Poštarlna plaćena u gotovu Cena Din. 1.— (USU glasilo saveza sokola kraljevine JUGOSLAVIJE Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanskl » fah 342 • Telefon uredništva 30*866 i 26-105, uprave 30*866 • Račun Poštanske štedlonice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 6 januar 1939 God. X • Broj 1. NOVI „SOKOLSKI GLASNIK" 4 novom i obilatijem ruhu, sa novom verom i novim poletom, zajed no sa Novom Godinom, stupa pred vas, — draga sokolska oračo — j svima vam upučuje najpre naš stari, bodri i vedri, sokolski pozdrav: ZDRAVO! A onda vas pita: — Ima Ii brata medu bračom, ko ji bi, kao ja, u toliko j meri stavio sebe u službu Sokolstva, da od nedelje do nedelje, po žegi L*j0.?neSu, P° kopnu i po moru, preko reka i preko planina, a,ekim vozovima i izrovanim gorskim stazama, obilazi redovito vaku jedinicu, da zavirkuje u svake, i najskromnije sokolske Prostorij?, ,ja guca na pr0zor najsiromašnijeg člana iz seoske '°kolske čete; pa da kod svih lepo bratski posedi, da svakom Popriča nešto prijatno i korisno, da svakoga pouči u nečem ple-enitom i rodoljubivom, da svakoga obdari saznanjem, da je n goleme sokolske porodice, ko ja se proteže od jednog kraja .Zave do drugog; i još dalje, preko čitavog slovenstva i čitavog vp^en‘toš ’ Irudoljubivog čovečanstva; — da done se svakome J1 /z djugih jedinica, pozdrave od ostale brače, poruke i uput-Va od župa i od Saveza; — da od svakog pokupi njegove vesti Pozdrave, njegove radosti i uspehe, njegove žalbe i napore; — a 'h saopšti dalje, ostalo j brači i Savezu, javnosti i čitavom ar°du; — pa da tako, jače negoli iko drugi i upor ni je nego li a drugo, drži u neprestanom dodiru čitavu golemu sokolsku porodicu, da je vezuje i sjedinjuje, da je širi i produbljuje, da je uvodi u ostale slojeve naroda; da govori u ime nje i za n ju stelo j javnosti, da tumači njene ideale i ciljeve, da izveltava njenom radu i borbama, i da po širokoj narodnoj njivi neu-orno raznosi seme sokolske nauke i da sadi stabalje sokolske snage i vere?!... ■ Kažite pravo, bračo, — ima li i najvrsnijeg pobednika D j našim trkačima, ko ji bi več 9 godina, iz nedelje u nedelju Pyduzimao tako tešku i dugačku štafetu, da buktinju sokolske sJi, u neumorno j trči, pronosi do najudal jeni jih krajeva i do Jbrdovitijih slaza; da od nje otkida plamičak po plamičak i Qa ga predaje ostaloj brači, — kao što to činim ja, vaš »SOKOL-„ ‘ GLASNIK«; a da pri torne nišam ni najmanje sustao, več sam štaviše, današnjim brojem odlučio, da se obnovim u P°jetu, da buktinju raspalim novim žarom, i da vam dolazim još ^edovitije i još obilatiji u vestima, još orni ji za bratske razgo-0re> i još spremniji, da vas saslušam i da vas ob radu jem?!... . Pa kad je tako, — ima li neskromnosti u torne, ako (ne ; °? sebe, več z bog vas samih!) zatražim vašu bratsku pomoč . aradnju? Neču da kažem, — mnoga su me brača primala lepo ali °h la^a’ Pa sam uživao °d zadovoljstva kad sam im dolazio; aIj o je i takvih ko ji su me primali, doduše, sa lepim rečima hter stvarne potpore; a mnogi me, na žalost, ni saslušati nisu ■ ^ ; • • Mene, ko ji stotine kilometara preval ju jem da ih posetim da ih obradujem?! Hoče li tako biti i otsada, kad sam se, z bog vas, odenuo u n0v° mho i poneo obilatiju torbu darova, da vam ih porazdelim? U beden sam da neče! Sokolska vaša zakletva, vaša so kolka svest, vaše sokolsko srce i vaš razum, jemče mi da če, na ratski pozdrav, pasti i bratski odgovor, pa kad sam ja otvo-cna i puna srca pošao k vama, — da čete i vi, otvorena i puna rta, te otvorene i pune ruke, da me primite; Pretphtu mC da se pretplačujete i da redovito plačate . , da me dajete na čitanje drugima, da tražite nove pret- Piatmke i da od svih javnih ustanova i lokala tražite, da me Pnmaju; da me gdegod možete podupirete i da oglašujete vaša Preduzeča i vaše radnje u mojim stupcirha; — da mi se javljate vestima, dopisima i člancima; i to brzo M^edno, tako da vesti dodu do mene nove i takve kao što novini °hkuje, a ne bradate od starosti i kad već niko nema interesa Za njih; — da se, u jednu reč, odnosite prema meni sa onom paž-J0rn. brigom i ljubavlju, ko ja je rukovodila i Savez Sokola ra'jevine Jugoslavije, kad me je ovako, novo odevenog, zaje-n° sa Mladim Letom i sa novim nadama, k vama uputio! _ • / zato, piin nade u vašu bratsku pot poru, ■»SOKOLSKI GLA- v 'K« polazi da krči nove puteve i, pun pouzdanja, dovikuje om, svima bez razlike, — čitavom narodu i čitavoj našo j milo j velikoj Jugoslaviji : ZDRAVO I VESELO ! svoje 2bQr župskih načelnika, 27 Zbor župskih načelnika održače zasedanje 27 januara 1939 u er°Ht0r^ama Naveza sokola, u Beo-Snf P°četak zborovanja u 10 ča- «ova Pre podne. Dnevni red zaseda- 4Ja je Sledeči: U Program prednjačkih tečajeva, ) Pravilnik za župske prednjakc, Slet 1940 u Zagrebu, januara 1939, u Beogradu 4) Radni program — budžet, — Savezni dom, 5) Izbor načelništva kao predlog za gl. god. skupštinu, 6) Evenlualije. Materijal za pojedine tačke dnev-nog reda dostaviče se na vreme žup-slcim načelništvima. Rodendan Nj. V. Kraljice Narije U ponedeljak, 9 januara, slavi čitav jugosloveaski narod ro-dendan Nj. V. Kraljice Marije. Veran Kraljevskom Domu i pun ljubavi i poštovanja za našu na-rodnu dinastiju, čitav se naš narod, a Sokolstvo naročito, veseli što ovogodišnji rodendan može svojoj Kraljici da čestita, — sretan što se posle nedavnog Herojska srca lečenja, Nj. V. Kraljica nalazi u odličnom zdravstvenom stanju, tako da če moči sa punom sna-gom da se posveti svojim uzvi-šenim zadacima, odgajanju na-šeg Uzvišenog Starešine, Nj. V. Kralja Petra II, kao i Kraljeviča Tomislava i Andreja, te b’a-gotvornom humanom radu, ko-jim se Njeno Veličanstvo uvek sa največom ljubavlju zanimalo. Da živi Nj. V. Kraljica Marija! Sveslovenski Kongres u Americi U decembru je održan u Pitsburgu veliki Sveslovenski kongres. Na kongresu je bilo oko 400 delegata, pret-stavnika svih slovenskih naroda. G. Stefan Zemanu, glavni pretstavnik Slovenske Evangelističke Jednote, o-tvorio je kongres. Glavni zadatak ovoga kongresa, koji je održan za države Pensilvani-ju, Ohajo i Vest Virdiniju. jeste: da se pristupi kulturnom zbliženju Slo-vena u Americi, iz koga če se zbli-ženja posle doči do težnje veze u svim opštim narodnim poslovima, kako u Americi tako i u Evropi. Posle usvojenih rezolucija i usvo-jenog telegrama g. Ruzveltu, poslate su rezolucije svima slovenskim velikim organizacijama -u Sjedinjenim Državama i Kanadi, a takode i svima vladama slovenskih država. Veruje se da su dogadaji u Čeho-slovačkoj ubrzali zbliženje slovenskih naroda u Americi. Kada je 1 decembra 1918, Regent Aleksandar proglasio naše narodno i državno ujedinjenje, njegova je poslanica sa radošču preletela ce'u našu otadibinu. Sokoli su prvi shva tili veliku reč o ostvarenju davnih snova i želja premnogih pokolenja. Brača i sestre spontano su se zbili u bratsko kolo i tako su po svojoj u-nutrašnjoj potrebi započeli sa prosla-vom Prvog decembra još pre nego što su taj dan službeno proglasili državnim i sokolskim praznikom. Kao pretstavnik našeg Sokolstva poslao je tada brat dr. Ivan Oražen brzojavni pozdrav regentu Aleksandru u Beograd, čestitao mu ovaj is-torijski čin i uverio ga o sokolskoj vernosti i odanosti. Još istog dana stigao je u Ljubljanu, u kasnim večernim časovima, odgovor iz Beograda: »Jasneča misli, odvaž-nost srca i snaga naše pesnice slomili su sve okove. Sada gradimo novi dom. Vi, Sokoli ste pozvani, da sara-dujete, da sačuvate narod, jakim, plemenitim i značajnim. — Alekšandar«. Kada nam se sada ove reči vrača-ju u sečanje, mislimo na poznato sokolsko geslo, koje se sadržajno bitno poklapa s kraljevskom pozdrav-nom reči: »U mislima domovina, u srcu odlučnost, u pesnici snaga!« — Ta jasnoča misli ne može nikoga i ništa drugo da obuhvati, osim sinteze zemaljskih dobara i narodne zajedničke svojine, koje označava i sadriava pojam o-tadžbine. Jasnoča misli pokazuje se u svim njenim delovima, traži polet i potporu da pojed.nac saraduje u sve-mu, što je u spoznaji bitn.h razvojnih potreba otadžbine odredeno svakome aktivnome gradaninu, da za-počne i da svrši sam, Jer želi, da po nagnuču i zapovedi svoje volje daje svoj nužni deo na unapredivanje celine. Pošto je pak, disanje zemlje, njeno oplodivanje, cvetanje i radanje tajnovito i nedokp'ivo, prodiru jasne moli u taj tajnoviti život, koji je njegovom saznanju i umovanju tim bliži ,čim su jasnije misli i čim su manje skrenu'e s ravnog toka nesebičnosti i čistote. A nesebičnost i či-stota misli imaju svoj izvor u odvaž-nesti srca, koje u jednoj meri kuca poirtvovnošču domovinske ljubavi za zajedničko podlzanje svega, što je razprostrto i nagomilano u granica-ma plodnih dolina i višina,, od severa do juga, od istoka do zapada. Ta Sokolov je dom svuda, gde p'amti naša ideja i gdegod zvuči naša draga materinja reč. Sva su obzorja naša! I naše pesnice, koje su slomiie o-kove, one su — fiz.