^oitarina plaćena u gotovu Cena Din. 1 _ ^Oi\OLO M 6LA5ILO .SAVE: Z A SOKOLA KRALJEVINE. JUGOSLAVIJE. čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka Godišnja pretplata 50 din ♦ Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 ♦ Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 ♦ Račun Poštanske štedionice br. 57.686 Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vraćaju Beograd, 9 decembar 1938 God. IX ♦ Broj 45 I. F. Gundulič, pesnik sokolske slobodarske i slovenske ideologije Študentska omladino, — u sokolske redove! Kada smo, na dan Ujedinjenja, gledali nekoliko hiljada studenata prestol ničkog univerziteta, kako stupaju u isto j svečano j povorci s a sokolskim četama i kako zanosno kliču Jugoslaviji i Sokolstvu, naglasujuči naročito parolu »Sokoli s narodom!«, nismo mogli a da, bar u duši, ne zapitamo i sebe i njih, — zašto da i ta studenlska omladina ne dode u stalnu i što prisniju vezu sa Sokolstvom; — zašto da i ona ne bude član tih sokolskih četa, da u njima tvori srž aktivnosti i zanosa, pa da tako, i studentska i rad-nička i seljačka omladina, čine jednu jedinstvenu sokolsku falangu, ko ja če sva biti sa narodom i za narod, jer če zajednički raditi za Kralja i Otadžbinu, za složnu, ravnopravnu, slobodarsku i nezavisnu Jugoslaviju, — rodoljubivu, nacionalnu, socijalno-pravednu i naprednu? Sečamo se, kada s u se, još pre rala, u krajevima bivše austro-ugar-ske monarhije osnivala prva sokolska društva, kao ognjišta srpske, hr-vatske i slovenačke narodne s vesti, kao poprišta na ko jima se stvaralo i jačalo jugoslovensko nacionalno osečanje, i u ko jima se, kao nigde do tada, praktično provodio u delo demokratski princip, time što je svaki seljak i radnik bio jednak sa svakim intelektualcem, ili bogatijim čove-kom; — sečamo se da su prvi pioniri Sokolstva u tim vremenima, najza-nosniji njegovi ideolozi i najrevnosniji vežbači, bili baš študenti različitih naših univerziteta. Oni su davali primer ostalima, oni su okupljali i vodili seljačku i radničku omladinu, oni su stvarali elan i inspirisali aktivnost. Potrebno je, da se studentska omladina ponovo, u što večem broju povrati Sokolstvu; da se i na ta j način približi svom toliko nagi ašavanom cilju, da dode u što prisniji d od ir sa narodom, da radi sa njime i za njega, i da razume njegove potrebe. Sokolstvo postaje sve više opšti narodni pokret, u kome svečanosni karakter sve više ustupa mesta praktičnom i pozitivnom radu, jačanju tela i duha, negovanju drugarstva i solidarnosti, dizanju smisla za žrtvovanje i za disciplinu, propagiranju higijene, socijalne pravde i radosti od rada, podizanju sela i seljaštva, akciji za pošumljivanje i za jačanje preduzimljivosti, spre-manju za odbranu zemlje, za službu narodu i državi itd. Učeča omladina, ko ja hoče zaista praktično da poradi, i da bude u korisnom dodiru sa narodom, načiče u sokolskim društvima široko polje za svoja nastojanja, šire nego li ma u ko jo j drugo j organizaciji. Sokolska društva ima ju več sada lep bi oj članstva iz redova študentske omladine, medu ko jima ima uzornih radenika i vežbača, ali je nesu-mnjivo da bi moglo da ih bude mnogo više. Čak i sa sportske strane, študenti ne treba da se odvaja ju od ostale omladine. Bilo je posle rata vremena, kada