MESARSKI LIST Stručni list za mesarski i kobasičarski obrt. 'Maja: Koniorcij Mesarski List,' Št. Vid nad Ljubljano. — Pred-^avnik i odgovorni urednik Grudnik Rudolf, Dravlje 1C3 Del, x2-S9). Tiskarna „Slovenija*' v Ljubljani. Predstavnik Albert Ko man, Ljubijana, Celovška tr-sta 61. izlazi mjesečno. - Uprava Dravlie 103, p. Št.Vid nad Ljubijano. Tei. 22-S9. Oglasi po cjeniku. — Pretplata za čitavu godinu 30 Din. Niaifiačka želi nov svetski rat! Naša dična daleka suseda počela je Sa nekim čudnovatim javnim radovi-Ona gradi jaka udubljenja u našu ^ajku zemlju u zaštitu — pred plinovima — koje će spuštati na istu majku Žernlju bojda njezini susedi. Kako ona to Zna? Kod nas ne pravimo ovakvih ruPa nego samo gradimo kuće za stan jjasim sunarodnicima i državljanima N° i strancima. Nemci podučavaju iVoj narod svih polova, to jest mu-sNrce, ženske i decu u nošenju maska Protiv plinova te njih vodi u duboke Podrume da mogu saznavati jačinu °vih plinova, koje će svakako znati oni ?ajprije upotrebljavati kod uništavanja No što su pokrenuli ovo »nadčovečan-s*o dejstvovanje« (nikako a la Nitsche) Već za vreme prošlog svetskog rata naj-Prije. Čudnovata miroljubivost. Da ja ’Pozda oštrim mač za tO', da ću moći ,aklati govedo ili svinju? E, braćo, to J6 luda stvar. Pa ću ja možda sebe učiti ^Poznavanja nekih stvari, koje škode I^ujem telu, koje sam ja sam prona-a° a sused moj njih ni ne zna? Boga Nm miloga! Ovo je strašno, prozirno pdai bi se moglo' katkad činiti miro-JUbivim. Osim toga njihova razna pro-j^tranja ne idu preko japanske rase. .a° da oni osećaju neku surasnost sa j Pma. Takodje čudnovata zoologija, tupili su iz Društva Naroda te nisu Umirili svoj račun tamo u Ženevi. Pa aoome. I nama bi ovakav postupak mirisao. Najpre ja tražim od suseda sa-glasnost, ljubaznost te još ne znam šta a kad trebam podmiriti svoj dug, odem — nismo više prijatelji. Budi ti sam pa i ja ću sam da budem, pošto nisi svukao svoju poslednju košulju da ju obučem ja za — hvala lepa —. Dakle, mi bismo rekli, što gradjenje podrumova, koji se hermetički zatvaraju, u kojima se može živeti' bolje od pacova i rekli bismo takodje, čak gospodski dulje vreme i gledati čuda podzemlja pomoću električkog os ve tlenja. Tu će se nalaziti aparati i strojevi za proizvod najčišćeg vazduha, potrebnog za besprikorno disanje. Moći če se naši germanski susedi čak šetati po! gradu bez da ih neko nepozvano ljudsko stvorenje nad majkom zemljom može pri-metiti. Pa zašto nisu oni ovo pronašli tada, kad su prodrli u sadašnju njihovu »Heimat« te ne bi bilo svadjanja oko otadžbine kao i dadžbine. Svaki kuće-gazda, koji će sam izgraditi ove podzemne rovove, primiti će od države 70% troškova vraćenih. Dakle, mi gradimo nebodere, Nemačka gradi pak rupe za pacove i miševe. Time ona spašava nezaposlenost a mi takodje to isto pokušavamo iznad majke zemlje u očigled svima, koji su radoznali pa da vide ono, što znamo. Nego je razlika; izme-dju nas i njih bojda ova, da se mi ne plašimo ničegai. Razno, cj j?8- Dedek Franjo bio je uapšen na Rije-tosa’ ®to ie fotosrafisao italijanske e kod použivanja njihove nacijonalne p jnakaroni. jedinost«, zadruga, koja