čkom snagom ko-ju je do krajnosti izdigla težnja ла slobodom — realno dokazale, da je srž jasnih misli i bit odvažnosti srca naša stalna spremnost: žrtvovati sve, što pojedinac ume i mo-ž e. Ne za sebe! Za sebe — kada je potrebno — ranu, telesnu iznemog-lost, glad, zimu, muku, tamnicu, ve-šala, grob ili samu smrt na nepristu-pačnom, ni od koga poznatom me-s!u; ali za gradnju novog doma ono, što svaki najbolje ume i što svaki najviše može! Ta to je prvotni, na-dasve uzvišeni poziv Sokola: pod zati temelje novoga doma; a sada, kada imamo taj dom, saradivati na nje-govoj izgradnji i dati inu svoje lice prema arhitekturi jasnih misli i od-vafnosti srca: jak narod, plemenit i značajan, koji če isto tako nositi u mislima otadžbinu, u srcu odvažnost i u pesnici snagu! Lepotu, požrtvovanje, viteštvo i junaštvo iz prošlih vekova sa voljom i duševnom snagom presadujmo u naš rod, da se u potomstvu večno obnavlja veličina prošlosti, koja juri razapetim jedrima narodnog stvara-laštva, do svih obzorja, — ta ona sn sva naša! Da ne bi u nama bilo pred-ba-ivanja savesti: kako ste želeli premalo, a niste debili ništa! Nečemo mrvica sa bogatih stolova, že’imo pu-no pravo na rad i, putem rada, teško stečen Slobodan život! Pa ako se kraj junačkog srca spliče trnova kru-na, da iz njega kane kap po kap krvi, — i u torne moramo da imamo svoj deo, ta krv je sok života! Krvi nema u kamenu, krv je samo u srcu. Ali nikako i nikada ne smemo da dozvolimo da se se ova trnova kruna isplete oko čela otadžbine! Snaga pesnice ne sme to da dozveli! Soko može da padne — ali domovina pasti ne sme! Razapeta jedra moraju napred do svih obzorja! Duh, koji bi hteo da razdvoji i razbije celinu našeg naroda, taj satanski duh ni-je od nas, on je od nekuda iz v a n a. On bi hteo da zamuti ja-snoču misli, da osakati odvažnost srca i da slomi snagu pesnice. Daleki i bliži svet izvan nas montira neka-kve osi, koje su ga duboko rastrga-le, pa nas uverava naoružanim mirom, da i mi ostali, moramo svi u-piesti sudbinu svog doma i roda oko tih osi. Ne! Mi Sokoli imamo svoju os! Sjaji se od srca do srca, izra-dena je i stavljena u pogon krvavo stečenim pravom na rad i život. A t a naša slovenska, sokolska os, zove se bratstvo i ljuba v. U ujedinjenoj otadžbini nije se ova misaona os nimalo i nikamo po-makla od svog pravca. Bratstvo i lju-bav več su je pre Prvog decembra 1918 kovali i usadivali u herojska srca, koja su radije krvarila nego da zataje, ili izdajstvom obeščaste sama sebe. Več u samoj toj činjenici bilo Je izraženo geslo jasnoče misli, odvažnosti srca i snage pesnice. Pred bor-cima, junacima i mučenicima, kroz zimu i mrak su se svetlita daleka obzorja. Jasne misli letele su daleko napred i iza sebe mobilisale svu telesnu i moralnu, otpornu i prodornu snagu naroda. Jednak primer herojstva sokolskih srca opažamo danas u bratskem češko: lovačkom Sokolstvu: postro-jenost u stalnoj spremnostl, mir u ogorčenim, ali ne cčajnim dušama i napeto uho da ne prečuje niti jednu zapoved otadžbine. I oči celog naroda uprte su u nje jer su u njemu skoncentrisane jasne misli, a u njima je otadžbina. Jedra su razapeta. da zaplove prema novim horizontima. O njih udaraju valovi bratstva i ljubavi. Samo napred! Da bi u krštenju današnjih burnih vremena svi mi ispitali sami sebe, što smo i kakvi smo! I koliko če nas ostati! E. L. Gangl Za prijateljstvo Jugoslavije i Bugarske U proračunskoj debati, u bugar-skom Sobranju, mnogi su poslanici govorili o odnosima izmedu Jugoslavije i Bugarske, pa je naročito bio zapažen govor poslanika vladine stranke, Rakusanova, koji je kazao, da su oba naroda, bugarski i jugo-slovenski, primili sa največim odu-ševljenjem ugovor o večnom prijateljstvu izmedu Bugarske i Jugoslavije. Prijateljstvo sa Jugoslavijom treba da bude ugaoni kamen bugarske spoljne politike. Sokolska Petrova pstoletnica (Povodom stupanja u novu godinu). Stari je i davnašnji običaj u našem narodu, kad pristigne iz-vodenje obrade i obdelavanja u-seva kod pojedinih domačina, kao i kod inokosnih porodica, kao što je kosidba, žetva ili ber-ba, pa se ovi poslovi ne mogu da svrše uspešno i na vreme redovnim radom, da se onda sa-ziva pomoč cele okoline — mo-ha. Ovakvi poslovi se vrše u naj-večem broju i u dane manjih praznika, nedeljom o podne, a katkada i noču, pri mesečini. Domačin pozove veliki broj poslenika i poslenica, iz svoje o-koline, i oni se skupe u velikom broju. I nastupe na težak i mu-čan posao sa pesmom i veseljem. Ni težak posao, ni vreo sunčev zrak, ni naporna utakmi-ca, koja čini da znoj curi niz čelo i lice, ne umanjuju raspolo-ženje, smeh i pesmu, niti tak-mičenje ko če bolje i brže da radi, jer ih podržava svest da čine lepo delo i da se, u zajed-nici i u velikom broju, i najteži posao lako savladuje. A kad prode dan i nastupi veče, svrši se posao, pa kad se iza sebe pogleda svršeno delo i ispunjena dužnost, umor se i ne oseča. Tek tada nastupi puno veselje, zdrava radost i pesma poteče iz punih grudi, javi se svirka i vito kolo. Poput ovog starog narodnog običaja krenulo je i Sokolstvo, pojedinačno i skupno, dobro-voljno na veliki i raznovrstan posao, na njivu cele Jugoslavije. Dragovoljno, kao na mobu, izjavili su da polaze sokolski pripadnici, od najmanjeg do naj-večeg, iza teškog i neizmernog gubitka, kada se osetilo da raznovrsna polja i njive u našoj o-tadžbini zahtevaju rad i van re-dovnog rada, te grupisanje snaga i njino upučivanje na inten-zivnija stvaranja, a konačno i potrebu izazivanja latentnih snaga. ____ A neizmerno je polje razno-vrsnog rada koji ne trpi odlaganja za sve svesne, sposobne i, ljubavlju prema zajedničkom dobru, ispunjene radenike. Ima poslova na kojima mogu da rade bez prekida, lepo i uspešno, i mala deca i naraštaj i celokupno članstvo. Mogu pojedine po-slove izvoditi i pojedinačno i u skupovima, kako se to vrši mo-bom. Samo sve te poslove treba organizovati i svakoga uputiti na rad. Svakome dodeliti i iza- brati ono što može uspešno i dobro izvršiti, što neče prema-šiti njegovu snagu, bilo materi-jalnu bilo fizičku. Mnogo je poslova i radova koji su odavno dospeli za izvršen je, na kojima se blagotvorno može zaposliti, ne samo celokupno Sokolstvo no i sve druge nacionalne, prosvetne, humane i druge organizacije i svi intelektualci raznih struka, ne samo u vremenu trajanja petoljetnice, do punolet-stva našeg Mladog Kralja, nego i kr oz više takovih petoljetnica. Sokolstvo, unoseči sebe predano u ta j rad, povuči če i druge organizacije, pa je neke več i po-vuklo. A onda če za sve biti rada i ponesa i veselja, — iza svr-šene dužnosti. U okolini svake sokolske je-dinice puno je nepismenih. Suz-bijanje nepismenosti, vaspitanje nacionalno i opšte podizanje pismenosti, prikazivanje velikih i svetlih primera iz narodne pro-šlosti, moguče je svakoj jedini-ci, pa za to ne treba, ili vrlo malo materijalnih srestava. Svuda ima mesta koja treba pošumiti, svuda se može zasaditi i odne-govati po koja vrsta blagorod-nog i plodnog voča. Svuda ima nezbrinutih kojima je potrebna bratska pomoč; a ima mnogo mesta gde bi dobro došlo podizanje česme sa zdravom vodom, ili nekog spomenika, uredenog mesta za dečije igre i vežbe, podizanje vežbališta, čitaonica, knjižnica, narodnih domova i t.d. A svuda bez razlike je potrebno, kod svih jedinica i kod svakog pojedinca, jačati i formirati karaktere, učvrščivati vrline i nacionalnu svest, upozna-vati ljude sa dužnostima prema narodu, otadžbini, Kralju, poro-dici i sebi samome, i stvarati kod njih jaku i nesalomljivu vo-lju, da se može odgovoriti svi-ma dužnostima, da se ima snage da se ne poklekne ni u naj-večim teškočama i iskušenjima. Več sama svest o povezanosti zajednice, o njenoj važnosti, vrednosti i medusobnoj pomoči, ojačava i snaži pojedinca i daje mu veču snagu i izdržlji-vost. Zato kod svake jedinke treba učvrstiti prestavil i svest da njen rad pripada celini, kao što i rad celine pripada njoj. I prema tome jedinka, ako ne vrši svoju dužnost, greši ne samo prema sebi, nego i prema celini. U mobi, koju u početku. po-menusmo, medu poslenicima koji rade uporedo, ima sposob-nijih, jačih i izdržl j ivi j ih nego li su ostali, ali oni baš zato i preuzmu šire polje rada, tako da i oni slabiji stižu da izvrše posao uporedo sa njima. I svi, sa čašču i zadovoljstvom, izidu na kraj posla. Ni u sokolstvu prilike jedinica i pojedinaca nisu