Poštarina plaćena u gotovom God. IV. Zagreb, 17. juna 1932. Broj 24.—25. Pojedin! broj stoji 1.50 Dinara NA NASU OPOMENU koju smo razaslali svim dužnicima odazvali su se mnogi, ali ima još uvijek veliki broj tako nesavjesnih, da se na tu opomenu nisu obazreli. Čekat ćemo ih još kratko vrijeme, a onda ćemo poduzeti protiv njih ono što nam još jedino preostaje... MOŽDA STE I VI medju onima, koji nam duguju pretplatu, a nisu se odazvali na našu opomenu? Nemojte dozvoliti da i protiv Vas poduzmemo one mjere, koje kanimo poduzeti protiv krajnje nesavjesnih dužnika. Upotrebite ćek, pa pošaljite bar jedan dio dužne svote. GLASIL© SA ¥ ES A JUGOSLAVENSKIH EM SGRANA TA IZ JULIJSKE KRAJINE »ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789. Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. Ovih dana pada jedna naša bolna deset-godišnjica, koja nas sjeća na teške dane, koje je naš narod doživio u ono vrijeme, kad se fašizam uspinjao na vlast. Navršava se deset godina od zapamćenih dogodjaja pod Krnom u Goričkoj: u Drežnici. Kobaridu, Starom selu itd.- u povodu »afere« sa spomenikom na Krnu, koji ie bio od groma oštećen... To nisu najteži i najkrvaviji^momenti iz života našeg naroda u . Julijskoj Krajini, dogodilo se i prije i kasnije i težih i groznijih stvari, ali ipak dogodjaji pod Krnom ulaze u našu historiju, da se nikada ne zaborave. Na dan 16 juna Talijani su inaugurisali na vrhu brda Krn, koje je jedno od najviših vrhunaca Julijskih Alpa (2246 metara) spomenik posvećen uspomeni talijanskih alpi-naca poginulih u ratu na ovom brdu u junu godine 1915. 23 juna najedamput se raznijela vijest da ie ovaj spomenik oštećen. Spomenik je bio doista oštećen od groma. Talijanske su vlasti povele istragu i konstatovale, da ie spomenik oštećen od slovenskih pastira, koji su na Krnu pasli svoja stada. Sve talijanske novine pisale su opširno o dogodjaju i oštro napadale na »barbarske Slavene«,^koji su navodno obeščastili spomenik talijanskim junacima i uvrijedili talijanski^ naciju najdublje. Štampa je huškala Talijane na osvetu. Ogorčenje talijanskih fašista bilo je , naročito, velike, tim više, što se kroz novi-nebila nanijerice ubacila lažna vijest, da su slovenski pastiri čak i ubili neke fašiste. Tri Slovenca bila su uhapšena. Moglo se po svemu cček.vati represalije. I te nisu uz-manjkale. Represalije su započele u Trstu. Direkcija državnih željeznica otpustila je na zahtjev kombatenata sve činovnike Jugoslavene. Isto su kombatenti pokušali kod direkcije pošta. Tršćanski »Club Alpino« najavio je - nasilja protiv pučanstva pod Krnom. Tršćanski fašjo prihvatio je sličnu rezoluciju. Dne 22 juna došli su fašisti u Kobarid i uništili spomenik popularnog slovenskog kompozitora Volariča. .Na ruševinama spomenika ostavili su list papira na kojem je bilo napisano: »Represalije za spomenik na Krnu. Zasada ovo«. To je bio zaista početak. Neko vrijeme zatim fašisti su došli opet ti Kobarid: opljačkali su dućane i gostione Slovenaca, alKnji-hova je glavna namjera bila da zapale župni dvor i crkvu, no u tom su ih ipak spriječili karabinjeri. Ali, kad im to nije uspjelo u Kobaridu otišli su u selo Drežnicu. Došli su noću. Župnik je pravovremeno pobjegao’iz sela. Župni dvor u Drežnici bio je zapaljen, a ljudima je bilo zabranjeno da gase.^ Šteta, koia je nanesena računa se na stotinu hiljada lira. Oštećena je i župna crkva Srca Isusova u Drežnici, zapaljeni su crkveni paramenti, uništen je čitav arhiv i matične knjige itd. Iz Drežnice fašisti su otišli u Staroselo i tamo raspršili vjernike, koji su prisustvovali misi, opljačkali su župni dvor i oštetili ga, a općinsku knjižnicu su uništili, a zatim su provalili i u slovensko prosvjetno društvo »Svoboda«, gdje su nanijeli veliku štetu razbili harmonij j pokućtvo i zapalili knjige Župniku Jareu uništeno je pokućstvo, istočeno vino i ukraden novac. Pučanstvo je bilo potjerano u planine. Teroristički djela nastavila su se mjese. ca jula. Istraga ie dotle trajala, ali bez rezultata. jer se uhapšenima nije moglo dokazati, da su oštetili spomenik na Krnu. 16 jula došli su fašisti opet u Kobarid, da prisile pučanstvo na svečano kajanje za »zločin« na Krnu. Sve kuće morale su biti pod talijanskim zastavama. Jedna kuća. koja nije imala zastave, jer je njezin vlasnik bio slučajno odsutan, bila je odmah zapaljena i ako ie bila vlasništvo jednog Talijana, basisti su divljali mjestom i napisali na crkvi napis »Al mercante della religione a morte!« Došlo je t do tvornih napadaja. Samo za primjer navest ćemo, da su jednom starom čovjeku bili izbiti svi zubi ! da je bio prisiljen da popije pola litre rtcinusovog ulja, od čega ie i umro. Toga istog dana bio je slovenski svećenik Leban u Libtišnju prisiljen da na Krnu u znak pokore misi. Ta se misa radi velikog nevremena koje je bjesnilo mje mogla održati, ah' je formalno bilo uredjeno kao da je održana. U Kobaridu se je vršio banket, tamošnji kapelan morao je blagosloviti talijansku zastavu itd. Župnik Leban, koji ie imao da misi na Krmi potpisao je silom listinu i morao potvrditi, da su njegovi župljani (iz njegove župe su bila ona tri uhapšena pastira) molili za oproštenie. I to sve radi groma. Da ie grom oštetio spomenik bilo je dokazano. 