je imala veoma ^otvoran program, imala je sasma ne-HtjtjTvorne direktore, koji su pospremili te bS'l'i uloženi novac. W ftrčecove hiljadarke donosile su bojda fj-ft! zaradu * ugodan život gg. Basiliscu, fllo/Nu Talijanu, njegovom vrednom po-Nji E Besednjaku, primorskom rodjaku, hol0 „U'kako ne pripada svojom psi-kejjjk'loni našim rodjacima iz Primorja te Sin i,Sr,?dni »pridobitnici« na svakojaki na- kk " hv.jtou svakako niso imali sposobnosti za m° rešavanje krize. fcisti ie U N' su oni samo jedan primer solidarnosti Gaćanima. Nemačka je istupila iz Društva naroda zbog svoje »velike miroljubivosti«. Japanci su čestitali Nemcima za njihov primer, što je od velike važnosti za Društvo naroda kao i za sve ostale, koji od Društva naroda očekuju neki plodni rad. Naše željezničke tarife promenile su se u toliko da će kraće pruge osobnih vozova biti jeftinije, dulje skuplje no prije, medju-tim što će brzi vozovi biti na dugačke kao i na kratke pruge jeftiniji. Ako će kriza malo popustiti, mi ćemo. se sada voziti samo brzim te ovako pomagati uskratiti vreme putovanja. Sjedinjene države Amerike priznale su Sovjetsku Uniju te dale ovoj zajam od pola miljarde dolara za omogućenje trgovačke veze i »tamanenje« krize. U Zagrebu otkriveno je »prinudno, udruženje prosjaka Savske banovine«, koje dakako nije odobreno od vlasti, radiloi je na zadružnoj bazi, sigurno na stvaranju jake zajednice te obezbedjenja prosjačkog staleža, da ne bi možda postali nezaposleni kao i da ne bi se nadnice »snizile«. Šef podružnice bečke tekstilne tvrtke Schiller i drug, veoma »napredni« privrednik, g. Grrossmann Hugo, uapšen je zbog pronevere odnosno »svojevoljne« zarade od Din 600 hiljada, koju je ovaj gospodin nesumnjivo htio upotrebiti za »tamanenje« krize. G. Markovič Cvetko, veoma bistar računovodja okružnog suda u Požarevcu, ubio se sam pošto- sigurno- nije znao spašavati krizu sa proneverenim 200 hiljada dinara. G. Gubelić Petar, u Vladičinom Hanu, uhapšen je zbog pronevere. Opet jedan pri-merak spasavaoca »krize«. G. Riboli Josip, nekdašnji doktor i advokat, osudjen je zbog krivotvorenja potpisa na menicama kao i zbog prevara sa uložnim knjižicama. Trgovački pregovori sa Češkom prekinuti su zbog toga, jer je 18 čeških komisi-j-onara htelo komandovati sebi zaradu od 150% kod vsake naše izvezene svinje te time opet rešavati krizu za sebe. Vlasnik tekstilne tvrtke »Primarius«, g. Frenki Otto tužen je zbog prevara i lažnog bankrotstva. Beogradska tvornica špirita, Všetečka d. d„ kažnjena je sa 6 i pol miljuna dinara zbog kriumčarenja špirita. »Kolonijale« « Zagrebu imala je ovih dana priliku da se upozna sa dužnostima prema državi, pošto se državni erar uknjižio na njene nekretnine zbog zatajivanja poreza. Pošto je jedan primer premalo, prevarila je zadruga »Union«, koja se bavila sa beskamatnim posudjivanjem novca, svoje mušterije u toku od pet meseci prevarila »samo« za 20 miljuna Din. Afera »Edinost« povezana je sa aferom »Rosulek« u Mariboru. Izgleda da ovoj gospodi nije bio teren rada dosta obiman pa su ga preneli u Zagreb te ga samo nešto drukčije nazvali. Todorov Gligorije, kikinški trgovac, oštetio