Poštarina plaćena u gotovu Cena Din. 1.— CONDLvJ M w GLA«/NIK. 6LA5ILO 5AVEZA KOKOLA KRALJELVINt JUGOSLAVIJE V Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svake subote Godišnja pretplata 50 din *<► Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 O Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 Račun Poštanske štedionice br. 57.686 Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vračaju •*.* Beograd, 6 novembar 1937 God. VIII Broj 35 Vub Stefanovič« Karadžič Povodom 150 godišnjice njegova rodenja Istovremeno sa pojavom onih narodnih velikana na čijem se čelu na-lazio vrhovni narodni vožd Karador-“e> a docnije Miloš, ko ji su poveli borbu za oslobodenje od ropskog jarma, javili su se i radnici na kul-turnom oslobodenju i prosvečivanju naroda. Jedan medu ovima ko ji je noobičnom istrajnošču i osobitom vi-dovitošču otpočeo veliki i važni rad na duhovnom preporodu narodnom, na iskivanju duhovnog oružja i stva-ranju uslova za prosvečivanje i duhovno oslobodenje svoga naroda, je-Vuk Stefanović-Karadžić. Samo veliko providenje i veliki zakoni, ko ji upravi ja ju narodima i rukov ode njihovom sudbinom, mogli su Vuku Karadžiču, detetu iz naroda, ko je je lv°jn pismenost kao čobanče otpo-CeIo samoučki, podariti čudotvornu sPosobnost i sve one vrline i odlike ko je su ga osposobile, vodile i uzdi-Sle na onu veličanstvenu visinu shva-tanja važnosti onoga rada i požrtvo-vJ}nja ko je je učinio i ko jim je zadu- 2,0 za navek svoj narod, i postao na Polju svoga rada onakav velikan, kakvi su vodi narodni. Samo obda-rcn Jakvim velikim darom i sposob-nošču uspeo je Vuk Karadžič da upot-Puni veliko delo narod nog oslobode-nJa. Vuk Karadžič je po svojo j poja-Vl> po celokupnom svome ogromnom radu i značaju duboko i široko za-°rao brazde na duhovno j i prosvet-uoj njivi svoga naroda, te je postao 'stinski i pravi vožd na polju rada duhovne kulture. On je slvorio uslo-za uspešan rad novih pokol en ja, °P je kroz sve vreme borbe za poli-Učku samostalnost novostvorene i još vazalne države vodio i izdržao borbu za ostvarenje duhovne samostalnosti. I što je značajno, i borba koju je Vuk otpočeo za narodni jezik i pravopis okončava se uspešno i upore-u° sa političkim oslobodenjem. Kao što su velikani naše narodne vode za oslobodenje, ko je slavimo i venimo, ne man je su narodni velika-U' i vode na oslobodenju i podizanju duhovnih sposobnosti svoga naroda, ‘ukvih velikana ima naš narod više. AH po vremenu kad se je javio, po Zr>ačaju i važnosti, veličini i obimu rada ko ji je izvršio, po posledicama, ,?je je njegov rad imao i doneo, Vuk dradžič zauzima posebno istaknuto esto. On je gorostasna figura i na-udna veličina. Njime se narod mo-kao, može i moči če uvek ponositi a° velikanom kakve retko ima ju i v uugo veči narodi. Za naš tako sa-.ySQn, luko lep i bogat jezik i pravo-ys dugujemo zahvalnost ovome na-°dnom gorostasu. im i sv°j°j veličini Vuk Karadžič r*a u mnog orne da zahvali svome du-boravku u Beču i svojim puto-JUijirna po Rusiji, Nemačkoj i dru-zemljama. U Rusiji on dolazi u jPdir sa čuvenim ruskim istoričarom »vnzlmm, književnikom Zukov-'ui, Šiškov im, grofom Rumjancevim, q 11 Nemačkoj sa Jakovom Grimom, ,.eleom i drugima. Putujuči po na-um krajevima, on je več tada nosio v*vojoj duši celu današnju Jugosla-miU: °n se podjednako oseča u Dal-i v'1'1-’ Hrvatskoj, Črno j Gori, Bosni °.\vodini. Njegovo bistro oko od- Pre stotinu i pedeset go-dina, 7 novembra 178/ godine, rodio se u Iršiču, malenom selu jadarskog okružja, veliki mislilae, filolog, kulturni reformator i osnivač našeg knji-ževnog jezika i pisma Vuk Stefanovič Karadžič. Vreme, taj najjači i najsnažniji korektor sviju pogrešaka i zabluda, odav-no je več razmrsilo južnoslovenski filološki čvor od pre stotinu godina i, uz puiio odavanje zadovoljštine i priznanja, stavilo 11 prvi red naših besmrtnika veličanstveni lik Vuka Stefanoviča Ka-radžiča. mah zapaža, da tu svuda živi jedan te isti narod. I on to svuda otvoreno i kaže i piše, i zato odabire štokavsko narečje za književni jezik ne samo za Srbe, ko ji su se u dotadašnjoj svo-joj književnosti služili nenarodnim t. zv. »slavenosrpskim« jezikom, nego i za Hrvate, ko ji su do pojave dr a Ljudevita Gaja i ilirskog pokreta pisali kajkavskim narečjem. Pri torne Vuk pridobi ja masu pristalica. Tako godine 1850 na jed no j skupštini u Beču srpskih, hrvatskih i slovenačkih književnika Vuku je bio poveren za-datak da napiše pravila za književni jezik, ko jim bi se služili i Hrvati i či-me bi se /zve/o i duhovno jedinstvo našeg naroda. Vuk se rado prilivatio toga, i samo za nekoliko meseci več je napisao »Glavna pravila za južno narečje«. Ali ni je Vuk radio samo na jeziku i jezičnim pitan jima. On se vidi i ose- 1 postoji tako danas pojam: Vuk! * A pre ravnih stotinu godina?... Brošura Miloša Svetiča, a to je književni pseudonim vode Vukove opozicije Jovana Hadžiča, njegove „Sitnice jezikoslovne” otvaraju ofenzivnu paljbu na genijalno Vukovo delo. Godinama se nastavlja polemika filološkog džina i „diletanta koji aprioristično s velikim bombastom gradi nerazumljiva pravila, ne obrazlažuči ih primjerima”, kako je docnije književna istorija i kritika auto- ča u celom tadašnjem našem javnom životu. On prevodi Napoleonov Kodeks, neko vreme je i član Beograd-s kog s uda, savetnik kneza Miloša, ali kako ni je trpeo njegov despotizam, ostavlja ga i ide iz Srbije. Sastavlja uz pomoč Kopitara »Srpski rečnik«, skuplja narodne pesme, pribire narodne pripovetke, piše utuke protiv onih koji ne odobrava ju ili ne shva-taju njegov rad, daje nam novu az-buku i postavlja klasično pravilo: »Piši kao što i govoriš«. Prevodi i »Novi zavet«, piše po tadašnjim alma-nasima, izdaje istorijska dela i op-sežnu knjigu »Život i običaji narodni«. što se tiče dopisivanja sa znamenitim ljudima toga vremena, niko valjda ni je u torne razvio življu delat nost od Vuka. To je sada s ve prikupljeno pod imenom »Vukova pre-piska«. Sve je io mogao Vuk da stigne. To je bio upravo jedinstven ritativno nazvala Vukovog protivnika. U takvom razmeru sposobnosti i veličine duha nije ni rezultat te značajne borbene polemike mogao biti u svojoj ko-načnici drugačiji, nego li što ga i znamo: pobeda, apsolutna pobeda Vuka. Ipak, tu i takvu pobedu nije bilo lako postiči. Jer kolikogod je Vukov na-učni, znanstveni, pa i narodno-napred-ni i praktični argumenat bio nadmočan i jak, toliko su se opet svi ostali fakto-ri, van područja naučne diskusije, že-stoko, nekritički i zaslepljeno ispre-čili i protiv njega lično i protivu nje-govog dela, koje u kulturnoj, pa i opštoj istoriji Jugoslovena znači