8 jula je bio na Krn poslan inžinir Pegan, koji je imao da ispita kako je spomenik oštećen. On je stručnSački konstatovao, da ie spomenik stradao od atmosferskih prilika, to jest od Vijesti iz Julijske Krajine FAŠIZAM JE UNIŠTIO U nedjelju 5. o. m. održana je u velikoj dvorani poljskog municipija izvanredna konferencija »Cassa Centrale delle Casse rurali istriane«. To je neke vrsti zadružnog saveza za istarske seoske zadruge, medju kojima su i one naše zadruge, koje su prije bile učlanjene u našem tršćanskom ili goričkom zadružnom savezu. Ta konferencija bila je sazvana n svrhu ispitivanjem teške privredne situacije, u kojoj se nalazi Istra. Konferenciji je predsjedao senator Chersi (ex Keršič) a prisustvovali su i najviši pre-stavnjci vlasti i fašističke partije, pa tako sekretar za Istru Relll i poslanik Maracchi (Mrak). Bila je to velika konferencija, na kojoj su bili i prestavnici pojedinih istarskih zadruga, ali i očajna po onome što je na njoj izneseno. Prikazano je dešperatno stanje, u kojem se Istra nalazi i o tome je izišao u puljskom »Corriere Istriano« jedan žalostan izvještaj, Žalosno je i ono, što je cenzura dozvolila da se štampa, ali držimo, da je izvještaj u originalu, kako je iznesen na konferenciji bio još strasniji. Već je i fašistima postalo nesnosno, već i oni uvidjaiu, da je stanje grozno, pa su, eto, i oni počeli da pomalo iznose istinu o položaju, u koje Se Italija u desetak godina dovela Istru i čitavu Julijsku Krajinu uopće. Glavni je referat na toj konferenciji imao je markiz dr. P a o 1 o P o 1 e s i n i u ime porečke »Cassa Rurale«. On je u svom izvještaju govorio općenito o stanju poljoprivrede u Istri na temelju ispravnih opažanja, proučavanja situacije i na temelju brojeva. Ono što je govorio, ma da je Polesini fašista, vrlo je točno i ispravno. MI uzimljemo njegove podatke ! njima možemo najbolje da tučemo fašisti, čku politiku u Julijskoj Krajini, a da ni riječi svoje ne dodajemo. Polesini u svom izvještaju uzimlje za primjer Poreštinu, kraj, za koji on kaže, da je u prijašnja vremena bio najbogatiji kraj u Istri. To je izrazito poljoprivredna zona i kad se vidi kako je zlo veliko u toj zoni, onda može da se pretpostavi kako je tek u ostalim siromašnijim zonama. Polesini kaže, da su dosada na sličnim skupštinama stručnjaci govorili o »dizastroznoj« situaciji Istre, a on sada kaže, bez traga neke demagogije, nego jedino zato, jer se drži načela da treba govoriti istinu, — da je stanje Istre više nego »dizastrozno«, ono je — stečajno — »faiimentare.« Da bi to dokazao Poiesini uzimlje u pretres račun jednog poljoprivrednog posjeda od 5 hektara, od čega otpadaju 3 hektara na vinograd, a’ 2 na oranice, od čega jedan hektar žita. a drugo razni usjevi. Taj posjed je prosječan istarski posjed. Vodi ga obično familija od 3 odrasle osobe, fizički sposobne za rad. Na takvom imanju ne bi smjelo biti nikakvog duga i nikakve druge pasive i vremenske prilike morale bi biti najpovoljnije U tom slučaju dohodak bi izgledao ovako: 120 kvintaia grozdja po 40 lira — 4.800 lira; 18 kvintaia pšenice po 90 Ura -= 1.620 lira; slama, krumpir, kukuruz itd. = 560 lira, a sve ukupno je lira 6.980. Troškovi za uzdržavanje tog imanja bili bi ovakvi: Za vinograd 190 radnih dana, gnoj i ostalo lira 5.613, za žito lira 1.197, a za ostalo lira 1.200. Ako se ovome pridoda za poreze lira 585.60, dobiva se ukupna svota od lira 8.595. V Dohodci iznose 6.980, a troškovi, kako vidimo lira 8.595, to znači da je deficit Hi manjak Ura 1615. U ovom računu, kako vidite, uzete su u obzir i nadnice članova familije kao troškovi. Uzmimo, da smo za nadnice računali 3.130 lira, pa odbijemo to i nemojmo računati ništa. Izlazf, u tom slučaju, da to imanje ima višak od lira 1.515. — S tim iznosom familija mora da živi čitavu godinu, da kupi. sve živežne namirnice, koje ne proizvodi, odijela itd. Tako bi bilo kad bi prilike bile sasvim normalne, kad bi vremenske prilike bile ISTARSKO SELJAŠTVO najpovoljnije, kad seljak ne bi imao dugova, kad porezi ne bi bili veći od 585 lira za 5 hektara, itd. A tako nije. Polesini kaže, da su danas najveća grana na privrednom tijelu Istre visoki porezi. Više nego opća kriza u svijetu istarsku poljoprivredu uništavaju porezi. Porezi uništavaju i malog i ve. likog posjednika. Polesini ne će da zalazi u detalje, nego kaže, da je na primjer za Poreštinu godina 1932 znači »fatalni početak potpune propasti malih, srednjih i velikih posjednika.« Polesini kaže: »Poljoprivrednici, koji su do pred koji mjesec mogli da garantiraju najmanje 300.000 lira, danas su prisiljeni, da prepuste čitavu svoju produkciju ustanovama i osobama, kod koiih su zaduženi. Kamo to vodi? Bez sumnje do sakupljanja mnogih imanja u rukama nekoliko špekuSana-ta, s velikim teškim posljedicama za poljoprivredu.« (Kako vidimo prema ovim riječima Polesini] a — u Istri će se uvesti sistem velikih imanja i — kolona, kako i e to i u Italiji. To je uostalom u interesu fašizma, koji želi da naš narod zarobi ekonomski.) Polesini u svom izvještaju dalje kaže: »Jedan od uzroka ovom stanju je i u tome, što su cijene poljoprivrednih proizvoda jako pale. Cijene seljačkih proizvoda nerazmjerno su niske prama cijenama ostalih proizvoda. U nekim granama proizvodnje cijene su mnogo niže nego prije rata. A naprotiv ovom jakom padanju cijene mi smo svjedoci stalnog porasta pore-skih tereta. Ukupni iznos poreza i superporeza (so-vrimposte) te općinskih poreza u samoj porečkoj općini porasao je od lira 1,130.000 u 1927. god- na 1,500.000 lira 1932 godine. Dolazi se tako do toga, da proizvodnja groždja najjače produktivne grane u Poreštini, nije 1931. izbacila niti toliko, koliko je bilo potrebno da se plate porezi i 'obroci za amortizaciju dugova. To znači, da se ono, što fali mora platiti prodajom ostalih manjih proizvoda. Porečki poljoprivrednici, kaže Polosini. morali su dati u Agrarni konzorcij 4000 kvintaia pšenice da bi mogli platiti svoie obaveze. To je krajnja žrtva zemljoradnika, koji moraju prodati svoj kruh, da bi mogli odgovarati svojim poreskim obavezama, i ako su uvjereni, da će iduće zime morati kupovati brašno za kruh po 170 lira kvintal, dok ga sada prodaju po 90 lira. Naročito teško pogadja istarsku poljoprivredu, kaže Polosini, način na koji kreditni zavodi (Instituto di credito fondiario itd.) u Istri utjeravaju svoje tražbine, to jest rate za amortizaciju zajmova, a na isti način postupaju i esatorije, koje utjeravaju poreze. Ni kreditni zavodi ni esatorije ne uzimlju u obzir ni teške prilike ni_ vremenske nepogode, ni tuču ni sušu, tipično