rostanna t SS;13T„ČISRifflliJ B9o?a'Kova o/II T» J I! B T, J ^ jđ. VI. ùroj 29. TJ Zagrebu, 27. jula 1934. Pojedini broi «toil 1.5(1 dinari Medulin je po mentalitetu ostao i iH llSk Jk 1 baš zato bi trebalo restaurirati danas u stanju, u kakvom je bio u vrijeme dok su igrali uspješnu igru razni Laginje i Kirci. »Corriere I s 11 i a n o« 20 jula 1934 rim pi iSffl venecijansku ložu jedini znak talijanstva i na tu ložu postaviti lijepi liktorski snop. »Corriere Istriano« 20 jula 1934 s GUSIIO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE OD TESINA DO JULIJSKE KRAJINE švicarska nema neke svoje narodnosti. Svicari su Nijemci, Fiancasi ili Talijani. Tamo su ta tri jezika ravnopravna i nacionalno pitanje nije nikada postojalo u onim oblicima, u kojima se javlja na drugim stranama. Driava uredjena na demokratskim načelima mogla je da uredi i jezikovno pitanje na način da s nikoje strane ne bude prigovora. Zato i nema u Švicarskoj nika-kovih pravih iredentističkih pokreta. Zadovoljni su i Francuzi i Nijemci i Talijani. Kazali smo i Talijani. Oni su zadovoljni i danas ih ima vrlo malo, koji bi htjeli da Tesinski kanton (Ticino) bude u talijanskim granicama. Pogotovo otkako u Italiji vlada fašizam... Ima ih ipak mali broj (a to su većinom oni, koji su iz bilo kojeg razloga pristupili fašizmu) koji su u posljednjih nekoliko godina počeli da se bave propagiranjem iredentističke ideje, i težnje da se Tesinski kanton otkine od Švicarske i pripoji Italiji. Taj pokret vodjen od fašista, poduprt je iz Rima. Već je do sada u švicarskoj talijanskoj štampi, koja ne simpatiše s tom idejom nego stoji na antifašističkoj liniji, bilo više puta govora o tom pokretu. I incidenata je bilo. Sad nedavno (2 maja 1933) štampano je u listu »II Telegrafo«, koji izlazi na Korzici, jedno pismo iz Belinzo-ne u Tesina, a to je pismo potpisano sa »C o m i t a t o d’ A zio n e Irredentista per la Re zia, il Ticino ed il Vailese«. Več je po tome očito, da u Tesina postoji iredentistički pokret, U pismu, koje donosi »II Telegrafo« kaže se, da Talijani u Tesinu vjeruju u »Majku Italiju« i da tako »iščekivani čas oslobodje-nja nije daleko«. Tu se još kaže, da su tesinske planine, koje su sada u posjedu Švicarske, potrebne za sigurnost Italije isto onako kao što je Korzika potrebna Italiji za njezinu veličinu na moru. To pismo štampano u listu »II Telegrafo« bilo je zapaženo i švicarska štampa, čak i talijanska štampa, koja je protiv iredentizma, pozvala je vlasti, da pripaze na taj pokret, koji treba spriječiti. List »L’ A v a n gard i a« piše tim povodom, da tesinski iredentistički direktorij nudi Mussoliniju ključ za invaziju u Švicarsku. Ovo smo sve spomenuli da bismo konsta-tovali, da u Tesinskom kantonu postoji fašistički pokret i da Mussolini, podržava taj pokret s nadom, da će se bilo kada domoći tog dijela Švicarske, ma da većina tamošnjih Talijana ne želi pod Italiju. I kad se sve to zna onda dobiva tim veće značenje jedan članak, koji je izišao 26 jula u Mussolinijevem listu »II Popolo d' 11 alia« pod naslovom »C ant o 11 T i-c ino«. Taj je članak iz pera Renila Mussolinija, ma da nije potpisan. (Opće je poznata i nedemantovana činjenica da Mussolini piše u svom listu kratke članke u kurzivu). I štb kaže Mussolini u tom članku? On kaže najprije, da je osnovni uslov za dobro prijateljstvo izmedju Italije i švicarske očuvanje talijanstva u tesinskom kantonu. Ako taj kanton počne da gubi svoj talijanski nacionalni karakter i počne da postaje, na primjer, njemački, Italija neće pred tom činjenicom ostati indiferentna. Italija se je tek nedavno oslobodila germanskog klina, koji je dopirao do Ale, tek jedan sat daleko od Verone, a 40 km daleko od Milana. A sad se baš dogadja proces, koji upozorava na novu germansku opasnost. Italija je opazila, da u Tesinskom kantonu Nijemci kupuju veliki broj tamošnjih imanja i naseljuju u sve većem broju taj kraj, koji mora ostati talijanski. Mussolini citira »Biljten Republike i T e-sinsk o g Kantona«, u kojem je štampano, koje su sve terene u posljednje vrijeme kupili Nijemci u tom kantonu. To je dokaz, da Nijemci zauzimaju taj kanton i da tamošnji Talijani ostaju bez zemlje. Talijanski poljodjelci prelaze pod germanske gospodare, Mussolini zaključuje svoj članak ovako: »Ako se nastavi ovim putem može se predvidjeti kako će stvari završiti. Ali Italija ne će gledati mirnim okom razpoj. koji može da je ugrozi u njezinoj sigurnosti i njezinom životu«. Taj članak Benita Mussolinija nije izišao samo u »Popolo dTtalia«, nego u svim talijanskim listovima, kako je to običaj uvijek kad Duce nešto napiše makar * nepotpisano. Presbiro naredjuje. I u stranoj štampi bilo je govora o tom Benitovom članku. Pariški »T e m p s« piše 28 juna, da je taj članak napisao Mussolini »Ternps« govori kako se Italija boji, da će jednoga dana Njemačka doći u Tesin i da će ugrožavati njezinu sigurnost. I mnoga druga interesantna opažanja iznosi taj pariški list. Milanski »Corriere drla sera« Poslao je u Tesin svog dopisnika Luigia Barzinija i u broju od 3 jula objavio je laj list Članak pod naslovom »Infiltracija Nijemaca u Tesinski kan- SEDEM RIHE1BERČAN0V PRED SPECIJALNIM TRIBUNALOM Po devetmesečnem preiskovaln em zaporu so obsojeni Viktor Birsa na 5 let, Pečenko Albin iz Polja 4 leta in pol, Piščanc Jože ,z Cvetrož m Križman Andrej iz Bizjakov 3 leta in 3 mesece, Čebron Rihardi iz Pel ja 2 leti, Zsronik Anton iz Cvetrož in Sever Andrej iz Tabora 1 leto Gorica. 17. julija 1934. (A g i s.) ' — »e ored nedavnim smo ooročalj. da je obravnava sedmih obtožencev, doma iz Rihemberka nreložena na iesensko zasedanje. V zadnii številki našesra lista na smo poročili o sedmih osebah z Goriškega, ki so bile obsojene od 1 do 5 let ieče. Kliub temu., da italijanski listi niso navedli imena obsoiencev. so se ta kmalu ugotovila. A niti mislili si nismo da bi bili to lanskega septembra aretirani Riherberčani. Kot edini dokaz ori tei obsobdi ie oosebno sodišče poklicalo v Rim oričo Ludvika Vidmarja, doma Iz Bizjakov ori Rihemberku. Med razoravo. ki se ie vfšila 9. t. m. od 9 ure ziutrai do 3 ocooldne. so bili obtoženci ves čas vklenjeni in so sedeli v železni kletki Zagovarjal iih ie odvetnik, ki so ga do- mači oz. obtoženci zato najeli, a sodišče ni nrivolilo. da bi ta vse zagovarjal. Za to ie določilo še enega odvetnika, ki ie zagovarjal obtoženca Viktcria Birso, ki ie bii naiveč obsoien in sicer na S let Dalie so dobili: Pečenko Albin iz Polia 4Jr leta. Piščanc lože iz Cvetrož in Križman Andrei iz Biziakov 3 leta in 3 mesece Cebron Rihard iz Polja 2 leti. Zgonik Anton iz Cvetrož in Sever Andrei iz Tabora 1 leto. Obtožnica ie navajala, da so obsoienci rovarili oroti državi, da so zažigali kresove lansko leto za oraznik sv. Cirila in Metoda, da so zažigali možnarie in da so ooiomili Arnaldovo drevesce. Birsa ie bil oa noleg sodelovanja obdolžen tudi kot vodia skuoine. POSTAJEKAČELNiK V RIHEMBERKU SE JE SAM NAME NOMA OBSTRELIL ŠE K ZADNJEMU DOG ODKU IZ RIHEMBERKA Gorica, iuiiia 1934. (A g is.)— O dozdevnem atentatu na oostaienačelnika v Rihemberku. o katerem smo že ooročali. krožilo najrazličneiše govorice. Atentat na.i bi bil izvršen ob 11 uri ponoči in ko ie posta-ieiiačelnik zalival na vrtu. kar se nikomur ne zdi verjetno. Poleg tega pa so do, da so bile hlače na mestu, kjer ie bi nien> ne samo orelukniane. ampak, osmoiene. iz česar ie razvidno, da si streli izstreljeni prav od blizu, ali bila celo cev naslonjena na obleko. Kliub temu. da ie zelo malo verietnosti. da bi bil kdo napadel oostaienačelnika ali na niega strelial. ie bil pridržan v zaporu domačin Ličen Ciril z Vrha ori Rihembenku. ki ie bil svoičas tudi uslužbeo na postaji. POSLJEDNJI BROJ »ISTRE« BIO JE ZAPLIJENJEN. Službeni list savske banovine donosi, da se drž. odvjetništvo na temelju čl. 19 zakona o štampi, a u savezu s čl. 3 zakona o izmjenama i dopunama istog zabranilo raspačavanje i prodavanje tjednika »Istra« od 20 o. mj., koji se tiska u Zagrebu _________ HAPŠENJA NAŠIH LJUBI POSLIJE KRVAVOG SUKOBA 0 VEPRIKCU Vodice, iula 1934. — Otkako se je kod nas svršio rad na cesti i vodovodu naš se ie narod počeo raštrkavati i tražiti na sve strane posla, nekoji su išli u šumu raditi uglien a mnoei drugi išli su tražiti rad on raznim radniama na cestama ’ drugim strategijskim radniama Nekolicina naših radnika otputila se ie na rad u Veprinac. edie se radi voinička cesta. Meam ovima nalazili su se i R u p e n a I va u (zvan Šimin) Poropat Ivan (zvan Barbarin) i lurišević Rude brat pok. Ive luriševića. koiega su fašisti u zatvoru ubili. Ova troiica naših ljudi radili su na toi cesti Mogli smo doznati od nekojih naših ljudi koii su radili uglien u Veorinačkoi šumi i koii su se u ovo zadnie vrijeme vratili kući. da ie 26 iuna nastala velika tučnjava na tom radu izmediu naših radnika i Talijana. Razlog ove tučnjave da ie bio taj. što su razni nadglednici naše radnike previše zlostavljali i što su našim radnicima, ako ie deset minuta nadala kiša. oduzeli polovicu nadnice dočim Talijanima su isplaćivali sve potpunoma i držali ih u poslu. I više outa su nadglednici i talijanski radnici nriietili našim radnicima, da će ih sve ooubiiati. ier da su oni sada ovdie gospodari. a ne mi koii smo »divlii Hrvati.