je lažnim bankrotstvom svoje vjerovnike za 800.000 dinara te je uhapšen. — Neka bi ga metnuli u neki koncentracioni logor te mu dali neki teži rad, možda u kamnolom. $trirOVOm Sat)u smatraju gradjani, da im »ojeftinla Preskupa te su pokrenili akciju za °Svetu 3;e!!le ove 'veoma potrebne »robe za lasvetu svega i svačega«. Nažalost Opasnost dolazi od Iziazka kao i od zalazka sunca a po sredi nje nemiai. Ova opasnost dolazi od dece sunca u prvom redu. Ovi su daleki ljudi osvojili Kinesku, iako na karti toga nemamo zacrtanog. Ipak možemo tvrditi da je to- tačno. Dalje su sada počeli šetati vaizdušnim putem u Rusiju. Znamo mi da im nije stalo da se prošetaju na najčišćem vazduhu nego samo do toga da maio više razgledaju zemljište, koje in) se veoma dopada i ikoje oni vole, da ga uzmu Rusima. Neku srodnost ima Nemačka sa Japonci-ma. Naime, i; Nerpei žele da osvoje nešto ili mnogo onoga, što njima ne pripada ni historijski a još manje gazdin-ski. Obojica su istupili iz Društva Naroda iz razloga, što ovo nije ćutke podmirilo njihove račune te im priznalo pravo na sve, što nije njihovo. Dabome, uspeli su dosad u svojim željama više Japanci. Kao lep primer služe oni Nemcima. Ovi su istupili sada iz Društva da bi imali slobodnije ruke kod svojeg posla. Nemci su čak primili japanskog poslanika te mu priznali »davno prijatelstvo« (možda su snivali o: pra-otadžbrni te u snu zalutali predaleko zbog previše ogorčene borbe za rasnu čistost.) Šteta što nisu konstatovali još ovu filozofsku krilaticu — ne znam, jesam li ili nisam ja to, što1 sam ili je to možda neki drugi te sam ja samo zamislio sebe kao ovakvog. — Fenomenalna pojava Hitlera u Nemačkoj nije u njezin spas. Svakako' joj je njegova; pojava koristila u spašavanju imetka narodnog. Sada pak je ovo vreme prošlo1 te bi bilo čak dobro da porade na održavanju ovog imetka a ne da traže tudji imetak za sebe. Ne može se dosad isto- tvrditi za Japance. Ovi su čak učinili mnogo dobroga za napredak Azije time, što* su došli u Kinesku te veći deo nje reorga-nizovali. Ima i mnogo srodnosti me-dju Japancima i Kinezima, prvo u rasi a drugo po jeziku i veroispovesti kao i uopšte kulturnom pogledu. Nemci toga u Europi ne mogu naći. Oni imadu svoje sve, što mogu smatrati taeno kao svojq. Neka bi mirovali. Sve države imaju gorka iskustva od njih iz svetskog rata, kad su hteli postati gospodari sveta a im nije te im takodje neće uspeti. Kucnuo čas!! Japanci imadu dakako i mnogo više prava da vladaju na Isto- ku nego ma koja druga rasa. Oni su tamo od nekad bili i oni imaju pravo na ono sve^ što je — to pak već samo kad porade skroz u svojem dosadašnjem stilu. Nemci toga nemaju. Primili su već davno i više nego što njima pripadal Sa svim pravima dakle možemo tvrditi da Nemcima miriši Rusija te se ona samo zbog toga povezala i sprijateljila sa Japancima da bi mogla opet da prodire u ovu slavensku zemlju kao tada za vreme ruske revolucije, a se morala kašnije povući. Znamo da im to neće uspeti usprkos nepoznatih prilika u Rusiji. Sva Europa pa i Amerika imadu interes da Nemačka kao i Japanska nisu vlasnici nijednog komada ruske zemlje. Tu su naime