istarska zla. nego nemilosrdno utjeravaju ono, što misle da im pripada. Polesini u svom izvještaju, koji mi ci_ tiramo doslovno bez pretjeravanja kažej ovo: Visina hipotekarnih dugova u porečkoj zoni kreće se oko 8 milijuna lira. Razumljivo je zahtjevanje kreditnih zavoda, da dužnik bude što točniji u plaćanju, ali ti zavodi mogli bi biti malo obzirniii, naročito ako se uzme u obzir teške prilike, koje danas vladaju, pa bi trebalo izlaziti seljaku u susret ako ne može da pmca točno kako ti morao- I ne bi se^ smjelo zaboraviti, da seljak može da plaća samo u doba žetve. ,. . , Porezi su, kaže Polesini, previsoki i ni malo ne odgovaraju stvarnoj snazi seljaka Oporezovanje je odmjereno na jednoj pogrešnoj bazi jer se nije uzelo u obzir stvarne dohotke, koje seljak u Istri ima od svoje zemlje. Pa onda i cijene su Proizvoda kod oporezòvanja uzete onako, kako ie jedamput bilo. a ne kako j.e danas. Ci jene padaju, a naprotiv porezi rastu. Tre balo bi, da se istovremeno, kad padaju ci Jene poljskih proizvoda, snizuju i porezi ali do sada se redovito dogadja sasvim obratno. Da je porez previsok dokazu,'; i činjenica, da većina oporezovanih seljaka, nije u stanju da plaća niti rate za dva mjeseca. Istarski seljak ne traži, da mu se porezi sasvim brišu, ali ako ih _ ne može on da plaća to znači, da ih doista i solutnq ne može podnijeti. To dokazuju i ove činjenice: Do 31. maja ove godine Esatorija u Poreču izvršila je za porečki kraj 18.311 dražba. U isto vrijeme dražbovano je 426 nekretnina imanja a za juni predvidja se novih 100 dražba nekretnina. To znači, da je od 3000 poreskih obveznika 20 posto njih, to jest 600 njih pod stečajem. Ako ovo stanje potraje kroz par godina gotovo će svi posjednici pasti pod stečaj. 1 o samom sistemu dražba, kaže Polesini, moglo bi se koješta da kaže, ali zbog pomanjkanja vremena ograničuje^ se samo na neke stvari. Dražbama je uništeno živi-nogojstvo u Istri. Na primjer, u Poreštini, gdje je 1928. bilo još uvijek 9981 glava marve, danas je taj broj pao na 4113. Ovo začudjujuće opadanje živinogoistva ^za 60 posto u par godina ne može set kaže Polesini, sasvim da pripiše dražbama, ali treba istaći da funkcioneri, koji vrše dražbe, umjesto da odnose pokućstvo iz kuća vole da sekvestiraju marvu. Tako je, eto o očajnom stanju u Istri govorio marchese Polesini, fašista, koji ipak nije mogao da zatvori oči pred zlom, koje bije našeg istarskog seljaka. Ovo je važan dokument našeg vremena, koji više nego svi članci, koje bismo mi imali napisali osvjetljava prilike u Istri. Niko ne može reći, da je Polesini ovaj _ izvještaj sastavio na ovaj način zato, ier je možda neprijatelj Italije. Kad bismo mi ovo sve rekli, fašistička štampa skočila bi i napaja nas, da izmišljamo. ATENTAT NA MUSSOLINIJA Prema fašističkom službenom saopćenju dne 5. juna u tri sata poslije podne, na trgu »Venezia«, pred zgradom pretsjed-ništva vlade, policijski agenti koii su vršili službu zaustavili i uhapsili jedno lice, koie je imalo švicarski pasoš na ime An-djelo Galvini. Kad ie uhapšeno lice spro-vedeno u policiju, pošlo je za rukom da se utvrdi njegov identitet. Uhapšeni se zove Andjelo Sbardelotto. Utvrdjeno je ta-kodier da je prije nekoliko dana doputovao iz inostranstva. Policija ga već odavno pozna kao revolucionara. Prilikom ličnog pretresa koji je izvršen u policiji, kod Sbardelotta su osim pasoša za koji je utvr-djeno da je vješto falzificiran, nadjene dvije bombe napunjene eksplozivom velike snage i jedan revolver koii je bio takodjer pun. Na saslušanju uhapšeni Sbardelotto ie priznao da je došao u Italiju s namjerom da izvrši atentat na pretsiednika vlade Musolonija i da ie. u momentu kad je u-hapšen, staiao na trgu »Venezia« čekajući da Mussolini izadje iz zgrade rretsjeđniš-tva vlade, kako bi mogao da na njega izvrši atentat. groma. 31 jula inžinir Fiirst iz Beča. specijalista u ovim slučajevima, došao je d° istog zaključka. Fašistički listovi su i dalje navaljivali na Slovence, ali službena komisija, imenovana od civilnog generalnog komesara u Gorici izjavila je, da ie grom jedini i isključivi — krivac. -. (Izvještaj od 24 augusta 1922). Pastiri su ipak bili u Trstu osudjéni. da bi se spasio prestiž fašizma... Ali nije prešlo mnogo vremena poslije tog đogodiaja, a grom je opet udario u obnov- ljeni spomenik na Krnu i to baš u vrijeme dok je na vrhu bila na manevrima Jedna kompanija talijanskih alpina. A pet godma zatim na istom je mjestu grom ubio jednog talijanskog profesora, koji je 'šao na Krn sa skautima. Povodom ove desetgodišnjice mi nećemo da govorimo prazne riječi, nego samo opetujemo goiu kroniku dogodaiaja, bez ukra-šivanja i pretjeravanja, ier će tako njihova težina jače iskočiti. »ARNALDOVO STABLO« NA MJESTU GDJE SE JE NALAZIO VOLARIČEV SPOMENIK Gorica, juna 1932. — U području nekojih naših općina Julijske Krajine i Južnog Tirola sade se — kako nam se saopćuje — u počast nedavno preminulog brata Benita Mussolinija, na inicijativu vlasti, spomen-stabla. Preminuli Arnaldo Mussolini, glavni urednik fašističkog centralnog organa »Ii Popolo d’ Italia«, bio ie slavenskoj i njemačkoj javnosti u novim provincijama Italije samo u toliko poznat, što se u svom listu zauzimao za sistematsko od-narodjivanip narodnih manjina. List, što ga je vodio Arnaldo Mussolini služio se u borbi protiv narodnih manjina često i metodama, na koje se inače jedva može naići u velikoj evropskoj štampi. Tako je »II Popolo d’ Italia« od 7. septembra 1930 u uvodnom članku označio jugoslavensku manjinu kao »rasu bez kulture 5 gotovo bez jezika«, kao narod, »bez narodnosti«. Da tc motivira dodao ie ove riječi, koje karakterišu sam taj vladin list: »Imadu li možda stjenice koje prodiru u koji stan narodnost? To je historijska j moralna oznaka Slovenaca koji žive unutar naših granica.