Pojedini broj Din. 1.— Poštarina plaćena u koì>- * del Erjavčeva ta dina IX. Broj 40. U Zagrebu, 8. oktobra 1937. U nedjelju 17 o. mj. otkriva se u Zagrebu spomenik Istraninu Evgeniju Kumičiću, hrvatskom književniku i hrvatskom političaru. Gl ASILO SAVIZA JUGOSIOVENSKIM EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE SPOMENIK EVGENIJU KUMIČIĆU 1 ISTRANI TROGODIŠNJICA SMRTI EVGENIJ KUMIĆIĆ U svima zagrebačkim listovima čitali smo ovih dana ovaj proglas: Dne 17. listopada otkrit će se u Zagrebu spomenik Eugenu Kumičiću, kojeg postavlja društvo »Hrvatska Zena« od dobrovoljnih prinosa hrvatskih rodoljuba u i Izvan naše zemlje, u prvom redn Hrvata Sjeverne i Južne Amerike. Spomenik je izradio kipar Fran Krši-Jilć, pa će biti ukras našem Zagrebu. Pred tri godine, prigodom tridesetgodiš-njice Kumičićeve smrti, bili smo napisali na ovom mjestu: ... a što je najvažnije, on je velik hrvatski, n prvi 1 najveći istarski književnik. Ne samo zato što je rodjen u Istri, već i zato Sto je prvi Istru uveo u hrvatsku književnost. — N’nrova »Sirota«. »JeJkln bosiljak«, »Začu-djent svatovi« upoznali 'su Hrvate a I strani svijet s Istrom ... ..N'iegova je zasluga što Je našim političkim i prosvjetnim radnicima u Istri prije rata bio uvelike olakšan posao. Jer oni nljesu tek morali buditi interes i ljubav za Istru u Hrvatskoj. To Jc prije njih učinio Kumičić ... Kumičiću se podiže spomenik kao hrvat-skom književniku, ali i kao hrvatskom političaru. Tog književnika i tog političara dala je Istra Hrvatskoj, isto onako kao što su ostale hrvatske pokrajine dale velike ljude koji su prelazeći regionalni okvir postali nosioci općenarodnih ideja i težnja. Kumičić, baš on. postao je toliko općenarodan, da se i zaboravlja kako je Kumičić istarski Hrvat... Da je Kumičić bio, recimo, bosanski ili dalmatinski ili lički Hrvat, to danas ne bi trebalo podcrtavati, to bi podcrtali Hrvati iz tih pokrajina u svojim pokrajinskim listovima i održali bi možda predavanja o tome u svojim regionalnim dru štvima i skupovima u Zagrebu i drugdje. Da je drukčije, i Istrani bi uradili isto (ako. U Bršecu bi mu postavili spomen-plnču, a ha proslavu otkrića spomenika došla bi de Putacija iz Bršeca, rodnog mjesta Kumi-čićrvog. Ali — budući da nije tako, mi Istrani boramo i ovom prilikom barem na ovom Mjestu podcrtati neke stvari, kako bi izvršili svojti dužnost i prema Kumičiću i prema kraju iz kojeg je Kumičić potekao i kojega io ovjekovječio u svojim književnim djelima ‘ uopće svojim radom, i, što je najglavnije, boramo naglasiti baš to istrijanstvo Evgenija K u m i č i ć a, hrvatskog književnika i hrvatskog političara. To da je Istra dala Kumičića, to smo naglasili. A poznato je svima da je lamo od Razvoda istriianskoga, preko glagoljske književnosti, reformatora Vlačića i drugih. Prosvjetitelja Glavinića, pa preko Kumičića, para-Emina do najmladjih Balote i Gervaisa, !stra uvijek kulturno bila dio Hrvatske i da i* relativno, kao periferijska pokrajina, dala doprinos narodnoj zajednici. Ta mala hrvatska zemlja na zapadnoj narodnoj gra-sa svojili dvjesta pedesetak hiljada se-(jaka-IIrvuta, izdržala je prije rata najžešći °i za hrvatstvo. A kada je ono 1891 Spinčić u svom govoru na izložbi Hrv.-S'flv- gospodarskog društva u Zagrebu bio ^ ‘Piò istarskih Hrvata izrazio želju da hi se i Istra sjedinila sa svim Hrvatima, jer da je nekada i onako pripadala hrvatskom kraljevstvu, ta njegova izjava izazvala jc bila delirij oduševljenja. Iako je, dakle, Istra bila i tada politički odijeljena od Hrvatske (jer je pripadala austrijskom dijelu monarhije) svijest o narodnom i političkom jedinstvu Istre sa ostalim hrvatskim krajevima, bila je duboko usadjena u srca istarskih, a i ostalih Hrvata. Dok je istarski inteligenat davao izraz kulturnom jedinstvu Istre s Hrvatskom, dotle je istarski seljak, svojim glasovima na izborima, podcrtavao svoju pripadnost hrvatskoj narodnoj zajednici i svoju težnju za političkim jedinstvom. A istarski seljak — onaj koji je na onim znamenitim izborima od 1907 godine onako jako manifestirao tu svoju svijest, taj seljak još postoji. A seljak je nosioc narodnosti. Iz tim premisa nameće se sam po sebi logičan zaključak, koji bi po prilici morao da glasi: Istra spada u hrvatsku narodnu kulturnu zajednicu. Ona amo spada po narodnosti svojili stanovnika, spada po osjećajima, spada po svojoj hrvatskoj autohtonoj istarskoj kulturi I spada po djelima svojih istaknutih ljudi. A ako naglasimo još i to da Istra ima relativno najveći broj seljaka — postotak hrvatskog gradjan-stva i inteligencije je u Istri minimalan — tada možemo ustvrditi mirne duše da je Istra najseljačkija hrvatska po- krajina. Mnogo prije nego su braća Ka-dići u užoj Hrvatskoj osnovali svoju stranku, Istra se borila na hrvatskom seljačkom programu. Borba istarskog seljaka protiv talijanskih gradjana i veleposjednika, bila jo borba hrvatskog seljaka za slobodu i socijalnu pravdu. To se ne smije zaboraviti. I zato, baš povodom otkrića spomenika Istraninu Evgeniju Kumičiću, hrvatskom književniku i hrvatskom političaru, hoćemo da to podcrtamo. Puštamo po strani aktuelnu politiku i politički položaj Istre, već se ograničujemo samo na činjenice koje smo iznijeli o narodnoj i kulturnoj pripadnosti istarskog seljaka — što znači 99 postotaka istarskih Hrvata. Ograničujući se samo na te činjenice, bit će svakom Hrvatu jasno da Istra kao zemlja i istarski seljak kao Hrvat ne mogu da se odijele iz hrvatske narodne kulturne zajednice i da bi bio zločin izvršiti duhovnu amputaciju na hrvatskom narodnom tijelu ne vodeći računa o tako brojčano i kulturno važnom narodnom dijelu kao što je Istra. To treba podcrtati prigodom otkrivanja spomenika Evgeniju Kumičiću, sa željom da se potpuno obistine tvrdnje hrvatskog književnika Petra Grgeča, iznesene nedavno u jednoj raspravi o hrvatskoj narodnoj cjelini i regionalizmu, koje glase: — Zagreb, koji je već prije osjećao uspjehe i neuspjehe, radosti i boli svih Hrvata, postao je (pomoću regionalnih društava) još povezaniji s čitavim hrvatskim narodnim organizmom. (t. p.) OBLETNICA KOROŠKEGA PLEBISCITA V SLOVENIJI »Branibor« nabira prispevke z geslom »Za Slovence v tujini« Ljubljana, 5 akt. 1937. — »Sloveli ec« od 3 t. ni. prinaša pod naslovom »Narod sebi!