PoStarina Broj 1. Zagreb, 5. januar 1935. Pojedini broj stoji 1.50 dinara tl Sasu. dok svjetska štampa piše o S Ifilillffl JsHHk priblizcnju Francuske i Italije, te o 1 ItMfsIsS «liRSSgiffik HhJShSP HBBMM Potrebi približeni» Jugoslavije i Italije, 3 PSKgfl| KHgSSRRl hHh» AiBBiaMk jz Julijsko Krajine dolaze slrašnc v.- 9 ÌImSIìÌI »Ì§il§llÌlsISk SiiSffillli AKsSxSiffl jSKsKfSsSviisk Jesti o novim političkim umorstvimc. I Izmedju Italije i Jugoslovcna pono je I -— «—1 r™ wli r1 IBI^ Jugoslovani, zaboravite nikada mu- čenička imena dvaju Jugoslovana palih od fašističke? olova: SREĆKO LIKAR * FRANC KLEMENČIČ naši su novi heroji. Njihova krv pada na obraz Italije i na savjest one Evrope. koja neće da zna za istinu i pravdu! CLASliO SAVEZA JUGOSLOVENSKUl EMIGRANATA M JULIJSKE KRAJINE FRANCUSKA, ITALIJA I JULIJSKA KRAJINA Francuski ministar vanjskih poslova g. Lavai otputovao je sinoć u Rim. To je do-godjaj od velikog značenja. Francuska i Italija žele da se približe. Stvari se ne razvijaju doduše lako i jednostavno kako se je ispočetka mislilo. Izgleda da g Lavai neće u Rimu postići sve ono što želi, jer ima više stvari koje dijele Italiju i Francusku nego onih, koje ih približavaju. Posljednjih dana opazilo se je kako su velike zapreke tom sporazumu. Još je jednom došla do izra z_aia jedna stara istina: do se fašistička Italija i Francuska ne mogu naći na istoj vanj-sko-političkoj liniji, jer fašistički imperijalistički program to ne dozvoljava. Fašistička vo.njska politika ima svoje ciljeve, koje Mussolini ne može napustiti ne želi U da likvidi-dira i sam fašizam Ratnička ideologija, ekspanzija, imperij, hegemonija u Srednjoj Evropi, apsolutno pravo na Jadran, aspiracije na Dalmacija, revizionizam — to su sve bitni elementi fašizma. Da se približi Francu-gkoj Mussolini bi se morao svega toga odreći, a on to ne može da učini, jer bi time fašizam izgubio svoje glavne karakteristike. U Parizu to znadu, ali su ipak pokušali da u Rimu pregovaraju, misleći, da će se Mussolini u sadašnjem teškom momentu, naročito s obzirom na lošu vanjsko-političku situaciju Italije i s obzirom na finansijsku nevolju Italije, — pokazati sklonim da ■popusti u nekim stvarima Rezultati su medjutim nikakvi. Mussolini ne popušta. Njemu bi dobro, došlo francusko prijateljstvo, on to prijateljstvo želi, ali on bi hHo da do toga đo.dje na taj način, da se Francuska odreče svojeg pravca i podlegne rimskim namjerama i tendencijama. Mussolini želi, da mu Francuska dade koi,cesije u Africi, ( povrh toga 'da mu dade i slobodne rv'-u ti Srednjoj Evropi. Francuska medjutim ističe, da se ona ne može odreći svojih prijatelja, naročito ne Jugoslavije i Male antante. Zato je g. Lavai tražio od Mussolinija, da se odreče protufugoslovenske re-.vizinniRičkrt politike, dojade neke garancije s obzirom na sigurnost jugosiovenStcih granica, da dade u tom pogledu jednu preciznu izjavu. Nekoliko su dana o tome vo-djeni u Rimu pregovori, ali bez uspjeha. Mussolini se ne može odreći Madžarske i revizionizma, on ne želi da dijeli upliv u Srednjoj Evropi s Malon antantam, on ne seli da daje izjave o poštovanju Jugoslavije .. . Jasno je, da Francuska ne može da sklapa s Italijom sporazum kad stvari tako stoje. G Lavai će u Rimu ipak pokušati da nešto jičini, ma da su nade zato male. Ima čak u francuskoj štampi glasova, koji kažu, da će se glavni problemi samo pretresati, a da se o njima neće donositi još zaključci, nego te se odložiti za neko vrijeme... To će se po svoj prilici dogoditi i s pitanjima Srednje Evrope i s pitanjem talijansko-ju-goslavenskih odnosa. Sve će svršiti manifestacijama, a rezultat će biti daleko ispod ramjih francuskih iščekivanja. Francuskoj je danas potrebno i to manifestovanje, radi odnosa prama Njemačkoj pred sarski plebiscit i zato Lavai i ide u Rim, makar i po male rezultate. O rezultatima puta g. Lavata govoriti ćemo u idućem broju, dotle će se mnoge stvari bolje razjasniti. Sad. želimo da se osvrnemo na jedno pitanje koje nas specijalno interesuje. Povodom ovih najnovijih pokušaja fran-cusko-talijonskog žbliženja, kao i u ranijim sličnim slučajevima, došla je opet do izražaja jedna karakteristična pojava: ne govori se i ne piše o jednoj od najvažnijih spornih, točaka — o pitanju Julijske Krajine. Istina je, oficijelno, diplomatski to pitanje s-ne postoji«, ono se ne javlja kao konkretna tačka dnevnog reda, ali je to pitanje jedno od najvažnijih psiholoških fak-tora u srednje-evropskim odnosima, u odnosu Italije i Jugoslavije, te prema tome i u odnosu Italije i Francuske, čak i onda, kad .. svf., drugo što dijeli Italiju od Jugosla-vije bilo s uspjehom likvidirano, kad bi se Italija odrekla revizionizma i svoje politike u Austriji, kad bi se odrekla i Dalmacije, ako se ne bi riješilo pitanje Jugoslavena. u Julijskoj Krajini ništa ne bi bilo postignuto. Kad Jugoslaviju i Italiju ništa drugo ne bi dijelilo, dijelio bi ih strašan postupak nad Jugoslavenima u Julijskoj Krajini. To je dovoljno, da izmedju dva na-r°da živi stalno neraspoloženje. Diplomatski može da se uspostavi »prijateljstvo«, ali bi medju narodima ostala napetost, a to je rnr°j, • ^ svijetu, a naročito u Parizu, mo- 1 bi mnogo više o tome da vode računa. postavijo, nije u revizionističkom taboru na ne može da traži danas od Italije oficijelno da se ona odrekne Julijske Krajine, ali Jugoslaveni imaju pravo, da se brinu za svoje sunarodnjake i da za njih traže bolje uslove života kad su na dnevnom redu odnosi Italije i Jugoslavije. Sve dok se to ne postigne Jugoslaveni ne mogu Italiju smatrati prijateljicom, čak ni kad bi. se to diplomatski forsiralo. Diplomatija će morati da računa sa tom stvarnošću, jer će u slučaju da predje mimo toga sve ono što bude gradila — gra- JULIJSKA KRAJINA ULAZI SA DVIJE NOVE ŽRTVE U NOVU GODINU ■ a • ZOPET ŽRTEV FAŠISTIČNE STRAHOVLADE izletni dijak Ss*ečko Likaš« ustreljen od £aš!stov umorjen na pragu hiše! Idrija, decembra 1934. Mirna gorska vasica Vojsko nad Idrijo je na božične praznike bila pozorišče groznega političnega umora. Na Božič, ki je praznik miru in sprave, so fašisti ubili na pragu njegove hiše 17-letnega Srečka Likarja, gojenca petega razreda škofijske gimnazije v Gorici, ki je prišel za praznike v svojo rojstno hišo. Kdor je poznal prijazno vasico Vojsko, ki leži nad 1000 metrov visoko in kamor so pred vojno tako radi hiteli Idrijčani in tudi iz bolj oddaljenih krajeb prijatelji prirode in planin, je ne bi danes več spoznali, kjer je bil prej patriarhalni mir, ki ga prijetno prekinjala samo naša lepa pesem, vlada danes strah in groza. V vasi, ki šteje komaj 92 hiš, ki pa so daleč na okoli raztresene, ima že od okupacije leta 1918 dalje sedež močna karabinjerska postaja, ki šteje stalno osem mož. Kakor ne bi to zadostovalo, se je pred dvema letoma nastanila v vasi še fašistična milica z devetimi miličniki. V zadnjem času pa ima staino bivališče v Vojskem tudi močna patrulja finančne straže, dasi je Vojsko razmeroma daleč od meje in visoko na hribu. Domačini iz doline, zlasti iz Idrije, pa sploh ne smejo na Vojsko, kajti ves hrib je postal v zadnjem času grozna trdnjava. Povsod so kaverne, predori, v'o-jaške ceste. Nikjer se ne smeš ustavljati, kajti sicer ti preti kazen in zapor. Edina gostilna v vasi, kjer so se ustavljali lahko tujci tudi čez noč, je bila stara Likarjeva gostilna, ki jo je po moževi smrti leta 1926 vodila Štefanija Likar, ki šteje danes 40 let. Po moževi smrti se je v drugič poročila z nekim Kacinom, ki pa je pred dvema letoma tragično preminul pod vinskimi sodi na poti iz Gorice. Iz prvega zakona je imela Likarjeva 4 otroke: sedaj 23-letno Valerijo, 20-letno Zofijo, 19-ietno Julko in 17-letnega Srečka, iz drugega pa maio Marijo, ki je sedaj v tretjem letu. Pri njih je med drugimi tudi vedno prenočeval trgovski zastopnik Srečko Bajt iz Idrije, kadar se je oglasil po svojih poslih na Vojskem. Ko so letos spomladi varnostne oblasti začele preganjati Bajta, so tudi Likarjevi prepovedati, da bi mu dala v svoji hiši prenočišča. Pred pol leta je bil Srečko Bajt koniiniran in odgnan na otok Ponza. Likarjeva je imela od tistega časa vedno sitnosti z oblastmi. 4 novembra pa so se pripeljali na Vojsko komisar in veliko število agentov iz Gorice. 