« U Kobaridu je Arnaldovo stablo zasa-djeno upravo na onom mjestu gdje je kroz decenije stajao spomenik u Kobaridu rodjenog i popularnog slovenskog skladatelja Volariča. Taj je spomenik 1922 razoren od fašista. U proslavi u Kobaridu morala je učestvovati slovenska školska mladež zajedno sa seljačkim pučanstvom iz okolice. Ovih dana pada deseta godina od onoga dana, kad su fašisti srušili Volaričev spomenik. PRIVREDA ISTA U STALNOM I BRZOM NAZADOVANJ NOVOMAŠNIKI IN NOVE MAŠE V JULIJSKI KRAJINI Ljubljanski »Slovenec« javlja: Za gori-ško nadškofijo so bili na Veliko soboto od nadškofa Nogara v Vidmu posvečeni trije mašnikhlvan Delpin izPodgore, Oliviero Foschian iz Craulis in Giacomo B i 1-liato iz Terzo di Aquileia. Dne 21. maja so dobili diakonat sledeči: Viktor Berce iz Dornberga, Florjan Hvala iz Idrije, Karel Klinkon iz Tolmina, Vladimir Komac iz Tolmina. Ti bodo v mašnike posvečeni meseca julija. — Za tržaško škofijo so sledeči novomašniki. posvečeni 21. maja: Fran Šibenik iz Trsta. Viktor Perhan iz Trnovega, Luigi Parentin iz Cittanova. — Poreški škof je dne 1. maja posvetil v Fkdi 4 novomašnike ital. narodnosti, dne 22. maja pa v Poreču Hrvata Viktorja H e r a k a iz Sv. Lovreča Pazena-tičkega. V nedeljo 22. maja ie imel novo mašo pri Sv. Jakobu v Trstu č. g. Šibenik Franc. Običajna pridiga je morala izostati. Će bi' bila zgolj italijanska, bi seveda smela biti. Tako pa je škof odredil, naj bo dvojezična pridiga popoldne pri pridigah. Tako slovenski katoličani v mejah Italije ne morejo več niti nove maše slaviti po domačem običaju. — Novomašnik Viktor H e r a k iz Istre je pel prvo svojo sveto mašo na Mirenskem gradu pri Žalostni M. B. blizu Gorice dne 24. maja. Značilno je. da je rektor koperskega semenišča Sirotti (ki je zdaj tudi upravitelj nadškofije) skušal se-meniščnikom zabraniti udeležbo pri novi maši svojega rojaka in je res dvema za-branil z ničevimi razlogi. FURLANI NISO ZADOVOLJNI IN DEMONSTRIRAJO Gorica, juna 1932. — V Furlaniji so bile koncem maja po več mestih živahne demonstracije proti neznosnim davčnim bremenom. Taki nemiri so bili v Spilimber-go, Pordenone, San Vito di Nogara, v Tar-čentu. Vladni organi so obetali pomoč in je baje vlada res provizorično sistirala izterjevanje davkov. V RENČAH JE ARETIRANIH ŠEST MLADIH FANTOV ZA »ARNALDOVO DREVESCE« Gorica, juna 1932. — V Renčah pri Gorici je živelo prebivalstvo vse do letos še nekako v miru. Fašisti ljudi niso preganjali kakor po drugih krajih v Julijski Krajini. Tudi v gospodarskem pogledu so si znali Renčani pomagati. Do 250 in več renških zidarjev je odpotovalo vsako pomlad v tujino, zlasti v Švico, na sezonsko delo. Pridni delavci so si pri tem delu prihranili marsikateri tisočak in tako so bile preskrbljene njihove družine tudi za zimo. Nenadoma pa je pričelo delo zastajati in letos je ostala večina reftških zidarjev brez posla in zaslužka. V Renčah so se pričeli časi stiske in pomanjkanja. Prebivalstvo, ki je molče, pa čeprav z muko prenašalo zatiranje svojih kulturnih in nacionalnih pravic, se je pričelo upirati, ko mu je zmanjkal še kruh. Tako je prišlo pred dnevi do dogodkov, ki so Izzvali med fašisti splošno ogorčeni či in zahtevali novih nedolžnih žrtev. Po smrti Mussolinijevega brata Arnalda so pričeli fašisti njemu v spomin saditi po vseh večjih in manjših krajih mlada drevesa. Tudi v Renčah so pred meseci vsadili nekaj drevesc in vzidali med nje kamnito ploščo z napisom, Te dni pa so neznanci polomili »fašistično« drevesce in razbili ploščo. Polovico plošče so vrgli pred občinsko hišo, drugo polovico pred cerkev. Naslednje jutro, ko so opazili razdejanje, so karabinerji in miličniki po svoje preiskali vso zadevo. Istega dne so že »izsledili« krivce. Aretirali so šest mladih fantov v starosti od 19 do 23 let. Čeprav so mladeniči zatrjevali, da niso krivi, so jih pridržali v zaporu ter jih končno odvedli v Gorico. BORIS RAJAR IZ ŠTURJA OSUDJEN NA 2 GODINE ZATVORA I 25.000 LIRA GLOBE ZBOG BIJEGA PREKO GRANICE Gorica, juna 1932. — U Gorici je bio prošlih dana osudjen na 2 godine tamnice i 25 hiljada lira globe Boris Rajar sin Eugenia iz Šturjakod Ajdovščine, jer je htio preko granice bez putnice. On je navodno htio da pobjegne u Jugoslaviju tz političkih motiva. Fašistički »II Popolo di Trieste« objavljuje vrlo kratku vijest o toj osudi pod naslovom »Severa condanna« — Stroga osuda. U istom broju tog lista čitamo pod naslovom »Una grave condanna« jednu opširnu vijest, u kojoj se govori o osudi nekog Francesca del Ciacco iz Napulja, koji je prešao preko granice i to ne bez putnice, nego što više s falsificiranom putnicom. Del Ciacco je prešao u Jugoslaviju kod Podbrda. On je falsificirao španjolsku putnicu- Bio je ulovljen po povratku u Trstu. On je učinio i neke malverzacije i uopće je čovjek, koji se bavi svim i svačim. Optužen je bio čak, da je pomagao i nekim drugima da predju granicu bez putnice. I bio je osudjen. Pa kakva je ta »grave condanna«? Dobio je za sve to 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe, plus 4 mjeseca zatvora i 100 lira troškova. Fašistička mjera: Rajar je osudjen na 2 godine 1 25 hiljada globe i to je samo »severa condanna«, a ovo ovamo, kad se radi o jednom Talijanu iz stare Italije, to je »grave condanna« iako se radi o samih 7 mjeseci zatvora. MILICIONERSKI MANEVRI UZ GRANICU Opatija, juna 1932. — Prvih dana ovCr mjeseca u Klanu je došlo nekoliko četa fašističke milicije iz Rijeke u svrhu manevra uz granicu. Trst, juna 1932. — Izišao je »II Commercio Giuliano« list fašističke federacije trgovaca za tršćansku pokrajinu s opširnim izvještajem o privredi i trgovini Trsta u godini 1931. U tom izvještaju je rečeno odmah u početku, da je već godina 1930. bila za tršćansku privredu i trgovinu vrlo zla, a pogotovo je bila nepovoljna 1931. Razumije se, veliki dio krivica za zlo koje je snašlo Trst kuša se zbaciti na — opću krizu u svijetu. To je tek donekle opravdano, jer Trst ima svoje naročite bolesti, koje ga izgrizavaju, a u prvom