najveća vrednost te razlike, pri jednakoj srednjoj učestanosti, manja nego u uobi- Din. 15 — čajnim rasporedima, vezivanja, pa prema tome i pri podjednakoj maksimalnoj razlici izmedju V1 i Vm može srednja učestanost Vm da bude viša. To se postiže time što se rasporedu vezivanja prema sl. 1 dodaje jedan ili više elemenata od kojih je najmanje jedan neki otpornik. Kondenzator C2 na sl. 1 utiče da diferencijalna učestanost, za učestanosti niže od V3, raste pri opadanju učestanosti. Ako se pak pobrine da C2 raste pri 0 padanju učestanosti, onda će diferencijalna učestanost pri opadanju učestanosti sporije da raste ili čak da opada. To bi se moglo postići time da se kondenzatom C2 načini promenljiv. Medjutim željeni uspeh može se postići na jednostavniji način kad se u-poredno sa tim kondenzatorom C2 veže neki otpornik Ri, koji ima s! odno potpuno odredjenu vrednost, kao što je to pretsta-vljeno na si. 4. Impedanca ovog uporednog vezivanja kondenzatora C2 i otpornika Ri iznosi: y Ri . R21 m C2 1 m R,? cd- C22 J‘ 1 + R2, coa C-2 Ako se uzme da je ta impedanca = Rt + + JlŽčT onđa ieC‘ = c2[l+ Dakle uticaj otpornika Ri je rastenje e-fektivnog otpora kola, što kod oscilatornog kola nije neki nedostatak koji bi igrao neku ulogu, i rastenje efektivnog kapaciteta pri opadanju učestanosti. Dakle željeni rezultat se može postići time, da se otporniku Ri da takva vrednost, da za učestanost V, ne bude vrlo veliki iznos RWC22 u odnosu prema 1 (na pr 4). Slika 5 pokazuje diferencijalnu učestanost kao funkciju prijemne učestanosti u raspo redu vezivanja prema slici 4. Pri tome najve ča razlika izmedju diferencijalne učestanosti i srednje učestanosti iznosi oko 0,3% srednje učestanosti. Na sličan se način može objasniti da u razvodnom rasporedu kao što je onaj pret-stavljen na si. 6, u kom je otpornik R2 vezan na red sa kondenzatorom Cs, diferencijalna učestanost kao funkcija prijemne u-čestanosti ima tok pretstavljen na si. 7. SI. 8 prikazuje izmenjen izveden oblik rasporeda vezivanja prema slici 6 u kom je ogranak R2C3 vezan uporedno sa U. I u ovom rasporedu vezivanja je diferencijalna učest.nost pretstavljena slikom 7. Drukčiji raspored vezivanja pokazuje si. 9. Uporedno sa kolom prema sl. 1 vezan je ogranak koji se sastoji od otpornika R3 vezanog na red sa kolom sačinjenim od samoindukcije L2, otpornika R4 i kapaciteta C4. Ovo kolo L2C4 intonirano je na učestanost V5 (SI. 2). Za ovu uče- stanost je realna impedanca tog kola. Ogranak pridodat prema ovom pronalasku ne utiče primetno na sopstvenu učestanost prvobitnog kola, koje se sastoji od %, Ci, i Cs. Za učestanosti Vi i V2 je mala impedanca kola sačinjenog od L, i C4. Impedanca ogranka Rs, L2, C4 postaje takodje otprilike realna pa skoro ne utiče na os-cilatornu učestanost. Za učestanost nešto manje od V5 je impedanca kola L2C4 induktivna pa povišu je oscilatorovu učestanost. Za ovaj raspored vezivanja pokazuje si. 10 diferencijalnu učestanost kao funkciju prijemne učestanosti. Da ne bi uticaj kola L2C4 bio suviše veliki u blizini V,, to mora da bude prilično veliko prigušivanje tog kola To se može postići time da se doda neki otpornik R4 ili da se namotaj L2 namota od otporne žice. Razvodni rasporedi prema slikama 11, 12 i 13 su alternative rasporeda prema slikama 4, 6 i 9. Diferencijalna učestanost za dva alternativna (dualna) rasporeda je podjednaka. Mogu se takodje neki od pretstavljenih