ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
izvirni znanstveni članek	UDK 271.3(497.4-14):348.58
prejeto: 2001-04-12
BRAGALDIJEV POPIS INKVIZITORA
fra Ljudevit Anton MARAČIČ
OFM Conv. Rim, Vatikan
IZVLEČEK
Pred kratkim je bil v arhivu piranskega samostana sv. Frančiška odkrit do zdaj neznan rokopis s popolnim popisom istrskih inkvizitorjev od leta 1546 do 1704, torej za najbolj vznemirljivo obdobje cerkvene zgodovine na istrskem polotoku, posebno v času reformacije in katoliške obnove. Avtor je bolonjski frančiškan konventual, PM Lorenzo Antonio Bragaldi, zadnji inkvizitor te serije, ki se končuje z omenjenim letom. Rokopis ima dvajset strani, vendar je brez prvih in zadnjih listov, toda avtorju je na osnovi vzporednih beležk uspelo rekonstruirati celovito serijo istrskih inkvizitorjev tega obdobja.
Ključne besede: rimska inkvizicija, istrski inkvizitorji, red frančiškanov konventualov (minoritov), samostan sv.
Frančiška v Kopru
BRAGALDI'S LIST OF INQUISITORS
ABSTRACT
In the archives of the monastery of St. Francis in Piran, until now unknown manuscript with full list of Istran inquisitors from 1546-1704, i.e. the most exciting period of the ecclesiastic history on the Istran peninsula, especially for the time of Reformation and Catholic reconstruction, was found recently. Its author was PM Lorenzo Bragaldi, a Franciscan friar conventual from Bologna, the last inquisitor of this series which ends with the above stated year. The manuscript comprises of twenty pages, but has front and back pages missing. On the basis of parallel notes, the author of this article managed, however, to reconstruct the entire series of Istran inquisitors from this period.
Key words: Roman inquisition, Istran inquisitors, Order of Franciscan conventuals (Minorites), monastery of St.
Francis in Koper
11
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
fra Ljudevit Anton MARAČIC:BRAGALDIJEV POPIS INKVIZITORA; 11-16
Kada sam na znanstvenom skupu, održanom od 11. do 13. listopada 2000. u Kopru, u povodu 1400. ob-Ijetnice Koparske biskupije, prikazao rad proturefor-macije u Koparskoj biskupiji, zapravo djelovanje istarskih inkvizitora, istaknuo sam kako jos nemamo pouzdan popis istarskih inkvizitora, premda su postojali zapisnici u koparskom samostanu sv. Franje, oduzetom i zatvorenom voljom francuskih okupacijskih vlasti pocet-kom 19. stolječa. Tog trenutka nisam jos slutio da se u obližnjem piranskom samostanu sv. Franje, istoga Reda franjevaca konventualaca, cuva dosad nepoznati rukopis s cjelovitim popisom istarskih inkvizitora, od 1546. do 1704. godine.* Zalaganjem i trudom slovenskog minorita i clana piranskog samostana sv. Franje, p. Marjana Vugrina, u nepopisanom inventaru samostan-skog arhiva koji je uspostavljanjem slovenske samostal-nosti nedavno vračen vlasniku, pronaden je i ovaj vrije-dan dokument. Subrat p. Marjan dostavio mi je odmah fotokopiju ovoga znacajnog rukopisa, pisanog na tali-janskom jeziku onog vremena, i sada smo u mogučnosti sa znanstvenom sigurnosču rekonstruirati vjerno cjeloviti popis istarskih inkvizitora u skoro dvjesta godina djelovanja, posebno u vrijeme reformacije i katolicke obnove na podrucju Istre. Rukopis je sigurno dosao u piranski arhiv kada je susjedni samostan sv. Franje 1806. morao biti ispražnjen, a fratri su se uglavnom smjestili u istoimeni samostan franjevaca konventualaca u Piranu.