« ta le aktualen članek pred obletnico koroškega plebiscita: Vstopamo v mesec oktober, ko bomo Slovenci z žalostjo praznovali zopet spominski dan na koroški plebiscit, ki se je vršil 10. oktobra leta 1920. Za vsak narod pomeni nesrečni moment v njegovem življenju spomin, ki ga ne sme v svoji duši zatreti, nasprotno, nomeni spomin, ki ga mora krepko oživiti in tudi iavno pokazati, da ga krepko oživlja in doživlja. Tak trenutek je za nas koroški plebiscit. Sličen je bil spomin na kosovski boj! Slovensko ljudstvo na Koroškem se je že pred svetovno vojno borilo za svoj narodni obstoj. Vse sile so morali napeti naši koroški rotaki, da so se branili pred po-nemčevarnem. To raznarodovanje že tedaj ni prinašalo časti nemškemu narodu; tem manj mu je v čast še silovitejša germanizacija po svetovni vojni, a zlasti še po neugodnem izidu ljudskega glasovanja. Našim rojakom v Korotanu se godijo vne-bovpijoče krivice v narodnem, šolskem, cerkvenem in gospodarskem pogledu. In teti vrstic ne moremo na noben način prenašati. »Naša ljubezen do slovenstva bi bila prazna beseda, ako bi se ne kazala v delanju. In to naše mišljenje naj se pokaže v dejanju na ta način, da zopet in zopet poudarimo te velike krivice, da javnost, slovensko, jugoslovansko in sploh evropsko, opozorimo nanje. Ne moremo in ne smemo mirno gledati, kako preganjajo našega koroškega kmeta, kako naše učitelje, kako nam jemljejo župnijo za župnijo in kako zasedajo slovenske župnije z nemškimi duhovniki. Naj se slovenski Korošci odpovedo besedi božji in tolažilom svete vere v domačem jeziku? Nikakor ne! Predvsem pa to; nočemo mirno prenašati, da se v šolah potujčuiejo slovenski otroci. Nemška šola za slovenske otroke, to je pač najhujše in najgrše sredstvo za raznarodovanje-Sovražnikom slovanstva, koroškim Nemcem in ponemčencem niso dovoli drugi načini in metode, da sledijo svojini Imperialističnim težnjam in pohlepu po slovenski zemlji, tudi sem, tudi na kulturno področje. v šolstvo, segajo. Tu po načrtu vzgajajo ir šolajo slovenske otroke v nemškem jeziku in mišljenju. In če se Slovenci upirajo temu nekulturnemu ravnanju, temu raznarodovanju, iih imenujejo iredentiste in hujskače. Slovenci niso ne eno ne drugo in tudi ne bodo. Zadovoljni bodo, ako bodo mogli doseči svoje pravice v šolah, uradih in drugih področjih javnega življenja in tako ohraniti svoj narodni obstoj. Mi pa trdimo, da je njih sveta dolžnost in narodna ter obče človeška pravica, da se branijo narodnega uničenja. Za kulturnega človeka evropske države je to samo po sebi umevna stvar, za koroškega Nemca ne! Žalostno! Prav v tem bi se pokazala njih prava kultura. Pravica, a ne jemanje, kratenje pravic! In vse brezvestno in nekrščansko nasilje nad našimi koroškimi rojaki ne more biti ne pravna, ne moralna podlaga, da nam uničujejo naš narod. Ko se bližamo letos zopet plebiscitnemu dnevu, smo zvedeli iz zaupnih okrožnic nemškega društva Heimatbunda, ki ima v rokah glavno protislovensko delo, da nameravajo letos v Celovcu kar tri dni praznovati plebiscitne, t. j. protislovenske slavnosti. Niso se umirili, ne uvidevajo nekulturnosti svojega dela in preganjanja Slovencev, marveč hočejo zopet pohvaliti svoje delavce-ponemčevalce, pregledati svoje dosedanje delo, nameravajo razvneti podeželsko nemško in ponemčeno inteligenco, ki biva po slovenskem delu Koroške, zlasti pa učiteljstvo, za novo »delovanje« proti Slovencem. Glavno pa, kar na-merjajo, je to, da naberejo ob tej priliki denarnih prispevkov za raznarodovalno delo med Slovenci Te prispevke bodo pobirali od 8,—10. oktobra. In nabrali bodo dovolj, kei so Nemci za take »nacionalne« zbirke zelo požrtvovalni. A izsilili bodo dosti tudi iz slovenskih hiš in od slovenskih otrok, kar so delali tudi že doslej-Nabirall bodo ljudskošolski otroci, srednješolci, in to dečki in deklice. In mi Slovenci, ki živimo v narodni državi v Jugoslaviji? Tudi mi bomo praznovali spomin na koroške Slovence na svoi način. Spominjali se bomo rojakov v srcih z žalostjo, a spominjali se jih bomo še na drug način. Narodno-obrambmi društvo »Branibor« bo pa od svoje strani priredilo denarno zbirko z geslom »Za Slovence • v tuilni«. Mladina bo zbirala prispevke za obrambni sklad tega društva v Ljubljani in po podeželskih mestih in trgih. »Branibor« je naše nadstrankarsko narodno-obrambno društvo in zasluži, da vsak Slovenec krepko poseže v svoj zaklad in daruje. blagopokojnog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja Pre tri godine na 9 oktobra umoren ]« blagopokojni Kralj Aleksandar I Ujedinitelj. Na treću obljetnicu tog tragičnog dogadja« ja donosimo pismo koje je blagopokojni Kralj, tada Regent, pisao svome ujaku, ge-neralisimusu ruske vojske, velikom knezu Nikolalu: .... Baš ovog trenutka kad uzimam pero da Vam zahvalim za sve Vaše laskavo mišljenje, kako o Meni tako i o Mojoj vojsci, dobiiam izveštaj da su interesi Slovenstva, radi kojih je i počeo ovaj, rat, prineseni na žrtvu Italiii