HRVATSKE RIJEČI U PUTOPISU ARNOLDA VON HARFF (1497)
0	Osnovne biografske podatke o Arnoldu von Harff (1471-1505) njemačkom vitezu iz Niederrheina nalazimo u Novom njemačkom biogafskom leksikonu (19»6). To je bio vitez pustolov poznat po svojem putovanju u Svetu zemlju na koje je krenuo 7. studenoga 1496. iz Kölna preko Triera u Rim potom preko Venecije, Istre i Dalmacije u Egipat, na Sinaj i u Paleslinu, zatim u Carigrad.1
1	Budući da je marljivo pisao dnevnik svojega putovanja na njemačkom dijalektu svojeg porijekla, tekst njegova dnevnika zanimljiv je i za povijesnu dijalektologiju njemačkoga jezika: »Harffs interessanter Pilgerwegweiser im niederhein. Dialekt ist wertvoll für Geographie, Völkerkunde und Linguistik (Sprachproben) sowie Kultur- und Sittengeschichte« (Lahrkamp, 1966, 672).
1. 1 Harffov dnevnik putovanja objavljen je I860 u v Kölnu pod naslovom Die Pilgerfahrt des Ritters Arnold von Harff von Köln durch Italien, Syrien, Aegypten,
1 Neue Deutsche Biographie, Bd. 7, Berlin 1966, 672-673.
164	Slavistična revija, letnik 38/1990, št. 2, april-junij
Arabien, Aetiopien, Nubien, Palästina, die Türkei, Frankraich und Spanien, wie er sie in den Jähen 14% bis 1499 vollendet, beschrieben und durch Zeichungen erläutert hat. Nach den ältesten Handschriften und mit deren 47 Bildern in Holzschnitt, herausgegeben von Dr. E. von Groote, Köln 1860.
1.2 Harffovi zapisi uopće svjedoče o čovjeku (njemu samom) koji je imao izvanrednu moč zapažanja i mnogo znanja. Zanimao se za industriju, umjetnost, povijest, politiku, prirodopis i jezik naroda kroz čiju je zemlju prolazio, bilježeči pritom i jezične oglede, tj. govor kako ga je na terenu čuo. Upravo iz tog aspekta Harff je interesantan i za povjest hrvatskoga jezika, točnije, za povijesnu dijalektologiju južnoslavenskog područja.
U vezi s Harffovim putovanjem kroz priobal > dio Istre i Dalmacije, za nas je relevantan zapis na str. 62-64 gdje počinje s opisom putovanja od Brijuna (Briona) do Pule za čiju udaljenost navodi da je 5 milja, zatim od Pule do Zadra je 15 milja, od Zadra (Sara) do Hvara (Lesyna) 10 milja, od Hvara do Korčule 1 milja, od Korčule do Dubrovnika (von Kurtzula zu Regusa) je 19 milja itd.
Kad je stigao u Dubrovnik o njemu če zapisati: To je lijep i jak (utvrden) grad, samostalan, nikome podložan, z bog toga ugarskom kralju mora plačati tribut (danak) isto tako i Turcima, samo da s njima može imati mir. Taj grad leži u kraljestvu Hratske-' (in dem koenynckrijh van Croatijen) u kojem svi govore slavenskim jezikom (slauenske spraiche), kakav se prostire po svim slavenskim zemljama (gantze wyndesche lande) kroz Slavoniju (Slavenijen), kroz kraljevinu Poljsku, kraljevinu Dalaciju i Hrvatsku, jezik, kojega sam pojedine riječi zapamtio i zapisao kako slijedi:
item slauennyske spraiche
item crochga broyt 'kruh'	chackauwe waerafftlich kakav je'
vyno wijn 'vino'	bomegisi geloegen bome jist'
voda wasser 'voda'	dreuo eyn schyff 'lada, splav, drvo'
messo vleysch 'meso'	schoffieck eyn man 'čovjek' ,
zere kese 'sir'	gotzpogu ein edelman 'gospoja'J
guska eyn ganss 'guska'	gena cyn wijff 'žena'
ribja eyn vysch 'riba'	gostpotymbo vn here got 'gospodin bog'
kokoss eyn henne 'kokoš'	wratze der duel 'rvanje'
scho sals 'sol, so*	swyckga eyn kertz 'sviječa' (sviča)
byle drincken 'piti'	beseniiza hauer 'pšenica, pečenica?'
iehe essen 'jesti, jedi'	cerrest hauwe '?' (raž?)
iachge eyn ey 'jaje'	iruba stroe 'trava'
ia ich 'ja'	benese gelt 'novae'
polzgo wyllen 'hoču'	eslade eyn gulden 'zlatni(k)'
golzo ja 'jesu'	operate weschen 'prati, oprati'
neizgo neyn 'nisu'	kosola eyn hempt košulja'
dobro goyt 'dobro'	spate schlafen spati, spavati'
eslae boese 'zlo'	schepate frauweren 'jebati?'