12 karabinjerjev je obkolilo Likarjevo hišo, kjer se je vršila preiskava, ki je trajala do pozne večerne ure. Nihče ni smel med tem v hišo, nihče, ki je bil zunaj (med temi niti najstarejša domača hči) ni smel v hišo. Štefanijo Likarjevo so agentje peljali s seboj v Idrijo, da jo zaslišijo. Ker ni bilo matere drugi dan domov, so se ifile njene hčerke za njeno usodo, po- V iAIERUi JE 0 HO FABJAHCiO Uhi! ga je SsšisioviiUi 'T^orist Babuder «Jr IvJr ... v. Hladnokrvno in nekaznovano ubijanje naših ljudi Materi ja, 1. januarja 1935. Pred tednom dni se je dogodila v naši mirni vasi krvava tragedija, ki je globoko odjeknila po celom našem zasužnjenem okraju. Narod je ves zbegan in preplašen; skoraj brez besedi iz strahu pred novimi žrtvami. Prosluli Josip Babuder iz Materije št. 12, star 30 let, ki opravlja že več let službo občinskega sluge in priganjača črnosrajčnikov. je hladnokrvno izpaiil na svojega sovaščana Franca Fabjančiča, starega 32 let, družinskega očeta 4 otrok, 3 strele iz revolverja in ga na mestu umoril. Tako je zločinski Babuder, ki je kakor rečeno najzvestejši oproda črnosrajčnikov in že več let vnet preganjač našega življa ga očeta in sina najpoštenejše kmečke družine, kakor tudi zvestega sina našega naroda. Pokojnik namreč ni opustil nobene priiike, da ne bi zbral okoli sebe svoje sovrstnike in ž njimi zapel našo domačo pesem. Morilec Babuder ni mogel pozabiti, da je pokojni vzgajal svoje otroke v materinem jeziku in neprikrito vedno in povsod grajal odpadništvo in izdajstvo morilca. S svojim življenjem je plačal svojo poštenost in narodno zavednost. Morilec seveda se mirno sprehaja še nadalje po naših vaseh in celo baha s svojim dejanjem. Sodnija je uvedla preiskavo, toda morilec kljub temu pričakuje nagrado, katera mu kakor izgleda ne bo izostala, ker umoril je le poštenega in zvestega sinu ju- izstrebii iz naše srede poštenega družinske' gosiovenskega naroda. Mati koit£inivana, a sin sebno mala Marija je bridko jokala, odkar so ji hudi možje odpeljali mater. Šlo se v Idrijo povpraševat pri sorodnikih, ali se ni morda mati pri njih ustavila Nikjer niso o njej nič vedeli. Pri policijskem komisari-jatu so jim pa povedli, da so jo gnali ukle-njeno v Gorico. Hitele so v Gorico, toda matere niso smele videti. Cez teden dni pa so prejele vest, da so mater koniinirali. Resnično je bila izgnana za dobo petih let na otoke. Gostilniške prostore so zapečatili, tako da so smeli njeni otroci ostati le v treh sobah lastne hiše. Dejansko so biii vsi pod strogim policijskim nadzorstvom. Dejstvo je, da niso smele hčerke zvečer po mraku iz hiše in da je bila hiša stalno zastražena. Za praznike se je pripeljal na dom, kjer je viadala žalost in jok. 17-Ietni sin, ki pohaja peti razred škofijske gimnazije v Gorici. Tudi on je imel v zadnjem času sitnosti s svojimi predstojniki, ki so ga po nalogu prosiuiega sedanjega goriškega nadškofa Margottija s silo hoteli obleči v črno fašistično srajco. 27 decembra zvečer pa se je odigrala grotna tragedija. Ko je mladi Srečko Likar stal na pragu svoje hiše, je bil zadet od fašističnega svinca. Finančna stražnika, ki sta stala pred hišo, sta končala mlado življenje nadebudnega fanta. O groznem zločinu ni bilo nikjer poročila, celo v domači vasi vlada grozoten molk. Još jedna žrtva fašističkog nasilja Černetič iz Knežaka vratio se smrtno bolestan iz fašističke tamnice Knežak, januara 1935. Nekako pred godinu dana bio je uapšen jedan naš mladič zvan Černetič mladji pod sumnjom. Bio je zatvoren 8 mjeseci, a da mu se nije mogla dokazati ni kakva krivica. Ove se je dane vratio kući. Kada je Černetič bio uapšen bio je potpunoma zdrav i lijep mladić, a vratio se je sav izbatinan i izlomljen, a k tomu još i sušičav Tuberkulozu je dobio u podzemnim zatvorima. Bio je zatvoren u Trstu kod »Jezuita«. Čim je došao kući morao je leći u krevet zbog bolesti, a do danas on se iz kreveta nije digao. Bio je to vrlo dobar mladić i od cijelog našeg sela poštivan. Vrlo nam je teško zbog njega i bojimo se, da će jedan ovako mladi čovjek da legne u prerani grob i to samo zato što je bio pošten. Divlja fašistička zvijer još se nije dovoljno napila naše krvi. diti na pijesku. A pogotovo se ne smije dogoditi to, da se eventualno od Jugoslavije iraže i daljnje žrtve u pitanju Jugoslavena pod Italijom. Ona je v tom pogledu učinila i suviše krvave žrtve. Svako sporazu-mjevanje s Italijom može se zamisliti samo s koncesijama od strane Italije, a nipošto pod cijenu bilo kakovih novih žrtava na račun Jugoslavena u Julijskoj Krajini, na Sletu naše- emigracije, na štetu našeg nacionalnog ponosa i prava. O tome, kakve bi koncesije imala Italija da dade našoj manjini, ne ćemo govoriti — malo i zato, jer ne vjerujemo da bi ona bila na to sklona. Jlli pretpostavimo, da ona tu sklonost pokaže: najmanje što treba tražiti bilo bi uvodjenje zaštite manjine po uzoru na onu zaštitu na koju je obavezana Jugoslavija. Ne, nipošto se ne bi smjelo dogoditi, da se čitava stvar svrši jednostavno time, da se Italija odreče aspiracija na Dalmaciju, a da Jugoslavija izjavi, da je nije briga sa Jugoslavene u Julijskoj Krajini. To ne bi bila nikakova cijena za našu žrtvu, to su situacije, koje se ne mogu uporedjivati, to je mišljenje naivnih, a ne onih, koji stvari solidno poznaju, realno ocjenjuju. Jedan od takvih realnih političara bio je blagopokojni Kralj Aleksandar, koji je imao u Parizu da tretira i tu našu stvar, u kompleksu pitanja postavljenih prije zamišljenog polaska Barthoua u Rim na pregovore. O tome se nije pisalo, ali je ipak jedan trag te namjere ostao u francuskoj štampi. U pariškom »Malinu« je po Kraljevoj smrti napisao diplomatski suradnik Henri de Korab, da je i pitanje Julijske Krajine imalo doći na tapet prije francusko-talijanskih pregovora ... Kad se o tome govori i piše, treba apsolutno voditi računa o nekim osnovnim stvarima, koje su bitne za odnos Italije prema manjinama općenito a prema Jugoslavenima u Julijskoj Krajini naročito. Tu opet dolazi u obzir bitnost fašizma, doktrina i principi, državni sistemi i imperijslce pozicije. Fašizam ne priznaje manjine već zbog načela o integralnoj naciji, koja je država, a specijalno ne priznaje jugoslavenske manjine zbog problema ratne, nacionalne granice prema istoku. Ta načela i široko zasnovanu asimilacionu praksu Mussolini ne će napustiti, to možemo da držimo gotovo sigurnim. Ali to nas uvjerenje ne smije spriječavaii da u slučaju potrebe, u velikim diplomatskim momentima ne nastupimo ipak s našim traženjima. Ako ništa drugo konstatovat će se prava odgovornost. A u svojoj argumentaciji ne zaboravimo istaći, da i g. Mussolini, ma da ne priznaje naše manjine i naša prava, postavlja prava talijanskih manjina na Malti i u Tunisu kao uslov za prijateljstvo s Velikom Britanijom i Francuskom .. Naročito nemojmo zaboravili ono, što je Mussolini u svom milanskom govoru pred nekoliko mjeseci rekao. U našem prevodu glasi taj dio njegovog govora ovako: »Naši odnosi sa Švicarskom su najbolji i takvi će ostati ne samo u bližih deset godina, nego za period, koji se može očekivati daleko duljim. Mi želimo sa m o, da bude očuvano i ojačano t al i- j anstv o T e sinsk o g kantona: i to ne samo u interesu našem, nego u prvom redu u interesu i zbog budućnosti švicarske Republike«. Tako glasi Mussolinijeva izjava o Švicarskoj prema tekstu govora kako ga objavljuje službena fašistička štampa. Oni. koji su Mussolinijev govor slušah na radin, mogli su čuti, da je Mussolini -elcao umjesto: &Noi desideriama soltanto.. « — »A condizione soltanto...