ANNALES 14/'98 OCENE IN POROČILA/RECENSIONI E RELAZIONI / REVIEWS AND REPORTS, 195-241 Siedlung von Monkodonja bei Rovinj in Istrien, v: Archäologische Forschungen in urgeschichlichten Sied­ lungslandschaften, Universität Regensburg). Letošnje (1998) nadaljevanje izkopavanj na t.i. akropoli in rekon­ strukcija zahodnega vhoda sta se časovno in vsebinsko ujela s predstavitvijo monografije in otvoritvijo razstave gradiva z arheoloških izkopavanj pred skoraj 45 leti. Monografija Gradišče Monkodonja tako predstavlja prvi in temeljni člen v nizu objav, ki bodo z gotovostjo sledile plodnim raziskavam novega časa. Maša Sakara Luciano Lago (urednik): KAŽUNI. Kamena zdanja i krajolici središnje Istre - inventar za povijesno pamčenje. Prijevod: Valnea Delbianco i Loretta Gropuzzo. Pula, C .A .S H ., 1996, 399 strani. U studenom 1994. godine u Trstu je objavljen zbor­ nik: Le casite; Pietre e paesaggi dellMstria centro-meri- dionale - Un censimento per la memoria storica, u iz- danju Centra za povijesna istraživanja iz Rovinja (edicija 'Radovi'), u sunakladništvu s Unijom Talijana iz Trsta, Zajednicom Talijana iz Vodnjana i Odsjekom za zemljopisne i povijesne znanosti - Centrom za kata­ logizaciji! istarskih kulturnih dobara Sveučilišta u Trstu. Hrvatski prijevod te knjige izašao je u Puli u srpnju 1996. pod nazivom: Kažuni. Kamena zdanja i krajolici središnje Istre - inventar za povijesno pamčenje, u izdanju C .A .S.H .-a iz pule i u prijevodu V. Delbianco i L. Gropuzzo. Tisuču i dvjesto primjeraka pulske naklade namije- njeno je prodaji, za razliku od izdanja na talijanskom jeziku, koje je pak objavljeno povodom tridesete obljet- nice suradnje Narodnog sveučilišta u Trstu sa Zajed­ nicom Talijana u Rijeci, što je obilježeno visokim po­ kroviteljstvom talijanskog i hrvatskog državnog pred- sjednika. Medutim, dok su luksuzna tehnička oprema i sadržaj rovinjskog izvornika u cijelosti reproducirani (obje knji­ ge tiskane su u Italiji), pulskom prijevodu nedostaje kompletan predgovor koji je napisao Giacomo Borruso (tada rektor Sveučilišta u Trstu). Umjesto toga vrlo in- trigantnog uvoda, hrvatskom je prijevodu dodan kratak proslov Uredničkog kolegija, dok je u zaglavlju knjige talijanski sažetak zamijenio hrvatski. Knjiga je podijeljena na tri dijela: u uvodnom dijelu se na 96 strana iznose teoretska polazišta istraživanja i šira gledišta o krajoliku, drugi dio na 69 strana raspravlja kažune i tipski slične gradevine, a u trečem dijelu se na 198 strana daje popis, smještaj i katalogizacija kažuna na dijelu prostora jugozapadne Istre. Poznati kartograf i sveučilišni nastavnik iz Trsta Luciano Lago u uvodnom dijelu donosi dijelom pretis- S/. 1: Rasprostranjenost kažuna u Istri (T.S.F., JAZU, 1988). Fig. 1: Distribution of shepherd's stone huts in istra (T.S.F., JAZU, 1988). nute, dijelom izvorne radove; pod naslovom Teritori- jalno kulturno pamčenje, gdje obrazlaže talijanski istra- živački projekt u Istri na kojem je zasnovana glavnina zbornika. Rezultate tog istraživanja prikazuje kao "prvi inventar kažuna" i "u Istri prvo veliko sistematizirano djelo o dokumentaciji i istraživanju jednog kulturnog dobra". Ta tvrdnja, medutim, ne stoji, jer je iz objavljena prinosa poznato da je od 1979. do 1983. g. več