Poštarina plaćena u gotovu Cena 1.— Din. ir-h ' lZulC: IUSU GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Čuvajte jugoslaviju! Izlazi svakos petka • Godišnja pretplata 50 din. • Urecništvo i uprava Prestolonaslednikov trs 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 i 26-105. uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 28 novembar 1939 God. X • Broj 47 i 48 Jusoslovenskom Sokolstvu no Don Ujedlnlenla! Proglas Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije Sokoli i Sokolice, Po dvadeset i prvi put okuplja se dana* Jugoslovensko Sokolstvo a tvojim domovima, sokoianama i na drugim mestima, da svoje misli i osečanja posveti istorijskom onom tlogadaju kada je pre dva decenija, na današnji dan, pred legitimnim pretstavnicima celokupnog našeg naroda u prestonom gradu Beogradu, blaženopočivii Viteški kralj Aleksa n dar I Ujedi n i t e I j, kao regent, svečano proglasio ujedinjenje svih do tada razjedinje-nih delova našeg naroda i naših zeilnalja, u jednu jedinstvenu državu. Još godine 1919, na Prvom sokolskem saboru a Novom Sadu, Sokoli su po zdravome instinktu svome i svoga naroda osetili duboki istorijski smisao i veliki značaj toga događaja, pa su več tada Prvi de-cembar proglasili za sokolski praznik, gle-dajuči u njemu ostvarenje vekovnih težnja tolikih generacija i oličenje najve-ć e g narodnog ideala, — ujedi-njenja celokupnog našeg naroda u vlastitoj, slobodnoj i nezavisnoj državi. I pored toga, što se u proteklom vremenu eamostalnog državnog života mnoga očekivanja nisu ostvarila, što su mnoge nade omanule i što smo osetili svu gor činu mnogih razočarenja, u očima Sokola sve to nije moglo da zaseni n e u g a s i v i sjaj Prvog decembra Devet-stoosamnaeste, niti da u dušama njihovima zamrači duboki smisao velikog toga istorijskog dana. Kao i na Prvom sokolskem saboru, i danas su ispunjena srca sokolska istim osečajima i istim mislima, istim težnjama i istim verovanjima. Dogadaji u svetu, i oko nas i kod nas, a naročite tragični udes bratskog če-ltoslovačkog i bratskog poljskog naroda, Sokole su u tome samo još jače utvrdili i i/oštrili im vid za jasnije gledanje na stvari u istorijskoj njihovoj perspektivi. U životu svakog naroda ima smelih uzdizanja i neželjenih padanja, ima herojskih podviga i veličanstvenih pobeda, ali i teških stradanja i velikih poraza. I isto-rija našeg naroda puna je takvih primera. Oni nas uče da su za velika dela potrebni i veliki napori, a za velike ideale i velike žrtve. Oni nam pokazuju da put do konačne po- bede vodi kroz prolazne neuspehe i poraze: da su strašnem udaiu i pobed-ničkom zaletu sa Kajmakčalana prethodili dugi i mučni dani neizvesnosli oko Bitolja, teška stradanja i umiranja na Krfu i jezivi put kroz studenu Aibaniju. Kroz muke i p a t n j e stvorena je ova naša zajed-nička država. Teške su žrtve i velika stradanja kojima je naš narod iskupio svoju slobodu. Danas, na dan slobode, kada slavimo pobedu naše nacionalne i državne misli, naša je prva i sveta dužnost da se s ponosom selimo onih generacija koje su stvarale ovu državu i da se s pestovanjem i divljenjem poklonimo pred veličinom njihove duhovne snage, njihovog idealizma i njihovih žrtava. U veličini njihovog duha i njihovih žrtava je pravo merilo za veličinu cstvarenog dela. Zemlja, natopljena sa toliko krvi kao što je naša, mora da »e poštuje; ona ne može da propadne, pa ma šta se desilo. Jer, narod koji je pokazao toliko moralne veličine i duhovne snage pri stvaranju svoje države, u m e č e i da je očuva, da je dalje snaži i razvija- Još ima na životu ratnika, dobrovoljaca i Sokola one ge-nciacije koja je uzela učešča u poslednjoj epopeji narodnog stvaranja. Još n!je usahnulo vrelo njihovog plamenog oduševljenja i idealizma. ONI KOJI SU SE ŽRTVOVALI DA OSTVARE JUGOSLAVIJU, ŽRTVOVAĆE SE I DA JE OČUVAJU. A pokolenja koja iza njih dođu, neče hteti da za njima zaostanu; ncče biti samo gorda na njihova dela nego če iz njih crpsti i snaga i veru za budučnost svoje zemlje i svoga naroda. Svaka država može da živi samo ornim duhom, koji NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ PETAR II ju je stvori o, može da počiva samo na onim temeljima na kojima je sa-gradena. Ova večita istina stoji kao natpis i na kapiji sudbine naše narodne države: .i Jugoslavija može da živi samo duhom onih koji su je stvarali i ona može da opstane samo na temeljima onih žrtava na kojima je sazidana. JUGOSLAVIJA, SVE KADA BI I HTELA, SAMA SEBE IZNEVERITI NE MOŽE! A taj duh Jugoslavije može da bude nacionalno samo jugoslovenski, a duhovno i moralno samo kosovski, — duh Lazarevog carstva nebeskoga! Onaj isti duh moralne snage i veličine, kojim je Petar Sva- č i ć na Gvozdu žrtvovao sebe i svoju hrabru vojsku, za budući vaskrs svoga naroda. Onaj isti duh žrtve i moralnog ' uzdizanja kojim su Primož Trubar i drugi prvoborci na našem Za-p a d u branili narodnu reč. Nema Jugoslavije bez Jugoslovena! Mogu da u zemlji budu razna previranja, i duhovna, i etička, i socijalna; može naš nacionalni i državni život da prolazi kroz razne preobražaje dr-žavno-pravne i političke; ali Jugoslavija mora da ostane i ostaće j u g o s I o v e n s k a, mora da bude i biče kosovska, onakva kako suje hteli oni koji su je stvarali! Ovo je potrebno da Sokoli jasno naglase naročito danas, kada, makar po spo-ljašnjim pojavama, izgleda da dogadaji u našoj zemlji uzimaju suprotan pravac- U trenucima kada se na mnogim stranama delovi tako upadljivo i nasrtljivo izd žu nad celinu; kada plemensko teži da potisne nacionalno; kada se tako lakomisleno i nerazborito, onome što spaja, suprotstav-Ija ono što razdvaja, sveta je dužnost onih koji su snažni i svesni, borbeni i idealni da nepokolebljivo stoje na braniku ideje koja pretstavlja jedini moguč istorijski i etički temelj naše državne zajednice. U prvim redovima tih s v e-snih, snažnih želimo da bodemo mi, Sokoli. Jngoslovensk^ ideja ostaje za nas sinteza svih naših sokolskih težnja, bez obzira na faze kroz koje prolazi naš nacionalni život. Jugoslovenstvo jc za nas Sokole večno, neprolazno, kao i naš narod, i visoko iznad svih prolaznih političkih sistema, režima i strujanja. Jugoslovenstvo je za nas jezgra našeg nacio-nalnog života. U jugoslovenskoj narodnoj zajed niči vidimo jemstvo za naš tiacinalni o p 11 a n a k, za kulturni, privrednii socijalni napredak, za uspeh i odbranu u m e d u n a r o d n o j utakmici burne današnjice i neizvesne eutrašnjice. U toj i takvoj Jugoslaviji biče srečni i zadovoljni svi Jugosloveni, i Srbi, i Hrvati, i Slovenci, bez obzira na njene unutrašnje pravne oblike i uredaje, onda kada se bude u njoj zacario duh ijubavi, pravde i istine, duh pravog bratstva, siobode i jednakosti; onda kada *\ima sinovima njenim bude ovladalo duboko saznanje neumitnog zajedničkog udesa svih delova našeg naroda, i kada ih sve bude ožarila svetlost najblagorodnije misli, koja je jezgro misli kosovske: dajeu svakome narodu največa vrednost čovek, ugodnik božji, i da su jedine prave vrednosti koje narodi stvaraju, vrednosti duhovne i kulturne. U TU I TAKVU JUGOSLAVIJU MI SOKOLI VERUJEMO! Za nju čemo živeti, za nju čemo se boriti i za nju čemo vazda raditi. Tako nam Bog pomogao! NEKA ŽIVI KRALJ PETAR II! NEKA ŽIVI JUGOSLOVENSKI NAROD! NEKA ŽIVI JUGOSLAVIJA! NEKA ŽIVI JUGOSLOVENSKO SOKOLSTVO! SAVEZ SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Naše verovanje (Razmišljanja prilikom Prvog decembra) Ko pazi na sebe, i u sebe veruje, postignuče sve! Tirš (1871) Dngotrajni ratovi stvaraju pustoš a materiji, a negde i u duhu. Ako ikoji narod dobro zna za te materijalne i duhovne bede ratnih vihora, onda ih naš narod najbolje zna, jer nema ni jedne stope u ovoj našoj jugoslovenskoj zemlji, a da nije izmamila iz oka suzu, iz kosti srž, iz srca kaplju vrele krvi. Pa ipak narodno verovanje nije bilo pokolebano. Nije ni danas, iako sc ovde — onde čuju glasovi da su prošla ona zlatna vremena kada se verovalo i za vern ginulo. Ovi ee glasovi čuju zato, što danas nije u prvome planu materijalno ubijanje. 