« To znači, da je bio još i kafegoričniji. On je rekao da je priznavanje talijanstva Tesina uslov (condizione) prijateljstva sa Švicarskom. Medjutim i retuširan njegov govor to isto kaže. Smisao je ostao sasvim isti. Jednom riječju: Mussolini je postavio manjinsko pitanje u pravo svijetlo i učinio je izjavu, koja može da nam služi u borbi za slavenstvo Julijske Krajine, u borbi za dobivanje naših nacionalnih prava. Ta izjava Mussolinijeva od najvećeg je značenja i za Jugoslaviju kao ‘državu, zapravo v prvom redu za nju. Kad Mussolini postavlja Švicarskoj takve uslove za prijateljske odnose, svaka druga nacija može s većim moralnim pravom da ih postavi Italiji Mussolini postavlja kao osnovu prijateljskih odnosa sa Švicarskom »očuvanje« talijanstva Tesina. Ali on ide i dalje, on traži i »ojačanje« toga talijanstva. Ako on ima pravo na takav stav prema Švicarskoj, jednako pravo imaju i Jugoslaveni, kad je riječ o Julijskoj Krajini, naročito u ovakvim momentima, kao što je ovaj sada, kad se radi na francusko-talijanskom sbliženju. (im) DVANAEST MLADIH SELJAKA U ZATVORUZBOfi SLAVENSKE PJESME Margotti ukida sasvim naš jezik u crkvi Zagorje na Pivki, januara 1935. — U zadnje vrijeme nad nama u našim krajevima sprovadjaju ovdašnje vlasti pojačani teror. Čovjek ne smije više da uopće nigdje progovori riječ u svojem jeziku, jer je inače odmah uapse. U prošlom mjesecu bilo je u našem selu uapšeno 12 mladića zbog toga. što. su pievali naše narodne pjesme. Bili su odvedeni u Sv. Petar i tu su imali prvo preslušanje kod komesara javne sigurnosti. Nakon toga odvedeni su bili u Trst, gdje se nalaze još i danas. Teško nam je na srcu a i duši kada vidimo da se naša djeca i naši mladići zbog svoje mile majčine riječi i pjesme zatvaraju. Inače počelo se je nas i na drugi način mučiti. Mi smo do sada imali u našoj crkvi propovijed u našem jeziku, ali prošle nam je nedjelje saopćio naš župnik da od sada neće više propovijed držati u našem jeziku nego samo u talijanskom, jer^da je takvo naredjenje dobio od nadbiskupa Margotija iz Gorice. Mi proti ovoj uredbi ne možemo ništa da učinimo, jer smo pod prevelikim pritiskom, ali ako ovdašnje vlasti, koliko crkvene toliko i fašističke, misle da će ovim nešto postići, to se na veliko varaju, jer mi svojeg jezika nedamo, a njihovog ne trebamo HAPŠENJA RADI POŽARA FAŠISTIČKE ŠKOLE U KRVAVOM POTOKU Bio je uhapšen i Dušan Šišković, trgovac u Kozini Brezovica, decembra 1934. — U zadnje vrijeme kod nas se dešavaju čudne stvari, koje nas bacaju u očaj. Kao što je već poznato izgorila je škola u Krvavom potoku. Požar ove škole, koju su zapalili sami fašisti, bio je povod za mučenje nas Slavena u našoj Istri. Zbog ovog požara mnogo je bilo naših ljudi uapšeno. Među uapšenima su se nalazili i naša učiteljica i njezin muž, a s njima je bio uapšen i Dušan Šišković, trgovac iz Kozine. Svi su bili odvedeni u Trst, pod sumnjom da su oni kod ovog požara sudjelovali. Bili su zatvoreni 8 dana i svakog su ih dana po više sati preslušavali. Na koncu je dokazano da su potpunoma nevini, pa su pušteni. Istraga se medjutim nastavlja i mučenja zbog tog požara traju. ŠTIRJE MLADI STUDENTI IZPUŠČENI IZ ZAPOROV Tragedija naše mladine pod fašizmom. Reka, 30 decembra 1934. (Agis). Dne 5 decembra so bili aretirani v vlaku iz Reke v Trnovo štirje naši srednješolci, dva brata Rebec, Butinar in še neki drugi, za katerega ne vemo imena. Odpeljani so bili, kot smo poročali v koperske zapore pod obdolžitvijo protidržavnega rovarjenja. Ker jim niso mogli ničesar dokazati so jih končno izpustili. Vsi štirje fantje nosijo vidne sledove batin in mučenja in brez dvoma ne bodo nikoli pozabili surovega nasilstva fašističnih ječ. Povod njihove aretacije in nasilnemu zasledovanju oblasti ie bil slovenski jezik, ki so se ga posluževali v zasebnem razgovoru na poti v in iz šole. Število političnih kaznjencev Ženevski urad za statistiko je izdelal za prvih šest mesecev preteklega leta posebno statistiko o političnih kaznjencih jna svetu in pri tem ni vštel Kitajske, Mandžurije in Rusije. Razvidno je, da je bilo obsojenih na svetu 14.077 obtožencev na skupno 27.578 let ječe, 89 na dosmrtno Sečo in 94 na smrt. Koliko teh odpade na Italijo? — (Agis). »POPOLO DI TRIESTE« SE UZRUJAVA ZBOG PISANJA FRANCUSKOG LISTA »ECHO DE BELGRADE« Trst, januara 1935. — Tršćanski »Popolo« donosi bilješku, u kojoj je izražen veliki fašistički bijes zbog toga, jer je francuski list, koji izlazi u Beogradu* »Echo de Belgrađe« napisao da Talijani grade visoki- zid na sušačko-riiečkoj granici da bi spriječili bježanje Jugoslovena iz Istre pred fašističkim progonima. Ta aluzija o progonima upekla je fašistički list i on bijesni. UZBUNA U PULI ZBOG GLAr SOVA O UKIDANJU ARTILJERIJSKIH RADIONA Pula, januara 1935. U Puli je zavladalo veliko neraspoloženje,, jer se pronose glasovi, da će iz Pule biti premještena takozvana »Sezione staccata di artiglieria«, pa bi prema tome imao biti otpušten i onaj mali broj radnika, koji su zaposleni u arti-Ijarijskim radionama. U Puli se oko Božića i sad početkom nove godine govori samo o tome, jer Puli prijeti još veća bijeda nego što je sada trpi. VIA MUSSOLINI To moie da znači i »ulica Mussolini« i »ča ili proč Mussolini!« — kako su to i shvatili ovih dana Triestini. Oni su naime pod tablom, na kojoj piše — Via Mussolini — napisali: Meglio oggi che domani (Bolje danas nego li sutra) IZGON ŽUPNIKA TABACKYJA Neresnične obdolžitve povod za izgon — Glavni namen: iztrebljenje slovenskega duhovništva Reka, 27 decembra 1934. (A g i s). V božični številki našega lista smo prinesli vest o izgonu župnika g. Tabackyja iz Trnovega. Da bo ves potek tega dogodka, ki nam kaže kako krivično postopajo cerkvene in politične oblasti z našimi duhovniki, bolj jasen, bomo v naslednjem navedli še nekatere podrobnosti. Kot smo že poročali, so župnika Tabackyja po temeljiti hišni preiskavi, aretirali in s policijskim avtomobilom odpeljali na reško kvesturo. Tu so mu navedli vzroke, zaradi katerih so izvršili aretacijo. Nasilstva in politična preganjanja trnovskih duhovnikov so trajala že leta in leta, vedno z navidezno zmago oblasti. Toda kljub tej zmagi so prišli na mesta umrlih in izgnanih novi možje, ki so razumeli potrebe ljudstva in svojo misijo. Eden teh je bil tudi župnik Josip Tabacky. Izmišljali so si proti njemu vsemogoče, da bi ga spravili z mesta, dokler niso končno izrabili kot povod za izgon njegov odgovor, ki ga je dal materam 8 decembra na prižnici, ko so ga vprašale, če morajo res pošiljati svoje otroke k maši z italijansko pridigo. Župnik Tabacky, ki pa je staršem odgovoril s prižnice, da nihče ne more ukazovati kam naj gre kdo k maši, ni namreč vedel, da je za isti dan napovedana slavnost tašističnih mladinskih organizacij s službo božjo v bistriški cerkvi, ki naj bi jo opravil kaplan don Marco Mocellin. Kaplan ni o tem, kot bi sicer moral, obvestil župnega upravitelja, še manj pa seveda ga niso obvestile fašistične oblasti. Tako je po mnenju fašističnih oblastnikov izzvenel župnikov govor kot nekako hujskanje proti tej prireditvi posebno še, ker otroci niso prišli niti k slavnostni maši niti k fašistični prireditvi, ki se ie vršila v »Časa del ballila«. Ko je župnik - povedal merodajnim, da ni bil obveščen in torej tudi ni vedel za to prireditev in slavnost, so mu odgovorili, da se oni lahko ozirajo samo na to, kar je govoril. Med drugimi obdolžitvami je bil naveden tudi »uspeh« preiskave, ki so jo izvršili v nedeljo dne 9 decembra v trnovski cerkvi. Trdijo namreč, da so dobili v zvoniku , bombe in letake. Naivnost te obdolžitve je jasna. Ker župnik Tabacky m ničesar vedel niti o preiskavi niti o bombah in letakih, se je zelo začudil temu podtikanju. Izjavil je, da bi po zakonu moral niti navzoč, glede najdenih stvari pa je rekel, da so mu jih ali podtaknili ali pa prinesli s seboj. Naknadno pa smo bili obveščeni, da je v nedeljo 9 decembra točno opoldne, ko ni nikogar v cerkvi niti na pokopališču, prišel na pokopališče kaplan Mocellin v spremstvu političnega komisarja in notarja dr. Berdona, ki je obenem tudi bistriški podešta. Mocellin je odšel v cerkev opazovat, če ni kdo tam, nato so šli vsi skupaj, v zvonik ter na kor, kjer so ostali nekaj časa. Vsekakor ne moremo smatrati tega »obiska« v cerkvi kot preiskavo in uradno dejanje. Vse te ugotovitve na odločno oporekanje gospoda župnika, niso bile vnesene v zapisnik o izgonu, kar jasno dokazuje. da so mu iu hoteli podtakniti, oa se jim seveda ni posrečilo. S tem je najbolj prepričevalno podana vloga kaplana Mocellina, ki je za vse prej kot za duhovnega pastirja med poštenim ljudstvom. Takoj po preiskavi v cerkvi so na podlagi pridige in te preiskave sestavili obtožnico in jo poslali na reško prefekturo. Naslednjega dne 10 decembra so, kot rečeno izvršili v župnišču strogo preiskavo, nato pa župnika odpeljali na reško kvesturo. Tu so ga zasliševali skoraj osem ur, nato pa ga odpeljali v Trnovo. Posamezne hiše v Trnovem so zastražili. Pred župniščem je stalo več črnosrajčnikov in detektivov, drugi so