Rukopis nosi olovkom dopisanu oznaku broja 96, sto vjerojatno potjece iz inventara koji je postojao prije oduzimanja arhivske grade od strane komunistickih vlasti, koje su pak pedesetih godina 20. stolječa piranski samostan oduzele Redu franjevaca konventualaca i pri tom zaplijenile knjižni fond iz biblioteke i arhivsko blago iz samostanskog arhiva. Na zadnjoj stranici rukopisa dometnuta je takoder olovkom naznaka St. 2136, sto bi znacilo da se pokušalo i inventarizirati ovo kulturno blago piranskog samostana.
Ovaj rukopis ipak nije cjelovit. Iz rekonstrukcije je vidljivo da je svezak imao dvadeset stranica, od kojih nedostaju omotni listovi, od kojih je naslovnica vjerojatno sadržavala potpuni naslov rukopisa, a druga stranica, ona na poledini naslovnice, donosila prva cetiri imena inkvizitora koji pocinju ovu seriju. Sa svom vjerojatnošču možemo predmnijevati da je ovaj ruko-pisni svezak nosio cjeloviti naslov koji se s malim nijan-sama ponavlja na svakoj parnoj stranici u unutarnjosti: Catalogo de' Padri Inquisitori dell'Istria, loro nuove cariche e morte. Autor djela nije naznacen na uvodnim stranicama, ali sa sigurnosču možemo zaključiti da je to bio PM Lorenzo Antonio Bragaldi, posljednji inkvizitor iz ove serije, koji izricito naglasava, zavrsavajuči ovaj popis 1704. godine, da je on "compilatore di questo presente Catalogo", sto iskljucuje svaku drugu mogučnost.
Franjevac konventualac Bragaldi, autor ovoga zanimljivog kataloga, s lijeve strane (parne stranice) uvijek donosi redni broj, godinu, ime i prezime inkvizitora, s osnovnim podacima i naznakom mjesta i vremena smrti, gdje je to uspio doznati. U isto vrijeme, s desne strane rukopisa (neparne stranice), gotovo znanstvenom akribijom koja nadilazi ono vrijeme, autor navodi izvore koji svjedoče i potvrduju njegov popis.
Kako je rečeno, nedostaju omotne stranice, prema tome i imena s osnovnim podacima prve četvorice istarskih inkvizitora ove serije, ali sam tragom naznaka s izvorima, koji se nalaze na neparnim stranicama, konkretno u ovom slučaju na trečoj stranici (prva pripada naslovnici, druga donosi podatke o četvorici inkvizitora) uspio rekonstruirati s punom vjerojatnošču, gotovo sa sigurnošču, i ta imena, njihove službe, čak i godinu vodenja inkvizicije u Istri.
Nakon ovih uvodnih naznaka, donosim cjeloviti popis istarskih inkvizitora, koji su redovito rezidirali i službovali pri koparskom samostanu sv. Franje, samo uz manje dodatke i podatke, s napomenom da izdavanje cjelovitog teksta u originalu, s popratnim znanstvenim aparatom uz svakoga pojedinog inkvizitora, priprema iduče godine "Centro di Studi Antoniani" u Padovi, u svojem časopisu "Il Santo". Ovdje če biti spomenuti samo oni podaci koji mogu biti korisni i zanimljivi za
domaču kulturnu i crkvenu javnost.
* * *
Prateči popis istarskih inkvizitora, od 1546. do 1704., odmah valja istaknuti da su redovito svi pripadali Redu franjevaca konventualaca (minorita), uz nekoliko rijetkih iznimaka sredinom 16. stolječa, dok se ova služba nije konsolidirala u Kopru.
1.	1546. Annibale Grisonio
Ponekad se pojavljuje pod prezimenom Frisoni. Bio je koparski kanonik, potom redovnik teatinac u Veneciji. Kao inkvizitor isticao se žestokim, čak i prerevnim stavom prema koparskom biskupu Petru Pavlu Vergeriju i njegovim luteranskim sumišljenicima u Istri.
2.	1546. PM. Biagio da Cherso
Bio je franjevac konventualac Dalmatinske provincije sv. Jeronima. U Aktima Provincije često se pojavljuje s prezimenom u latinskoj verziji "a Robore" ili "Roborum", ponekad i u talijanskom obliku "Rovero" ili "de Rovere", što je ipak vjerojatno samo prijevod hrvatskog prezimena Dubanič, koji susrečemo u Cresu več 1445. godine. Fra Blažev suvremenik i vjerojatni rodak, fra Filip iz Cresa, ponekad je u spisima popračen baš prezimenom "Dubanich".