za njen ulazak u rat. Italija, prema ugovoru koji je zaključila sa državama Trojnog sporazuma — a koji se dosad brižljivo skrivao od nas — dobi-će svu austrijsku obalu sa odgovarajućim »hinterlandom«. To zahvata približno više od milion i po najčistijih Slovena: Srba, Hrvata i Slovenaca ili 150.000 najboljih vojnika i mornara. To takođe znači da Italija dobiva sve luke i pristaništa I sve stra-tegiske tačke i debušea na Jadranskom moru. Ona će u odnosu prema nama zauzeti u svemu mesto i ulogu Austro-Ugarske, a mi smo se nadali da će nas ovaj rat od toga jednom osloboditi. Neću Vam govoriti o svima teškoćama i opasnostima kojima će u budućnosti Ita. Uja zagroziti Balkan, umesto Austro-Ugarske. Hoću da skrenem pažnju generalisimusu ruske vojske, koji drži u svojim rukama sudbinu Slovena, na moralnu stranu ove stvari; ona nanosi najteže udarce našoj vojsci, koja hoće da pobedi neprijatelja. Moja vojska bila je u početku naclektri-zovana rečima kojima ste se VI obratili narodima Austro-Ugarske I koje su lm reći davale nadu da je došao čas konačnog oslobođenja Slovena od te Monarhije. Tražio sam od Svojih vojnika da se ujedine u naporima sa moćnom ruskom vojskom, da bi dostigli do tog uzvišenog cilja. Za ostvarenje toga zar se već nije prolilo toliko slovenske krvi? Od Svojih vojnika mogu tražiti samo da produže borbu s Istim po-žrtvovanjem, što se i dosad pokazalo denoto snagom ! čime ie postigla sve ove uspjehe. Do ovog časa Moji su vojnici bili svesnl da su žrtve koje «e od niih traže neophodne i hrabro su podnosili sva Ispaštanja. Sad ih niko neće moći ubeditl da nisu odbačeni od svojih veiiklh saveznika i da nisu slovenski ideali prineseni na žrtvu u korist Italije. ( Na ta] način sve neutralne države koje su se dosad statale da ukažu našim nepri-jateliima vrlo krupne usluge i koje su od početka rata prema nama bile neprijateljske. traže sad od država Trojnog sporazuma t dobijaju od njih garantije, koje su u svemu na štetu njihovog skromnog, ali vernog saveznika 1 koji se dosad sa uspehom borio prema svojoj snazi i s Božjom pomoći. Smatrani za Svoju dužnost izložiti Vam sva ova pitanja i sve teškoće koje su Izbile baš u ovom trenutku, osobito teškom za Mene i za Moj narod, kad nam je moralna snaga neophodno potrebna i kad to preti da umesto bodrosti našeg duha unese očajanje. Vojska u takvom stanju duha može se unapred smatrati pobedena«. Slava Viteškom Kralju Aleksandru I Ujedinitelju! NAŠA EMIGRACIJA NARODNE MANJINE U MADŽARSKOJ I U ROMUNIJI Sto nas veste ? Veliki talijanski učenjak Galileo Galilei rekao je dokazujući istinost svoje poznate tvrdnje »ipak se kreiei: onda kada mu je prijetila najveća opasnost. 1 mi danas mogli bi utvrditi slično tomu »Ima nešto, što nas svih veie«. Mislim sve istarske emigrante. To »nešto« je naš dragi zavičaj. On ima toliku moć da i onu malu djecu staru nekoliko godina, a po sebi sramežljivu i nepouzdanu prema svakom strancu stvara povjerljivim, pouzdanim i iskrenim. Nije to samo lijepa riječ upućena djeci, već ja mislim neka viša sila, koja tu čini svoju ulogu. Kad som pitao jednu malu djevojčicu, koja sigurno nema ni 10 godina šta je ona odgovorila je: »Ja sam Istranka«. — A zašto voliš Istru? »Hm« — (pogleda u mene i pomisli u Kako je poznato postavljala je Ma- džarsklm manjinama, pripadaju razu-dzarska kod svakih pregovora s Malom mije se sva prava, što ih uživaju ma-Antantom u pitanju madžarskog na- njine u modernoj državi, ali Madžarska oruzanja uvjet, da Mala Antanta pri- ne može obići primjenu toga načela i mi na se obvezu u pogledu zaštite ma- kod svoje kuće, kad ga tako javno džarskih manjina. Samo pod tim uvje- pred licem Evrope traži za svoje matom pristajala je Madžarska na dekla- njine u drugim državama. raciju o nenapadanju, što je opet Mala NARODNE mantinf tt Antanta postavila kao uvjet za spora- manjine u RUMUNJSKOJ zum u pitanju naoružanja. 1 Rumunjski nacionalisti raznih ni- Madžarska je još prije rata bila .1ansd. već odavno nastoje prodrijeti sa poznata kao država, koja ide za ma- razrnim zakonskim predlozima, upere-džariziranjem stranih naroda. Najviše nim Pro*iv narodnih manjina, u prvom su u ono vrijeme bili izvrgnuti opas- redu Protiv Židova, kojih u Rumunjskoj nosti madžarizacije Slovaci. Dovoljno Pr6ma posljednjoj statistici imade od je spomenuti, da slovačka manjina, Prilike 1,000.000. Narodne manjine u koja je brojila tri milijuna duša, nije Rumunjskoj čine 30 posto cjelokupnog prije rata imala ni jedne srednje ško- Pučanstva, po službenoj statistici. To le. Bolje nisu prolazili ni karpatski Ru- Iznosi od prilike 5 milijuna ljudi. Od tih si, koji danas čine većinu stanovništva. ima Madžara 1,570.000, Nijemaca preko Pođkarpatske Rusije, čehoslovaćka via- 720.000 i Ukrajinaca od prilike _____L_...........________________ . _______ 800.000. sebi: čudna pitanja), »pa zato što su se tamo da mora još i danas trošiti stotine mili- Rumunjski nacionalisti htjeli bi osobito rodili moj otac i mama, što je Istra naša.« juna kruna za pobijanje analfabetizma suzbiti utjecaj narodnih manjina, po-Kad čovjeku ovako odgovaraju djeca ro- u naistočnijem kraju republike sebno Židova, u trgovačkom životu, te dcna u Jugoslaviji daleko od Istre u ns-l Poslije rata oslobodile su se ponaj- osigurati Rumunjima povlašten položaj. kom gradu za koga su njihovi roditelji mo-1 većim dijelom manjine bivše Ugarske, u tom Je pravcu bio svojedobno pred-. i , “ ?n“. P° Geografskoj karti, čovjek ali je u Madžarskoj i danas još ostalo I°žen jedan zakonski predlog rumunj-osjeU i nehotice neko naročito rodovoljsžvo. (jog^ znatnih nacionalnih maniina. skom parlamentu, ali je kasnije povu-Ne samo zato, što se time jasno očituje svi- Najjača je Njemačka, koja broji pola čen- Tai predlog pače predvidjao, da jest roditelja emigranata, već r zato što će mjijjnna Huža znt.im «invanirò se rumuniski eradiani nerumuniske na- ^"»ss zìzì*.