'Materijalno uniitavanje je slično rezanju glava one mitološke Meduze kojoj na mesto svake odrubljene glave raste nova. Našli su zato, da je bolje izgoreti dušu, i onda se materija sama raspada. No za dušu našeg naroda još se nije našao palikuča. Nikad i niko ne mogaše da je sagori. Krckahu kosti oko hrapavih kolača, lizaše ' plamen oko vešala tankih, lomiše i noge i ruke, i vadiše oči čarne, po-kida se meso konjima na repovi, tru-nuše kosti u tamnici, dušmanski bajoneti zarivahu se u blagosloveni plod čreva naših majki, i čitav narod natovaren krstom bi izveden na Gol-gotu i bi raspet. U stvari sve to beše samo obrta-nje materijom. Duša, zgrčena u toj materiji, »niti pisnu niti zubi škri-nu«. Pritajana u narodnem organizmu, prekaljena u ognju, umivena od mnogih suza i mnoge krvi, ona je čekala svoju zoru, svoj dan, svoje sunce. I sad smo mi u svojoj zemlji i svo-joj slobodi. Sad, eto slavimo simbol svoje slobode, — Prvi Decembarl Ovogodišnja slava nema nad so-bom vedro nebo, jer je svet na po-četku novog plivanja u krvi; do nas dopiru glasovi očaja, dok naše oči vide slike ratnih užasa, iz ko j ih kao *a dna zemlje tutnji pitanje: »Šta sad«? Mi u svojim sokolskim redovima imamo jasan odgovor: Sad, kao i do sad, verovanje! Verovanje i rad. U radu dobra volja, u volji ljubav prema bratu, čije se verovanje makar i ne poklapalo sa našim! Ma šta se dogadalo, naša vera će biti jednaka, ne zato što mi tako kažemo i što tako hočemo, več po tome što to ide tako kroz vekove. Za svoje verovanje Lazar je pao na Kosovu, dakon Avakum je primio kolač na Kalemegdanu, Matija Gubec je seo na usijani presto i sago-reo pod usijanom krunom. Zrinjski i Frankopan položili su glave pod sekire dželata, dok je u najnovije doba Neznani junak sebe pretvorio u šaku pepela u kome bi bilo zapretano njegovo verovanje, što ga sada u mer-meru čuvaju karijatide na Avali. Za nove generacije zato nema vračanja unatrag. Negacija verovanja onih starih, značila bi i negaciju sop-stvenog života sadašnjeg pokoljenja. Jer,' kako god da nam zaista nije bilo dobro ili nam se samo činilo da nije dobro, od dana oslobodenja pa do sada, sve se to zbivalo tu, u našem domu, na našem ognjištu, u našoj ujedinjenoj zemlji. A prema Dr. Ferdu Šišiču, poznatora istoričaru, u toj zemlji kroz čitavu istoriju našeg jugoslovenskog naroda nema važnijeg, krupnijeg političkog događaja od njegova oslobodenja i ujedinjenja, od diMa Prvog Decembra 1918 godine. Ovo je verovanje jednog istoričara ko j i kao naučnik zna da meri vrednost događaja. Da ih meri po suvim činjenicama bez sentimentalnosti. Ali zato nije manje vredno i verovanje našeg velikog jugoslovenskog pesnika, Iva Vojnoviča, koji kaže: »Jedni smo. Po krvi, po jeziku — jedno. To sam od moga detinjstva osečao, pisao, pevao. Hrvati, Srbi i Slovenci, to je za mene sveto narodno Trojstvo. Ko u ta ne •jeruje, taj ne veruje u život i opstanak svoga naroda.« Cela Sokolska ideologija prožeta je baš tim verovanjem, u pun život našega naroda. I upravo sada, kada se u svetu kolebaju sve vrednosti, kada se sprovodi sistematsko uništa-vanje duha, kao najjače sile što vlada svetom, upravo sada mi još sna-žnije podižemo zastavu svoje misli. Ovo utoliko pre, što smo videli, i mi i čitav narod, da nesreče koje sna-doše našu zemlju poslednjih godina, nemaju svoj koren tu, unutar grani-ca. Sve je vešto ubačeno i ubacuje se, sa strane. Ali ni to neče pomoči neprijateljima narodne slobode. Njihova nadanja u uspeh mogu se odr-žavati samo dotle, dok traje naše nacionalno previranje i stapanje u je-dinstvenu duhovnu celinu. I samo dotle treba izdržati, samo dok narodno telo ne dobije pravilne kon- Jugoslaviji! Duboko u srcu, k’o pšenično seme, Polivana krvlju, klijaše polako. 1 kad, teškog ropstva, mi zbacismo breme Ti niče i sinu najie lice svako. No, rodenje tvoje kočile su grube Prepone i spletke sa tuđega dvora. Al’ rastenje tvoje objaviče trube Od plavog Jadrana do Črnoga Mora. I, ne pitajuči kol’ka mu je cena. Sokoli če bratstva posejati seme, Otvoriti pute jedinstvu Slovena I deobe kobne oboriti breme, Koje smo, u mraku, sa krstom nosili 1 pod tudim igom vekovima bili. — Stanko O. Stankovič Вечита снага уједињења Proslava Prvog Decembra u Sokolstvu Dan Ujedinjenja biče proslavljen I ove godine najsvečanije u svima sokolskim jedinicama, počevši od pre-stonog Beograda, Zagreba I Ljubljane, sve do najudaljenijih i najmanjih naselja naše zemlje, gdegod ima Sokolstva. Proslava če biti izvršena prema uputstvima, datim u okružni-ci, koju je svima jedinicama uputio Savez Sokola K. J., a sastojače se iz jutarnje svečane sednice, popodnevne omlad inske akademije i večer n je svečane akademije. Svuda u našim jedinicama biče pročitana poslanica Sa-veza Sokola K. J., koju donosimo na p/voi strani, u današnjem broju, i svuda če naše članstvo manifestirati zh Kralja i jugoslovensku otadžbinu, ne samo sa istim, nego i večim odu-ševljenjem i odlučnošču, nego što je tn činilo ranijih godina. Prilike u kojima danas živimo, ni-su doduše povoljne za Sokolstvo, kao što nisu povoljne ni za jedan plemeniti, slobodarski, nacionalni i čovečanskl pokret. Ali haš zato, Sokolstvo (e pr rel, načelnik pa br. Dr. Viktor Mur nik. Novi župi so dali ime župa Ljubljana. Tako je imela Ljubljana 2 župi do svetovne vojne in še potem vse do Nj V. Regent Aleksandar prima izaslanstvo Nar. Veča SHS, iz Zagreba, na dan I Decembra 1918 (prema s lici I. Tišova) leta 1925. 2upi sta tekmovali med seboj posebno v tehničnem pogledu in si pridobivali novih društev pod svoje okrilje. Starostoval je v župi Ljubljana I br. Dr. Pipenbacher, ki je na drugem rednem občnem zboru leta 1911. poročal, da je stanje v župi zadovoljivo predvsem po zaslugi bratov teh-ničarjev. Odlok deželnega šolskega sveta, ki prepoveduje naraščaju telovadbo pri sokolskih društvih, nas je jako neprijetno iznenadil. Toda upati je, da bo sokolska župa Ljubljana I stopala kljub vsem zaprekam više in više. Isti občni zbor je zaključil z besedami: »Bratje! Sokol je nepolitično društvo. Sokol nam nudi narodno demokratsko vzgojo. Zato rabimo pravih značajev. Bodite neustrašeni in neumorni delavci na polju Sokolstva.« Mar ni danes to še prav tako aktualno kakor leta 1911? Mar ne bomo mi nosili križev kakor so jih prenašali in jih še prenašajo bratje iz tistih časov? Nič naj ne odvrača od vzvišenih ciljev, za katerimi je od nekdaj stremelo Sokolstvo. Vse zapreke in težave današnjih dni bodo prešle, človeštvo pa ne oo prenehalo stremeti po svobodi in po bratstvu, po pravici in po resnici. Agilna župa Ljubljana I je imela vsako leto svoj župni zlet: leta 1911. v Kamniku, 1912. v Litiji, 1913. v Ribnici in v medvodah, leta 1914. pa pri Sokolu II v Ljubljani. Načelnik je bil skozi vsa leta agilni in sposobni br. Dr. Pestotnik. Na njegovo pobudo je bil ustanovljen poseben fond za podporo onim društvom, ki bi, jih elementarne nezgode oškodovale pri njih prireditvah. Župni prosvetarji so se precej menjavali. Po vrstnem redu so bili bratje: Breznik, Lokar Reisner in Mač-kovšek. 