Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
(zaenkrat res (le) v visokem šolstvu) skozi glavni vhod, je monografija dobrodošla tudi kot razmislek o tem, da je (skoraj) vsak slovenski govorec dvojezičen - narečno in knjižno. Le znanje obojega pripomore k izražanju vsega: a) misli, čustev itd. ter b) strokovnega in znanstvenega. »Slovenščina« namreč zmore in zna, če le govorec hoče in zna.
Alenka Valh Lopert
Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru alenka.valh@um.si
VELIMIR PIŠKOREC UZ SURADNJU SANJE JANKOVIC: TOMO MARETIC NA RASKRIŽ-JU FILOLOGIJE I JEZIČNE POLITIKE. Zagreb: Udruga zagre-bačkih esperantista, 2015., 116 str.
Monografija naslova Tomo Maretic na raskrižju filologije i jezične politike (2015.) najnovija je monografija Velimi-ra Piškorca (1966.), redovitog profesora pri Katedri za njemački jezik Odsjeka za germanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditelja Po-slijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike na istome fakultetu. Tije-
kom svoje gotovo dva i pol desetljeca duge znanstvene karijere, Piškorec je na temelju svojih radova uspio pokazati široko polje medusobno povezanih znanstvenih interesa kao što su dodirno jezikoslovlje s posebnim osvrtom na hrvatsko-njemačko/austrijske jezične i kulturne veze, istraživanje posudenica, jezična biografistika, interlingvistika i esperantologija, dijalektna geografija i ekolingvistika itd., pri čemu je ostvario opsežnu bibliografiju koja obuhvaca čak 150-ak jedinica. U tom zavidnom opusu osim brojnih znanstvenih studija, čla-naka, prikaza, prijevoda, televizijskih i radijskih priloga, znanstveno-stručnih zbornika, nalaze se i tri znanstvene monografije koje se pretežito bave dodir-nim jezikoslovljem, hrvatsko-njemačko/ austrijskim jezičnim i kulturnim vezama te hrvatskokajkavskom književno-šcu pod nazivom Deutsches Lehngut in der kajkavisch-kroatischen Mundart von Durdevec in Kroatien (1997.), Ger-manizmi u govorima durdevečke Po-dravine (2005.) i Georgiana. Rasprave i ogledi o durdevečkom govoru i hrvat-skokajkavskoj književnosti (2005.), a u ovoj, četvrtoj po redu, monografiji, u suradnji sa Sanjom Jankovic, Piškorec se na primjeru Tome Maretica bavi in-terlingvistikom, znanstvenom discipli-nom koja je u hrvatskim znanstvenim krugovima podosta zanemarivana.1
1 U svakom slučaju, autor je dao svoj obol povijesti hrvatske interlingvistike (naročito esperantologije) objavivši sljedece znanstvene radove: Terminologische und onomasiolo -gische Aspekte des Spelin. 2012. Interlinguistische Informationen, Beiheft 19: 69-103.; Kroatische Esperanto-Lehrbücher. Autoren, Methoden, Werke. 2011. U: Florilegium Interlinguisticum. Festschrift für Detlev Blanke zum 70. Geburtstag, (ur.) Cyril Brosch i Sabine Fiedler. Frankfurt am Main: Peter Lang, 297-334.; Von Volapük zu Spelin. Zum Leben und Werk des kroatischen Plansprachlers Juraj (Georg) Bauer (1848-1900). 2010. Interlinguistische Informationen, Beiheft 17: 99-131.; Iz života i djela Mavra Špicera (1862. - 1936.). 2007. Našički zbornik 8: 145-210.; Nagu, nagu, sipo mia - prvi hrvatski esperantski časopis »Kroata Esperantisto« (1909. - 1911.). 2006. U: Jezik i mediji - 1 jezik: više svjetova, (ur.) Jagoda Granic. Zagreb-Split: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 563-574.