« U spomenutoj tučniavi da su sudielovah PROCES ZBOG ATENTATA NA JEDNOG FASISTU MARKO AMBROŽIČ I ANTON GLAVIĆ OSUDJENI SVAKI NA 12 GODINA ZATVORA Pula. jula 1934. — Lanjske godine u ianuaru dogodila su se na Poreštini dva slučaia> o kojima ie pisala i fašistička štampa, a i list »Istra« u broiu 6 za 1933. U subotu 28 januara napadnut ie bio mili-cioner Giovanni Destallis. star 26 godina kad se vraćao uvečer iz službe kući. Neka lica ispalila su na njega nekoliko hitaca iz pušaka, ranili ea i nestali. Pucali su iz lovačkih pušaka. Ljudi su čuli pucanj i priskočili su ranjenom Destalisu u pomoć. Bio Ie oogodien na više mjesta. Odveden ie u Rovini u bolnicu. Pisale su novine, da se bori sa smrću, ali ie ostao ipak živ. Drugi se slučai dogodio 2 februara 1933 dakle nekoliko dana iza prvog. Te večeri nucano ie na Vittoria Destalisa. starog 52 godine, koii ie takodier milicioner. kad se vraćao sa sjednice iz fašističke organizacije. Hitci ea nisu pogodili. Povedena ie bila istraga i mnogo našeg svijeta bilo ie pohapšeno. Atentatu ie pridan politički karakter i nekoliko ie dana čitava Poreština bila zbog toga pod užasnim terorom. Ovih dana ti su dogodjaji imali svoj svršetak pred nuliskim sudom. Dne 16 o. mi sudieni su Marko Ambrožič, star 20 godina i Marko Glavić star 30 godina. Oni doduše nisu dovedeni pred sud. jer ih ka-rabinieri nikada nisu mogli uhapsiti, pošto su oosliie dogodiaia nestali bez traga. Osudieni su n kontumaciii na 12 godina zatvora i poslije toga i,oš na tri godine specijalnog nadzora. Ako ih talijanske poli-ciiske vlasti ulove oni će morati izdržati tu kaznu. U procesu se govorilo samo o orvom atentatu na Giovanniia Destalisa. a o drugom oucaniu na Vittoria nije se govorilo. V VRTOJBI JE ARETIRAN PETER NARDIN Gorica, 20. julija 1934 (Agìs). — Dne 3. t. m. je bil Peter Nardin, star 28 let in stanujoč v Vrtojbi, nemudoma poklican na goriško kvesturo zaradi nekega zaslišanja. Hitro na to so ga odpeljali v Trst, od koder se ni več vrnil. Pred dobrim mesecem je bil tudi aretiran in zaprt 10 dni v goriških zaporih. Vzrok prejšnje in sedanje aretacije ni znan. OSUDA ZBOG POKUŠANOG BIJEGA PREKO GRANICE. Rijeka, jula 1934. — Ovdašnji sud osudio ie Petra Dorića iz Ližnjana, starog 34 godine, na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe zbog pokušaja da predie jugoslavensku granicu bez putnice. ioš ni danas lavile, da 'su ova dvoiica u zatvoru. Koliko smo mogli doznati od naših uelienara. nakon tučnjave većim su dijelom naše radnike uaosili i strpali u zatvor, a ostali naši. kolima tobože nisu mogli dokazati ništa, bili su svi otpušteni iz posla, dočim njihovi Talijani, koi su sve krivi i koii su baš zatim išli. da izazovu tučnjavu, niie niti iedan uhapšen, a niti otpušten s posla. Po ovom niihovom oostupku svakome ie našem čovieku ovdie jasno, da ovdašnje vlasti nastoie- da nas čim prije i to u svakom pogledu unište i da nas nestane sa ove naše krvliu napoiene rodjene grude. Od gore spomenute dvojice naših radnika do danas ne znamo što ie s njima i što se s niima n riječkom zatvoru dogadia. i kada će biti izvedeni pred sud. Nastojati ćemo saznati u tančine ovu njihovu osudu i iavit ćemo vam. — (ćić) IZGON SLOVENSKEGA PEVOVODJE IZ IDRIJE Idrija, julija 1934. (Agis.) — pred dobrimi dvemi tedni smo poročali, da pri tradicionalni procesiji sv. Ahacija ni bilo več slovenskega petja. To djestvo je med domačini vzbudilo veliko razburjenje. Izvršeno je bilo to na zahtevo oblasti, kar nam najbolj jasno doka-zuje nov dogodek, o katerem danes poročamo. Pred nekaj dnevi je namreč dobil znani pevovodja Uršič izgonski naiog po katerem je moral takoj za-pustih Idrijo in oditi v svojo domovinsko obemo Kobarid. t o n«. Barzini uglavnom razradjuje temu, koju je načeo plussolini i iznosi mnogo novih podataka i detalja o toj infiltraciji, koja zabrinjuje Italiju. On kaže, na primjer, da je od 1920 do 1930 broj Nijemaca iz Njemačke nastanjenih u tesinskom kantonu na-rasao za 60 posto. Općenito je Njemačko pučanstvo kantona poraslo za 38 posto. U tri godine je u kantonu prodano za 46 mili» juna švic. franaka zemlje. Od loga su za 24 milijuna prodana strancima i to za 14.500.000 franaka švicarskim Nijemcima, 7,000.000 franaka Nijemcima iz Njemačke, a tek 2,500.000 franaka Talijanima. Barzini zaključuje svoj zanimivi članak naglašavanjem, da ta pojava zabrinjuje Italiju. »Obrana talijanstva Tesina životna je potreba i moralni imperativ Italije« —• zaključuje Barzini. Osvrnuli smo se opširnije na tu fašističku kampanju s više razloga. Interesantno je sve to i s obzirom na odnose Italije prama švicarskoj i Njemačkoj. Nas medjutim u čitavoj loj stvari interesuje moralna i »filozofska« strana. Prosto ne vjerujemo, da je za sudbinu talijanstva Tesinskog kantona zabrinuta ona Italija, koja u našoj Julij- skoj Krajini provodi baš na terenu asimilacije akciju, koja je daleko teža i sudbo-nosnija nego »akcija«, koju navodno provode Nijemci u Švicarskoj. To što se u Švicarskoj dogadja zapravo i nije ni strašno, ni nedozvoljeno, ni forsirano. Bogati Nijemci, koji iz bilo kojeg razloga hoće da svoje kapitale spašavaju plasiranjem u sigurne investicije, digli su svoj novac iz berlinskih banaka i kupili u Švicarskoj imanja. To sigurno nije poduprla njemačka vlada. A ko je pak kriv Talijanima, da ne mogu oni da kupuju ono što se u Tesinu rasprodaje. Ako Mussolini ima čvrste kas^ neka se natječe u investiranju u Tesimi. (Tako po prilici rezonira i antifašistički talijanski list »Giustizia e Libertà«, koji izlazi u Parizu, a kojemu se patriotizam ipak ne može poreći. . ) Ono što pak fašistička Italija provodi u Julijskoj Krajini, ono je tim infamnije u svijetlu Mussolinijeve »filozofije« ne samo da bi jednakim pravom mogia Jugoslavija Ufi upozorava na talijansku opasnost na zapadnim granicama, nego bismo mi mogli da pred čitav svijet iznosimo grozne detalje onog sistema, koji se provodi, da bi se sa zemlje protjerao starosjedilački seljački sla- venski elemenat, kako bi zemlja ostala sa talijansku kolonizaciju. Da ne govorimo o ničemu drugome spomenut ćemo strašan sistem dražbovanja naših seljačkih imanja, visoke poreze, koji su udešeni baš za upro-paštavanje našega sela (o tome je 1924 bilo otvorenog govora čak i u tršćanskom — »Piccai u«!) Spomenut ćemo naseljavanje bivših kombatenala po Istri i Goričkoj. Spomenut ćemo zakon o eksproprijaciji »slabo obradjenih« terena... 1 na koncu reći ćemo i to, da se sve to izvodi nad jednim narodom siromašnim, nad narodom malih zemljoradnika, seljačkih proletera: A u Tesinu Talijani prodaju imanja Nijemcima, uz punu cijenu, za milijune. Niko se ne zgraža kad u Julijskoj Krajini seljak izgubi na dražbi imanje vrijedno 50.000 lira, zbog duga na porezu u iznosu od 900 lira ... A takvih je slučajeva bilo na stotine. Ima li takva Italija, makar i zbog svojih »životnih potreba«, pravo da se uzrujava zbog Tesine? Kakvim moralom Italija podupire svoj »moralni imperativ«? Švicarska ie superiorno šutjeli na fašističku kampanju, ali kad bi htjela da tu kampanju tuče, mogla bi se poslužiti baš talijanskom praksom u Julijskoj Krajin1 ISTARSKE NARODNE NOŠNJE U POLJSKOJ ARENI U okviru proslava »Istarskog ljeta« priredjena je i izložba naših narodnih nošnja _______________________ Mih i roženice kao dokaz talijanstva Istre — Istarski narodni plesovi u puljskoj areni __________________ Pjesma I U .** «.-u .