jednake, — različne su i sa raznim mogučno-stima. Ne može se od svih isto ni zahtevati ni očekivati, niti bi to bilo pravično. Ali se može i mora očekivati i zahtevati od svih jedinica i od svakog sokol-skog pripadnika, da učini ono-liko koliko može. Samo tako pokazače se dostojnim da ostane i dalje u sokolskoj organizaciji. Samo tako, ako je istinski Soko, sme na kraju posla, pogledati smelo i vedro u lice o-stale brače i sestara. Više od dve godi ne su još pred nama. U tome vremenu, i oni koji su zaostali, mogu još mnogo učiniti. A lep broj jedinica i pojedinaca je več do sada izvršenim poslovima pokazao, šta se sve može uraditi. Svaki pojedinac, i za ovo preostalo vreme, pored ostaloga, može privesti u sokolsku sredinu bar po jedno dete ili odrasloga, na-či po jednog pretplatnika za sokolske listove, prikupiti po koji dinar za svoju nevoljnu braču, ili za zadatke svoje je-dinice. Ulazimo u novu godinu, pred nama su godišnje skupštine, na kojima treba da izložimo šta smo uradili. Pogledajmo smelo i otvorcno, šta smo propustili i tom prilikom stavimo sebi u ne-opozivu dužnost da to izvršimo, i pristupimo odmah izvršen ju. Pred nama je proleče, koje nosi nov dah života. Ono nas poziva na rad, na stvaranje; opominje nas da ni priroda ne miruje, več stvara i daje; opominje nas na dužnosti koje imamo prema zemlji, prema sebi, prema pro-šlosti i prema budučnosti. Ne ogrešimo se o svoje dužnosti. Neka u novoj godini, na neizmerno prostranim njivama i sadovima naše otadžbine, na njivama i sadovima opšteg domačina, a našeg dičnog starešine, Nj. V. Kralja Petra II, na raznovrsnim poslovima, u punoj svesti, radosti, vedrom gledanju i mladičskom raspoloženju, uz pevanje sokolskih pesama, radi narodna moba stotina hiljada sokolskih pripadnika, srečno i uspešno! Neka taj zamah i elan prede i na sve druge dobre sinove majke Jugoslavije, neka prede i u dalje godine! A nagrada neče izostati u 1941 god. Ona če iza savesno i predano izvršenog posla, biti izražena u sopštvenom osečaju izvršene dužnosti, pregledom izvršenih poslova i priredbama, na kraju Petoljetnice. Milivoje Smiljanič Kratke vesti iz našeg Sokolstva Sokolska župa Beograd odlučila je da, i ove godine, provede akciju u prestonici u prilog beogradske si-rotinje, te da sakuplja priloge u naravi, t.j. u odječu, u hrani, u obuci itd., od beografdskog imučnijeg sta-novništva. Akcija je započela 2 ja-nuara i trajače nekoliko dana, a v ec prvi dani pokazali su odlične rezultate, tako da če zaslugom beogradske sokolske župe, beogradskoj si-rotinji biti olakšani teški zimski dani. •» Sokolska župa Celje je priredila naročit ideološki tečaj, na kome užitna učešča oko 40 brače. Predavanja se drže dnevno, izjutra i posle podne, a medu predavačima nalaze se naj-ugledniji pretstavnici jugoslovenskog Sokolstva, kao što su brača Gangl, Smertnik, Poharc, itd.; te komandan celjskog vojnog okruga, pukovniK Mihajlovič i ostali. Ovaj tečaj naišao je na najbolji obziv 11 celjskoj javnosti-* Javljaju iz Kamnika, da je brat Kazimir Gnus, dosadašnji starešina Sokola u Kamniku, bio premešten na službu u Osijek, što je izazvalo žaljenje čitave nacionalne javnosti u Kamniku. Brat Gnus je več od g°d-1935 starešina kamničkog Sokola • bio je neobično zaslužan za rad društva. Brača su se oprostila od njega, priredivši mu bratsku večeru. l praonica, nužnici, poslovnica 1 Pret' soblje — potrebna je površina od 8u m2; 4) najmanji dozvoljeni sokolsk dom, kadgod je to ikako mogU od fanovuika, 582 osobe. Dok je &od. samo od tuberkuloze t ,r ° dotle je u 1937. god. od moerkuloze Umrio svega 22. Ove ne- žu r'ife mnoz° govore, mnogo ka- . п'Је Bošlo Bo velikoga svet-Koga rati. i da naša srpska Vojvoda nije pripojena Kraljevini Srbi-■j|> odnosno postala sastavni deo Kra-Jevine Jugoslavije, zaista bi se posle Pfikoliko decenija moglo reči: »Dru-movi če poželeti Srba, ali Srba više biti neče« Gnu malu četu četrdesetorice čla-°va Srpskoga Sokola okupila je re 25 godina probudena nacionalna s ?st\ žarka želja da postanu pravi oh i fvrsta volja, da vežbaju i "‘ЈРЈР svoja zakržljala tela; a po-zdr \°ea ' instinktivni nagon za bran m ’ sposobnošču, da se od-e od bolesti i spasu svoje živote smatra se za spo redno i po moguč-P°sti ima se izbegavati, kako bi se uslovno otstranila svaka smetnja o olskom radu. Tako če se ispuniti e ja koja živi u svakom čoveku, a oja je izrečena u rečima: »Moja kucica— moja slobodica!« 1 u svakoj »okolskoj zajednici postoji ta pri-rodna težnja da se dode do vlastite kucice — da se podigne vlastiti sokolski dom; to je ideal kojemu treba te2iti, da mu se po mogučnosti što v»5e približimo. Medutim, u toj o-Pravdanoj težnji treba da smo pot-Puno svesni dveju vanredno važnih “kolnosti, o kojima če biti reč u prošenju. 2) Za svaki sokolski dom, to če te i za svaki od njegovih pojedinih s.e °Va’ P°d utvrdenim uslovima po-°i' odredena največa mogučnost tm‘S|jenog iskoriščavanja — kapaci-sok ^0ma' ^"аЈ kapacitet najmanjeg l^kolskog doma nije ni približno is-nsčen, iz prostog razloga što to r Je. moguče postiči. jer je sokolski a vremenski ogrmičen. Tako su: k°kolsko vežbalište i sokolska vež-onica u najpovoljnijem slučaju, u ^avnom, iskoriščeni samo posle pod-> ali ima i mnogo slučajeva, gde ^ na s°kolskom vežbalištu i u so-0 vežbaonici vežba jedva dva j °s epodneva u sedmici: svlačionice v P,ra°nice koriste se istovremeno sa ^.žbalištem i vežbaonicom; poslov-dva ?*U^' ■*et*va dnevno po jedan ili Jsa. i to pred veče; pozornica ne samo za sebe, nego i za snažno i zdravo potomstvo. Članovi Srpskog Sokola vežbali su po tudim dvorištima i magacinima, ali su vežbali sa velikom ljubavlju i velikim ouuševljenjem, sve dok nije velil« svetski rat njihov rad obusta-vio. Posle Oslobodenja i Ujedinjenja, 1919. god., počeo je još snažniji i bujniji sokolski život u Velikom Bečkereku. Počelo je redovno sistematsko vežbanje, gimnasticiranje i redovni sokolski prosvetni rad. Za kratko vreme sokoli u Vel. Bečkereku (lobivaju svoju prostranu, vehku, mouernu, milionsku zgradu, kao svoju vežbaonicu. Iz sokolskoga društva »Matice« izdvajaju se još ava sokolska uruštva, u kojima su večinom aeca naših zemljoradmka. Sokolstvo postaje u Petrovgradu jedna važna, močna činjenica i radi na svima po-ijuna sokolske delatnosti. Nas intere-suje saoa, oa li je sokolski život u-napredio zdravlje svojih pripadnika i u kojoj meri. Za minulih 25 godina imao sam prilike da vidim zdravstveni napredak ne samo prvih članova našega Sokola, koji su otpočeli sokolski život 1913. god., nego i razvitak i zdravstveni napredak dece tih prvih članova, koju sam iz godi-ne u godinu posmatrao. Naročito je vidan i očigledan napredak dece Deca, nezdravih roditelja, čiji roditelji boluju od tuberkuloze, luesa; deca alkoholičara, koja dolaze na svet kao rahitična sa kvadratnom glavom, sa krivini nogama, sa ispupčenim ko-košijim ili udubljenim grudima, sa rahitičnom grbom ili sa iskrivljenoš-ču na jednu stranu, ako su redovno i sistematski dolazila u sokolanu i marljivo vežbala, posle nekoliko godina postajala su lepo razvijeni, vitki mladiči i devojčice. Deca bleda, astenična i linfatična, ako su bili vredni vežbači u sokolani, razvili su se u lepe, zdrave, rumene, sveže i snažne dečake i devojke. Takih primera je bilo za ovih 25 godina vrlo mnogo. Ovo sam kao lekar konsta-tovao, jer sam lečio i dečje roditelje i njihovu decu kroz 25 godina i ste-kao to iskustvo. Za dokaz bih mo-gao navesti nebrojeno primera i po-mience navesti konkretne slučajeve, ali se ta imena ne mogu spommja-ti, jer je ovo pitanje vrlo delikatne prirode. Ovo svoje zapažanje sam s vremena na vreme saopštavao diskretno ostaloj brači sokolima, ne le-karima, i svi smo se radovali ovom velikom, lepom, korisnom, vidljivom napretku naše sokolske brače. Prilikom 25-godišnjice sokolstva u Petr.ovgradu, smatram da je bilo potrebno da se ovo iznese, kao jedna pozitivna i korisna strana sokolskoga života. Ovim svojim člankom želim da skrenem pažnju, naročito brači sokolima lekarima, da u torne pravcu vrše svoja opažanja. Naročito bi bila dužnost zdravstvenim od- se koristi jedva nekoliko puta u godim. što je rečeno za najmanji sokolski dom, manje ili više važi, več prema prilikama, i za sve ostale sokolske domove. Iz prednjeg izlaganja sledi: kod malo ne svih sokolskih domova upo-trebljena materijalna sredstva nisu ni izdaleka iskoriščena prema principu ekonomičnosti; iako je kod tih domova postignut željeni ideal, da taj sokolski dom služi prvenstveno i sko-ro isključivo za nesmetano izvodenje sokolskog rada. Sokolski domovi nisu ekonomično iskoriščavani zato, Sto nije ni približno iskoriščen njihov kapacitet. 