rasporeda i kombinovati. SI. 14 pokazuje kombinaciju rasporeda prema slikama 4, 6 i 9. Slika 15 pokazuje za taj slučaj tok diferencijalne učestanosti. Napred opisani rasporedi mogu se proširiti još na taj način da se oscilatornom kolu doda više elemenata medju kojima se nalaze i otpornici. Ali ipak u praksi daju opisani rasporedi po pravilu dovoljno konstantnu diferencijalnu učestanost. Patentni zahtevi: 1) Oscilatorno kolo za prijemnike sa nagomilavanjem medjufrekvencije, naznačeno time, što se radi postizanja konstantne srednje učestanosti po celom području u-čestanosti dodaje tom kolu jedan ili više elemenata od kojih je najmanje jedan neki čisto omski otpor ili neki element sa velikim omskim otporom. 2i Raspored vezivanja prema zahtevu 1, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od dva uporedna ogranka od kojih jedan sadrži neki kondenzator vezan uporedno sa nekim otpornikom koji su vezani na red sa dva uporedno spojena kondenzatora a drugi ogranak sadrži neku samo-indukciju. 3) Raspored prema zahtevu 1, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od dva uporedna ogranka od kojih je jedan sačinjen od dva kondenzatora vezana na red od kojih je jedan premošćen rednim spojem nekog kondenzatora i nekog otpornika a drugi ogranak sadrži neku samoindukciju. 4) Raspored prema zahtevu I, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od tri uporedna ogranka od kojih po jedan sadrži: a) dva kondenzatora vezana na red, b) neki otpornik vezan na red sa nekim kondenzatorom, c) neku samoindukciju. 5) Raspored prema zahtevu 1, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od tri uporedna ogranka od kojih po jedan sadrži: a) dva kondenzetora vezana na red od kojih je jedan premeščen trećim kondenzatorom, b) neku samoindukciju, c) neki otpornik koji je vezan na red sa nekim kondenzatorom koji je premeščen rednim uključenjem nekog otpornika i neke samoindukcije ili najmanje nekom samoin-dukcijom sa velikim omskim otporom. 6) Raspored prema zahtevu 1, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od tri uporedna ogranka od kojih po jedan sadrži: a) dva uporedno vezana kondenzatora, b) neki otpornik vezan na red sa nekom samoindukcijom, najmanje neku samoindukciju sa velikim omskim otporom, c) neku samoindukciju. 7) Raspored prema zahtevu 1, naznačen time, što se osicilatorno kolo sastoji od dva uporedna ogranka od kojih jedan sadrži dva kondenzatora vezana na red a drugi sadrži neku samoindukciju koja je delimično premošćena nekim otpornikom. 8) Raspored prema zahtevu 1, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od dva uporedna ogranka od kojih jedan sa drži dva kondenzatora vezana na red od kojih je jedan premeščen trećim kondenzatorom a drugi ogranak sadrži neku samoindukciju koja je vezana na red sa mrežom koja se sastoji od nekog otpornika sa kojim su vezani uporedno neki kondenzator i neka samoindukcija premošćena nekim otpornikom. 9) Raspored prema zahtevu 1, naznačen time, što se oscilatorno kolo sastoji od tri uporedna ogranka od kojih po jedan sadrži: a) neki kondenzator premošćen otpornikom a koji su vezani na red sa kondenzatorom koji je premošćen rednim spojem nekog otpornika i nekog kondenzatora, b) neku samoindukciju, c) neki otpornik vezan na red sa nekim kondenzatorom koji je premošćen nekim otpornikom na red sa nekom samoindukcijom ili bar nekom samoindukcijom sa velikim omskim otporom.