su ostali sportovi u veliko bili potisli telovežbu i kada su fut-balski, skijaški, veslački, teniski ili ostali studentski klubovi bili smatrani kao nešto otmenije, u uporedenju sa sokolskim društvima. Ta pojava se primečivala i drugde, kao n. pr. u Ćehoslovačkoj, što može da se vidi i iz prevoda jed nog napisa, što ga donosimo u današnjem broju. Medutim, ti pogledi nisu nikako tačni, jer su se na tom, isključivo studentskom terenu, študenti sportiste odvojili od ostalih narodnih slo jeva; dok če se naprotiv, ako se povrate telovežbi i onim sportovima koji se neguju u sokolskim društvima, vratiti prisnom dodiru sa narodom, a ujedno če vas-pitavati sebe u potrebno j disciplini i jačati se lelesno. Nama je srce raslo gledajuči studentsku omladinu kako, u onolikom broju, stupa zajedno sa sokolskim četama, pa čemo biti sretni ako ta j prvi dodir urodi još bližim vezama i ako u našim redov ima, u sokolskim odo-rama, studentska omladina bude opet prednjačila istim onim zanosom, kao što je to bilo u vremenima, kada se za stvaranje Jugoslavije trebalo mučno boriti. Danas se treba borili za njeno izgradivanje i jačanje, a to je isto tako svet zadatak, — za učeču omladinu u prvome redu! Kuda češ, visokoškolče? Ovaj člančič objavljen je u jedilom 2eikom listu i pretstavlja pismo i apel jednog brata Sokola omladincima, a naročito onima koji su do tada bili {lanovi Sokola, I koji dolare na visoke ikole. U mno-gome taj napis vredi i za naSe prilike. „Medu studentima, koji dolaze na visoke škole, agituje se punom parom i uverava se, da je njihovo mesto samo u študentskim društvima, t. j. u visokoškolskom športu. U svakom visokoškolskom zavodu, na svakom njegovom zidu, nalaze se propagandni plakati, i zato me nipošto nije začudilo, kada mi je jedan kolega sa gordo-šču izjavio, da će se ispisati iz sokolskog društva i upisati se u visokoškolski šport. Tim svojim istupanjem izneveriče se so-kolskoj misli i sokolskim idealima, napu-stiče organizaciji! u kojoj je vežbao još od dačkog doba, u kojoj je dobio dobre osnove telesnog vaspitanja i, uglavnom, moral- ne osnove za više i opštenarodne ideje! Ta brača-visokoškolci, koji tako napu-štaju sokolstvo i sokolski program, brzo če osetiti posledice tog svog koraka na svo-joj koži. Nestaće u njima smisla za dužnost, biče im milije kavane, barovi i slična mesta, gde če se susretati s ljudima, čija sa-vest ne pozna dužnosti, i s ljudima drugog mišljenja i karaktera. Telesno če malaksati, a sa tom telesnom malaksalošču, dolazi i duševna slabost. Mnogi misle da im Soko, sada kada su visokoškolci, nije više potre-ban, i da moraju ono sokolsko „brate", za-meniti sa visokoškolskim „gospodine ko-tieta". Mnogi od njih, kada bolje otvore oči, vratiče se onome pravome, starome dru-garstvu i sokolskom bratstvu. Zato i Ti, brate, koji dolaziš na visoke škole, ne zaboravi, da — kao buduči aka-demičar — moraš sve svoje sile posvetiti svome narodu i da ne trebaš zato žrtvovati svoje sokolske ideje. (»Sokolsky Včstnik«, Prag, br. 43/1938 g. — Napisao Ing. C. M. U., VyJehrad. — Preveo A. T.) Sutra, 10 decembra, navršava se 300 godina od smrti najvećeg jugosloven-skog pesnika starije dobe, Ivana F. Gundulića. Značenje Gundulićevo je golemo, ne samo za našu književnost, nego i za našu