ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Received: 2014-03-14	UDC 94:339.3(497.1)"653"
Original scientific article
trgovački putevi i trgovina u srednjem i donjem polimlju u srednjem vijeku
Marijan PREMOVIC Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet, Odsjek za istoriju, 81400 Nikšič, Danila Bojoviča bb, Crna Gora
e-mail: premovicmarijan@yahoo.com
IZVLEČEK
Pojma Srednje in Donje Polimije v tem prispevku sovpadata s prostorom srednjeveških žup: Lim, Ljubovida (ozemlje današnje občine Pijelo polje, Črna gora), Zvijezd, Crna Stena (ozemlje občine Prijepolje, Srbija) in Dabar (obsega občino Priboj v Srbiji in Rudo v Bosni in Hercegovini). Dolina Lima in doline njegovih pritokov so kot skupna konfiguracija terena omogočale ugodne pogoje za promet, tako da je bilo celotno ozemlje v srednjem veku pokrito z mrežo karavanskih poti. Predmet naših raziskovanj se nanaša na prve omembe trgovine v arhivskih dokumentih do padca pod osmansko oblast. V oziru izvirnih osnov, tj. raziskovanja gradiva na to temo, je, poleg objavljene relevantne zgodovinske literature, osmanskih virov, kotorskih virov, srbskih virov (darovnic, zapisov, napisov in narativnih virov), potrebno izpostaviti tudi uporabo neobjavljenih virov iz Državnega arhiva v Dubrovniku. Uporabili smo tudi spise iz Dubrovniškega arhiva: Diversa Cancelariae i Diversa Notaria, ki so nedvomno najpomembnejši za gospodarske odnose in aktivnosti dubrovniških trgovcev. Nekaj gardiva smo našli v serijah Lamenta de foris in Lettere e commissioni di Levante. Na osnovi ohranjenih srbskih, kotorskih in dubrovniških virov smo predelali naslednje trge in karavanske postaje: Brskovo, cerkev Svetega Petra, Lim, cerkev Grlica, Crnča u Zatonu, Dobro Polje, Nikolj-pazar, Breza (nahajajo se na ozemlju Črne gore), Brodarevo, Prijepolje, Bukovica, Komorani, samostan Mili, hiša Pribila Kučinica, Ivanje Drenova, cerkev Svetega Nikole v Banji in Severin (današnje ozemlje Srbije). V prispevku bomo prikazali razvoj in dinamiko trgovinskega prometa, aktivnost dubrovniških in domačih trgovcev v srednjem veku.
Ključne besede: trgovina, trgovske poti, srednji vek, Polimje (današnje ozemlje Črne gore, Srbije, Bosne in Hercegovine), Dubrovnik
LE VIE DI COMMERCIO E LE ATTIVITÀ COMMERCIALI NEL TERRITORIO DI SREDNJE E DONJE POLIMLJE NELL'EPOCA MEDIEVALE
SINTESI
I termini Srednje Polimlje e Donje Polimlje usati in questo lavoro corrispondono al territorio delle seguenti contee medievali chiamate: Lim, Ljubovida (territorio dell'odierno Comune di Bijelo Polje, Montenegro), Zvijezd, Crna Stena (territorio dell'odierno Comune
693
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
di Prijepolje, Serbia) e Dabar (comprende il territorio dell'odierno Comune di Priboj in Serbia e del Comune di Rudo in Bosnia ed Erzegovina). La valle del fiume Lim e delle sue affluenti, come anche la configurazione dell'intero terreno, creavano delle condizioni van-taggiose per lo sviluppo del commercio, percid tutto questo spazio era coperto dalla rete delle strade carovaniere. L 'oggetto delle ricerche su cui si basa il presente lavoro riguarda le prime tracce delle attivitá commerciali trovate nei documenti archivistici relativi al periodo che si estendefino alla caduta sotto il dominio ottomano. Per quanto riguarda la base fondamentale del lavoro ovvero la ricerca stessa, oltre agli scritti storici giá pubblicati, oltre alle fonti ottomane, fonti di Cattaro e quelle serbe (documenti, scritte, fonti narrative), sono state consultate anche le fonti non pubblicate, quelle dell'Archivio Storico di Ragusa. Sono stati usati gli estratti dall'Archivio di Ragusa: "Diversa Cancellariae" i "Diversa Notariae" - indubbiamente i piu importanti per le relazioni commerciali e per le attivitá dei commercianti di Ragusa. Del materiale é stato ricavato anche dalle serie "Lamenta de foris" e "Lettere e commissioni di Levante". Basandosi sullefonti conservate, quelle serbe e quelle di Cattaro e di Ragusa, nel presente lavoro vengono trattate le seguenti piazze e stazioni carovaniere: Brskovo, la chiesa di San Pietro, Lim, la chiesa Grlica, Crnca a Zaton, Dobro Polje, Nikolj-pazar, Breza (territorio montenegrino), Brodarevo, Prijepolje, Bukovica, Komorani, monastero Mili, casa di Pribil Kucinic, Ivanje, Drenova, chiesa di San Nicolaa Banja e Severin (oggi, territorio serbo). Il lavoro cercherá di presentare lo sviluppo e la dinamica delle attivitá commerciali, le attivitá dei commercianti di Ragusa e di quelli del posto nell'epoca medievale.
Parole chiave: commercio, vie di commercio, Medioevo, Polimlje (odierno territorio del Montenegro, della Serbia e della Bosnia ed Erzegovina), Dubrovnik
U srednjem vijeku u Polimlju Srbi su organizirali teritorijalne jedinice u čijoj osnovi je bila župa. Kanjoni i uska dolina Lima isprekidana je večim brojem kotlina, koje su uvjetovale način i oblik formiranja župa u srednjem vijeku. Tamo gdje se ističu proširene doline, tu su nastale i župe. U Gornjem Polimlju to su plavsko-gusinjska kotlina i okolina Berana, u Srednjem Polimlju prostor od Bijelog Polja do Prijepolja i u Donjem Polimlju okolina Priboja i Rudo. Srednjovjekovne župe Polimlja su uglavnom manjeg opsega zbog prirodnih karakteristika tla.1 Tako u Gornjem Polimlju nalazile su se župe Plav i Budi-mlja, u srednjem Lim, Ljubovida, Zvijezd i Crna Stena, a u donjem Dabar.2
1	Župa je u srednjem vijeku teritorijalno-društvena formacija, manja ili veča geografska cjelina, kotlinska ili dolinska, u rječnom slivu, zaštičena visinskim reljefom i razvodem po obodu, koja je, zahvaljujuči povoljnim klimatskim uvjetima, dobro nastanjena i kultivirana. Kao poseban i opči pojam župa se pojavljuje bezbroj puta u pisanim izvorima srednjeg vijeka (Premovič, 2012, 21-37).
2	O župama u Polimlju vidjeti u: Mijatovič, 1979, 209-223; Mišič, 2003, 75-82.
694
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Sl. 1: GradMileševac u župi Crna Stena (Prijepolje, Srbija).
U današnjem administrativnom pogledu Srednje i Donje Polimlje čine opcine: Bijelo Polje (pripada državi Crnoj Gori), Prijepolje, Priboj (pripadaju Srbiji) i Rudo (pripada Bosni i Hercegovini) (Dragovic, 2004, 6-36).
Naziv "Polimlje" prvi put je zabilježen 1444. godine u povelji kralja Alfonsa V prili-kom popisa gradova hercega Stefana Kosače (Creseuaz Opolimio; grad Kreševac - Hrso-vac). Drugi pisani podatak koji se odnosi na Polimlje zabilježen je 1449. godine u jednom dubrovačkom izvoru, tu se spominje grad Severin u Polimlju (Seuerino in Polimie). U srednjovjekovnim pisanim izvorima Polimlje se izgleda odnosilo samo na kraj oko Do-njeg Polimlja, ispod Dabra (Dinic, 1978, 241-242, 250). U sumarnom popisu sandžaka Bosna iz 1468/69. godine za seoska naselja Marsova, Gorna Obrveno i Gorna Kostil navodi se da pripadaju nahiji Polimlju. Priredivač ovog deftera A. Aličic smatra da se središte nahije Polimlje nalazilo na prostoru današnjeg Rudog (Aličic, 2008, 209, 221). U poimeničnom popisu Hercegovine iz 1475/77. godine zabilježeno je da nahije Mileševa i Ljubovida pripadaju Polimlju. Tako se od druge polovice XV vijeka ime Polimlje proši-rilo na čitavo Donje i Srednje Polimlje (pribojski, prijepoljski i bjelopoljski kraj) (Aličic, 1985, 31, 40, 50).