je redu tragično za Trst, što se našao u granicama Italije. U »Commercio Giuliano« govori se i o tarifama za željeznički podvoz, koje da uništavaju Trst- Države, koje graniče s Italijom udešavaju svoje željezničke tarife tako, da od toga trpi Trst. One to rade da bi zaštitile svoje luke ili pak da bi došle do jeftinijeg izlaza na more. Njemačka je opet snizila željezničke tarife i tako odvela na sjeverno more i onu robu. koju je prolazila kroz Trst do nedavna. Interesantno je, da »Commercio Giuliano« baca jedan dio krivnje za nazadovanje Trsta i na to, što je vlada poduzela neke mjere za zaštitu domaće proizvodnje. Te zaštitne mjere mogu, kaže taj list, da koriste Rimu, Torinu, Firenzi. Milanu, ali Trstu apsolutno škode. Trstu škodi i- carina, koju je Italija odredila na kukuruz, a škodi mu i osnivanje jedne nacionalne institucije za izvoz riže, pa ograničenje uvoza mesa itd- »Commercio Giuliano« kaže: »Kako je već više puta istaknuto trgovačka snaga Trsta dobiva neprestane udarce i nazaduje. Ako se svaka godina nazadovanja uzme za sebe ne opaža se to toliko, ali ako se uzme naprimjer period od 1927 dalje, vidi se, da le privredna struktura Trsta ozbiljno ugrožena.« »Da je funkcija ovog emporija u tolikoj dekadenci od nekoliko godina to je poznata stvar...« U ovom tonu »II Commercio Giuliano« kaže još mnoge interesantne stvari, ali predjimo odmah na brojeve, koji su vrlo značajni: Godine 1931 promet robe u tršćanskoj luci iznosio je 4-26 milijunatona. Prema 1913. promet robe nazadovao ie za 31 posto, a prama 1929 za 22 posto- Znači, da su najgore prilike nastupile od 1929 dalje. Interesantna je konstatacija, da je Trst medju talijanskim lukama procentualno U mjesecu maju prošlo je dvadeset godina otkada je Italija s vojskom od 12.000 ljudi zaposjela otočje Dodekanez. Tom đo-gadjaju posvećuje »Corriere della sera« uvodnik u kome kaže, da je za vojničku okupaciju zemlje bila odlučna »mala ali slavna oružna akcija« kod Psihos. 16 maja 1912 uspjelo je naime talijanskom generalu Giovanniu da u selu Psihos na otoku Rho-dosu iznenadi u snu tursku posadu od 1300 ljudi i da je nakon kratke borbe primorana kapitulaciju. Kad su trupe na to ulazile u grad Rhodos — izvještava »Corriere« — »grčko ih je stanovništvo obasuto cvijećem.« Stanovništvo Dodekaneza pozdravilo je onda Talijane zaista kao osloboditelje od turskog gospodstva, pogotovo kad je general Ameglio uvjeravao stanovništvo, da je okupacija otočja od strane Italije samo pri. vremena (!), a osim toga Ameglio je obećao Dodekanezu dalekosežnu autonomiju. Svoje je izjave potkrijepio riječima: »To vam objavljujem u svom dvostrukom svo-stvu, kao general i kao kršćanin i u moje se obećanje možete pouzdati kao i na samo evandjelje.« Od 'tog uvjeravanja generala Ameglia prošlo je 20 godina. Ako grčke manjine na Dodekanezu danas pogledaju unatrag, slabo su zadovoljne s rezultatima tih dvaju decenija talijanske uprave. Dodekanez je pod turskim gospodstvom imao dalekosežnu lokalnu samoupravu. Otoci su plaćali turskoj centralnoj vladi u Carigradu godišnju novčanu sumu takozvani »maktu« i inače ih nitko nije dirao. Svaki je otok imao pravo da utjerava poreze, da gradi Škote i da ih najviše nazadovao u prometu robe. Dok nekoje talijanske luke čak i napreduju, Trst pada. Promet putnika kroz tršćansku luku nazadovao je u 1931. prama 1930 za 41.3 posto {! ) Godine 1930- prošlo je kroz tršćansku luku 23.186 putnika, a 1931 samo 13.611. U Trstu se otvara sve manje novih trgovina, a stare sve više propadaju. Prema podacima Pokrajinskog privrednog vijeća g. 1931. upisalo se je 1208 novih tvrtka, a izbrisalo 1235, što znači, da je broj upisanih pao za 27. Godine 1930. medjutim broj upisanih bio je za 203 tvrtke veći, nego broj izbrisanih I u fašističkoj federaciji trgovaca pada broj upisanih. Godine 1930 upisalo se je 726 trgovaca, a 1931. samo 452. Izbrisanih re bilo 1930. 758, a 1931. bilo je izbrisanih 801. — Članstvo federacije palo je dakle za 349 tvrtka. Broj protestiranih mjenica porasao je u prošloj godini veoma jako. Godine 1930. u Trstu je biio protestiranih 7450 mjenica, a 1931. 7901 mjenica. Opaža se, da raste sve više broj malih mjenica u protestu, pa tako mjenice do 100 lira, kojih je 1930, bilo 651 dosižu 1931. broj od 866. Diskont i anticipacije »Banca d’ Italia« takodjer padaju sa 755 milijuna 1930. na 745 milijuna 1931. Naročito je jak i značajan za teške prilike, u kojima se Trst nalazi, pad trgovine na malo. Trgovina na malo pada naglo od 1927. Ako onu visinu, koju je trgovina imala 1927. označimo brojem 100, onda je u godinama 1930. i 1931- trgovina na malo prama 1927. bila na ovoj visini: 1930. 1931. Jestiva 74.41 61.62 Droge i parfemi 76.80 69.69 Kavane i barovi 85.05 75-80 Restauracije 76.39 56.06 Odjevna trgovina 80-36 67.29 Artikli kućanstva 68.35' 59.78 Papir 82.75 67.55 Srednja visina 77.87 65.40 Kako vidimo trgovina na malo pala je u Trstu prama 1927. vrlo osjetljivo. Godine 1930. bila je diferencija na manje za 22-13 stepeni (ako je 1927. baza 100) a 1931 — 34.60 stepeni. — Godine 1931. nazadovala je trgovina Trsta prama 1930. za 16.02 stepena- samostalno upravlja, da imenuje učftetje 1 odredjuje nastavnu osnovu. Svaki je otok mogao da uredjuje bolnice i ostale dobrotvorne institucije, a mogao je da gradi ceste. Otoci su imali pored poreske uprave i neke vrste sudsku upravu, jer im je bilo prepušteno lokalno sudovanje. Općine su mogle same sobom upravljati i na čelu općina stajali su načelnici birani od naroda. Dodekanez je bio stoljećima neke vrste savez malih republika i pod vrhovnom turskom vlašću. Od te starinske samouprave nije nakon dvadesetgodišnjeg talijanskog gospodstva gotovo ništa preostalo. Lokalno sudovanje je podržavljeno, a narodu oduzeto pravo, da sam odredjuje poreze i autonomija općina je razbita. Na čelu općina ne stoje više opunomoćenici naroda nego vladini funkcionari. God. 1926 