epohalni! prekretnicu, početak novoga doba. Naročito zanimijivo ukazuje se ta borba posmatrana iz perspektive čita-vog jednog stoleča. „Argumenat” hoče da pobedi argumenat. Slično, ili ako baš hočete, jednako kao i danas. Nekriticizam, usko, tesnogrudno i sitno hoče da spreči ono, čemu samo vreme utire puteve. Danas, nažalost, i pre-često ČLijemo: „povlašiti” i „pošoka-čiti”. Kako i zašto to — ostavimo sada te bolne priče... A pre stotinu godina?... Na Vuka Stefanoviča Karadžiča u-pravljene su oštre strele prebrižnih „ota-ca domovine”, jer u svoju azbuku unosi latinsko slovo „j”. Time, rekoše, hoče da Srbe „pošokači” ..., a mitropolita Stratimirovič okrstio je, baš 1837 go-dine, taj nedužni „j” kao „srp nečasti-voga”... * Nišam nikakav filolog ni književni istorik, i ne nameravam pisati kri-tički prikaz Vukovog rada. Neču se gu-biti ni u prebrojavanju biografskih po-dataka. O torne svemu postoji čitava biblioteka ozbiljnih naučnih dela i popularnih prikaza. Hoču tek da, rekao bili, nekako fotografski trenutačno i plastično projiciram na hartiju refleks malenoga dela onih misli i osečaja, što se javljaju u dušama sviju nas Sokola i sledbeuika napredne Tirševe misli povodom stotinu i pedesete obletnice Vukovog rođenja, koji jubilej treba da svaki kulturni Jugosloven — zvao se 011 Srbin, Hrvat ili Slovenac — proslavi na način dostojan svoga kultur-nog stepena. Ko toga ne uvida i ne razume, torne ne mogu pomoči ni koristiti ni čitave stranice prigodnih čla-naka. # Doista: genijalno je Vukovo delo! Njegovo „piši kako govoriš” upravo je klasično. 1 hočemo li pravo, koji se pravopis na svetu može podičiti takvom čovek: činilo se kao da on može ra-diti za stotinu njih, iako je bolovao, te mu je jedna noga morala biti ot-sečena. Narodno jedinstvo jednog naroda počiva uglavnom na jeziku i jedna-kom načinu života, to jest običajima. Vuk Stefanovič Karadžič uvideo je to još u to prvo doba našeg budenja, pa i ako su svi oko njega bili oduševljeni nekim romantizmom — on, iako i sam romantičar, realno gleda na stvari oko sebe. On odlučno traži, da se naš narod sporazumeva jednim jezikom i da diše jednim duhom. Zato Vuk ide u red prvih naših nei-mara za naše narodno oslobodenje i ujedinjenje, zato zaslužuje da se pred njegovim duhovnim likom smerno poklonimo i uskliknemo: Slava ocu našeg književnog jezika! originalnom i genijalnoin jednostavno-šću! Stvorivši za svaki glas našega jezika po jedno slovo, sastavio je azbuku, na koju je opravdano bio ponosan, jer je ona — kako sam reče 1832 godine — „pravilnija i pametnija od ortografije sviju naroda i jezika evropejskih”. A ipak je te iste godine Vuk morao po-beči iz Srbije pred apsolutističkim knezom Milošem Obrenovičeni, koji je, tada, zabranio štampanje knjiga njegovim pravopisom. Ali šta znače papirnata naređenja. Stvarnost je jača, i Vuk — štampao je svoja dela u Austri-ji i Nemačkoj. A što da kažemo o značaju Vukovoga rada oko sabiranja narodnih pesama, poslovica i priča!? Da li je uopšte potrebno još naročito štogod o tome govoriti?... Tek da se potsetimo, da je i tu, kao i u stvarnom Vukovom filo-loškom radu, prijateljevanje i saradnja sa slavnim Kopitarom pripomogla naj-snažnijoj manifestaciji Vukovog talenta. Imade jedna činjenica preko koje se, govoreči o Vuku, obično, i verovatno nehotice, prelazi šutke. A ona je danas osobito vrlo aktuelna. Da je naročito naglasimo: godine 1822 izdao je Vuk „Dodatak k Sanktpeterburgskim srav-niteljnim rječnicima sviju jezika i na-rječja s osobitim ogledima bugarskog jezika”. I tu, prema Bogdanovičevoni „Pregledu književnosti”, tvrdi da ,,ili-rijski i srpski jezik nisu dva nego je-dan, a bugarski da je posve izostav-ljen... Učeni svijet nije prije te Vukove knjižice ništa znao za bugarski jezik”. Pa kad sam več citirao Bogdanoviča, neka mi bude dopusten još jedan citat tog hrvatskog književnog istorika. U-sred rata, godine 1916, Bogdanovič je napisao u svoin „Pregledu književnosti hrvatske i srpske” ovo: „Godine 1848. počinje več izlaziti prvi 'lis:t s novim pravopisom po imenu „Napredak”. Dvije godine poslije zaključili su Vuk Karadžič, Franjo Miklošič, Duro Daničič, Ivan Kukuljevič-Sak-cinski, Ivan Mažuranič, Dimitrija Deme-ter i neki drugi književni d o g o-v o r. Pošavši od gledišta „da jedan narod treba j e d n u književnost da ima”, oni su proglasili, da južno hercegovačko narječje, fonetički izraženo, treba da postane književni jezik Srba i Hrvata, i ostavili Karadžiču, da on napiše pravila toga jezika”. Eto, tako! Nije toliko važno kakvo narečje, več ono: „jedan narod — jedna književnost”. 1 dalje — bez koinentara. * Slavimo stopedesetu godišnjicu Vukovoga rodenja. Stotinu je godina otkako su ga oba-suli pogrdama, klevetama i žestokim napadajima zbog njegovog besmrtnog dela. Pre četrdeset godina svečano su preneseni njegovi zemni ostaci u Beograd i tu sahranjeni u rodnoj grudi. Premda progonjen i mnogo napadan, Vuk je ipak, makar i dockan, od- neo punu pobedu svoga naučanja i triumf svoga životnoga dela. A danas, u ove mutne i bolne dane, kako da se odužimo besmrtniku?... Teško je i mučno zadirati u rane; još je gore ne čuti i ne videti... Ipak, nadajmo se i verujmo! Vreme če i o-pet ispraviti pogreške i zablude. A da ne grešimo duše: ko god veruje u ono Vukovo „jedan narod”, ko god se iskrena i čista srca klanja seni besmrtnika iz Tršiča, taj neka pristupi slavi veli-koj i svetloj! Mi Sokoli slavimo Vuka radosno i gordo!... Vladimir Blašković, Zagreb. Ima jedna tragična lepota u svoj gor-čini naše narodne prošlosti i u svim mučnim zbivanjimfa u njoj. Težak oklop ropstva i tuđinske vlasti stezao je, istina, sve žive snage narodne, ali pod tim surovim oklopom one nijednog trenutka nisu potpuno usahnule; težak i bespomočan izgledao je život tada i zatvarao sve vidike pred okom, ali su se oni razastirali kud i katno lepši u samoj narodnoj duši. Svaki vidljivi i stvarni pokret bio je okovan u stege i podvlašča,. u krute zakone zavojevač-kih imperija, ali kraj svega toga u duši narodnoj ostala su budna i vrela ona velika saznanja o istorijskoj misiji našeg naroda, koje nikakva sila iz nje nije mogla istisnuti. Ta duša bila јг i ostala večno slobodna. I samo ona, na koncu svih zala, krenula je naš narod na njegov pobedni hod. To ropstvo naše tuđinu i to umiranje naše pod strelama svih njegovih pakosti nije ni bilo obično i svaki-danje; ono nije rastočavalo našu rasnu fizionomiju, kako je tuđin želeo, nego je, naprotiv, stvaralo ogromne valove duhovne snage i moči, koji su posle dali niz veličanstvenih epopeja. 