žSftoVu«- Sila koja nas Iminrrmic vc^ fm^n kTa zbog Rubavi Madjara prema Njemcima, nat, sprema novi zakonski predlog o sua, Koja nas emigrante ve~e {mo~da jaca . . -, _,,_narodnim mnniinnma knii nradvidin DVADESETGODIŠNJICA SMRTI FRANA ŠUPILA FRANO ŠUPILO od dinamita u labinskom ruđniku jeste ju- ve1ć„ zbog toga što iza te manjine stoji narodnim manjinama koji predvidja, hav do Istre, do zavičaja. Bio sam u dru- Yelika država- a.s koi.om madžarska po- da ce rumunjski gradjani rumunjske i nečujemo ni mišnice, ni ro&enice. mi smo | puta na godinu, jer bi inače zna- ^ neruinunjske narodnosti niogu biti začas postali tako bliski jedni drugima, is-1 opasnost za Madžarske interese... i u slobodnim zvanjima zaposleni^ samo kreni, rekao bi čovjek familijarni potpuno I Taj list zauzima stanovište prema u veoma malom postotku, koji će biti svoji. Stvar priučene etikete začas je nesia- izjavi madžarskog ministra unutrašnjih točno odredjen. la, i nismo se ni sfidili »zakantati« po našu poslova Szella poslije berlinskih prego- 1 Engleski list citira odredbe ugovora u potpuno tuđoj sredini našeg pjevanja. — vora u pitanju položaja njemačke ma- 0 zaštiti manjina, iz kojih se vidi, da Kod barba Mate Brečeviča Tinjanca fzvr-lnjine u Madžarskoj. Szell je govorio o: ^ Rumunjska obvezala dati narodnim nuli smo načve i lako mekano nam bilo na političkim slobodama manjina, a list manjinama ista politička i gradjanska njima sjedili kao u najljepšim foteljima, — je konstatirao da Nijemci u Madžar- prava, koja imaju Rumunji, te da ne Barba Matin pogled je vajk uni stari »po-1 skoj ni izdaleka ne uživaju političku donijeti nikakova ograničenja u po-gled na škarica« iz kojega izbija neko ne-1 slobodu. Oni ne smiju osnovati politi- Sledu njihovog primanja bilo u držav-zađovoljstvo ili koji je toliko jak, jači nego I čke stranke, ne smiju živjeti kao ma- nu bilo u privatnu službu. Rumunjski oštra linija na hlačama njegovog sina. njina vlastitim političkim životom, ne ustav garantira pak svim gradjanima 7 zato kad čovjek čita »Krvavčeve« sira-1 smiju osnivati vlastitu štampu, ni or-i Rumunjske bez obzira na narodnost, ri u Istri »I str a se mijenja« čita sa ganizirati omladinu, ne smiju osnivati vleru i jezik ista prava. pravim i punim uživanjem, ne sumnjajući ni svoja sportska ni ženska društva, a I »Novi se predlog zakona — nastavlja začas u istinitost navoda, već osjeti zaAio obrtnici se ne smiju okupljati u vlasti- »Manchester Guardian« — ne može se s Krvavcem zajedno zabrinjujemo zbog tim_ zadrugama i organizacijama. Nje- braniti ekonomskom situacijom ili sta-tih promjena, One su ipak kora ili recimo mačka manjina nema čak ni prava njem radne snage u Rumunjskoj, jer puder i pomada na licu stare lijepe djevoj-1 manjinske škole s njemačkim materin- je Rumunjska unatoč ekonomske krize ke. i taj puder i pomada dade se otstrahiti I skim jezikom. Dopuštene su samo njem.-i on će se dati otslraniti i bez BiljaninOg sa-1 madžarske škole, pa je jasno, da je vjeta. I dok mi u emigraciji živimo sa sli-1 p0d takvim okolnostima nacionalna bu-kom našeg zavičaja, bez pudera (a to te i đućnost te manjine u najvećoj opas-Krvavac dozvoliti, jer sigurno i on voli mi- nostj šnice nego svilu koja šušti i volio bi piti \ slovaci) Rumunji i Jugoslaveni u Lt Ji Zu0, n,\ Jlr, i Madžarskoj imadu još gori položaj, pa dlZL t f,™, Ne zanimljivo usporediti njihov položaj TJL i LJf Jn tA5 Položajem madžarskih manjina u dr- ne ostavljaju indiferentnima izlaganja Mihe inn 1 Krvavca. Mi čuvamo i osjećamo naš «taW I », P0« ? 5 dneraika, veli- zavičaj (a s nam i Miho), nosimo one bu- broJem nedjeljnih i mjesečnih ča-1 Ako su ove informacije točne čini kalete, one kurele, kosire, rankune i tristo f°P^a- koji obuhvataju cijeli kulturni se, da rumunjska vlada pod pritiskom lit naših žulii i naše smrikve i brajde i na- 1 znanstveni život; om imadu ovdje i, nacionalističkih krajn h krugova naše jakete ud sukna i lijepi klobutii i mo- svoje škoistvo, koje je na pr. u Cebo-' mjerava ograničit i ekonomska i gra- jedna od rijetkih zemalja, gdje gotovo nema nezaposlenosti. Saznaje se, da su uloženi ili da će biti uloženi protesti u ime rumunjskih narodnih manjina protiv spomenutog zakonskog predloga velevlasti, koje su potpisale spomenute manjinske ugovore. No rumunjske narodne manjine ne mogu se žaliti Ligi Naroda, dok taj zakonski predlog ne bi postao zakonom, pa se treba nadati, da ne će biti uzakonjen«. dne barbanskih divojčin i verse labinjan-1 slovučkoj gušće nego u samoj Madžar skih kosci, koji. su u lazi u Raši po rosi I S^UJ> a Smilju 1 velik broj zastupnika, kosili. Možda će netko kazati da je realnost I senatora, itd. malo drukčija po izlaganjima Krvavievim. I Kad se uzme sve_ to U obzir, valja koja su ipak stvarnost, je"1 one hiljade ljudi I se pitati zašto Madžarska traži još i koje zarađuju f privređuju i vade crno zla- posebnu obvezu za zaštitu manjina u to tz utrobe rme istarske zembe. one nove I susjednim državama. Nema sumnje, da vaiate, lađe koje raškim kanalom plove tol Nijemci, Slovaci, Rumunji i Jugosla-dokazuhi. Svaki se s tom realnošću slaieA veni u današnjoj Madžarskoj trebaju tu nh je realnost na koncu i naše shvatanje, I zaštitu u daleko većoj mjeri. U svakom shmlanje i osjećaji svih emigranata. Nije to slučaju mora i tu vrijediti princip jed-Ijubav nekog fićfirića i mlade djevojčice. 