3) Za svaki sokolski dom potrebna su dvojaka materijalna sredstva: ona za podizanje doma i ona za o-državanje doma. Potrebna materijalna sredstva za podizanje doma moči če se stvoriti putem onih koji nalaze da je potrebno da se omoguči sokolski rad i sokolsko delanje: prvenstveno, pripadnika sokolske jedinice koja podiže dom, zatim celokupne sokolske organizacije (župa i savez), te konačno opštine, banovine i države. Prema sa-vremenom shvatanju sokolskog rada i uopšte telesnog vaspitanja, potrebna materijalna sredstva za podizanje sokolskih domova prvenstveno treba da daje opština. Na žalost, vrlo su retke opštine koje su svesne tih svojih obaveza. Zato treba računati sa realnim činjenicama: malo je takvih borima. da ova opažanja sistematski beleže i dostavljaju svojim župama, odnosno Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije, da bi se mogli korisno upotrebiti i da služe kao dokaz, koliko je sokolstvo u zdravstvenom pogledu konstruktivno i koliko je sokolstvo važan faktor u zdravstvenoj službi našega naroda. Petrovgrad Dr. Miša Matič Ko treba da propagira sokolske listove I pored velikog povečanja opsega lista i daieko obilatijeg štiva, pretpiata na „SOKOLSKI GLa&NIK“ ostaje i dalje 5AMIH 50 Dl*. GODISNJcl Več samo to treba da vas pobudi da pretpiatu ca god. 1939 odmah po-saljete i da „SoKOLSKOM GLASNIKU1* potražite što veci broj novin pretpiat-nikal Knjiga koja se preporuča Savez SKJ preporuča svojim jedi-nicama knjigu pukovnika Frane A. Cojiča i Ivana Dordeviča, pod naslovom »Borbena veština u reči i sli-ci«, kao vrlo podesnu za sve one, koji se bave tom strukom, jednako kao i za sokolske jedinice u izvode-nju nastave obaveznog telesnog vaspitanja. Naročito če pak dobro do-či onim članovima Sokola, kojima predstoji služba u vojsci. Prodajna cena knjige je 15 din. Sokolima pčelarima Izveštavamo braču pčelare, da imamo još poveči broj kompleta: »Prve jugoslovenske pčelarske dopisne škole«, — 10 svezaka. Cena je 50 di-nara. Isto tako imamo i šablona, sa u-putstvima za pravljenje moderne košnice, koji staju 16 dinara. Novac treba slati čekom, broj 58.105. Svima našim čitateljima, pravoslavne veroispovćsti, čestitamo sretne Božične praznike! iiiiiiiiiiiiiiiiiiitiiiiiiiiiiiiiiiiiiuiiiiiiiimiiiiiiHiiiiuiiiiiiiiiiuiiiiiiiiiuiiuiii. opština, a i banovina, koje su voljne da u dovoljnoj i potrebnoj meri pot-pomažu podizanje sokolskih domova. Ako izuzmemo one slučajeve gde se to ne čini iz raznih političkih razloga, ukoliko nije razlog neimašti-na opštine, u glavnom opštine ne po-mažu u potrebnoj meri izgradivanje sokolskih domova zato, jer ne nalaze da sokolski domovi daju opštini o-čekivane i dovoljne koristi. Ovako-vo gledanje opština, iako se ne o-dobrava, treba ga ipak razumeti. Opštine nalaze da podizanje sokolskih domova nije prvenstvena potreba opštine, pa se zato i za podizanje tih domova ne nalazi potrebno razumevanje. Međutim, stanovište opština može se donekle i opravdati ka-da se uvaži nepobitna činjenica, da u sokolski dom uložena materijalna sredstva nisu ni približno ekonomično iskoriščena. U pogledu potrebnih materijalnih sredstava za održavanje doma, u glavnom, ne može se računati ni na opštinu, ni na banovinu, a ni na dr-žavu. U največem broju slučajeva skoro ceo teret imače da snosi sokolska jedinica i njeni pripadnici. Jedinica i njeni pripadnici morače da snose taj teret zato. što se domom služe isključivo pripadnici jedinica. Nažalost, i u tom pogledu imaju se loša iskustva. Mnogo je takvih domova koji bedno izgledaju, baš zato što se jedinice nisu starale o potrebnim materijalnim sretstvima za odr- Dosta je žalosna istorija naših sokolskih listova: saveznih, župskih i društvenih. Listovi se šalju društvima, mnoga društva ne podele ih članstvu; a ako ih članstvo i primi, u najviše slučajeva ih ne čita, dok plačanje pret-plate ne zadovoljava ni u pedeset od-sto slučajeva. Čemu onda sokolski listovi i ko je kriv za sve to? Ko je kriv da se sokolski listovi ne čitaju i ne plača ju? — Niko drugi nego svi funkcioneri društvenih prosvetnih odbora. To tvrdimo iz dugogodišnjeg iskustva. Kad u svakoj sokolskoj jedinici zavisi o agilnosti načelnika i prosve-lara, to znaju vno uooro svi oni koji su u praksi jednu i drugu fun-Kciju vršili. Ako prosvetar i naCelniK raue sagiasno, složno i bratski, so-koiana taKvog društva vn Kao koš-nica, svaKo zna svoju ulogu i društvo cveta i napreduje. Prosvetar vodi prosvetne poslove, načelnik ten-шСке, taKo oa ooa pravca osnovnog soKoiskog raoa kooroiniraju, ako se vrše u najiepšoj ijubavi i bratskoj siozi. jeoan orugome nesme da smeta. U takvom društvu osetiče se potreba i za šire duhovno sokolsko saznanje, osetiče se potreba za jače prosvecivanje u svima granama, da-nas i preko naših snaga rašcianjenog sokolskog raua, koji barem po rele-ratinia i izveštajima biva iz dana u dan sve veči i raznovrsniji. Da bi se celokupan društveni rad, prema sadašnjim zahtevana mogao sprovoditi kako treba, trebalo bi i-mati čitavu četu saveznih radnika u društvu, a te nije moguče dobiti bez temeljnog prosvetno-sokolskog vaspitanja. To vaspitanje jednim delom sprovodi sokolska štarnpa, ali ona sama po sebi ne može sve da učini; ona če ostati neizskoriščena ako je društveni prosvetar ne propagira. Žaludu u devedeset od sto sokolskih društava pored prosvetara postoje društveni novinan, novinarski izvestitelji i knjižnjičari, kada svi oni stoje skrštenih ruku, niko od njih ne propagira sokolske listove. ii listovi ostaju u druslvenoj kance-lariji, nepodeljeni. Takve prilike mogli smo da vidimo u mnogim dru-sivima. Dosta je pročitati izveštaje sa go-dišnjih skupština baveza bokola Kraljevine Jugoslavije, pa se svako može uverm, iz referata'o sokolskim listovima, kako stojimo u tom pogledu, moralno i matenjalno. — bvi sa-vezni sokolski listovi redom, štampa-ju se iz godine u godinu sve manje i manje, a dugovi za pretplate go-nnlaju se iz meseca u mesec. To nije napredak, vek uazadak. U tom smislu više puta bratska savezna u-prava apelirala je na celokupno članstvo! — To je predmet o kome se govori skoro na svakom sastanku ši-reg i izvršnog odbora, kao i prosvet-nog gobora b. S. K. J., a tako i u-žeg raonog odbora za sokolsku štampu. žavanje doma, i to več onda kada se taj dom projektovao, odnosno pre nego što se počeo graditi. Te jedinice svoje redovne materijalne prihode troše za najnužnije svakodnevne potrebe,.dok za održavanje doma jedva nešto preostaje. Tako propadaju mnogi sokolski domovi, a sa time se često uništava i potrebni polet za sokolsko delanje. Neosporna je činjenica, da je i opet jedan od glavnih razloga za nedostatak potrebnih materijalnih srestava za održavanje sokolskih domova neekonomičnost u iskoriščavanju sokolskih domova. • * Potrebno je sada da osvetlimo i drugi deo u ovom članku postavlje-nog načelnog pitanja: da Ii se neka sokolska jedinica može zadovoljiti, i pod kojim uslovima, i nekim drugim (jomom koji bi služio i za izvodenje sokolskog rada, i za jednu ili više drugih svrha? Pre nego što če se odgovoriti na to pitanje, moraju se — za pojedine slučajeve koji dolaze u obzir — prethodno ispitati: sve one najvažnije mogučnosti gde se, ili svi ili pojedini potrebni prostori i prostorije za izvodenje sokolskog rada mogu, bez veče štete po sokolski rad, povremeno koristiti i za druge svrhe; sve one najvažnije mogučnosti gde se prostori i prostorije koje su prvenstveno namenjene za druge svrhe mogu povremeno koristiti i za izvodenje sokolskog rada; Nčeitanje sokolskih listova, nein-teresovanje za opšti sokolski rad putem štampe, nepoznavanje onoga 0 čemu pišu sokolski listovi, susre-čemo skoro na svakom koraku. Umesto da se jedva čeka po sokolskim jeainicama aa stignu sokolski listovi, ua se savesno pročitaju, i da se poveue reč o onome o cemu ti listovi pišu, naši su listovi zanemare-ni; baci se, u najviše slučajeva, brzi 1 letinučni pogled na njihov sadržaj i ništa urugo. Prema sklopu naše društvene organizacije bio bi prosvetar najpo-zvaniji oa u sokoiani pred vrsiom^ na poselima preu gostima, i na Skupščinama pred članstvom širi sokolske listove. Onaj ko se prlmio da vrši ulogu prosvetara, taj je uužan da prati svu sokolsku štampu i ua u tom pravcu prosvecuje svoje članstvo. Parauni prosveian nisu potrebni društvima. Prosvetar, koji razume svoj posao, a jos ima na pomoč novinara, novi-narskog izvesiioca i knjiznjicara, a naročito uz pomoč načeinika i pred-njackog zbora, može za sokolsku stampu čuua ua učini. Zar nije sramota, bračo i sestre, da društva, koja imaju na spisku po luljauu i više raznovrsnog članstva, nemaju u svojim redovuna više