1 što su vidici bili sumorniji i bledi, to više i jače u nama samima tutnjeli su veliki dogadaji, da u svemu svom „bolu i ponosu” provale jednog dana. Mi ni-kada, u tim teškim vremeniina, nismo klonuli, ni izdali sebe. Mi nikada nismo zaboravili svoj, sudbinom predodredeni put. I radi toga smo pobedili. Pobedili, u prvom redu, našom duhovnom sna-gom, verom i veličinom. U nama nikada nije prestala da živi legenda, da smo carstveni narod. I po mišicama svojim, i po duhovnim težnjama, i po čovečnosti svojoj. I de-silo se je čudo; da smo mi, valjda je-dini u svetu, slavili Kosovo, slavili na mesto pobede svoj najteži poraz. Zato, što nam je ono bilo vidoviti tumač naše dobre sudbine* I pod okriljem njegovim stasala je naša snaga, da u odlučnom trenutku prevazide samu sebe; da pre-vazide i sve junake iz naših carskih predanja. Jer Marko je cedio drenovimi devet godina sušenu, a mi, njegovi potomci, sušenu pet stotina godina, pa smo ipak iščupali svoju slobodu. Nj. Kr. Vis. Knez-Namesnik Pavle primio u audijenciji br. Đuru Paunkovica Nj. Kr. Vis. Knez-Namesnik Pavle blagoizvoleo je primiti 29 oktobra o. g. u audijenciju br. Duru Paunkovica, za-menika starešine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. Nj. Kr. Vis. Knez-Namesnik primio je br. Paunkoviča u 6 časova popodne u Belom dvoru. Za vreme audijencije Nj. Kr. Vis. Knez-Namesnik intereso-vao se za rad Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. A kakvi smo mi danas? Mi nismo više kao što smo nekad bili. Nas jc razmazila sloboda svim bogatstvom svojim. Došla su nova pokolenja, koja nisu više „porod vuka i arslana”. Ona su zatekla jednu sjajnu baštinu, ali nisu primila i dovoljno saznanja, kako je ona teško stečena. Sa ostvarenim snom slobode, po čudnoj fatalnosti, prestao je da pali srca i onaj silni orkan du-boke vere i zanosa, što je dolazio još tamo od Kosova. I od nekadašnjih gorostasa po veri i duhu, mi smo iz dana u dan postajali sve manji, lakoini-sleniji, sve gori po svojim sitničavim pobudama i strastima. Naš veliki ide-alizam, koji nam je nekada ceo život zidao na žrtvi i iz žrtve, bio je na Kalazu. I iduči tim putem, mi smo za-pali u neka mala i degenerisana vremena, kada se pogruženo mora da hodi ispod izgubljenih ideala. U njima smo, istina, opasali se svim materijalnim dobrima i oboružali oružjem, lepšim i blistavijim nego ikad dosada. Pa, gle, i pored toga čuda golema! Sve to, ne samo da nam ne steče neke nove slave, nego zamalo da nam ne potamni i one stare i krvave. Evo več blizu dva de-cenija, kako smo u slobodi, pa nije-dan mejdan ne dobismo, a izgubismo ih mnogo, davno stečene i zadobivene. Izgubismo mejdan u čuvanju jedinstva našeg, u snaženju ljubavi i bratstva našeg, izgubismo tako mejdan u svemu onome, na čemu treba da se gradi naša jugoslovenska sudbina'. I na kraju, dok mi slavimo jedan grešni partizanski pir, ne pomože nam to svetlo oružje ni da sačuvamo ono, što nam je bilo draže od života, da sačuvamo največeg Kralja istorije naše. 1 kada se danas zapi-tamo: zašto tako izdade to svetlo i sjajno oružje? I kuda se izgubi ta legendarna snaga naša? Odgovor može biti samo jedan. Zato, što je prestao da zrači onaj silni moralni i nacionalni elan od Kosova, koji je boj bio „samo srcem junačkijem”. Zato, što je usahla ona divna nekadašnja vera, koja je in-spirisala velikog Karadorda, da sa jed-nim trešnjevim topom čitavih 10 godina brani slobodu našu. Zato, što je u potpunosti rastočen nas nckadašnji duhovni i moralni lik, zato danas naša puška nije „više ubojita”. I zato danas medu nama sve je manje Mandušiča Vuka, a sve više onog drugog, onog črnog i zlokobnog Vuka Kosovskog. Kada ovako, kao u ogledalu, pogledamo sami sebe, ne možemo se više ni raspoznati. Mi sve manje ličimo onim mrkim div-junacima iz naše prošlosti, a sve više nekoj razbludnoj, luckastoj deci. I kako ta deca u obesti lupaju skupo-cene igračke, tako i mi u mnogim neuravnoteženim željama zamahujemo teškim pijukom, da raskopamo temelje svoje slobode. Naši pretci mogli su da pobede sva vremenska i teritori-jalna prostranstva, mogli su da pobede i gvožde i olovo., a ml, njihovi potomci, suviše smo mali da pobedimo harem sebe i svoje isključivosti. Nekada bio je okovan samo naš narodni organizam, ali je duša ostala slobodna; danas je, naprotiv, taj organizam slobodan, ali je duša okovana. Ona nikako ne može da izade iz okvira svojih posebnih shva-tanja i isključivosti, nego teži da se u njima iživljuje. Po nekom teškom usudu, nama je bilo Iakše pobediti sve vanjske neprijatelje, nego sebe. 1 pod uticajem tih svojih posebnosti mi smo pali u teško iskušenje: da razgradujemo ono, što nismo ni zidali, da diramo u ono, što su zidali mrtvi junači sa kolena na koleno, ne manje od pet vekova. Na toj prekretnici nalazi se danas naš nacionalni život. On je sav u deformisa-nju. Pred tim, kao okamenjena, stoji ona generacija, što je na plečima svojim iznela sve gigantske ratove. Ta generacija, koja je bila nepobediva i božanski lepa u mnogim herojskim po-duhvatima, uzmiče danas pred navalom onih, što izneveriše sami sebe; uzmiče pred onima, što su im staračke senilnosti zamračile svaki nacionalni vidokrug. Na ovom teškom saznanju današnjice treba krčiti nove puteve našem nacional-nom životu. Treba pre svega drugog za-pamtiti: da sloboda traži ljude, a ljudi slobodu. U ovom je najjači elernenat njenog postojanja i jemstvo da se ona učvrsti. A u tome je naša sloboda bila dosada nepotpuna. Ona je bila pretežno u vanjskim izgledima i u spoljnim manifestacijama, ali nije bila upotpunjena i temeljnom duhovnom rencsansom. A bez toga i dok se ne izgradi nov i slobodan jugoslovenski čovek, slabodan u prvom redu prema sebi, nema ni ga-rantije za našu opštu slobodu; sve dotle nema ni božanske i ljudske, ni slovenske i jugoslovenske životne lepote. U posleratnim danima ovo je prvi ose-tio naš Kralj-Ujedinitelj, poučen teškom zbiljoin i iskustvom. Osetio, i baš zato u punoj doslednosti proklamovao princip jedinstva. Bez polumera i usteza-nja. lšao je prema jednoj meti, koja je bila striktno jugoslovenska: po duhu, po srcu i po onom jugoslovenskom čo-veku, što je naše jedinstvo trebao da pretstavlja. Savijajuči zastave svojih po-bednih srpskih pukova, što se sada na Kumanovu pokloniše senima junaka, on nije nijednog trenutka zažalio, što sa njima savija i najdraži komad svog Nekada i sada 28 t 29 oktobra 1918 Iz govora brata d-ra Huga Verka, odr-žanog dne 31 oktobra o. g. u Sckolskom društvu Zagreb I, povodom obletnice dana 28 i 29 oktobra 1918, kada su brača Cehoslovaci, odnosno Hrvati, pre-kinuli svaki državnopravni odnos sa Austro-Ugarskom Monarhijom Godine 1097 ugarski