16. februarja 1913. poroča na četrtem rednem občnem zboru župe bi. Dr. Pestotnik, da je Sokolska Matica založila knjigo: »Med srbskimi brati«, in priporoča bratom, naj agitirajo za hitro razprodajo. To je bilo dobro leto pred svetovno vojno in leto in pol pred bitko na Ceru, kjer sr se že borili med srbskimi brati ljubljanski Sokoli. Toliko o predvojnem delu župe Ljubljana I. V sokolski župi Ljubljana je eno leto starostoval že omin.jeni br. Dr. Karel Triler. Za njim je prevzel sta-rostovanje br. Dr. Alojz Kokalj. Načelnik je bil ves čas br. Dr. Viktor Murnik. Župne zlete je imela na Vrhniki 2, po enega pa v Šiški, Domžalah ter Mengšu. V juliju leta 1914. je nastopila vojna vihra in sokolovanje je moralo prenehati. Zadnja seja župnega predsedstva v župi Ljubljana I je datirana z 12. majem 19H. Iz zapisnika je razvidno, da je bila župa sredi najlepšega dela. Povsod telovadba lepo napreduje. Društva se trudijo da bi dobila od neprijaznih avstrijskih oblasti dovoljenje za telovadbo šolskega naraščaja. Predvidenih je cela vrsta telovadnih nastopov, izletov in tako dalje. Župa priporoča društvom ! Песма на Дан Уједињења Kao после бурне ноћи, пуне страха и ужаса, Разјечане грмљавине и вапајног, кобног гласа, Кад осване дан пресјајни и јави се у лепоти, У ведрини благог мира, у милости и дсброти, Па разаспе целим крајем дивну раскош од светлости, Чаролију треперења, глас живота и радости, — Тако после мркле ноћи нашег ропства, јада, чаме, Дозивања и тражења, горке патње, муке саме, Сав у блеску вечног сунца, у радости избављења, Свану дан слободе наше, красни Дан Уједињења! И онако као што је сјајним јутром иовог дана . Сва природа пробуђена, оживљена, распевана, — Тако сада нашег рода светла душа сва одзвања Од живота и радости, у лепоту сва утања! Не тиште js ропске муке, тај отровни оков стида, Јер слободе благи мелем све јој болне ране вида, Јер јединства мисао нам самородна, млада нова Уписује у ту душу наше свести сјајна слова, Уписује да хоћемо само једно испуњење: И народно и државно — вечито уједињење! 0, Дане Уједињења, надо многих нараштаја Рођена из бола, мука, страдања и уздисаја, Како лепо сад нам блисташ, како дивно шириш крила Изнад свега опог што је наша славна прошлост била; Како снажно вежеш, спајаш оно што је на три пута Одвојено судбом било да се туђи и да лута! О, васкрса светли дане, остварена тежњо врела Да будемо један народ и да дамо сјајна дела! 0, ти дане избављења, песма си што срце хвата, Јер у теби нађоше се три иестала некад брата! Ти си сјајна царска круна н£д престолом свих стремљења Кроз векове што их многа показаше покољења; Ти си венац победнички, украшен рубином крви, Дарован слободи људској, којој бесмо борци први; Ти си прекад сверадосни преко наших поља бојних, Литургија освећених од стихира славопојних; Ти си бајка златоткана о узлету на врхунце, 0 напору да стигнемо на видело и на сунце; Ти си звезда витлејемска и блиставо сведочанство Да смо вредни и достојни да нас призна човечанство! 0, Дане Уједињења, ти си био прекретница Да пропева сваким кутком земља наша мученица; Да престану -јадиковке и лелеци Видовдана, Бол Петрове Горе кобне, жалост оиа горко знана За престолом упражњеним усред Госпосветског Поља, — И да дође, да настане јава једна лепша, боља; Да престану патње наше и бопсвн очајања, Збегови у кршно стење, све сеобе и изгнања, — И да дође, да се јави као мајско јутро сјајно Bpeue наше слободарско, стваралачко и значајно! И сад блиста сјај живота изнад гора и ливада, Изнад сваког мирног села, изнад сваког шумног града. Сви путеви слободни су, срећан народ врви њима, Правда држи стражу свуда, слатког хлеба свако ииа. Држава је наша моћна и чврста је као стена, — Одолеће бујицама и бурама свих времена! А у сјају златне зоре, у сазвучју шумског славља, Младој Југославији се чудесна будућност јавља. Под окриљем њеним топлим сва далека покољења Јединством he величати дивни Дан Уједињења! Радован Јовановић Борба Соколства Питаше борбе Соколства данас више него икад треба расправља-ти. Како Ке С-око да се бори за остварење своје идеологије, то је већ утврђено, али није згорега по-ставити питаше изнова. Национална и културна идеоло-гија Сокола није потпуно оживо-творена. С шом је случај као и са многим другим идеологијама, она има своје противнике, има једно старо сташе које јој се одупире. Мало се која идеологија може спровести друкчије него путем др-жавне власти. Зато се све групе — организације, носиоци поједи-них идсологија, боре да дођу до ње, да приграбе власт. Према то-ме питању Соко је заузео став. Он се као организација не бори за државну власт. Али ни Соко не може превидети значај држав-не власти као важног чиниоца у оживотворешу идеологија. Соколу je такође дсбро позната улога знаности, уметности, новинарства у победи или сузбијању идеја. Др-жавна власт и култура су пресуд-ни чиниоци у изграђивању, спро-вођењу или уништсњу једне иде-ологије. Ко њих има осигурана му је победа. Соко се за њих мора борити, кначе не може победити. Али Со-ко неће да има те силе као орга-низација. Он иде само за тим да буде школа, или још боље гнездо, из кога he изаћи научници, књи-жевници, други уметници, новина-ри и државници, дакле политички и културни радници. Ови културни и политички рад-ници имају да се боре да загоспо- даре културним и политичким по-љем, али не кас претставници Со-кола веК само као шегови гојени-цн, а иначе као претставници и из-данци народа. * Да би загосподарио политиком и културом, односно да би у ши-ма преовладао ссколски дух, Со-ко мора систематски спремати по-литичке и културне раднике и на-стојати да их што више избаци из своје средине. Он их може врбо-вати, обзиром на наше прилике, искључиво међу школованим нара-штајем и чланством. Зато у Соко треба привући што више средљо-школаца и свеучилиштараца, као и што више век школованих инте-лектуалаца. Соко веК има велики број ин-телектуалаца. Колико је Соко ура-дио да их одгоји за политичке и културне раднике? Колико Соко може дати садржине, идеолошке хране, једном интелектуалцу? С тим треба прво рашчистити, па по-Ки у борбу за шихово придоби-јање. Соколску националну и култур-ну .идеологију треба дићи на виси-ну с које ће импонирати и нај-спрсмнијем интелектуалцу и која Кс га својом импозантношћу осва-јати. Дакле, треба повести борбу за разраду националне и култур-н« идеологије и шнхово дизаше на висину наших крајљих идеала. Првенство се мора дати ра-зради националне и културне иде-ологије* њиховом узвишељу дале-ко изнад наше учмале средине, оне морају бити учињене светле и блцставе. За почетак борбе на то-ме првом послу потребно је дати једну Националну читанку у ко-јој ће се изложити осиовне идеје националне и културне идеологије. Она има да буде готова у 1940 год. Само је треба саставити су-радњом што вс.