■*» I W tl tl n. r-m n S- _. ** iz Ćićarije atrakcija za strance Priredba ponovljena u Portoroze za strance I Pili; Saša Šantel: Istarski seljak Pula, 24 jula 1934. — Zadnji put smo vam javili o izložbi istarskog pejsaža u Puli. U subotu smo imali jednu novu, ali kud i kamo interesantniju priredbu. Sve te priredbe se priredjuju sa ciljem da se u Pulu privuče čim više stranaca. Radi toga je i proglašena »Estate istriana« (Istarsko ljeto) i u okviru te proslave »Istarskoga ljeta« pnredjen je u subotu 21 o. mj. skup istarskih narodnih nošnja u puljskoj areni. Nije prošlo ni desetak dana od izložbe istarskog pejzaža, gdje je onorevole Mj-raccbi (Mrak) govorio protiv »ščavunskom folkloru« za kojeg da su Nijemci imali najviše interesa, a već se otvara jedna ova-kova priredba. Po svemu se čini da je Mrak bio protiv takove priredbe, ali je prefekt Cimoroni nastojao da se ona usprkos Mrakovoin nezadovoljstvu, održi. Pada u imamo na umu da je fašistička vlada poslala prefekta Cimorona u Pulu sa nalogom da bilo kako pomogne Puli, ali bez žrtava sa strane vlade. I prefekt Cimoroni je udario na turizam. To vladu ne košta ništa, a može da donese i koristi. Ali za turističku propagandu je trebalo naći neku atrakciju i to prirodnu atrakciju zemlje, a ne nešto umjetno i isfabricirano, kao što su bile one fotografije na izložni istarskog pejzaža. I Cimoroni je pronašao da u Istri postoji još narodna nošnja, narodni plesovi, narodni muzički instrumenti i narodna pjenna. Ne smeta da to nije talijansko. Ta Istra to je za Cimoronija neka egzotična zemlja na granici tamo negdje uz Balkan ili na Balkanu. A jezik tih Istrana je neki posebni »vernacolo«, nešto što ne pripada nikuda — nešto poput nekog abesinskog ili tripolitanskog dialekta. I ta priredba će postati čak i patriotsko djelo, savjetovali su neki Cimoronija. Tako je »Corriere istriano« od 18 o. mj. pisao i ove riječi o toj priredbi: »Puljsko gradjanstvo je uvijek spremno i dira ga sve ono što tumači njegovo tali-janstvo. Tako ni priredba u Areni neće biti običan sastanak i izložba, već će to biti velika demonstracija visoke istarske talijanske svijesti; to će bit novo duhovno ro-djenje cjelokupnog istarskog naroda, koji će evokacijom starih običaja i stare pjesme povezati prošlost i sadašnjost čvrstim idealom i vjerom, koji su uvijek isti«. A pišući o sudjelovanju Padovanaca na toj priredbi, piše »da će se time simbolizirati nerazrješiva veza bratstva izmedju starih i novih provincija«. Time je, po njihovom mišljenju, bila spa- šena talijanska čast Istre. Ali ako Cimoroni vmLVd'° .Prav? značenie ‘e priredbe, to je vidio Pazinac i renegat Mrak koji je ođ-gojen slušajući tu istarsku pjesmu i gledajući te istarske narodne rcšnje. I on se pobunio — ah bez uspjeha Jer »regnicolo« Cimoroni je jači od istarskog Talijana Ma-racchia, i tako se ta priredba održala. n* ?^ar pHta. se. i mi i Mrak nalazimo na istoj liniji jer i mi, isto kao i on, tvrdimo da su sami Talijani dokazali tom priredbom da Istra nije talijanska, i da u njoj nemaju ništa svoga. Dokumenta Jedan talijanski historičar o slavenstvu Istre DALMATINSKE NARODNE NOŠNJE IZ ZAGORE — ZNAK TALIJANSTVA DALMACIJE. PLES U NARODNIM NOŠNJAMA U ZADRU. Zadar jula 1934 — U subotu 14 mj. priredili su fašisti ples u počast članova »Dopolavora« koji su došli na izlet Zadar. Ples je bio u narodnim nošnjama iz svih krajeva Italije. Medjutim ie 10 članica (»giovani fasciste«) došlo na ples u zagorskim dalmatinskim narodnim nošnjama. l“'IJcIa priredba je bila u znaku propagande za^Dalmaciju a te djevojke u zagorskim nošnjama bile su aklamirane kao pretstav-nice »neoslobodjene« Dalmacije. Pišući o toj priredbi i o tim manifestaci j£ima za_ Dalmaciju. »San Marco« kaže: »Vlaška narodna , nošnja (il costume morlacco) je simbol dalmatinske neoslobodjene zemlje I ovog puta je ta priredba Postigla svoju svrhu. Time je Zadar poslao svoj glas neoslobodjenoj braći, koja sa dalmatinskog krša čeznu za domovinom«. KRASNE RAZGLEDNICE NARODNIH NOŠ JULIJSKE KRAJINE Pohvalno delo »Soče-matice« v Ljubija 9. Noša hrvatske devojke iz Krnice V Istri. raro, Privileggi i Gorlato Pet dana prije priredbe donašao je svakog dana »Corriere istriano« duge članke, u kojima je propagirao tu manifestaciju i pozivao gradjanstvo da u čim većem broju dodje toga dana u arenu. Da pobudi čim veći interes opisivao je kako će biti pojedine grupe obučene. Tako je 19 jula javljao da će svi učesnici biti obučeni u tradicionalne narodne nošnje iz pojedinih krajeva. Narodne nošnje, pisao je »Corriere«, bit će potpuno vjerne i originalne u svim detaljima, a mnoge od njih su još u upotrebi. Te nošnje su pravi umjetnički rad. Osim toga, nastavlja »Corriere«, vidjet ćemo i originalne narodne instrumente uz koje se'jaci još plešu, žale i pjevaju. I u subotu se ta priredba održala. Sudjelovala su slijedeća mjesta; Šmarje kod Kopra, Grožnjan, Barban, Piran, Lanišće, Nova vas, Žminj, Šušnjevica, Dekani, Orice na Cresu, Izola, otok Sušak, Podgrad, Nerezine, Vodnjan i jedna grupa iz Padove. Svi su bili u narodnim nošnjama. Tačno u 8 sati ušla je povorka u arenu. Naprijed je išao jedan fašista iz »Dopo-lavora« sa zastavom, iza toga općinske zastave mjesta, koja sudjeluju, a iza zastava redom grupe kao što smo ih gore pobro-jill. Svi su se postrojili na pozornici u polukrugu. Cijela grupa je dizanjem ruku odala počast Mussoliniju, a muzika je zasvirala »Giovinezzu«. Iza toga su se ostali povukli, a na pozornici su ostali oni iz Šmarja, sa zastavama »Dopolavora«, Pjevali su bu-garštice. Iza njih su Grožnjauci plesali pic-polku, a slijedeća tačka bile ,j k l fjl Prašnička noša slovenske mladenke is Solkana pri Gorici a slijedeća tačka bilè su roženice Šazz&\»jssrzuszss. •sJI £ V nekak odgovor, skromen sicer, toliko bolj prepričevalen, na zadnja nasilja fašizma nad narodnimi nošnjami naših krajev so izšle krasne razglednice posnetki nekaterih naših narodnih noš. Iniciativno za to izdajo je dal odsek »Soče-matice«, ki se je osnoval s posebnim namenom, da ohrani in propagira med članstvom in emigranti, da naše narodne noše mod nami čisto ne izgine- ere« piše »rosenizze«) j u modrinama i ko retima. Lanišćani su Izveli ples uz pratnju mijeha, a tako isto i Cresani. Oni iz Nove vasi su plesali uz svirale, a Pođgrajci su zabugarili tri ćićske. Dekanci su plesali uz armoniku, a Žminjci uz svirale i violu. Šji-šnjevičani su zaigrali svoj ples uz pratnju svojih svirala, a »Sansigoti« su pjevali mornarske pjesme. Vodnjanci su plesali balim, a i ostali su što plesali što pjevali. Priredba je svršila zajedničkim odavanjem počasti Duceu i ponovnim sviranjem »Giovinezze«. Tako je svršila ta manifestacija. Drugoga dana su sve odvezli u Portoroze da i tamo pjevaju i plešu pred strancima, kako bi se strance privuklo i u Istru, a naročito u Pulu. Nevjerojatna nam se čini ta priredba. Jer nisu prošla ni dva mjeseca od plijemd-be narodnih nošnja u okolici Trsta i u Ćićariji, a i sam zastupnik Mrak se pred desetak dana oboro na taj »folclore schia- poverjeno priznanemu umetniku in ro jaku prof. Saši Šantlu. Prvi vidni zunanji uspeh tega krožka je bil nastop nad 30 narodnih noš na javni prireditvi »Soče« pretekli mesec, o čemer smo obširneje že poročali. Med tem pa je prof. šantel izdelal 10 krasnih akvarelov, ki predstavljajo narodne noše, kot so se in se nosijo po nekaterih naših krajih. Naj jih naštejemo kar po vrsti, kot nam pridejo pod roke: 1. Praznična noša slovenske mladenke iz Solkana pri Gorici 2. stara noša slovenske žene iz Temnice pri Komnu. 3. Hrvatska noša iz Pazina. 4. Noša slovenske žene (sedanja) iz Skednja pri Trstu. 5. Zimska noša slovenske mladenke iz.Skednja pri Trstu. 6. Pomladna noša slovenske mladenke iz Skednja pri Trstu. 7. Stara naša slovenske žene iz Sked- vone«. Tu priredbu možemo da razumimo nja Pri Trstu, jedino tako, ako se zamislimo u očajan go-1 8- Noša hrvatske devojke iz Mun v spodarski položaj Pule i ostale Istre, i ako Istri. 10. Stara goriška okoličanska noša. Ne vemo zakaj je zbral g. prof. šan-ravno teh 10 posameznih vzorcev in prelil v barve, a reči moramo, da jim dal tako pestrost in tako življenje Je vsaka slika za vsakega posamez-d ozi vet j e zase. Tisk je izredno do-Gledajoč slike se nam zidl, da zre-. mo pred nami resnično ono, kar predstavljajo. Posebno poživljajo vso pestrost posamezni kraji, ki tvorijo ozadje Lepi motivi kraške, instarske in goriške .strehami, s crkvenim stolpom, z značilnimi ogradami, z latni-ki in morjem v ozadju so nad, vse resnično podani. «ja rnorami0 blfci »Soči-matici«, da je založila m s tem omogočila izdajo teh lepih razglednic. Prepričani smo, da tej prvi serji kmalu sledila druga dragocen spomin. Brez dvoma je narodna noša eden velikih in naj večjih dokazov našega narodnega življenja, naše samobitnosti. Zavedati se zato moramo zločinskega analfabetizma fašistične kulture v današnji Italiji ki sre za tem, da zabriše vsako sled'našega življenja v domovih, iz katerih naš le ze tisoče in tisoče izgnal, ostalim pa še grozi s smrtjo. S steromnim delom vseh na^ posameznikov lahko zelo mnogo do-k razbitju in razgaljenju fašističnega nekulturnega nasilnega dela. g i S/ • Ljude istine u Italiji moramo da tražimo samo medju onim Talijanima, koji su danas bes otadžbine ili medju onima, kojih već davno nema medju živima. Jedan od takvih je poznati talijanski historičar C. Yriante. U nakladi izdavačke kuće Fratelli Tre-ves izašla je u Milanu 1883 knjiga »Le rive dell’Adriatico e il Montenegro*. Autor te knjige je gore spomenuti historičar. U toj knjizi najinteresantniji je onaj pasus koji govori o Istri. Na