kulturnu istoriju, kao i za raz- vijanje jugoslovenskog nacionalnog o-sečanja i za misao slovenske uzajam-nosti i solidarnosti, koja je u njemu našla jednog od prvih pionira. Autor čitavog niza dramskih dela, religioz- nih, moralnih i ljubavnih pesama, kao i jednog golemog epa, Gundulić je još za života stekao slavu, koja je prevazi-lazila granice Dubrovnika i jugosloven-stva, a na koju zub vremena nije ni najmanje uticao, kao što se to dogodilo mnogim slavljenim pesnicima tih vremena. O Gundulićevom pesničkom radu, a naročito o „Osmanu”, pisalo se i razglabalo toliko mnogo, da su osvetljeni več i najsitniji nedostaci u njima, ali su, možda baš zato, odlike u toliko jače otskočile, tako da je, na-kon svih naučnih i estetskih analiza, kao definitivno utvrdeno da „Osman” pretstavlja klasični epos, ne samo naše nego i tadašnje svetske književnosti, koji može da se stavi uz bok Tassovem „Oslobodenoin Jeruzalemu”; — da „Dubravka” pretstavlja paslirsku i-gru tako originalne koncepcije, tako spontane inspiracije i tako visoke poetičnosti, da natkriljuje i najbolja dela te vrste u italijanskoj književnosti; — te da „Suze sina razmetnoga”, po do-teranosti oblika, po dubokoj misaono-sti i po dramatičnosti pojedinih mesta, odaju autora čiji bi genije, da se rodio u večem narodu, bio udario pečat čitavom svom vremenu. Gundulič je bio rodeni pesnik, za razliku od mnogih dubrovačkih pisaca, ranijeg, XVI veka, koji su, kao eru-diti, ugledajuči se na trubadursku i arkadijsku poeziju savremene Italije, o-sečali kulturnu potrebu da oponašanje te literature prenesu i u svoj jezik, bez mnogo neposredne originalnosti. Pa dok ta literatura, sem retkih iznimaka, ima za nas u glavnom kulturno-isto-rijsku, više nego li umetničku vrednost, Gundulič je bio prvi koji je u sebi našao smionosti da gradu za svoje stvaranje crpi sasvim iz svoga, du-brovačkog i slovenskog sveta; da u svom delu nastupi kao jaka individualnost, sa ličnim pogledim'a i shvatanji- ma, koji su i dubrovački i slovenski; da u njima zastupa i zagovara jednu plemenitu misao, prožetu dubrovačkim i slovenskim patriotizmom; i da tako dade prvu zaista originalnu i autohto-nu slovensku dramu i prvi, duhom i sadržinom, slovenski epos. Tim svojim shvatanjima Gundulič je žrtvovao čak i ličnu karijeru, tako da on, sin oca koji je pet puta bio knez republike, nije mogao da dode ni do kakvog večeg položaja, baš zato što je svoju misao o oslobodenju balkanskih Slo-vena od Turaka uporno provodio kroz svoje delo, u vreme kada se republika nije usudivala da izaziva Carigrad, kome je plačala danak. A ta misao je toliko ovladala Gunduličem, da ona čini sadržinu njegovog največeg dela; da 0 njoj govori u posveti „Suzama sina razmetnoga”; da na nju misli, slaveči slobodu svog rodnog grada, u „Du-bravci”; te da za nju radi kad piše pesničku f>oslanicu Ferdinandu od Toskane, koga poziva da pomogne oslobodenju Slovena od Turaka i u slovenstvu mu otkriva snagu, koja če definitivno raskrstiti sa osmanlijskim carstvom u Evropi. Ima u tom Gunduličevom nastojanju 1 verskih uticaja, kao što ih je bilo i u svim našim nacionalnim napori-ma da se osveti Kosovo, ne samo „za slobodu zlatnu”, nego i „za krst časni”. Ali, ako su ti verski razlozi mogli da budu plod protureforinacijske jezuitske