ћег броја Сокола. Ја сам узео на себе да дам први нацрт и у идућем чланку већ ћу почети са њим. Р. Павић Ispred izaslanstva Narodnog Veča SHS, pretsednik Dr. A. Pavelič, lita Zakliučak Nar. Veča o ujedinienju, 11X11 1918. Smrt admirala Geprata 22 novembra poginuo je u Parizu francuski viceadmiral, A. Geprat, je-dan od najzaslužnijih i najboljih. prijatelja našega naroda. Geprat je roden g. 1856 u Gravilu,-kao sin pomorskog kapetana, a za vreme svetskog rata istakao se kao jedan od najboljih pomorskih stratega i najodlučnijih komandanata. Bio je zapovednik francuske flote u Dar-danelama od 1914 do 1918, a za svoje junačko držanje dobio je mnogo-brojna priznanja i odličja. Kad su nakon albanske golgote naši vojnici morali, iznemogli, da se sklone u Bi-zertu, admiral Geprat im je bio i otac i majka, pomažuči ih na svakom koraku i iskazujuči svote udivljenje prema njihovem, junaštvu. Pod o-činskom brigom admirala Geprata naši vojnici su se brzo oporavili, tako da su bili u stanju da podu na solunski front i da se pobedonosno vrate u oslobodenu otadžbinu. Malo koji komandant savezničkih vojska, iz vremena velikog rata, ostao je u tako zahvalnoj uspomeni kod naših ratnika, kao admiral Geprat, tako da se njegova poseta Beogradu i Jugoslaviji, g. 1931, pretvorila u veličan-stvenu manifestaciju zanvalnosti q-vom retkom prijatelju. Jugosloven-ski narod će admiralu Gepratu saču-vati u svojim srcima najdublju za-hvalnost ! Pomen br. Stevanu Žakull U subotu, 18 novembra, održan je šestmesečni pomen našem nepreža-Ijenom bratu, Stevanu Žakuli, u crkvi Sv. Nikole, na Novom groblju. Pomen je priredila porodica pokojnikova. čiji svi članovi su bili na pomenu prisutni, kao i mnogobrojni prijatelji i poštovaoci brata 2akule. Sa Strane Saveza Sokola K. J. prisustvovali su brada Arh. M,- Smiljanič, Dr. M. Dragič i V. Todorovič, te veči broj činovnika S^vezne kancelarije. U ime Sokola iz Sarajeva prisustvovao je brat Jovan Petrovič, a u ime Sokola iz Mostara brat M. Jelačič. naj vežbajo redne vaje. V nedeljo 17. maja naj se zbere župni troben-taški zbor pred Prešernovim spomenikom radi skupne vaje. Sokol H naj predloži pravočasno proračun in načrt telovadišča za župni zlet 12. julija. Tako, vidimo vse v najlepšem teku brez najmanjše slutnje bližajoče se katastrofe. , Vendar je bilo malo tega, kar je ta seja pripravljala, res izvršenega. Dober mesec nato so se začeli kazati prvi znaki bližajočih se grozot svetovne vojne. Sokolstvo, kot izrazito slovanska, posebno pa še srbofilska organizacija, je moralo prenehati z delom. Po sokolskih lokalih so se’ vršile policijske preiskave. Nekaj bratov so zaprli nekaj konfinirali, večina pa so odšli na vojno, kjer so prej ali slej našli izhoda iz borb, ki jim niso bile pri srcu. Z ustanovitvijo dobrovoljske divizije, nekateri pa že prej, so pa obrnili orožje, in orožjem v roki ustanavljali današnjo, Jugoslavijo, ki naj bi bila srečem dom vseh Jugoslovanov. Po končani svetovni vojni v jeseni l'eta 1918 je pa sokolsko delo zopet oživelo ter se s podvojeni silo nadaljevalo tam, kjer ga je zaustavila vojna vihra. Brat Dr. Pestotnik, ki je bi' že tekom februarja leta 1914. izvoljen za župnega starešino v župi Ljubljana I, je sklical prvo sejo na dan 25. januarja 1919. leta. Prvi odstavek ' sejnega zapisnika se glasi: »Brat starosta pozdravi navzoče in se ozre na dolgo dobo štirih let, ko je bila župa primorana popolnoma ustaviti svoje delovanje in poživlja brate na vstrajno delo v bodočnosti v svobodni naši državi.« Na drugi seji je bilo v župo Ljubljana I sprejeto novoustanovljeno društvo v Polju pri Ljubljani. Sledil je 27. aprila 1919. prvi župni občni zbor. V otvoritvenem govoru je br. Dr. Fettich, kot namestnik odsotnega br. staroste, u-gotovi! sklepčnost. Nato se je spominjal številnih bratov, ki jih je tekom svetovne vojne ugrabila kruta smrt, med njimi tudi brata župnega podnačelnika. Navdušeno je pozdravil brate, ki so se borili za ujedinjenje našega naroda, brate legionarje, zlasti pa župnega načelnika brata Staneta Vidmarja. Opozarjal je da naloge Sokolstva še niso končane, ker ječi še najboljši dpi našega naroda pod tujim jarmom. Občni zbor je sklenil, da naj bo prvi župni zlet v narodno-ogroženem Kočevju. Župna uprava se ni dosti spremenila, le za predsednika izobraževalnega odseka je bil izvoljen br. Dr. Matija Ambrožič. Nekoliko kasneje, pa zato s še večjim elanonr, je nastopila sokolska župa' Ljubljana. Prvo sejo župnega predsedstva je vodil br. Dr. Fuchs. Povdarjal je; da morajo bratje posvetiti vse svoje moči sokolski ideji, Če hočemo popraviti zamujeno. 8. junija vršila seja župnega predsedstva, ki je'na dnevnem redu imela, kot referat: Ustanovitev sokolskega save-Z4 SHS. Iz zapisnika te seje je. razvidno, da so klice današnje ogromne sokolske organizacije v Jugoslaviji, pognale v skromnih prostorih slovenskega Narodnega doma v Ljubljani. Na drugi seji 24. maja je že poročal br. Dr. Fuchs o sokolski slavnostih v Novem Sadu. Na tretji seji je zanimivo poročilo br. staroste, da je po odredbi ministra Davidoviča agitacija proti Sokolstvu prepovedana. Tako vidimc, kako so se razmere polagoma normalizirale. Sokolstvo je bilo za delo pripravljeno, le priman-kovalo je pripravnih telovadnic. Zato so se posluževale edinice za enkrat šolskih telovadnic, ki so pa bile v večini slučajev premajhne. Vendar je Sokolstvo v nacionalni državi prišlo do polnega razmaha svojih sil. Nič-več niso oblasti zadrževale šolske mladine od sokolske telovadbe. Ustanavljati so se začela društva za zgradbo sokolskih domov, ki naj bi oskrbela naš pokret s telovadnicami in ostalimi prostori, ki so za razvoj sokolskih društev absolutno' potrebni. V vabilu za sejo župnega odbora na dan 23. novembra je tretja točka, ki se glasi: likvidacija župe ter ustanovitev ene župe za Ljubljano in okolico. Pred samo sejo župne uprave se jp vršila seja vseh treh ljubljanskih sokolskih društev, ki so se izrekla proti združitvi obeh žup. Na seji župne uprave je poročal br. Dr. Fuchs,-da je sklep sokolskega sabora v Novem Sadu, po kojćm sme biti načeloma v vsakem kraju le eno društvo in ena župa. Proti združitvi je bila tudi župa Ljubljana 1, ki je že poslala sa-vezu predlog za razmejitev obeh žup. Kljub vsemu temu je bil sprejet pred-,log br. Dr. Viktorja Murnika, načelnika župe, za združitev obeh žup. Do združitve pa vseeno ni prišlo. Zensko vprašanje je bilo rešeno dokončno pozitivno in so članice stopile enakopravno ob stran članov v st kolslce vrste. Zupa Ljubljana I je že leta 1920. na občnem zboru izvolila župno načelnico s. Anuško Cigojevo v župno starešinstvo. 2upa Ljubljana je dobila naslednjega leta načelnico s. Minko Govekarjevo. Obe župi sta imeli vsako leto svoj župni zlet. Le leta 1922, kp se je vršil v Ljubljani impozantni I. jugoslov. vse-sokolski zlet, sta imeli obe župi skupen javni nastop. Tri leta nato, pa so razipere končno vendar tako daleč dozorele, da sta s.;, župi združili. S tem je-bila uresničena dolgogetna želja članstva, kakor tudi Saveza. Obe skupščini sta sklenili fuzijo in takoj nato.se je vr-šjl občni zbor sedanje sokolske župe Ljubljana. Bilo je to lo. februarja 1925. V skupno župo sta prešli obe župi s sledečim številom društev in članstva: Župa Ljubljana I: 22 društev, 4 od-•seki in 4.026 članstva. Župa Ljubljana: 15 društev in 2.374 članstva. Nova župa je imela torej 41 edinlc, s 6.400 članstva. Za starešino je bil iirvoljen br. Dr. Viljem Krejči, za njegove namestnike pa: br. Bogomil Kajzelj in Veri Švajgar. Za načelnika je bil izvoljen br. Rudolf Riška. Župni občni zbor je med drugim tudi odločil, da se proglaša za ustanovni datum župe 26. september leta 1906. to je dan, ko se je vršila ustanovna glavna skupščina sokolske župe Ljubljana I, in je torej letos tridesetletnica župnega obstoja. Delo v enotni župi je potekalo povsem normalno, razen manjših Irenj, do leta. 