strani 110. a poglavlju V, stavak 6, on kaže doslovce: »Ovi Slaveni raznog porijekla sastavljaju, kako rekosmo, dvije trećine cjelokupnog pučanstva Istre; Talijani sačinjavaju ostalu trećinu pučanstva zajedno sa doseljenicima Austrijancima. U gradićima srednje Istre govore stanovnici jednim i drugim jezikom (krv. ì tal.), Kod stanovnika talij, porijekla na obalama Istre opaža se mržnja do slavenskog jezika, ali i oni razumiju i govore tim jezikom. Za neke Talijane ili Istrijane (sa nazivom Istrijani mnogo se zavaravalo naš svijet po Istri) ima uporaba talijanskog jezika posebno značenje. I za veliki broj obrazovanih istarskih Slavena uporaba i gajenje njihovog materinskog jezika od osobitog je značenja. Oni su svečano manifestovali za svoju nacijonalnu srodnost i jedinstvo prigodom osnutka sveučilišta u Zagrebu*. Kamo li sreće i po nas i po Talijane kad li se danas smjelo ovako pisati t govoriti. Mnogo toga izgledalo bi drukčije, a izmedju našeg i talijanskog naroda nell vladalo neprijateljstvo i mržnja, već sloga i prijateljstvo. '»NAPRÈD* 150 PUŠAKA ZA BALILE U LIBURNIJI »Combattenti« vrše sakupljanja sa puške. —-Na svakoj pušci bit će urezano Po jedno ime palog fašiste. __ Dječji roditelji moraju da daju priloge. Rijeka, jula. 1934. — Kvarnerska pokrajinska federacija »kombatenata« povela !e akciju da se djeci Kvarnerske provincije daruje 150 pušaka. U tu svrhu su poveli javno sakupljanje, kako bi se prisililo > dječje roditelje da dadu prilog za nabavku tih pušaka. Time se hoće simbolički označiti patriotsku vezu izmediu »očeva« i djece na istočnoj granici, i spremnost starih 1 mladih da brane Italiiu i fašizam. Svi d.iečii roditelji, koji bilo kako ovise o vlastima, kao na pr. trgovci, krčmari, radnici itd. bili su prisiljeni da dadu za te puške. Puške će se svečano predati djeci koncem ovog mjeseca, kada bude osvećenie balilskog doma (Casa del Ballila) na Rijeci. Na kundaku svake puške bit će urezano po jedno ime palog fašiste ili ardita ali budući da cijela »revolucija« sa D’Anunzipvorrt ekspedicijom zajedno, nije imala 150 »junaka — mučenika« koliko ih treba za svs ove puške to će se urezati i imena palib ratu. »kako bi djeca imala uvijek pred očima svijetle primjere talijanskog i fašističkog junaštva«, kaže fašistička štampa. PUŠKE V ROKAH OTROK SPOMENIK KNJIŽEVNIKA ORA. FR. LAMPETA V ČRNEM VRHU ODSTRANJEN Idrija, julija 1934. (Agis). — Črnega vrha nam poročajo, da so italijanske »Masti dale tamkaj odstraniti spomenik dr. Franca Lafnpeta, ki je stal pred črnovrškim župniščem. Dr. Lampe je bil rojen v Črnem vrhu, dolgo vrsto let je urejeval »Dom in Svet« in je tudi pisal, zlasti potopise. Ko so kon-finirali črnovrškega župnika, jim je tudi spomenik dr. Lampeta postal odveč, Pokojnikovi sorodniki so spomenik prenesli na pokopališče. Istočasno poročajo tudi, da so v Črnem vrhu odstranili še nek drug spomenik. Vest pa še ni potrjena. RIJEČKO SIEMFNIŠTF MOGU SE UPISATI SAMO »NACIONALNO ISPRAVNI« DJEČACI. Rijeka, iula 1934. — I ove ie godine rasoisan natiečai za nriiem u riječko sjemenište. U natječaju ie naglašeno, da se u siemenište orimaiu samo »nacionalno is-nravni« diečaci. to iest đieca roditelja, koji su vierni Italiji. Interesantno te i to. da se apsolventi riiečko? malog sjemeništa ne šaliu u goričku bogosloviiu. gdje bi se mo-»inficirati slavenskim duhom« nego u Veneciiu. Gorica, julija 1934. — (Agis). — Naše ustrahovano ljudstvo si danes ne upa ničesar več. Uničili so inu vse, kar je imelo. Njih sedanja naloga je, da drže to ljudstvo stalno v ctraiiu, otroke in mladino pa, da prikrojijo po svoje in jo pripravijo zase. Pogodili so otroka in mu dali v roke ono, kar ga najbolj razvname in uživi v igro. Saj si ni težko predstavljati ga z leseno puško in sabljicc ko koraka, ukazuje in uboga. Takrat živi drugje čisto v svojem kraljestvu. Tu je fašizem pogodil, izrabil zase in zlorabil otrokova najtemelnejša čuvstva. Dal je še skoro nedolžnemu dete-tu fašistično uniformo, sabljo in majhno karabinko, postavijo ga v vrsto, napreduje, postane oficir in vodi četico tovarišev, jim ukazuje in maršira ponosno kot poveljnik iz vrste. S lem so si otroka navezali nase, ga odtujili od šole in v prvi vrsti od domače vzgoje. Upliv te je danes ponekod popolnoam onemogočen, saj se na državno solo že davno sploh ne oziramo več. Starši se na otroka ne upajo vplivati in žive v vedili bojazni, da bi jim ne povzročil sit-nosti m jih javil svojini voditeljen — fa-sistom. Iodi vpliv šole je s tem popolnoma ouoit. utrok živi neovirano v podivjanost m kot takega ga dohiti štirinajsto leto, ko prestopi v višjo fašistično šolo. Vso svojo nežno mladost preživi s tem v igračkanja Y y.z8aianju k divjaštvu. Kakšne bodo posledice in kakšen bo vpliv na dorašča-J?ce, odrasle bodo pokazala bodoča leta. vsekakor bo ta generacija posebej zabeležena v zgodovini in gotove na negatimii strani razvoja. Posebno žalostna bo in perioda za našo slovensko mladino. Otroci, lojeni v času fašistične strahovlade «e da- r^že. marsikje bore s slovenskim jezikom Ku le za silo obvladajo. Vpliv Fašistične so'e je na najmanjše naše otroke b ez dvoma izu ono velik in pred tem si nè smemo zapirati oči. TUD,puj’s,iis,,r?,RNffKA,;LaAN' ..Trs.t’.1f! |unya 1934. (Agis) - Italija!'" ski uradni Ust »Gazzetta Ufficiale« je prinesla ministarski dekret, ki določa, da se morajo vsi pisatelji, pesniki, kiparji, sH-karj. in umetniki sploh vpisati v fašistične «mdakate. SUKOBI U VRHOVIMA FAŠISTIČKE STRANKE Za FariiHalccijetn, Turatijem, Giuntom i Cristinijem pada u nemilost i Arpinati — Zašto je šef fašizma "U Bologni isključen iz stranke — Sukob Arpinati ja i Staracea — ICarijera i slom Arpinatija — Negdašnji anarhista prestavlja danas veliku opasnost za fašizam — Bologna * provincija stoje iza Arpinatija Kako đonašaju đnovni listovi iz fašističko stranke isključen jo Leandro Arpinati, bivši podsekretar u ministarstvu unutarnjih poslova i vodja kolonjskog fašizma. Isključenje se motivira ukratko ovako: »U raznim prilikama Arpinati je zauzimao držanje, koje je u opreci sa direktivama, kojih mora da se drži svaki onaj, koji ima čast biti član fašističke stranke«. Isključenje Arpinatija iz stranke ne može se usporediti s isključenjem Trockija iz komunističke stranke, ali za Italiju je to ipak dogodjaj velikih razmjera. To isključenje pretstavlja no samo novinsku senza-; čiju i ne samo likvidaciju jednog od prvaka fašizma, nego i osjetljiv potres za čitavu fašističku stranku. Leandro Arpinati vrlo je jak provincijski »ras«, možda jači i od Farinacci ja, a nesumnjivo jači od Turatija, Giunte i mnogih drugih, koji su likvidirani u posljednjih par godina. Mussolini je s Farinaccijem, koji je bio generalni sekretar stranke, počeo da obračunava s onima, koji su mu dorasli do ramena. Kad se je taj bivši šef neke provincijske željezničke stanico osilio 1 počeo da pozira kao državnik, najednom mu se dogodilo da mu se izmaklo tlo pod nogama i on danas u Cremoni izdaje provincijski list »Regime Fascista« i prestavlja tobože neku fašističku intransigenciju i beskompromisnost. Njegov se glas čuje od vremena na vrijeme i sad nedavno je pisao protiv T8-plitza i sličnih velikih talijanskih finansije-ra, koji u stvari drže fašizam ... Turati je bio takodjer generalni sekretar fašističke stranke. On je svojim uspjelim demagoškim nastupima dobivao sve veći upliv u masama, i jednog je dana bio optužen zbog — homoseksualnosti. Bogzna gdje je danas. Neko je vrijeme bio direktor »Štampe«, a zatim je započet policijski progon protiv njega. On je htio da bježi u inostranstvo, pa je to spriječeno. Kažu da je konfiniran na otoku Rodi ili da je u nekom sanatoriju za norv-ne bolesti. Svakako njegove karakteristične figure nema više u ilustracijama, a njegovog karakterističnog stila nema u štampanim govorima. Giunta je bio takodjer jedan od najvećih u fašizmu. On je bio osnivač prvih fašja. On je izdržao prve ulične borbe i od advokata bez prakse i rezervnog kapetana naglo je postao podsekretar u pretsjeđništvu vlade. Govorilo se za njega, da će zamijeniti Mussolinija, kao što ga je zamjenjivao po položaju u pretsjeđništvu vlade. I kad je bio na najvećem vrhuncu (sve jo to bila nagrada za zapaljenje »Narodnog Doma« u Trstu), on je najedamput ogoljen, malen, lišen svih onih visokih funkcija poslan u Trst, gdje je danas neke vrsti direktor javnih skladišta tršćanske luke. Mussolini mu je dozvolio da bude još poslanik u parlamentu. Poznato je kako je prošao general Crl-stini, šef Specijalnog Tribunala, koji je jednog dana bez riječi formalne zahvalnosti za sve one smrtne osude, koje je podijelio u obrani fašizma, skinut s položaja. Što se dogadja s generalom Balbom takodjer jo 'poznato. On je dobio čak i naslov maršala, ali