KRALJE'''
- '
UPRAVA ZA ZAŠTITU
KLASA 53 (1)
'V
O VENACA
INDUSTRIJSKE SVOJINE
IZDAN 15. januara 1923
PATENTNI SPIS BR. 664.
Peter Bergell i D-r Paui Boli, hemičari, Berlin.
Postupak za potpuno ođgorčenje vučjaka.
Prijava od 26. maja 1921.	Važi od 1. juna 1922.
U svrhu posvemašnjeg otstranjenja gorčine kod vučjaka (lupinus) upotrebljavala su se do sada različna topiva (razlučine), kao voda, vodenasta otopina alkalikarbonata, razrijedjena natronova lužina, amonijak, hlorkalijeve i Mor-natrijeve otopine, razrijedjene kiseline, te konačno i organska topiva (raslučine).
U svim tim topivima (razlučinama), topiva je gorka tvar, te se razločuje.
Skopčano je ali sa poteškoćama i sa dugim opetovanim ekstrakcijama, dok se neraskoma-dani vučjak posve razgorči tj. dok se postigne da bude potpuno slobodan od gorke tvari.
Stanovite razlučine (topiva) od ovih, naročito pak alkalička topiva i kiseline promije-njuju vučjak u pogledu teka i izgleda štetno, jer se kroz njih bjelančevine denaturiraju.
U novije vrijeme pokušalo se otstranjenje gorčine kod vučjaka i na taj način postići, da ga se u mnogo vruće vode kvasilo (smekša-valo) zatim sa svježom vodom kratko vrijeme a na to sa vrlo razredjenom otopinom kuhinjske soli sat i pol kuhalo, uslijed čega su zrna u toliko razgorčena (od njih otstranjena gorčina) bila da su se kao krma hranivo za stoku i perad upotrebiti mogla.
Kod ovoga postupka otstranjuje se gorka
tvar poglavito sa mnogo vruće vode, dugim djelovanjem iste putem luženja.
Kuhanje ali donosi sobom posvemašnju koagulaciju i ujedao denaturaciju bjelančevina.
Predležeće iznašašće im ade tu svrhu, da navedenim manjkavostima kod tih već poznatih postupaka predusretne i da ih otstrani.
Taj postupak se osniva na novoj spoznaji, da se vučjak brzo razgorčuje (riješava gorkih tvari), ako se nastoji, da se kroz neprestanu osmotičku izmjenu u vodi topivih tvari što ih plod sadrži to razgorčenje postigne i ako se na tu izmjenu važnost polaže.
U tu svrhu utječe se na oljušteni i neo-Ijušteni vučjak tako, da se uz do 00 stupnjeva 0. povišenu temperaturu na isti opetovano puta za redom izmjenice sa različitim tekućim topivima utječe, dok nije potpuno razlučenje od gorkih tvari t. j. otstranjenje ovih postignuto.
Na to se ta smesa poznatim načinom suši.
Kao topiva (razlučine) dolaze u prvom redu u obzir voda i razredjena otopina kuhinjske soli.
Svrsi je shodno, da otopina kuhinjske soli bude najmanje 2%.
Ovim novim postupkom uspjeva ekstrakcija brzo i temeljito uslijed jako osmotičke struje, koja se u plodu postizava.
S DIN.
Gubitak na bjelančevinama napadno je malen s razloga, što bjelančevine u toploj vodi samo nabubre a u rastopini kuhinjske soli opet netopljive postaju.
U svrhu ljudske prehrane potrebno je potpuno razgoretnje (otstranjenje gorkih tvari), t. j. smanjenje čitavoga sadržaja alkaloida na manje nego jednu desetinu prvobitnoga sadržaja i to uz spriječenje svake denaturacije.
P I? I M J E R
1.	) 100 kg. neoljuštenog vučjaka razmekša se u dvostrukoj količini vode kod temperature od konstantnih 55—tiO stupnjeva C. kroz 3 sata. Zatim se voda sa 2—10n/o otopinom kuhinjske soli nadomještava, te se opet kroz 3 sata uz 55—60 stupnjeva 0. grije.
Vučjak se zatim na rešetima pere i ponovo 3 sata uz gornju temperaturu sa vodom ex-trahira.
Nakon još jednokratnog postupanja sa otopinom kuhinjske soli i na to sa vodom, dobivamo vučjak u posve razgorčenom (od gorkih tvari slobodnom) stanju.