bili v veži, tako da je čakalo na ubogo žrtev 12 do 15 stražnikov. Župnik Tabacky je pri tem dobil samo četrt ure časa z naročilom, naj se pripravi na daljšo pot. S kakšno vnemo so opravljali ta posel je razvidno iz četrturnega odloga, ki so ga župniku dovolili, da se pripravi na pot. Pomisliti moramo, da je štela njegova fara 24 podružnic in da so prejšnjemu župniku g. Dolencu dali za ureditev in predajo cerkvenih in župnijskih poslov pet dni odloga. Ko so potem odpeljali gospoda župnika Tabackyja z avtomobilom v Trst, je od tu dalje do Brennerja potoval z vlakom v spremstvu dveh karabinerjev. V zvezi s prejšnjim poročilom, moramo danes popraviti trditev, ki smo jo prinesli po »Slovencu«, namreč da je bil g. župnik Josip Tabacky izgnan kot poljski državljan iz Nemčije, kar ni res. POSLEDICE IZGONA TRNOVSKEGA ŽUPNIKA Reka, 27. decembra 1934. (Agis). Ko je v sredo zjutraj dne 12 decembra, to je takoj po izgonu trnovskega župnika, prišel kaplan Don Marco Mocellin pred oltar, so verniki demonstrativno odšli iz cerkve. Znano je, da je bil župnik Tabacky. kot miren in vesten duhovnik, zelo priljubljen pri faranih Njegova aretacija in nenaden izgon zlasti pa še, ker je fara ravno pred prazniki ostala brez dušnega pastirja, je vse ljudstvo silno razburila. Vsi vidijo v italijanskem kaplanu glavnega povzročitelja tega zla in ga obdolžujejo kot glavnega krivca za župnikov izgon. Ni čuda, da se ie srd ljudstva obrnil proti njemu in že tako mirno s tiho demonstracijo v cerkvi, za današnje razmere najbolj učinkovito, izrazilo' svoje mnenje in nezaupanje, v kaplana. HAPŠENJA I KONFINACIJE PRAVOSLAVNIH PEROJACA ZBOG MISE ZA KRALJA ALEKSANDRA Župnik Nazarij Križman iz Kontoveta pod policijskim nadzorstvom Kmifinirani su: Lazar Braić, Aleksandar Braić i Nikola Vučerić Pula. januara 1935. U Peroju k prilikom smrti blaženopočivšeg Kralja sandra su tamošnji ljudi, koji su slavne vi ero. održali naraslog. Ptiic doznala i odmah zatvorila mnogo 1. znamo za slijedeća imena: Lazar __'aić, Aleksandar Braić i Nikola Vučerić. Ovi su bili zatvoreni dva mjeseca a nakon i konftnlrcmS nogđjo na oc.£r Gdje su, to se do sada nezna. ARETACIJA SLOVENSKIH REDOVNIKOV Kontovel, januarja 1935. Pred prazniki je tržaška kvestura izrekla strog opomin s strogim policijskim nadzorstvom proti gospodu župniku Križmanu Nazariju iz Kontovela. PROCES ZBOG UNIŠTENJA BALILSKIH GIMNASTIČKIH SPRAVA U NABREŽINI Preiskava pri Lazaristih v Mirnu V Donedieliek 17. decembra ie policija z velikim aparatom pridrvela na mirenski grad. Doma sta bila od mašnikov samo Skvarča in Mlakar. Drugi trije: Zdravlič, Martelanc in Klančnik so bili na misijonu v Drežnici (ne v Idriji, kakor so pomotoma pravile prve vesti). Policija je hišo preiskala. V zaklenjene sobe odsotnih, so vdrli s pomočjo ključavničarja. Odnesli so razne spise. S seboj so vzeli Mlakarja. Zdravlič obveščen o dogodku, je hitel iz Drežnice domov. 18 dec. je šla policija po misijonarje v Drežnico. Dobila je tam Klančnika in Martelanca ter Ju odpeljala s seboj v Gorico. V sredo so šli zopet na Grad po Zdra-'vliča ter ga odpeljali. Zdravlič in Martelanc sta ital. držav- Reka, 27 decembra 1934. (Agis). Poročali smo že mnogo o novem kaplanu Mocellinu. Zato bi bilo preveč ponovno naštevati njegova dela, ki jih je izvršil v kratkem času v naših krajih, kamor je že samo njegova pojava prinesla mnogo nesreč. Čakamo samo še, da se bo v njem kot duhovniku vzbudila vest in bo sam zaključil to svoje delo, ker ga brez dvoma drugi ne bodo sedaj opozorili na to. Govoriti pa moramo in se z nekaj besedami obrniti tudi na neko drugo osebo, ki ima v rokah vso posvetno oblast, to je notar in podešta dr. Berdon. Dr. Berdon je sin istrske matere, ki ne zna jiiti besedice italijanskega. Na trnovskem županstvu se drži že več iet, kar ie najboljše potrdilo liana, prvi rojen v ben. Sloveniji, drugi v Barkovljah. Mlakar je rojen na Krasu, a je jugoslovenski državljan. Klančnik Mihael ie Štajerc. Prosil ie za italijansko državljanstvo, a kolikor znamo, ni dobil. Lazaristovski superior iz Vidma se je pripeljal v Gorico poizvedovat, a ni smel govoriti z aretiranci. Kaj je zdaj z njimi še ni znano. Na Proseku so 24. dec na božično vigililo aretirali vpokojeno učiteljico gospo Kristino Nabergojevo. Svoječasno je župniku pomagala pri pouku verstva, pozneje se je omejevala na to, da je v cerkvi pazila na otroke. Tudi se je prizadevala za razšir-jevanje verskih tiskovin. Kam so jo odpeljali ni gotovo. — (»Slovenec«). za to, da izvršuje svojo nalogo v največje zadovoljstvo fašizma. Številna preganjanja zadnjih let in velika nasilja, ki jim je bil on vedno kolovodja mečejo nanj praVo luč. V svoje delo je tako močno zaverovan, da se je zmožen zjokati, ako mu kak načrt spodleti. Med ljudstvom je skrajno nepriljubljen. Zato je njegova družba sestavljena le iz fašističnih uradnikov in drugih priseljencev. Ni čudno torej, če je dobil in našel v kaplanu Mocellinu svojo desno roko, ki mu omogoča, da tako neposredno posega tudi v cerkveno življenje in organizira nasilja tudi preko cerkve. Za izgon župnika Tabackyja si je pridobil podešta gotovo mnogo zaslug in tega brez dvoma naše ljudstvo ne bo zlepa pozabilo. U Trstu je održan 28 decembra interesantan proces zbog uništenja gimnastičkih sprava, koje je dobivao općinski komitet balilske organizacije u Nabrežini. Taj ie fašistički odbor kanio da osnuje u Nabrežini športsko polje i u tu je svrhu dobavio sprave, da bi se djeca vježbala i zabavljala te radje dolazila u fašističku organizaciju. Bilo je to u februaru lanjske godine. Jedne noći veći dio tih sprava bio ie uništen. (Uzimljemo prema izvještaju sa procesa u »Piccolu« podatke o dogodiaju). — Pretsjednik komiteta cav. Brovedani prijavio je odmah stvar karabinjerima, izjavivši, da su to djelo počinili nepoznati ljudi. Karabinjeri su poveli istragu i konsta-tovali, da su drveni materija! za stadijon odnijeli ili uništili Ivan Pahor Ivanov, star 47 godina, Angela Stefani (bit će orekr-šteno prezime) pok. Franje, stara 31 godinu. Petar Pecrorari (?) Antonov, star 16 godina, Viktor Godina, star 14 godina i Gaetano MascarelK?) star 40 godina. Svi osim Godine priznali su, navodno, da su izgorili drvo da bi se — zgrijali. Sud je uzeo u obzir ne samo to što je uzeto tu-dje vlasništvo nego i to u kakve je svrhe bilo odredjeno ono što je odneseno i uništeno, to jest činjenicu, da je to' bilo za fašističku organizaciju, pa su osudjeni Pahor, Stefani i Mascarelli na 8 mjeseci zatvora i 800 lira globe svaki. Pecorari i Godina su pušteni. Pretsjedao je cav. Luci, a branili su dr. Tončič i dr. Savo. DUČE JE POSLAO ISTRI MILOSTINJU OD 300 KVINTALI BRAŠNA Pula, januara 1935. Fašistička štampa javlja na pompozan način, da je Benito Mussolini poslao u Istru 300 kvintah brašna da se podijeli gladnima. »Corriere Istriano« se rasplakao nad dobrotom Dučea. koji misli na Istru i Istrane, da bi im olakšao sudbinu: »onde rendere piu legera e piu serena la sorte«. Mi bi mjesto »sorte« rekli — »morte«... Svećenik Grilj u Brgudu policijski opomenut Cerkvena in posvetna oblast v borbi proti našemu ljudstvu Kaplan Mocellin in podešta dr. Berdon nosilca preganjanja I Margotti ga je opomenuo! Pred nekoliko PEVCI CERKVENIH ZBOROV MORAJO BITI ČLANI »DOPOLAVORA« Gorica, decembra 1934. (Agis). — B r g u d. januara 1935. — dana dobio je naš dušobrižnik gosp. Grilj policijsku opomenu, u kojoj stoji: ako ne prestane sa hrvatskim pjevanjem u crkvi da će ga izbaciti iz službe. Sličnu ie opomenu dobio i od nadbiskupa Margottia ;z Gorice. Kako se vidi naše vlasti sa svom silom nastoje da nas u svakom pogledu unište. Držimo da će i ovome doći jedanput kraj, jer mi znamo da nijedna stvar nije vječna pa neće biti ni ova Oblasti so razposlale vsem cerkvenim pevskim zborom posebno okrožnico, v kateri pozivajo članstvo, da mora vstopiti v organizacijo »dopolavoro«, ker bodo sicer razpuščeni. Tako je prejel tako okrožnico, pretekle dni cerkveni zbor na Vogerskem pri Gorici. Zgleda, da bo treba kmalu za vstop v cerkev fašistične legitimacije. Ni dvoma, da bo s tem marsikak cerkveni zbor prenehal z delovanjem. PASIVNOST ITALIJANSKE TRGOVINSKE BILANCE Po poročilu generalne direkcije carin znaša uvoz blaga za prvih 11 mesecev v Italijo 6,879.306.409 lir, dočim znaša vrednost