ofanzive toga vremena, kao što to literarni istoričari dokazuju, slovenski nacionalni razlozi nisu mogli da budu Gunduliču nametnuti ni od koga, a najmanje od tog internacionalnog reda, več su bili plod unutrašnjih poriva Gunduličevog genija, koji su se u njemu probudili kao prva velika reč na-šeg, slovenskog i jugoslovenskog, nacionalnog osečanja. Gunduličev „Osman” je glorifikacija pobede poljskog kraljeviča Vladislava nad Turcima, u bitci kod Hočima, g. 1621, u kojoj je pesnik video (jočetak definitivnog sloma osmanlijskog carstva, ali i početak potpunog oslobo-denja svih Slovena ispod tudeg go-spodstva. Kod Gunduliča se, prvi put u čitavoj našoj literaturi, javlja sveslo-venska misao; i to ne samo kao misao o jezičnomj i krvnom srodstvu (o čemu Gundulič govori i u pesmi, po-svečenoj Ferdinandu od Toskane), nego i jkao politička ideja. Gundulič slavi Vladislava, zato jer u njemu vidi vladara tada najjače slovenske države i jer od njega očekuje pomoč i spas za ostale Slovene. Otvoreno ga poziva, da nastavi borbu protiv Osmanlija i da pomogne balkanskim Slovenima, da zadobije krunu srps’cu i bugarsku,' i da se popne na presto Dušana Silnog! A kada se uzme u obzir vreme u kome je „Osman” napisan, kada — sem Dubrovnika — ni jedan pedalj jugoslo-venske zemlje nije bio nezavisan, a veči deo našeg naroda je bio bes-pravna turska raja, nije nikakvo čudo, što Gundulič na samom Balkanu nije mogao još da vidi uslove za oslobo-denje, več je pomoč i vočstvo davao u ruke jačimi i slobodnim Slovenima. Koliko je pak Gundulič visoko cenio potpunu narodnu slobodu’ i nezavisnost vidi se po tome, što se nije zado-voljavao prividnom nezavisnošču Dubrovnika, koji je ipak morao da plača Turcima danak, nego je težio za oslo-bodenjem čitavog naroda. A koliko je mislio i na druge, porabljene suna-rodnjake, vidi se po starcu ribaru, koji, odmah u početku „Dubravke”, pobegne odnekud iz Dalmacije, porabljene od Mlečića i Tu raka, pa kuka i jadikuje zbog nasilja i bezakonja veseleči se da je mogao da se skloni u slobodni Dubrovnik, u ,,gniezdo slat-ko slobode premile”. Ta sloboda mu je toliko dragocena, da svoje sugra-đane preklinje da se odreknu svih uživanja, zbog kojih bi sloboda mogla da dođe u pitanje. Kao da govori nama, današnjima, Gundulič peva: „U jedinstvu, u ljubavi neka dražji dan izlazi, ovdi našim skladnim glasi sloboda se draga slavi” I onda nastavlja svojom opšte po-znatom ekstatičnom himnom slobodi, kakve je retko nači u svetskoj književnosti: „O liepa, o draga, o sladka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do, Uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini, od ove Dubrave, — Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi, ne mogu bit plata Tvoj čistoj ljepoti” Slaveči 300-godišnjicu od smrti Ivana Gunduliča, Slovinca, Slovena i Jugo-slovena, najzanosnijeg našeg pesnika slobode i slobodarskih odlika, jugo-slovensko Sokolstvo se klanja jednom od največih preteča svoje slovenske i jugoslovenske slobodarske ideologije, koji i svom najsimpatičnijem ženskom liku nije umeo da nade lepšeg imena, nego što je Sokolica, videči kao i mi, u sokolu, sve odlike slovenske hrabrosti, odanosti i lepote, i pevajuči o svojoj junakinji ovako zanosno, so> kolski: „Sokolica od sokola bistru