Ovaj produkt oslobadja se tada od glavne količine vode zračenjem na zraku te se konačno uz umjereno grijanje potpuno na su-šilima (u pećima sušilnicama) suši
2.	) 100 kg.neoljuštenog vučjaka nakvasi se u dvostrukoj količini vode kroz 3 sata uz temperaturu podržavnu na55—60 stupnjeva O., zatim se vučjak oljušti, te se s njime kao gore postupa s tom razlikom, da se upotrebljava samo 2 do 5% otopina kuhinjske soli.
Za provedenje gornjeg postupka služe naprave kakove se za e.vtrakciju sječke odrezaka sladorne repe upotrebljavaju.
Odresci (sječke) sladorne repe pune se kako je poznato u velike željezne valjke tzv. diffiiseure, koji su poredjani od 7 do 14 u redu ili okrugu i zatim se isti sistematski sa vrućom vodom e.vtrahiraju tako, da potonji uvijek kroz vod cijevi iz jednoga diftuseura i čitavi red suc-cesivno prolaze; na ovaj način evtrahira se najprije šećer iz sadržaja prvoga diftuseura, tako da se od sladora oslobodjeni odresci izvaditi i sviježim odrescima repe nadoknaditi mogu, na koje se tada voda, koja je kroz sve ostale diffuseure prošla navodi i iz istih još nešto šećera sobom povlači.
Nakon nekog vremena oslobođjen je drugi treći i t. d. diffuseur od šećera, na što se sadržaj istoga takodje svježim odrescima nadomještava i neprestano sok (diffuziona voda) dodaje, koja se za tim navodi u najzad-nji napunjeni dakle najsvežiji diffuseur i iz ovoga za daljnu preradbu odvodi. Izmedju diffuseura namještene grijalice dozvoljavaju,
da se sok stalno uzdržaje u temperaturi od 50 do 60 stupnjeva 0.
Pokušaj da se ovaj postupak i kod razgor-čenja (otstranjenja gorčine) vučjaka uporavi, razbio sena tom, što kontinuirana struja vruće vode ili vruće vodenaste otopine soli na nikoji način nedostaje da se vučjak oslobodi otrova odnosno gorkih, tvari; i opetovano puta uzastopce provedena struja ne može— bez obzira na kroz to nastupajuće bitno poskupljenje postupka — dostajati, da se time postigne za upotrebu podesni produkt; velika razlika izmedju postupka kod dobivanja šećera i razgorčenja vučjaka sastoji se naime u tomu, da se kod prvoga najveća važnost polaže na šećerni sok, ne na preostatak, izložene odrezke, koji se u krmu preradjuju, kod drugoga pak, što se samo preostatak upotrebljava, i da vučjak svoje alkaloide u bitnosti čvršće uzdržava, nego li odresci repe šećer.
Napunimo li dakle sve diffuseure sa vučjakom i pustimo li na potonjeg kroz zato potrebno vrijeme od 2—3 sata e.vtrakcionu raz-lučinu (otopinu) bez struje utjecati, dolazi do iskustva, da temperatura u dirfuseurima znatno pada, jer je ugrijanje tekućine samo u spoljnim cijevima aparata moguće i da osim toga usled svoje velike težine (oko 100 Mtc) stisnuta masa vučjaka sa e.vtrakcionom tekućinom ne dolazi dovoljno u doticaj.
Obje ove okolnosti, padanje temperaturo i maleni doticaj vučjaka sa tekućinom ne dopuštaju da se tim načinom postigne uporabivi konačni produkt.
Iznašlo se ali, da naprava diffuseura po-svemašnjem razgorčenju (otstranjenju gorčine) vučjaka ipak vodi, ako spomenuti postupak na taj način promijenimo, da dva posljednja krajnja diftuseura kolone pustimo slobodne od vučjaka (ne napunimo vučjakom) i naprotiv jednoga od ovih sa evstrakcionom tekućinom napunimo. Potisnemo li potonju k sledečem diffuseura, koji je kao svi srednje-ležeći sa vučjakom i evtrakcionom tekućinom napunjen, dolazi čitava količina tekućine svih diffuseura u jednolično gibanje, kod čega tekućina predzadnjega diituseura u zadnji prazni ističe; iz ovoga biva tekućina opet natrag potisnuta i t. đ., kroz ovo potiskivanje amo i tamo te evtrakcione tekućine postizava se potpuni doticaj sa vučjakom i održanje konstantne potrebne temperature, što je za proizvodnju upotrebivoga tj. potpuno od otrova i gorčine oslobodjenoga konačnog produkta od o-sobite važnosti.