blaga izvoženega iz Italije v istem času le 4,694.123.249 lir. Tako znaša pasiva italijanske trgovinske bilance za prvih 11 mesecev 2.185.183.160 lir. Lanskega leta ie znašala v istem razdoblju pasiva trgovinske bilance 1.243.305.658 lir. Iz teh številk je razvidno, da se je pasiva trgovinske bilance v letošnjem letu pomnožila skoro za dvakratno lansko vsoto. (Agis) POBUNA PAZINSKIH FAŠISTA Gladna fašistička raja natukla fašističku gospodu Ogorčeni pazinski fašisti pod specijalnom paskom FRANCOSKO - ITALIJANSKA POGAJANJA IN JULIJSKA KRAJINA Ljubljanski »Slovenec« piše na uvodnem mestu: » Drugo, kar prištevamo med bitne interese naše države, ki upamo, da bodo v fran-cosko-italijanskem sporazumu zaščiteni, je usoda jugoslovanske narodne manjšine v Ila-tip. Kajti brez ureditve tega vprašanja naše sodelovanje s Francijo in Italijo v Podunav-pi ni. mogoče. Naj se to ne razume tako, kot a bi se mi hoteli vmešavati v notranje zadeve kraljevine Italije, niti da je nam v umu aksna nasilna sprememba državnih meja, oda tO' nas ne sme ovirati, da na primeren način in v okviru mednarodnega prava vedno in vedno z nova ne postavljamo tega vprašanja na dnevni red, dokler ne bo rešeno zadovoljivo za našo narodno manjšino, kakor se tudi Italija ne čuti ovirana, da brani pra- . ^dUjanskega prebivalstva v francoski luniziji ali da se povsod hvalevredno zavzema za usodo svojih manjšin po drugih državah, četudi tam ne prebivajo kot velike na-lodne skupine, ampak samo kot začasni priseljenci, kar pa naša manjšina v Italiji menda ni. Saj Italija osnovnih manjšinskih pravic ni odrekla nemški manjšini v južnem Tirolu. Na sestanku med Mussolinijem in La-valom bo moralo torej tudi to vprašanje pri-“ na dnevni red, ako je tema dvema država-ma kaj na tem, da vrneta mir v podonavsko kotlino in da pridobita za sodelovanje tudi V-aso državo. Nikomur ne pade na um, da bi hotel Italiji predpisovati, kako naj uredi svojo upravo v Julijski krajini. Smernice za to p daje naravno pravo samo in mednarodne določbe o zaščiti narodnih in verskih manj-sm, ki itak obsegajo komaj zelo pičli količ-ni^ pravic, ki jih je človek, bodisi da živi osamljen ali v narodnih skupinah, dobil od °9.a ln jo ter ostanejo nedotakljiva lastnina vsaice človeške biti. Ako imajo državniki resno voljo, da očistijo pota miru — dozdaj nimamo razloga, da bi o dobri volji dvomili potem z vedrim čelom v imenu naše na-)oane manjšine pričakujemo olajšav, ki bo-o dozdanje napetosti kar čez noč lahko odstranile.« Pazin, decembra J934. Ovih se dana kod nas dogodio jedan teški slučaj po fašističke vlasti, iz kojeg se može razabrati stanje i raspoloženje u fašističkim redovima. U Pazinu naime postoji t. zv. »Consorzio Agrario«, — neke vrsti zadruge. Ta zadruga je ustanovljena, da bude »na pomoć« seljaku. Ona kupuje od seljaka zemaljske proizvode (žito, vino, krumpir i dr.) i preprodaje^ ih dalje. Po statutima zadruga ima da plaća seljaku robu po tržnoj cijeni, i ukoliko seljak želi da od zadruge kupi robu, trebao bi imati neki popust. Tu bi robu on trebao dobiti gotovo uz istu cijenu uz koju je zadruga nabavila istu. Medjutim, sve to ide nekako drukčije. Cijene robi i kod kupnje i kod prodaje odredjuju neka gospoda kako ih volja. Dešava se da seljak onu istu robu, koju je prodao zadrugi, ako ju želi kupiti, mora da plati čak i 70 posto skuplje. Ove godine je na pr. zadruga kupila od seljaka žito po lira 0.70, a prodaje mu ga po Lit. 1.10 i 1.20. Svakom pametnom čovjeku je dakle jasno, da tu neko mora masne pare da zaradjuje, a da kod seljaka raste sve veće nezadovoljstvo i ogorčenje. Zadrugom (Consorziom) upravljaju poznati razvikani fašisti, domaći izrodi Silvio Colombo (Golob), Racamari (Rakamarić), »fughiasco dalmatico« i Gherbez, a skladište zadruge nalazi se u kući Viktora Run-ka, komu zato zadruga plaća veliku najamninu. Ovih je dana zadruga prodala vino, kojeg je imala na skladištu. Vodstvo Consorzia zajedno sa najmodavcem Runkom zaključi, da se taj dogadjaj svečano proslavi — da se proslavi »likuf«. — Taj se »likuf« i proslavio, ali je po svečare zlo svršio. »Likuf« je proslavljen u obliku jedne obilne večere u kući Runka, a na koju su bili pozvani svi vidjeniji i ugledniji pazinski faši- sti. Izmedju ostalih našli su se tu i Giuseppe Runco, kap. milicije, Racamari (-ć) Lino, Gherbec, Čamilo Maracchi (Mrak), braća Colombo (Golob), veterinar Barbini (Barbič) i drugi vidjeniji pretstavnici pi-zinske fašističke elite. Večera je trajala dosta dugo, a društvo je bilo vrlo raspoloženo i veselo. Rano već bilo je čitavo društvo »okićeno« tako, da su se poštovani gosti i u mnogočem zaboravili. Nekojima je čak paio na pamet, da u ovako lijepom raspoloženju skinu raspelo sa zida, na koje su pravili svoju nuždu... Dok su se gospoda ovako raspoložena veselo zabavljala na sve moguće načine, dotle se pred istom kućom, gdje je taj »svečani likuf« održavan, sakupila ona gladna fašistička raja. kojoj nije bilo drago, da se njihovi vodie-gospoda ovako lijepo zabavljaju na tudjf račun, dok su oni imali prazne želuce. Ta se gladna fašistička raja odlučila, da obračuna sa ovorn sitom i napitom njihovom gospodom. Mnoštvo, koje se tu sakupilo, počelo je na glas iskazivati svoje ogorčenje. Bila je to neke vrsti demonstracija. Izvana su zaključali vrata kuće tako, da im ni jedan od veselog društva ne umakne. Čekali su tako vani do pola noći i tada su im otvorili vrata i pustili napolje. Sad je nastalo objašnjavanje i svadja, dok se sve skupa nije završilo sa — tučnjavom. Tučnjava je nastala baš pred kasarnom od karabinjera. Razbješnjela i gladna fašistička raja je bila brojnija i jača, pa ie razumljivo, tko je izvukao kraći kraj. U toni okršaju su najlošije prošli: Giuseppe Runco, kapetan milicije, ing. Maracchi Čamilo, braća Colombo i još neki drugi Bilo ie tu i razbijenih nosova i slično. Došli su i karabinjeri da interveniraju. Kako je raje bilo mnogo i kako je masa bila razdražena, karabinjeri su, da ne bi dali povoda pravoj buni, koja je zbilja prijetila, pohap- sili čitavo »veselo društvo sa likuia« i odveli u zatvor. U zatvoru su sjedili do jutra. Smjesta su telefonom bile obaviještene više fašističke vlasti u Puli o čitavom do-gadjaju. Na tu se obavijest odmah u jutro stvorio jedan viši fašistički funkcionar iz Pule u Pazinu sa pratnjom. Taj je poveo izvide i pozvao obje stranke da se nagode, ali uzalud — jer pretstavnici gladnih fašista nisu htjeli pristati na nikakav kompromis. Ovaj fašistički sudija, koji je došao iz Pule da likvidira sa ovim po istarski fašizam nemilim dogadjajem, bio je u čudu. Opasnost je prijetila da ova razjarena raja proširi nezadovoljstvo i da dade povoda pravoj buni pa se stoga odluč;o na jedan vrlo delikatan korak. Osudio je gospodu dotada vrlo povjerljive i pouzdane fašiste svakoga na godinu dana specijalne paske (sorveglianza speciale). Medju osudjenima su i Runko, Čamilo Maracchi, veterinar Barbini i braća Colombo. Ni jedan od osudjenih ne smije poslije 8 sati na večer izlaziti bez specijalne dozvole iz svoje kuće. Viši fašistički izaslanik dolazi svako malo iz Pule da kontrolira, da li se kazna izvršuje u redu. Giuseppe Runko je osim toga lišen čina kapetana fašističke milicije. Kako se iz gornjega razabire, ni u fašističkim redovima nisu najidealnije prilike. Sa sadašnjim stanjem su zadovoljni samo oni, koji su »na vrhu«, koji imaju nekako-vog interesa, kojima ji omogućeno pljačkanje. Ostalo je u fašističkim redovima nezadovoljno i kako ovdje vidimo diže naprosto bune. Zahvaljujući taktici izaslanika fašističkih vlasti iz Pule, smireni su za sada donekle duhovi, ali da toga nije bilo, ta bi buna bila zauzela većeg maha, jer bi ju prihvatili objeručke i oni, koji još više trpe od današnjeg stanja, a koji nisu fašisti, a još manje Talijani. — (sag). fe JUGOSLAVIJA NAJ BI SE ODREKLA SVOJE NARODNE MANJŠINE V ITALIJI IN NA koroškem, zato pa bi MUSSOLINI PRIZNAL POTREBO ZBLIŽANJA ' Jutro« od 3. I. poroča: Kar j>e tiče odnošajeo med Italijo in Jii-yoslavijo, je italijanska teza, da bi se mogli normalizirati s političnimi in gospodarskimi aranžmani J političnem aranžmanu bi morala Jugoslavija na nedvoumen način priznati ita-jansko tezo, da v Italiji ne obstoja jugo-s ovenska narodna manjšina. V italijanskih krogih trdijo, da se la desinleresiment Ju g ostavi je končno ne bi mogel tolmačiti težje za Jugoslavijo, kakor dejstvo, da bi i ■j?arnslvo. avstrijske integralnosti Jugoslu-na Koi- šh*1 deiansk° tudi svoji manjšini ,^ lla 700 Tahiana ,.