— 93 —
Ocene, zapiski, poročila
- Review,s, Notes, Reports
Piškorčeva monografija započinje kratkim predgovorom naslova Riječ prije (str. 5-7) u kojem on ukratko ocr-tava društveno-politički kontekst druge polovice 19. stoljeca odnosno vrijeme djelovanja protagonista njegove monografije: Tome Maretica (1854. - 1938.), jednog od najplodnijih i najutjecajni-jih hrvatskih filologa zadnjih dvaju desetljeca 19. stoljeca i prve polovice 20. stoljeca, a prema nekim ocjenama i jednog od najvecih hrvatskih lingvista uopce. Upravo je u drugoj polovici 19. stoljeca, točnije 10. prosinca 1891. godine, Maretic kao član zagrebačke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti održao na njezinoj sjednici za hrvatsku i svjetsku interlingvistiku važno predavanje pod naslovom Misli o umjetnom svjetskom jeziku, čija je tiskana inačica pod istim naslovom izašla vec iduce, 1892. godine. Kako ističe Piškorec, 'Mareticeva rasprava, svojevrstan amalgam jezično-filozof-skih i sociolingvističkih razmatranja te poredbene strukturalne analize devet u ono doba aktualnih planskojezičnih projekata, poznata je u hrvatskim espe-rantskim krugovima od samih početaka esperantizma u Hrvatskoj te se - iako u njoj Maretic ne favorizira esperanto - rado spominjala kao jedan od prvih dokaza benevolentnosti hrvatske javnosti spram jezičnoga izumiteljstva opcenito' (str. 7). No, kako i sam autor zaključuje, buduci da je Mareticeva ra-sprava napisana na hrvatskom jeziku, ona je ostala nepoznata medunarodnoj javnosti, posebice jezikoslovcima i in-terlingvistima. Medutim, razlog nepoznavanja Mareticeve rasprave u hrvatskoj javnosti i filologiji nije njezin jezik nego predmet, a to je 'umjetni' svjetski jezik, rubna tema u Mareticevu uisti-nu golemome opusu koji je najviše bio usmjeren na promicanje 'hrvatskoga ili
srpskoga književnoga jezika' kao stan-dardnoga medunarodnoga regionalnoga jezika južnih Slavena. No, kako autor zaključuje na kraju samoga predgovora, 'nakon pomnijega iščitavanja pokazuje se da su Mareticeve misli o jezičnome planiranju na medunarodnoj globalnoj razini dobrim dijelom i njegove misli o jezičnome planiranju na medunarodnoj regionalnoj razini. Upravo ih to i čini relevantnima za šire razumijevanje i di-ferenciranije procjenjivanje Mareticeva opusa i djelovanja na raskrižju filologije i jezične politike' (str. 7).
Prije nego što ce se kasnije dotaknuti usporedbe Mareticevih stavova o jezič-nom planiranju na globalnoj i regional-noj razini, autor ce u Uvodu (str. 9-24) ukratko predstaviti Mareticev najzna-čajniji filološki, lingvistički i prevo-diteljski rad te širok raspon njegovih znanstvenih interesa. Takoder ce na sa-mom početku Uvoda Piškorec istaknuti i s pravom ocijeniti kako Mareticeva studija Misli o umjetnom svjetskom jeziku 'zauzima istaknuto mjesto u povi-jesti europske lingvistike jer je jedna od prvih rasprava etabliranih jezikoslovaca u kojoj se razmatra problematika jezič-noga izumiteljstva, iznimno aktualna u zadnjim desetljecima 19. stoljeca' (str. 9). Naime, u to se vrijeme u europskoj filologiji na jezično izumiteljstvo gledalo s podsmijehom pa i prijezirom, pa je jedan od rijetkih filologa koji se uz Maretica uopce pozitivno očitovao o jezičnim izumiteljima i njihovim jezičnim izumima ili pokušajima bio Hugo Schuchardt sa svojom studijom Auf Anlass des Volapuks (U povodu vo-lapuka) iz 1888. godine. Medutim, dok je Schuchardtova studija, buduci da je bila napisana na tada u znanstvenom diskursu sveprisutnom njemačkome jeziku, svjetskoj javnosti odmah postala poznata, Mareticeva je studija ostala go -
- 94 --Slavia Centralis 1/2016
Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
tovo sasvim nepoznata buduci da je bila napisana na hrvatskome jeziku. Kako autor zaključuje, '[u] domacoj javnosti poznata je doduše uskomu krugu filologa i ponekom esperantistu, no ni u Hr-vatskoj još nije bila predmetom iscrpne jezikoslovnopovijesne raščlambe' (str. 10), što ce ova autorova monografija uvelike promijeniti.