je poslan u — kolonije, jer je u Rimu nepoćudan. Ovih dana, na godišnjicu svog leta preko Oceana bio je najavio veliki govor u Rimu, ali mu jo to u posljednji mo-menat Mussolini zabranio. — Curzio Mala-parte, poznati književnik i ideolog borbenog fašizma, pred pola godine osudjen je na konfinaciju! Službeni filozof fašizma Gentile, koji je dao filozofsku osnovu Mussolinijevo! doktrini; reformirao talijansku školu, nije doduše konfiniran, ali i s njim se dogadjaju stvari, koje pokazuju da Gentile nije više za Mussolinija ono što je ranije bio. A takvih pojava, takvih sukoba ima još mnogo. U fašističkim vrhovima vrije stalno, već godinama jedna borba, koja ima svoje žrtve. Leandro Arpinati stvarao je fašizam u Bologni i velikoj i opasnoj kolonjskoj provinciji. On je proizišao iz talijanskog predratnog anarhizma. U ratu jo doživio preokret i učestvovao je u bojevima sa zanosom. Ali u njemu jo ipak ostalo nešto od anarhizma. Taman toliko koliko je bilo potrebno za fašističku borbu. Na jodnom terenu, koji je pokazivao u najsudbonosnijim danima sve prije nego li volju da primi fašizam Leandro Arpinati je ognjem 1 mačem zasadio sjeme fašizma. Bolonja nije ni danas sasvim upokorena, ali on je ipak pred četiri pet godina bio gospodar Bolonje, postao je njezinim načelnikom, postao je bogom Bolonje. U naponu svoje političke snage realizovao jo u Bolonji ono čime se sportski fašizam najviše ponosi. Podigao je stadion monumentalnih dimenzija, kojim dominira prva i najveća Mussolinijeva statua. Golema Duceova figura na konju u trku... Odnosi su izmed ju Arpinatija i Ducea od ♦ada postali upravo srdačni.^ U Bologni se je Mussoliniju dogodio doduše .malheur: bio je na njega počinjen atentat, ali Arpinatije-vi ljudi su masakrom i linčom atentatora separirali ugled kolonjskog fašizma. Arpicati je bio podignut na najviši policijski položaj u Italiji. Mussolini koji je već desetak godina ministar unutrašnjih poslova u-*eo je Arpinatija za svog zamjenika u tom resoru i imenovao ga potsekretarom. Arpicati je nekoliko godina bio stvarni ministar policije. Nisu to bilo lake godine. Imao je da se bori s antifašizmom, koji se razmahao, imao je naročito u Julijskoj Krajini- mnogo posla. Ali onda su najednom počeli sukobi. Arpinati se je sa svojim krilom‘ sukobio sa generalnim sekretarom fašističke stranke Staracoom i njegovim pristašama. Nastala su jaka trvenja. Sukob je imao mnogo ličnoga u sebi, ali opažalo se, da je došlo do spora i zbog upliva stranke na policijskom terenu. Sukobila su se dvojica, koji su držali svaki za sebe, da je sigurnost države i fašizma u njegovim rukama. U maju lanjske godine došlo je do eksplozije i to baš povodom jednog novog sukoba, koji j0 izbio zbog primanja u stranku Maria Missiroli ja, poznatog publiciste, koji je ranije bio nittijevac, Giolittijevac i socijalista, a sad filozofski tumači fašizam i važi kao stručnjak za izmirenje crkve i države. Starace nije htio da se opasni i intelektualno jaki Missirioli primi u stranku, a Arpinati ga je ipak primio u bolonjski fašjo. U objašnjivanju pred Mussolinijem Arpinati je, navodno, dao ćušku Staraceu. (Mussolini je Emilu Ludwigu tumačio, da on prakticira s ovakvim slučajevima suočen ja). Poslije toga Mussolini je stao sasvim na stranu Staracea, a Arpinati je bio žrtvovan. Mussolini je tu operaciju izvršio, ma da je Arpinati za njega mnogo značio. Starace mu je valjda pretstavljao vrijednost bar za stepen višu. Dne 4 maja 1933 agencija Stefani je javila, da je Arpinati skinut s položaja potsekretara zbog razloga »lične naravi«. Naslijedio ga je Guido Buffarini. O novom potsekretam doneseni su veliki članci, o Arpinatiju ni riječi. Ni njegov list »Resto del Carlino« nije smio ni riječi da donese. Arpinati je bio lišen i svih ostalih časti. Najvidjenija njegova sporedna funkcija bila je pretsjedništvo talijanskog Olimpijskog Komiteta. Fašisti u Bolognji bili su revoltirani. U Rim je došla demonstrativna kolona od nekoliko stotina automobila s fašistima, koji su htjeli da manifestiraju svoju solidarnost s Arpinatijem. Da u Bologni ne bi došlo do nereda Mussolini je preko noći izmijenio po-licijski kader u Bologni, ljudima iz Puglie, koja je vjerna Staraceu. Vrativši se u Bo-lognu Arpinati medjutim nije mirovao. Od maja lanjske godine on je tajno radio me-dju svojim pristašama i prouzrokovao u bolonjskem fašizmu rascjep, koji se javno ne može manifestovati, ali je vrlo opasan za fašističku stranku. Arpinati je danas šef zapravo svih nezadovoljnika u srednjoj Italiji i pretstavlja snagu, pred kojom Mussolini i Starace no mogu ostati indiferentni. Isključenjem Arpinatija iz stranke, koje je jučer objavljeno, započinju Mussolini i Starace energičnu akciju protiv Arpinatijeve opozicije. Policijski mogu Arptnatijevci biti svladani, ali to će ujedno biti potpuni slom fašizma u najvažnijem i najopasnijem dijelu Italije. Prema posljednjim vijestima Arpinati je uhapšen. PROCES PROTIV PRONEVJERiTEUA AOV. ARIĆA i tT o k ft, 20 julft 1934. Kako smo no-davno javili, otkriveno je na Rijeci veliko pronevjerenje u vezi sa otkupom dionica tvornice torpeda od stranih dioničara. Tom prilikom uhapšen je advokat Diego Arić, opunomoćeni likvidator i posrednik izmedjii tvornice torpeda odnosno talijanskih vlasti i bivših dioničara, koji su većim dijelom Madžari. Kod toga posla, kako smo ranije javili, utajio je advokat Arić 1 milijun i 4Ó0 hiljada lira. Do otkrića toga pronevjerenja ne bi. bilo sigurno još dugo došlo, da nisu strani dioničari, koji su bili kod toga oštećeni, diplomatskim putem intervenirali u Rimu. Advokat Arić bio je vrlo omiljen kao fašist i fašističko su vlasti dokazalo koliko im jo mio kod samog održanja procesa. Ma da jo milijunski pronevjeriteij, Diego Arić riješen jo svake krivnje. . 16 i .17 o. mj. vodio se proces. O Čitavoj toj aferi, koja za Rijeku pretstavlja neke vrsti Stavisky aferu, nije riječka, a ni ostala talijanska štampa ni pisnula. Istraga se vodila ri tajnosti. Ipak je riječko gradjanstvo pratilo sa najvećim interesom tok cijelo afere. Dugo se na Rijeci govorilo i Saputalo u svim i najzabitnijim kutićima samo o tome. Za Rijeku jo to bila velika senzacija. Nestrpljivo se očekivalo proces, ali se o procesu ništa nije javljalo. Konačno se taj proces održao, ali tajno bez ikakvog najavljivanja. Dvorana u kojoj se održavao proces jo ipak bila gotovo puna publike, kojoj vlasti nisu mogle braniti pristup, jer jo to bila najviše takozvana bolja publika, a proces se nije vodio kod zatvorenih vrafiju. Pretsjcdao je dr. Fanizza, a kao branitelji optuženika Arića nastupili su dr. Tumeđei, dr. Ramiro Antonini i riječki poslanik dr. Bačić. Advokat Arić je bio silno potišten i nervozan. Držanje njegovo bilo je vrlo upadljivo. Na samom mu se licu moglo pročitati, da mu savjest nije čista. Na momente je bio toliko rastresen, da se spustio do toga, da je on kao advokat počeo karabinjerima, koji su ga čuvali tumačiti opširno kako je cijela stvar sa njegovom aferom lekla i dokazivao im da nije kriv Kod preslušavanja branio so Arić time. što je izjavio, da nije vodio knjige o poslovanju. Na tome su u glavnom i njegovi branitelji temeljili obranu. Najživlje su ga uzimali u obranu u svojim govorima advokati dr. Tumeđei i dr. Bačić. Dr. Tumeđei je izjavio, da je pronašao manjak od samih 50.000.— lira, ali jc i za njih našao pokriće. Advokat Arić; kaže Tumeđei, je s tih 50.000.— lira plaćao porez i razne takse, koje nije unosio u knjigo. Tvrdi, da je njegov štićenik Očito nevin i traži, da ga sud riješi. Još ga je vatrenije branio dr. Bačić. J on uzima kao l)azu obrane to, što Arić nije vodio knjige o poslovanju, ali se najviše zadržao na tome, da tuženika veliča kao zaslužnog fašistu, te apelira na f asist jč k u savjest sudaca, koja na svaki način treba da riješi advokata Arića. Svoju obranu završio je riječima: »Naš je ko- lega nevin i tražim, da bude riješen, jer to zahtjeva pravda fašističkog zakona.« Nakon govora branitelja sud se povukao na vijećanje. Vijećanje je trajalo više nego jedan sat. Nakon vijećanja pretsjednik je proglasio osudu, kojom se advokat Arić — rijelava svake krivnje radi pomanjkanja dokaza. Ariću to- nije bilo dosta, nego je uložio priziv na apelacioni sud, kojim traži potpunu rehabilitaciju kako bi s njega pala svaka sumnja, da je on vršio ma kakve malverzacije. Jedinstveno je valjda, u povijesti sudstva, a sigurno se to možo dogoditi samo u fašističkoj Italiji, državni se tužilac pridružio njegovom prizivu. Ođrešujuća osuda zbog pomanjkanja dokaza no daje, dabogme, nikakvog dokaza 0 nevinosti. Kao što je bila za riječko gradjanstvo senzacija vijest o pronevjerenju još je veću senzaciju pobudila ođrešujuća osuda. Takovu su osudu dočekali svi sa najvećim negodovanjem. Riječko je gradjanstvo, kao i cjelokupno pošteno gradjanstvo Italije, potpuno izgubilo povjerenje u fašističke sudove. 