PRIMJER:
U diffuseure jedne kolone izuzev oba krajnje stojeća nameće se toliko vučjaka, dok aparati nakon dodavanja vruće vode i nakon
iza ođ prilike 2 sata dovršenoga nabubrenja plodova nisu skoro sasvim napunjeni. Jedan od krajnje stojećih diffuseura napuni se vrućom vodom. Zatim se pomoću pretlačenja u krajnje stojećem dii'l’useuru se nalazeće količine vode u slijedeći diffuseur proizvodi kontinuirana struja, koja biva prekinuta u onom času, kada je voda predzadnjega diffuseura u zadnji diftuseur ušla.
Sada počinje suprotna struja čitave tekuće mase, time šta se voda iz zadnjega dilfu-seura u pjeđzadnji potiskuje usljed čega masa tekućine svih diffuseura dolazi u gibanje u smjeru natraške i to dotle, dok se prvi diffuseur opet sa svojom prijašnjom količinom tekućine napuni.
Ovaj se postupak toliko puta ponavlja, koliko vremena iziskuje zarazgorčenje propisano vrijeme od 2 do 3 sata.
Aparati sa grijanje (grijalice) u zdržaju kroz čitavo to vrieme temperaturu od 60 do 70 stupnjeva.
Kada tada na mjesto vode dodje razluČina soli, biva sa ovom potonjom sva voda iz diffuseura van potisnuta te time počinje drugi dio razgorčenja, koji se dogadja Ltim načinom kao onaj s vodom. Kada je nakon opetovanog izmjeničnog postupanja sa vučjakom sa vrućom vodom i vrućom otopinom soli prema gornjem postupku potpuno razgorčenje odnosno otstranjenje gorčine i otrova postignuto, bivaju ditfuseuri ispražnjeni i nakon otoka tekućine prenosi se vučjak pomoću
elevatora U sušione, gdje se iia poznati nd-čin suši.
PATENTNI ZAHTEVI:
1.	) Postupak za potpuno razgorčenje (ot-stranjenje gorčine) vučjaka, naznačen time, što se na oljuštene i neoljuštene plodove više puta uzastopce izmjenice sa raznim vodenastim razlučinama djeluje i kod toga postignuti jaka osmotićka reakcija (djelovanje) izmjenu goike tvari izaziva.
2.	) Postupak po zahtjevu 1, naznačen time, što se postupak u vrućini i to svrsishodno kod temperature od 60 stupnjeva C. provodi.
3.	) Postupak po zahtjevu 1, naznačen time, što se kao topiva (razlučne tvari, razlučna srestva, upotrebljavaju vruću voda i otopina kuhinjske soli.
4.	) Postupak po zahtjevu 1, time naznačen, da je otopina soli najmanje 2%.
5.	) Naprave za izvedbu tog postupka po zahtjevu 1, time naznačene, da u šećernoj industriji poznati điffusioni aparati na taj način do uporabe dolaze, da se svaka razlučina (topivo), opetovano puti uzastopce u nasuprotnoj struji kroz aparate potiskuje, nakou čega se po odtoku tekićine vučjak u sušionama za odreske šećerne repe suši.
6.	) Naprave za izvedbu postupka po zahtjevu I, time naznačene, da se samo srednji diffuseuri sa plodovima napune a oba krajnje stojeća aparata ne.


,


.
.
i
t)(_:	<	-
■

t ■
,9xnii fre^iir^Bu ,i ,, n
■
’
‘
. .■ .. ..
■:	UJi; 'i
' -	■ i
■i" ■	...

.

fV; n,. :. ii! ■ iiii	i>s;'

■ ' f
■
|!i iVUNj' . Itli :.j! ■	: -	' • •	. i ... '	■
;	.	■ -vifi	.-V' ■ - a;:v' ■
tf
s





■



						
						
						
						
						
						
•						
			.			
		■				
				.		
						'
					.	
						
		'		■		
	•					
						
■						
						
						
						
						
						
	.			■		
	1