i hitru sliku ima; ponosita i ohola uzrastom je nada svima. I konj pod njom sivi soko, sokolova nosi krila, srce oganj, plamen oko, snijeg njegova dlaka j’bila! Slava Ivanu F. Gunduliču! DRAME IVA VOJNOVIČA NA ČESKOM Izdavačko preduzeče „Družstveni prače" u Pragu objavilo je ovih dana u českom prevodu Jana Hudeca ciklus od pet drama Iva Vojnoviča, pod naslovom „Matky' (Majke). Tu se nalaze drame: „Ekvinocij”, „Dubrovačka Trilogija", „Smrt Majke Jugoviča", „Lazarevo Vaskrsenje" i „Impe-ratrix“. 25-godišnjica smrti Ivana Cankara 11 decembra navršiče se 25 godina od smrti največeg savremenog slove-načkog književnika, jednog od najčuve-nijih pisaca moderne jugoslovenske književnosti, Ivana Cankara. Cankar je čitav svoj život posvetio književnom radu i, ma da je umro vrlo mlad i proveo život u neimaštini i bolesti, on spada medu najplodnije naše pisce. Ostavio je za sobom oko 40 dela prvoklasne vrednosti, iz svih područja lepe knjige. Naročito su poznate njegove pripovetikte i romani, kao „Martin Kačur”, „Za križem”, „Slike iz sanja”, „Pripovetke iz doline Šentflorjanske”, „Moj život” itd. Napisao je i knjigu pesama, koja je zbog svog slobodanskog karaktera bila predmetom najtežih preganjanja. Cankarove drame itnale su takoder velik uspeh. Odličan rodoljub i borac za nacio-nalnu slobodu i za socijalnu pravdu, Cankar je svojim delom mnogo uticao na budenje slovenačkoga javnoga života, na otpor protiv germanizacije i reakcije, i bio je učitelj čitavoj mla-doj slovenačkoj književnosti. Njegova dela prevedena su na sve velike svetske jezike i stekla su opčenito priznanje, a mnogo njegovih knjiga je objavljeno i u srpskohrvatskom prevodu. Svoje rodoljublje i svoju težnju za ujedinjenjem Slovenaca sa Srbima i Hrvatima u zajedničku jugoslovensku državu, Ivan Cankar je zasvedočio, ne samo svojim spisima i predavanjima, inegjo i stradanjem za vreme rata, kada je bio utamničen od austrijske policije. Zato se čltav jugoslovenski narod, sa još večom zahvalnošču seča ovog velikog pisca, koji pretstavlja zajednič-ki ponos svih Jugoslovena pred kulturnim svetom. Jeste li poslali pretplatu za sofiolske listove? Iz Saveza SKJ. Četne, društvene I župne skupštine Uprava Saveza SKJ donela je zaklju-čak, da se ovogodišnja redovna skup-ština Saveza, održi dana 2 aprila 1939 godine. Da bi se mogao izvršiti ovaj zaklju-čak, Savezna Uprava moli sve bratske župe da blagovremeno porade na torne, da se četne, društvene i župske skupštine održe u vremenu koje je prepisano našom Organizacijomj i uobiča-jeno dosadašnjom praksom, t.j. sokolske čete i društva do prve polovice meseca januara, a sokolske župe do prvoga marta 1939 godine. Tečajev! za Sokole vojnike U subotu, 3 decembra, bio je zavržen prvi tečaj za sokole vojnike, na svečani način, u dvorani Saveza SKJ. Na tom tečaju uzelo je učešča oko 100 vojnika, svih rodova oružja, iz svih krajeva naše zemlje, koji su i pre stu-panja u vojsku bili članovi seoskih sokolskih četa, pa su kao takvi bili odredeni da u tromesečnom tečaju ste-knu potrebnu spremu za buduče vodnike seoskih sokolskih četa. Svi Sokoli-vojnici izveli su svoje vežbe na opšte zadovoljstvo, nakon čega ih je, u ime načelništva sokolskog Saveza, pozdravio brat Miroslav Vojinovič, a u ime Saveza SKJ brat Milivoje