Dolina Lima i njenih pritoka, pružale su kao i ukupna konfiguracija terena, povoljne uvjete za promet, pa je cijela oblast Polimlja u srednjem vijeku bila prekrivena mrežom karavanskih puteva. Ova oblast je od davnina predstavljala jednu od važnih raskrsnica na Balkanskom poluotoku, jer je povezivala središnje i istočne djelove Balkana sa srednjim dijelom jadranske obale i panonskim basenom (Cuk, 2005, 23).
695
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
To su bili dobro poznati putevi, koji su povezivali Dubrovnik sa unutrašnošcu Balkana. Iz Dubrovnika je roba za Polimlje najčešce otpremana Drinskim putem (via Drine), koji su Dubrovčani nazivali via Bosne, a rjede i via voivode Sandagl. Put je išao od Dubrovnika na Trebinje, Bilecu, Gacko, zatim preko prevoja Čemerno spuštao u tjesnac rijeke Sutjeske, koju je štitila tvrdava Vratar. Izlazeci iz klisure dospijevao je u Tjentište, da bi potom lijevom obalom Drine kod sela Brod prelazio na desnu obalu i stizao u Hoču. Zbog značaja Hoče kao stanice i raskrsnice ovaj put zvao se još i via Goze. Od Hoče jedan se pravac odvajao i vodio uz Cehotinu za Pljevlja i Prijepolje. Glavni pravac Drinskog puta nastavljao je dolinom Drine na Ustikolinu, zatim do Goražda i Samobora, odakle se moglo ici na različite strane: prema Vrhbosni na zapadu i Višegradu i Srebrnici na sjeve-ru. Od Vrhbosne postojao je put za Polimlje, koji je išao preko Glasinca za Višegrad, u Dobrun, Uvac, Banju Pribojsku, Bijelo Polje, Budimlju i Plav. Drugi poznati put zvao se Jezerski (via Jesera) ili Nikšicki put (via Anagasti), koji je spajao Dubrovnik, Trebinje i Onogošt, pa preko visoravni Jezera ispod Durmitora vodio do Tare, u rejon današnje Lever Tare. Od Tare put je išao dalje preko Maoča u Pljevlja, odakle su dva puta išla prema Prijepolju: jedan preko Jabuke, a drugi preko Kamene Gore. Od Prijepolja put je vodio do Miloševog Dola, preko Karaule, Haljinovica, Goračica do Sjenice, gdje se vezivao za put koji je išao iz Bosne i preko preko Zlatara. Postojao je i put koji se u Onogoštu odvajao i išao dolinom Zete za Podgoricu, a potom za Medun i Plav i dalje dolinom Lima u Budimlje. Jedan krak ovog puta išao je niz Lim za Crnču i manastir Svetih Apostola, dok je drugi krak puta išao kroz predio Bihor i dalje za Sjenicu.3
Dobra razvijenost putne mreže na prostoru srednjovjekovne Srbije, stoji u tijesnoj vezi sa razvojem rudarstva. Značaj Polimlja kao tranzitnog i gospodarskog područja oso-bito je porastao je u drugoj polovici XIII i početkom XIV vijeka, kada je, zahvaljujuci Sasima, otpočela rudarska proizvodnja u Brskovo kod Mojkovca.4 Sa razvojem rudnika Brskovo sve više je bio u upotrebi put koji je povezivao Onogošt (a ujedno i Dubrovnik), s ovim rudarskim središtem. Put je od Onogošta vodio prema dolini Morače i istoimenom manastiru u dvije varijante: ljeti preko visoravni Lukavice i prevoja Trebiješ, a zimi preko župe Gračanice (današnje Nikšicke Župe) i visoravni Štivovo. Iz manastira Morače put je dalje vodio u dolinu Tare, u rejon današnjeg Kolašina, do Brskova.5
Prvi pomen srednjovjekovnog rudarskog naselja Brskovo potječe iz jedne odluke Gradskog vijeca u Kotoru od 22. kolovoza 1243. godine. U dokumentu se govori o ra-zvijenoj aktivnosti kotorskih trgovaca vinom i njihovom prisustvu na Brskovskom trgu.6 Ovaj podatak nam ukazuje na postojanje trga 40-tih godina XIII vijeka, što potvrduje i mogucnost da su iskusni rudari Sasi došli iz Ugarske, upravo oko 1241-1242. godine u
3	O cestama u srednjem vijeku vidjeti opširnije u: Dinic, 1937, 125; Jireček, 1959, 275-276, 282-292, 300; Škrivanic, 1974, 43-50, 67-68, 124-126; Blagojevic, 1983, 106-107; Aleksic-Premovic, 1991, 39-47; Terzic, 1997, 514-515; Cuk, 1996, 9; Malovič-Bukič, 1996, 25-26; Lukovic, 2010, 171-194.
4	Obično se uzima da su se Sasi doselili u Srbiju polovinom XIII vijeka i da su vec u drugoj polovici istog vijeka imali značajnu naseobinu u Brskovo (Cuk, 2003, 99-105).
5	O tome vidi više u: Lukovic, 2005, 110-114.
6	Tekst odluke Gradskog vijeca u Kotoru pomjera dosadašnja znanstvena saznanja o prvom pomenu Brskova za 10-tak godina ranije. Vidjeti o tome u: Sindik, 2008, 305-309.
696
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Srbiju. Od početka aktivnosti ovog rudnika, ekspolatisani su srebro, glamsko srebro (u pitanju je srebro sa odredenim postotkom zlata) i bakar. Pojava ovih metala privukla je trgovce iz Primorija.7 Brskovo je privlačilo trgovce ne samo kao rudarsko mjesto, nego i kao trg odakle se raznosila roba po srpskim zemljama. Trg na kome je obavljana prodaja lociran je na lokalitetu Doganjica. Brojni ugovori svjedoče da je Brskovo bilo najvažnija polazna točka za karavane koji su prenosili robu u Primorje (Dinic, 1937, 122; Mišic, 2006, 12-13).
Utvrdeno je da je grad Brskovo postojao i prije rudnika, a vjerovatno je u početku imao zadatak da kontrolira teritoriju istoimene župe. Ono ce biti glavno uporište dubro-vačkih i kotorskih trgovaca u srpskoj državi.8 Ovi trgovci uzimali su u zakup od srpskih vladara carinu, kovnicu i trg. Na ovom trgu primorski trgovci kupovali su metale, kože, vosak i druge robe, a dopremali su začine, vino i tkanine (Cirkovic, Kovačevic-Kojic & Cuk, 2002, 26). Dokumenti iz osamdesetih godina XIII vijeka ukazuju na postojanje katoličke parohije u Brskovu, koja se starala o duhovnim potrebama Sasa, Kotorana, Du-brovčana i drugih katolika koji su krace ili duže vrijeme boravili u ovom gospodarskom centru (Mitrovic, 2012).
U Brskovu su naročito bili brojni članovi dubrovačkih (Bunic, Bodačic, Kašica, Ribičič, Gledic, Gučetic, Prodančic, Benešic i dr.) i kotorskih (Drago, Toma, Buca, Vasiljevic, Gostov, Bugon, Mekša, Glavati i dr.) vlasteoskih porodica. Djelovanje stranih trgovaca utjecalo je na domace stanovništvo da se uključi u trgovinu. Od sredine XIV vijeka raste broj domacih trgovaca, najviše ih je bilo šezdesetih godina, a kasnije taj broj počinje naglo opadati (Cirkovic i suradnici, 2002, 23-26).