oštećeni odmah njihovi interesi, koji nikako ne dopuštaju znatnih promena, bilo to na isto^ ku ili zapadu. Zbog toga i sadašnji sastanak Litvinova sa Rosev/eltom, prijateljski paktovi sa svim državama Male kao i Velike antante. K01 je jači i pametniji, pokazati će budućnost. Jakost ima svakako veću alijansa Antanta. Hoće li Antante poraditi u tome smislu, videti ćemo možda brzo. Može se promeniti lik zemaljske kugle malo povoljnije za sve, nikako pak mnogo. Jer, poslednji rat imao1 je barem toliki uspeh, da da skoro svim narodima svoje. Pa kad vidimo da se spremaju Japanska i Nemačka na neki obračun, ne smemo da prekrstimo ruke, nego moramo i mi raditi na spašavanju svojeg imetkai. Teške so bile naše žrtve, mnogo je trpeo napredak naše zemlje kroz ve-kove. Sada mora to da prestane. Ne daj bože, da ko; pokušava da prodre vamo — mi se ne damo, mi ne popustimo ni za komad zemlje. Mi imamo pravo još na više nego što imamo i to ćemo si i uzesti ako bude sudbina od nas tražila jaku ruku. Svakome svoje. Gortan, njegova uspomena i sadašnji opštinski izbori U septembarskom broju našeg lista doneli smo nešto o Bazovici. Danas možemo opet doneti nešto o Gortanu. »Krasne« uspomene, možemo reči! Kakva sloboda za našu braću, kakva kultura u zemlji, gde je ona zarobljena? Možda je ona iz doba pre 2000 godina ili nešto manje iz Neronovih vremena, pa možda i dobe Kaligule itsl. Bilo je tada, kad se Italija na apel Garibaldija ujedinjavala te ujedinila, a počela oslobodjavati našu venečansku braću slovenskog jezika. Ona naša braća još nisu zaboravila slovenski jezik pa ni pesma. Poznaje ju se odmah, na prvi pogled. Ne treba da bi tražili kakav koren njihovom stasu, njihovoj radinosti i opštoj sposobnosti. Isto pak nećemo trebati tražiti poreklo našoj braći, zarobljenoj pre 15 godina. Njoj vri krv. Ona nije bila nikad mirna. Austro-Ugarska znala je potstrekivati nacijonalnu savest sa protežiranjem talijanskih čakulara, kako su se oni zvali u Trstu. I svetski rat doprineo je svoje. Nitko neće zaboraviti palih na Doberdobu. Ovo je trajna uspomena. Nećemo- zaboraviti ni način dolaska talijanske vojske u ovu zemlju. Nisu došli Talijani onamo kao pobednici nego sa belom zastavom, kao parlamentarci. Nisu imali s kim da se bore. Vojske tada već nije bilo pred njima. Našli su miran narod, koji nije čekao na njih kao spasioce, nego samo kao saveznike braće Srbijanaca, koji su sa1 tako velikim žrtvama uspeli da spase svoju zemlju. Nikad nisu u početku, rekao, bih, za prvu godinu dana njihovog boravka u Istri, Primorju i Notranjskoj kao 1 na Krasu spominjali sebe kao pobed' nike nas nego su čak izdavali neke brošure u nekoj čudnovatoj talijanskoj slovenščini. Ovakav dolazak nije dolazak nekog dobromislećeg pobednika. uništi sve odmah, makar na način Ht' rodota ili Šentjernejske ili koje druge noći. Samo da neće sam sebe smatrati spasaocem ili oslobodiocem ili čak nekim kulturonoscem. Šta ima tamo kod naše braće? Na svakom koraku teške, tužne uspomene. A ove uspomene da bi možda katkada bile zaboravljene? To nije mogu' će. Zemlja, koja je hranila našu ondašnju braću, nije rodna kao- možda Banat; Srem i Bačka. Ona