^ci3e’ bil° i® sam dov ma n^trkanih u različit: odV^?n ri 1 r»m r'Awlii in Tironr» i o hilr» h H o _ moći već tako da iz učionice — jer sila kola lomi — naprave — zahod! Na jednu djevojčicu učitelj je ovako galamio; »Dnevno idete u crkvu, a gori ste od sambg — vraga; stvarno: vrag je bolji nego što su djeca ovdje (u Južnom Tirolu’«. A nekog je malog dečka njegov fašistički učitelj za kaznu prisilio da stoji pred razredom i da dva sata drži ruke u vis kao da je raspet. Ove i druge slične sličice koje bi mogli i dalje nizati, a sve su ovdje spomenute samo iz jednog mjesta i odnose se na jednog te istog učitelja, dosta jasno govore o pe- ko, perilom, čevlji in hrano je bilo obdarovanih nad 200 siromašnih družin v vrednosti okrog 15.000 Din. Dne 9 decembra je »Soča« počastila s posebnim sestankom in z mašo spomin narodnih žrtev. V primerno okrašeni dvorani pri Levu st je zbralo ob 10 uri članstvo in prijatelj; »Soče«, ki so napolnili dvorano do zadnjega kotička. Širokovo pesem »Kakor da je mrlič v hiši« je podala gospodična Kia-vorova Dana s takim doživetjem m občutkom, da se marsikdo ni mogel vzdržat: solz. Globoko je bil zamišljen pretresljiv spominski govor o vseh naših bolestih, k ga je imel gospod Urbančič. Po tej kome- cerkv' sv. dagoškim — a i ostalim »kvalifikacijama« fašističkog učitelja, kojima današnja Itali- I ‘“'V,He Wla^vemmasì ja usrećuje roditelje i djecu njemačke ma- Sa njine u Južnom Tirolu i naše u Julijskoj Krajini- (r). AUSTRIJSKI FAŠIZEM ® SLOVENSKA MANJŠINA Lepe besede vicekancelara Starhemberga O priliki svojega putovanja po Koroškem je vicekancler štarhemberg govoril med drugim v Velikovcu, kjer je dejal tudi tole: »Obmejno nemštvo stoji in pade z Avstrijo. Samo avstrijska zavest zamore to deželo braniti In ohraniti. S tem pa nikakor ne napovemo boja jezikovnim manjšinam, če zastopamo svoje nemštvo, ne napovedujemo boja ne slovanskemu sosedu in tudi ne slovanskim ro-_akom, ki živijo v naši državi. S ponosom hočemo Avstrijci zasledovati cilj, da bo manjšinska zaščita v naši državi vzorna in se ne bo čutila nobena manjšina zapostavljena. S ponosom pa hočemo zasledovati tudi drugi cilj, da FAŠISTI SE PONOSE PLODNGŠĆU NAŠEGA NARODA U JULIJSKOJ KRAJINI NAŠA KRAŠEVKA PRETSTAVNICA PLODNOSTI JULIJSKE KRAJINE — TALIJANI PADAJU, A NAŠI RASTU. DJECA GOVORE JEDINO SLOVENSKI Ta obitelj živi na dva komadića zem- namreč ohranimo vse, kar je nemškega, ter varujemo in pospešujemo nemštvo do skrajne doslednosti. To povem zato, ker vlada v krogih izobraženstva obmejnega ozemlja često povsem napačno pojmovanje nacionalne dolžnosti. Avstrija bo slej kopre j vodila vsenemško politiko. Pošteni Nemci smo in zato dolžni, da doprinesemo svojemu nacio nalnemu čutu tudi žrtve ter mu slu žimo«. Po nedavni izjavi kancelar j a Schu-schnigga za manjšine sedaj torej tudi slična izjava vodje Heimatschutza štar-hemberga. Lepe besede... O dejanjih bi naši Korošci imeli kaj povedati.. Trst, decembra 1934. — U Italiji sve radi kako bi se namnožilo čim više najplodnijim parovima. Po jedna pret-stavnica svake pokrajine bude pozvana u Rim, Mussolini joj održi govor i dadu 'oj neku pripomoć. Ove godine će na toj »izložbi plodnosti« pretstavljati Tršćansku pokrajinu »talijanka« u Slavju. Fašisti su otkrili da u Slavju kod Postojne ima Josipa Čeh rodjena Novak žive djece, a stara je samo 37 godina. Tu Josipu Čeh izabrali su kao pret-stavnicu plodnosti »talijanskog« naroda. Bit će pozvana u Rim i nagradjena. Tršćanski »n Piccolo« od 8 o. mj. posvećuje veliki članak toj našoj ženi, pod naslovima; »Jedna majka iz Slav-predstavljat će našu pokrajinu u Rimu. — To je najplodnija žena od Pobjede (t. j. od 1918) do danas: ima 37 godina i 11 djece. Dopisnik »Piccola« je slikao tu obitelj i intervuisao majku i oca. »Piccolo« kaže da je fotograf namjestio »lijepu talijansku obitelj« (la bella famiglia italiana) pred aparat, ali i »Piccolo« đo-naša taj dio rečenice »la bella famiglia italiana« u navodnicima. Valjda je i za »Piccolo« bilo malo previše, a njemu je rijetko kada previše talij anstva, da piše Ozbiljno o talijanstvu te obitelji. Na jednom mjestu se kaže u tom članku da sva djeca govore jedino dijalekt t. j. slovenski, a samo oni veći da »pokušavaju govoriti ugladjeni jezik«, t. j. talijanskL Ije, koja oba zajedno ne vrijede 1000 lira, a ipak ih ima trinaestoro i to sve zdravo. »Piccolo« nekako to navlači i hoće da kaže kako je to dokaz da je talijanska rasa zdrava i plodna. U istom broju je i statistika prirasta pučanstva tršćanske pokrajine kroz mjesec oktobar i novembar. Ta statistika glasi: Oktobar: rodjeni umrli promjene Novembar: u rodjeni umrli porast u Trstu 220 237 —17 Trstu 271 260 11 pokrajini 178 64 +114 pokrajini 134 91 43 svega 398 301 +97 svega 405 351 54 Ta statistika nam najbolje kaže — uz taj članak o Josipi Novak iz Slavlja — da se naš narod u Julijskoj Krajini množi dok Talijani padaju, i to jednom neobičnom brzinom. Ni naredbe, ni premije, ni prijetnje (koje smo više puta već citirali po tršćanskoj štampi) ne pomažu. Iako imperijalistička i ulfera-fašistička »Volontà d’Italia«' priznaje da nas je 1921 u Julijskoj Krajini bilo 412.000, dakle isto koliko i Talijana, danas bi nas moralo biti, izuzevši i emigraciju i eventualna potalijančeva-nja, barem dvije trećine prema jednoj trećini Talijana, jer svih ovih zadnjih 16 godina omjer množenja izmedju talijanskog grada i slavenskog sela Mo je isti. ZIMSKA POMOĆ SIROMAŠNIM IZBJL-GLICAMA U NOVOM SADI, dine bratske »KOLO Srpskih Sesra-a«, Kojemu je na čelu pretsjedmea gdja Emilija Sofić, sjetilo naše siromašne istarske djece i odjenule potpuno 12 djece. Osim toga poklonio je svakomu i po 2 kg brašna kg šećera i slatkiša. Crveni Krst koji je do sada vrio čes., priskočio u pomoć siromašnim izbjeglicama, i ove je godine poklonio društvu »Istra« raznovrsne cdieće i oOuće za H do 15 djece, a uz to i 23 kg pasulja i 1‘) komada sapuna. Savez Kulturnih društava u Novom Sadu, kojeg je član i ovdašnje društvo »Istra« predalo je istom 1 vreću bijelog brašna s time da se razdijeli medju iia:-potrebnije obitelji naših izbjeglica. Sva ova roba i hrana dopremljena :-e u prostorije društva, gdje je prepakovaua i na Banje veće uručena najsiromašnijim i najpotrebnijima u ovoj zimi. Uslijed opće nacionalne žalosti, ove godine nije Badnje veće proslavljeno kao i ranijih godina, već je dioba poklona izvršena na tih i skroman način u prostorijama društva. Na taj način su djeca naših siromašnih ljudi, zahvaljujući ljudima dobra srca, i ove godine primala o Božiću lijepe poklone u odijelu i hrani, čime je utrta mnoga suza u ovo vrijeme velike besposlice i bijede. Neka je zato najtoplija hvala bratskom »Kolu Srpskih sestara« i njenoj vrijednoj pretsjednici gdji Emiliji Sofić, kao i Oblasnom Odboru Crvenog Krsta i njegovom sekretaru g. Ružiću, koji pokazuje zaista mnogo razumijevanja za naše boli, a isto-tako neka je velika hvala i Savezu Kulturnih Društava i njegovom sekretaru g-Stevanu Popoviču, parohu, koji su svojim plemenitim gestom u velike zadužili ne samo društvo »Istra« kao takovo, već sve nas, izbjeglice iz Istre, Trsta i Gorice i ostale naše prijatelje. Neka je hvala i gosp. Mandiču, banskom savjetniku, koji je za jednog izbjeglicu poklonio jedan topli zimski kaput i par cipela, te g. Dr, Ivanu Prudanu, ape-lacionom suđiji, koji je i ove godine dao za siromašne izbjeglice više komada raznog zimskog odijela i obuće. B. L. ODHOD ITALIJANSKEGA POSLANIKA GALLIJA IZ BEOGRADA Kakor znano, je dosedanji italijanski poslanik v Beogradu Carlo Galli premeščen za veleposlanika v Ankaro. Na njegovo mesto pride dosedanji direktor italijanskega zunanjega ministarstva grof Guido Violla de Camolata. _____. ._ NEKOLIKO IZVJEŠTAJA O RADU NAŠIH ORGANIZACIJA koji su nam dostavljeni u decembru i početkom januara nismo objavili. O razlozima ce društva biti pismeno obavješten» LJUBLJANSKI DNEVNIK JUTRO “0 NAŠEM LISTU Pod naslovom »Božična številka »Istre« piše »Jutro« od 29 decembra: Redakcija lista »Istre« v Zagrebu je pripravila številnim naročnikom in prijateljem