ANNALES · Ser. hist. sociol. · 21 · 2011 · 2 522 v zenitu srednjega veka do splošne, a zelo negativno konotirane besede vaganta (Landstreicher) po drugi sve- tovni vojni. Izbira prispevka je izjemno zanimiv članek, skupaj s slikovnim gradivom pa ga predstavlja Ludwig Marie Vogl-Bienek, ki se ukvarja z analizo prostočasnih aktivnosti meščanov – fotografskih predstav tako imeno- vanih gibljivih slik, predhodnic filmov, ki so meščanom predstavljale podobe iz vsakdana, njihovo popularnost dokazujejo številna podjetja, ki so jih predvajala, velika ponudba pa je spodbudila tudi fikcijsko impresijo real- nosti, ki so jo ustvarili fotografi, fikcija pa se je pogosto spogledovala s stereotipi. Kot dokaže, se je cela serija prizorov oziroma motivov nanašala na zgolj eno literar- no delo Georga R. Simsa, ki pa je bilo pod močnim vpli- vom Dickensovih del in ki je zaradi popularnosti medija ustvarilo samosvoj imaginarij revščine in čustvovanj. Oba zbornika, ki sta služila kot predloga za izdajo omenjenega zbornika, prinašata tudi druge članke, ki pa žal niso dobili prostora v omenjeni angleški različi- ci, med vsemi pa je bil mogoče najbolj neprimerno za angleški prevod izbran prav članek o znani krompirjevi lakoti na Irskem, ki ne prinaša bistveno novih ugotovi- tev, drugi članki o tovrstnih eksistenčnih krizah, ki so metodološko in vsebinsko mogoče bolj napredni, pa se v omenjeni angleški različici niso znašli. Vsekakor pa je prevod omenjenih člankov v »linguo franco« dobrodo- šel in bi moral postati obvezna literatura študentov, ki jih tovrstna področja zanimajo. Dragica Čeč Slaven Bertoša: OSEBUJNO MJESTO AUSTRIJSKE ISTRE: LUPOGLAVSKI KRAJ U SREDNJEM I NOVOM VIJEKU. Zagreb, Srednja Europa, 2011., 257 str. Monografija naslovljena Osebujno mjesto austrijske Istre: lupoglavski kraj u srednjem i novom vijeku puljsko- ga povjesničara Slavena Bertoše, redovitoga profesora na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, objavljena je 2011. u izdanju Srednje Europe. Nastala je, naime, kao plod suradnje na dvama znanstveno-istraživačkim projek- tima - »Istarsko društvo XVI.-XIX. stoljeća: povijesne i kulturološke teme« te »Povijest Zapadne Hrvatske: Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar, Lika«. Autor je u ovo- me djelu sabrao dosadašnje spoznaje o povijesti Lupo- glavštine u srednjemu i novom vijeku te ih nadopunio rezultatima novijih i vlastitih istraživačkih radova o toj problematici. Knjiga započinje »Predgovorom« (str. 7.-9.) u ko- jemu autor želi ukazati na dosadašnju, prilično osku- dnu historiografiju sjeveroistočnoga dijela Istre. Poticaj su objavljivanju knjige bili godišnji znanstveno-stručni skupovi, nazvani »Susret s baštinom Lupoglavštine i Boljunštine«, a istraživački su radovi na spomenutim skupovima tiskani u »Zbornicima Općine Lupoglav«. Svrha je ove prve znanstvene monografije, koja detalj- nije opisuje lupoglavsko područje pomoću suvremenih metoda arhivskoga i bibliotečnog istraživanja, ukazati na relativno skromne rezultate njegovog proučavanja te, slijedom samoga naslova, biti prilogom za povijest navedenoga kraja. U poglavlju »Kronološki pregled historiografije« (str. 10.-24.) autor navodi nezaobilaznu činjenicu da Lupo- glavština nije bila predmetom osobitog i detaljnijeg pro- učavanja u starijoj hrvatskoj historiografiji (do 1945.). Valja napomenuti da su krajem XIX. stoljeća talijanski povjesničari svoje znanstvene radove objavljivali u edi- ciji »Atti e Memorie della Società Istriana di Archeolo- gia e Storia Patria«, čime je postavljen temelj kasnijim istraživanjima. Vrijedan doprinos spomenutoj ediciji prije svega čine radovi istarskih talijanskih povjesničarâ Camilla i Carla De Franceschija. Za noviju su historio- grafiju (od 1945. do 1991.) od osobitoga značaja stu- dije Vjekoslava Bratulića, Danila Klena, Ivana Graha i Miroslava Bertoše, dok iz razdoblja nakon 1991. valja istaknuti članke otisnute u »Zborniku Lupoglavštine i Boljunštine«. »Teme iz srednjovjekovne i novovjekovne prošlo- sti« (str. 25.-43.) naziv je idućega poglavlja, u kojemu je opisan povijesni pregled Lupoglavske gospoštije, po- čevši od 1000. godine, kada se na tome prostoru nala- zila utvrda, koja je imala bitno obrambeno značenje, ali i važnost središta iz kojega se moglo kontrolirati tr- govačke putove, pa sve do kraja XIX. stoljeća. Prateći povijesnu nit, u ovome je poglavlju dan prikaz različitih feudalnih vlasnika, koji su u svojim rukama željeli za- dobiti potpunu kontrolu nad tim područjem, što svakako potvrđuje njegovu stratešku važnost. Početkom je XV. stoljeća gospoštija bila u vlasništvu obitelji Herberste- in. Od poznatih povijesnih ličnosti koje su boravile na tome području treba istaknuti senjskoga kapetana i kli- škoga branitelja Petra Kružića. Međutim, nesumnjivo je jedan od najuglednijih žitelja bio Pompeo IV. Brigido, koji je pretvorio Lupoglav u prosperitetno imanje i u vla- sništvu čije je obitelji lupoglavsko područje ostalo preko dva i pol stoljeća. Kratko poglavlje »Lupoglavska buna 1847. godine« (str. 44.