Na brskovskom trgu bilo je upuceno i stanovništvo iz Polimlja sa svojim poljoprivred-nim proizvodima, pretežno stočarskim. Istovremeno se tu snadbijevalo solju, zanatskim i drugim proizvodima koje su dubrovački, kotorski i ostali trgovci primorskih gradova donosili (Subotic, Skovran & Vlahovic, 2010, 58).
Profesor Ignacij Voje pokazao je na osnovu dubrovačkih izvora da od 1370. godine tr-govačke veze izmedu Dubrovnika i Brskova slabe.9 Tako su Dubrovčani 1399. godine od Osmanlija tražili da placaju samo jednu carinu u Brskovu, što im je i obecao Pašajit-beg. Nestabilne političke prilike krajem XIV i početkom XV vijeka utjecale su da primorski trgovci izbjegavaju Brskovo i povlače se iz njega. Dubrovčani u jednom dokumentu iz 1433. godine, upucenom despotu Burdu Brankovicu, ističu da njihovi trgovci više ne zalaze u Brskovo i ubrajaju ga u napuštena trgovačka mjesta. Carinski sustav u Brskovu ostace na snazi sve do pada Despotovine, pa i razdoblju pod osmanskom vlašcu (Cirkovic i suradnici, 2002, 27).
Dubrovačke karavane mnogo su privlačili i srpski manastiri u Polimlju, koji su često bili i putne stanice, a i zbog panadura koji su se kraj njih održavali. Prijenos robe bio je pored stočarstva, glavno zanimanje vlaha, a označavani su u srednjovjekovnim dokumen-
7	O rudarstvu u srednjovjekovnoj Srbiji iscrpno: Cirkovic, Kovačevic-Ko^ic, Cuk, 2002.
8	U drugoj polovici XIII vijeka Brskovo je najznačajniji rudnik i najvažnije trgovačko mjesto. Pojedini Dubrovčani i Kotorani stalno su se nastalili u Brskovo (Mišic, 2006, 14-15).
9	Vidjeti o tome više u: Voje, 1976, 217; Voje, 1982-1983, 93-100.
697
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
tima kao ponosnici. Predvodeni svojim kramarima i dubrovačkim brodarstvu, vlaški po-nosnici su sa konjima natovarenim raznom robom stizali do pojedinih mjesta u Polimlju, da bi se poslije odmora i pretovara robe vračali u Dubrovnik s drugom robom. Usput su često navračali u svoja naselja ili kod stanjana, gdje su konačili. Vlasi iz katuna Male-ševci večinom su prevozili robu iz Dubrovnika u Polimlje (Dinič, 1937, 122, 133-135).
Rječni tok Lima predstavljao je veliku prepreku na putovanjima trgovaca. Prelazak preko rijeke obavljan je na odredenom gazu (brodu) ili preko skela i mostova. Gazovi su se nalazili na povoljnim mjestima, tamo gdje je rijeka bila najšira i najpliča, a tijek najsporiji.10
Limskom poveljom (1254-1263) kralj Stefan Uroš I dao je manastiru Sv. Petra na Limu naselje Ljetinu kod mosta i most kako ga je postavio brat Svetog Simeona, pa je ovdje ma-nastir ubirao mostarinu za prelazak (Mošin, Cirkovič, Sindik, 2011, 228). Most je napravio humski knez Miroslav, sigurno prije 1190. godine. Nalazio se na značajnom putu i bio je dobar izvor prihoda manastiru (Mišič, 2007, 21, 161, 164-165). Prelazak preko Lima nalazio se i u mjestu Brodarevu, a ono je pripadalo župi Ljubovidi, kojom je upravljao župan Dimitrije u monaštvu nazvan David. Dio njegovog bogatstva poticao je od brodarine. Bro-darevo je, upravo, po tome dobilo ime (Vlahovič, 1968, 9; Tomovič, 2003, 49-50).
U osmanskim popisnim defterima koji se odnose na ovaj prostor nalaze se podaci o komunikacijama i prometu. Održavanju i osiguravanju puteva posvečivana je posebna pažnja. Nailazimo na podatke o skelama, mostovima, o njihovoj gradnji, o održavanju, popravljanju i čuvanju. Neka sela imala su zadatak da brinu o putevima, objektima i da osiguraju promet. Od početka osmanske vlasti (1465. godine), Priboj je imao status der-benda, pa su zbog toga stanovnici (derbendžije) bili obavezni da se staraju o sigurnosti puteva i prometa, zatim da stražare pored mostova i skela i održavaju ih. Zbog toga su uživali povoljan status i porezne olakšice. U nahiji Mileševa najvažnija stavka u prihodi-ma sandžak-bega bila je ladu na Limu (9.400 akči).11
Trg je naselje otvorenog tipa, mjesto na kome se vrši robna razmjena, i možemo ih podijeliti na: manastirske trgove, rudarske trgove, gradske trgove u starijim naseljima i na karavanske trgove, koji su nastali na mjestima karavanskih stanica. Prema kontinuitetu njihove funkcije dijelimo ih na: stalne, nedjeljne i godišnje trgove (Andelič, 1963).
Prema sačuvanim srpskim, dubrovačkim i kotorskim izvorima putne postaje u Poli-mlju mogu se podijeliti u nekoliko različitih tipova: 1) utvrdeni grad sa podgradem; 2) trg kao veče neutvrdeno mjesto i seoski trg; 3) crkva ili manastir s trgom; 4) mjesto za odmor i pretovar robe. Treba istači da podjela putnih postaja ne može se podvrči jedin-stvenoj tipologiji zbog promjena vrsta stanica, kao i zbog njihovog napretka ili nestajanja (Tomovič, Pušica, 2009).
Dolina Lima bila je odredište do koje su dopirali karavani i ponosnici, odnosno tu se završavala prva etapa puta koji je išao iz Primorja prema unutrašnjosti Srbije (Cirkovič,
10	Problematika hidrografskih i rudno-mineralnih resursa detaljno je osvijetljena u: Mišič, 2007, 21, 161, 164-165.
11	O Priboju u osmanskim razdoblju vladavine vidi više u: Šabanovič, 1959, 130-131; Zirojevič, 1974, 176184; Čar-Drnda, 2007, 7, 11-12; Aličič, 2008, 68.
698
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU
., 693-712
699
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
1976, 214-215). Karavani koji su išli za Polimlje brojali su od 40 do 90 konja. Obično je svakog konja pratio po jedan čovjek, a u nesigurnim vremenima ili zbog velike vrijedno-sti robe broj pratilaca bio je znatno veči (Dime, 1937, 141-144).
U Dubrovačkom arhivu sačuvan je veliki broj ugovora o prijenosu robe iz Dubrovnika u Polimlje. O karavanima koji su išli iz Polimlja sačuvano je samo nekoliko dokumenata. Obavještenja o karavanskom prometu dobivamo najčešče iz dokumenata o dubrovačkim karavanima koji su na putu prema Dubrovniku doživjeli razne nezgode, napade, pljačke i sl (Cuk, 1996, 19).