od nekoliko desetina pretplalnika sokolskih listova za stanje, a za mlade niti jednog pretplatmka? — To su društva u kojima brača prosvetari nikada ne stanu pred vrslu da pro-pagiraju, sa nekoliko lepili reči, bilo koji sokolski list. Sokolske listove trebalo bi da pri-inaju sva sokolska društva i čete za svoje čitaonice. Da je tako, hiijade primeraka naših listova bi se čitale. Sokolska društva bila bi dužna da, preko provincijskih listova, beleže i propagiraju iziazeuje celokupne sokolske štampe, a jedanput godišnje da pnrede po jedno poselo u korist sokolske štampe, i da od prihoda plate pretpiatu za listove svome siro-inasiiome članstvu i svojim četama. — Ta posela mogu da uonesu pri-ličan matenjalni uspeh u namenjene svrhe; imali smo prilike da se o torne u praksi uverimo. Sokolske listove nije dovoljno primati i čitati, oni se moraju i plačati. Priznajemo, sa time po društvima ide vrlo teško. I ovde dobra reč pro-svetareva može vrlo mnogo da učini. Ali da posao bude uredan i pretpiata osigurana, sokolska društva treba' da imaju svoga sabirača pret-piate, koji bi, uz uobičajenu provizi-ju, vršio taj posao. Sokolski listovi, koji prema svome zadatku treba da ulaze u sve kraje-ve naše zemlje,, pa i u najzabitmja sela, dobro mogu poslužiti u svrhu trgovačke reklame. Skupijanje oglasa mogle bi da preuzmu sokolske jedinice, ako imaju sposobno lice, uz naplatu redovne provizije za sakup-Ijaca, inače taj posao mogao bi se potrebno je utvrditi sva u radu neophodna ograničavanja — bilo to sokolskoj jedinici, bilo to drugim institucijama — a da bi se mogao koristiti zajednički objekat bez uza-jamne smetnje. Za sokolski rad potrebni prostori i prostorije mogu se, u glavnom, u-spešno vezivati sa prostorima i pro-storijama koji su potrebni za druge institucije u ovim slučajevima: 1) najpovoljnija je kombinacija, ako se za sokolski rad potrebni prostori i prostorije vezuju sa jednom osnovnom školom, tako da oni sa-činjavaju jedan gradevinski objekat. (Slični uslovi važe i za Gradanske škole). Tu postoji više mogučnosti, od kojih čemo pomenuti najvažnije: a) za uspešan sokolski rad mora se bezuslovno raspolagati i sa sokol-, skim vežbalištem. Po savremenim shvatanjima i svaka škola mora ima-ti svoje školsko vežbalište. Pored i malo dobre volje moči če jedno te isto vežbalište služiti i za potrebe sokolske jedinice i za potrebe škole. Jedino se traži da razmere takvog vežbališta odgovaraju razmerama najmanjeg dozvoljenog sokolskog vežbališta. U pogledu samog iskoriščavanja neče biti smetnje, jer škofti če, u glavnom, koristiti vežbalište pre podne, a sokolska jedinica posle podne. (Svršiče se) Dr. techn. Ing. Kosta Petrovič Ujedinjenje telesnog vaspitanja i položaj Sokolstva u Češkoj K. Čapek o nacionalnom moralu poveriti ljudima čija je to redovna profesija. Bez savesnih društvenih prosveta-ra nema napretka sokolskim listovi-ma. Mogu oni biti najbolje urediva-ni, ne bude li imao ko da ih propagira i rastura, bičemo ponovo tamo, gde smo i juče bili. Iz dugogodišnjeg iskustva i opažanja po sokolskim jedinicama, znamo, da je sve ovo moguće provesti i da se tim načinom može doči do uspeha, ako su prosvetari u društvima ubedeni i oduševljeni sokolski rad-nici. Beograd Ante Tadič Nemogućiiosi иеЗЈ&т SirpSKog i hrvassKegi Nedavno /e, u nakladi »Orbis« u H ragu, objavi tena knjiga Dr. Jaromi-ra Dolezaia, pod naslovom »C. G. Masaryk, popis publikacija u stramm jezicima«, koia sadrži opsežnu bibli-ograiiju svega što je o lviasaryku napisano u svim jezicima sveta, bilo u revijama ili u knjigama; kao i sviti Masarykovih dela, preveuenih na Strane jezike. Knjiga ima 2i>6 strana v etiko g tor mata, pa to najbolje porazu/e kolika je bila Masarykova slava u čitavom kulturnom svetu. Au-tor ove pomnjivo izradene bibliografije je sa na/većom minucioznosču pristupio poslu, sabrao svaki i najmanj! članak, u najudaljenijem i naj-manje poznatom jeziku Azije ili A-merike; i sve je to opskrbljeno sa svim mogučim potrebitim pouacima, tako da ce odlično postužiti svakome koji bude hteo da proučava uticaj velikog českog mislioca i državnika na lormiranje filosofske kulture i demokratske ideologije u današnjem svetu. Moramo ipak primetiti jednu Čudnu pojavu, pogotovo kada se radi o Dr. Dotežalu, koga znamo kao od-ličnog prijatelja Jugoslovena, koji poznaje vrto uobro i naš jezik i našu književnost. On je, naime, u svojoj knjiži stavio napose hrvatsku biblio-gratiju, a napose srpsku, pa je time doveo i nehoiice sebe do čudnih a-nomalija. Pošto drugog kriterija za tu razdeobu nije imao, nego da sve što je štampano u latinici označi kao hrvatsko, a sve što je štampano u či-rilici kao srpsko, ispalo je, da je n. pr. Masarykov govor protiv Ae-rentala, u austrijskom parlamentu, koga je izdao »Slovenski Jug« u Beogradu, a štampala ga je tiskara »Srbija*, označen kao hrvatski prilog, jednako kao što je u Hrvate u-pao i g. Stanislav Vinaver, sa svojim predavanjem o Masaryku, štampa-nim u Beogradu, te jedan anonimni članak, štampan u beogradskoj »Narodno] Odbrani«; a tako isto i sve sokolske edicije o Masaryku, bilo da su izašle u »Sokolskoj Prosveti«, ko-ja se štampa latinicom u Beogradu, bilo da se radi o predavanjima bra-če Krulja, Štefana, itd. S druge pak strane ušli su u srpsku bibliografiju članci Dra Dragu-tina Protiaske, Nika Bartuloviča, Dr. Mije Mirkoviča, Dr. Bazale, Dr. Hin-kovića, V. Vildera, itd., samo zato što su čtampani čirilicom; jednako kao i čitavi jedan broj »Nove Evrope« i »Jugoslovenske Obnove Njive«, ma da se oba ta lista štampaju usred Zagreba. Jedini članak, koga je g. Doležal označio zajedničkim nazivom »srpsko-hrvatskk, je jedan napis, objavljen u biblioteci za jugoslovenske slepce!.. Na taj način je g. Doležal i neho-tice iznio jedan klasičan primer, ka-kve se sve nemogučnosti javljaju, čim se hoče oštrim rezom da dele Srbi od Hrvata, bilo to u poli tiči ili u kulturi, a naročito na duhovnom polju! A mora se priznati, da ni nekom domačem poznavaocu ne bi raspodela bolje uspela, pošto bi se i on vrlo često našao u neprilici, da li jedan list ili publikaciju, koja je namenjena zajedničkim jugosloven-skih udruženjima, ili objavljuje članke Srba kao i Hrvata, ima da označi kao srpsku ili hrvatsku? Jedini je, dakle, izlaz da se sve što postoji kod nas, na području duha, označi kao zajedničko srpsko-hrvatsko, ili jugoslovensko, a jedina oznaka, koja bi mogla da se nadoda, to je, da se naznači, da li je stvar štampana u cirilici ili u latinici. Pitanje ujedinjenja organizacija za telesno vaspitanje i za šport uop-šte, uvek je na dnevnom redu u Če-hoslovačkoj. »Lidove Noviny« donose o tome opširni članak, u kome kažu, da su skauti do sada jedini proveli potpuno ujedinjenje, time što su stvorih novu zajedničku organiza-ciju, pod nazivom »Junak«, a pod patronatom Stranke Narodnog jedin-stva. Što se sportista tiče, tu stvar nailazi na velike prepreke, utoliko pre, što se pojedine grane športa gaje i u Sokolstvu, a Sokolstvo ne može da ih se odrekne, za volju spor-tovnih organizacija, koje nisu nikada imale neku naročitu idejnu ili odgoj-nu bazu, niti su bile na višini samo-požrtvovanja i discipline. Zato je mišljenje lista, da šport treba da se posveti isključivo svom pozivu zabave i rekreacije, a pravo telesno i moralno vaspitanje naroda treba da o-bavljaju jedino one organizacije, koje imaju više ciljeve pred sobom. Što se tiče telesnog vaspitanja, sve tri organizacije, Sokol, Orao i Radnička telovežbačka organizacija, uzele su zvanični stav, u kome istraju kod toga, da očuvaju svoju samo-stalnost. U vladinim krugovima me-dutim nisu zadovoljni sa time i žele da se stvori jedinstvena organizacija. List misli da je to moguče jedino tako, ako se sve udruže u Sokolstvu. Geslo Sokolstva je naprednost, bratstvo i socijalna pravednost; a ako Orao prigovara, da u šokolskom programu nije istaknuto krščanstvo, on-da treba odgovoriti, da je ljubav k bližnjemu, koju propoveda Sokolstvo, osnovna karakteristika krščanstva. Isto tako, kad radničke organizacije prigovaraju, da u Sokolstvu nema dovoljno socijalističkog elementa, treba odgovoriti, da je socijalni rad Sokolstva važniji od partijskog soci-jalizma. Bilo bi stoga pametno, kada bi obe organizacije nastojale, da se več unapred sporazume sa Sokolstvom; a nema sumnje da če Sokolstvo iziči u susret svemu, što ne bude škodilo njegovom narodnom, naprednem i demokratskem duhu. I u »Češkom Slovu«, od 28 decembra, piše Jan Pelikan o problemu ujedinjenja telesnog vaspitanja i o ulozi Sokolstva. Autor odlučno traži, da se o Sokolstvu ne sme ništa odlu-čivati bez Sokolstva. Primer Siovač-ke ne može se ponoviti