«•ne potzgo spate frauwe sal ich hij schlaeffen 'ženo hoču spati' mosse spate odij moygen wir hie slaefen 'može li se ovdje spavati' dobro jutro guden morgen 'dobro jutro'
1 Harff, kao i Breydenbach (14W), podaje relevantne podatke o statusu Dubrovnika.
1 Očito se Harff zabunio, jer ein edelman nije 'gospoja', več 'gospodin' (plemenit čovjek, plemič). Mijatovič IK66, 158 istu je riječ prepisao kao golzpoda (!).
A. Jemhrih: Hrvatske riječi u putopisu A. von Harff	165
dobro wetzgijr guden naicht 'dobro veče' koliko vo wat gylt da 'koliko vrijedi ovo' ja potzko kopita ich wyl it gelden 'ja hoču kupiti to' kaka tesirni wieheyscht dit 'kako ti je ime'
Tzellen 'brojati' (brojevi)
jeden eyn 'jedan'	sedam seuen 'sedam'
duwa tzwey 'dva'	oescham acht 'osam'
trij drij 'tri'	debet IX 'devet'
tzettyr vier 'četiri'	deschet X 'deset'
pete vunff 'pet'	staet hundert 'sto'
seest sees 'šest'	gleden dusent 'tisuču/hiljadu'4
2	U čemu je vrijednost ovog oglednog dvojezičnog rječnika razgovornog modela? Leksikografska njegova vrijednost jest u tome što je Harff čuo i zabilježio riječi živog govora a nije ih uzeo iz nekakva pisana izvora. Za Harffa, kao i mnoge strance ondašnjega vremena, hrvatski jezik krije se pod imenom »slavenski jezik« dakle u opčem nazivu zajedničkog jezika iz kojega su potekli svi slavenski jezici, dakle i taj kojega Harff donosi primjere, a takav se govorio tada u Dubrovniku. Bez obzira što je navedene riječi zapisao stranac, mislim da nije zapisao ono čega u Dubrovniku nije čuo.
Harff je riječi zapisivao grafijom svojega njcmačkog jezika pa i fonetika je njegova. Tim zapisom je posvjedočio da je »slavenski« u Dubrovniku bio čakavsko-štokavski komunikativni jezik koncem 15. stolječa, a »to je ona svakodnevno doživljavana višejezična uzajam-nost« (Katičič 1987, 112).
3	Harff je u hrvatskoj filologiji usput spomcnut u Enciklopediji Jugoslavije (1962) pod Leksikografija. Autor te jedinice, Valentin Putanec, u vezi s Harffom piše: »God. 1496-99 prolazio je našim krajevima Nijemac Arnold von Harff iz Kolna i zabilježio u svom putopisu oko 56 hrvatskih riječi.«5 U beogradskom časopisu Vila, god. II, br. 9, još je 1866. Čedo Mijatovič zapisao:
»Ovde da spomenem kako je vitez Harff možda prvi Nemac, koji je svojim zemljacima dao probe srpskog jezika.'1 Putujuči mimo Dalmacije a pozneje i kroz srpske zemlje naučio je nekolike reči i razgovore, koje u svome delu navodi.«7 U najnovije vrijeme Harffa u svojem radu »Jedno svjedočanstvo o hrvatskim gradovima iz godine 1486« spominje Edo Pivčevič (v. Rad JAZU, knj. 429, 1988, 188). Pivčevič, prikazujući Grünbergov putopis iz 1486, koji
4	Prema istom modelu Harff donosi u itinerariumu jezične oglede iz grčkog, albanskog, turskog i madarskog jezika, dok grafiju dodaje saracenskom, sirijskom, tominskom jeziku. Usp. Harff, odnosno G root e I860, 75, 114, 130-131, 139, 152, 187-188, 201-202.