11 nakih dužnosti i jednakih prava. Ma-moida nije pretjerano reći da ćemo mi sa- djanska prava narodnih manjina. Okta-vian Goga, vodja narodno-kršćanske stranke, tražio je upravo u svom nedjeljnom govoru u Bukureštu, da se donesu ovakove mjere protiv narodnih manjina. No ovakove mjere izazvale bi reakciju medju samim narodnim manjinama u Rumunjskoj, a i u inozem stvu. Premda rumunjski državnici simpatiziraju sa Njemačkom ni ona ne bi mogla odobriti ovakove mjere protiv svojih sunarodnjaka. 27 septembra je prošlo 20 godina od smrti Frana Šupila. Umro je bio u Londonu, a pred 10 godina je njegov pepeo prenijet u Cavtat, gdje se rodio 30 novembra 1870. Za nas posebno je važan njegov rad na Rijeci gdje je pokrenuo 1900 »Novi List« i uredjivao ga, a naša starija generacija se sjeća uvijek pisanja Supilo-vog lista o Istri. Bio je medju onima koji je, sa ostalim članovima Jugoslavenskog odbora, pomagao stvarati Jugoslaviju, a bio je prije rata, glavni tvorac Riječke rezolucije, koja je imala velika odjeka i u Istri. Bio je najjači i najnekompromisniji predratni hrvatski političar i najnekompromisniji član Jug. odbora, naročito u pitanju Londonskog pakta 1 u pitanju uredjenja Jugoslavije. VAŽNA ODLUKA DRŽAVNOG SAVJETA ZA BIVŠE UČITELJE DRUŽBE SV, CIRILA I METODA Beograd, 5. oktobra. Državni sav]et donio Je načelnu odluku o naknadnom obračunavanju benelicija iz točke § 35 fi-zakona za proračunsku godinu 1937r~^8.’ Priznavali! se godine provedene u službi onim osobama, koje su poduča-vale ili upravljale školskom administrativ* noni službom u raznim vjerskim školama odnosno školama sv. Cirila i Metoda kao efektivna državna služba. Ta se služba priznaje J onim umirovljenicima, koji su bili prije umirovljeni. čuvati više izraz stare Istre ovdje u emigraciji, ne samo zato što u momentima nostalgije osjećamo žudnju za našim breiub-rima (kako je rekao Giovanni Marachi ili H Mrak po našu. čiji je djed po Tinjanštini \ • krpe bereva) ne samo zato već zato što u nama pastoie realni istinski osjećaji do našeg zavičaja, koji će naći načina da skinu puder s lica naše Istre! PRIKODRAZAN. Nadškof Margotti je prineljal v Ljubljano dvakrat po 800 Italijanov MUSSOLINIJEV BRZOJAV GENERALU FRANCU I ZAHVALA GENERALA FRANCA R i m, 5 oktobra (Slefani). Povodom go-\ Gorica, oktobra 1937 (Agis). Po mestu so se že pred časom razširile vesti, da se je goriški nadškof Margotti, ki je, kot znano, organiziral dve romanji k Mariji Pomagaj, po prvem romanju pritožil na merodajnih mestih pri italijanskih fašističnih oblasteh, ker ga niso pri prvem prihodu v Ljubljano pozdra- I SPREMEMBE V GORIŠKI NADŠKOFIJI vili zastopniki Italije v Ljubljani. Svojo pritožbo je utemeljeval zlasti s tem, da je pripeljal v Ljubljano 800 Italijanov. dišnjice proklamovanja generala Franca dr-1 pri tem je mislil na svoje romarje seve iavnim poglavarom nacionalističke Spanici-1 da, ki so bili vsi iz goriške pokrajine, ske pretsjednik talijanske vlade Mussolini I mera prestolonaslednika in ki poleg vsega grozi pri sedanjih prilikah obstoju. Avstrije. Vse te dokazuje tudi veliki strah, ki ga ima kurija pred panslavizmom.« Ce ,i.e.»VatikaR Ieta 1914 napravil ve-liko politično napake in postavil y*e svoje nade na organizem. k: je bil že obsojen na smrt, ne bi smel vodilnim osebam tega organizma, ki so vedno kazale tako globoko veincst, sedaj očitati, da so falsificirale papeževo mnenje. Čudna je igra usode. Papež Pij IX. je s svojo politiko vzbudil v Italiji sum da se identificira katoliška Cerkev z avstrijskim gospodstvom v Italiji in z ro-lahzmom v Franciji, papež Pij X. je iz prevelike ljubezni do Avstrije želel ponižanje broije m s tem oslabitev pravoslavne Rusije. »Politika Plja XI. v Italiji in Avstriji po sporazumi s fašizmom pa pripravlja, kaitor trdi Sforza, katoliški Cerkvi enako Satom Pija^lK ^ * PreSta'a P°d P°n- Precizno in jedrnato karakterizira Sforza posamezne narode. Naj sledi nekaj primerov Iako je po njegovem mnenju Ita- GROF SFORZA 0 OPASNOSTI Žane, je naslovil Cavour v svojem glasilu O opasnosti rata napisao je u jednom tele besede na Italijane: »Nepotrebno in engleskom listu ilanak grof Sforza, bivii nesmiselno je. da sovražite Hrvate. Oni so talijanski ministar vanjskih posala, poznati kakor vi žrtve egoistične sile, ki goni Protivnik fašizma Isporedjujuti prilike iz-svoje podanike enajstih jezikov druge prò- med3u onih godine 1914. kad je buknuo ti drugim. Ti Hrvatje bodo morali biti svjetski rat i sadašnjih, on smatra sadašnje nekega dne, skupno s svojimi južnimi opasnijima vei i zbog toga, što na brati, najboljši prijatelji in Zavezniki Svo-I vrhovfma nekih velikih država, mjesto sta-bodne Italije « rik dinastija, stoje demagozi, koji nemaju Na te Cavourjeve besede je opozoril leSitimnog autoriteta, pa mogu svoja mjesta Sforza tudi kralja Aleksandra, ki mu je sam° P0™°t(uu Patrolnih nastupa, nato v pismu izrazil prepričanje, da bo od Iwph sva/a prctstavlja više opasnost ne- C,,„„nevs niisel nel,era „« „„stata res- I,srk^,mn- ?A • • . . ... . 0 R)e?.oyeR1 I kao sudbinom gonjeni, hrle svojim putem, nii ■ 6 i i\er, URtf l,e. uk azi.tu^’I do/c ifi ne stigne konačni poraz. Za takve JAA A a 0l-an- Tot mnen!e ie ljude kažu Kinezi, da »jašu na tigru*. Orof zastopal tud. uradno ze prot, svojemu I Sforza veli< da su star{ viadari J8jediU n' p dmku na stolici zunanjega ministra | prijestoljima, a sadašnj demagoški vodje — sonnmuu. , , misli u prvom redu Hitlera i Mussolinija Sforza je tako zaverovan v svojo tezo, — da ja$u tigra. Dalje veli, da je glavni da je ze leta 1921. v italijanskem parla- I uzrok što je došlo do svjetskog rata bilo mentu izjavil: »Ako ne iz ljubezni, pa vsaj I glupo vjerovanje Njemačke i Austrije da po sili razmer in iz interesa se bosta oba strpljivost i plačljivost država Antante naroda končno morala sporazumeti in so- I (Francuske, Engleske i Rusije) nema gra-delovati.