Itaiija je ukinula f školsku autonomiju i započela s italijanizaci-jom grčkih škola. Ukazom od januara 1926 vlast raspolaganja nad školama j nastavnim personalom na Dodekanezu prenijeta je na talijanske školske inspektore, koji ustrajno i sistematski rade na italijanizaciji djece. U nekada čisto grčkim školama uveden je talijanski jezik kao obavezni predmet, koji od godine do godine zauzimlje sve veći zamah i postepeno stiskava grčki jezik. Širenju talijanskog jezika služe i večernje škole za odrasle. Zatim ukazi po kojima su grčki trgovački kapetani cbavezani da se podvrgnu ispitu. iz talijanskog jezika jer inače ne mogu da vrše svoje zvanje. Mjesto dalekosežne samouprave koju ie Italija svečano obećala, doživjelo je grčko stanovništvo Dedekaneza nacionalno ropstvo. Župnj dvor u Drežnicl kod Kobarida za paljen od fašista povodom dogodjaja pod KrnVsi za enega, eden za sre, le v slogi je moč.« VOJVOD JANŠKI SLOVACI ŽIVO OSJE- njeg službovanja, boreči se za nacionalnu ČAJU ZA JULIJSKU KRAJINU. I svijest svoga naroda pod tudiinom. Neka Dalje spominja ogromno delo tudi na karitativnem polju. Prejeli in razdelili smo tisočake onim, ki so bili podpore najbolj potrebni. Spomnil se je tudi proslave 10-letnice obstoja našega matičnega društva »Soče« v Ljubljani: »Visoko cenimo njegovo delo na vseh poljih za našo ubogo primorsko rajo in prepričan sem, da govorim iz srca vas vseh: »Društvu »Soča« v Ljubljani k temu jubileju naše najiskreneje čestitke! Pozivam vas, da se te proslave in obenem razvitja društvene zastave polnoštevilno udeležite.« Na koncu želi srečo naši materi Jugoslaviji, brez katere nam ne bi bilo življenja. Iz poročila tajnika Kavčiča je bilo razvidno, da se je vpisalo v društvo 162 članov, od katerih je danes rednih le 98, ker so se drugi izselili. Društvo si je oskrbelo svoje prostore, ki jih je opremilo kot prenočišče s štirimi posteljami. Priredilo je božičnico in obdarilo okoli 50 najrevnejših ljudi. Društvo je priredilo 7 predavanj, od katerih so bila tri držana ob priliki proslav raznih obletnic kakor spomin mučencev na Bazovici (akad. Kosmač), 25 letnica Simona Gregorčiča (akad. Hrovatin), pesnik Albert Širok ob obletnici, ko je naš episkopat odredil molitve za naše trpeče zasužnjene brate. Preds. Žabkar ter akad. Ferjančič in Božič so predavali o razmerah v Julijski krajini, o njeni zgodovini ter o delovanju jugoslov. primorske omladine, prof. Rudolf pa o gospodarski krizi. Prej, ko še nismo imeli svojih prostorov, so nam jih brezplačno dali v vporabo »Sokol« in šolski uprav. Pibrovec. Članstvu smo priporočali list »Istro« in želimo, da si ga vsak član naroči. Društvo se je po svojih delegatih udeleževalo tudi dela drugih sorodnih društev. Sodelovali smo pri osnovanju Jugoslov. emigr. saveza v Zagrebu in se tako podrobneje informirali o vseh emigrantskih vprašanjih. Emigrantom smo preskrbeli zaposlitve, razna dovoljenja itd. Veliko je društvo izgubilo s preselitvijo g. Vladimira Grbica, ker je ta storil za naše ljudi in naše društvo zelo veliko dobrega, radi česar bo ostal pri nas v trajnem ugodnem spominu. Nato je podal poročilo blagajnik Andrej čop. Takoj ob ustanovitvi društva je bil ustanovljen tudi podporni fond, iz katerega so prejemali podpore emigranti in tisti, ki so že dalje'časa tu, pa so brezposleni ali pa drugače potrebni. Iz tega fonda smo poleg podpor plačevali hrano, kupovali čevlje ter dele oblek in dajali manjša posojila za nabavo raznih dokumentov. Odboru je bil predlagan absolutorij. Za besedo se je nato priglasil delegat »Soče« v Ljubljani g. prof. Bačič, ki je vsem izročil pozdrave pređsed. dr. D. Puca in celokupnega odbora ter izrazil veselje nad tako vsestranskim delom preds. Žabkarja, odbora in članstva za naše uboge emigrante. Zahvalil se je vsem za sodelovanje pri društvu ter omenil, da je društvo »Soča« s svojo mlado podružnico prav ponosno. Nato je bil izbran novi odbor. Za preds. M. ph. Jože Žabkar, za odbornike: Sorli Srečko, Kavčič Vinko, Čop Andrej, inž Saplja, Savli Ivan, Stegu Milan, Fortumi Fr., Klavora Fr. in Klavora Ferdo; namestniki so: Sorli Fr., Kodrič Maks, Pavlica Josip, in Fabijan Vek. Za revizorje: Planinšek L., Kotnek Jože; namestniki: Leban M., Sorli M. Pred zaključkom zborovanja je izprego-voril še prof. Bačič ki je po čestitanju novemu odboru zaželil, naj požrtvovalno in vztrajno delajo za naše brate, ki morajo pribežati sem pred tujim nasiljem in brez sredstev. Plačilo za to jim bo zavest, da so z delom pokazali ljubezen do svojih bratov. Društvo »Soča« in njene podružnice nočejo odtujevati svojih ljudi od domačinov. Mi nismo prišli v tujo državo, ampak v svojo in moramo ob pomoči domačinov skrbeti za svoje nesrečne brate, ker bi nas dcer Bog kaznoval, če bi jih pustili tukaj stradati. Toda mi moramo delati kot pravi Jugoslovani tudi z ostalimi meščani za ;plošen dobròbit domovine. Ta letni redni občni zbor je zelo lepo ispel. U nedelju, dne 5 juna priredio je mjesni odbor »Jadranske Straže« u Kovačiči (Banat) uz sudjelovanje društva »Istra« iz Novoga Sada, vrlo uspjeli »Jadranski dan«. Svečanost je oar-žana pod vedrim nebom u velikom i lijepom mjesnom parku, koji je u tu svrhu bio divno iskićen narodnim barjacima, zelenilom i lampionima. Posjeta je bila odlična, tako, da se pred sam početak, oko 6 sati po podne našlo na okupu blizu 1000 ljudi. Kovačiča je slovačko mjesto, pa je narod došao u svojim živopisnim narodnim nošnjama, te je izgled zbora bio još svečaniji. Oko 6 sati otvorio je svečanost predsjednik »Jadranske Straže« g. Dr. Ernest Šterpin, starješina sreskog suda, Istranin, vrlo lijepim patriotskim govorom. Najprije pozdravlja predstavnika naše dične vojske i borca za narodno Ujedinjenje, ratnika sa Kajmak-čalana i Dobrog Polja pukovnika g. Konstantina K o s t i ć a, i ostalu gg. oficire, predstavnike vlasti, goste iz Novoga Sada, itd. Pozdravlja sav narod, koji je dao vidnog dokaza, da mu je ideja Jadranske Straže srcu prirasla i da se okuplja pod njenim barjakom s lozinkom »Čuvajmo naše more!