opisano više od stotinu kažuna u okviru etnološkog istraživanja (Tihomira Stepinac Fabijanič: Paleoetnološka istraživa- nja kamenih poljskih kučica okruglog tlocrta u Istri. Problemi sjevernog Jadrana 6, 1988,109-132; v. prvu napomenu na str. 111; takoder v. popis bibliografije autorice na temu kažuna u Istri, koji je u ovom zborniku samo djelomično naveden). Takoder ne stoji tvrdnja L. Lagoa da je ostvarenim popisom "omogučeno odredivanje točnih granica njiho­ ve rasprostranjenosti", jer zbornik ne donosi zemljovide drugog reda (sa zaokruženim područjima zastupljenosti) nego karte pojedinačnih smještaja, tj. zemljovide prvog reda. Ako se pak zemljovidom drugog reda drži onaj donesen na str. 115 (ovdje, medutim, bez navodenja 216 ANNALES 14/'98 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI / REVIEWS AND REPORTS, 195-241 RASPROSTRANJENOST SUHOZIDNIH GRADEVINA OKRUGLOG TLOCRTA U ISTRI Kiana §1. 2: Rasprostranjenost kažuna u Istri (C. Donato u L. Lago, 1994) - obzirom na izvornu kartu promijenjeni nazivi lokaliteta, promijenjena grafička obrada osjen- čenja, bez navoda autora. Fig. 2: Distribution of shepherd's stone huts in Istra (C. Donato in L. Lago, 1994) - in view of the original chart changed names of localities, changed graphical sha­ dowing, with no names of the authors stated. autora i izvora), njegovom usporedbom sa prije nave- denom publikacijom autorice T. Stepinac Fabijanič uočava se identičnost, odnosno odstupanje od izvornika samo u grafičkom oblikovanju (talijansko je izdanje zbornika nadomjestilo sve hrvatske toponime talijan- skima, koji su pak u hrvatskom izdanju nanovo uvršteni, ali je blago izmijenjen profil osjenčenosti grafičkih liko­ va; v. prilog u slikama). Nema nikakvih sadržajnih dorada ili dopuna s terena. Stoga se rabljenje te ilu­ stracije umjesto mogučeg citatnog previda može nazvati plagijatom. U daljnjem članku L. Laga Ruralni krajolik: jedna metodološka pretpostavka razvidan je njegov osebujan stav kako prema opisivanim pojavama (npr. Vlaha i katuna), tako i strukovnim pristupima u kojirna su sasvim zaobideni hrvatski istraživači (npr. B. Gušič, M. Markovič, A. Stipčevič i dr.), posebno kada se razmatra pitanje podrijetla i tradicijskih karakteristika priobalja i brdskog zaleda na hrvatskoj strani Jadrana. Takve nje- Sl. 3: Rasprostranjenost kažuna u Istri (prijevod na hrvatski radova C. Donata i L. Laga, izdanje C.A.S.H., Pula 1996) - prvotna karta T.S.F. s hrvatskim nazivima lokaliteta, daljnja promjena grafičke obrade osjenčenja, bez navoda autora. Fig. 3: Distribution of shepherd's stone huts in Istra (Croat translation of the works by C. Donato and L. Lago, published by C.A.S.H., Pula 1996) - original T.S.F. chart with Croat names of localities, further changes in graphical shadowing, with no names of the authors stated. gove iznimno subjektivne predodžbe seljenja i kulturnih promjena u Istri na početku novog vijeka iznijete su u poglavlju Porečki kras; tako kulturno uredenje krajolika pronalazi u stočarskim, dapače isključivo vlaškim zapo- sjedanjima i raščlanjivanjima prostora, izgled spomi- njanih istarskih mjesta (posebno s nazivom Katuni) smatra potvrdom vlaškoga podrijetla "zbog nedvojbene sličnosti s vlaškim selima na obroncima