« Morda je to sedaj spoznal tudi I n/ea. Stalno popuštanje Antant, dovelo je Mussolini, ki »je kakor diktator prisiljen, centralne vlasti na misao, da (e to tako ifi da se spušča v razne avanture, ki nimajo u nedogled i da ie se popustiti svakoj nji-nič skupnega z realnimi in trajnimi inte-1 hovoj prijetnji. 1 sada je v lome opasnost. resi države, kateri vlada.« Demokratski narodi i države morali bi Kljub vsej tej ljubezni do Jugoslovanov I shvatiti, da njihovo stalno popuštanje neče pa je grof Sforza predvsem Italijan, l&io \ spriječiti, da se ponovi vetih zločin, koji je je za njega meja po grebenu Julijskih Alp značio svjetski rat. in dol do Snežnika upravičena in nedo- f Sforza nam v svoji novi knjigi odkriva ZIDOVSKI PROBLEM V ITALIJI tudi diplomatsko nakano, ki je bila zdru- I žena z rapallskim dogovorom. Tedaj je na- Pod naslovom »Patriotizem po potrebi« mreč grof Sforza kot italijanski zunanji je objavil nacistično usmerjeni tednik minister s posebnim pismom prepustil »D e u t s c h e Volksblatt«, ki izhaja Jugoslaviji baroško luko. Storil je to za- na Dunaju in se odlikuje po svojem narav-radi tega. da bi Jugoslovane vezal na nost divjem pisanju proti Židom in Slpva-Reko. ki bi sicer morala izkrvaveti. Sku- nom, v svoji številki od 25. septembra ta. pno s Pašičem sta se dogovorila, da bi se le značilen članek: ustvaril nekak konsorcij med Italijo, Jugo- I »Ako vsa znamenja ne varajo, se pri-slavijo in Reko. ki je bila tedaj samostojna pravlja v Italiji popolna izprememba v država. Da bi pa Jugoslavijo prisilil izpol- razpoloženju nasproti židovskemu vpraša-niti obljube glede Reke, se je Sforza branil niu. Politični cilji cionlzma v Palestini na registrirati to pismo pri Društvu narodov, eni, izrazito arabofilsko stališče italijanske Zato je gornia obljuba vezala samo tedanji vlade na drugi strani sta bistveno dopri-kabinet. Vsako poznejše ministrstvo bi lah- nesli k ločitvi duhov ki se je prav zaprav ko negiralo veljavnost te obljube. Zaradi pričela že tedaj, ko so se pod židovskim tega je po njegovem mnenju fašistična via- vodstvom stoječi »internacionalci izjavili dajeta 1924. docela prostovoljno priznala I za najstrašnejši boj proti fašizmu, baroško luko Jugoslaviji, ne da bi bila ve- ^Da so radi tako_ izpremenjenega razpo-zana po kakem prejšnjem dogovoru. Res loženja italijanski Židje prišli v zadrego, je, da je Jugoslavija , šele tedaj končno-I J® razumljivo. Sedaj kar neprestano za-veljaVno prelela baroško luko. Toda grof I trjujejo italijanski vladi svojo halzvestej-Sforza pozablja, da je Istočasno Italija do- šo udanost, pri čemur se sklicujejo na to, bila Reko. I so M* vedno in vsak čas »s t o o d- Čitatelja bi gotovo tudi še zanimala ?‘0‘n 1 | ‘a 1 Han 1«. Ne samo v območ-njegova izvajanja o Španiji, o problemu ^ stare kraliev>ne. temveč tud, Ž, d j e v Flamcev in Valoncev v Belgiji, o Židih in T "s *u . *e de’aio tako; kak°r ,ne b; b!1 Arabcih v Palestini in še o drugem več. {'ikdar mčesar želeli kakor da jih 'leda prostor nam tega ne dopušča, zlasti tal'ia * r®g.'‘l.Y *£°p°,u4 d.Italla‘ slno ker bi morali marsikaj dodati. Kajti gre ,ahk” Pređ kratkim čitali ta izliv; za Probleme, ki so v polnem razvoju. L 1 ifm 0uč'na V, TrStU’ Pisa teli sam je opozoril na dejstvo, da se e od sj.0,et| italii.al'skeKa ‘f/ora, je snov, ki jo opisuje, sproti izpreminja, in v,edf.° sode ovala . P ri širenju italijanske tem Heraklita ki ie i,?ii. Jv«e clvlllzaclJe in se )e Priznavala tudi v Ča. lem neraKiita, ki je ucu. »vse | c„ „aHni1i3orrQ h- ""»čistejšemi zarotnike ti!vainPrimine‘ rvs,;|su najhujšega suženjstva k najčistejšemu lijan Partikularist kat’eksohen. Tn^prav' ta iste reke«, nakar ga ie neki učenec p" TmuTnL ^n'je' iziublla^Lv™ n/Se ta' r e «vrtin n !«• 1 ~ I. » ; ¥ _ . * « ubil TSkUS’,e' Ka]ti diskusija bi ga takoj ubila. Tako pa postane tisočkrat ponov-jena laž resnica. Toda Sforza „e obupava !iie iia"|Skl .narod lma v, svoji tisočletni tradiciji dovolj moči, da lahko čaka. Drugače presoja nacizem v Nemčiji Lažne protiboljševičke križarske vojne boj za čistost rase in gonja proti Židom izvira iz dejstva, da se Nemci čutijo manjvredne in da se hočejo s takim huronskim vpitjem same sebe prepričati o nasprotnem. Našemu šumadinskernu kmetu, ki ga je imel priliko do dobrega spoznati med svetovno vojno, pa je Sforza zapel slavospev. Zato pa obsoja našo lažiburžo-azijo, ki je pohajala visoke šole v inozemstvu in ki nima v sebi tistega notranjega bogastva, da bi lahko ohranila vezi z vrlimi kmetskimi čednostmi svojih staršev in prednikov. Nas mora v Sforzovi knjigi posebno zanimati poglavje o odnosih med Jugoslovani in Italijani, to tem bolj, ker je bil Sforza sam eden glavnih akterjev pri sklepanju rapallskega dogovora in je iz dolgoletnega osebnega občevanja lahko spoznal nazlranje pokojnega kralja Aleksandra in Nikole Pašiča. O Pašiču piše celo življenjepis, ki bo kmalu izšel v francoskem izvirniku in srbskem prevodu. Sforza je zastopal vedno In zastopa tudi danes mnenje, da se morata Italija in Jugoslavija nujno sporazumeti. V tem nazlranju sta mu bila vzornika Mazzini in Cavour. Saj je Mazzini s svojimi »Slovanskimi pismi« kot prvi zagovarjal pravice jugoslovanskega naroda. Njegova pisma so razgrnila jugoslovanski problem pred zastopniki