kralj Koloinaii iz kuče Arpadove, pozvan od nesložuog hrvatskog plemstva, potuče kod Gvozda poslednjeg posve nezavisnog hrvatskog Kralja Petra a na pet godina kasnije, 1102 godine, dvanaest hrvatskih plemena izabraše Kolomana zn hrvatsko-dalmatinskog kralja i okruniše ga u Biogradu na moru. Time svrši staro hrvatsko narodno kraljevstvo i puna politička nezavisnost Hrvata. Godine 1389 na Kosovu Srbija gubi svoju nezavisnost i postaje vazalnoin kneževinom, ali, od prvoga srpskog pora/a u borbi sa Osnianlijama pak do propasti poslednje srpske srednjevekov-ue države, jc u neprekidnoj borbi ravnih 128 godina, dočim su Turci, posle svega pet godina upokorili celu Madžarski!, a posle svega tri godine zagrozili se i samome carskome Beču, kojega spasi Sloven Sobjeski. Godine 1620 nakon defeiiestracije sa-vetnika cara Ferdinanda i nakon bitke na Beloj Gori, češka izgubi svoju ne-zavisnost. I pade mrak ropstva na češke i na jugoslovenske zemlje. Ropstvo koje naj-pre Srbi skidoše. Od prvoga srpskoga ustanka 1804 na Orašcu pak sve do 1 decembra 1918, dakle za punih 108 godina, Srbi su skoro neprekinuto n kr-vavoj i nekrvnoj borbi sa Osmanli-jama i sa Habsburškim carstvom. Kod Hrvata beležimo 1573 god. se-Ijačku bunu a 1071 god. pogibiju Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankopana. Pod Jelačičem 1818 god. Hrvati kušaju da skinu austro-madžarsko ropstvo i od onda pak sve do 1 decembra 1918 njihova povest i nije drugo nego trajna, neprekiiiuta politička borba sa Dvoj-nom Monarhijom. Nadolazi nacionalizam XIX veka, koji ujedinjuje ltaliju i Nemačku. U slovenskom nacionalizmu, koji do-lazi do vidnog izražaja na slovenskom kongresu u Pragu 1818, na kojemu je bila konstituisana i jugoslovenska sekcija, češka se politički preporada, a tako isto i Jugosloveni. Nacionalni rad obnavlja povest Čeha i Jugoslovena i prikazuje ovu u njezinoj stvarnosti; obnavlja se književni jezik i narod odu-Ševljava za rodoljubne podvige, češka se ponosi imenitna Palackoga, Rigera, Tirša i drugih velikana, a jugoslo- venska plemena imenima Vraza, Štro-smajera, Račkoga, Kne/'a Aleksandra Ka-radordeviča i Ilije Garašanina. Rački piše u ono vreme: „Zeli li jugosloven-stvo jednirn narodom postati, to bi iina-lo nastajati da se sjedini u književnom jeziku , jer u njemu uvidamo je- dini put k jugoslovenskoj književnosti”. Rad Štrosmajera, Račkoga i njihovih epigona vodi do: Sokolstva kod nas Jugoslovena, a rad Palackoga, Rigera, Tirša i njihovih epigona do češkoga Sokolstva. Misao vodilja ovih velikih ljudi stvara sredinu koja če 1905 godine roditi reč-ku i zadarsku resoluciju. Nadolaze balkanski ratovi i narodno oduševljenje, koje daje povoda progonstvima političke prirode. Nadolazi, posle dalmatinske epopeje, koja je uništila talijansku po-litičku misao u Dalmaciji, epopeja Hrvata, koji beleže velike godine 1908, 1909, 1910, 1911, i 1913, u kojima madžarska prepotencija u Flrvatskoj nalazi svoju katastrofalni! katarzu. Od srpsko-hrvatske koalicije ide se jugoslovenskom nacionalizmu. Srbija postaje Pijemont, zvezda vodilja srpstva i jugoslovenstva. Na 23 juna 1903 godine na bečkoj železničkoj stauici čuje se uzvik: „Ziveo jugoslovenski Kralj” i/. usta hrvatske akademske omladine, upravljen Petrul I Karadordeviču, kada iz Ženeve putuje u Beograd da zasedne na prestolje velikoga Vožda. U balkanskim ratovima nižu se pobede srpskog oružja: Kumanovo, Ba-buna, Bakarno Guvno, Bitolj, Lješ, Me-dova i Drač. Sa splitskog Marjana od-jekuju uzvici: „Živeo jugoslovenski Kralj”, upravljeni tadašnjeni prestolo-nasledniku, kasnije Velikom Kralju Mučeniku Aleksandru! I Ujedinitelju. Pobede srpskog oružja u balkanskim ratovima su uvertira u oslobodenje i ujedinjenje jugoslovenskih plemena. Bez ovih pobeda to se oslobodenje i uje-diujcnje ne da ni zamisliti. Nadolazi sarajevski atentat, koji ču bez ikakova straha nazvati, vidljivom integracijom svih stremljenja jugoslo-venskih plemena Srba, Hrvata i Slove-naca za političkom slobodom. Nadolazi svetski rat. U malenoj Dalmaciji austrijska carevina diže sebi spomenik jači od medi: 57 talaca, 40 inter-niraca 407 uapšenih i osudenih od pet godina robije do doživotne tamnice, 84 osudenih na smrt, od ovih 44 streljanih, 1 obešen a jedan umro u ludnici; doista dostojan zbir uspeha jednovekovne svi-repe vladavine a ujedno krvava katarza Dvojne Monarhije. Nadolaze čudesa izvršena od oruza-'nog naroda u naletu nacionalizma t 11 vršenju povesnog zadatka, koji je Pr0' God. Vlil - br. 35 SOKOLSKI GLASNIK Str. đ zlyota. On je gledao samo cilj i išao 23 vizijom onog silnog, petvekovnog zaveta našeg, koji glasi: Jedinstvom slo-podi! Sa tim zavetom, koji je potekao J°s od čestitog cara Laze, Kosovo je °svećenoi,, a sa tim zavetom, nakvašenim krv'lju Kralja-Mučenika, i naše jedin-stvo je posvečeno. Na taj način celom JUgoslovenskom narodu ostavljen je kao najviši amanet: kult žrtve. Treba se osvežiti u ovim zamornim, nejunačkim vremenima tim velikim pri-merima i tim velikim istinama naše narodne prošlosti. I nijednog časa ne gubiti vere. Treba se ravnati prema njima i ugledati na njih: da budemo opet, kao što smo nekad bili. I da ne samremo kao izdajnici Aleksandrovi. Munib Osmanagič, Sarajevo. X SVESOKOLSKI SLET U Pragu 1938 Grandiozna štafeta češkoslovačkog Sokolstva Prva velebna priredba kao uvod u X svesokolski slet u Pragu 1938 — na kojoj je učestvovalo 700.000 sokolskih pripadnika Sletsko štafetno trčanje, kojim su mogla da stigne u sva sokolska društva °tvorene svečanosti X svesokolskog sle- samo blagodareči savršenoj saradnji ta u Pragu, imalo je, kao što je po- svih učesnika, tako je savesna saradnja 2nato, da se održi več 17 septembra sviju potrebna i kod svakog velikog °' g-, na dan rođenja osnivača Sokol- dela, pa tako kod priprema za veliki stva dr. Miroslava Tirša, ali je radi jubilarni slet, ako se hoče da rad bude smrti Pretsednika — Osloboditelja T. krunisan željenim uspehom, p- Masarika bilo odloženo za dane od -6 do 28 oktobra o. g. v »Svi na svoja mesta!” Tako je re-^по u poslanici, koju je izvršni odbor ■X svesokolskog sleta poslao putem ove štafete na sve strane države. Tako je i bllo. Ovaj poziv močno je odjeknuo u svim sokolskim srcima. Svi su bili a 1 ostače na svojim mestima, da sa-Vesno i po svojim najboljim silama po-^jognu рГј stvaranju grandioznog dela, če kruna biti X svesokolski slet ■duše godine na Strahovskom stadionu u •'‘ragu. Svi su bili na svojim mesti-ma: 200.000 sokolskili pripadnika, koji su aktivno sudelovali kod ove priredbe po trkači, organizatori, redatelji, le-kari i izvestioci, kao i ostalih 500.000 s°kolskih pripadnika, koji su dočekali Poslanicu na društvenim svečanim sa-pancima 28 oktobra, na istorijski dan 'ada je češkoslovačka Republika slavila sy°i ulazak u dvadesetu godinu svog ‘Obodnog i samostalnog narodnog i drzavnog života. Ne može da se za-nnsli jedna lepša proslava ovog slavnog dana češkoslovaške istorije, nego što Je to učinilo češkoslovaško Sokolstvo s ovom svojom grandioznom priredbom. Sletsko štafetno trčanje, kao gimna-. čko-atletska priredba, zasenilo je svo-JOrn veličinom sve slične priredbe, koje jp ikada bile izvedene. 