1929., ko nas je zatekel zakon o osnovanju Sokola Kraljevine Jugoslavije, z dne 5. decembra. Dne 8 decembra je bila izredna seja župne uprave, ki je formalno sklenila, da tudi naša župa vstopi v novi Savez ' Sokola Kraljevine Jugoslavije. Po tem zakonu je bila imenovana župna, ц-prava z bratom Dr. Pipenbacherjem, kot starešino. Za načelnika je bil imenovan br. Lojze Vrhove, za načelnico sestra Adela Mužinova in za pro-svetarja br. ing. Lado Bevc. Od ted?j župa ni doživela posebnih izpr^memb. Poleg uspešnega delovanja doma, se je udeležila v lepem število zleta v Prago leta 1932, in lanskega leta. Leta 1935. in letos pa je s svojim številnim in strumnim nastopom žela priznanje v Sofiji. Danes fcteje 68 edlnic t.J. 50 društev in 18 tet; — 8.516 članstva, 2.015 naraščaja in 3.11Q dece; — skupaj 1Ž.641 pripadnikov. Tako izpolnuje vse pogoje za uspešno delo v bodočnosti. Lojze Merčun Na pravom sokolskom putu Nekoliko iskrenih reči o sokolskom kulturnom jugoslovenstvu Mnogima če se učiniti da je danas nepotrebno govoriti o pitanju nacionalne svesti u našem Sokolstvu, jed-no stoga što smo mi sokoli uvek nacionalno dobro izgradeni, a drugo što je danas u vezi sa stvorenom banovinom Hrvatskom načinjen i tako prelom u našoj nacionalnoj o-rijentaciji. No baš zato potrebno je da kažemo nekoliko iskrenih reči. Poslednjih godina mnogo i premnogo su se u nas upotrebljavale reči »Jugosloven — Jugoslaven« odnosno »jugoslovenski — jugoslavenski«; te reči su se naročito mnogo upotrebljavale za obeležavanje stava tolikih naših znanih i neznanih političara. No s tim u vezi mnogi su se sokoli nala-zili u čudu pitajuči se: otkuda najed-nom tolik broj najširih nacionalnih ori-jentacija u nas, kad se zna iz istorijc našega posleratnog društva da su se naši individualiteti sa sve tri Strane i te kako opirali takvim orijentacijama ranije, i da su sokoli nailazili, u svoje vreme, na znatne prepreke u njima? Sokoli su to najbolje osetili u ranijem sporom, ma da opet sigurnom napredovanju svoga pokreta. Tada je tre-balo uložiti mnogo truda, izvesti mnogo javnih vežbi i sletova, pokazati mnogo discipline kroz sokolanu, so-kolsku štampu i široku javnost jugo-slovenskog društva, — da bi se naj-zad broj našega članstva povečao une-koliko, retko kad u srazmeru s učinje-nim plemenitim naporima. Takvo ranije sporo umnožavanje našeg članstva bilo je sasvim prirodno, jer nikada zdrave nove orijentacije nisu osvajale duše na brzu ruku. U jednom krugu jugoslovenskih in-telektualaca u Beogradu, — da se na-oko časom udaljimo od teme, — neki dan povela se reč, ko če znati več koji puta, o jugoslovenstvu, dakle o široj i širokoj nacionalnoj orijentaciji. Tom prilikom jedan stari i uvek bodri soko reči če: »Svi su Srbi za ju-goslovenstvo, a Hrvati nisu. Treba nastojati da i svi Hrvati budu za ju-goslovenstvo, kao što su več sada svi Srbi.« Sabesednici starog sokola odgovorili su mu da se on vara, da i kod Srba ima neprosvečenih i »frankova-ca«, da i Srba ima, kao i Hrvata, koji ne misle jugoslovenski, nego koji pod formalnim jogoslovenstvom u stvari kriju jedan uži nacionalizam, čak katkad takav koji je suprotan Hr-vatima .... Niti sam se tamo umešao u tu ra-spravu, niti ču ovde, nego hocu pome-nutim primerima da kažem jed no ovo: da se Sokolstvo nikada ne treba da hvata za reči; da njegov nacionalni put ni je na rečima, verbalističan, nego da njegov nacionalni put uvek vodi kroz duboka stvarna osečanja naše povezanosti, sloge, bratstva, solidarnosti, zajedništva, jedinstva, — kako god dakle nazvali ta naša zajednička duboka stvarna osečanja. Ta osečanja nikom od nas nisu data rodenjem, tim što smo Srbi, ili Hrvati, ili Slovenci, več su ta osečanja proizvod našeg vaspitanja, i to vaspitanja i samo-vaspitanja kroz godine i godine, od onog trenutka kad se u našoj svesti prvi put rodila široka nacionalna mi-sao, pa sve do kraja našeg delovanja i postojanja. Jugoslovenska nacional-ha svest, koju je naše Sokolstvo briž-ljivo i savesno negovalo kroz mučne godine našeg narodnog saživljavanja, nije bilo jeftina vašarska roba koja se mogla kupiti i prodati budzašto, nego je ona bila proizvod jednog du-gog i čestitog napora, jednog plemeni-tog, tankočutnog, čistog unutrašnjeg razvoja, nikad prestalog i nikad dovr-šenog. Svaki Soko — da se vratimo potpu-no u naš zatvoreni sokolski krug — koji je doživeo i koji doživljava pome-nuto javljanje šire nacionalne svesti u sebi, moči če se setiti trenutka u kom su se rodila ta velika stvaralačka osečanja njegova. Največim delom mi smo pripadnici užeg kruga po priredi, kruga srpskog, hrvatskog i slove-načkog, — pre tog osveštenja još užeg kruga zavičajnog i porodičnog; — naše razvijanje uvelo nas je naj-zad u najširi nacionalni krug, jugoslovenski: Kako i na koji način? Zar jednostavnom upotrebom reči »jugoslovenski« za sve naše dotadašnje sadržaje svesti, kako bi rekli psiho-lozi, ili pak u vezi sa proširenjem tih sadržaja? Nema sumnje da ovo po-tonje treba smatrati jedinim pravim sokolskim nacionalnim putem. To zna-či da nema prave jugosWenske nacionalne svesti bez doživljajnog unoše-nja hrvatskih i slovenačkih sadržaja u srpsku svest, i srpskih i slovenačkih sadržaja u hrvatsku, i srpskih i hrvatskih u slovenačku svest. Poslednja rečenica može se kome učiniti kao nekakav verbalizam, u nas toliko odomačen, kao neko nadmeta-nje rečima, ali zaista nije tako: ona obeležava samo nuždan i prirodan put svake dobro razvijane i razvijene ju-goslovenske svesti. Polazeči od prirodne osnovice užih osečanja, užeg kruga naših misli, ponosa i ljubavi, mi smo ranije priredi-vali večeri koje su u našim sokolsk m priredbama imale zadatak da proši-ruju i produbljuju nacionalnu svest na- ________________________cr____________ šega članstva sadržajima drugih plemena i pokrajina. Poznato je piscu ovih redaka, a sigurno i mnogim či-taocima ovih izlaganja, da smo pri-redivali južnosrbijanske, bunjevačke i druge večeri, južnoslovenske i sve-slovenske. Pre nekih dvanaest godina, u vezi s mišlju koju potkrepljuje-mo, održano je u sed štu jedne sokolske župe jedno predavanje kom je bio zadatak i koje je iznelo, iduči iz pokrajine u pokrajinu, kroz naše književno izražavanje, sve ono što je bilo karakteristično za pojedini kraj, što je pretstavljalo vrednu sadržinu kra-jeva. Radeči tako, tu i na drugim mestima, mi smo vršili jedan plemenit i uzvišen posao, osnovan na nor-malnoj psihologiji našeg sveta i kulturno vredan. Na taj način mi smo osveštavali naše članstvo, medusob-no ga upoznavali s jednog na drugi kraj Jugoslavije, moralno i ideološki ga učvrščivali, razvijajuči taKo pri-rodnim putem jedan čestit i kulturan patriotizam. Sav taj plemeniti posao bio je nošen idejom- da takav rad učvrščuje našu državu, snaži naš narod, a Sokolstvu stvara vrednosti koje če morati da poštuje svako, pa i svaki načelni protivnik naš, ako je pošten i konstruktivan. Iz svih tih razloga, ako se časom vratimo na uvodne konstatacije, vi-dečemo da nije tačna ona tvrdnja o jugoslovenstvu svih Srba u izlože-nem smislu reči, kao ni pomisao o suvišnosti rada na pravom, kulturnom jugoslovenstvu u sokolskim re-dovima i van njih- Sokolstvo ne treba oslanjati na verbalizam, na reči, nego na stvaranje osnovanih nacionalnih osečanja. Mi ne možemo sma-tiati dobrim jugoslovenstvom ono osečanje koje je netolerantno prema izvesnim delovima našeg naroda i zemlje, a tolerantno u isto vreme prema zlehudim razgovorima o ko-jekakvim