Od robe koju su trgovci iz Dubrovnika najčešce dopremali u Polimlje bila je so, zbog velikog značaja za ljudsku prehranu i stočarsku privredu, tekstilni proizvodi dovoženi su u večim količinama, zatim mrčarija, kositar, šalitra, usoljena riba, vino, sapun, staklo za prozore i sl. Iz Polimlja trgovci su mogli nabavljati stoku i stočarske proizvode, kože, zatim vosak i drugu robu.12
Najznačajnija karavanska stanica i trgovački centar u Polimlju bilo je Prijepolje, u župi Crna Stena. Najvjerovatnije je nastalo u vrijeme podizanja manastira Mileševe i osnutka njegovog vlastelinstva. Prvi put se spominje 7. srpnja 1343. godine u jednom dubrovačkom ugovoru kao trg manastira Mileševe. Tim ugovorom sklopljenim u Dubrovniku četvorica vlaha Burmaza obvezala su se da odnesu 100 tovara soli dvojici dubrovačkih trgovaca ad forum Millesseua in loco dico Prepolie (Cirkovič, 1976, 213). Medutim, prvi podatak o vlasima manastira Mileševe datatira još iz 1278. godine. Te godine Vladimir Gostimara (vlah Mileševe) dogovorio se s dvojicom Dubrovčana da im odnese vino i robu u Brskovo. Ovaj podatak svjedoči o tome da je vlastelinstvo manastira bilo veliko, i to sa osobenostima lokalnog trga (Petrovič, 1980, 158). Mileševski grad vršio je funkciju zaštite trga Prijepolja i manastira Mileševe, a nalazio se oko dva kilometra jugoistočno od manastira Mileševe.13
Opadanje značaja Brskova doprinijelo je usponu Prijepolja, a težište karavanske trgovine pomjereno je u sedmoj deceniji XIV vijeka u dolinu Lima (Voje, 1976, 217-218; Voje, 1982- 1983, 93-100). Od toga vremena putevi kroz Polimlje postaju sve značajniji i prometniji. Povečava se broj karavana i trgovaca u oba smjera (Cuk, 1996, 10).
Od 1366. godine do 1390. godine, sa privremenim prekidima, odvijala se živa tr-govačka aktivnost izmedu Dubrovnika i Prijepolja. U svim ugovorima Prijepolje je na-značeno kao cilj karavana, odakle je roba dalje prenošena za Sjenicu, Trgovište, Novo Brdo, Peč i druga mjesta. Predmet karavanske trgovine od 1366. do 1379. godine bila je najviše so (u 18 ugovora je zabilježena). Podaci iz dubrovačkih dokumenata ukazuju da od 1383. do 1390. godine so nije više glavni artikal za trgovinu. Umjesto nje javljaju se tkanine raznih vrsta i drugi proizvodi, označeni terminima: mercancia, merces i merces. U knjigama dugova, dubrovački vjerovnici zabilježili su da se prvi dužnici iz Prijepolja sreču u Dubrovniku u godinama od 1352. do 1358. godine. Kreditna trgovina Prijepoljaca obavljana je 1365-1368. i 1383-1392. godine (Hrabak, 1976, 236-246).14
12	Skrečemo pozornost na radove: Han, 1980, 173-185; Dinič-Kneževič, 1982, 66, 250-252, 265; Cuk, 1996, 21- 22.
13	O Mileševcu vidjeti u: Thalloczy, 1914, 379, 397-398; Minič, 1976, 103-104; Spasič, 1996, 42-43.
14	O oblicima i tehnici u trgovini poslovanja vidjeti u: Voje, 2003, 17-100.
700
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Sl. 3: Ostaci utvraenog grada Severin u župi Dabar (Priboj, Srbija).
U nekim ugovorima o prijenosu robe za Polimlje predvida se opasnost od Osmanli-ja. Naime, prema ugovoru od 4. kolovoza 1388. godine, Bogoje Marojevič se obavezao da preveze 20 tovara tkanina do Prijepolja, ali ako ne bude mogučnosti izvršiti zadatak zbog opasnosti od Osmanlija ili njihovog dolaska, da ih vozi tamo gdje Bogoje odredi (Dinič-Kneževič, 1982, 65). Od 1391. godine do 1405. godine nema arhivskih podataka
0	karavanskom prijenosu robe iz Dubrovnika prema Prijepolju. Ova pojava sigurno je u vezi s novonastalim političkim dogadajima u Bosni poslije smrti kralja Tvrtka I 1391. godine (Petrovič, 1980, 160-168).
Privredni uspon Polimlja najbolje svjedoči o izuzetnom gospodarskom uspjehu po-jedinih trgovačkih porodica. Iz prijepoljske sredine poticala je trgovačka obitelj Tobo-lačareviča, koja je imala razgranatu trgovačku aktivnost. Na temelju prezimena može se zaključiti da su po zanimanju bili obrtnici - izradivači torbi, vrečica. Tobolčareviči su bili uspješni i bogati trgovci kada su krajem šezdesetih godina XIV vijeka prešli u Dubrovnik
1	ubrzo primljeni u red dubrovačkog gradanstva (Cuk, 2005, 26-32).
Trgovački promet izmedu Dubrovnika i Prijepolja obnovljen je prestankom rata iz-medu Dubrovnika i Bosne 1404. godine. U razdoblju od 1405. do 1437. godine, pojačan je intezitet dubrovačkih karavana u Prijepolje. Za ovaj period sačuvano je 37 ugovora,
701
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
a gotovo u polovici (16) Prijepolje je označeno kao cilj karavana, u ostalim ugovorima naznačeno je gdje su još pored Prijepolja karavani bili upuceni. Analizom ovih ugovora dr. Ruža Cuk navodi da se Prijepolje tada razvilo u napredno i urbano naselje. U dubro-vačkim dokumentima tada se spominje i posebna poslovna četvrt zvana borgo. Tu su Du-brovčani imali svoje ducane, a prijepoljski stanjani držali su konačišta u svojim kucama. Poslije prvog pada Despotovine 1439. godine nastupilo je teško vrijeme za prijepoljski trg: zamire karavanski promet izmedu Dubrovnika i Prijepolja (Cuk, 1996, 12-13).
Odmah poslije Prijepolja najčešce posjecivana karavanska stanica bila je Bukovica. U dubrovačkoj gradi ona se javlja prije Prijepolja. Prvi put se spominje 9. svibnja 1329. godine, kada su Dubrovčani u njoj poslovali i živjeli, a vjerovatno je obrazovana bar jednu deceniju ranije. Dubrovački vlastelin Procul de Kasatica srece se 1330. i 1344. godine u Bukovici. Prisutnost Dubrovčana ukazuje na značaj trga i njegovu trgovačku aktivnost. U petoj deceniji XIV vijeka otpočeo je proces stvaranja domacih trgovaca, koji se u šestoj i sedmoj deceniji toga vijeka pojavljuju u Dubrovniku u vecem broju da trguju i uzimaju robu na kredit. Bukovica je bila prvenstveno trg solju. Kao izrazito stočarskom kraju, ovom području bile su potrebne velike količine soli, za ljude i stoku, o čemu nam svjedoči i nekoliko dokumenata. U posljednje tri desetljeca XIV vijeka Bukovica se rijetko spominje, a njeno ponovno oživljavanje zabilježeno je u dokumentima od 1405. do 1412. godine. U ugovorima se javljala zajedno sa Prijepoljem, Dobrim Poljem, Ravnom i crkvom Sv. Ni-kole. Iako poznata iz arhivske grade kao karavanska stanica i trg, Bukovica još uvijek nije precizno ubicirana. Prema ugovoru od 4. rujna 1405. navedeno je da karavan treba ici in Nabuchovica ad Lim super territorio comitis Pauli, što znači da se nalazila od Prijepolja niz Lim prema Drini, na području koje je pripadalo Pavlu Radenovicu (Cuk, 1982-1983, 42-46; Cuk, 1999, 63).
U arhivskim dokumentima često se javljaju i druge karavanske stanice u Srednjem i Donjem Polimlju. Karavanska stanica Breza prvi put se spominje 1398. godine: tada su dubrovački trgovci kupili dvije robinje za koje se izričito navodi da su iz Breze u Bosni. Dubrovački izvori od 1422. do 1437. godine opisuju Brezu kao granično mjesto izmedu Bosne i Srbije. U nekoliko ugovora Breza se navodi kao: usue ad locum que dicitur Bries ad confinia de Bosna et Sclauonia (19. lipnja 1425); ad Bresle ad confinia Sclauonie (3. listopada 1436); usque ad locum Brese confinis Sclauonie (15. travnja 1437). Kao granična oblast imala je karaktar življeg tranzitnog mjesta. Vlaški karavani donosili su do Breze uglavnom tkanine i kositar. Srednjovjekovna Breza odgovara današnjem selu Breza, izmedu sela Mataruge i Kozice, u pljevaljskom kraju (Cuk, 1982-1983, 61-69).