1 s punim pravom. Evo, jedan fašista može nesmetano da krade milijune, sud ga rješava krivnje, a kad nadju kod siromašnog Kada se sprema ral ni presjecanje otoka nije skupa stvar. I _ izgladnjelog radnika jednu jugoslovensku cigaretu, biva smjesta osudjen na najmanje 6 mjeseci robije i postupa se e njime kao s najgorim zločincem. Kako vidimo po shva-tanju fašističkih sudaca fašiste smiju biti lopovi, mogu krasti i pljačkati po miloj volji, pa da ipak nailaze na zaštitu kod onih, koji bi morali bez milosti ovakove tipove otstranjivati iz društva i primjerno ib kažnjavati. — (sag) POSLIJE PROCESA PROTIV ARIĆA Rijeka, 24 jula. — želimo da nadopunimo naše ranije informacije o procesu protiv advokata Arića. U prvom redu izgleda, da tu nije po sredi samo milijun i 400 hiljada lira, nego će tu biti nekoliko milijuna, ali je nemoguće saznati koliko. Teško je to saznati zato, jer po svemu izgleda, da je Arić bio samo figura, a glavni faktor je bila talijanska vlast (država). Ona je preko njega krala milijune stranih akcij onera, a da se stvar prikrize zbacila je čitavu krivnju na jednoga čovjeka, a to je bio Arić. To je mišljenje javnosti riječke, jer nikako nije moguće razumjeti, da je gospodin Arić — iako je bilo očito da je kriv, jer se sva njegova obrana bazirala na tako slabim temeljima — potpunoma riješen svake krivnje. čudnovao je i samo ponašanje čitavog sudskog aparata kod procesa. Svi branitelji i tužioci (državno tužioštvo) izgleda da su imali s neke više strane instrukcije. Izgleda, da su već unapred imali plan stvoren. Branitelji su izgleda bili postavljeni isto sa više strane, (sag). LIKVIBACIJA NAŠIH GOSPODARSKIH USTANOV V JULIJSKI KRAJINI Številne zadruge v likvidaciji Trst, julija 1934. — (Agis). Postop-no in sistematično je pričel fašisti mri režim likvidirati naše gospodarske ustanove. Sprva jih je uničeval na ta način, da jim je postavljaj komisarje, kl so v par ietih spravili dobro stoječe In uspevajoče zadruge na rob propada. Ne le, da je bil tem komisarjem povsem tuj način gospodarjenja v takih ustanovah, ampak tudi niso čutili nikake osebne, niti moralne odgovornosti napram ljudstvu, ki je svoje težko in krvavo prislu-žene denarje vlagalo z zaupanjem v domače ljudi in domače vodstvo, ki si ga je samo postavilo in so ti komisarji razsipali s denarjem na vse načine. Posebno so bili prizadeti oni zavodi, kjer so se komisarji večkrat menjavali in kjer je vsak komisar odnesel s seboj lep del glavnice. Marsikatera naša zadruga je na ta način izginila. Danes pa Je šle že vse korak naprej. Zadruge in druge ustanove morajo že same napoved ovati likvidacijo, ker so vsed razmer postala pasivne. Tako so danes v likvidaciji med drugimi te-le zadruge: Zadruga v Renčak, Cenralna posijalnica v Gorici, Zadruga v Opatjem selu, v Šempasu, v Trnovem, v Šmihelu, v DobralJah, v Podgori, Kmetijska zadruga v Vrtojbi itd. Naval fašističnega izmozgavanja ne prizanaša niti vzajemnim zavarovalnicam za zavarovanje goveje živine in sličnim, na posamezne kraje, omejenim ustanovam. Ne le, da jim nalagajo izredno velika bremena, ampak so vse te stalno na vrsti, ko se »prostovoljne« podpisujejo razna nejranja posojila in večkrat se pri takih prostovoljnih podpisih zahteva cd njih neverjetno visoke vsote, ki gredo večkrat tudi v desettisče. Ko so pri zadnjem »prostovoljnem« posojilu vračali denar, kot je pisalo fašistično časopisje, ker so ga »prostovoljno« preveč nabrali, ni bila niti ena naših zadrug tako srečna, da bi dobila nazaj vsaj en belič. Večina ostalih zadrug, zlasti manjših in kar jih ni še v likvidaciji obstoja danes le formalno in na papirju, ker sploh nimajo več kaj likvidirati. Ves ogromen organiziran aparat za, drug, kateremu se je pred leti divil še svet in zlasti Italijani sami, je danes po zaslugi itali j anskega fašizma le še kup razvalin, ki priča o nekdanjih dobrih časih. Ti pa so bili takrat, ko fašizma se ni bilo. UHAPŠEN NA POVRATKU IZ JUGOSLAVIJE Trst, jula 1934. — U Podgori kod Gorice uhapsili su karabinjeri Srečka Klavčiča Josipivog, starog 22 godine. Klavčič je odveden u zatvor u via Sauro. On je bio prešao u Jugoslaviju bez pasoša u potrazi za poslom, ali kada nije mogao tamo da dobije posla onda se vratio svojoj kući, ali je odmah uhapšen. Optužen je radi nelegalnog prelaza granice i radi izbjegavanja vojne dužnosti. MAŠINA I POKUĆSTVO ZA KUHINJll To ie sve dobio na dražbi, koja le odr-žana nedavno u Sredipoliu. neki Cesare Baldassi iz Tržiča za 300 lira. Dražba se vršna na .imanju Viekoslava Butiniona. To Sn\L i a 1 u tednom izvještaju tršćanskog *k°a? 15 tela 1934. Tako izgledaju ct3 v' •• e se vr®e D0 svilT1 seIima lulij-»Ke Kraiine za malu svotu dužnog uoreza. iaKo se uništava selo u luliisko] Krajini PANDŽE TROGIRSKOG LAVA SV. MARKA simbol »budućili pobjeda« talijanske mornarice — Zadarski Talijani daruju pandže admiralskem brodu »Žara« broda. I admiralskem brodu je uručena relikvija jednog simbola, koji je bio pobjednik na moru«. Nadalje javlja taj listić da pri pre daj i nije bilo nikako vih govorancija (zbilja čudno i vrijedno poštovanje), već da su sa pandžama predali admiralu jednu pergamenu, na kojoj je pi salo: »Dok se u Trogiru krilati lavovi Venecije zamjenjuju sa srpskim orlom, ratni dobrovoljci iz Dalmacije i legionari Gabriela đ’Annunzia pohra-njuju na Kr. brodu »Žara« simbol i zaštitu talijanskih jadranskih sreća — pohranjuju ostatke trogirskog lava, kojeg je barbarsko bjesnilo uništilo u noći 3 decembra 1932 i koje je budna ljubav neoslobođjenih Talijana spasila«. JUBILEJ FAŠISTIČKOG POPA I RIJEČKE ELEGIJE Tršćanski »II Piccolo« javlja iz Zadra, da sri tamošnji federalni fašistički sekretar i sekretar udruženja ratnih dobrovoljaca oredali na ratnom brodu »Žara«, koji se nalazi u zadarskoj luci admiralu Cantu-u> koii ie zapovjednik prve pomorske eskadre. u ime vradjana i Talijana Dalmacije jedan odlomak mramornog lava svetog Marka, koii ie bio uništen u Trogiru u noći od 3 decembra 1932. Admiral je izrazio svoie zadovoljstvo što Je uspjelo da se snasi ostatak historijskog spomenika i izm zio želiu. da bude pohranjen na ratnom brodu »Žara« u barutani. Zadar, Jula 1934. Prigodom dolaska ratnih brodova u Zadar, darovali su zadarski fašisti pandže trogirskog lava admiralskom brodu »Žara«. Na brod su otišli sekretari fašija i ratnih dobrovoljaca, piše zadarski »San Marco«, »da dadu na pohranu impozantnom admiralskom brodu te relikvije — tom brodu koji visoko nosi po morima ime osakaćenoga grada i koji u svojoj škrinji čuva, uz slavnu triko-Joru, i jedan sveti dragocjeni spomen — jednu pandžu srušenog trogirskog lava«. Dalje piše »San Marco« : »Vješto spasena od balkanskog bijesa ta je slavna pandža čekala da bude uručena odlučnoj ruci Osvetnika. Ako veličina Italije ima da bude na moru, pobjeda će biti na ratnim ladjama, a znakovi pobjede na anteni admiralskog Admiral je bio ganut i izjavio je da će tu relikviju pohraniti u brodskoj barutani sa najdražim dragocjenostima od kojih se nada pobjedi. Dalje piše »San Marco«: »Mnogo plemenitih akata je bilo uči njeno u talijanskim gradovima, ali ovaj današnji je najveći po svome značenju. Malo za tim je brod digao sidro i otplovio prama svojim dalekim ciljevima, noseći sobom relikviju svetoga Marka«. — »Možda je otplovio prama još nevidljivoj slavi« — završava »San Marco«. šteta što nisu pod Visom ni na Kobaridu imali pandže lava svetoga Marka! TALIJANSKA MORNARICA DEMOSTRIRA PROTIV JUGOSLAVIJE Ratni brodovi ulaze u Zadar uz svirku iredentističkih pjesama Zadar, 20 jula 1934 — Prošlog četvrtka su došli u Zadar ratni brodovi »Gorizia« i »Fiume« Fašisti su ih dočekali na obali. Kada su se brodovi nrimakli obali muzika je na palubi intonirala poznatu iredentističku pjesmu »E1 Si«. Zadarski fašisti su već unapred organizirali tai dolazak ratnih brodova na takav način da to sve bude manifestacija za »talijansku« Dalmaciju i demonstracija protiv Jugoslavije. Tom prigodom donaša »San Marco« uvodni članak kao pozdrav ratnoj mornarici u kojem kuže: »Za nas, koji u srcu čuvamo čvrstu nadu, oružani brod je svetohranilište talijanske vjere. Iz junačkih gesta prošlih vjekova doći će junački pohodi budućnosti. Naša pomorska budnica odzvanja — savojskem trikolorom na krmi i liktorskim snopom na provi — brodovi Italije napred«.; U subotu su došle i ostale ratne jedinice. u sve 19 brodova, sa krstašima »Pola«, »Trento«. Bolzano« i »Žara«. I pri dolasku tih brodova ponovile su se slične iredentističke manifestacije. ITALIJI TREBA OFENZIVNA MORNARICA Zašto Italija gradi naj veće oklepljene krstaše Don Valeriano Monti u Svetičentu slavi 40-godišnjicu kao junak