1 može slo-oodno da se kaže, da je jedino Sokoljo, velikom svešču svojih pripadla i sa svojim odličnim organizator !Ж,-аакгМтВГ'*"*1к Zubljonoše kod grčke vatre u Tirševom domu Dvorište i letnje vežbalište Tirše-n‘di aparatom, sposobno da tako sa- vog doma u Pragu, odakle je štafeta )rs,eno izvede jednu ovakvu priredim krenula u utorak 26 oktobra, bilo je ; 'kih dimenzija. Ali ono što je kod svečano ukrašeno. Na svečanost su do- t°ga najvažnije, to leži u dubokom sim- šli zastupnici češkoslovaške vlade, de- ,°ličkom smislu ove priredbe. Kao što legacije državnih ureda i korporacija, ^ Poslanica, prelazeči iz ruke u ruku zastupnici Sokolstva i veliki broj gra- đanstva. Svečanost je počela u 19.40 sati, kada je prenesena iz muzeja u Tir-šev dom zastava ČOS, koju su pratili zubljonoše i počasna sokolska straža. Nato je na veliki stup dignuta državna zastava, koju su doneli prvi trkači za svih deset pruga, i to 5 članova, 3 članice, jedan naraštajac 1 jedna na-raštajka, u kom je času muzika Sokola Prag III zasvirala državnu himnu. Za-tim je prvi uzeo reč starešina ČOS brat dr. Stanislav Bukovski, koji je u svom govoru pozvao sve sokolske pripadnike na savesno izvršavanje sokolskih dužno-sti i na povečanu radinost, da bi se tako postigao što bolji uspeh svesokolskog sleta na čast celog naroda i na korist države. Za njim je govorila načelnica ČOS sestra Marija Provaznikova, koja je izmedu ostalog rekla, da je tajna velikih sokolskih uspeha u složnom radu, volji i duhu. Svoj govor zavr-šila je rečima: „Pobedičemo i slet če uspeti, jer če to biti delo ljubavi, lju-bavi prema sebi, ljubavi prema narodu i ljubavi prema Sokolu! Na zdar!” Za-tim je govorio prosvetar ČOS brat Antoniu Krejči, a kao poslednji uzeo je reč načelnik ČOS brat dr. Miroslav Klinger, koji je u svome govoru izrazio želju, da bi u svim sokolskim srcima za vreme sletskih priprema gorela va-tra odeševljenja, kao što če da gori grčka vatra na stupu pred Tirševim domom za vreme trajanja stafetnog tičanja. Zatim je rekao, da če slet biti takav, kakvi če biti Sokoli u vremenu do sleta. Svoj govor br. dr. Klinger za-vršio je sa pozivom: ”U sokolane!” i nato je dao zapoved za početak trčanja. Tada su zubljonoše, koji su pratili tr-kače, zapalili baklje i kada je pušta-njein rakete dat znak za polazak, kre-nuo je prvi trkač na pruzi Prag-Dječin, u zavičaj dr. Miroslava Tirša. Zatim su u kratkim razmacima pušteni na isti način prvi trkači ostalih deset pruga, koji su potrčali u raznim smerovima kroz Prag, svuda oduševljeno pozdravljeni od mnogobrojne publike, koja se bila sakupila na praškim ulicama. Put dviju štafeta vodio je preko Vltave; jedna od ovih prenešena je preko vode lađom „Naš Jindra”, koja je tako na-zvana po načelniku ČOS dr. Jindri Vanjičeku. Sve štafete trčale su celu noč, svuda dočekane sa neopisivim odu-ševljenjem. Na svim štafetnim prugama gorele su vatre, da bi se time trkačima olakšalo svladavanje poteškoča radi velike magle. Kuče uz štafetne pruge bile su okičene zastavama i lampijonima, prozori rasvetljeni, a na mnogim mestima bili su podignuti i slavoluci. Napredovanje sviju štafeta odvijalo se sa-vršeno, zahvaljujuči odličnoj organizaciji i velikoj disciplini i spremnosti trkača. Svaku stafetu je pratio jedan auto s članovima načelništva ČOS i sanitetnim osobljem i drugi auto sa izveštajnom službom. U župskim sedi-štima preuzeli su poslanice starešine župa te ih predali, posle kračeg govora, narednom trkaču. U sredu ujutro šest kračih štafeta u Češkoj je zaustavljeno i trčanjem nastavljeno je tek u četvr-tak ujutro, tako da su i ove štafete stigle približno istovremeno na cilj kao i ostale, koje su pošle u jMoravsku, Slo-vačku i Potkarpatsku Rusiju. Na pruzi Prag-Dječin (257 :2 km) sudelovalo je 2.945 trkača, koji su ovu udaljenost prevalili u 13.01 sati. Prugu Prag—Aš (219.55 km) prevalilo je 1.796 za 11.04 sati, prugu Prag—Pobježovice (297 km) 3.478 trkača za 14.33 sati, prugu Prag— Hornji Dvoržištje (198.4 km) 2.381 trkač za 10.29 sati, prugu Prag-Šatov (257.3 km) 2.850 trkača za 13.45 sati, prugu Prag—Bratislava (377.1 km) 4.858 trkača za 1.30 sati, prugu Prag— Filakova (757.1 km) 6.469 trkača za 31.59 sati, prugu Prag—Jasina (1.060.6 km) 6.268 trkača za 42.30 sata, prugu Prag—Češki-Tješin (451.2 km) 5.814 trkača za 20.10 sati i prugu Prag—Žac-lerž (332.6 km) 4.507 trkača za 17.41 sati. Na ovih 10 glavnih pruga u ukup-noj dužini od 4.184.05 km prenosilo je sletsku poslanicu 41.366 trkača, 423 biciklista, 60 motociklista, 76 automobi-lista i 12 jahača, koji su ove pruge prevalili za ukupno 194.42 sata. Na spored-nim prugama u približnoj dužini od 13.000 km, koje su se zvezdasto odvajale u župskim sedištima od glavnih pruga, sudelovalo je više od 100.000 trkača. U četvrtak dne 28 oktobra po-podne stafetsko trčanje je bilo završeno na svim prugama i sletska poslanica je stigla u 3.250 češkoslovaških dru-štava. Tačno u 18.30 sati celokupno sokolsko članstvo, sakupljeno na svečanim /.borovima u svojim društvima, sa-slušalo je sletsku poslanicu, koja je bila pročitana preko radia od tajnika sletskog odbora br. Kepla. Putem radia još su u kračim govorilna izrazili svoje zadovoljstvo nad uspehom stafetnog trčanja i zahvalili se svima, koji su kod ove priredbe sudelovali: ČOS brat dr. Bukovski, načelnik brat dr. Klinger, načelnica sestra Provaznikova i prosvetar brat Krejči. Ove svečanosti završene su gašenjem grčkih vatara, koje su bile zapaljene u svim društvima po dolasku štafete i skidanjem državne zastave uz pevanje starog češkog korala „Kdo ste Boži bojovnici”. 