Nedaleko od Breze kao prvo mjesto u Despotovini pominje se karavanska stanica Komarani. Do nje se stizalo preko Breze ili, kako ponekad u arhivskim izvorima stoji, Komarani su se nalazili ispod Breze. U izvorima se bilježi kao naselje ili mjesto. U jed-nom ugovoru, sklopljenom krajem rujna 1424. godine, zabilježeno je da 15 tovara tkanine treba prenijeti usque ad locum Comarani sub teritoria domini Georgii Volchouich. Ovaj podatak jasno saopštava da su Komarani pripadali despotu Burdu Brankovicu. Prema ugovoru od 4. veljače 1434. godine, da bi se odredio položaj Komorana navodena je Breza usque Villom vocato Comarani in bries districtum Sclauonie (Cuk, 1982-1983, 66-69). Pod terminom Sclavonia u Dubrovačkim arhivskim knjigama isključivo se ozna-
702
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
čava Srbija.15 Komarani su danas predio i istoimeno naselje sjeverno od Brodareva. Ipak, Breza i Komarani nisu uspjeli razviti se u značajnija trgovačka naselja.
U knjigama dubrovačke kancelarije i notarijata crkve i manastiri u Polimlju zabilježe-ne su kao karavanske stanice. U župi Lim nalazila se crkva Svetog Petra (koju je podigao humski knez Miroslav), a koja je imala značajno mjesto na putu iz Primorja u unutraš-njost Srbije. U trgovačkom prometu pominje se od 1393. do 1413. godine. Iz dubrovačkih izvora u razdoblju od 1401. do 1413. godine saznajemo da su karavani stizali u odredište koje je naznačeno kao mjesto (locus) Lim blizu Petrove crkve ili samo mjesto Lim. Ovdje se nalazila karavanska stanica i obično je crkva Sv. Petra navodena da bi se bliže odredio položaj mjesta Lim: ad locum dictum Lim ad ecclexiam Sancti Petri; ad locum Lim prope ecclesiam S. Petri. Dubrovčani su dobro poznavali predjele i mjesta u Polimlju jer su tu poslovali i trgovali, krače ili duže boravili, ponekad se dešavalo da tijekom putovanja pre-trpe štetu i razbojništvo. U jednom ugovoru iz 1408. godine dogovoreno je da karavan ide do Lima, i to onim putem do rječnog mjesta Lim (ad dictum locum Lim). Crkva Svetog Petra ne spominje se poslije 1413. godine kao karavanska stanica. Njenu ulogu preuzelo je mjesto Lim, koje je bilo aktivno odredište karavana do 1430. godine. Tako u jednom ugovoru (6. VI 1429) izričito stoji da je karavan morao doči do rječnog mjesta Lim usque ad dictum locum de Limo (Čuk, 1996, 17-19).
Na trgovinski promet plačale su se carine. Carina je naplačivana na trgovima na koji-ma je roba prodavana, i to samo na prodanu količinu robe. Ostatak robe trgovac je mogao nositi na drugi trg, gdje se postupak ponavljao. Na svu preostalu robu carina je naplačivana na posljednjem trgu, prije izlaska iz zemlje (na granici) (Veselinovič, 1984, 25-42). Na Limu su krajem XIV vijeka postojale carine skopskog krajiškog bega Pašajita (DADU, 1). Carina se, najvjerovatnije, nalazila na mostu koji je postavio knez Miroslav, u selu Ljetine (Tomovič, Pušica, 2009, 85). Da bi privukao dubrovačke trgovce, Pašajit je 1398. godine smanjio carinu za jednu četvrtinu. Carinu su držali u zakup dubrovčki carinarnici Vlahota Milinovič i Pribil Radulinovič 1411. godine (dohaneri dela dohana de Passait in Limo). Limska carina spominje se i 1447. godine na putu za Trgovište.16
U četiri dokumenta Državnog arhiva u Dubrovniku zabilježena je crkva Grlica kao karavanska stanica. Prvi put se spominje 1423. godine, kada su dvojica vlaha iz katuna Maleševca ugovorili da na 40 konja prenesu robu in loco dicto Lim ad ecclesiam cui di-citur Gerlicina (DADU, 2). Prema ugovoru od 6. lipnja 1429. godine, izričito se navodi da je karavan morao da odnese tri salme tkanina do rječnog mjesta Lim (usque ad dictum locum de Limo), kod crkve zvane Grlica (apud ecclesiam vocatam Grliza) (DADU, 3). Sljedeče godine dogovoreno je da karavan dopremi 20 tovara robe usque ad Limum penes ecclesiam Gerlizina (DADU, 4). U drugom ugovoru od 25. kolovoza 1430. godine zabi-lježeno je da karavan treba prenijeti jedan tovar tkanina ultra flumen Limi in ecclesiam
15	O značenju Sclavonia u srednjovjekovnim pisanim izvorima vidjeti u: Dime, 1978, 33-36; U odlukama Malog viječa (Acta Consilii Minoris) od 1415. do sredine 1460. koje se odnose na Srbiju vidjeti pomene termina Sclavonia (Veselinovič, 1997).
16	O promjenama u poslovanju trgovaca i carinama vidjeti opširnije: Veselinovič, 1983, 25-42; Veselinovič, 1984, 25-42.
703
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Gerlize, super teritorio domini Georgii despoti. Ponosnici karavana bili su iz obitelji Stankovic (DADU, 5).17 Crkva se nalazila u selu Rodijelja, na ušcu Grličkog potoka u rijeku Bistricu, desnu pritoku Lima (Tomovic, 2008, 261-278).
Nedaleko od župe Budimlje kao karavanska stanica pojavljuje se Crnča u Zatonu, u župi Lim. Sačuvan je podatak iz 1365. godine o jednom karavanu čiji su ponosnici bili Drobnjaci, a koji je išao do Crnče. Dva brata Drobnjaka, braca Priboj i Vokša, ugovorom od 3. svibnja 1365. obvezala su se da odvedu Matka Burmaza zdravog i sigurnog sve do Crnče, u oblasti patrijaha, sa osam peča (bala) tkanine za osam perpera, što znači da je cijena prijevoza iznosila jedan perper po komadu (usque ad Cerenco, contrate patriarc-he).18
U jednom ugovoru koji je sklopljen 3. lipnja 1353. godine izmedu Radomana Jurjevi-ca (čovjeka Vojislava Vojinovica) i Marina Kapelarija o prijenosu 82 tovara soli navedeno je da karavan treba ici u tri mjesta: Prijepolje, Bukovicu i Dobro Polje. Postoji mišljenje da je Dobro Polje trebalo identificirati s Pavinim Poljem u župi Ljubovida. Selo se nalazi na putu, koji ide od Pljevalja na naselje Otilovici, planinu Ivovik, naselje Kozice i odatle preko Pavinog Polja dolinom rijeke Ljubovide stizalo se u Bijelo Polje (Tomovic, Pušica, 2009, 93).
Od druge polovine XV vijeka kao karavanska stanica na desnoj strani Lima, nasuprot crkve Svetog Petra, razvija se Nikolj-trg ili Nikolj-pazar (Šcepanovic, 1987, 95-96). Prvi sačuvani podatak o trgu nalazi se u poslovnoj knjizi dubrovačkog trgovca Dživana Pripčinovica. Dživan je 1456-1457. otkupljivao crvac (chermesium—smatra se da je to ruda cinabarid, mada postoji i mišljenje da je to sirovina za bojenje) od ljudi iz Nikolj-pazara (Hrabak, 1999, 63; Voje, 2008, 101-116). U početku na ovom trgu prodavalo se roblje. Trgovina robljem bila je jedan od najunosnijih poslova u srednjem vijeku. U jednom dokumetu (prije 1467. godine) zabilježena je prodaja roba Radoja Božidarovica iz Milina kod Dubrovnika, koga je tada na Nikolj-trgu kupio neki Hamza za 30 dukata od jednog Drobnjaka. U dubrovačkim dokumentima 70-tih godina XV vijeka spominju se poslovni ljudi iz Nikolj-pazara: Ljuben Vukašinovic, Radoslav Markovic, Dmitar Ra-dičevic iz Bistrice kod Nikolj-trga, Radenko Miljenovic, Vladislav Sakočevic iz Peštera kod Nikolj-trga i dr. Trgovci s ovog trga izvozili su samo: vosak i crvac (Hrabak, 1976, 250-252; Šcepanovic, 1987, 95-96). U jednom dokumentu Kotorskog arhiva iz 1497. godine zapisano je, da je carinik u Risnu Jovan Bonulovic iz Nikolj-pazara. Ovaj podatak predstavlja prvi pomen Nikolj-pazara u Kotorskom arhivu (Stjepčevic, Kovijanic, 1954, 610).