Trenutacno u MSP, t.e. 17.
12
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
fra Ljudevit Anton MARACIC:BRAGALDIJEV POPIS INKVIZITORA; 11-16
Dio rukopisa s popisom istarskih inkvizitora (MSP, t.e. 17) Parte del manoscritto con la lista degli inquisitori istriani (MSP, t.e. 17)
13
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
fra Ljudevit Anton MARACIC:BRAGALDIJEV POPIS INKVIZITORA; 11-16
3.	1553. PM Andrea Zunta da Giustinopoli
I ovaj koparski franjevac konventualac pripadao je Dalmatinskoj provinciji sv. Jeronima. On je jedini fratar koparskog samostana sv. Franje koji je vrsio ovu od-govornu službu.
4.	1557. PM Francesco (Rosela/Rossella d'Ascoli?)
Pripadao je Markijskoj provinciji franjevaca konven-
tualaca, koja je, lako se uvjeriti iz daljnjega popisa, dala dosta inkvizitora u Kopru.
5.	1557. PM Valengo Tisano da Pirano
Ovaj piranski franjevac konventualac bio je, čini se, vrlo snažna osoba, s puno prijatelja, ali i dosta onih koji su ga optuživali, pa je čak morao kasnije u Veneciju, gdje je bio osumnjičen za konspirativan rad protiv inkvizicije, a da bi optužba djelovala jos uvjerljivije, osumnjičen je i za nemoralan život. To je na sudu odbačeno i osloboden je svake sumnje, sto najbolje potvrduje podatak da je umro u Piranu 1585. kao provincijal svoje matične Dalmatinske provincije sv. Jeronima.
6.	1558. PM Felice Peretti da Montalto
Kasniji papa Siksto V. Ovdje dakle imamo i službenu potvrdu dosad osporavanoj tvrdnji da je ovaj markijski franjevac konventualac kao regionalni inkvizitor djelo-vao neko vrijeme i u Kopru. To je nesumnjivo naj-vredniji podatak ovoga Kataloga, u kojemu Bragaldi, autor ovoga rukopisa, kao dokaz navodi "un libro degli atti della S. Inquisitione di Venetia, esistente in quest'Archivio del S. Off.o d'Istria".
7.	1559. PM Fermo Olmi da Venetia
Pripadao je Padovanskoj provinciji sv. Antuna franjevaca konventualaca. Kao inkvizitor u Kopru toliko se odusevio položajem i krajolikom nedaleke Izole, da je prikupio sredstva u Veneciji i uz pomoč izolskih gradskih vlasti podigao ovdje hospicij sv. Franje, o čemu i danas govori usčuvana kamena ploča u domu umirovljenika, nekadasnjem samostanu franjevaca konventualaca u Izoli. Bio je svet i razborit čovjek, o čemu govore i zapisi u Aktima Dalmatinske provincije sv. Jeronima.
8.	1566. Il Prete Christofaro Querengo di Pola
To je drugi slučaj da susrečemo dijecezanskog svečenika kao istarskog inkvizitora. Bio je pulski kanonik i katedralni arhidakon, a kao potvrdu da je vrsio ovu službu Bragaldi navodi jedan proces kojega se zapisnik čuvao u Arhivu koparske inkvizicije.
9.	1569. PM Pietro de Giovanni da Giustinopoli
Nije pripadao Redu franjevaca konventualaca, več
Redu propovjednika, odnosno dominikancima, koji su takoder u Kopru imali svoj samostan. Dok je u ostalim zemljama bio čest slučaj da inkviziciju vode domi-nikanci, za Istru je to prava iznimka, kao sto potvrduje i spomenuti koparski dominikanac, zadužen več 1566. da u Vodnjanu započne proces protiv nekih osumnjičenih za luteranizam, a tri godine kasnije istu zadaču ima u Puli.