1 u Tirševom domu skinuta je zastava i ugašena grčka vatra, uz koju je stajala za celo vreme trčanja štafeta, danju ‘i noču, počasna sokolska straža. Sokolska poslanica preneta je tako-der i preko češkoslovaških granica. Na državnoj granici u Bergu kod Bratislave poslanica je predana od zadnjeg trkača pruge Prag—Bratislava Sokolima iz Austrije, koji su je poneli u bečka sokolska društva, a dostavljena je i ostalim češkoslovaškim društvima u ino-stranstvu (u Francuskoj, Nemačkoj, En-gleskoj, Poljskoj, Kanadi itd.), Savezu američkog Sokolstva u Čikagu, Savezima jugoslovenskog i poljskog Sokolstva te Savezu bugarskih Junaka, i to večinom avionskom poštom. v'dnost namenila srpskom plemenu. Srp-ska vojska na Ceru i Jadru i na Rud-'ku hametom tuče vojsku cara Austrij-^ °8 i nogom baca neprijatelja preko i Save; na 15 decembra 1914 " riii proteraše i zadnjega austromadžar-K°g vojnika iz svoje zemlje. Te su po-k u8a(ini kamen, na kojemu če se niči sloboda i ujedinjenje Jugoslavije. Aiistrija se sveti: Potiorek potpisuje |.^* smrtnih osuda, na desetine hiljada 'ni sudom je ili bez suda poubijano: 2QSa>nom Doboju umire od gladi 15 do nj .k^aca dnevno, a na 1 aprila 1915 J 1 92. Sleduje veleizdajnički proces u SrnJ?j Luci: od 156 optuženih Srba i i"ja 16 osuđeno na smrt, a 87 od ci°-dvadeset godina robije. g0^;rii Slovenski Jug iskusio je svu Pol ^tepanekom, Sajnerom i drugim na čelu. Koncem 1914 Masarik seli u Svajcarsku, a zatim u Pariz, kaino ga slede Beneš i drugi prvaci te osnivaju jake organizacije u Rimu, u Parizu, J Londonu., u Petrogradu i u večini gra-dovima Amerike. U Buenos Airesu 3 avgusta 1914 društvo „Hrvatska Straža” izdaje manifest na Hrvate i Srbe, kojima ih poziva da ne idu u austrijsku vojsku nego kao dobrovoljci u redove srpske ili fran-cuske vojske, te da oružjem u ruci oslo-bode domovinu od austro-madžarske tiranije. U Rimu se osnivaju Hrvatski odbori Jadranske legije, iz ko j i h je kasnije nastao Jugoslovenski odbor u Londonu, koji ide za konačnim oslobodenjem Ju-goslovena i za njihovim ujedinjenjem sa Srbijom i Crnom (lorom u jednu dr-žavu. Nacionalni pokret uzima sve više maha. U junu 1915 sudeluju zasedanju llrvatskog sabora istarski prvaci: dr. Laginja i Spinčič i dalmatinski politi-čari Ivaniševič i Dulibič. U bečkom parlamentu dolazi do majske deklaracije, a kao odjek istoj krfska deklaracija, koja proglašuje narod jugoslovenski kao jednu nerazdvojnu celinu i postavlja problem njegovog oslobodenja od Austro-Ugarske Monarhije i njegova ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Oorom u jednu državu. Kramarž, Rašin, Červinka, Zainaral i drugi osudeni su na smrt. U Bernu Masarik osniva Središnji savez čeških dru-štava. U Londonu avgusta meseca 1916 drži se zajednički Češkoslovaški i Jugoslovenski miting, na kojemu govori Masarik. Na povratku u Pariz, Masarik osniva „češko narodno veče”, u koje osim njega ulaze Dirih, Stefanik i Beneš. Vilsonovih 14 tačaka o samoodre-denju naroda postaju načelo bez kojega se ne može pristupiti u ozbiljne mirovne pregovore. D Pragu 6 januara 1918 drži se veliki narodni zbor; u Mariboru skup-ština pouzdanika slovenske narodne stranke; u Zagrebu skupština jugoslo-venske akademske omladine; bivši zastupnici u istarskom saboru na zajednič-koj konferenciji odobravaju rnajsku deklaraciji!; srpska radikalna stranka u Sremskim Karlovcima prihvača takodei rnajsku deklaraciju; marta narodna skupština u Zadru traži nezavisnu narodnu državu; Spinčič u aprilu, na velikoj na-rodnoj skupštini u Zametu, traži stva-ranje slobodne suverene jugoslovenskc države; u maju hrvatska socijalistička stranka traži osnutak samostalne jugo-venske države. U isto vreme drži se u Pragu kongres potlačenih slovenskih i romanskih naroda, a u septembru iste godirnf u Rimu. Meseca juna Francuska priznaje ratno stanje između nove ne- zavisne Češkoslovaške države sa centralnim vlastima; njoj se pridružuju En-gleska i Američka Unija. Dana 17 avgusta 1918 osniva se Narodno veče u Ljubljani kao vrhovno po-litičko telo za Jugoslovene u Cizlita-niji, kao deo sveopče narodne koncentracije i organizacije, koja če iinati svoj konačni vrhovni forum u zajedničkom Narodnom veču Srba Hrvata i Slove-naca u Zagrebu. Dana 6 septembra 1918 u noči na Bukoviku stvara se odluka napredovanja srpske vojske unatoč neuspesima En-gleza i Grka na solunskom frontu, uz moto Velikoga Kralja: „Napred, u slavu ili smrt”. Redaju se borbe oko Niša i gonjenje Austro-Nemaca od Niša do Save, Dunava i Drine. Noč na Bukoviku jest krštenje političkog vaskrsenja, oslobodenja i ujedinjenja jugosloveu-skog naroda. Bez nje i bez džinovskih podviga srpske vojske i jugoslovenske divizije sva bi stremljenja državnika i političara po svoj prilici ostala glasom vapijučeg u pustinji. Na 5 oktobra 1918 osniva se u Zagrebu Narodno veče za sve jugoslovenske krajeve. Ono šalje 17 oktobra 1918 u Prag Narodnom viboru brzojavki!: „Narod Srba, Hrvata i Slove-naca prigodom konstituiranja Narodno-ga viječa obnavlja svečani zavjet zajed- ŽELJA ČEŠKOSLOVAČKIH SOKOLA DA NJ. VEL. KRALJ PETAR II PO-SETI SLET Oktobarski broj praškog „Sokola” javlja, da je od strane češkoslovačkih Sokola, iz Sumavske župe, i/ražena če-škoslovačkoj obci sokolskoj želja, da se posebno pozove Nj. Vel. Kralj Petar, starešina jugoslovenskog Sokolstva, da blagoizvoli prisustvovati X svesokol-skom sletu u Pragu. CEŠKOSLOVACKO SOKOLSTVO IZ AMERIKE NA SLETU „Sokol Američki”, vesnik Američke obec sokolske, od oktobra o. g. javlja 0 intenzivnim pripremama američkog Sokolstva za posetu X svesokolskog sle-ta u Pragu. Češko Sokolstvo u Americi nastupiče zajedno na sletu u Pragu sa slovačkim Sokolstvom, koje u Americi ima svoj posebni savez. Članovi i članice nastupiče sa zajedničkim prostim vežbama. Zaključeno je, da sletu u Pragu učestvuje također i naraštaj. O-čekuje se da če broj posetilaca iz Amerike, koji če doči brojčano na X sveso-kolski slet u Prag daleko nadmašiti sve dosadašnje posete svesokolskih sletova. Prva ekspedicija polazi iz Nju Jorka sa „Akvitanijom” več 4 maja 1938, druga takoder sa „Akvitanijom” 1 juna, a treča če putovati sa „Kvin Meri”. Pre polaska američki Sokoli neče za-jednički uvežbavati proste vežbe, nego tek na ladi i posle dolaska u Prag. PREKO 500.000 K C DAROVANO ZA SLET Sletski odbor primio je do oktobra o. g. od raznih ustanova i privatnika 538.214 KC kao potporu za priredivanje X svesokolskog sleta. FILMOVANJE X SVESOKOLSKOG SLETA Do 31 oktobra o. g. bio je odreden rok za predaju natečajnih radova kako da se najbolje izvede filmovanje X svesokolskog sleta. Do toga roka ĆOS je primila 13 predloga, koje če Žiri proučiti. PROPAGANDNA LUTKARSKA SCENA Propagandna lutkarska scena „Sletu zdar!”, koju je napisao za X sveso-kolski slet br. dr. J. Malik, član pret-sedništva prosvetnog odbora ČOS, odre-dena je kao obavezna igra u lutkarskom sletskom takmičenju. Igra je izišla u posebnoj knjižici u izdanju ČOS (cena 1 Kč), Jeste li poslali pretplatu za sofiolstie listove? ničke borbe naših naroda do postignuča zajedliičkih ideala češkoslovačke i Ju-goslovenske države”. Istoga dana pozdravlja i Poljake: „ s Vama smo u dobru i zlu do ostvarenja naših ko-načnih ideala i slobodnih država Poljske i Jugoslavije”. 