Smiljanič. Govorili su još g. Drago Ulaga, u ime Min. fizičkog vaspitanja i g. Milija Ri-stanovič, pukovnik, u ime Ministarstva Vojske i mornarice. Na koncu je Savez SKJ podelio vojnicima razne knjige, sokolske, poljoprivredne i zdravstvene sa-držine. U ponedeljak, 5 decembra bilo je otvaranje drugog tečaja za vojnike Sokole, također u dvorani Saveza SKJ. I na ovom tečaju uzirnaju učešča 104 vojnika. Sokole-vojnike su pozdravili takoder brat Vojinovič i brat Smiljanič, Kralj Aleksandar medju jugoslovenskim dobrovoljcima. pa zatim, u ime Min. f. v. g. Branko Polič, a u ime Min. vojske i mornarice, g. Milija Ristanovič, pukovnik. Raspored radio predavanja Saveza SKJ. Zimski ciklus: (od 1-1-1939 do 16-111-1939). 1) Nedelja, 1-1-1939; Brat Belajčić Dr. Vladimir — Novi Sad: U trečoj deceniji. 2) četvrtak, 5-1-1939, Brat Lavrenčič Ivan — Maribor: Telesno i duševno vaspitanje sokolske dece. 3) Nedelja, 15-1-1939, Brat Gangl Engelbert — Ljubljana: Soko'sko državljansko i nacionalno vaspitanje. 4) Četvrtak, 19-1-1939, Brat Modru-šan Ante — Drniš: Sokolski osećaj du2-nosti. 5) Nedelja, 29-1-1939, Brat Tadič Ante — Beograd: Najmlađe treba vaspi-tavati najviše na suncu i vazduhu. 6) Četvrtak, 2-II-1939, Brat CuričHaj-rudin — Sarajevo: Dr. Josip Juraj Štro-smajer. 7) Nedelja, 12-11-1939, Brat Kadesni-kov Nikola — Beograd: Ruska sokolska priprema. 8) Četvrtak, 16-11-1939, Brat Dragic Dr. Milorad — Beograd: Sokolske žrtve. 9) Nedelja, 26-11-1939, Brat Trebo-tič Frano — Split: Jadransko sokolstvo na braniku nacionalne i narodne misli. 10) Četvrtak, 2-III-1939, Brat Dimi-trijevič Tima — Beograd: Sta može o-mladina za budučnost. 11) Nedelja, 12-111-1939, Brat Smiljanič Milivoje — Beograd: Omladinski kongres i jugoslovenska ideja počet-kom XX veka. 12) Četvrtak, 16-111-1939, Brat Gangl Engelbert — Ljubljana: Naša ispovest. ISKLJUČENJE IZ SAVEZA SKJ Izvršni odbor Uprave Saveza Sokoia Kraljevine Jugoslavije, na svojoj sednici, održanoj 19 i 20 novembra o. g. doneo ie odluku, da se bivši brat, Franc Bizjak, na osnovu pravomočne presude i predloga sokolskog društva Krško, isključi iz Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije zbog slučaja iz t. 1 § 15 Pravilnika sokolskog društva. NAPREDAK JUGOSLOVENSKIH ATLETIČARA U GODINI 1938 Najlakše čemo oceniti napredak jugo-slovenskih atletičara u godini 1938, ako u-poredimo uspehe najboljih, sa jugoslovenskim rekordima koji su vredeli u početku ove sezone. U 10 disciplina trčanja, popravljen je, tokom 1938 godine, jugoslovenski rekord u tri, a u druge tri je izjednačen. L' 4 discipline skakanja su četiri takmi-čara bili bolji od rekorda, od toga dvojica u istoj disciplini skakanja u daljinu. Samo rekord u skakanju sa motkom je ostao stari. U 4 discipline bacanja imamo tri nova vrlo vredna rekorda. Opčenito se može reči, da je napredak zadovoljavajuči. Sokolstvo i dobrovoljci u borbi za narodno oslobodenje Slobodne srpske zemlje, Srbija i Crna Gora, nisu vodile nijedan oslobodilački rat bez saradnje Jugoslovena iz drugih, onda još neoslobodenih krajeva. Srbi u Tursko j i A ustro iiga/skoj i mišlju i de-< lom pomagali su naše slobodne države svaki put kad je uskrsavala nada da če se ostvariti narodno oslobodenje i uje-dinjenje. Oslobodilačka nastojanja Srbije i Crne Gore