amputacijama, jer nas baš poslednja »tolerancija« upučuje na baš ta osečanja, na to da se pod širokim okvirom imena krije antiju-goslovensko osečanje. Jugoslovensko osečanje, razvijeno na osnovi dubo-kog doživljajnog poznavanja dana-šnjeg i istorijskog stanja celokupnog našeg naroda, Srba, Hrvata i Slove-naca, u pogledu državne celine, našeg narodnog zajedništva, kao i u pogledu zajedničkih nacionalnih ideala, uvek, u svim prilikama, pod svim režimima, u centralizmu i federalizmu, u 33 oblasti, u 9 banovina s upravom grada Beograda, sa banovinama kraj banovine Hrvatske, i u svakom drugom unutrašnjem urede-nju Jugoslavije, — naše kraljevine i domovine, — ima da ostane jedno i isto. Samo tada ono če biti dostojno da se nazove jugoslovenskim oseča-njem, i kao takvo postane nacional- Nedelja sokolske štampe Nedelja propagande sokolske štampe, koja se u svim bratskim jedinicama več nekoliko godina redovno održava, i ove godine če se održati od 10 do 17 decembra. S toga Savezni prosvetni odbor poziva sve bratske župske i društvene izvestioce za sokolsku štampu, da tu nedelju posvete propagiranju svih sokolskih li-stova i časopisa. Prema svojim prilikama nedelju propagande treba izvesti što svestranije. Treba, po mogučno-sti angažovati lokalnu štampu da piše u svojim listovima o značaju sokolske štampe, da bi se gradanstvo pripremilo za sa-mu nedelju sokolske štampe. U nedelju 10 decembra o. g. treba održati predavanje u svima sokolskim jedinicama, koje je o-bavezno za sve članstvo, i na koje treba pozvati što više prijatelja Sokolstva i ostalo gradanstvo. Time bi se otvorila nedelja propagande sokolske štampe. Treba zatim prirediti jednu izložbu u najpodesnijem lokalu, kojom če se istači značaj sokolske misli i sokolske štampe. Isto tako izložiti one listove ili časopise, koji su povoljno pisali o sokolskim listovima ili časopisima. — U knjižarama treba takode na vidno mesto istači sve postoječc sokolske listove, časopise i knjige. Sakupljanje pretplatnika je od največe važnosti! Angažovati ljude od poverenj? i autoriteta, da ličnom aktivnoš-ču skupe što veči broj pretplatnika, ma na koji sokolski list ili časopis. Pretplatnici neka budu, ne sa- mo Sokoli, več i drugi gradani, kao i razne ustanove (čitaonice, škole, biblioteke, kafane itd.); Pronači naročito sposobne i u-mešne pripadnike Sokolstva (u-koliko to več nije učinjeno), te ih pripremiti da kao poverenici prikupe svu dugovanu pretplatu za listove i časopise sokolske, a kojima bi se dalo 10—30% od ubrane sume; Treba nastojati i na sakuplja-nju dobrovoljnih priloga za sokolsku štampu. Propagandu treba voditi i u u-žem krugu. Naročito spremiti i uputiti ljude, da u svojoj sredini vatreno propagiraju sokolsku štampu. Konačno treba pridobiti izvestan broj ljudi, koji če da oglašuju u sokolskim listovima i časopisima, svoje poslove i drugo. * Mole se brača župski i društveni izvestioci za sokolsku štampu, da uz saradnju i potporu svili ostalih župskih,društvenih i četnih funkcionera, ulože sve sile da se što uspešnije izvede Nedelja sokolske štampe, da se sakupi što veči broj pretplatnika i što bolje ubere dugujuča pretplati na saveznu sokolsku štampu. Savezna sokolska štampa je svojina svakog od nas, i zato ni jedan svesni član Sokola ne sme da bude bez nje. Svakog svog imučnijeg prijatelja ili poznani-ka treba da pret plati na n ju i da traži da je prima svaka naša društvena čitaonica, svaka javna u-stanova kao i veča kafana, kako bi se novo orgnizovani savezni listovi več u početku što uspešnije plasirali. Bole te, — dragi brate, — i ogorčavaju te napadaji na Sokolstvo? L juti te mržnja na jugoslovenstvo, sa Strane naših protivnika? Kako da odgovoriš na njih, — zar grdnjama i nasiljem, kao što to čine oni; ili pak slahošču i odricanjem od svojih ideala? Ni jednim, ni drugim, — več time što če svaki Soko i svaki Jugosloven širiti naš »Sokolski Glasnik«, koji je borbu za jugoslovenstvo uzeo za svoj glavni cilj! Najbolji, dakle, odgovor treba da bude: Nači bar jednog novog pretplatnika, a sam odmah uplatiti pretplatu za čitavu godinu (50 di-nara) ili bar za pola godine (25 dinara). nom osnovom naše sokolske svesti. Zatvarajuči otvoreni krug pitanja, utvrdičemo da če nam naše stvarno i istinsko osečanje celine i svih njenih vrednosti dati najzad pravo da se nazovemo i zajedničkim imenom, iz čega izlazi da to ime pre svega treba shvatiti kao naš stalan nacio-nalno-kulturni zadatak, Zato, koliko vredi za druge, vredi vrh sviju za sokole da Jugoslavija nije data, več zadata. Dr. Ilija Mamuzič Из великих дана Росвећено господину Сте-вану М. Радовановићу, ге-нералу у пенз. Кроз отворен прозор купе-а дру-re класе прскају крупне кишне Kanu из мутног јесењег неба, док бескрајно монотоно, певају челич-ни точкови једноличну песму уз-витланог кретања кроз пусти дан. Полубудни сањамо. Нејасне сли-ке сећања и раскал>ани предели што се кроз вагонски прозор нази-ру у иагли испарења, мешају се и стварају чудне представе које су тако честе код далеких путника: магловите успомене као да су се догађале у овом или оном пределу, иако их можда по први пут види-мо у животу. Препознајемо овај или онај шумарак, ливаду, брежу-л>ак. Били смо на њима са овим или оним и изиишљени лик, неја-сан и неодређен, везујемо за неки давно заборављени догађај. Полу-будна свест, за све време, протег-нуто у недоглед, мучи нас тим ви-зијама с границе реалности и фан-тазије. Ситне капл>ице освежавају нрша тмурна лнца. Дим цигарета лагано се извлачи кроз прозоре. Ми се бу-димо, јутро је давно одмакло. Су-коњави докторанд Никола, проте- же руке, гласно зева и уздише: — Досадно! Дугачки Миша, студент друге године, увукавши врат у ра-мена, с рукама угураним у џепове, удобно уваљен у седишту, зури у једну тачку пред собом. Једини филозоф Драган, младић необичне корпулентности као да не oceha те-гобу стешњености; увијен у сво) огртач, приклонивши главу прозо-ру, пева у ритму захукталих точко-ва неки страсни мађарски шлагер. Миша је видно нервозан. Тврда бора физичког трпљеша урезала се око његових танких, нервозних у-сана, док му се увели образи час no час преливају руменилом или бо-лесним бледилом. Његове ситне, зеленкасте очи сувише тупо остају везане за једну тачку. Миша иас узбукује: знамо шта му недостаје... али, како да ra разонодимо? — Наједнои, преко н>еговог снтног лица прелети зна-чајан осмех. Понесен мишљу којаје у њему планула, са жестином у гласу, он прети: — Ако на првој станици ни једна жена не уђе у наш купе, — преки-нућу пут! Ово се не може издржа-ти... С вама само ићи на пут... Бесмислица! Ви... ви сте дрвењаци једни! И — баксузи! Да! Нико и не завири код нас. Рецимо једна мама с ћерком... с две ћерке бар! — ка-ко вам је воља, — само човек да не гледа та ваша отомбољена, ки-села лица... Ми се сиешимо, идеја није рђава. Због дужине пута, тако, а и Миша је досадан; млад је, лепушкаст. Ми бисмо да га разонодимо... Одједном челични точкови почи-н»у да запомажу, цвиле, пиште: предграђе велике станице већ је пролетело заједно са човеком који усправно држи црвени барјачић. Још који минут и воа се брекћући зауставља. — Наши погледи су у-прти у Мишу. Светина нагло, по-чиње да се тиска под прозорииа. Кофери трескају; псовке одјекују. Миша се сав претворио у ишчеки-вање. У једном тренутку када се под нашии прозором зачуо жен-ски разговор, начинивши театралаи гест, он се са седишта сручи на под, па клечући, као у екстази мо-литве, гласно завапи: — О жене, љубим вас све жене, до.. ђи.. тееее... Ми се грохотом смејемо. Духовит је и пуст. Хватамо ra за склопл>ене руке, за рамена, за ноге, и бацамо на седиште. Он се отнма, а воз ла-гано одмиче оставл,ајуКи за собом густе облаке загушливог дима. Ри-там точкова све се више уједначу-је. Миша се зајапури, мрзовол>ан, усправља, расејано брише прашину с колена, дотерује косу. Као на команду, палимо цигаре-те. Воз јури. Истовремено, скоро неопажено, врата нашег купе-а Mama се једна груба рука, неспретно раствара крила, и човек у сељач-ком оделу, педесетих година, седа до Мише. Као да читам мисли мојих при-јател.