sliči više Crnoj gon i Bosni. Svaka korica hleba teško se zaradi. Nema ni skoro zemlje gde bi se moglo zasijati pšenicu osim Vipavske doline sa vinovom lozom i Goriške sa njenim voćem kao i Istre sa crnim vinom. Što je vredila stoka, koja je najviše donosila našoj braći, naročito sitna stoka, bilo je skoro sve, ostalo se moralo kupovati. Nije dakle nikome 00 njih moguće da zaboravi ono, što 'f teško održavao i njime teško živcu Oni krševi nose uspomene, gorke pa i slatke. Gorke, što1 se obradjivalo i za- j radjivalo teškom mukom, slatke, kad; su gorice rodile dobru kapljicu, voc-: njaci dali dobre kruške, jabuka a stoka nije kojekakvom bolešću ili prolećniti1 lavinama snega uginula. Orio se klk naroda po krševima, zasvirale su tamburice, igralo1 se kao da je opšti pm; Sada toga nema. Sve je mirno. Pesrna j se ne Čuje više. Možda još neki predalpski čoban zapeva svome komšiji jz suprotnog brda svoju staru pesmu, tužnu za uho1. Pa i njega se malo čuje-on zna, da nije više ono doba, kad se živelo sa voljom i nadom na uspeh. Imamo tamo bezbroj mladenaca & hrabrošću i izdržljivošću Gortana, ima' mo1 još mnogo njih, koji će svako toliko potsetiti malaksave na njihov11 dužnost i pravo do grude, na »Star11 pravdu«, koja još nije zaboravljen3' Decai, koja sada pohadjaju školu, m ozda govore slovenski samo kod kuće 1 tamo ih ne bi smeo da čuje nitko. školi su čuškana za svaku reč na mat6'I rinom jeziku. A ona to dobro pamte ^ nikako ne zaboravljaju svoje, što mo^ da znadu. U njoj će iskrsnuti 0/ kav nacijonalni zanos da će biti n^ ogorčeniji borci za svoj rod. Ost3; će svakako samo oni, jer biti će . jesu mnogi, koji će se pokoraV3. i klonuti. Tim žešće pak će čuv3( ovi koji' ostaju i oni će kao c^( održati borce toliko lakše u krugm D će znati što su samo još oni, koji j • jednako misle te se neće trebati P1^ hulja ili' izdajnika svoje misli. _ ^ Sadašnji opštinski izbori morali se provesti već pre najmanje deset dina u ovome smislu kao što su izvedeni. Ovime bismo bili mogli ^ati našoj braći tamo preko potstrek u borbi i istrajanju. S time, što je ovaj nekakvi plebiscit za Jugoslaviju bio izveden tek sada, rtlnogo smo naškodili našoj ideji istinske Jugoslavije, istin-skog Ujedinjenja od Soče, od Gospe-svčte i duž Jadranskog mora kroz Ba-nat, Bačku pa do Soluna. Mora se sada Poraditi brzo u najbržem tempu da ^kitrimo barem neku godinu, kad zna-da nije moguće sve. Pokazalo se ^olju kao i kuraž naših »boraca za tač-Malo! je njih ostalo na braniku ^Tačaka«. Da su oni bilo jaki, bilo jurčki, izbori bi drukčije morali da ispadnu. Jer, kad se nekome ide za nešto Jstinski potrebno, životno, on neće predati pred malaksavom snagom protivnica. A, šta su učinili? Rekli bismo, da su se posakrili ili ih uopšte nije bilo. Recimo radije —1 nije ih bilo. Što po-stoji, ne može da se sakrije u ovako Ozbiljnim momentima. Dakle. Sve tač-Canje bilo je točkanje, a ne ozbiljna borba neke sjedinjene mase. Bilo je to Plod zagrejanosti nekih »uvredjenih« Političkih gengstera, koji nisu sa svo-J'tn agitatorskim prozivom uspeli. Zadatak sadašnjih opštinskih uprava Tržište kože. Kažu što je naša koža preskupa te '«tu kupuju u Austriji i Italiji. Naša Sovedja koža ima pak sledeče cene: Rože prvi vrsti notiraju 100—11, specialna pak 12 Din bez soli. Teleće kože sa glavom i nogama po '4-—15 Din, bez glave i bez nogu pak po 19—20 Din. Konjske kože 85—90 Din po ’koma-Rh od 220 cm pak više. Janjeće kože od 95—100 kg 19—20 Chn po komadu. Jareće kože od 48—50 kg 27—37 Din P° komadu. Ovčja koža 13—14 Din po kg pri-1113 sezonska roba. Govedje kože su trgovcima presku-p, te zbog toga trgovina stoji, sa te-5c°m kožom ide bolje te se izvozi u esku, Madjarsku i Rumuniju. Konj-• kože idu dobro, janjećim kožama |e Rezona prošla, jareću kožu se mnogo Kr.azi i dobro plati, a za ovčju interes Cje jak. st1--- U likvidaciji prodajem strojeve, nX.r.° nove, kao kater, volf, kvečne, miš-sj'r, ne’ šprice, konzervenmašine. Te ma-tn ? imadcm n raznim dimenzijama za a i velika poduzeća. U, ?• — I jedan Neunschneiđer, Mejig-oCltle (Kraut), Schinkenspritze, kao Roh-Hov' 0r’ ie<4an Speckschneider i jedan * auto specijalno za mesare. List/>Pise uPravBe na upravu »Mesarski jeste u prvom redu, da srede opštinsko gazdinstvo, koje u mnogim opštinama nije bilo baš najbolje. Neka se opštin-ske uprave najpre osvrnu na svoje nezaposlene, dalje zanatlije, od kojih dvojice u mnogom zavisi napredak. Sada je naročito razvijeno svugde nadriobrtni-štvo, naročito medju seljaštvom. Klanja se usprkos naloga pojedinim komorama razvija na selu u nedogled. Da bi se pak pri tome opštinske uprave osvr-nule na onu stranu, od koje najviše zavisi njezin procvat, do sada nismo pri-metili. Zanatlija plati mnogo više poreza nego jedan seljak i time i daje opštini mnogo više nego seljak. Besposleni neće u nijednoj opštini biti spašeni od seljaka, koji im ne daju toliko, da bi se mogli obući i odeti, medjutim što kod zanatlije dobiju za svoj rad sve, što im je potrebno. Nadamo se da će sadašnje uprave biti svesne svojeg zadatka te će poraditi na spašavanju kritičnog stanja sadašnjosti, koja sve više primiče ratu a ne blagostanju i sredje-nosti prilika, štO' je mnogo potrebnije nego svetsko klanje, koje nagoveštaju svi »odlični« stručnjaci i političari, koji nikad nisu i nikad neće poraditi u korist naroda, čije potrebe i ne znaju. VSEM P. N. GG. MESARJEM vljudno sporočamo, da je g. Pavline i Ivan, trgovski potnik iz Sv. Lenarta I nad Laškim ponovno pooblaščen za zastopnika tvrdke Grudnik, d. z o. z., ter sme sklepati naročila za mesarske potrebščine točno po ceniku zadnje izdaje. Pooblaščen je tudi in sme sprejemati pri pravilno sklenjenih naročilih na račun 10% od zneska, na katerega se naročilo glasi. Naročil na obroke ne priznamo oziroma se ne smejo akontirati, dokler tvrdka Grudnik takega naročila ne prizna. Na obroke pa dajemo samo avtomatske tehtnice in cele garniture strojev in tudi to le tedaj, če nam naročilo konvenira in če niste za naročilo1 dali kaj na račun. G. Pavline je istočasno1 pooblaščen za pobiranje naročnine za »Mesarski list« in prodajanje mesarske strokovne knjige, katero je založila uprava »Mesarskega' lista«. Pri naročilu knjig sme g. Pavline sprejeti na račun 40 Din, to1 pa samo tedaj, če se naročilnica glasi na