Krajem XIV i u XV vijeku došlo je do značajnih političkih, gospodarskih i društve-
no-ekonomskih promjena, koje su se osobito odrazile na trgovinu u dijelu Polimlja pod
17	Najbrojnije vijesti o Polimlju nalaze se u dubrovačkim serijama kancelarijata (Diversa Cancellariae) i notarijata (Debita Notariae). Kancelarija je zapisivala sudske poslove (tužbe, ročišta, iskaze svjedoka, presude i ostalo), oglase o prodaji nekretnina i druge poslove. Notarijat je zapisivao isprave (zadužnice, miraze, kupnje i prodaje, punomoči, oporuke, agrarne ugovore i razne druge poslove). O radu kancelarije i notarijata vidjeti u: Foretič, 1959, 315-336.
18	Ovo naselje je pouzdano identificirao sa žičkim metohom u Zatonu profesor Mihailo Dinič. Vidjeti više u: Dinič, 1937, 124-125; Dinič-Kneževič, 1982, 66; Malovič-Bukič, 1996, 28.
704
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
vlašcu Brankovica. I pored opce zainteresiranosti za nesmetano obavljanje trgovine, u pojedinim razdobljima dolazilo je i do njenog obustavljanja. Ove promjene pracene su prisustvom Osmanlija i uticace na smanjenje trgovine, sve do konačnog pada Despotovi-ne 1459. godine (Veselinovic, 1982, 49-56).
U trgovačkom prometu četrdesetih i pedesetih godina XV vijeka kao polazište dubro-vačkih karavana javlja se u dva ugovora (1446. godine), karavanska stanica u Brodare-vu, smještena u lijepoj i plodnoj kotlini. Prema prvom ugovoru dvojica vlaha iz katuna Mirilovci obvezala su se Marinu Bunicu da ce do kraja srpnja prevesti 200 tovara olova iz Brodareva u Dubrovnik, a u povratku da prenesu so iste težine i 10 lakata tkanina. U drugom ugovoru Vlad Andric iz Trgovišta prodao je u ime Boška Karčica iz Plane 36 milijara olova Kotoraninu ser Mihajlu Platašicu. Nisu sačuvani podaci o Brodarevu kao cilju dubrovačkih karavana ili jednom od njegovih odredišta (Čuk, 1996, 17, 20).
Jugoistočno od manastira Davidovice, na desnoj obali Lima, leže ruševine manastira Mili, koja je u srednjem vijeku spadala u manje posjecene karavanske stanice u Polimlju (Kneževic, 1996, 77-78). Prema ugovoru od listopada 1413. godine, Hlapac Stankovic obavezao se prenijeti robu do manastira Mili, pri čemu je u ugovoru ostavljena moguc-nost da ce - ukoliko se ne bude mogla prijeci rijeka Lim - robu dostaviti u Prijepolje (Tomovic, Pušica, 2009, 87). U blizini manastira nalazi se velika stijena, postoji mišljenje da je tu bila skela za prelazak preko rijeke prema manastiru (Terzic, 1996, 510).
Jedna od manjih karavanskih stanica bila je kuca Pribilla Kučinica. U izvorima Du-brovačkog arhiva Pribil se pominje 9. srpnja 1392. godine kao Pribilli Cuchnich hominis domini Volchi (DADU, 6), zatim 1401. godine ad locatum vocatum Pribil Cuchinich (DADU, 7) i 1406. godine ad viam Limi usqe ad domum Pribil Cuchinic (DADU, 8). Postoji mišljenje da naselje Pribilla Kučinica treba identificirati sa selom Kučin na lijevoj strani Lima, sjeverno od Prijepolja (Tomovic, Pušica, 2009, 93).
Na desnoj obali Lima, južno od Prijepolja, nalazi se Ivanje, pominje se u jednom du-brovačkom ugovoru 1407. godine (Čuk, 1996, 16). Naselje Drenova sjeverno od Prijepolja, srece se u dva ugovora, 18. srpnja (DADU, 9) i 15. kolovoza 1425. godine (DADU, 10), kao cilj karavana, a u dva ugovora kao jedno od mjesta gdje se upucuju karavani (uz Brezu).19 Ivanje i Drenova pripadala su skupini manjih karavanskih stanica (Čuk, 1996, 16).
U Donjem Polimlju, u župi Dabar nalazila se crkva Svetog Nikole u Banji, gdje su karavani svracali od 1402. do 1415. godine. U dokumetima je navodeno da karavan treba ici kod crkve Svetog Nikole (1401. 1405. 1415.) ili je samo naznačena Banja (1405, 1411, 1414) (Tomovic, Pušica, 2009, 85). U ugovorima se navodila jasna odrednica pripadnosti adpartes Sclavoniae in loco vocato ecclesia S. Nicolay (18. srpnja 1405) (Čuk, 2002, 381). U Dabru se nalazio i manastir Sv. Borda, u selu Mažici, na lijevoj obali Lima. Iako se ne spominje u dokumentima kao trg, sačuvana mikrotoponimija (Panadurište, Pada-lište, Stroja, Sokolin, Kula-karaula, Zbornjača i dr.) ukazuje nam da se manastirski trg nalazio na planini Pobijenik (Šalipurovic, 1976, 129-147).
19 Tekst ugovora: Brixa et usque ad locum que dicitur Drinua, 18. VII 1425; Brixa et usque ad locum que dicitur Drinua, 15. VIII 1425 (Čuk, 1987, 71).
705
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Karavanske stanice u Srednjem i Donjem Polimlju zabilježene u arhivskoj gradi u godinama:
Prijepolje	1343-1390, 1405-1437, 1447, 1451.
Bukovica	1353, 1365, 1405-1412.
kuca Pribila Kučinica	1392-1406.
crkva Svetog Petra	1393-1413.
Lim	1401-1430.
crkva Svetog Nikole u Banji	1402-1415.
Ivanje	1407.
Ravno	1407.
crkva Mili	1413.
Breza	1422-1437.
crkva Grlica	1423-1430.
Komarani	1424-1436.
Drenova	1424-1425.
Brodarevo	1446 (Čuk, 1996, 23).
Kao karavanska stanica u dubrovačkim dokumentima pominje se i utvrdeni grad Severin. Ostaci utvrdenja danas se nalaze na vrhu brda Medustene, oko dva km jugoistočno od današnjeg Severina, na putu Priboj - Rudo.20 Severin se ubraja u manje poznate i vrlo rijetko posječivane karavanske stanice u Polimlju. U Lamenta de foris od 30. januara 1449. godine navodi se da je izvjesni Dmitar Vuchosich qui stat sub Seuerino in Polimie, homo domini chercech Stiepani, opljačkao i ubio jednog Dubrovčanina (DADU, 11; Di-nič, 1978, 241-242). Akademik Desanka Kovačevič-Kojič smatra da je na ovom mjestu sigurno bilo više trgovačkog prometa, a sačuvani toponimi Doganja i Podganje izvedeni od dogana (talijanski naziv za carinu) ukazuju na mogučnost postojanja i carine (Kovačevič-Kojič, 1978, 111).