Dinare" (72); u tim skorašnjim balkanskim doseljavanjima ne spominje Hrvate (tek iznimno u drugom radu). Autorov izraz srpsko-hrvatski jezik (stanovništva Istre) Urednički je kolegij smatrao pogreškom i preveo kao hrvatski jezik, pa u Predgovoru o torn piše: "Naime, kad spominje Stanovnike ruralnih područja unutrašnjosti poluotoka on koristi gotovo uvijek izraze 'slavenski doseljenici', 'balkanski koloni', 'V lasi', nigdje nema ANNALES 14/'98 OCENE IN POROČILA/RECENSIONI E RELAZIONI / REVIEWS AND REPORTS, 195-241 Hrvata kao žitelja Istre koji ovdje žive od kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Čak u izvorniku, na 69.str, njihov jezik naziva 'lingua serbo-croata'." Usporedujuči zamo- Ijeni, a neobjavljeni, tekst predgovora prijevodnom izdanju s ovim uredničkim predgovorom, nailazimo na iduči dio: "Način pak kojim se u člancima L. Lagoa raspravlja o etničkim, gospodarskim i kulturološkim mijenama u prošlosti Istre, tendenciozan je i ne- prihvatljiv, posebno kad govori o stanovništvu Istre u ruralnim sredinama koristeči isključivo termine poput 'Immigranti slavi', 'recenti coloni balcanici', 'Mor- lacchi', a o njihovom jeziku kao 'lingua serbo-croata'. Pri tome se Hrvati kao žitelji Istre od kasne antike naovamo, uz to i večinsko stanovništvo, kao ni njihov zasebni kulturološki identitet potvrden glagoljaškim spo- menicima i drugim samosvojnim kulturnim elementima, i ne spominju u cijelom torn uvodnom dijelu knjige (kao uostalom ni Slovenci)" (iz rukopisa Tihomire Stepinac Fabijanič). Ipak je i predgovor, s ovim dijelom pre­ pisanim bez navodnika, potpisan tudim imenom. Polazišta za navedene stavove L. Lagoa razumljivija su ako ovdje navedemo u čemu se sastoji sadržaj uvodnika G . Borrusoa ( izostavljenog u prijevodu zbor­ nika), gdje se ističu važne povijesno-zemljopisne štu­ dije, uključujuči i "izdanje obimnog povijesno-zemljo- pisnog atlasa Italije, u kojem se napokon u cijelosti, s novim i dogoočekivanim saznanjima, razmatraju meto­ dološki problemi i opče tematske spoznaje povijesnog predstavljanja naše zemlje. (...) Potreba za stalnim stručnim nadzorom najviše se osječa kod kulturnih dobara. (...) Zbog toga su naši nastavnici dužni pre­ poznati ulogu koja se, i prema detaljnim službenim napucima talijanske Vlade (npr. 'Zakonom o po- graničnim zonama'), u vezi s tim od njih očekuje. (Potcrt T.S .F. i J.K.) Stoga (...) je predloženo i dogo- voreno osnivanje Centra za katalogizaciju kulturnih dobara Istre, koji če u sklopu Fakulteta i Odsjeka za zemljopisne i povijesne znanosti (ali otvorenog takoder i za vanjsku suradnju), djelovati kao znanstveni centar za kulturnu promidžbu, zadužen za inventarizaciju, katalo­ gizaciju, proučavanje i populariziranje bogatog nasljeda kulturnih dobara koje nalazimo u Istri." Prošireni je tekst Borrusova predgovora objavljen u travnju 1996. u 15. broju La ricercha, biltena rovinjskoga Centra za po- vijesna istraživanja. Drugi dio knjige donosi radove više autora, a za- počinje tekstom Carla Donata Privremena skloništa: kažuni. Problem je, medutim, u torne što pretežan dio ovog rada zapremaju neoznačeni navodi iz spomenutog djela hrvatske autorice. Izuzmemo li ovdje i navode talijanskih autora (koji su ipak označeni), proizlazi da autor ne