« Zatim mješoviti zbor, pod dirigova-njem školskog ravnatelja g. Andrije Mihajla, pjeva narodnu himnu, koju svi slušaju stojeći. Burno pozdravljen stupa na tribinu g. Marin Glavina, Koji drži predavanje o Istri i Istranima. Njegovo predavanje, koje je postalo popularno saslušano je veoma pažljivo. Govori vrlo temperamentno. Patnje Istre prikazuje dokumentovano. Govoreći tako, zanio je slušaoce, te je često prekidan burnim odobravanjem i poklicima Istri i njenoj slooodi. Iznosi dalje ciljeve i zadatak Jadranske Straže u vezi sa Istrom i njenom sudbinom. Govor g. Glavine ostavio je na slušaoce tako dubok dojam, da su na kraju govora izbile oduševljene mani festacije za Istru i našu narodnu stvar. Zatim nastupa muški pjev,, pjeva nama svima dragu: »Buči morje Adrijansko« i »Hej Slovaci«. Time je završen prvi dio priredbe. Nastaje narodno veselje, a kad se smračilo, pucale su rakete, zapališe se mnogobrojni lampioni i uz vatromet i benglasku vatru kliče se oduševljeno Istri i neoslobodjenoj braći. Raspoloženje je na vrhuncu. Po raznim skupinama ori se rodoljubiva pjesma, glazba svira, a omladina igra kolo. čuju se poklici Istri. Tako su braća Slovaci u Vojvodini upoznali svoju slavensku braću u Istri. Utisak ove manifestacije je neizbrisiv, današnji dan zasjekao se svima duboko u srce. Glavna zasluga ide g. Dr. Sterpinu i ostalim članovima priredjivačkog odbora kao i g. Glavini, koji svojim sada već popularnim predavanjima budi u ovim krajevima veliki interes i ljubav za našu svetu i pravednu stvar. Sve se više uvjeravamo od kolike je važnosti opstanak i rad tog našeg agilnog društva »Istra« u Novom Sadu, pa ne bi smjelo biti nijednog našeg čovjeka iz Istre, Trsta i Gorice, koji ne bi bio član i saradnik »Istre«. Na okup stoga, jer pred sobom imademo još velik i težak put, kojim moramo proći do konačnog cilja. Barba Lujo. POGREB TRAGIČNO POGINULOG EMIGRANTA. Pogreb našeg emigranta Ernesta Legi-še, konobara, koji se utopio prigodom nesreće u kaštelanskom zaljevu, o čemu je »Istra« već pisala, bio je dne 30. maja u Splitu. Sprovod ’e krenuo iz državne bolnice u 5 sati p. p. Prošao je Marmontovom ulicom i obalom na novo groblje- Pokojnika su pratili njegovi drugovi konobari. Jugoslavensku Maticu zastupali su dr Le-kić, dr Šestan i dr Brajša. U sprovodu nošeni su vijenci Jugoslavenske Matice i drugova konobara. Na groblju oprostio se sa pokojnikom u ime Jugoslavenske Matice dr Brajša, a u ime konobara Ivan Bočina, koji se je takodjer nalazio na ladji prigodom nesreće, ali se je spasio. Pokojni Ernest Legiša rodio se je godine 1901 u Mavhinju kraj Tržića (Mon-falcone)- Već godine 1920 došao je u Jugoslaviju. Dne 8. aprila 1932. došao je iz Beograda u Split, gdje se je zaposlio u kafani »Danica«. Nije bio oženjen. Dne 1. maja išao je u 2 i po sata p. p. sa svojim drugovima konobarima na izlet u Suću-rac, odakle su krenuli natrag ladjom u 4 i po sata. U Kaštelanskom zaljevu duvao je sjevernjak- U ladji je bilo 11 osoba. Oko 700 m od obale dogodila se nesreća. Pokojni Ernest Legiša sjedio je na pramcu ladje. Za vožnje digao se. nekako po-srnuo, te zadro u jedro. (Ladja je naime išla na jedro). Uslijed toga se ladja nagnula, te se teret ladje, koji je služio za ravnotežu, prevalio na stranu. Radi toga se ladja prevrnula. Osam se je osoba spasilo. a utopila su se trojica, a medju njima i naš zemljak Legiša. Uzrok nesreće valja pripisati pukom slučaju. Nesretnim pokojnicima bila laka naša zemlja! f ANTICA BAJIČ - GASPARINI. Antica Bajič rodjena Gasparini, rodje-na 19 januara 1897 godine u Višnjanu (Istra), učiteljica državne osnovne škole u Smrečcu srez Čabar, supruga Stanka G. Bajića, povjerenika finansijske kontrole u Zametu, ispustila je svoju plemenitu dušu 22. maja, a dne 24- maja 1932. bila je sa-hraniena na groblju sv. Lucije u Kastvji. Bolovala je na plućima, a bolest je zadobila kao učiteljica u Istri, za višegodiš-_________________________________‘ -Ig počiva u miru, a njezinom suprugu naše iskreno saučešće. NAŠI POKOJNICI. U noći od 2. na 3. juna umro je u Novom Sadu nakon duge i teške bolesti naš zemljak Ivan Jelčić mladji, rodom iz Liž-njana. star 28 godina. Vijest o smrti našeg brata iz Istre raširila se vrlo brzo medju novosadskim Istranima i izazvala je duboku bol i saučešće Pokopan je u subotu. 4. juna na novosadskom groblju uz učešće velikog broja Istrana i prijatelja- U žaiob-noj povorci, koja je oko 4 sata po podne krenula od kuće žalosti išli su iza rodbine predstavnici društva »Istra« i ostalo članstvo. Nošeno je nekoliko vijenaca, medju kojima se isticao vijenac »Istre« sa narodnom trobojkom. Lijes pok, Jelčića nosili su na groblje Istrani, članovi društva »Istra«- Pred otvorenim grotom oprostio se od pokninika u ime novosadskih Istrana tajnik »Istre« g. Juričić. U svom dirljivom govoru iznio ie vrline pokojnog Jelčića i njegov rad i sarađniu u društvu. Opraštajući se od njega šalje mu zadnji zbogom u ime one nesretne Istre, koju je za života toliko volio i za koju je stradao. Za vrjeme oprosnog govora čulo se jecanje i plač. U ime radništva i namještenika Ratne Mornarice, kod koie je pok. Jelčić bio u službi oprostio se g Ilirš- Pokojnik je bio mlad, u najljepšo' dobi živo-| ta. Dugo je bolovao i napokon podlegao. Proganjan i otjeran sa naše zemlje bio se sklonuo u Novi San. gdje je živio pošteno i dostojno Istranina. Učestvovao je u nacionalnom radu i bio vrlo aktivan u društvu »Istra«. U svom radu bio je marljiv i stekao si je povjerenje prepostavljenih. Ali smrt mu je prekinula nit život... O-stavlja ženu i roditelje. Neka mu je laka zemlja! Povodom prorano smrti Ivana Jelčića ml. a na inicijativu društva »Istra« sabrana je od Istrana i pokojnikovih kolega svota od Din 730.