10.1579. PM Michele Volpini da Arbe
Uz spomenutu godinu Bragaldi u zagradi stavlja napomenu da se radi o pogreski ("errore"), jer je po-sumnjao u točnost ovoga podatka. I to potvrduje znanstvenu akribiju autora ovoga Kataloga. Navedeni rapski fratar pripadao je Dalmatinskoj provinciji sv. Jeronima, koje je u dva navrata, prije nego sto je imenovan istarskim invkizitorom, bio i ministar provincijal. Ovdje valja istaknuti da je fra Mihael Volpini (Lisica?) bio posljednji istarski inkvizitor iz ovoga popisa koji je pripadao Dalmatinskoj provinciji sv. Jeronima, a svi daljnji dolaze iz susjednih talijanskih provincija franjevaca konventualaca, ponajvečma iz Bologne, Ancone i Padove. O njima imamo malo podataka, kao sto je uostalom i vidljivo iz daljnjega teksta.
11.1591. PM Antonio Cancelli da Tolentino
Pripadao je Markijskoj provinciji franjevaca konventualaca. Kao istarski inkvizitor optužen je da pretjerano strogo obavlja svoj posao, a da i materijalno previse opterečuje osumnjičene, pa je pozvan u Rim na oprav-danje, te je nakon deset godina službovanja lisen ove funkcije, te je čak dopao rimskog zatvora.
12.1602. PM Francesco Maria Castellani da Tos-signano
Pripadao je Bolonjskoj provinciji franjevaca konventualaca. Kao istarski inkvizitor izabran je za ministra provincijala Dalmatinske provincije sv. Jeronima i za vrijeme te službe u sumnjivim okolnostima preminuo je na putu iz Plomina u Cres.
13.1608. PM Cesare Migliani da Ravenna
Član Bolonjske provincije franjevaca konventualaca. Čini se da je za vrijeme službovanja otrovan u Vodnjanu i preminuo u rezidenciji pulskog biskupa u Galižani. I to potvrduje delikatnost i opasnost službe inkvizitora kojoj su bili izloženi oni kojima je ova bila povjerena.
14.1612. PM Domenico Vico da Osimo
Član Markijske provincije franjevaca konventualaca. O njemu ima vrlo malo podataka, a kao zanimljivost navodimo autorovu napomenu da je za ovo imenovanje doznao iz jednog rukopisa kojemu navodi i broj sveska i ostale naznake, sto potvrduje da je koparski ured inkvizicije pri samostanu sv. Franje uredno vodio doku-mentaciju ne samo o precesima več i o imenovanjima.
15.1614.	PM Giovanni Battista Allabardi da Treviso
Pripadao je Padovanskoj provinciji sv. Antuna. Uz
njegovo službovanje autor rukopisa napominje da je u to vrijeme Istrom harao rat koji je potrajao mnogo godina.
16.1615.	PM Gregorio Dionigi da Cagli
Član Markijske provincije franjevaca konventualaca. Preko dvadeset godina vodio je ured svete inkvizicije u Kopru, te se željan odmora odrekao službe. Kao potvrdu Bragaldi navodi i nekoliko pisama nadležne rimske kon-gregacije.
17.1636. PM Francesco Sertorio da Castel Fidardo
14
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
fra Ljudevit Anton MARAČIC:BRAGALDIJEV POPIS INKVIZITORA; 11-16
Pripadao je Markijskoj provinciji, a iste godine nakon imenovanja za inkvizitora u Kopru premjesten je na istu službu u Adriju, a potom u Sienu. Potvrdu Bragaldi nalazi u nekim procesima koje je Sertorio uredno svrsio u vrijeme kratkotrajnog službovanja u Istri.
18.1636. PM Remigio Magnavacca da Monte Santo Pietro
Član Markijske provincije franjevaca konventualaca. Nakon cetiri godine službovanja u Kopru, željan mir-nijeg života, odrekao se službe i povukao u tihi redov-nicki život.
19.1640. PM Vincenzo Pinieri da Monte Fiascone
Pripadao je Rimskoj provinciji franjevaca konventualaca. Nakon nepune dvije godine službovanja u Kopru, imenovan je za biskupa u Polignanu.