fašizma M a r č a n a. 20 srpnia 1934. — Naš bivši (i po zlu poznati) kapelan proslavio je u nedieliu u Svetvičentima 40 godišnjicu misnikovania. Don Valeriane Monti bio ie došao pred 40 godina u Marčanu za kapelana i prvi mu ie posao bio da ukine naš iezik u crkvi. Naši stari su se tada bili digli i slali su deputacije biskupu Flappu. ali tai biskup ie štitio Montila, pa smo mi išli i do Ministarstva za bogoštovlje u Beč tražiti svoie pravo. Svima ie poznata ta naša nekadanja borba i nobjeđa. fer ie Moriti bio nremiešten u Šišan. U Šišanu se isto bavio politikom i pokušavao ie da osniva do selima »casse rurali«, kao prkos našim posojilnicama. Iz Šišana je bio premješten za nastavnika talijanske prkos-gimnaziie u Pazinu god. 1899. Svuda je razviiao antislavenskii akciju. pa ie iza do-laska Taliiana bio nagradien kavalierstvom (»Cavaliere delia corona d’Italia). Kasnije io bio oduševljeni fašista. U nedjelju su se na proslavi u Svetvi-centu skupili svi okolišni fašisti, a došao U Rimu je raspisan konkurs za jednu rijedku elegiju. Ko najbolje ispjeva elegiju u kojoj će se slaviti D’Anuncijev pohod na RijsJcu dobit će 2.000 lira nagrade. Tri su uvjeta koja mora pjesnik da ispuni: 1) _ V pjesmi treba pozdraviti i Ducea, koji je sjedinio Rijeku Italiji; — 2) Primaju se pjesm,e samo onih, koji su uredno upisani u Sindikat i koji redovno plaćaju članarinu; — 3) Pjesma mora da stigne do I:> avgusta Nacionalnom fašističkom sindikatu auktora i pisaca u Rimu. U iiriu za ocjenu je i akademik — futurista F. T. Marinetti, Elegija koja odnese pobjedu čitat će se 1 septembra u riječicom kazalištu — na proslavi obljetnice D’Anunzi-jeve »Marcia di Ronchi«. Eto i još neki ka&n da su Talijani pod Musolinijem prestali da budu pjesnici i umjetnici, jer da bez slobode nema ni pjesme. Ovaj konkurs najbolje dokazuje da pjesnička žica nije još u Italiji umrla — barem ne kod onih koji uredno plaćaju članarinu Fašističkom sindikati!. A ova »tesserata« riječka elegija sigurno će stati uz bok najboljim djelima Danteovim i Petrar-kinim — ta u njoj će se slaviti Ducea. Mi, hl 7 'asl77\ a. clo‘5ao I usput, mislimo da bi bio mnogo veći uspjeh, dant milidie i ostala služblna hca Pro: H^ki-nekroiog8^0 ^ s ava se izvrgla u fašističku manifestaciju. ' Na banketu su govorili mnogi, a naioštrije ie napao Slavene tainik fašija. koii da su ored 40 godina nahuckani od Austriie htjeli omesti talijanski rad don Valeriana. Monti ie održao govor" u slavu Italije i Ducea i naglasio ie. da ie Mussolini poslan od Boga da Istru pretvori u naitalijanskiju pokra-unu. Trst. lula. — Još uvijek niie odlučeno, da li će Italiia sagraditi nove jedinice svoje ratne mornarice u jakosti od 70.000 tona, naime dva velika krstaša po 35.000 tona, ili će se pak ograničiti povećanje brodova od 22.000 do 25.000 tona. Obzirom na njihovu svrhu i na dosadanju praksu u Sre-dozemliu vieroiatniia ie ova druga hipoteza. Mediutim tri velika dnevnika »Giornale d’Italia«, »Lavoro Fascista« i »Corriere dejla Sera« obiavliuiu članke, koji su rr.ediu sobom veoma slični i u kojima zastupam mišlienie. da treba graditi krstarice velike tonaže. »Lavoro fascista« saopćuje. da »iskustvo posliedniega rata dokazuje da nadmoć iedne flote ovisi o snazi nienoga topništva«. svoioi ratnoi> mornarici dati ofenzivno obi-liežie kao i mogućnost akcije na najširem boiištu. Do sada ie ipak talijanska flota imala posve defenzivni karakter. NOVE VOJAŠKE NAPRAVE OB MEJI Postojna, julija 1934. (Agis). Pred meseci so trasirali pri Hotedršici na italijanski strani zemljišče, kjer naj bi stala nova velika vojašnica. Ta vojašnica bi stala na odprtem in bi bila z naše strani popolnoma vidna. Poleg tega so trasirali sporedno ob meji novo široko cesto. POGRANIČNE CESTE SU PREUSKE ZA RATNE POTREBE. »Corriere della Sera« pak navodi, da su Cesta Trst—Riieka proširuie se za 4 metra, veliki krstaši gnijezdo ofenzivne pomorske! Riieka. 24 iula 1934. — Ovih ie dana snage.« Spomenuti dnevnik potanje obraz- jj biia izaslana sa strane vojnih vlasti iedna laže razloge za brzu gradnju talijanskih l komisija da ispita cestu, koja vodi iz Trsta ratnih krstaša, prema koiima bi Italija ima- * u Riieku. Komisija ie već obavila svoi pola doći na konferenciju god. 1935. ne usao. Mjernici su već izvršili sve predrad-noložaiu slabijeg pregovarača, jer bi joj to ) nie. Cesta ima da se proširi za četiri me-moglo škoditi u daiiniim raspravama. Iz fra. Dakle ioš ledan dokaz miroljubivosti toga svega proizlazi, da bi Italija, zahva-^fašističke Italiie — prema Jugoslaviji. — liuiući novim konstrukcijama krstaša imala 3 (sag). Pula grad prosj'alca U Puli se ipak radi: proširuju se pučke kuhinje za siromahe ;»aPuIr J'Ul? 1934‘ — Ipak k i k°đ nas, jednom krenulo na bolje. Po svemu se čini da cg krizu brzo »odnit vranić« Jer rad ie započeo. Proširuje se. naime, pučka kuhinja za siromahe. D0 sada su tri ustanove. J to Uboški đom’ sirobšfe muško i žensko i azil »Regi na Elena«. imali zajedničku kuhinju u bivšem samostanu njemačkih Dominikanka, A?.je, iu. p° eolasku Talijana protjerane. Ah kuhinja je postala premalena. jer su se siromasi namnožili, pa je kuratorij tih triju mta7!?X? .?dredio ,dp Proširi i moder nizu je u zajedničku kuhinju. Poslije dugog natezanja napokon je zaključeno da se nristmpi poslu i tako će 28 oktobra biti svečano otvorenje te kuhinje. U kuhinji će se moći kuhati za 250 Iju-cH( malo za gladnu Pulu), a glavna atrakcija te kuhinje je jedna velika mašina za -- palentu, u kojoj će se automatski mje-šati palenta za 250 siromaha Mi vam o tome ne bi bili pisali tako opširno da nije naš »Corriere istriano« posvetio toj kuhinji cijeli stupac pod veli kim i masnim natpisom »La costruzione di una nuova cucina« f sa pripadajućim podnaslovima »Corriere« hvali prefekta i kaže da je njegova zasluga što će Pula dobiti modernu kuhinju (ali novce daju spomenuta društva, a ne prefekt). ČASNE SESTRE SVETOGA VINKA NA RIJECI OTVARAJU INSTITUT I DOBIVAJU BESPLATNO ZGRADU ČASNIH SESTARA ZAGREBAČKIH. Rijeka, jula 1934. — Službeni list talijanske vlade »Gazzetta Ufficiale« objavljuje Kr. Dekret od 23 aprila 1934 br. 1096. koiim Mussolini, kao pretsiednik Vlade, sekretar države i ministar unutarnjih poslova predlaže, a krali odobrava, da talijanske časne sestre Svetoga Vinka podignu na Rijeci svoju kongregaciju i svoj zavod, pa im se u tu svrhu dale pravo, da dobiju besplatno jednu zgradu, u koioi je sada sjedište talijanske provincije Sestara Svetoga Vinka, a vlasništvo je Instituta Svetoga Vinka u Zagrebu. Prema tome zagrebačke sestre Svetoga Vinka imaju da izruče taliianskim sestrama besplatno svoju zgradu na Rijeci. NAŠA MLADINA NOČE »DOPOLAVORA« Kako obsoja njegovo »kulturno« misijo Tolmin. 14 julija. (Agis). Muzika ni pri nas prav nič nenavadnega. Povsod, po vseh vaseh in ob vseh prazničnih dneh se jsra in pleše. Že od daleč se sliši z vasi evi-teme Piha! in drugačne glasove glasbil, vsakdo ze ve, da ima dopolavoro »kulturno« prireditev. Muzika, brjar ali skedenj par napihnjenih fašistov, s svojimi ničvrednica-mi to so navadno udeleženci prireditev »do-polavora«. Zastonj iščeš pri večini priredi-tev naših poštenih fantov. Kar je pa baran, ne morejo, ker nimajo denarja. Zgode se slučaji, ko nimajo ob osmih zvečer v blagajni več kot pet lir. Vsekakor je to po pr-vm uspehih, ki so jih imeli po skoro vseh krajih, znak, da si naše odrasle mladine niso znali pridobiti. Radi toga. i radi »veličine« toga poduzeća. spojit će se otvaranje te kuhi ’ proslavom »Marcia su Roma«. Imaju pravo — jer da niie bilo Rome Pula trebala d_a gradi pučke kuhinje za palentu. Da nije DROBIŽ »«m |àìe‘S vpisanih !U° JtSu 1,952.597; Piccole Italiane 1,637.689; Avantgardisti 255.984; Giovane Italiane 200.971; skupno 4,327.231 otrok je torej organiziranih pod okriljem fašistične ne bi ni da nabavlja mašino bilo io blažene Rome ne biše i Puff PWÌ |KK“£SS liffe b.f“Zmo«'?SSI preko cijele stranice masnim slovima o'T]r -----,.J,e P110 >>saill0 uz pjevanje fašističkih piesama. na trgu. Tu ih ie dočekao načelnik »cavaliere« Pini sa svitom fašista u uniformi. Načelnik je održao riječkim fašistima Jedan dugi govor, u kojemu ie podvukao značai tog logorovanja na granici, i kazao ie da ie to znak kako fašizam ne ide nikada natrag, već samo na-ored i da ie tai logor na granici simbol viečnosti taliianske granice, za kotu su Talijani dali pola miiiiuna vojnika. Obećao ie ounu pomoć, kao moralnu tako i materijalnu. riiečkim fašistima ističući da će narod niegove općine biti sretan, ako bude mogao da posvjedoči kakovim prilogom svo.iu liubav za Italiiu. Ducea i fašizam. NEKAJ, KAR BI BILO LAHKO RESs Italijanski oficir govori četi vojakov v kateri je nad polovico Slovencev v zanosnih besedah: Vojaki, nad našo lepo domovino Italijo se zbirajo oblaki. Od vzhoda in zahoda prete nevihte. Ti oblaki, ki se zgrinjajo od vseh strani nad našo prelepo domovino, nad našo Italijo prinašajo tako nevihto, kot je še nismo videli itd ... Nadaljeval je svoj govor in govoril še dalje o oblakih in nevihtah. Ta govor naj bi eden od slovenskih vojakov, ki je malo razumel italijansko, ostalim prevedel. Ko je oficir končal, se fant junaško postavi pred četo in na kratko'prevede : Fantje, go-spout teneute je d j al da bo dež! — (Agis). »CHE COSA PENSA IL DUCE« Kot zgleda se ie na tržaški trgovski šoli zahotelo nekomu do odlikovanju, ko ie ori zrelostnem izpitu v mesecu iuniiu dal diiakom za nalogo iz italijanskega iezika temo z naslovom »Che cosa pensa il Duce?