Na sljedecim ce stranicama Uvoda Piškorec prikazati Mareticevo školo-vanje i profesionalno djelovanje, dati kratak prikaz njegove bogate karijere i oslikati Mareticev jezičnopolitički ser-bokroatizam. Maretic je u hrvatskoj fi-lologiji, naime, poznat kao glavni predstavnik vukovaca, filološke škole koja je izvršila velik utjecaj na normiranje hrvatskoga jezika, a u skladu s jezičnim koncepcijama Vuka Karadžica i kasnije Dure Daničica. Te su koncepcije, kao što je poznato, prije svega uključivale tekstove iz narodne književnosti koja je sadržavala isključivo novoštokavski ijekavski dijalekt pisan fonološkim (fo-netskim) pravopisom, čime su stajale u jasnoj protimbi sa svim ostalim filološ-kim školama toga vremena. Kako bi dao što vjerodostojniji prikaz Mareticeva jezičnopolitičkog angažmana, Piškorec čini malen i prijeko potreban ekskurs u hrvatsku jezičnu politiku i standardiza-ciju u 19. stoljecu, čime Maretica stavlja u povijesni kontekst hrvatske jezične standardizacije.
U prvom poglavlju monografije pod nazivom Mareticev opus (str. 25-38) Piškorec prije svega predstavlja najzna-čajnija Mareticeva djela koja uključuju njegove brojne prijevode s latinskog, njemačkog, francuskog, ruskog, litav-skog itd., pri čemu su vrhunac njegova prevoditeljskog opusa upravo prijevodi Odiseje (1882.) i Ilijade (1883.). Zani-mljiva je činjenica da u sklopu svog bavljenja metrikom Maretic počinje
objavljivati svoje akcentološke studije vec 1879. godine, koje su mu zapravo odskočna daska u daljnje bavljenje jezi-koslovljem, prvenstveno na temelju narodne književnosti (i pod očitim Vuko-vim utjecajem). Medutim, osim narodne književnosti, Maretic je proučavao i beletristiku, a na jezikoslovnom polju bavio se poviješcu jezika i jezikoslov-lja, leksikologijom i leksikografijom, onomastikom, dodirnim jezikoslovljem, gramatikografijom itd.
U pogledu mnogih zanimljivih Ma-reticevih jezičnobiografskih natuknica koje donosi Piškorec u sljedecem poglavlju naslovljenom Maretic privatno i javno (str. 39-49), osim činjenice da je Maretic u različitoj mjeri poznavao čak 10-ak jezika, potrebno je istaknuti i Mareticevu zavidnu znanstvenu produktivnost koja je zasigurno rezultat njegovih širokih znanstvenih interesa, ali i čvrste radne etike. Njegovu znanstvenu šarolikost potvrduje i nevjero-jatna činjenica da je za vrijeme svog skoro tridesetogodišnjega sveučilišnoga rada na slavističkoj katedri Filozofskoga fakulteta od 1885. do 1914. godine dr-žao ukupno 50 različitih kolegija koji se mogu razvrstati u sljedecih sedam užih filoloških grana: 1. staroslavenski jezik, 2. glagoljska i cirilska paleografija, 3. poredbena slavenska gramatika i povi-jest slavenske filologije, 4. poredbena indoeuropeistika, 5. slavenska povijest, etnografija / mitologija, 6. kroatistika, serbistika, 7. rusistika. Takoder je za-nimljiva jezičnobiografska natuknica Mareticevo prijateljevanje s Augustom Leskienom, jednim od najvecih predstavnika mladogramatičarske škole, ko -je je započelo za Mareticeva studijskog boravka u Leipzigu, u ljetnom semestru 1885. godine. Kao što je poznato, obojica su se bavila planskim jezicima, no začuduje činjenica što su, usprkos
— 95 —
Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
njihovu prijateljstvu, imali različite stavove prema njima. Naime, Maretic nije negativno nastrojen spram moguc-nosti korištenja planskim jezikom, dok Leskien jest. Medutim, obojica su bila kritična u pogledu ustroja i uspotrebe esperanta, posebice Leskien.