20.1642. PM Egidio Martelli da San Marino
Član Markijske provincije. O njemu autor iznosi laskava priznanja ("che sii in gloria!"), a ističe da je o svojem trosku uredio koparske urede svete inkvizicije, u sto je uložio tri tisuče dukata. Umro je u Veneciji gdje se zatekao radi sredivanja nekih poslova.
21.1650. PM Francesco Cimignani da Viterbo
Pripadao je Rimskoj provinciji. Nakon sto je kao inkvizitor službovao u Kopru dvadesetak godina, presao je u istoj službi u Conegliano, gdje je ubrzo preminuo.
22.1671. PM Francesco Colli, oriundo di Bologna
Član Bolonjske provincije. Nakon kračeg službovanja u Kopru, željan mirnijeg života, odrekao se službe i povukao u tihi samostanski život. Za njega se u dokumentaciji, kao i za jos neke, navodi "patente", pismo imenovanja koje se čuva u uredu.
23.1674. PM Antonio Dall Occhio da Ferrara
Član Bolonjske provincije. Kao inkvizitor službovao je u mnogo regionalnih sredista. Bragaldi navodi najprije Adriju, pa Kopar, zatim Treviso, Udine i na kraju Firenze, gdje zbog starosti i nemoči nije ni stigao.
24.1674. PM Giacomo Tosini a Castiglione
Član Toskanske provincije, roden u Firenci. Iz Bel-luna je kao inkvizitor premjesten u Kopar, gdje je uskoro preminuo. Za njega se u dokumentaciji uz "patente" navodi i "ducale".
25.1677. PM Cornelio Navarra Ferrarese
Iz Bolonjske provincije. Poput prethodnog inkvizitora, iz Belluna je premjesten u Kopar, gdje je nakon nekoliko godina službovanja preminuo. U dokumentaciji za njega navode se pisma koja čuva "Cancelleria del S. Off.o d' Istria", jedan od naziva ureda koparske inkvizicije.
26.1681. PM Stefano Mengarelli da Rimino
Član Bolonjske provincije. Kao "Maestro delle Arti" u Padovi, imenovan za inkvizitora u Kopru. Za vrijeme jednog procesa nekim kvijetistima u Rovignu, naglo je preminuo od posljedica moždanog udara. Smrt ga je zatekla u rovinjskom samostanu sv. Andrije franjevaca opservanata.
27.1693. PM Camillo Ronchii da Valle Camonica
Član Milanske provincije franjevaca konventualaca. Iz Adrije je presao u Kopar, i nakon sto je u službi inkvizitora proveo oko osam godina, odrekao se da bi se povukao u mirniji život.
28.1703.	PM Lucio Agostino da Bologna
I ovaj dolazi iz Bolonjske provincije franjevaca konventualaca. Službu inkvizitora započeo je u Firenci, da bi nastavio u Kopru, ali ubrzo presao u Cenedu, gdje je i preminuo.
29.1704.	PM Giovanni Pellegrino Galassi del Contado di Bologna
Poput mnogih, pripadao je Bolonjskoj provinciji. Službu inkvizitora počeo je u Sieni, nastavio u Adriji, potom je službovao svega tri mjeseca u Kopru, da bi presao u Belluno. Kao potvrdu njegov nasljednik, pisac ovoga Kataloga, navodi dva pisma koja je sastavio, ali ne i odaslao odredistu.
30.1704. PM Lorenzo Antonio Bragaldi da Castel Bolognese
Član Bolonjske provincije. Kako je sam naznačio u rukopisu, on je sastavio ovaj Katalog istarskih inkvizitora. U Kopar je dosao nakon sto je djelovao u inkvizicijskim uredima u Sieni, Adriji i Rovigu. Spominje da ima 32 godine i sedam mjeseci. Nakon sto je "in continue turbolenze" u Kopru službovao sedamnaest
mjeseci, presao je za inkvizitora u Cividal di Belluno.