iznosi ni jednu vlastitu tvrdnju. Na 130. str. nejasno je naveden podatak o dokumentiranju izgradnje kažuna, odnosno nedostaje cjelovit opis gradnje kažuna iz 1984. g. snimljene za TV Zagreb (T. Stepinac Fabijanič: Kažuni, kažete, hiške, koče ..., Zgodovinske vzporednice slovenske in hrvaške etnologije. Ljubljana 1987, 89-99, v. str. 92 i 99). Odjeljak Područje raširenosti (155-174) napisao je Donato poprativši ga mnoštvom fotografija inozemnih lokal iteta, kao i odjeljak Podrijetlo (175) u kojem ponovno prepisuje cijele pasose navedene autorice, izostavljajuči pak upravo onaj clio u kojem se izvorno razmatra postavka (za koju se zalaže više autora) da su kažune, casite, hiške, koče i kučice u Istri, te bunje, čemere, kučarice, trime, kako se još ovakve konstrukcije nazivaju u Dal­ maciji, kao prastari sredozemni supstrat u ranom srednjem vijeku večim dijelom preuzeli Hrvati, i to izravno od ilirskih romaniziranih starosjedilaca s kojima su se stopili i čije su mnoge kulturne elemente prihvatili na sličan način, miješajuči ih s vlastitim naslijedem i stvarajuči nove oblike. Na torne se mjestu zapaža i da je na plodnim poljima južne i jugozapadne istre casite kao svoje naslijede zadržalo domorodno romansko i romanizirano stanovništvo, koje je nastavalo veče gra­ dove i naselja i tu se održaio u večem broju, dopunjeno poslije doseljenim kolonistima iz južne Italije i Furlanije. Iz plagiranog rada su zaobidem oni ulomci koji se ne daju uklopiti u isključivo i dugovječno videnje talijanske baštine u Istri. Ozbiljan rad o ovoj temi ne bi smio izostaviti spomenute činjenice, zasnovane ponajprije na samim rasprostranjenjima, tradicijskom naziviju, opisima u povijesnim izvorima, legendama i narodnim kazivanjima. Naposlijetku, treči dio knjige počinje s Popisom Tullija Vergeria. Prethode mu kratka uvodna štiva ured­ nika zbornika i samog terenskog istraživača. Ovdje Lago zaključuje da kažuni "svjedoče, u stvari, u večoj ili manjoj mjeri, o nazočnosti jednog naroda s vlastitom i osebujnom civilizacijom " (potcrt T .S .F . i J.K.). Vergerio je ovdje ustanovio tablicu bitnih obilježja pohodenih gra- devina, i po jedinstvenoj numeraciji popratio ih smje- štajnim, fotografskim ili arhitektonskim ilustracijama (iako taj rad nije uspio posve ispuniti). Sveukupno, Ver- geriov rad najvredniji je dio zbornika. U zborniku ras- košno ilustriranu fotografijama to je ujedno i jedini nje­ gov dio u kojem su fotografije s gradevinama povezane brojevima. Preostale fotografije očito su umjesto provjer- Ijive referentnosti usmjerene postzanju vizuelnog dojma. U poglavlju Kažuni u katastarskoj opčini Vodnjan nalazimo tekst A. Forlani Vodnjan i njegovo područje, zemljovide i popis 173 kažuna. Na žalosat, popis koji je izradila povijesno-etnografska grupa Zajednice Talijana u Vodnjanu, nije raden po istim kriterijima koje je rabio T. Vergerio, ali je katastarsko označivanje omogučilo ustanovljavanje vlasništva. Završni je odjeljak zbornika Tipologija i oblik istar- skih kažuna, rad Donata, Laga i Vergerija, vrlo praktičan i koristan dodatak. Knjiga završava osnovnom biblio- grafijom, listom sadržaja i stranim sažecima. Preostaje zaključiti da je s ovim radom hrvatska etnologija dobila izdanje zanim ljivo za upoznavanje