U trecem poglavlju naslova Mareticeve Misli o umjetnom svjetskom jeziku (1892.) (str. 51-70) Piškorec daje svoju jezikoslovnopovijesnu raščlambu nedovoljno poznate Mareticeve raspra-ve koja se, kako je vec bilo rečeno, temelji na njegovu predavanju održa-nom na svečanoj sjednici zagrebačke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 10. prosinca 1891. godine. Prije same analize, Piškorec ističe kako se iz uvida u Mareticevu bibliografi-ju može vidjeti da je do 1891. godine njegov prevoditeljski opus zapravo do-minirao nad jezikoslovnim, što ce reci da je u vrijeme objavljivanja navedene rasprave tada 37-godišnji Maretic bio na samom početku svoje lingvističke karijere. Kako Piškorec vjerno prikazuje, u toj se raspravi Maretic izmedu ostalog dotiče problematike ignoriranja jezičnoga izumiteljstva od strane službene filologije, nesavršenosti 'pri-rodnih' jezika, ali i poželjnih svojstava 'umjetnih' jezika s obzirom na glasov-nu, gramatičku i leksičku razinu, pri čemu zaključuje da je najkompliciranija razina kod jezičnog planiranja upravo leksička razina. Uza sve to Maretic se dotiče i prijeke potrebe planskog jezika, uvidajuci kako bi nacionalno neutralan planski jezik bio puno bolje rješenje od kojeg etničkog jezika, ističuci i njegove potencijalne uporabne domene koje on ograničava na dvije elitne društvene skupine: intelektualce i znanstvenike. Zanimljivo, iz potencijalnih uporabnih domena Maretic izričito isključuje područje popularnoznanstvenih djela
i lijepe književnosti, smatrajuci ih ne-važnim za planske jezike.
U drugom dijelu svoje rasprave Maretic provodi poredbenu analizu devet planskojezičnih projekata, medu koji-ma je najnaklonjeniji projektu Talijana Daniela Rose pod nazivom le nov latin iz 1891. godine, koji kao posljednjeg najdetaljnije i opisuje, ističuci kako ostalih osam projekata za tim projektom uvelike zaostaju. Ti su ostali projekti prema redoslijedu kako ih navodi i analizira Maretic: volapük J. M. Sc-hleyera (1879.), pasilingua P. Steinera (1885. - 1888.), spelin J. Bauera (1888.), Weltsprache J. Eichhorna (1887.), lengua católica A. Liptaya (1891.), lingua G. Hendersona (1888.), kosmos E. A. Laude (1888.) i esperanto L. L. Zame-nhofa (1887.). Piškorec ukratko navodi Mareticeve uvelike subjektivne stavove o svim tim jezičnim projektima, ali i Mareticeve zablude gledane iz suvre-mene i objektivne vizure.