uvek su nalazila puno odjeka u drugim jugoslovenskim krajevi-ima, u Bosni i Hercegovini, Slaroj Srbiji i Makedoniji, Boki Kotorskoj i Dalmaciji, Vojvodini, i Hrvatskoj. Sta su zna-čine duhovne i političke veze pojedinih neoslobodenih krajeva sa Srbijom! i Cr-norn Gorom, najbolje nam potvrduju cesti narodni ustanci u toku prošloga veka, a naročito ustanci Luke Vukaloviča 1857—8 i 1861 godine, te Nevesinjski i Bosansko-krajiški 1875. Poslednji pod vočstvom Petra Mrkonjiča, Kralja Oslo-bodioca Petra I. Mnoštvo dobrovoljaca iz raznih neoslobodenih krajeva priteklo je u pomoč Srbiji i Crnoj Gori u ratovima od 1876—1878 godine. Smatrao se srečnim svaki Srbin koji je uspevao da prebegne u Srbiju ili Crnu Goiru i da se bori za nacionalno oslobodenje. Nekoji se nadoše u redovima srpske vojske i nesrečne 1885 godine u srpsko-bugar-skom ratu. Aneksija Bosne i Hercegovine od slrane zavojevačke Austri’e pre ravno 30 godina, u trenutku kada se Srbija tek spremala za izvršenje svoga istorlskog naznačenja a Rusija polako oporavljala posle nedača u 1904—1905 godi i, prebudila je jugosbvenslvo, združila večma no ikad jugoslovensku omladinu koja je nepokolebljivo vodila borbu za ideale Gaja i Njegoša, Šlro-smajera i Račkog, bana Jelačičaj, i kneza Miliaila. U borbama što su ih vodile u Bal-kanskom ratu 1912—13 godine, Srbija i Crna Gora, sudelovali su i mnogi jugoslovenski oniladinci iz raznih neoslobodenih krajeva, čak iz bratske Slo-venačke. Jugoslovenska škclska omla-dina, pre svih ostalih, oduševljena rat-nim uspesi.na hrabre srpske vojske, vodene Kraljem Aleksandrom I Ujedini-teljem, pregla je na posao odmah iza Balkanskog rata, da medu austrougar-skim Jugoslovenima razvije nacionalnu svest i ukrepi misao o našem oslobo-denju i ujedinjenju. U tom oslobodi- teljskom pokretu, u narodnem budenju i prosvečivanju, jugoslovensko sokolstvo je steklo neizmerne zasluge. Razvijajuči sokolske vrline istrajno i samopregor-no, ono je na organizovan način spre-malo omladinu' i narod za otsudnu borbu za slobodu i nezavisnost. Ukoliko je u tome uspelo, neka sudi istorija po veličini žrtava, koje je naše Sokolstvo podnelo za narodne ideale. U poslednjim naporima, za vreme kr-vavog svetskog rata od 1914-1918 godine, naše sokolstvo i jugioslovenska ro-doljubiva omladina pokazaše se na višini svoga zadatka i onih plemenitih stremljenja, za koja su se zalagali naj-veči jugoslovenski umovi. Medu vojskama Srbije i Crne Gore, još od po-četka svetskoga rata, pa sve do svršet-ka, nalazili su se kao borci mnogi Ju-gosloveni — Srbi, Hrvati i Slovenci, rešeni da svoje živote žrtvuju za je-dinstvo i slobodu svih Jugoslovena. Nacionalno svesni, sokolski vaspitani 1 spremni za život i borbu, Jugoslove-ni se, kao po nesreči austriski vojnici, predavahu brači Rusima, a na srpsko-crnogorskom bojištu bratskim vojskama Srbije i Crne Gore. Još pre narodnog imučeništva i Srbijine Golgote, 1915 godine, čitavi odredi Jugoslovena, pogla-vito Srba, austriskih zarobljenika, do-šli su Dunavoin iz Rusije u Srbiju da se kao dobrovoljci bore za narodno oslobodenje i ujedinjenje. Za vreme otstu- panja, u sastavu hrabrih srbijanskih pu-kova, oni se požrtvovano boriše i mnogi od njih ostaviše svoje kosti na po-ložajima kod Beograda, Niša, Gnjila-Oia, Kačani£