u Češkoj, jer je Sokolstvo sraslo sa dušom najširih narodnih slojeva i narod ne bi nika-ko mogao da shvati, da mu se odu-zima Soko, za volju bilo kakve nove organizacije, ili ujedinjenja telesnog vaspitanja. Najnianje se može dopustiti da bi se Soko stavio u isti red sa ostalini telovežbačkim udruženjima, koja su imala partiski karakter i Odluku Saveza SKJ, da se naše glavno glasilo »Sokolski glasnik«, re-organizuje i proširi, početkom Nove godine, osetili smo svi kao najlepšu čestitku za Novu Godinu. Svi mi koji čitamo i primarno »Sokolski Glasnik«, znamo što za nas znači taj list. Bez njega se neda zamisliti naš rad. On je veza, koja nas sve medusobno vezuje; pojedince sa celinom, jedi-nice sa Savezom. Znam, kada smo se pojedini preplatnici upravo uzru-javali, ako nam »Sokolski Glasnik« koji puta nije na vreme došao. Ta-da se osetila velika praznina... Svaki broj smo čitali »od korica do korica«, što nije slučaj sa drugim novinama. Svečani brojevi »Sokol-skog Glasnika«, bili su naročito rado čitani i spremani u bibliotekama, zbog materijala trajne vrednosti koji je u tim brojevima oštampan. Zato smo s razumljivim veseljem pročitali vest, da če »Sokolski Glasnik« od Nove godine biti proširen i preureden. Sigurni smo, da če se u-poredo s time uvečati ne samo broj njegovih čitača, več i krug njegovih pretplatnika. A tome možetno mnogo da doprinesemo i mi, njegovi do-sadašnji pretplatnici i čitatelji. Zajedno sa širenjem lista moramo ga pomoči i redovnom saradnjom. U daleko manji broj članstva. Ako se hoče ujedinjenje telesnog vaspitanja, neka se ostale organizacije pripoje Sokolstvu, pa makar država uzela neki veči nadzor nad njime. Tog nadzora Sokol nema razloga da se boji; a Sokolstvo pretstavlja jedini put zdravog razvoja u telesnom i duhovnom vaspitanju naroda. I starešinstvo Českeslovenske O-bec Sokolske zanima se, u svojoj no-vogodišnjoj poslanici, upučenoj če-skoslov. Sokolstvu pitanjem spajanja organizacija za telesno vaspitanje. Poslanica kaže, da to pitanje ne može nikako drugačije da bude rešeno, nego na način da Sokolstvo tvori jezgru svih nastojanja za telesno i moralno vaspitanje u českoslovačkoj državi. Svaki onaj koji misli, da bi se Soko dao nadomestiti bilo ka-kvom drugom organizacijom, vodio bi narod u očitu štetu i opasnost. Poslanica se pita: Ko je odgajao če-skoslovačke dobrovoljce i legionare, koji su ginuli za slobodu Češke, kao i za slobodu Slovačke, ako ne Sokolstvo? Zato utoliko više boli, da Soko može danas da postoji u Ne-mačkoj i u Poljskoj, u Francuskoj i u Engleskoj, a da ne može da postoji u Slovačkoj. »Narodni Listy« objavljuju, u bro-ju od 1 januara, članak univerzitet-skog profesora, dr. Grussa, koji se bavi takoder pitanjem spajanja organizacija za telesno vaspitanje. On podvlači da je več prošle godine bio stavljen predlog da se sastavi jedin-stveni savet 'sportista i gimnastičara i da je čehoslovačka Obec Sokolska bila obečala izraditi predlog u tom smislu. Medutim, to nikad nije bilo uradeno, več je u poslednje doba čehoslovačka Obec Sokolska izradila svoj sopstveni memorandum, koga je predala vlastima, a u kom stoji na gledištu, da ona treba da vodi čitav rad na telesnom vaspitanju naroda. Naprotiv tomu, profesor Gruss isti-če, da se tim pitanjem zanimalo i Narodno Veče čehoslovačko, poznata opšte-narodna i nadpartijska ustanova, čiji je pretsednik današnji mini-star prosvete dr. Kap ras, i da je ona izradila svoj predlog koji polazi sa najšireg gledišta. Prema tom predlogu trebalo bi osnovati Savez telesnog vaspitanja naroda,, u koji bi, kao ravnopravne jedinice, ušao šport, gimnastika, skautizam, vatrogastvo i t. d. Sem toga, načrt Narodnog Veča predlaže obaveznost telesnog vaspitanja i podelu prema godina starosti. svakoj sokolskoj jedinici mora se na-či po jedan brat, vešt peru, koji če redovno i odmah, bez zadocnenja, slati dopise i izvještaje o životu i ra-du svoje jedinice u »Sokolski Glas-snik«. I ranije smo čitali više dopisa iz naših jedinica, i župa, pa se to mora i opet obnoviti. Svakom članu sokolske jedinice mora biti drago, kada vidi u našem glasilu dopis o radu svoje jedinice. Tako smo svi medusobno povezani od kraja do kraja Otadžbine. Naročito je potrebno da se u »Šokolskom Glasniku« javljaju dopisnici iz svih naših župa, na način da savezni organ postane zaista ogledalo čitavog sokolskog života. Raditi i čuvati neka nam bude geslo u našem radu kroz svu 1939 go-dinu ... ! Sokolstvo je budno. Sokolska je misija sveta i uzvišena. Sokolstvo treba da učini ono što su drugi zanemarili, te da popravi sve što je pogrešeno i propušteno u prošlosti. A Sokolstvo je budan čuvar, koji če čuvati i očuvati tekovinu našeg oslo-bodenja i ujedinjenja svojim radom. U taj rad spada i širenje našeg glasila, »Sokolskog Glasnika«, koji če biti ogledalo tog našega rada, prvo-borac naše misli. Joso Matešič Nedavno preminuli veliki češki književnik, Karel Čapek, napisao je, petnaest dana pred svoju smrt, u »Lidovim Novinama« vrlo karakteri-stičan članak, pod naslovom »Od čo-veka ka čoveku«, u kome, povodom poslednjih dogadaja u čehoslovačkoj, piše izmedu ostalog: »Sve se izmenilo, kažu mi, ne samo države nego i ljudi. Mislio si da ih znaš, ali što mogu oni za to, da se sve izmenilo ? .. Pa ipak, moraš to shvatiti i gledati u daljinu; i vi-dečeš: to je naše staro obzorje!.. Ideš tako sa očima uprtim u daljinu i k tebi dolazi čovek, koga si po-znavao; 'ili ti stiže pismo iz malog i dalekog mesta, čije ime več dugo nisi ni izgovorio; ili ti pruži ruku neki novi znanac, sa kojim se sretaš po prvi put. Ne mora pri tom biti mnogo reči, ne mora se uopšte ništa kazati, a ipak znaš sigurno da tu nije bila porušena veza! Sve se izmenilo, ali ipak je tu neko, ko je ostao takav kakav je bio; isto tako pristojan i pun vere, i iz istog duhovnog tkiva kao i ranije. Dogodilo se šta mu drago, ostalo je tu ipak nešto verno i čvrsto, kao što je zemlja pod nogama. I najednom si svestan da, gleda-juči u daljinu, otkrivaš to što ti je najbliže, da otkrivaš ljude... Mnogo toga se moralo izmeniti da bismo otkrili to što je stalno i nepokoleb-ljivo; mnogo toga se moralo porušiti, da se rukom dočepamo toga što se drži čvrsto. Da, mnogo se toga izmenilo, ali su ljudi ostaii isti; samo što sada znamo bolje, ko je ko 1 Taj ko je sada kao što treba, bio je uvek takav. Ko je bio veran ranije, veran je i sada; a ko se okretao za vetrom, okretao se za njim i ranije. Ko misli da je sad došao njegov čas, mislio je uvek samo na sebe. Niko ne postaje pre-beglica, ko nije to uvek bio. Onaj koji je promenio veru, nije imao ni-kakve vere. Coveka ne može niko da preraui, on samo pokaže pravu boju. Ni narod nije moguče preraditi; moguče je samo pov.ačiti mase za sobom, danas na jedan, a sutra na drugi način. Onaj ko mrzi, imao je u sebi uvek tu mržnju. Ko je služio ranije, služiče i sada, a ko je dobro že-lio, opet če dobro želiti. I zato, ne »Sokolski glasnik« se več u nekoliko brojeva pozabavio prilikama Sokolstva u Slovačkoj, koje je odlukom slovačke vlade, od 14 decembra 1938, bilo raspušteno, zajedno sa ostalim telovežbačkim udruženjima, dok je, kao jedino telovežbačko udruženje, proglašena Hlinkina garda. Zanimljivo je pogledati, medutim, kako je do toga došlo. Hlinkina stranka, koja sad ima čitavu vlast u Slovačkoj, uzela je več ranije nepri-jazan stav prema Sokolstvu, optužu-juči ga da radi protiv vere i protiv crkve, što, naravski, nije istina. Sa prvim vestima o autonoiniji Slovačke, počele su pristalice te stranke pokazivati neprijateljski stav protiv sokolskih pojedinaca i udruženja, tako da su pretstavnici slovačkih sokolskih župa osetili potrebu da se sa-stanu, 16 oktobra, u Turčanskom Sv. Martinu, pa su tom prilikom doneli rezoluciju kojom najavljuju da če, uzimajuči u obzir promene koje su nastale, stvoriti samostalnu sokolsku organizaciju, pod nazivom »Slovački Soko«, ostajuči i dalje pri bratskoj saradnji sa češkim i ostalim slovenskim Sokolstvom. U rezoluciji su izjavili svoju spremnost za rad u službi nove, autonomne Slovačke i upu-tili su svoj pozdrav novoj slovačkoj vladi. Ova odluka bila je dostavljena i pretsedništvu ČOS, koje ju je prhnilo na znanje, izjavljujuči da če kod prve sednice Izvršnog odbora ČOS, označiti definitivno, kako zamišlja saradnju izmedu češkog i slovačkog Sokolstva. Medutim su se dogadaji razvijali na način; koji je pokazivao očito ne-prijateljstvo prema Sokolstvu. Hlin-kini gardisti su, na svoju ruku, uzi-tnali sokolske ^domove i ostale pro-storije sokolskih društava, a dema-goška propaganda, podupirana i iz-vana, je uticala na sve neprijateljski ji stav prema Česima i Slovacima koji •su bili članovi Sokola. Videči sve to, sastali su ponovno pretstavnici slovačkih sokolskih župa, 6 novembra, u Turčanskom Sv. Martinu, i tu iza-brali akcioni odbor za stvaranje no- giedajte u lice, jer niko neče postati lepši time što je lice izmenio.. ■ iv ra a je biia kušnja i tvrdo saznanje. bUuUci loiijant nase istorije, o današnjem vremenu, imače i jeuan podnaslov: Ko je bio ko 1...