U Zaključnim mislima (str. 71-78) Piškorec daje svoju ocjenu Mareticeve rasprave koja se prema temeljitosti argumentacije može usporediti s vec spo-menutom Schuchardtovom raspravom Auf Anlass des Volapüks iz 1888., ali je i nadilazi svojom poredbenom ana-lizom planskojezičnih projekata. Me-dutim, vrijednost Mareticeve rasprave jest u njegovim koncepcijama jezičnoga planiranja. Premda je Maretic u svojoj raspravi istaknuo kako se 'ni u snu' ne bi okušao u jezičnom planiranju, on se ipak, kako primijecuje Piškorec, sa svojim suradnicima, vukovcima, okušao u planiranju takozvanoga 'hrvatskoga ili srpskoga' jezika. 'To naravno nije bio medunarodni jezik za globalnu upora-bu, namijenjen svim narodima svijeta, ali jest bio medunarodan utoliko što je bio namijenjen za uporabu dvama narodima: Hrvatima i Srbima, pa i s očeki-
- 96 --Slavia Centralis 1/2016
Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
vanjem da ga preuzmu Slovenci, a mož-da i Bugari' (str. 73). Pri tome Piškorec sličnost Mareticevih jezičnopolitičkih stavova glede odabira jezične podloge za planski jezik i standardni jezik južnih Slavena prepoznaje u činjenici što je Maretic bio naklonjeniji latinskom kao nacionalno neutralnom jeziku, a »pri planiranju leksičkoga i gramatičkoga korpusa za svoj medunarodni odnosno faktički dvonarodni 'hrvatski ili srpski' jezik založio [se] da mu osnova bude štokavsko narječje koje se takoder može u neku ruku smatrati nacionalno neu-tralnim jer se u nj ubraja odreden broj mjesnih govora i Hrvata i Srba« (str. 73) (njegovi navodnici). Takoder, kod jezič-nog je planiranja Maretic bio pobornik strategije stvaranja rječnika na osnovi samo jednog jezika: kod planskih jezika latinskog, a kod 'hrvatskog ili srpskog' novoštokavskoga ijekavskoga narječja.
Medutim, na temelju svega toga, Piškorec zaključuje kako je »[s]asvim /.../ sigurno da uspjeh njegova projekta jed-nim dijelom počiva na filološki vrsnoj gramatičkoj obradi korpusa odabrana za taj projekt. No, kako filološka izvrsnost nije presudna niti za uspješno zaživlja-vanje 'umjetnoga svjetskoga jezika', kako je pokazao relativan uspjeh esperanta i potpuni neuspjeh svih ostalih plansko-jezičnih projekata, ona to nije mogla biti ni za mareticevski 'umjetni' dvonarodni jezik« (str. 76) (njegovi navodnici). Svo -je zaključne misli o Mareticu i njegovu liku i djelu Piškorec završava sljede-cim riječima s kojima se i mi slažemo: »Mareticeva rasprava iz 1892. godine o pitanju 'umjetnoga svjetskoga jezika' ne nudi samo zanimljive uvide u njegove stavove o jezičnome planiranju na glo-balnoj razini, nego daje i jedan ponešto drukčiji pogled od dosadašnjega na Ma-retica kao filologa i jezičnoga planera u kontekstu njegova cjelokupna opusa
i djelovanja. Medutim, o Mareticevu filološkom te jezičnoplanerskom djelo-vanju, koje se odvijalo u ovdje ukratko ocrtanom povijesnom društveno-poli-tičkom i institucionalnom okviru, još uvijek nije rečena zadnja riječ - niti u znanosti, a kamoli u opcoj javnosti« (str. 78) (njegovi navodnici).
Ostatak se monografije sastoji od Izvora (str. 79-86), s podjelom na citirana djela Tome Maretica i ostala citirana djela, Mareticeve rasprave Misli o umjetnom svjetskom jeziku (str. 87-114) u svojem punom i originalnom obliku te kratke Bilješke o sročiteljima (str. 115-116), autoru monografije Velimi-ru Piškorcu i njegovoj suradnici Sanji Jankovic.
Premda bi se studiji mogla predba-citi njena kratkoca (116 stranica) i lako je proglasiti nedostatkom same monografije, potrebno je naglasiti kako je njena kratkoca zapravo njezina najveca prednost. Naime, svojim poznatim kon-ciznim i odmjerenim stilom Piškorec je uspio napisati još jednu vrijednu studiju koju krasi njegova elokventnost, ali i ja-snoca izražavanja. Upravo zahvaljujuci tim odlikama Piškorec je na stotinjak stranica uspio sažeti najvažnije činjeni-ce o povijesti standardizacije hrvatsko-ga jezika, liku i djelu Tome Maretica te povijesti i ustroju planskih jezika, što ne bi svakome pošlo za rukom, a uza sve to dao je i svoju jezikoslovno-povijesnu raščlambu Mareticevih Misli
0	umjetnom svjetskom jeziku koje su bile dugo i nepravedno zanemarivane u hrvatskoj opcoj javnosti i jezikoslovnoj struci, ali i u svijetu. Medutim, potrebno je istaknuti kako je Piškorec riješio i problem slabe recepcije Mareticevih je-zičnoplanerskih stavova u svijetu, jer je ova monografija istovremeno objavljena
1	u prijevodu na planski jezik esperanto, čime je omoguceno daljnje znanstveno
— 97 —
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
vrednovanje Tome Maretica i njegova djela kako u nas, tako i u svijetu, i to na istim onim jezicima o kojima je Maretič imao sasvim drukčiju, u potpunosti svoju, jezičnoplanersku sliku.2
Krunoslav Puškar
krunoslavpuskar2@gmail.com
MARJAN KRAŠNA: IZOBRAŽEVANJE V DIGITALNEM SVETU. Maribor: Filozofska fakulteta, Mednarodna založba Oddelka za slovanske jezike in književnosti, 2015. (Mednarodna knjižna zbirka Zora, 108). 146 str.