Privredni uspon Polimlja označava snažan proces urbanizacije u prvoj polovici XV vijeka (Kovačevič-Kojič, 2001, 21-25). Ono što je doprinijelo pojavi velikog broja karavanskih stanica i trgova, malih i velikih, podudara se se snažnim gospodarskim razvojem Dubrovnika, tako i srpskih zemalja i oblasti Kosača krajem XIV i u prvoj polovici XV vijeka. I pored mijenjanja granica i vlasti, gospodarski razvoj ovog prostora sve vrijeme je tekao nesmetano. Veliki broj karavanskih stanica svjedoči nam o visokom stupnju gos-podarskog razvoja ove oblasti.
20 O Severinu opširnije vidjeti u: Thalloczy, 1914, 362, 379, 397-398; Nikolič, 1975, 35-39; Spasič, 1996, 42-43.
706
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Sl. 4: Putne stanice i trase srednjovjekovnih puteva u Srednjem i Donjem Polimlju.21
21 Imena putnih stanica na karti data su na staroslavenskom jeziku. Rekonstrukcija je uradena na podloži povijesne karte u izdanju Istorijskog instituta u Beogradu probni list V iz 1957. godine.
707
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
TRADE ROUTES AND TRADE IN MIDLLE AND LOWER POLIMLJE
DURING THE MIDDLE AGES
Marijan PREMOVIC
University of Montenegro, Faculty of Philosophy, Department of History, 81400 Niksic, Danila Bojovica bb,
Montenegro e-mail: premovicmarijan@yahoo.com
SUMMARY
In this paper, the terms such as Middle and Lower Polimlje refers to the area of the following medieval parishes: Lim, Ljubovidj (which is now the territory of municipality of Bijelo Polje, Montenegro), Zvijezd, Crna Stena (the territory of the municipality of Prijepolje, Serbia) and Dabar (includes Priboj, Serbia and Rudo in Bosnia and Herzegovina). Due to the favorable geographical and strategic position, this area had a well developed road network in the Middle Ages. Many important international roads passed through Polimlje connecting the central and eastern parts of the Balkans with the middle part of the Adriatic coast. They were well-known roads, which connected Dubrovnik with the continental parts of Balkans. The supplies were usually dispatched by the roads of Drina and Lake in order to reach Polimlje after leaving Dubrovnik. About karavnskog traffic intensity and fly shops in Polimlje valuable testimonials provide information from Dubrovnik books of the officials. Data from the books of the officials of Dubrovnik witness about the intensity of traffic and mile-lond columns of vehicles transporting the supplies in Polimlje.
In Polimlje, the caravan traffic started to develop in XIII century, and having regard to some preserved contracts obtained from Dubrovnik's archive, the traffic used to be very constant during the first four decades ofXV century. The squares served as caravan stations, where people and cattle used to take a rest during the trip or even spend a night when having a long trips. Goods could not be transported by car, but loaded the horses, the transport of goods took care of the people from Vlaska. The historical sources show that the caravan stations and boarding houses in this area occur as a fortified town with suburbs (Severin), squares (Brskovo, Prijepolje, Bukovica), churches and monasteries (Sveti Petar na Limu, Sveti Nikola, Mili, Grlica, Nikoljac) as well as the places for leisure and reloading (Crnca, Brodarevo, Breza, Komarani, Drenova, Ivanje, selo Pribila Kucinica - Kucin, Dobro Polje). In Polimlje, the squares looked like open-type settlements. Brskovo and Prijepolje were the two most relevant trade centers. There are the two groups of caravan stations, in terms of dynamics and these are the following: the first one refers to the stations which were in use by the end of XIV and first two decades ofXV century, and those were the following: Bukovica, Pribil Kucinic's house, Church of St. Peter, Lim, the Church of St. Nikola in Banja, Ivanje and Mili Monastery. The second group includes the following stations which reached the peak in 20s and 30s (XV century): Breza, the Church of Grlica, Komorani, Drenova, Brodarevo). Constant trade traffic between Polimlje and Dubrovnik significantly contributes to the improvement of the economic environment. From Dubrovnik, traders usually used to transport the following
708
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
goods: salt (due to its importance for human consumption and livestock economy), large quantities of textile products, tin, salted fish, vine, soap, glass for windows, etc. From Polimlje, which was predominantly livestock area, trades could procure livestock products, leather, wax and other goods. Economic boost followed by urbanization process, occurred during the first half of XV century. The increase in number of caravan stations and squares, both small and large, proves the high level of economic development. The approaching the Ottomans, the first decline of Despotovina (1439) and all the negative events thatfollowed it, have negatively impacted on the caravan trade. After the definitive Ottoman conquest of the area, 1455 and in 1465, the caravan traffic between Dubrovnik and Polimlje slowly subsided.
Finally, we can conclude that the emergergence and development of caravan stations in Polimlja was influenced by many favorable circumstances, especially good traffic connection, and then the increase of export of precious metals from Serbia, via Dubrovnik, to the Mediterranean market. Development of trade positively affected many segments of life of the medieval population in this area, primarily in the way that the excess of products was carried to the market and usually exchanged for salt or just sold. Intense commercial traffic, transit and the stay of many caravans and merchants from Dubrovnik encouraged locals to actively involve in trade with the coastal towns. Some families from the area achieved great business success, gained considerable capital and settled in Dubrovnik. Economic progress was best reflected through the development of Prijepolje, which became an urban settlement with the special business quarter where the people of Dubrovnik had their stores. The growth of trade traffic strongly influenced the process of urbanization of Polimlje in the first half of the fifteenth century.
Key words: trade, trade routes, Middle Ages, Polimlje (present-day territory of Montenegro, Serbia, and Bosnia and Herzegovina), Dubrovnik
709
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
IZVORI I LITERATURA
DADU, 1 - Državni arhiv u Dubrovniku (DADU), Lettere e commissioni di Levante, sv. 1, fol. 16, 1399.
DADU, 2 - DADU, Diversa Cancellariae (DC), sv. 42, fol. 119-119', 19. III 1423.
DADU, 3 - DADU, DC, sv. 45, fol. 235- 235', 6.VI 1429.
DADU, 4 - DADU, DC, sv. 46, fol. 202', 16. VIII 1430.
DADU, 5 - DADU, Diversa Notariae (DN), sv. 16, fol 277, 25. VIII 1430.
DADU, 6 - DADU, DC, sv. 30, fol. 124', 9. VII 1392.
DADU, 7 - DADU, DC, sv. 34, fol. 15-15', 15. IX 1401.
DADU, 8 - DADU, DC, sv. 36, fol. 85, 13. VIII 1406.
DADU, 9 - DADU, DC, sv. 43. fol. 166', 18. VII 1425.
DADU, 10 - DADU, DC, sv. 43, fol.181, 15. VIII 1425.
DADU, 11 - DADU, Lamenta de foris, sv. 22, fol. 11, 30. I 1449.
Aleksič-Premovič, D. (1991): Trasa rimskog puta na deonici Prijepolje - Novi Pazar u svetlu novih arheoloških istraživanja. Novopazarski zbornik, 15, 39-47.
Aličič, A. S. (1985): Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Sarajevo, Orijen-talni institut.
Aličič, A. S. (2008): Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar, Islamski kulturni centar.
Andelič, P. (1963): Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni. Glasnik Zemalj-skog muzeja u Sarajevu-Arheologija, XVIII, 179-194.
Blagojevič, M. (1983): Pregled istorijske geografije srednjovekovne Srbije. Zbornik Isto-rijskog muzeja Srbije, 20, Beograd, 45-126.
Čar-Drnda, H. (2007): Iz istorije Priboja na Limu - osmanski period. Priboj, Zavičajni muzej, Dom kulture.
Cirkovič, S. (1976): Prijepolje u srednjem veku. Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljeviča, III, Prijepolje, 211-223.
Cirkovič, S., Kovačevič-Kojič, D. & R. Cuk (2002): Staro srpsko rudarstvo. Beograd, Novi Sad, Vukova zadužbina, Prometej.