« Poslednje pismo, koga je Karel Čapek, uana 16 deceniDra, uputio jeunoj učenici praške realke, koja je tražna njegovo mišljenje o važnosti češUe pozorišne kulture, sadrži u sebi i ovaj uzvišeni amanet veliKOg pesnika i rotioijuoa, upucen ne samo loj nepoznatoj uCenici, nego i čita: vom svoine narouu: »Motim Vas, uraga gospodiče, da ne precenjujete touKo pozohšnu kul-luru. Narod može da se oseča be-sinrtnim jedino onda, ako se oseča moralnim i ako je svestan toga da ima etidcu misiju. A zato nije oo-voljno pozonste, več to mora biti i u poiitici, u gospodarstvu, u književnosti, u škou, u svaKodnevnom životu i svuaa. uuuzmite narouu njegov moral i ouuzeu sie mu njegovu uesmrinost. Možua Vas ovaj o^&uvor neče zauovoliiii, ali aiugug ougovo-ia nema.* * A prilikom teških dana za Čehosio-vačKu, kad je vec njegova domovina Dna stegnuta u uanasnje uske granice, Capek je pisao: »c>vaKako, da nasa politika mora da računa sa novim reainostima i ua se ravna prema njima, nh P‘0-rueua oi ljentacije ne znaci i prome-nu karakiera. Promena granuca ne znači ua preko noci treba ua se izmeni, sam u sevi, i naiod. i aj narod je la^ocaran, douuše, u mnogocem u sto je verovao, ali to ne znaci ua /e veruvao u lose stvari, pa ua saj ite-ua da in oubaci. Nasi narobni iaeaii ne postoje od nauag 2u godma, več polipu od Palachog, hoiaia, naviic-i 4.477 naraštajaca, 4.026 naraštajk*« 8.184 daka i 8.752 učenice, — st.° znači zajedno 49.625 sokolskih Pn' padnika! BRAĆO I SESTRE! Ne zaboravimo na one koji su zbog Sokolstva proganjani, trpe nepravdu i teška stradanja. Njima pripada naša bratska ljubav, njima pripadaju naše misli. Sa njima smo solidarni, i duhom čvrsto vezani nerazornim vezama sokolske misli, te hrabro i nepokolebljivo stojimo iza naših sokolskih zastava. Vedro je naše čelo, uzdignute su naše glave, toplo je naše srce a stisnute su naše pesnice ! Na početku 1939 godine Kako je došlo do raspuštanja Sokolstva u Slovačkoj načelniStva Saveza SKJ. Pr«ste vežbe za godinu 1939 a) Proste vežbe za godinu 1939 za: Janove društava, muški naraštaj ruštava, stariju braću i članove sokolskih četa, izišle su iz štampe u fednoj maloj knjižici, koja se može dobiti kod Načelništva Save-za u Beogradu, pošt. fah 342, uz unaPred poslati novac (u poštan-skim markama). Cena knjižici je Dinara. Vežbe su štampane u srp.-hrv. tekstu. ' Proste vežbe za godinu 1939 za banice i ženski naraštaj izišle *u takoder iz štampe u jednoj knjigi, koja se dobije kod Načelnica Saveza u Beogradu, uz una-Pred poslati novac (u poštanskim barkama). Cena knjižici je 5.— D-i ■nara. Nove stručne knjige • Načelništvo Saveza SKJ dalo je u S amPu nove stručne knjige koje če u na.iskorije vreme biti gotove. Te n°ve knjige su »Proste vežbe kao ^zbe oblikovanja«, od Branka Po-a > »Potrebna znanja za streljačke 0 seke«, izdao Streljački otsek Struč-odbora SSKJ. t£_stranoq gimnastičkog sveta TeLESNI odgoj omladine na UNGIJADI u STOCKHOLMU ^'neijadom, koja se održava u 193Qkh°lmU’ 0<^ ^ ^U'a ^ avgusta • Pokazat če jedna od najna-^rednijih zemalja, kako radi na važ-Području telesnog odgoja omla- ^a sletu vežbača koji sačinjava 5 avn‘ deo Lingi jade, a traje od 20 sU a do 24 jula 1939, neče sudelovati |m° švedani, ali če oni dati ipak avni deo programa. Švedska re-rezentacija imače svrhu da pokaže v‘ni Kostima,-ostalim vežbačima, vo-,.ania’ strufnjacima i publici iz celog iz slovenskog sveta bijeta Sove najdoteranije metode Lin-_ 8lmnastik'e, kako se danas ona ovadi u modemom novom obliku. 500 *^ra^^u stadiona .če nastupiti po v’ežbača i vežbačica, a obe ove s uPine izabranih vežbača i vežčači-‘ vodiče oni prednjači koji su sa °'ko uspeha izvršili isti zadatak na jj Olimpijskim igrama 1936. u Ber-Gnu- Vežbače če voditi kapetan V. s).ar en'Weendels, a vežbačice na-q vnica gimnastike Marrit Maistrom £a mi toSa če po 24 najboljih vežba-ko > Ve^ačica prikazati one vežbe Je su odredene za elitu najboljih NU"Ske vežbi. ■če b t°n s*e*a vežbača na Lingijadi ♦cles' ' *cuski sportski listovi pišu o fr e’ da gimnastički krugovi u -sa a!?Cus^°j nisu nikako zadovoljni •геп ,anašnjim stanjem telovežbe u toj Stflri hnroi i nnpJn i a f ne • ^ar' borci i vežbači nestaju, ste i Jav'JaJu se n°vi, da ih nadome-Iji V3*" Пе U n-'i!l0V°j formi. Najbo-I_Uci апабпЈ> francuski gimnastičar je pijadП Masset’ a,i ->e ' on> 113 Olim-st0 ‘ u Berlinu, došao tek na 48 me-utak Ve g°dine, na medunarodnim došani'Cama’ za vreme s,eta u Pragu, Se .0 Je doduše na 12 mesto, ali to pr„ a zahvaliti činjenici, što su u Fra^u ^aWi Finci, Italijani i Nemci. je uskini gimnastičarima nedosta-t°nie na slobodnom vežbanju i u hovj SU Па veoma niskom nivou. Nji-Pore ,rezu'tati ne dadu se nikako u-hosi'1*' sa °nim što su pokazali Če-mettiVa.k Hudec, Italijan Gugliel-Hadamli ^етае' ^геу. Medu novim Ј\јц 'a *rancuske gimnastike spomi-То1н n mena Armand Walter, D’He-’ Benheil i Mirray. NAŠI SLOVACI PREMA ČEŠKO-SLOVAČKOJ Češki listovi javljaju, da je kod Slovaka u jugoslovenskoj Vojvodini vanredno^ uspela akcija za prikuplja-nje priloga za izbeglice u Čehoslo-vačkoj. Sakupljeno je do sada več oko 170.000 din. Javljajuči o tome, organ jugoslovenskih Slovaka, »Narodni Jednota« piše, da Slovaci u Jugoslaviji vole autonomnu Slovačku, jednako kao što vole Češko-slovač-ku, pisanu sa spojkom, a tako isto vole i Čehoslovačku, pisanu bez spojke. »Voleli smo prvu republiku, volimo drugu republiku i voličemo tako-đer treću republiku, koja če možda nekada doči. Nečemo da ulazimo u unutamje sporove u našo/ staroj o-tadžbini, več hočemo da /e znamo kao jednu celinu, kao Svoju staru o-tadžbinu, kojoj pripada naša ljubav« Listovi dodaju, da če oni priloži biti upotrebljeni verovatno za slo-vačke. izbeglice. ODNOSI IZMEĐU CEHA I SLOVAKA Odnosi izmedu Čeha i Slovaka po-pravljaju se u poslednje vreme, a na-ročito nakon putovanja pretsednika Republike D-r Hahe u slovačke kra-jeve. Prezidentu republike je svuda bio prireden svečan doček, a na svečanom banketu u Tatranskoj Lomnici bile su izmenjene, izmedu, njega i pretsednika slovačke vlade D-r Tisa, srdačne zdravice. Tom prilikom je D-r Haha podvukao, da ne samo kao prezident republike, nego i kao Čeh, sme da slovačke planine nazo-ve »naše Tatry«, jednako, kao što svaki Slovak sme i treba Prag da naziva »svojim Pragom«. I slovačka štampa u poslednje vreme sve više ističe potrebu bratske saradnje izmedu Čeha i Slovaka, videči vrlo dobro, kakav je položaj Slovaka u krajevi-ma okupiranim od Madžara. POLOŽAJ SLOVAKA U MADŽAR-SKOJ Prema vestima iz Bratislave, položaj Slovaka u krajevima koji su, bel-vederskom odlukom, pripali Madžar-skoj, postaje iz dana u dan sve teži. Bratislavski listovi javljaju, da tamo stižu svaki dan mnogobrojni izbeglice koji su ganjani od madarskih terorista, a u poslednje vreme su Madžari uhapsili, u samoj okolini Šura-nja i Novih' Zamki, preko 800 ljudi. Sem toga se javlja, da su madžarske vlasti u novookupiranim krajevima zatvorile preko 1,800 razreda'slovačkih škola i otpustile preko 1,400 slovačkih učitelja. Ovako teško stanje Slovaka u Madžarskoj izaziva reakciju kod pučanstva u Slovačkoj, pa se u svim večini varošima, jednako kao i na se-Iima, prireduju skupštine i manifestacije u prilog brače preko granice, na kojima se traži da se u tim krajevima provede plebiscit, i da se sa slovačkim pučanstvom u Madžarskoj čovečji postupa. Kratke vesti iz doma i sveta Baš je izišao iz štampe novi veliki kalendar za sokolsko selo, za god. 1939, pod naslovom: »SOKOLSKA NJIVA« Kalendar ima 160 strana veli-kog- formata, ukusno je uve-zan, ima preko 40 lepih ilustracija, pun je poučnih i zabavnih članaka, od najboljih sokolskih i ostalih pisaca Jugoslavije, sa-drži popis današnjeg stanja jugoslovenskog Sokolstva, a naročito je važan što sadrži bogata uput-stva za z e m 1 j ora d nik e i uopšte za gospodarski i ostali rad na selu. Naručuje se kod »P r o s v e t-nog Odbora Sokola Kraljevine Jugoslavije«, Beograd, P o š t a n-ski fah 342. Cena je Kalendaru samih 8.