—. Priloge su dali’ Dr. Ivan Pruđau Din 30, Lujo Juričič Din 50, Kruno Ivaniševič Din 50, Berislavj, Rak Din 10. Ivan Buič Din 20. Poropat Matko Din 10, Rudolf Jugovac Di.i 10, Jakov Pečar Din 20, Jakov Lazarić Dii: 10, Franjo Renar Din 10, Ante Jurlina Din 10, Josip Rosanda Din 10, Živko Vukovič Din 10. Blaž Ujčič Din 10. Jakov Muha Din 10, Josip Šajn Dir 10, Karlo Krašovec Din 10, Franjo Burič Din 10, Tihomir Cukon Din 10, Zvonimir Burič Din 10, Petar Crnobori Din 10, Stanko Ćuk Din 10, Jakov Mihaljevič Din 10 Josip Zovič Din 30 Radništ o i namještenici Ratne mornarice Din 370 ukupno Din 730. Od ove svote nabavljena su đvi cijenca: društva »Istra« i vijenac pokojnikovih drugova, dok je preostala svota uručena obitelji pok Jelčića. Izjava zahvalnosti. Povodom smrti mog neprežaljenog sina Ivana, nalaže mi dužnost, da se najtoplije zahvalim svima, koji su i ukazali svoje toplo saučešće i koji su zemne ostatke otpratili do zadnjeg počinka. U urvom redu neka Je hvala društvu »Istra«, koje je o smrti mog Ivana odmah izvijestilo cjelokupno članstvo. Hvala tajniku »Istre« kao i g. Hiršu. koji su se tako lijepo oprostili sa mojim pok. sinom, kao i svima onima, koji su mi u toi teši- ; nesreći, koja me snašla, ukazali svoju topir sućut i bratsku pomoć. — Ivan Jelčić stariji sa suprugom i djecom. ZA PROSLAVU DESETGODIŠNJICE JUGOSLO-VENSKE MATICE U ZAGREBU DAROVALI SU: Celje. Podružnica Kreditne Ljubljanske Banke darovala Din. 50.—. Cerić, z. p. Nuštar. Dtirr Josip, upr. osn. škole sabrao je din 34.—. — Darovali su: Dtirr Josip din: 10, Vučević Nada, učit. din 10.—. — Po 5 din: Kovačevič Stjepan. Po 2 din: Balić Evica», Durr Anica, Beladovič Matija. Po 1 din: Marinkovič Ivo, Kvintus Marija, Štitić Mato. Crikvenica. — Poglavarstvo upravne općine darovalo je Din 250.— Crikvenica. Jugoslovenska banka. đ. d. sabrala je din 55.—. — Darovali su: po 10.—: Luka Gr-žičić, Dragutin Tintić, Martin Gregurić. — Po 5 din: Vinko Matejšić, Ivan Rušić, Marta Mihelič, Marijan Vučić, Mladen Stern. • *<* PMOMerwf. Z « G n r. B GUSTAV I L I C TEG. 67.8« TRGOVINU CVIJECA ti stroffoin središtu vrlo dobro uvedenu, prodaje se radi odlaska iz Zagreba uz vrlo povoljnu cijenu ili bi se primio kom-pagnon(niea) preuzeo inli event. i uložnice Prvo hrvatske štedionice prema sporazumu — Pobliže agencija »Argus« Petrinjska 2-____________________ U DALMACIJI prodajem nedaleko Splila velike 1 vrlo rentabilne stanitene objekte, koji vrijede oko 2,500.000 dinara iznimno ispod cijene za gotov novac za cea 1,200.000 dinara. Pobliže agei-cija »Argus«, Zagreb, Petrinjska 2.___________________, KOMPLEKS od 25 kat. jutara tik Zagreba sa uredjenim zgradama za kamenolom, krečanu (vapncnice), proizvode iz umjetnog k mena, pijesak itd. prodajem vrlo povoljno za gotov novac, cijena cca Din 500 000. Sigurno uložen kapital. Pobliže agencija »Argus«, Petrinjska 2.______________ NOVU MODERNU TROKATNICU u središtu sa 2 ul. trgovačka lokala, više vrlo lijepili modernih stanova sa najmodernijim Uotnfortom providienili plin, elektrika, vodovod i kanalizacija provedena, rketi. Kuća ima kolni ulaz, betonirano dvorište. Prodaje se za cca 1.«50 000 dinara, agencija »Ar-gus«, Zagreb. Petrinjska ui. 2.__________Ul 10-242) KRASNU NOVU VILU U TUŠKANCU sa 7 lijepMi i velikih soba. hali i sav najmoderniji komfmt, oko 8200 čet, hvati parka, vrta. voćnjaka i vinograda — prodaje se vrlo povoljno t’ij. upiti1 na »Argus«, Petrinjska ni. hr 2-____________ (2129) VILU NOVU u blizini Merknrovog sanatorija sa 1 stanom od 3 sobe. baila i sav najmoderniji komfori, 1 stan od 1 sobe sa komfortom, te stan za pazikuću, oko 200 čei. hv<, ; vrta i voćnjaka ograđjeno, sve leži na vrlo lijepom mjestu, prodajem za 850.000 dinara »Argus«, Zagreb, Petrinjska ul. 2. 2161 INDUSTRIJSKI OBJEKAT sa vrlo masivnim tvorničkim zgradama i vei. zemljištem oku 2000 čet. hvati — industrijski kolosjek — prodajem vrlb povoljno, pobliže »Argus«, Zagreb, Petrinjska ul. hr, 2.___________________________________ LIJEPO GRADILIŠTE NA KSAVERSKOJ UESTi za gradnju vile — prodajem po 900.- dinara t čet hvat, »Argus«. Zagreb, Petrinjska ul. hr, 2. VILU NOVU u blizini čierkurnvog sanatorija sa 1 stanom od 3 sobe, hail i sav najmoderniji komfori, 1 stan cd 1 sobe su komfottom. te, stan za pazikuću, oko 200 čet. hvati vrta i voćnjaka, ogra-djeno — sve leži na vrlo lijepom mjestu, prodajem za cca dinara 350.000.—, »Argus«, agencija, Za-geb, Petrinjska ul. br. 2. (5161).________________. LIJEPU VILU na Hercegovačkoj ulici sa 2 stana (2 i 3 sobe) sa komfortom. uutogaraga - ovi-jetnjak i t. d.. prodajem za cca 450.000.— dinara, primam djelomično uložnice Prve hrv. štedionice. — Pobliže »Argus«, agencija, Zagreb, Petrinjska ul. br. 2. (2169). ______________ VELIKU TRGOVAČKU KUĆU U ILICI sa višt ul. trgovačkih lokala — poslovnih prostorija, kolni ulaz — vei. dvorište — još nekoliko gradilišta, vrlo dobro ukamaćenje — prodajem za cca 6,000.000,— dinara, potrebno u gotovom 3,000.000.— dinara, ostalo može kupac preuzeti dugoročnu po-voljnu amortizaciju. Pobliže »Argus«, Zageb, Pe trinjska ul. br. 2. (36-17). P. RIBARIČ ZAGREB, PETRINJSKA ULICA 83 Vlasnik dvaju dobro snabdjevenih dućana. Veliko skladište cijelokupne opreme za gg. oficire, žandarme. policiste, carinike, željezničare te civiliste. Izradba svih vrsti kapa i uniforma. Petrinjska ulica 44 trgovina špece-rajske robe i delikatesa uz znatno snižene cijene, roba na ogled bez obaveze \4-• »v,$m rezer virano za veletrgovinu papirom i Ijepenkom LÀ VOSLA V STEINER, MG REB Preselenja uz umjerene cijene i jamstvo šteta obavlja S» Spitzera TRANSPORTNO I OTPREMM2ČKO D. D. Sags>eb, Ilica 16. I. Telefon 55-39 Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28/n. — Urednik: Ive Mihovilović, Jukićeva ul. 36. — Za uredništvo odgovara: Dr. Fran Brnčić, advokat, Samostanska 6. — Tisak: Stečajnina Jugoslovanske štampe d. d., Zagreb, Masarykova 23a. — Za tiskaru odgovara: Rudolf Polanović, Zagreb, Ilica 131.