srbsko-hrva-ško izdajo knjige. Grudnik, d. z o. z., Ljubljana-Dravlje. »Mesarski list«, Št. Vid nad Ljubljano. i£ prakse la prakšu Bečki teleći narezak. Njuške od teladi i mlade govedjine kao i burag ošurimo i dobro očistimo te sve konzerviramo sa solju. Crnog krupnog bi-bera i lorberovog lišća uzmemo prema potrebi, bacimo na ovo meso i ostavimo 48 sati na odležanju. Kada meso izvadimo, operemo ga u hladnoj vodi i isečemo u tanke i dugačke rezance. Na svakih 50 kg ovih rezanca upotrebimo još 10 kg posne svinjetine. Pre nego rezance počinjemo mešati, operemo ih dobro u mlakoj vodi te posle toga dobro iscedimo. Sada rezance izmeša-mo sa svinjetinom prema spomenutom raz-meru i isečemo kroz ploču srednje krupno. Na ovu mešavinu trebamo još 5 kg jakog prata, koji osolimo prema potrebi, začinimo pak sa priličnom količinom belog bibera i sitno isečenog belog luka. Mešavinu iseče-nih rezanca i svinjetine izmešamo sa spomenutim pratom i punimo u tanka salami-creva, onda prokuhamo u 75 stepeni vručoj vodi te nakon toga metnemo u pušnicu da se propali. Kada se ishiadilo, upotrebljavamo ga za delikatesu. Dalmatinski način proizvodnje kranjskih kobasica. Sve svinjske kožure, koje ne možemo upotrebi« u krvavice ili švargle, govedje flance i svinjske otpatke skrihatrm na pola. Samo govedje flance moramo kuhati malo dulje. Posle kuhanja metnemo sve u jednu korpu, oblijemo dobro sa hladnom vodom tako, da one pitije odu dolci'Sada dodamo malo kimpakla i isečemo1 kroz ploču od 3 mm. Na ovu masu uzmemo lh jakog prata i još malo svinjetine, što isečemo kroz ploču od 5 mm. Ovaj prat i svinjetinu začinimo sa dosta belog luka, potrebnom količinom sitnog crnog bibera, i pola ljute paprike. Sve ovako pripremljeno meso punimo u svinjske srednje saitlinge, parujemo od 10 do 15 deka po komad i kuhamo u 80' stepeni vručoj vodi 20 minuta. Sušimo ih svega pola sata u 75 stepeni jakoj vatri. Posle toga uzmemo jedan sanduk i presejemo kobasice 24 sati, nakon čega su gotove za prodaju i potrošnju._________________ NARUČITE i. MESARSKO KOBASIČARSKU KNJIGU kod Uprave »Mesarskog lista«. I Jugoslovanska specialna radiona za popravak MESARSKIH I KOBASIČARSKIH STROJEVA I NOVI STROJEVI U RAZNIM DIMENZIJAMA Stalno skladište svih strojeva. - Transmisije - Svakovrsne reme za vješanje mesa i kobasica. - Kuke za sušenje mesa od svake veličine. - Brušenje svakovrsnih noževa i ploča. - Montaže. FRANJO TRBLHA ZAGREB, MAKSIMilRSiiA C. BROJ 11 35-god. praksa kod specijalne tvornice FRIEDRICH I HflfiGB, Wien. ~ Narudžbe i popravci izvan Zagreba bit će brzo otpremljeni. SOLIDNA RADNJA! UMJERENE CIJENE -illllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll^ B BiB ca C N O a £ ca S N o _Q C D Vi — J* u u •SiQ c; o o e ca c« 3 Cfl O >N O c O M P & > U § i3 C w oj O co tn co i '3! g 1:0 O ^ -S ca S « e Š £ > o 3 >u iG 2 ^ CD > O o 3 Vi ca T3 3 > Vi CO £ 3 Vi K ‘c O o £ 3 Vi LU « —i c E 3 I 1 C . 3 I ---> - C | 3 : o. cO yj CL e? < KI H T3 n TJ od CM < O c ^ E E 3 ° 3 ra ^ (0 ^ N - N V Si o "S •H, *5" u. d on V E ;55 a O ca c ja s o ta TD ta N O E ca (/) la ta c o I CM I 0^ a; u ‘E o -S TD O ta c > ta N N o E tu (/5 :-e >u u o cv QJ c