— Dinara! Jugoslovenska ratna mornarica dobiče uskoro dve nove moderne i značajne jedinice, razarače »Beograd« i »Ljubljana«, koji su tipa'bro-da »Zagreb«, nedavno bačenog u more u Splitu. Brodovi, su dovršeni u francuskom brodogradilištu, u Nan-tu i pred par dana vršene su probe u plovljenju. Brzina koju su razvili iznosi 31 čvor. ■K- »Slovenec« se bavi pretstoječim dolaskom talijanskog ministra vanj-skih poslova, grofa Čana u Beograd te, oslanjajuči se na pisanje tali janske štampe, veli: »Od prijašnje političko diplomatske organizacije na Balkanu i Podunavlju preostali su samo talijansko-jugoslovenski sporazum i talijansko-madžarski savez. Pakt Male antante živi danas još u staroj Versaljskoj krami, a Balkanski sporazum je izgubio mnogo od svog prvotnog značenja. Načrt Francuske da opkoli Nemačku i padne u bok Italije, je potpuno propao. Iza kako su bile otstranjene prepreke izmedu Jugoslavije i Madžarske s jedne, te Jugoslavije i Bugarske s druge Strane, nastupilo je znatno olakšanje, koje omogučuje nov poredak u dunav-skom bazenu. Iza pregovora dra Sto-jadinoviča sa grofom Čanom, doči če verovatno do potpisa jugoslovensko-madžarskog sporazuma, koji bi zna-čio temelj novog uredenja za mir u Srednjoj Evropi«. * Na velikoj svjetskoj izložbi, koja se dne 30. aprila otvara u Njujorku, sudelovače i Jugoslavija. Iz naših kra-jeva na ovoj velikoj svetskoj izložbi biti če osobito istaknuta stara kultura, a u prvom redu biče izloženi razni šrednjevekovni spomenici iz Splita, Trogira, Šibenika, Knina, Senja, Boke Kotorske, Dubrovnika itd. Sem toga, biče na toj izložbi bogato za-stupljen naš turizam i naša privreda. Na beogradskom Kolarčevom Nar. Univerzitetu održala je nedavno g-da Ksenija Anastasijevič' predavanje o jugoslovenskoj filozofiji i njenom mestu u svetskoj filozofiji. Ona je rekla, da je razvitak filozofske misli kod Jugoslovena bio sporiji nego kod drugih kulturnih ynaroda u Evropi, ali da su oni ipak dali mislioce, koji su stekli svetsku slavu. To su: Marko Marulič, Franjo Petrič iz Kli-sa, Ruder Boškovič. .Petar Petrovič Njegoš i Boža Kneževič. Od tih pet jugoslavenskih filozofa tri su, Maru-| lič, Petrič i* Boškovič, ušli sa svojim ( delima u istoriju evropske filozofije. * U Carigradu održana je nedavno konferencija, koja se bavila pitanjem povratka Turaka koji danas žive u balkanskim, odnosno istočno-evrop-skim državama, od toga 480.000 u Rumunskoj, 450.000 u Jugoslaviji, a daljnjih 70.000 u Bugarskoj, Grčkoj i Albaniji. Ti če se turski doseljenici nastaniti u Anatoliji. Do sada se go-dišnje useljavalo oko 40.000 Turaka. Ta kolonizatorska akcija imala bi se sada pospešiti i pojačati, kako bi se iz područja. koje obuhvata tisuče če-tvornih kilometara, stvorio »vrt Male Azije«. * Več za vlade generala Syrovog, obustavile su bile čehoslovačke vlasti delovanje komunističke partije. Sada je medutim došlo i do zvaničnog ra-spuštanja komunističke stranke, što je izvedeno bez ikakvih incidenata. Očekivalo se, da če se u novim prilikama komunistička stranka sama do-brovoljno raziči; ali kad do toga ni-je došlo, vlasti su odlučile da je i formalno likvidu.iu. Svi komunistički podanici izgubili su mandate, a tako isto i svi komunistički odbornici i funkcioneri u samoupravnim telima. * Nemačka vlada je predala čeho-slovačkoj vladi listu, koja sadrži popis velikog broja umetnina, koje su u posedu čeho-slovačke republike, a koje sada Nemačka traži da joj se izruče bez naknade štete. U obrazlo-ženju se veli, da Nemačka ima pravo da poseduje sva ona umetnička dela, koja obraduju istoriju Nemačke, i da zato nije obvezana dati nikakvu ot-štetu. * Slično kao i u Nemačkoj, došlo je usled novih zakonskih odredaba, i u Madžarskoj do obustave mnogih Ii-stova. Naročito pada u oči, da je ne-stala, tako reči, čitava štampa, koja je izlazila u ponedeljak. Obastavljeni su i neki renomirani listovi, kao što su bili »A reggel«, »Reggeli Ujsig« i »Magyar Hetfo«. Dalje su obustav-ljeni svi jevrejski konfesionalni listovi, na čelu s »Egyenlosćgom«, kao i velik broj manjih listova pokreta »strelastih krstova«. Prestali su da izlaze i poznati ilustrovani listovi kao »Tolnai Vilag Lapja« i »Delibab«, te revija »Sinhazi Elet«. U svemu je približno obustavljeno oko 300 listo- U češko-slovačkoj je takoder prestalo izlaziti nekoliko uglednih listova, a izmedu ostalih i poznati polu-zvanični organ češke vlade na ne-mačkom jeziku, »Prager Presse«, jednako kao i drugi nemački praški list »Bohemia«. Umesto »Prager Presse«, osnovan je novi list, »Prager Beobachter«. ■IIIII4I I IMIII«»I ■—!■■■■ Iz Jugoslavije BORBA PROTIV SMRTNOSTI DECE Uredbom o organizaciji higijen-skih zavoda za zdravstvenu zaštitu majki, dojenčadi i male dece, predvideni su zavodi za zdravstvenu zaštitu dece pri Higijenskim zavodima. Iako je uredba donesena još pre o-sam godina, osim Zavoda za zdravstvenu zaštitu dece u Beogradu, No-vom Sadu i Ljubljani, nije postojao ni jedan drugi zavod. Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja pokrenulo je ovo pitanje s mrtve tačke i več su izdana potrebna uput-stva za pojačanje rada u svim banovinama za zaštitu dece. Prva mera bilo je osnivanje zavoda za zaštitu matera i dece. Pre kratkog vremena ministar socijalne politike i narodnog zdravlja rešio je da se ovi zavodi osnuju u Beogradu i Sarajevu, a sada se osniva i u Skoplju. Prva dužnost ovih zavoda je da bi se u-druženim radom otpočela borba pro-tiv velike smrtnosti i stradanja dece, STANJE NAŠEG ISELJENIŠTVA Prema zvamčnim podatcima u toku prošle godine iselilo se iz Jugoslavije u Francusku 9.600, u Nemačku 2.50, u čehoslovačku 730. u Ru-munjsku 500, u Austriju 360, u Al-baniju 260, u. Belgiju 200 lica. Ukup-до se iselilo u evropske države 16.000 lica. U prekomorske zemlje iselilo se 5.000 lica: u Sjedinjene Države 2.400, u Kanadu 1.000, u Argen-tinu 840, a Australiju 450, u Novu Zelandija 140, a u Chile, Urugvaj i Južnu Afriku po 50, u Braziliji 40 lica. U prošloj godini vratilo se je u Jugoslaviju oko 6.000 lica. Čisti odliv iseljenika. iznosi oko^,15.000 lica, koja su donekle rasteretila domača tr-žišta rada. Priliv iseljeničkog novca pokazalo je takoder stanoviti porast, koji iznosi oko 40 miliona više od ranijih godina. NAŠE NARODNE PESME KOD POLJAKA »Jugoslovenska biblioteka« u Varšavi, koja je do sada izdala, na polj-skom jeziku., prevode dela naših pesnika: Gunduliča, Mažurariiča, Njegoša, Čubranoviča, Cankara, Bore Stankoviča, Sremca i Ive Vojnoviča a koja je objavila i zanosnu knjigu »Lepote Jugoslavije« od Hanje S.ie-nicke, — doštampala je nedavno i veliku zbirku prevoda jugoslovenskih narodnih pesama, koja sadrži najdragocenije primerke našeg narodnog pesničkog blaga. Ova knjiga je izazvala naročitu pažnju kod poljske javnosti. ZABRANJEN UD2BENIK Ministarstvo trgovine i industrije donelo je rešenje, pod br. 54964/H, a pod datumom od 3 decembra o.g., kojim se,, u svim stručnim produž-nim školama u državi, zabranjuje u-potreba knjige »Katoliški verouk«, za III razred stručnih produžnih šola, koju je izdao Vinko Lovšin, župnik u Litiji, a o kojoj je bilo govora u jednom od prošlih brojeva »So-kolskog glasnika«. U toj knjiži se je Sokolstvo ubrajalo medu organizacije, koje se protive veri i koje »prodrivaju hriščanski moral«. ; ' J 4' i' зИШШ ***** mm\u DRflTiLfl Sil ШШЈЕШЛ KAČIH VRSTILA Svi stari sistemi su nepraktični i bivaju uklonjeni. Usavršeno sprave dobavlja specijalna TV0RN CA GIMNASTIČKIH SPRAVA 1 n J.DRAŽEN MIMI m мииш ZATRAŽITE VELIKI ILUSTROVANI KATALOG Prva jugoslovenska industrija ŠPORT SKIH POTREPŠTINA • H. PRUČK ER ZAGREB - ILIČA 39 §■ ■ џ J Г. Pre svakog putovanja željez-nicom, brodom i avionom posetite biletarnice 1 sde čete Miti Motno sciete, informacije, prospekte za putouanja. I Sue vozne karte za železnice, brodoue, auione i autobuse po originalnim cenama. | Biletarnice u Beogradu: | Prestolonaslel trs 10. Tel. Z3-620 23-164 • Cara Nikole II, iir. 9. Tel. 28-697 | Hotel ?rp;bi Kralj, Tel. 26-285 ] Zastopništva u zemlji: 1 Banja Luka, Bitolj, Bled, Borovo, Celje, Crikvenica, Dravograd, Dubrovnik, Ш Gornja Radgona, Jesenice, Kamnik, Kotor, Kranj, Lesce-Bled, Ljubljana, | Maribor, Mostar, Niš, Novi Sad, Osijek, Petrovgrad, Ptuj, Rab, Rogaška | Slatina, Sarajevo, Skoplje, Sombor, Split, Stari Bečej, Subotica, Sušak, Šibenik, I Šent lij, Velika Kikinda, Vrnjačka Banja, Vršac i Zagreb. | VLAST1TE BILETARNICE U INOSTRANSTVU: 1 Beč, Berlin, Brno, Budimpešta, Pariš, Prag, Solun. sEE * s ^ | U sva k oj „Putnikovoj" biletarnici dobiiete obavešfienja I o svima železniškim povlasticama kod nas i na strani, 1 hotelskim bonovima i turističkim putničkim čekovima. Izdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Nenadovića 6) — Ureduje redakcioni odbor (Pretsednik Dr. Vlad. Belajčić) — Odgovorni ourednik dr. Tihomir Beograd Prestolonaslednikov tr£. 34 — štaniparija »Zora«f Kosmajska 24 —• Telefon 29-920 Beograd.