* * *
Za kraj samo nekoliko kračih statističkih zapažanja. Bragaldijev cjeloviti popis istarskih inkvizitora donosi trideset imena crkvenih ljudi, od kojih su dvojica pripadala dijecezanskom kleru i bili kanonici u mjesnim crkvama (u Kopru i Puli). Svi su ostali bili redovnici, od toga jedan dominikanac (iz Kopra), a 27 njih pripadalo je Redu franjevaca konventualaca. Devetorica su u Kopar dosli kao pripadnici Bolonjske provincije, osmo-rica iz Markijske provincije, po dvojica iz Padovanske i Rimske provincije, a po jedan iz Toskanske i Milanske provincije. Svega su četvorica bili članovi matične Dalmatinske provincije sv. Jeronima, dvojica iz Istre (PM Andrija Zunta iz Kopra i PM Valengo Tisano iz Pirana), a dvojica s kvarnerskih otoka (PM Blaž iz Cresa i PM Mihael Volpini iz Raba). Svi navedeni redovnici, i franjevci konventualci i dominikanac, imali su znanstveni naslov "Magister Ordinis", koji danas odgovara doktoratu u teologiji, a ovdje je naznačen kraticom PM.
Ovaj prikaz o istarskim inkvizitorima zavrsavam latinskom napomenom koju je autor navedenoga kataloga, PM Lorenzo Antonio Bragaldi stavio na kraj svojeg rukopisa: "Hos ego versiculos feci, tulit alter honores", želeči istaknuti kako je u taj rad uložio dosta truda, ali da čast zbog toga pripada drugomu. Dostojan zaključak značajnog ostvarenja.
15
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
fra Ljudevit Anton MARACIC:BRAGALDIJEV POPIS INKVIZITORA; 11-16
IL CATALOGO DEGLI INQUISITORI D'ISTRIA
fra Ljudevit Anton MARACIC
OFM Conv. Roma, Vaticano
RIASSUNTO
Poco tempo fa nell'archivio del Convento di s. Francesco a Pirano è stato ritrovato un piccolo manoscritto di venti pagine, contenente la serie completa degli inquisitori d'Istria, compilato nel 1704 a Capodistria dal PM Lorenzo Antonio Bragaldi, minore conventuale della Provincia bolognese, ultimo inquisitore in questa serie. In tal modo oggi vi è possibile ricostruire con tutta probabilité e sicurezza la serie completa di questi inquisitori con la propria sede nel Convento di s. Francesco a Capodistria.
Questo manoscritto-quaderno purtroppo non è integro, mancandogli il primo foglio, contenente probabilmente il titolo al frontespizio, ed al tergo i primi quattro nomi degli inquisitori che aprivano questa serie di trenta nominativi. Con tutta probabilité si puo presumere che il titolo di questo opuscoletto fosse lo stesso che in lievi sfumature appare nell'interno su ogni due pagine: Catalogo de' Padri Inquisitori dell'Istria, loro nuove cariche e morte. L'autore di questa serie, il PM Bragaldi, usa sempre la parte sinistra dell'opuscoletto per informare sui nomi ed uffici principali di ogni inquisitore, mentre nella parte destra dello stesso quaderno indica coerentemente le fonti che confermano la sua scelta. Per quanto riguarda i nominativi dei quattro primi inquisitori, che si trovavano senz'altro sul tergo del foglio perduto, ed approfittando delle indicazioni sulla parte destra della stessa pagina, l'autore di questo lavoro è riuscito con molta probabilité a ricostruire fedelmente i nominativi perduti.
Nel Catalogo del PM Bragaldi vi sono trenta inquisitori, quasi tutti residenti a Capodistria, di cui due appartenevano al clero diocesano, mentre tutti gli altri erano minori conventuali, eccetto un padre domenicano. Alla Provincia Dalmata di s. Girolamo appartenevano quattro inquisitori istriani racchiusi in questa serie: due provenivano dalla penisola istriana (Pirano e Capodistria) e due dalle isole adiacenti (Cherso e Arbe). La scoperta principale di questo manoscritto, finora sconosciuto, va attribuita alla conferma definitiva del PM Felice Peretti da Montalto, futuro papa Sisto V, che trascorre un breve periodo da inquisitore regionale a Capodistria.
Parole chiave: Inquisizione romana, inquisitori istriani, Ordine dei frati minori conventuali, Convento di s. Francesco
a Capodistria
IZVOR
MSP - Minoritski samostan Piran (Arhiv). Popis istrskih inkvizitorjev, t.e. 17.
16