5	Putanec 1962, 504.
" Mijatovič 1866, 158. Dajuči prijepis Harffovih riječi, kaže: »Evo tog nemačko-srpskog razgovornika s kraja 15-og veka«. Sudeči prema Mijatovičcvu nazivu jezika, zaključiti nam je da i on zastupaSe Vukovu koncepciju iz 19. st. o trodijelnoj jezičnoj podjęli, koju su zastupali Kopitar i Miklošič a prema kojima su Stokavci Srbi, kajkavci Slovenci, dok su Hrvati samo čakavci. ViSc o tome v. Korunič 1987,195-209; Vince 1978,282-308; Śulek 1856,233-244; Karadžič 1861; Jagič 1864, 483-485.
1 Kod Grootea u Harffovom itinerariumu saznajemo da je bio u Fruškoj banji (Wruskabalna), Priütini, Mitrovici (Mittrix), Vučitrnu (Wolffsdorne), Novem Pazaru (Neuwcmarschet), Prepolju (Pre-polo), Plivi (Pletiua). Harff samo nabraja gradove ne navodeči nijedan jezični primjer kojim bi potkrijepio govor u njima, kao Sto je to uradio u vezi s Dubrovnikom.
166	Slavistična revija, letnik 38/1990, št. 2, april-junij
je takoder posjetio primorske gradove Poreč, Zadar, Šibenik, Hvar, Korčulu i Dubrovnik, o Harffu bilježi; »Von Harff, usput rečeno, daje takoder zanimljive podatke o jeziku, te navodi neke riječi i fraze korisne stranim putnicima, npr. 'mosse spate odij' (može li se ovdi spat?)«.
Iako je, kao što vidimo, Harff u hrvatskoj filologiji slabo poznat, ipak bismo mogli njegov mali rječnik razgovornog modela smatrati kao prvi izvor za hrvatsku povijesnu leksikografiju.8 Iz tog razloga odlučili smo ponovo opozoriti na nj, jer zaslužuje pažnju hrvatske lingvistike kao jedan od onih stranaca koji u svojim djelima govore o hrvatskom jeziku, a takvih diljem svijeta ima više.9
Literatura
Budiša, Dražen 1988: Croatica u djelu Lorenza Hervâsa y Pandura, u: Croatica, XIX, 30, Zagreb.
Groote, E., von, 1860: Pilgerfahrt der Ritters Arnold von Harff... Köln.
Jagič, Vatroslav 1864: Iz prošlosti hrvatskoga jezika II, u: Književnik, I, Zagreb.
Karadžič, V. St. 1861: Srbi i Hrvati, u: Vidovdan br. 1 (1. juni) + isti članak u posebnoj brošuri bez
mjesta i godine izdanja. Konzultirali smo primjerak u knjižnici JAZU, sign. R 1345, Zagreb. Katičič, Radoslav 1987: Radi se baš o tome, u: Jezik 34, 4, Zagreb. Kor u nič, Petar 1987: Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici, Zagreb. Lahrkamp, Helmut 1966: Harff, Arnold, v., u: Neue Deutsche Biographie Bd. 7, Berlin. Mijatovič, Čedo 1866: Uskoci i Gutenberg saveznici, u: Vila, II, 9, Beograd. Pivčevič, Edo 1988: Jedno svjedočanstvo o hrvatskim gradovima iz godine 1486, u: Rad JAZU,
Razred za suvremenu književnost, knj. 22, Zagreb. Putanec, Valentin 1962: Leksikografija kod Hrvata, Srba i Crnogoraca, u: Enciklopedija Jugoslavije, svez. V, Zagreb.
Putanec, Valentin 1979: Talijansko-hrvatski i hrvatsko-talijanski rječnik Petra Lupisa Valentiana
(Ankona, 1527), u: Filologija br. 9, JAZU, Zagreb. Š u le k, Bogoslav 1856: Srbi i Hrvati, u: Neven V, Zagreb.
Vince, Zlatko, 1978: Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb.	<
Alojz Jembrih
Filozofska fakluteta, Ljubljana
« Usp. Putanec 1979, 101-138.
* Naprimjer Konrad Gesncr u svojem opisu različitih jezika... (Zürich 1555) uvrStava kao ogled ilirskog ili slavenskog jezika OčenaS iz knjige Bartola Durdeviča (1545).