а: — „Е, ти чича, тако иски-сао и каљав, ниси за другу класу. Ти си братац мој, погрешио!” Чо-век вади марамицу, брише мокро лице, снокојно вади своје наочаре са једним напола пукнутим стакле-том, брише и њих и ставља доста ниско на нос. Ми га радознало по-сматрамо. У души се радујемо чи-чиној забуни кад дође кондуктер: сплешКе се, а кондуктер he бити љут; можда he ra и за мишицу зграбити ако се буде опирао. По-чињемо као да ra сажал>евамо, али не баш много: догађај ипак — није за сажаљевање... Миша се нер-возно одмиче. Подругл.ивим тоном он пита: — Јесте ли ви народни посланик? — Нисам! ул>удно одговори чо-век. Уто, кондуктер провукао главу кроз врата, бацио поглед по целом купеу и задржао ra на чичи Миша се пакосно смеши: „Кад нису ушле две Иерке — нећеш о- стати ту ни ти чича!" — као да је хтео pehu. Кондуктер значајно клима гл«-вом на показану чичину легитима-цију црних, малих корица и златног грба изнад урезаних мачева у аве-зди. Ми нехотице загледасмо у те ко-рице. Много су говориле.. Човек који их је имао — имао је наше највише одликовање. Уозбил>исмо се. Миша се некако незгодно про-мешкољи, мало се примаче чичи. Мрзовоља ra пролазила. — Ви сте носилац овог одликова-н>а?! — рекао и прстом показао на амблем урезан на корицама. По-штовање при том, вејало је нескри-вено, у свакој његовој речи. — Да! — рекао чича и подигао бачене, изгужване новине на поду. Задубио се у њих. — Причајте нам стари. На вашеи лицу су сами ожил.ци. Ви сте ра-н.авани! — некако мукло отималв се Мишн све нова и нова питан,*, а глас му био озбил.ан, молбен. Као на команду., отворили смо кутије и понудили чичу цигарета-ма. Човек с легитимацијом благо нас одбио расејано смешећи се. За-гледао се негде у даљину. Некакво чудно расположење треперило је у нашим душама док смо ншчекива-ли да чича почне. Но он се нећкао, бранно. Успомене пак, све га вмш« Jugoslovenski študenti, — u borbu! Izbori u Udruženju pravnika i U-druženju agronoma na zagrebačkom Sveučilišlu izneli su na javnost ža-losne činjenice, kojima je potrebno olvoreno pogledati u oči. Udruženi frankovci i klerikalci pokazali su se na tim izborima kao relativno naj-jača grupa, dok se jugoslovenski o-rijentisani študenti nisu uopite afir-misali na njima. Pobeda frankovaca i klerikalaca nije nikako apsolutna, u toliko ma-nje što su u sumarskom udruženju bili tučeni, sa velikom večinom, ali ona ima svoj koren u mnogim i vi-šestranim greikama i krivicama, a ponajviše u atmosferi u kojoj ti študenti žive i odgajaju se. Frankovci, koji su se rodili i živeli, kao eksponenti Beča i Pešte, izgubili su bili potpuno svaki uticaj u hrvatskoj o-mladini, čim je omladina uvidela da je njihov radikalizam papirnat, a da su im stvarni ciljevi reakcionarni. Za vreme rata, dok je iza frankovaca i klerikalaca stajala čitava austrijska vojna snaga, i dok su bili proteži-rani od Beča i od Pešte, nisu oni uspeli da imaju ijednog omladinca za sebe, dok se naprotiv sva hrvat-ska omladina svrstala u jugosloven-ske revolucionarne i borbene redove, ili u t. zv- Mladohrvate, koji su za-jedno sa naprednim Starčevičanci-ma, prepovedali odlučnu borbu pro-tiv Austrije i tražili ujedinjenje sa Srbima i Slovencima u jednu dr-žavu. Ako je, dakle, u vremenu od 1908 do 1918, — a i pre toga, — 99e/o hrvatske omladine pripadalo razli-čitim pokretima, kojima je cilj bio stvaranje jugoslovenske države, te borba protiv reakcije i klerikalizma; i ako je u tom vremenu čitava ta kompaktna masa hrvatskih studenala bal frankovltinu i klenkalizam smatrala kao največe zlo za Hrvate, '— a o tome se svatko može uveriti, ko makar i letimično pročita študentske listove i časopise iz tih vremena, — može li onda, ma i za čas da se poveruje da su frankovština i klerikalizam elementi, koji su u krvi hrvatskog omladinca i koji bi pret-stavljali nešto trajno, po čemu bi se moglo misliti, da je krvatska omladina za uvek izgubljena za ^vaku na-prednu i demokratsku misao, kao i za jugoslovenstvo? Jasno je, da o tome ne može biti ni reči. Omladina je po prirodi svojo) sklona napretku i dobru, ali je sklona i romantičnem radikalizmu. Oni političari i politikanti, kojima je bilo povereno vočstvo državne po- litike, nakon oslobodenja i ujedinje-nja, ne samo što nisu pokazali ni najmanje razumevanja za sklonosti omladine, ni smisla da te sklonosti navedu na pozitivan stvaralački rad, več su se naprotiv ponašali tako, kao da za rad u omladini postoje samo dve metode, — delenje zobi i pro-težiranje štrebera, ili pak bezobzi-ran bič za sve one koji misle svo-jom glavom! Falange jugoslovenskih omladinaca, koje su bile još pune borbenog oduševljenja, donetog iz austrijskih tamnica, sa bojnih poljana, i sa burnih demonstracija za vreme rata, bile su najednom postavljene pred alternativa, — da udu a sluzbu pojedinih klika i partija, ili da se oglase za nepouzdane, pa čak i protudržavne! Niko nije imao toliko psihološkog smisla, da shvati, da sav taj revolucionarni zanos nije u stanju da se povije prema željama vla-stodržaca, več da mu treba dati nove i pozitivne, ali zato slobodoumne i nezavisne hrane, kojim če se upu-titi na dobro naroda i otadžbine. Naprotiv, zanosni omladinci imali su prilike, iz dana u dan da gledaju, kako dojučerašnji njihovi protivnici i austrijski konfidenti dolaze u položaj da ih ponovo gone, zato što su umeli da se dodvore vlastodršci-ma, dok su naprotiv oni hteli da sačuvaju svoju nezavisnost i prema novim režimima, u svojoj sopstvenoj državi. Nema, dakle, ni govora o tome, da je hrvatska omladina, koja je de-cenijama bila sva jugoslovenska i napredna, od prirode teakcionarna, frankovačka i klerikalna, te da bi od prirode mogla da služi tudinskim interesima raznih »Gota«, rasista i td. Ako ona danas izgleda takva, to je zato što su i nju zaveli krivi iz-gledi: Dok su se markom jugoslo-venstva i demokratije prikrivala nasilja i interesi samozvanih »voda«, dotle su dojučerašnji sluge Beča i najcrniji reakcionarci, izrabili situa-ciju, pa su se, poduprti ispod žita od tih istih »voda«, prikazivali kao prvoborci radikalnog hrvatskog slo-bodarstva. Zato se ne sme nikako uzeti, da je »hrvatska omladina izgubljena«, niti tu omladinu prepustiti mračnim ciljevima raznih Buča, Šimraka i Bu-daka. Naprotiv, — medu hrvatskom, jednako kao i medu srpskom i slo-vcnačkom omladinom treba preduze-ti preporod slobodarskog, naprednog i demokratskog jugoslovenstva, borbenog i nezavisnog, kakvo je u svojim osnovama ono uvek bilo i ka- kav treba da je svaki omladinski po-kret. Danas je vreme kao nikada prikladno za to- Biti Jugosloven i ostati Jugosloven, danas znači bili vitez bez straha i mane, kao šlo je to zna-čilo i pod Austrijom. Znači biti borben i spreman na žrtve. Znači biti napredan i nezavisan. Dakle sve — kao stvoreno za omladinu! Treba samo početi! Protivn:ci se več dele