Cuk, R. (1982-1983): Dva stara trga u Polimlju. Istorijski časopis, XXIX-XXX, 39-46.
Cuk, R. (1987): Breza i Komorani - srednjovekovna naselja u Polimlju. Istorijski časopis, XXXIV, 61-73.
Cuk, R. (1996): Karavanske stanice u Polimlju u srednjem veku. Mileševski zapisi, 2, 7-24.
Cuk, R. (1999): Pljevlja i pljevaljski kraj u dubrovačkoj arhivskoj gradi. Glasnik Zavičajnog muzeja, 1, 55-67.
Cuk, R. (2003): Počeci rudarstva i privredni uspon Srbije. U: Živkovič, T. (ur.): Kralj Vladislav i Srbija XIII veka. Beograd, Istorijski institut, 99-105.
Cuk, R. (2005): Polimlje u srednjem veku: ljudi i poslovi. Mileševski zapisi, 6, 23-33.
Dinič-Kneževič, D. (1982): Tkanine u privredi srednjovekovnog Dubrovnika. Beograd, Srpska akademija nauka i umetnosti.
710
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIČ: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Dinič, M. (1937): Dubrovačka srednjovekovna karavanska trgovina. Jugoslovenski isto-riski časopis, 1-4, 119-145.
Dinič, M. (1978): Srpske zemlje u srednjem veku: istorijsko-geografske studije. Beograd, Srpska književna zadruga.
Dragovič, R (2004): Polimlje: priroda, turizam, održivi razvoj. Beograd, Srpsko geografsko društvo.
Foretič, V. (1959): Dubrovački arhiv u srednjem vijeku. Anali Historijskog instituta Ju-goslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, 6-7, 315-336.
Han, V. (1980): Nalazi srednjevekovnog i novijeg stakla u Polimlju-Mileševa. Simpozi-jum Seoski dani Sretena Vukosavljevica, VIII, 173-185.
Hrabak, B. (1976): Poslovni ljudi Polimlja (1350-1700). Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevica, III, Prijepolje, 235-257.
Hrabak, B. (1999): Foča do kraja XVIII veka. Beograd, B. Hrabak.
Jireček, K. (1959): Trgovački putevi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem veku. Zbornik Konstantina Jirečeka, I, 205-304.
Kneževič, B. (1996): Crkve i manastiri u srednjem Polimlju. Mileševski zapisi, 2, 71-88.
Kovačevič-Kojič, D. (1978): Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, Veselin Masleša.
Lukovič, M. (2005): Zajednička granica oblasti Kosača i oblasti Brankovica južno od reke Tare. Balkanika, XXXV, 91-159.
Lukovič, M. (2010): Trase srednjovekovnih puteva na durmitorskom području. U: To-movic, G. (ur.): Šcepan Polje i njegove svetinje kroz vjekove. Berane, Svevide, Zagrade, 171-194.
Malovič-Dukič, M. (1996): Drobnjaci u karavanskoj trgovini Polimlja u srednjem veku. Mileševski zapisi, 2, 25-32.
Mijatovič, R. (1979): Srednjovekovne župe duž Lima. Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevica, VII, Prijepolje, 209-223.
Minič, D. (1976): Nekoliko srednjovekovnih gradova u Srednjem Polimlju. Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevica, IV, Prijepolje, 101-110.
Mišič, S. (2003): Teritorijalno - upravna organizacija Polimlja (XII-XIV vek). U: Živ-kovic, T. (ur.): Kralj Vladislav i Srbija XIII veka. Beograd, Istorijski institut, 75-82.
Mišič, S. (2006): Potarje u srednjem veku. Glasnik Zavičajnog muzeja, 5, 9-17.
Mišič, S. (2007): Koriščenje unutrašnjih voda u srpskim zemljama srednjeg veka. Beograd, Utopija.
Mitrovič, K. (2012): Katolička parohija u Brskovu. Mileševski zapisi, 9, 25- 34.
Mošin, V., Cirkovič, S. & D. Sindik (2011): Zbornik srednjovekovnih cirilskih povelja i pisama Srbije, Bosne i Dubrovnika, knj. I 1186-1321. Beograd, Istorijski institut.
Nikolič, M. (1975): Dva srednjovekovna grada u jugozapadnoj Srbiji. Užički zbornik,
4, 35-44.
Petrovič, D. (1980): Prilog poznavanja Prijepolja u kasnom srednjem veku. Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevica, VIII, Prijepolje, 157-172.
Premovič, M. (2012): Župa Budimlja u srednjem vijeku. Cetinje, Državni arhiv Crne Gore.
Sindik, D. (2008): O prvom pomenu Brskova. Istorijski časopis, LVI, 305- 309.
711
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 4
Marijan PREMOVIC: TRGOVAČKI PUTEVI I TRGOVINA U SREDNJEM I DONJEM POLIMLJU ..., 693-712
Spasic, D. (1996): Srednjovekovni utvrdeni gradovi srednjeg Polimlja. Mileševski zapisi, 2, 35-69.
Stjepčevic, I., Kovijanic, R. (1954): Prvi pomeni Nikolj-pazara i Bijelog Polja. Istorij-ski zapisi, X, 2, 610-611.
Subotic, V., Skovran, A. & P. Vlahovic (2010): Biseri stare Raške. Beograd, Zavičajno udruženje Novovarošana u Beogradu.
Šabanovic, H. (1959): Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela. Sarajevo, Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine.
Šalipurovic, V. (1976): Srednjovekovni metoh i trg manastira svetog Borda u Mažicima po do danas sačuvanim nazivima mesta. Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevica, IV, Prijepolje, 129-147.
Šcepanovic, Ž. (1987): Pregled prošlosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine. U: Novakovic, M. (ur.): Bijelo Polje. Bijelo Polje, Beograd, Skupština opštine, Stručna knjiga, 89-97.
Škrivanic, G. (1974): Putevi u srednjovekovnoj Srbiji. Beograd, Turistička štampa.
Terzic, S. (1997): Beleške sa istorijsko - geografskih istraživanja srednjeg Polimlja (1317. maj 1996). Istorijski časopis, XLII-XLIII, 505-517.
Thalloczy Von, L. (1914): Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. München, Leipzig, Duncker & Humblot.
Tomovic, G. (2003): Župa Ljubovida. U: Živkovic, T. (ur.): Kralj Vladislav i Srbija XIII veka. Beograd, Istorijski institut, 47-62.
Tomovic, G. (2008): Dubrovačka grada o crkvi Grlici u Polimlju. Istorijski časopis, LVI, 261-278.
Tomovic, G., Pušica, S. (2009): Srednjovekovne putne stanice i konačišta u Polimlju. Mileševski zapisi, 8, 69-96.
Veselinovic, A. (1982): Trgovina u Srbiji u doba Despotovine. Magistarski rad u rukopi-su. Beograd, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Veselinovic, A. (1983): Zabrane i prekidi trgovine u Srbiji u doba Despotovine. Istorijski glasnik, 1-2, 25-42.
Veselinovic, A. (1984): Carinski sistem u Srbiji u doba Despotovine. Istorijski glasnik, 1-2, 25-42.
Veselinovic, A. (1997): Dubrovačko Malo vece o Srbiji (1415-1460). Beograd, Kraljevo, Čačak, Istorijski institut SANU, Istorijski arhiv Kraljevo, Istorijski arhiv Čačak.
Veselinovic, A. (2006): Država srpskih despota. Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Vlahovic, P. (1968): Brodarevo i njegova okolina. Beograd, Univerzitet.
Voje, I. (1976): Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Voje, I. (1982-1983): Fragmenti o Brskovu. Istorijski časopis, XXIX-XXX, 93-100.
Voje, I. (2003): Poslovna uspešnost trgovcev v srednjeveškem Dubrovniku. Ljubljana, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
Voje, I. (2008): Prilog trgovini crvcem (chermesium) u srednjovekovnom Dubrovniku. Istorijski časopis, LVI, 101-116.
Zirojevic, O. (1974): Tursko vojno uredenje u Srbiji (1459-1683). Beograd, Istorijski institut.
712