-46.) opisuje izbijanje seljačkih nemira na feu- dalnome posjedu pod vlašću prethodno spominjane tr- šćanske obitelji Brigido. O toj je dramatičnoj povijesnoj epizodi podrobnije podatke iznio Carlo De Franceschi u svojim »Uspomenama«. Pobuna je bila potaknuta ne- podnošljivim kmetskim obvezama koje su teretile pod- ložnike, a kulminirala je sljedeće, revolucionarne 1848. godine. Slijede poglavlja »Camillo De Franceschi i njegov opis područja Lupoglava« (str. 47.-67.) te »Camillo De Franceschi i njegov opis područja Boljuna i Vranje« (str. 68.-79.), koja donose mnoštvo novih informacija, neza- OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 521–527 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 21 · 2011 · 2 523 obilaznih u proučavanju povijesti Lupoglavštine i Bo- ljunštine. Historiografske spoznaje o prošlosti toga po- dručja svakako dopunjuje opsežni članak toga uglednog povjesničara pod naslovom »I castelli della Val d’Arsa«, kao i posthumno tiskana sinteza »Storia documentata della Contea di Pisino«. »Migracijski kontakti Lupoglava, Boljuna, Vranje i Učke s Pulom (XVII.-XIX. stoljeće)« (str. 80.-104.) te- matska je cjelina u kojoj je autor na temelju izravnih podataka iz puljskih matičnih knjiga, upotpunivši ih pri- mjerima doseljenika, razmotrio intenzitet migracijskih odnosa između mletačkoga i austrijskog dijela Istre. Na- ime, obrađene matične knjige, u razdoblju od 1613. do 1817., koje čine okosnicu autorova znanstvenog rada, omogućuju cjelovito praćenje demografskih kretanja i stoga predstavljaju prvorazredan povijesni izvor. Analizu staroga spisa, pronađenoga u Državnome arhivu u Veneciji, autor donosi u poglavlju »Mletačka pljačka kaštela Lupoglava (1782.)« (str. 105.-132.). Te- melj je građe o ovome neugodnom događaju, koji je relevantan za poznavanje odnosa između Mletačke Re- publike i Habsburške Monarhije, dopis između rašpor- skoga kapetana Francesca Avogadra i lupoglavskoga feudalca Pompea IV. Brigida. Detaljan je pregled spo- menute građe upotpunjen nizom priloga, koji pružaju vrijednu mogućnost izravnoga upoznavanja s počinje- nom štetom, kao i sa sudskim procesom koji je završio tek u siječnju 1786. Vrela pronađena u Državnome arhivu u Rijeci osno- va su dvaju sljedećih poglavlja: »Prodaja lupoglavskog kaštela (1895.)« (str. 133.-143.) te «Prometne prilike na Lupoglavštini i Boljunštini u XIX. stoljeću» (str. 144.- 149.). Dokument je o prodaji popraćen kvalitetnim sli- kovnim prilozima kaštela i njegova područja, no među arhivskim se izvorima nalaze i topografski crteži sjeve- roistočne Istre iz druge polovice XIX. stoljeća, koji sadr- že niz ključnih podataka za povijesnu toponimiju toga područja. Značajan dio lupoglavskoga područja predstavlja planina Učka, koja je činila višestoljetnu prirodnu ba- rijeru. Njezin je smještaj, opisan u poglavlju «Crtice iz prošlosti Učke» (str. 150.-156.), potaknuo velik broj eu- ropskih putopisaca, istraživača i znanstvenika na obila- zak toga područja. U poglavlju «Prošlost Bresta pod Učkom» (str. 157.- 178.) pozornost je usmjerena na ćićarijsko selo, smje- šteno podno uzvisine Šebrn. U prošlosti je Brest bio dio Lupoglavske gospoštije, a neko vrijeme i zaseban pos- jed, uvijek u granicama Pazinske knežije. Tekst je bo- gato opremljen fotografijama polupećinskih i pećinskih lokaliteta, koje pridonose cjelovitijoj spoznaji o ovome omanjem mjestu. U zaključnim poglavljima «Selo Semić u srednjem i novom vijeku» (str. 179.-193.) te «Iz prošlosti Lesišćine» (str. 194.-205.) izloženi su podaci o pripadajućim mje- stima Lupoglavštine, koja se spominju u dragocjenim povijesnim izvorima – gospoštijskim urbarima. Na sa- mome kraju knjige priloženi su sljedeći dodaci: «Izvori i literatura» (str. 206.-214.), sažeci na talijanskome (str. 215.-221.), engleskom (str. 222.-227.) i njemačkom je- ziku (str. 228.-234.), «Kazalo zemljopisnih naziva» (str. 235.-242.), «Kazalo osobnih imena» (str. 243.-253.) te «Bilješka o piscu» (str. 254.-257.). Zaključno, treba napomenuti da ova knjiga, dopu- njena uvidom u arhivska vrela koja je sâm autor otkrio, ali i njegovim osobnim obilaskom istraženoga kraja, u mnogočemu popunjava nepoznanice iz prošlosti lupo- glavskoga kraja. Obogaćenu brojnim primjerima, učinio ju je zanimljivim djelom za šire čitateljstvo. Zbog vri- jednosti objavljenih dokumenata predstavlja značajan doprinos istarskoj historiografiji, a ujedno i poticajnu znanstvenu literaturu za buduća istraživanja. Samanta Paronić OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 521–527