Živimo v času stalnih sprememb, ki jih v doglednem času nič ne more ustaviti. Spremembe in tehnološki razvoj vplivajo na celotno družbo. Izobraževanje se je znašlo v primežu med vedno cenejšo in dostopnejšo tehnologijo ter stalnim pomanjkanjem denarja. Učeči imajo danes možnost, da se tehnološko bolje opremijo, kot so opremljene izobraževalne ustanove, ki jih izobražujejo za prihodnost, kar je absurdno in težko razumljivo.
Pri nastanku knjige Izobraževanje v digitalnem svetu je bil prisoten pomislek, kako zagotoviti uporabnost zapisanih vsebin. Če drži dejstvo, da vsaka knjiga zastari, še preden pride v tisk, bi bila tudi ta sedaj le še za arheologe. V zadnjih dveh desetletjih smo se tega
zavedali in poskusili izluščiti stvari, ki dalj časa ostajajo nespremenjene. V izobraževanju vsekakor drži, da se mora vsak naučiti sam, in zmeraj bo veljalo, da so dobre metode tiste, ki so bolj učinkovite - omogočijo namreč hitrejše pridobivanje znanj, boljši razvoj spretnosti, dajejo dober vpogled v področje izobraževanja in niso strogo omejene na področje, saj bi tako preprečile razvoj odnosa do področja. Njihov namen je usposobiti kompetentno osebo.
Vsebine v knjigi so povezane v celoto, ki bralca vodi od elektronskih učnih gradiv preko poglavij o sistemih za distribucijo e-gradiv, komunikacije v izobraževanju, elektronskega preverjanja znanja, vključevanja študentov v izobraževalni proces do dilem v e-izo-braževanju. Recenzenti so knjigo pregledali z različnih stališč in jo na kratko predstavili:
Vključevanje v oblikovanje in izvedbo učnega procesa je zelo pomembno za študente pedagoških študijskih smeri. Z Izobraževanjem v digitalnem svetu Marjana Krašne bodo spoznali didaktično vrednost uporabe IKT in se seznanili z izdelavo e-gradiv. Ti opisi pa so primerni tudi za avtorje gradiv in se ne omejujejo le na tiste posameznike, ki so zelo vešči uporabe IKT. (Izr. prof. dr. Dragutin Kermek)
Kakovostna vizualizacija vsebinskega dela, ki učečemu se predstavlja prvi stik z gradivom, je izjemno pomemben motivacijski dejavnik za kasnejše uspešno delo. To je v knjigi zelo skrbno predstavljeno in globoko se strinjam, da bi morali pri vseh projektih izdelave izobraževalnih gradiv sodelovati oblikovalci, ki bi poskrbeli za primerno likovno urejenost gradiv. (Izr. prof. dr. Matjaž Duh)
2 Piškorčeva studija Tomo Maretič na raskrižju filologije i jezične politike objavljena je na esperantu pod naslovom: Tomo Maretič en interkrucigo de filologio kaj lingva politiko. Zagrebo: Unuigo de Zagrebaj Esperantistoj, 2015, 118 pagoj (ISBN 978-953-8110-00-9). Prijevod: Josip Pleadin.
— 98 —
^Sla-vta Centra 1/2016