tega potrebnega emigrantskega glasila, ki sproti obvešča o vseh važnejših dogodkih naših ljudi za mejo, prav lepo presenečenje za božič. Poudariti moramo takoj, da se božična izdaja »Istre« zelo razlikuje od podobnih priložnostnih izdaj. V njej ni nič šablonskega, nič samo na priložnostni efekt preračunanega. Gradivo ki je tako posrečeno zbrano v tej številki, ne spada v vrsto običajnih božičnih kramljanj, ampak predstavlja res izbran materijal o našem primorskem vprašanju, ki je namenjen vserh in ne samo emigrantom. Vprašanja, ki o njih razno-trivajo pisci posameznih člankov, so tako splošna in aktualna, da moraju zanimati vsakogar, ki se peča s sodobnimi političnimi problemi pri nas in drugod. Odkrito moramo priznati, da nas je letošnja božična številka »Istre« prav s te strani najbolj razveselila. Članki se odlikujejo po stvarnosti, objektivnosti in temeljitem poznavanju mnogih aktualnih pojavov v naši neposredni bližini in zaslužijo splošno pozornost (navaja nekatere članke in zaključuje) : Že ta kratek pregled zadostuje, da si ustvarimo vsaj približno sliko o pestrosti letošnje božične izdaje »Istre«, ki pa všebuje poleg običajnega drobnega gradiva še toliko zanimivega, da jo vsakemu toplo priporočamo. „ISTRANIN" LIST NAŠE SREDNJOŠKOLSKE OMLADINE U ISTAR. INTERNATU Češće smo pisali o našem internatu u Zagrebu. Svi koji znadu rad u tom našem zavodu ističu u prvom redu aktivnost i samorad pitomaca. Ta _se aktivnost manifestirala i javno već više puta, a za Božić su nas pitomci iznenadili prvim štampanim brojem svoga lista »Istranina«. Pred pola godine su neki mladji učenici bili pokrenuli, dozvolom upravitelja, zidne novine »Istranin«. Te novine su uredjivala sama djeca, njih četvorica, a izlazile su svake subote. Ali ni čitaoci ni urednici nisu bili zadovoljni tim listom, jer da je premalen. Došli su na ideju da izdaju veći litografirani list i kada su već spremili prvi broj tog povećanog lista, našao se jedan prijatelj internata, koji je platio štampu, te je tako taj prvi broj izašao štampan, Slijedeći brojevi će biti litografirani. Vrlo ukusno opremljen, na 16 stam-panili stranica, taj je iist pobudio malu senzaciju. Prvi broj je posvećen uspomeni blagopočivšeg Kralja, pa su djeca u tom broju dala nekoliko toplih pjesama, članaka i dva izvještaja o^ kome-morativnim sijelima muškog, i ženskog odjeljenja. Jedan stariji učenik je dao vrlo uspjelu pjesmu u narodnom duhu i desetercima o pogibiji blagopokojnog Kralja. Jedan pitomac koji je u ime internata bio sa ostalom srednjoškolskom omladinom na Oplencu, opisuje taj pohod, a tri pjesme o Kialju trojice mladjih učenika su tople i impresione. Svi prilozi u tom listu bi mogli da ud ju u bilo koji omladinski list, ah ovako, u svojem listu, ta..^lasa djeca manifestiraju naša zajednička stremljenja i danas sutra, kada u zivot, bit će aktivni radnici nase emigracije. n idu i odgojitelji te nase chece, što se vidi iz predgovora upravitelja m- KRITIKA 0 NAŠEM KALENDARU ! JEDNODUŠNO PRIZNANJE VRIJEDNOSTI NAŠE PUBLIKACIJE no«, »Narodna Odbrana« itd. Sve te kritike stampai ćemo u listu, a danas se ograničujemo na nekoje. Za tim ternata, gdje se na jednom mjestu veli. »Mi smatramo, da treba naročitu Pa^~ nju posvetiti uzgajanju istarske srea-njoškolske mladeži zbog naših specijalnih prilika i potreba«. Nekoliko saradnika tog lista stampalo je do sada svoje radove u »Malom Istraninu« i u »Istri«, a dosadanji bro jevi »Istranina« bili su izloženi na izložbi III realne gimnazije, gdje su pobudili pažnju i profesora i ostalih djaka, drugova naše djece. PJESMA MATE BALOTE U »SELJAČKOM SVIJETU« U reviji »Seljački Svijet« (bf. 8» 9 10), koja izlazi u Zagrebu izišla ] jedna pjesma Mate Balote. PJESMA DRAGA GERVAISA U »KNJIŽEVNIM HORIZONTIMA« U književnoj reviji »Književni horizonti« (br. 1 za ovu godinu) izišla je pjesma Draga Oervaisa u čakavštini »Pokojna Žvanka«. ČAKAVSKA POEZIJA U ZAGREBAČKOM RADIJU Zagrebačka radiostanica priredila je recitaciju naše čakavske poezije. — Pjesme naših pjesnika recitirala je članica zagrebačke drame Nada Babić. »L’ ITAL I aTeTTERARIA « O SLIKARU ŠPACAPANU Poznati talijanski književni tjednik »L'Italia Letteraria«, koji izlazi u Rimu, donio je u svom broju od 8. decembra 1934. članak Salvatora Gatta o goričkom slikaru Špacapanu. O našem kalendaru donijeli su vrlo laskave prikaze mnogi listovi: »Obzor«, »Pohod«, »Slovenec«. »Slovenija«, »Kmetski list«, »Ljudska Pravica«. »Soko na Jadra- Mjesečna revija »Sobo na Jadranu« (Split) piše zanosno o našem kalendaru: »Čitajući predobjave u »Istri« znali smo da će Kalendar^ biti na odličnoj visini i naprosto nadmašiti sve što se pod imenom kalendara obično izdaje svake godine. A KAD SMO GA DOBILI U RUKE IZNENAĐENJE JE BILO UGODNO, JER JE KALENDAR SVOJOM SADRŽINOM PREMAŠIO NAJOPTIMI-STIČKIJA OČEKIVANJA. OSJEĆAŠ ODMAH KAO DA GA IME »KALENDAR« NEKAKO UNIZUJE, JER MATERIJAL SVOJOM SNAGOM, BOGATSTVOM I RAZNOVRSNOŠĆU OTSKACE DALEKO NAD SADRŽINOM I ONIH RIJETKIH, BOLJIH NAŠIH KALENDARA. U sedamdesetak odličnih natpisa znanstvenih, stručnih, beletrističkih 1 lirskih redaju se pred nama poznata imena emigrantskih pisaca, _ od kojih je veliki dio dobro poznat i cijenjen u našoj široj javnosti. Uz ove ima članaka iz pera vrsnih i poznatih pisaca prijatelja i poznavalaca Julijske Krajine. Sadržaj ovog odličnog izdanja je u glavnom ovaj: (Citira čitav sadržaj). Kad bi i potanje analizirali i prikazali pojedine sastave sve bi bilo premalo, da se izloži prava slika vrijednosti ovog opsežnog izdanja, koje obuhvaća preko 200 stranica. Ko ga nabavi neće se pokajati, jer osim bogatog i raznovrsnog štiva upoznat će ovu našu nezaboravnu i tužnu zemlju, Istru sa Trstom i Goriškom, koju, otvoreno recimo, još premalo poznaju u našoj državi. DUŽNOST JE SVAKOG NAŠEG ČOVJEKA DA S DVOSTRUKIH RAZLOGA NABAVI »JADRANSKI KALENDAR«, TIM VIŠE, ŠTO MU JE CIJENA UPRAVO NISKA, TOLIKA DA SE POKRIJU TROŠKOVI ŠTAMPANJA, NAIME STOJI SAMO 10— DINARA, a dobije se kod konzorcija lista »Isti'a«, Zagreb, Masarykova ulica 28. Uredniku g. Tonetu Peruško čestitamo, a sokolsku braću molimo, dok zaliha traje, neka naruče čim prije kalendar«. * Ljubljanski tednik »Slovenija« piše 28 decembra: _ »S čudovito vztrajnostjo in vnemo nam budijo primorski in istrski emigranti narodno vest in nas opozarjajo na usodo naše zemlje in naših rojakov v Julijski Krajini. ZLASTI VZORNO SLUŽI TEMU NAMENU NJIH GLASILO »ISTRA«, KI PRINAŠA NAJZANESLJIVEJŠE INFORMACIJE O PRIMORSKI. Konzorcij tega lista izdaja tudi žepni koledarček »Soča«, za leto 1935. pa. je povrh še izdal velik »Jadranski kalendar«. Ta koledar prinaša na več kot 200 drobno tiskanih straneh množico najrazličnejših prispevkov, ki imajo vsi namen, da nas seznanjajo s položajem, življenjem, zgodovino, narodopisjem naše Primorske in Istre. Skoraj polovico koledarja so napisali slovenski sodelavci, kar se iz hrvaškega naslova ne da sklepati. (Ali so računali izdajatelji s slovenskimi kupei?). Že samo naštevanje člankov in piscev bi zahtevalo preveč prostora. Vrstijo se članki o mirovnih pogodbah, fašistični politiki, narodnem gospodarstvu s sestavki folkloristične vsebine, s spomini na zaslužne može, s pesmimi, z literarnimi, zgodovinskimi, zemljepisnimi črticami itd. POZORNOST ZASLUŽI ČLANEK O ISTRSKIH NAREČJIH IZPOD PERESA POLJSKEGA LINGVISTA DR. MALECKEGA. Ponazoruje ga večbarvni dialektološki zemljevid Istre, Tehten članek o narodnih nošah v Julijski Krajini, opremljen z risbami, je prispeval Saša Šantel. Zanimati utegneta marsikoga zgodovinski črtici o Zadru in o koprskih škofih ter članka o slovenskem časopisju na Primorskem in o slovenskem solstvu v Trstu. Na svoj račun pridejo zlasti ljubitelji literarnih črtic. Znana imena srečamo tu, kakor Magajna, Grahor, Velikonja, POSEBEJ NAJ OPOZORIMO NA CIRILA KOSMAČA, BERITE NJEGOVO ČRTICO »OGOREK«! Svojstven je v stilu, lapidaren v izrazu, realističen do tiste meje, kjer se bojite, da ne bi prehajal v cinizem. Marsikaj nam odkrivajo ti literarni prispevki iz življenja emigrantov, iz življenja in trpljenja. Tudi slovenski pesniki so dobro zastopani. Nekaj misli je menda ponatisnjenih, a brez navedbe vira. Nabre-žinskim kamnolomcem je posvetil Igo Gruden močno pesnitev s socialnim obeležjem. Zanimivost v koledarju so nekate ri sestavki humoristične vsebine v narečju. Številne ilustracije in motiv za naslovno stran v večbarvnem tisku je izdelal I. Režek. Koledar je uredil Tone Peruško. »JADRANSKI KALENDAR« PREDNJAČI GLEDE NIZKE CENE. ČUDIMO SE, DA JE MOGOČE ZA 10 DIN TOLIKO NUDITI. »Soča« služi kakor »Jadranski kalendar« propagandi za naše kraje v Julijski Krajini in prinaša razen običajnih in dobrodošlih praktičnih podatkov mnogo zanimivih statistik, pregledov, grafičnih ponazoritev o položaju naših rojakov onstran meje, prispevke o manjšinskem vprašanju, beležke in datume o raznih dogodkih, različen drug drobiž in povrh še nekaj slik. Prispevki so pisani deloma v slovenskem, deloma v hrvaškem jeziku. Koledarček priporočamo«. MNOGI NAŠI ČITATELJI f JELKA DEFAR I nisu još vidjeli tog našeg krasnog kalendara. Ne naruče li ga ne će biti dionici jedne naše lijepe akcije i ne će imati užitka, koje pruža to rijetko djelo. A treba da naruče taj kalendar i zato, da bi nam omogućili isplatiti troškove za štampanje tog kalendara, koji dajemo uz minimalnu cijenu, tako da ćemo pokriti troškove samo ako čitavu nakladu prodamo. Kalendar je pola srpsko-hrvatski, a pola slovenski. Stoji samo 10.