22 oktobra 1918 u Zagrebu drži se velika narodna manifestacija za oslo-bodenje i ujedinjenje. Svuda se osni-vaju mesna Narodna veča. 28 oktobra 1918 u 11.30 Narodni vi-bor jednoglasno zaključuje da prekida sve državno-pravne odnose sa Monar-hijoni i proglasuje nezavisnu češko-slovačku državu. Dan kasnije u 10.30 Hrvatski državni sabor zaključuje: „Svi dosadašnji državno-pravni odnošaji i veze izmedu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane te Carevine Austrije i Ugarske s druge strane razrešavaju se”. Na toj istorijskoj skupštini gospoda Zlata I opašič Kovačevič, ta velika Jugo-slovenka, u ime nečakinje velikoga bi-skupa Strosniajera predaje, kako sama reče, dar njegov s onkraj groba, i isti-če, da su se ispunili ideali, koje naža-lost veliki Biskup nije inogao doživeti. U Stutgartskom ratnom muzeju a u ratnoj statistici stoji zabeleženo, da je Srbija u ratu izgubila 35"/o svoga sta- IZ SL O VE NS KOG SOKOLSTVA_______________________ Sokolstvo u Slovačkoj beleži posle svetskog rata velik napredak. Dok je god. 1920 u Slovačkoj bilo samo 18.315 sokolskih pripadnika, sada ih ima 46.115. U 6 slovačkih sokolskih župa organizovano je 139 društava i 21 četa. Sokolstvo u Slovačkoj posvetilo je u zadnje vreme največu pažnju vaspitanju sposobnih i savesnih prednjaka za spro-vodeiije odbranbenog vaspitanja i radi dobre pripreme za učešče na svesokol-skom sletu u Pragu. Sokoli — medicinari, koji studiraju na Karlovom univerzitetu u Piagu, organi-zovani su i imaju svoj poseban otsek u sastavu lekarskog odbora ČOS. Članovi ovog otseka medicinara koji postoji več pet godina, drže svakog meseca plenarne sastanke u Tirševom domu. Na prvom sastanku u ovogodišnjem Zimškom semestru, koji je održan 19 oktobra o. g., otsek Sokola-medicinara ra-spravljao je o pripremama za lekarsku službu na svesokolskom sletu. I naši Sokoli-medicinari u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani mogli bi da se organizuju po uzoru svojih praških kolega i da korisno posluže Sokolstvu. Pomen Vaclavu Vorlu, bivšem načelniku Praškog Sokola, održan je 12 oktobra o. g., na dan petogodišnjice njegove smrti. Ovom prilikom otkriveno je u Šajnerovoj dvorani Praškog Sokola njegovo poprsje, rad akad. vajara Kavana, koje je društvu poklonio pred-njački zbor. Vaclav Vorel bio je jedan od najistaknutijih praških sokolskih prednjaka, koji se proslavio svojim div-nim kompozicijama prostih vežbi. Nje-govu dvadesetipetorku izvodili su češko-slovački Sokoli na sletu u Osijeku 1921. Hotel „Sokolski dom” u Tirševom domu u Pragu nadogradiče se po zaključku pretsedništva ČOS za još jedan sprat, jer više nije odgovarao po-večanom prometu. Izrada načrta za ovu nadogradnju, koja mora da bude gotova još pre X svesokolskog sleta, poverena je graditelju Tirševog doma arhitektu br. Krasnome. Otsek za javna pitanja osnovan je kod pretsedništva ČOS. Pretsednik ovog otseka je br. Jandasek, a članovi su brača: dr. Uher, dr. Pehlat, dr. Vaj-gner, K. Svarc i sestra B. Stiblova. Tečaj za prednjačice klizanja održa-če se, na predlog načelništva članica ČOS, koncem novembra i početkom decembra o. g. u Pragu. Telesno vaspitanje u svetu Sportski muzej u Finskoj Več godine 1925 pokreuuta je u Finskoj akcija, da se osnuje sportski muzej. Godinama se od tada sakupljao potrebni materija! kao i finansijska sred- novništva. „Sine sanguinis effusione nulla fit redemptio”. Nikada u povesti čovečanstva nije ta rimska reč dobila jaču i sjajniju potvrdu. Nadljudski napori i pobede srpskog dela jugoslovenskog naroda i oni jugo-slovenske divizije omogučili su dan 29 oktobra 1918. Bez Cera i Rudnika, bez proboja solunskega fronta, be/ Niša i Beograda ne bi se bio porodio nikada 29 oktobar 1918 isto onako, kao što se ne bi bio mogao poroditi ni 28 oktobar 1918 bez češkoslovačkih legija. Državnici i političari bez stvarnih uspeha oružanog naroda ne bi bili do-šli u položaj da raskinu državno-pravne odnošaje sa Dvojnom Monarhijom na severu i na jugu. Ona je nestala koncem oktobra 1918 skoro nečujno i nezapažeuo, .kako ne-staje svaka suvišna stvar. Mi ovde dajemo počast sviin neima-rima 28, odnosno 29 oktobra 1918, u prvome redu naoružanim ilelovima če-škoslovačkog i jugoslovenskog naroda i njihovim velikim vodima: velikome pretsedniku Masariku i velikome Kralju Aleksandru 1 Karađorđeviču, koji je svojom parolom u noči 6 septembra 1918: „Napred, u slavu ili smrt” stvo-rio Jugoslaviju! stva. Ovu akciju je uvelike podupiralo ministarstvo prosvete. Državni odbor za fizičko vaspitanje je zaključio, da se sportski muzej podigne kod novog stadiona u tielsinkama, koji če biti za-vršen iduče godine. Fizičko vaspitanje na Masarikovom univerzitetu u Pragu Na filozofskom fakultetu Masarikovog univerziteta u Pragu održava se svake godine tečaj za fizičko' vaspitanje, u koine se pripremaju učitelji gimnastike za srednje škole. Za ovogodišnje pri-jemne ispite za ovaj tečaj, koji su odr-žani 9, 11 i 16 o. m. došlo je 36 stu-denata i 25 studentkinja. Za prijem u tečaj kandidati su morali da postignu minimalne rezultate u trčanju na 100 m za 14 sek, u trčanju na 3.000 m za 13 min, u skoku u vis 1,35 m, u ba-canju kugle 8 m i u plivanju na 100 m bez obzira na vreme. Osim toga morali su da pokažu prosečnu izvež-banost na spravama (na konju u du-žinu bez hvataljki, na preči, ručama i u penjanju po užetu) i u igrama (u odbojci, košarci ili hazeni). Za student-kinje su odredeni minimalni rezultati u trčanju na 60 m za 10.2 sek, u skoku u vis 1.10 m, u bacanju lopte 20 m i u plivanju na 100 m bez obzira na vreme. Takoder i studentkinje su morale da pokažu izvežbanost u igrama. Izvež-banost kandidata i kandidatkinja bila je dobra a osobito je u lakoatletskim disciplinama postignuto nekoliko odličnih rezultata. Pretsednik dr. E. Beneš — protektor takmičenja u hokeju na ledu Takmičenja za svetsko prvenstvo u hokeju na ledu održače se u februaru iduče godine u Pragu. Na molbu pri-redivača preuzeo je protektorat rad ovom priredbom pretsednik češkoslovačke Republike dr. Eduard Beneš. Oko priznanja svetskog rekorda na 100 metara Prošle godine je olimpijski pobednik crnac Ouens potukao na takmičenju u Čikagu svetski rekord u trčanju na 100 m sa vremenom od 10.2 sek. Suci su odmali izmerili stažu i konstatovali su, da je krača za celih 15 mm. Nadležne atletske instance zbog toga nisu htele da priznaju taj rekord. Ouens je protiv toga protestovao. Kod ponovnog me-renja ove godine bila je staža dugačka tačno 100 m. Ovu zagonetku rešili su u fizikalnom laboratoriju, gde je sa po-kusima konstatovano da se kod prvog merenja čelična vrpca, usled velike vrti-čine, bila zategla. Posle ove konstatacije taj rekord je konačno priznat. 