liberalne Evrope. V fašistični Italiji seveda nimajo več mesta. Zato so tam leta 1925. uničili in celo iz katalogov izbrisali knjižico o Mazziniju in njegovih »Slovanskih pismih«, ki jo je spisal grof Sforza. Manj znano je. da je tudi Cavour, ki je bil po duševnosti pravo nasprotje Mazzinija, zagovarjal prijateljstvo z Jugoslovani. Ko so se namreč pod Radetzkijem hrvatske čete v Lombardiji borile za Habsbur- "■ rq/rk-.d7 :: 7* sra as “ Za zaključek samo še nekaj o rešitvi, 7plr, nnQrBx„nn J, * », ki si io obeta grof Sforza. On je docela I arfb '° ^ S te™ *V°r- prepričan, da bo sedanje duhovne depre- ;7jav j,, iju K:_ * 'i*!3 ?e sP0IT”nia točno sije konec, kakor ie bilo svojčas Ironec I k|r£ P7ja jsVf °b' verskih bojev, ki so se zdeli večni. Rešitev tovne vnine ^ SVC" pa vidi v nekakšni združeni Evropi, ki bi ^ A pV času. nulhujšega su- elirni,Urala vse vojne Ideja se mu zdi Pov- Jat Mordf ^ v^T^raS omf Prato sem realna in bi se po njegovem mnenju J d is g0?ovo "«"o še k e v trše orei uresničila, kakor ideja tolerance *a51,11. ,,.1.1^11 1 po verskih bolih »Pred temi velikimi mo- '‘Cedijo se naravnost patriotizma do av-ralniim silami, ki so že na potu, se ne strijskc prahlše in najenergičneje zavra-bodo mogli ustavljat, niti Interesi diktator- čajo italijanski odrešilni programi jev, teh nesrečnežev, ki morejo živet, sa- Tržaški židje računajo s 2|oveško po_ mo v ozračju vojne alj vojne nevarnosti,« zab|jìvostjo. Storili bi bolje ako b) rckU; Optimizem grofa Sforze je velik, bog daj, mi „ismo bili Avstrijci, tudi nismo Italijani da bi bil tudi povsem upravičen. -- (Misel _ temveč smo, kar pač smo, namreč in delo.) ________ Lavo Čermelj. 2idje« ITALIJANSKI IZVCIZNIŠK! TRG IN JUGOSLAVIJA Bivši minister Volpi na Bledu Ljubljana, oktobra 1937. (Agis). Trst, oktobra 1937 (Agis). V Italiji, Na Bled Je dne-27 septembra t. 1. pri-zlasti severni in predvsem v Milanu, se spel preko Trsta in Ljubljane bivši ita-opaža zadnje čase živahno zanimanje za UJanski minister Volpi v spremstvu pro-jugoslovanske Izdelke, posebno pa za fesorjev Barbantinija in Mileta. Obiskal surovine, za izvoz pa nudijo le par vrst je tudi Kneza Namestnika Pavla na Br-izdelkov. Ker pa je nov italijanski kli- du potem pa se je odpeljal dalje v Beo-rinški saldo pasiven že preko 20 milijo- grad, kjer namerava organizirati umet-nov. se bodo te dni sestali zastopniki ju- niško razstavo italijanskih umetnikov, goslovanske Narodne banke in rimskega Razstava bo predstavljala moderno instituta za mednarodna plačila, da se umetnost Italije, katere vodstvo bo dogovorijo kako bi vsaj deloma zmanj- prevzel prof. Barbantinl. šali nastali saldo. Po zadnjih trgovinskih dogovorih med Jugoslavijo in Italijo ne Mnuj Italijanski vnini hrnriftvi sme niti na eni niti na drugi strani nU¥l V0Jm BUTOVI presegati saldo zneska 20 milijonov. Pri- Reka, 3 oktobra 1937. (Agis). Ni zadeti so pri tem zlasti jugoslovanski iz- dolgo tega, ko smo poročali, da so v vozniki, ki morajo zaradi tega čakati na reski ladjedelnici dokončali z delom pod-svoje terjatve. | mornice in jo spustili v morje. Danes bo svečano splovila nova italijanska vojn» O UPORIH V ABESINIJI | ’a.dìa’ 1.n ;sice£, torpedovka »Libra«. V la- 1 djedelnici v Tarantu so spustili v mor- _____ ~ .. i je novo podmornico »Mebl Sebeli«, a ▼ a^?l?fki sP.et, pr n,es l v®s 41.466.60 Ukupno Din 41.550.60 ISTRA SE MIJENJA 4. PULA 1 PULJŠTINA Bio sam sasvim mali jedanput ljeti u Sijani u šumi sa ocem i majkom. Nedjelja po podne, šuma puna svijeta u gradskom "odijelu, otac i mati u seljačkom suknu. Mati je bila mlada, nekako oko 26 godina, otac nešto preko trideset, mati se obazirala naokolo nekako zabrinuto, — neprestana zabrinutost je jedna od najplemenitijih crta naših žena, — pa kad smo zašli malo dublje u šumu, upitala je oca: — A ča bi bilo ako bi uvi mladići rinuli na nas? — Ni deset uvakovih nan ne bi moglo niš. To su škartoci. Duboko su mi se urejale Očeve riječi. To je bilo osjećanje snage, □aše nadmoći i našega seljačkog zdravlja. Ništa tada nije nama grad mogao. Mi smo se tukli s vjetrovima, ? kišom, e gradom, peklo nas je sunce i drhtali smo zimi u hladnim kućama, bili smo gladni, ali smo rasli na našoj zemlji, na kamenu, na vjetru i suncu. Rasli smo visoki, širokoplećati, mirni, pobjedonosni. Ovce su nam davale odijelo i sir, ljeti je bilo smokava i salate, zimi broskve i vina, žrvni su mljeli, kad bi kukuruz rodio, u oskudici i siromaštvu še-tala je sreća po našim dvorištima. Strašno smiješni izgledali su nam ljudi obučeni na gradsku Kad bi učitelj došao na jesen u selo i obukao ogrtač, cijelo mu se selo rugalo: — Ča će nositi u Božiću, kad u Svetici nosi kapot! Ali već tada novac je na Puljštini potekao jačim mlazovima. Dolinjština se pogospodila i proletarizirala n isto vrijeme. Izgledalo je da su Premantura i Medulin bar za pedeset godina u razvoju pretekli sjeverni dio poljskog kotara i prednju Istru Ljudi su bili svakodnevno u dodiru sa gradom. sa građom, koji se naglo razvijao i napredovao. Pod uticajem grada i novca što je iz njega dolazio, Puljština se je polako mijenjala. Siromašna sela, Premanfurn. Vinkuran, Banjole. Međutim postala su sasvim zavisna od rada u Puli. Seljačka sela Ližnjan. Šišan. Valtura, Loborika, u svakodnevnom kontaktu s Pulom, prodajući tamo ribu, mlijeko i drva nisu se u toj mjeri ni proletarizirala ni pogospodila, ali u nošnji i u potrebama stanovništvo se polako i u njima izjednačavalo sa gradskim stanovništvom. Sa prodiranjem novca i civilizacije u se la oko Pule prije rata, prodirala je i nacionalna svijest. Mi smo i u Puli rasli, po broju i po