« Stvar mu ie pa pouohioma izpod-letela. Ubogim študentom niti od daleč ni moglo pasti v glavo kai misli duče. sai bi vendar sam duče ne vedel povedati kai prav za prav misli. Oddane naloge' so to iasno pokazale. Med niima ie bilo tudi nekaj popolnoma praznih, v dokaz, da duče res nrav malo ali nič ne mislil Marsikateremu študentu pa ie to »mišljenje« zagrenilo počitnice. — (Agis.) GNOJIŠČA IN POBIRANJE SMETI Postojna, julija 1934. — p0 zakonu -iz leta 1930. so bili vsi živo norejci primorani po predpisih zgraditi betonirana^ gnojišča z greznicami, a našemu podeštatu je to vse premalo. Na račun že itak prezadolžene občine je nabavil avto za pobiranje smeti, pri katerom so zaposleni šofer in dva delavca. Vsi trije so seveda Italijani. Smeti pa pobirajo samo v obeh šolah, stavbi bivšega glavarstva in v občinskem uradu. Vsi ostali, tudi hotelirji in gostilničarji, porabijo smeti sami na svojih zemljiščih. To novo breme Je bilo postojnskim davkoplačevalcem res potrebno. Za pobranje smeti bi po našem mnenju lahko porabili onih petdeset plačanih vohunov, ki pohajkujejo po Postojni In napenjajo ušesa.. — (rob) lancs orieio Munihi Laharnar]! Gradniki ti Kragulii. Do Soče stopi! Mar se ne dviga iznad 'alov Sv. Krk kakor okameneli duh Janeza ’otrebuieža? In Liubinlsko sedlo, ali te ne leda strmo in grozeče, kakor bi imeli vsak iip stopiti sem čez Stefan Golia in njegovi? Višie ob Soči ori Sv. Lovrencu sanja evec. ki ie »eno samo devo ljubil in edni xclno zvest ostal«... Nad njim je Krn, kameneli val narodovega gorja. Pod njim ilia vasica Simona Rutarja, zgodovinarja clminske slave in žalosti. Iz njegovih oru-lenelih listov in iz liubezni do svoie rodne emlie ie zaiemal v domotožju neutolaženi lostar Ivan Pregeli in risal obraz za obra-otn iz preteklih dni. Zemlia ie zvala. Vedno razločneje- ve-ano elasneie. Težka bol ie ležala nad pokrajino. Tuie zastave so. plapolale v vetru, tuia govorica ie udariala na uho. Tam da-leč nekie ie bila zamrla beseda o samoodločbi. Z ničnimi zvoki so se mešali zvoki codbe na trgu. Čete so korakale čez trg. Govori v tujem jeziku. Nekdo se je povz-Del in iih raztolmačil z domačo besedo. Toda z isto neizprosnostio in težo so padale besede in oznaniale. da ie sonce šlo mimo. da se ie pogreznila dežela v trplje-nie in robstvo. Svetel sončen dan le bil taka rt. a diiaki. ki so iih tia privedli v vrstah. ga niso občistili. V zavodu so Hm Pripravili praznično kosilo, tode globoko v srcih ie klubovala pekoča bolečina. Iz daliave so gledale neme in mrzle Peči. Po nlih grebenih ie stopala Jugoslo-venska straža. Nekie pod Čavnom ie spal krali Matiaž. Nato ie črna sodrga pribesnela v deželo. Goreli so tiste noči žalostni kresovi po istrskih vaseh in v Drežnici pod Krnom. Čudne orocesile so bežale v temno noč. Okolo ie stopal tulec do naših vaseh, na obi'azu ie nosil prezir, v rokah bič. Bilo ie takrat, da so se prvi tolminski učiteliiščniki odpravljali v življenje. Tiho ie bilo slovo, plah ie bil korak. Kam? Morda neizkušena noga Izgreši sled? Morda se odupi pot in se spremeni v slepo stezo sredi goščare? Toda glej Čudo! Noga se sama obrača na pot. Sai tu ie sled. ne enega, ampak tisočev. ki so šli tod mimo. Ali ne poznaš Potrebuieževih stopinj? Iz liubezni do svo-iih se ie upiral in kliubova! zavoljo tolminskih sirot ie klonil in se uokori! Ali ne vidiš tu ob strani sled Gradnikove noge? Velike krvave srage so poškropile zemlio. Mladi Tiudie so stopili na njivo. Razmaknile so se prve brazde, padli so oo nlih orvi udarci. Zazvenele so verige Vklenile so roke Tončku. Srečku. Zmagu. Milki. Fallici. Slavku. V brezkončni vrsti z drugimi naldražiimi so stopali mimo. Glava Hm ni klonila- oči su zrle uporno v daljavo. Tisti hip ie moralo pasti vse. kar so Um bili v netiti letih ciceroni naslikali veličine in plemenitosti rimskega duha. Slovenska šola ie postala baika z davnih dni. Zaman načrti in bogastva, ki so lih bili otežavo nagromadili tekom let. Rim ie posegel tudi med generacijo slovenskega učitelistva. ki lo ie brezuspešno skušal vzgojiti po svojih direktivah, io odtrga! od naroda in raz-oršil na sever in lug. Drobec te se le zbral dne 14. julija v Liublianf. da obnovi dane prisege, utrdi sklene in izpriča svolo trdno vero v naš primorski in istrski Risorgimento. — aš. SESTANEK BIVŠIH TOLMI NSKIH UČI TEU IŠČNIKOV \/r*or»1/N a r- «I1 ■ • « ... Veselo smo se pozdravljali in rokovali ob prihodu vsakega tovariša na dogovorjeno mesto. Precej se nas je zbralo in med tovarišicami tudi dve pridni mamici s svolimi^ otročički. Tako smo bili na mah spet družinica. Škoda, da nismo bili vsi Mnoge smo pogrešili, ki bi lahko prišli. Ko smo bili zbran! smo imeli sestanek v društvenih prostorih »Tabora« ki nam je svojo sobo rade volje prepustil v uporabo. 1 a sestanek nam je dovolj jasno pokazal, da bj z medsebojnimi stiki v večji meri lahko koristili našemu emigrantskemu pokretu in — nam samim. Tov. Venturini nam je izčrpno poročal. o križih in težavah, ki iih preživi učiteli-emigrant, predno doseže, da je končno sprejet v državno službo. V svojem referatu i. op'sal razvoj zakonodaje, ki pride v poštev Pri nastavljenju in sprejemanju učite-Ijev-emigrantov v službo. Tj zamotani pro-blemi.. ki so skoro vsakemu izmed nas povzročili mnogo skrbi in zagrenjenosti, so postali udeležencem sestanka jasnejši in zato je bila zahvala, izrečena tov. Venturiniju za njegov referat, res iskrena. Tov. Šavli nam je opisal pot učitelja emigranta do svojega novega službenega mesta. Kljub temu, da ie bil cilj njegovega življenja vzgoja tistega ljudstva iz katerem Je izšel, se učitelj-emigrant vživi v novem kraju in doprinese svoj precejšnji delež pri gradbi kulturnega in gospodarskega razvoja dotičnega kraja. Šolsko in izvenšolsko delo ga docela zaposli, poleg tega pa je daleč od emigrantskih centrov; zato je v emigrantskemu pokretu alj popolnoma pasiven, ah pa premalo aktiven. Treba bi bilo po-jska i načina, da bo tudi učitelj-emigrant živ m aktiven član emigracije. To še posebno z ozirom na srečen položaj učitelja, ki je v direktnem kontaktu z narodom, kateremu za osvo- ie v prvi vrsti namenjena Propaganda . Po referatu tov. Šavlija je sledila deba-ta v kateri se je omenjalo tudi članek tov. 1T ‘1rcpta v6,? wka 0bj?vlje,‘ v 27 številki »Istre« V debati smo lahko ugotovili velimora,"o zanimaj V na Pr°bleine ki nas pm£rJn*ar)e?!° !e bilo. da smo vsi učitelji-/članienl v J- U- U- in imamo da se. preko ie svoje stanovske or-pn!!*ZaC]!e borimo za naše težnje skupno v notni fronti z ostalim učiteljstvom. Zato m oija vsaka organizacija učitelj e v-emigran-tov brezpredmetna in nepotrebna. Da ostanejo ucitelji-emigranti aktivni tudi v emigrantskemu pokretu pa ie potrebrto. da se vsi učitelj, včlanijo v najbližjih emigrantskih društvih in da postanejo marljivi propaga-torjj naše osvobodilne ideje med ljudstvom ki jim je izročeno v vzgojo. Sestanek je bil’ zaključen v lepem soglasju. Zvečer so se zbrali pri Levu jn v prijetni družbi je tekel razgovor o lepih študentskih časih, pa tudi o delu in borbi, ki je za nam? Tako smo spoznali položaj svojih tovarišev in lepe in žalostne dogodovščine ki smo arUT’ k° "as - *iv*eklralS° Naslednjega dne, v nedeljo 15 t m. se ie tifhnra w^^iY* “deležila emigrantskega H«bsr^o irl tako manifestirala, pmiirrap-m ^ “51*6 i1'em'Sranti eno z ostalo naše delo r " da bodemo tudi mi posvetiti rane Sgracije. ^ programa or2ani2i- „ca?°Pet S.rr,t) se razšli. Vsak’ v svoje delo, vsak v svoje skrbi. Vendar čutim, da se nam •?bl 3 vez ki nas veže: da nam je domovina. ^ad.nLSkUPna miSel: 2asužniena IZ ŽIVLJENJA PRIMORSKIH EMIGRANTOV V MARIBORU Maribor, 23 julija 1934. Vse delovanje primorske emigracije v Mariboru je osredotočeno danes predvsem v emigrantskih društvih »Nanos« in »Jadran«. Naš obmejni Maribor ni imel v našem dosedanjem emigrantskem življenju one vloge, ko bi mu sicer morala pripadati, kot enemu naj-večjih centrov primorske emigracije. V tem pogledu pa kažejo vsa znamenja, da se bližamo boljšimi časom. Gre