33 gimnastičko takmičenje Berlin-Lajpcig-Hamburg U ovogodišnjem gimnastičkoiu takmičenju Berlin—Laipcig—Hamburg, koje je održano 10 pr. m. u Hamburgu, pobe-dila je vrsta iz Hamburga sa 2.186 bodova pred vrstom iz Lajpciga sa 2.163 i vrstom iz Berlina sa 2.123 bodova. U dosadašnjim takmičenjima pobedio je Hamburg 13 puta, Lajpcig 12, a Berlin 8 puta. Djelnicke tjelocvične jednoti Socijalistički gimnastički savez u Če-škoslovačkoj (Djelnicki tjelocvične jed-noti) objavio je svoju statistiku za go-dinu 1936, iz koje se vidi, da savez ima 145.755 pripadnika, t. j. za 3.420 više od zadnje godine. Od toga je 46.734 članova, 18.383 članica, 11.669 nara-štajaca, 10.829 naraštajki, 28.085 muškog i 30.055 ženskog podmlatka. Savez ima 1.345 društava, ali samo srazmerno mali broj društava ima vlastite domove i i-grališta. Večina društava vežba u škol-skim vežbaonicama i u drugim iznajm-ljeniin prostorijama. Vlastita ili i/najm-ljena igrališta ima samo 543 društva, a sva ostala društva su bez igrališta. Savez ima 8.632 prednjaka i prednjačice. Savez več sada vrši pripreme za IV radničku olimpijadu koja če se odr-žati u Pragu god. 1940. Da bi se saku-pila potrebna sredstva za pripremu tak-mičara, zaključeno je da se uvede po-rez od 0.50 Kč po svakom članu. Savez se sprema i na sprovadanje zakona o odbraubenoni vaspitanju omladine. Iz naših župa IZ NAČELNIŠTVA SOKOLSKE ZUPE NOVI SAD Zbor društvenih načelnika i načelnica Sokolske župe Novi Sad održan je 24 oktobra o. u Novom Sadu. Ovom zboru pri* sustvovali su načelnici i načelnice iz 52 je-(linice, odnosno iz '14 društava i 8 četa. Zbor je doneo ove zaključke: 1) Uzet je na znanje izveštaj načelnika župe o dosadanjem radu tehničkom i povodom toga zaključeno je poveriti načelni-štvu župe do iduče sednice izradu pravilnika o prelaznim darovima pobednika kod župskih utakmica. 2) Kako se ove godine u smislu uputa saveznog načelništva nisu nigde održale utakmice članstva i naraštaja, to je zaključeno, da se ove bezuslovno imaju održati u godini 1938, i to društava i četa do 15 maja, okružne prilikom okružnih prireda-ba do 15 juna, a župske do kraja juna 1938. Okružna načelništva nastojače da se pro-pisane utakmice kod svih jedinica izvrše. Uputstva potrebna za utakmice davače na-čeiništvo župe. Dane okružnih priredaba regulisače okružna načelništva sporazumno sa načelništvom župe. 3) Da se u smislu rešenja saveznog načelništva po mogučnosti do kraja ove godine prirede i održe trodnevni radni te-čajevi za načelnike društava u svrhu dava-nja potrebnih uputstava za tehnički rad i vežbanje, a na kojim tečajevima u slučaju sprečenosti načelnika mogu učestvovati njihovi zamenici. Osim ovih tečajeva zaključeno je da se održi do kraja godine i tečaj za vode četa, ako za to bude novčanih sredstava. Od januara do kraja marta pak da se održe opšti prednjački tečajevi za članove i članice, ukoliko i za ove bude raspoloživih sredstava. 4) Uzet je na znanje referat brata žup-skog načelnika povodom raspisa saveznog načelništva o učestvovanju na X svesokolskom sletu u Pragu 1938 i nakon prikazanih prostih vežbi članstva i naraštaja za naše Sokolstvo na ovom sletu, zaključeno je da se ove vežbe propišu samo za vež-bače i vežbačice koji če učestvovati na sletu u Pragu. Za dogodišnje priredbe u župi propisuju se posebne župske vežbe, i to za članove, članice, muški i ženski naraštaj i mušku i žensku decu. U vezi s tim zaključeno je, da na sletu u Pragu mogu učestvovati od nevežbača ona brača i sestre, koji imaju propisanu odoru, odnosno sestre narodnu nošnju, koji su dis-ciplinovani i koji znaju Strojeve vežbe te koji su bar 6 meseci članovi jedinica i upla-tili dospelu članarinu. Brača i sestre onih jedinica župe, koje nisu izvršile utakmice pod t. 2, isto neče biti pripušteni da uče-stvuju na sletu. 5) Zaključeno je, da se ponovo upozore bratska načelništva jedinica da mesečne iz-veštaje u tehničkom radu uredno šalju na-čelništvu župe, a ko ove izveštaje ne bude slao najkasnije do 20 dana u mesecu, na-čelništvo župe če u takvim slučajevima upu-titi župskog prednjaka u dotičnu jedinicu, koji če na trošak iste izveštaj istaviti na licu mesta. (i) Zaključeno je, da se preporuči svinia jedinicama župe, da obzirom na sletove i razne priredbe radi pomaganja vežbača osnuju prema izdatom načrtu pravilnika putne blagajne i o učinjenom izveste na-čelništvo župe. Jedinicama koje nisu bile prisutne na zboru šalju se ovi načrti pravilnika. 7) U smislu naredenja saveznog načelništva propisuje se kod vežbanja Strojevih vežbi vojnička komanda po kojoj se ove vežbe otsada imaju vežbati, pa se bratska načelništva upučuju na izvršenje ovoga. Na-čelništvo župe čim od saveznog načelništva dobije pravila-knjižice o ovoj komandi, poslače svinia jedinicama. SOKOLSKA KREDITNA ZADRUGA V MARIBORU USTANOVLJENA V soboto 23. oktobra je bil ustanovni občni zbor »Sokolske kreditne zadruge z o. |. v Mariboru«. 2e dalje časa sem so se vršile priprave za ustanovitev take kreditne zadruge. Da se naj ustanovi na področni župe laka zadruga je bilo enoglasno sklenjeno na letošnjem občnem zboru Sokolske župe Maribor. Clen četrti navedene zadruge nam poda njen namen: Zadruga ima tale namene. I) navajati Sokole, sokolska društva ter čete k štednji; 2) zbirati denarna sredstva v obliki hranilnih vlog ter; 3) dajati iz sredstev, zbranih na ta način, posojila zadružnikom in to sokolskim edinicam, njihovim članom pa le v kritje obvez, ki so neposredno v zvezi z njihovim sokolskim delovanjem. Vendar pa ima zadruga tudi ta namen, da navaja Sokole na gospodarsko poIje> kajti ti se naj kot vseobča narodna organizacija posvetijo tudi gospodarskim vprašanjem. Zanimanje je zadrugo je prav veliko ta ko da je upati, da bode postala ista prava opora našega Sokolstva. V upravni i" nadzorni odbor so bili izvoljeni naslednji bratje: v upravni odbor br. Degen Friderik, Prelog Ferdo, Struna Lojze, Mahorko Jože, Bratož Josip ter Požar Anton in^ kot namestniki br. dr. Šalamun Franjo, Sašel Gregor ter Rojnik Ivan; v nadzorni odbor pa br. dr. Gorišek Milan, Kumperščak Anton, kot namestniki pa tir. dr. Zbrizaj Teo, ing. Krcjči Anton ter Pertot Kristijan. Izdaje za Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije Đ. Paunkovič, Rumunska 56 • Glavni i odgovorni urednik Stjepan Celar, Jovana Rističa 6* Uredjuje redakcioni odbor Štamparija Drag. Gregoriča, Strahinjića Bana 75. — Beograa