kvalitetu, osvajali smo puljska predgradja i prodirali u grad. Naša sela oko Pule postajala su nacionalno-borbena. Sigurno nema ni jednoga sela u Jugoslaviji gdje je prije 34 godine (1913—1914) bila toliko čvrsta vjera u Jugoslaviju, jugoslavensku ideologiju, kako je to bilo u Pre-manturi. Pet Premanturaca je na početku rata bilo u zatvoru radi te ideologije, a četvorica od njih su bili radnici (dva Mezu-Hća, Iveša, Lovro Rajič). Božo Semelić bb je uhapšen medju prvima, a njegov drug Miho Iveša bio je več u srpskoj vojaci. Strujala je kroz duše nacionalna vjera i nacionalni ponos. Izgradjivan je moral naredne solidarnosti i narodne discipline. Sokolski vježbači u Medulinu bili su uzor svima selima u Istri. U stvari taj nagao polet u selima izme-dju Medulina i Premontare zasnivao se sav na novcu, što je u sela dolazio iz arsenala. Mladi radnici imali »u redovan posao, redovan, pravilan život, dosta odmora u večer, novaca za odijelo, za članarine, za knjige, za novine. Bicikli su omogućivali brzo kretanje. sastanke, obavještavanje. U arsenalu i u Puli naši su bili u dodiru sa Hrvatima. Slovencima i Srbima, radnicima iz drugih krajeva monarhije, sa Česima, koji su u naš život unosili posebnu notu otpora i organizacije. Tako su austrijska ratna tvrdjava Pula i njezin ratni arsenal bili osnova za podizanje hrvatske nacionalne svijesti i jugoslavenske ideologije. Jadna stara Austrija. zašto nije živjela još bar trideset godina! Sa nestankom arsenala ' austrijske ma rine. Pula je prestala da bude privlačno mjesto za radnike i izgubila je mnogo na svome značaju kao potrošačko središte. Nije više ono što je bila- Puna je Pula mladih marinera U tvoj Puli ni draga mojega Nego jedan soldat od marine Ki mi piše bile kartuline. U narodnoj lirici predratno stanje Pule izgledalo je »nesrečno«. U Puli je bio kadar pete istarske domobranske regimente 1 kadar marine. Ovamo su odlazili regruti, za mladiće koji su imali da provedu tri ili četiri godine Pula je pretstavljala nesreću Pulo. Pulo, moj nesriian grade Ti si kriva da ne ljubim mlade. Ali ljudi su znali ipak da to nije tako strašno i da će četiri godine brzo proći: Četiri lita i četiri zime To je meni za pasati vrime. Pa će na kraju brojiti dane koliko ima još da se služi: Još tri dana sluiim kapitana, Još tri noći, pak tu dragoj doti. Kad je svega toga nestalo, P'ula je postala tihi, mrtvi grad. Muklo ozvanjaju ko roci po praznim uskim ulicama, prazni su izlozi trgovina, prazne kavane, vrlo je mali broj gostionica gdje se kuhaju jela. Fabrika duhana i fabrika cementa ne mogu da ožive grad, a neprestano popravljanje cesta i ulica liči na presipanje iz šupljoga u prazno. Radi svoje slabe ekonomske sposobnosti Pula nije ni toliko opasna kao asimilacioni faktor talijansko ekspanzije prema selu. Klonulo raspoloženje kod domaćih Talijana ne može da podigne svete talijansku nacionalnu vatru ni kod hrvatskih ljudi na Puljštini. Evo nekoliko primjera klonulosti Tali ;ana: U trgovini gdje sam tražio neku robu ' veći izbor, trgovac mi je rekao: — A tko može da drži toliko robe u ovom prokletom gradu, gdje nitko nema novaca 1 Jedan stari zanatlija, puljski Talijan, koji pamti i bolja vremena: — Ma, zar može negdje na svijetu biti goro nego kod nas! Jedan advokat, »regnicolo«, koji ni jedne hrvatske riječi ne zna, pitao me, da li bi on kao advokat mogao da prosperira n Jugoslaviji. »Istra« Izlaz) svakog ttedna na godinu rova ulica U toj klonulosti grada, sela oko njega su prilično obezglavljena. Ona sela koja su izrasla Iznad mogućnosti što ih zemlja pruža, kao Premantura, Međutim, pa već i Ližnjan, traže nuzgrednu zaradu na moru. Nikad nije bilo toliko svijeća u Medulinu i Ližnjanu, kao sada. Ali mnogo ribara i malo riba povećava još sumorno raspoloženje obezglavljenih ljudi. U bogatijim solima, u Valturi i Mrčanl prodire već francuski sistem novomaltuzijani-zma, suzbijanje začeća i porodjaja. U obiteljima najbogatijih seljaka već se prakticira sistem ne dvoje djece nego samo jednog djeteta. »Koja sreća da moj muž nije imao braće,« rekla mi je mlađa i bogata seljačka pntricijka iz Valture. Nešto malo naših ljudi, djelimično starijih austrijskih »biža«. djelimično i mladjih iz talijanskih škola našlo je službu u policiji, kod karabinijera, u financ!, u carini. Nešto ih radi u fabrikama cementa, duhana, sardina, na novim cestama. Ali ni oni što su u državnoj službi ni radnici ne gube odmah kontakt sa većinom u selima. Talijanski jezik prodire, ali se ne prima tako lako i svuda. Osjećaj superiornosti je negdje ostao. Osobito kod onih, koji žive na svojoj zemlji i nije im potrebna zarada. Ljudi huče, govore i protestiraju, ali naravno, nikakav organiziran otpor nije moguć. Bilo je vrijeme, kad su mnogi Talijani u Puli 1 naši oko Pule sa njima vjerovali da će im spas doći od Hitlera. Danas se misli da nekad mora doći neki veliki račun. Seljaci, osobito bogatiji, ne mogu se snaći ni u tome da im država prinudno preuzima svu pšenicu po cijeni koju ona odre-djuje i da svoju pšenicu nc mogu slobodne prodavati. Isto je i sa mlijekom, koje s_e mora predavati centralnoj mljekari u Puli-Ipak seljaci nekako žive 1 živjeli bi mnoge bolje da im nova nošnja, friziranje djevojaka i uopće prilagođjivanje novoj civilizaciji ne odnosi najveći dio novca. U Puli po gostionicama, na ulici I tržnici govori se otvoreno hrvatski, mnoge otvorenije nego na pr. u Pazinu. Dobija & osjećaj đn smo još tu. Svakako i zbog toga što su stare generacije još žive MIHO KRVAV AC 48. HI. kat. _ Tisak: steCjn.na Iueo..oven.k« *Ump. d. d„ Zapab. Masa^^ uSca^broV 2^-'K.k^od^ ^eVIuro bro?"'^