— dinara bez poštarine, a sa poštarinom 11.50 dinara. Ko naruči ujedno i naš džepni kalendar »Soču«, dobiva oba kalendara franko, t. j. mi plaćamo tada poštarinu. Oba kalendara stoje 18 dinara. U tih je 18 dinara uračunata tada i poštarina za oba kalendara, te prema tome daiemo oba kalendara za samih 15.— dinara, jer nas košta poštarina i pakovanje 3.— dinara za oba kalendara. ČITAVA GODIŠTA „ISTRE" PO 100 DINARA Administracija »Istre« uvezala je u cijelo platno sa zlatnim naslovom više čitavih godišta lista »Istre« i poziva interesente na pretplatu. Svako godište stoji 100 dinara. — Pozivaju se naročito društva da ta godišta nabave za svoje arhive, a dobro će doći i svima onima, koji žele, da imaju sabrano u jednoj knjizi sve ono, što se kroz godinu u Juiijskoj Krajini dogadja. Za studij, za pisanje članaka, za sastavljanje predavanja o Juiijskoj Krajini godišta »Istre« apsolutno su potrebita. Onaj, ko nije uspio da sprema broj po broj može da nadoknadi ovako svoi propust. OVOjME BROJU »ISTRE« priložili smo čekove, pa molimo pretplatnike, da se njima posluže i da nam pošalju pretplatu. Pretplatnici moraju olakšati redovitim plaćanjem pretplata, naše velike napore oko izdavanja i uzdržavanja ovog lista, koji je tako potreban našem narodu, koji umire pod Italijom. Slavonski Brod, decembra. U Slavonskom Brodu umrla je 13. o. mj. Jelka Defar, kćerka našeg uglednog zemljaka, domoljuba i tamošnjeg gradskog zastupnika ■ g. Dušana Defara. Umrla je u najljepšoj dobi, tek što je navršila 21 godinu života. Pokojna Jelka bila je u posljednje vrijeme namještena kao privatna činovnica u Zagrebu. Jednako kao i u Brodu, ona je u Zagrebu, naročito me-dju našim Istranima, bila vrlo omiljena, kao djevojka rijetke vedrine, koja e svojom mladošću, svojom otmjenom pojavom i svojim uvijek otvorenim i iskrenim srcem i prirod jenom veselošću osvajala svačije simpatije. Zato je i bila toliko voljena i cijenjena od sviju, koji su ju poznavali. I u svojoj dugotrajnoj bolesti, za vrijeme liječenja u sanatoriju na Kle-novniku, i kod kuće, pa čak i na samoj samrti nije ju napustila njena vedrina, nego se preselila u vječnost sa pjesmom i osmjehom na usnama, čiste savjesti i smirena u svojoj pravednosti. To je bila smrt jednako lijepa kao i njena mladost. Gubitak drage kćerke i sestre slomio je srca njenih roditelja, braće i sestara, mnogobrojne rodbine i drugih njenih dragih, a u redovima sviju onih, koji su je za života poznavali ostala je na nju uspomena kao na djevojku najljepših osobina, a to, uz naše iskreno i duboko saučešće, neka bude i roditeljima i svima njenima najveća utjeha. IZ DRUŠTVA „ISTRA” U ZAGREBU Pjevači društva »Istre« se upozoravaju, da se pjevačke vježbe nastavljaju ponovno od ponedjeljka 7 januara dalje. FOTOGRAFlTeHnAŠE ŽARE NAi OPLENCU Razna emigrantska društva in tudi posamezniki so se obrnili Savezu s prošnjo da jim pošlje sliko žare, ki je postavljena na Oplencu. Da bi Savez mogel ugoditi željam svih zainteresiranih se tem potom obraća društvam kakor tudi posameznikom s prošnjo, da sporočijo koliko slik bi potrebovali, da bi se za vse naenkrat poskrbelo. Prijave naj se pošljejo najkasneje v teku osmih dni, ker se nadaljnje ne bodo več uvaževale. Slike bodo stale 10 do 12.— Din po komadu. VSEM UČITELJEM PRIMORCEM V PREKMURJU. Ponovno prosim vse rojake učitelje v Prekmurju, da ne pozabijo na okrožnico, ki sem jim jo poslal pred Božičem. Počakal bom do 12 t. m. Rezultat bom objavil v »Istri«. — Josip Babič, učitelj v Dobrovniku. GDJE JE LJUDIMA DOBRO tamo se rado vraćaju. Treba samo na primjer pratiti kretanje stranaca kod nas naročito u kupališnoj sezoni pa ćemo vidjeti, da se pored novih posjetioca godinama vraćaju ovamo jedni te isti stranci, rječit dokaz za njihovo zadovoljstvo. Isto se opaža i na trgovačkom polju. Tvornice i trgovine porasle su do ogromnih poduzeća jedino zadovoljstvom trošača. Gdje je roba dobra i cijena jeftina, gdje se nastoji da se stvore povoljne kupovne mogućnosti za imućne kao i za novčano slabije slojeve naroda, tamo godinama rado hrle jedni te isti ljudi kao što to vidjevamo na primjer u prodavaonicama firme Bata. Najmjerodavniji je sud samog trošača. Zar bi jedni te isti ljudi i čitave obitelji godinama nabavljale svoju obuću kod firme Bata, ako ta obuća nebi bila zaista dobra i jeftina? Privrženost kupovne publike najbolja je preporuka. PRILOG ZA BOŽIĆNICU SIROMAŠNE DECE IZ JULIJSKE KRAJINE U BEOGRADU dali su: ženski odbor za pripomoć iz- beglica Din 2.000.—; Jugoslovansko društvo žižica Din 1.000.—; Trbovljansko ugljenokopno društvo Din 1.000.—; Mirko Gorišek Din 100.—; Dr. Ivan Marija čok Din 100.—; Gdja. dr. Hacinova Din 100.—; Dr. Konrad Šmid, član glavne kontrole Din 100.—; Joža Tašner, referent predsćdništva vlade Din 100.—; Dr. Drago Marušič, ban dravske banovine Din 100.—. Ukupno Din 4.600.—» BOŽIĆNICA ISTARSKE DJECE U nedjelju 23 decembra priredili su naši učitelj i-emigranti uz pripomoć »Jugoslovanske Matice« i društva »Istra«, božićnicu za istarsku djecu. Nagradjeno je oko 300 naše — emigrantske — djece, ali to nagradiivanje je bilo samo sret-stvo, da se našu djecu sakupi barem jednom u godini i da im se pokaže, što su i odakle su. Program je bio opširan, ali potpuno naš. Naša djeca su pjevala kompozicije Matetićeve, koje su ostavile na sve duboki utisak, a naročito »Zdravo Marijo« i božične pjesme, koje su pjevane onako, kao što se pred desetak godina pjevalo u našim istarskim crkvama. Tu su priredbu posjetile i neke zagrebačke gospodje, pretstavnice ženskih i humanih društava, a i odraslih emigranata je bio lijep broj. Naši učitelji su i ovog puta dokazali, da su vrlo aktivni i da mogu da dadu stvari, za koje su samo oni sposobni. Jer odgoj naše emigrantske djece je jedno od najvažnijih pitanja naše emigracije, a naši učitelji su to shvatili i nastoje da nam očuvaju naš pođmlađak. Iako rade u teškim prilikama uspjeli su kroz ovo zadnjih par godina da okupe našu djecu i da im usade svijest o tome, da su oni Istrani, bjegunci, i da imaju jedan drugi zavičaj, kojega treba voljeti i za kojega treba raditi. U FOND ,,iSTRE” Pelicarić Tomo, Drniš..............D Baša Alojzij, uč., Pertoča . ■ . D Ob priliki godu g. Ivana Krea-čiča, Moste pri Ljubljani, nabrali za »Istro«...................D 150.- U prošlom broju objavljeno . . D 35.058.10 SRETNU NOVU GOpiNU žele svirn čitateljima i pretplatnicima »Istre« uredništvo i uprava NAŠIM MUÌHRUAMA Za djecu. Vašem miljenčku. 4 5.- Za snjeg i bljuzgavicu. 49.- prijateljima, dobavljačima i sarad«* nicima želimo sretnu novu godinu. Zahvaljujemo se, za poverenje koje smo uživali pre ko cijele godine. Pomoću toga po-verenja bilo nam je moguće zaposliti samo u našem poduzeću preko 6.000 jugoslavenski ruku. Obećajemo &s'ri3 da ćemo i u buduće nastojati da opravdamo to poverenje i da naše mušterije poslužimo još bolje i još jeftinije. Za muževe. Gumi dion i gumi peta. 129. ~ Elegantna. Kožnati dion. 129.- I Iz prima boksa. Za školsku diecu. V-VS ’F0““*'V0! Amsriku 2° dda?a"t s^tinN m' “iotlku.’t T^Sd "v“i ■^Ko’nzOBCIJ .Ikt R2.11 lrdlel" |“ a.'".! ™ «odio. 2S