na sto frakcija i otimlju se o beneficije. Oni koji se najgrlatije deru o »slobodi«, glorifikuju najre-akcionarnije režime i uništavače malih naroda. Itd. U taj haos treba nastupiti smišljenim, trezvenim i ni prema kome neprijateljskim jugoslo-venstvom, ali odlučnim i borbenim. To jugoslovenstvo treba da je sinonim konstruktivnosti! I uspeh je osiguran! Za ovaj put može se opravdati apstinencija jugoslovenskih studena-ta naletom protivničkog terora i pri-biranjem snaga. Ali dalje ne! Jugo-slovenski, nacionalni, napredni i slo-bodarski študenti, treba da pfeđu u zvu aktivnost, u Zagrebu, kao i u Beogradu i Ljubljani. Da se afirmi-šu svuda i u svakoj prilici, a u tome treba da im naročite prednjače študenti Sokoli, Na posao, dakle. i pobeda če biti ista, kao i g. 1918! Samarićanski tečaj beograd-skih sokolica Načelništvo saveza i župe Beograd, u saradnji sa Oblasnim odborom Crvenog krsta, organizovalo je I sa-maričanski tečaj za članice i starije naraštajke beogradskih društava. Tečaj se održavao u prostorijama Saveza, a vodila ga je g-da Dr. Zagorka Ristič, delegirana od Oblasnog odbora Crvenog krsta, uz pomoč sestre Živke Melentijevič. Praktičan rad vr- šile su sestre u ambulanti Okružnog ureda pod nadzorom i vodstvom g. Dra Vlajka Duroviča koji je održao i nekoliko predavanja. Upisanih je bilo 69, ali je jedan deo edustao od daljneg pohadanja odmah nakon prvih praktičnih vežbi, jer su videle da neče modi vršiti oyu tešku dužnost. Ispiti su održani 19 novembra u prisustvu zam. starešine brata Smilja-nida, načelnice sestre Skalar i zam. starešine župe brata Vučkoviča. Komisiji je predsedavao pretsednik 0-blasnog odbora Crvenog krsta g. Dr. Mladenovič, a ispitivala je gda Dr. Ristič. Ispitu je pristupilo 47 sestara. Uspeh tečaja pokazao se na ispitima: 2! sestra položila je sa odličnim, 23 sa vrlo dobrim i 3 sa dobrim uspehom. G.g. predavači trudili su se da spreme naše sestre što je bolje mo-guče, pa je i zanimanje sestara za rad bilo vrlo veliko. Tečaj su završile i položile ispit članice saveznog i župskog načelni-štva, gotovo sve sestre iz stručnog odbora saveza i župe, i veliki broj načelnica beogradskih društava. Po održanim ispitima bila je zajed-nička drugarska večera na kojoj su uzeli učešča pretstavnik Crvenog krsta g. Dr. Mladenovič, zam. starešine saveza brat Smiljanič, zamenik starešine župe brat Ing. Vučkovič, pretsednik saveznog Narodno-odbranbe-nog odbora brat general Maksimovič, vočstvo tečaja i sve sestre. U ime te-čajki govorila je vrlo toplo i lepo sestra Milena Gruborova, ističuči zasluge gde Dr. Rističeve i g. Dr. Durovi-čt za održanje ovog tečaja. Dan ujedinjenja počastite tako, da nadete makar jednog pretplatni-ka za »Sokolski Glasnik«, — najbo lje glasilo našeg ujedinjenja ! Tečajke. nastavnici, izaslanici itd., Sarna/ičanskog tečaja Sokolica Ministar g. J. Tomič u poseti Savezu Sokola K. J. U nedelju, 19 novembra, posetio je, ministar za fizičko vaspitanje naroda, g. Jevrem Tomič, prvi put ot-kad je preuzeo taj resor, Savez Sokola K. J. G. ministar je učin o tu po-setu baš za vreme zasedanja plenuma uprave Saveza, na kojoj su uzeli učešča delegati iz čitave Jugoslavije. G. ministra Tomiča dočekali su za-menici starešine Saveza, brača Dr. Cavrančič i arh. Smiljanič, koji su mu pokazali prostorije Saveza, a zatim se g. ministar zadržao s njima u du-žem razgovoru. G. ministar je zatim ušao u veliku dvoranu Saveza, u kojoj je baš zasedavao plenum Sa-vezne uprave i bio je srdačno pozdravljen od svih prisutnih. Prvi zamenik starešine, brat Dr. V. Belajčič, pozdravio je g. ministra kratkim govorom, ističuči da njegova po-seta Savezu pretstavlja znak intereso-vanja i priznanja za sokolski rad, a sokolsko vočstvo tumači to i kao znak budučeg interesovanja, u ovim teškim danima, u kojima Sokolstvo ulaže sve svoje snage, da se u svom rodoljubi-vom radu afirmira na teritoriji čitave naše države. Sokoli su se, naročito u današnjim sudbonosnim vrememma, posvetili svim silama narodno-od-brambenom radu i unošenju saradnje izmedit svih narodnih delova, pa su puni vere u ispunjenje sokolskih i-deala. Sve što je naš jugoslovenski narod stekao, postigao je putem žr-tava i teških napora, pa to uverenje daje snagu i našoj organizaciji, da bude spremna na nove žrtve i da, ne klone ni pred najtežim preprekama. Starešinstvo Saveza veruje da če g. ministar pokazati uvek dobru volju prema Sokolstvu te da če odgovorni faktori osigurati Sokolstvu ono, na što svaki gradanin ima prava, a to je puna sloboda rada i zakonske zaštite. Ministar g. Tomič je odgovorio, da je svojom posetom zaista hteo da pokaže, kolike simpatije gaji za naše Sokolstvo. Iako ono prolazi kroz isku-šenja, velika sokolska ideologija treba da živi i ona če napredovati! Nasto-jače da Sokolstvu pruži punu moral-nu i materijalnu potporu, jer ono to s pravom zaslužuje. Oni koji su na ovu skupštinu došli možda povredeni, neka veruju da če se sve učiniti da do potpunog reda i zakonitosti dode, te da zavlada bratski mir u čitavom narodu. Moramo svi složno da poredimo, da uspemo u svojim nacionalnim zadacima, a Sokolstvo tu može mnogo da pomogne. Ovu posetu on je učinio po svom najdubljem uverenju, zato što oseča ljubav za Sokolstvo, i 'zato što je pripravan, da ga bratski pomogne u njegovim nastojanjima. мориле, све више давиле. Бсриле се против старчевог егоизма. А када је почео, сталожен и ми-ран, покушавајући свим силама да продуби самог себе, да објасни своју душу, и -r- одбрани своје под-виге, ми смо стали молити да не жури, да не ирелази брзо преко догађаја, хватали у лету сваку ње-гову реч не пуштајући је одмах у свест, жељни да је духовним очи-ма упознамо, да се наситимо ње-ним облицима. Чича Рзде Јевтић. схватајући да пред собом има само варошане, с почетка се затезао, оклевао... а када су ra успомене понеле, када га је снага доживл>аја обухватила свег, његов је глас покаткад дрхтао, очи севале... а речи, као у најлепшој песми, слагале се у симфонију бор-бе, херојских подвига, човекољуб-л>а, праштања и — љубави према тој, кроз вагонски прозор гледаној укаљаној нашој земљи .. • Миша је приметно бледео. У ње-говој души се нешто моћно дога-ћало. Његове усне нервозно се ми-цале, ноге поигравале прсти крши-ли. Сваки час се одмицао и прими-цао, прелазио на суседно седиште да боље загледа у те плаве, питоме очи, те ожнљке, — сведочанства бурних дана; у то обично сељачко одело и расквашене, једноставне опанке. Ми смо само пушили. Купе се иунио густим димсм, тресао као у грозници. станице пролазиле неопа-жено, а поича, лагано, достизала врхунац... .. .Код Торлака били смо опко-љени. Цео батаљон. Излаза није би-ло. Наши су падали као снопље, кошени њиховим митраљезима. Ко-мандант чупао косе: требало се пробити, доспети до наших поло-жаја главног отпора, а оно, — не-пријател>ски обруч све се више сте-зао. У далЈИни се белео наш Бео-град, порушен и поробљен ... Зво-на се нису чула... као да је то био град мртвих! Наш пук је био на Бањици! Требало је известити...... — Немојте журити! — молио је Миша, — причајте све. Ми, ми то треба да знамо! ...Пријавио сам се једног пред-вечерја. Командант ме није ни по-гледао. — А ви? — задихано упитао Миша. ... Желео сам да спасем коман-даита. своје другове, а мени ... ка-ко Бог да. Стао сам мољакати. Ко-мандант ме није пуштао. Изгледало му је то глупо, бесмислено. Пого-тову, када сам му предложио да са својим боибашима (тада сам био поднаредник) исечем жицу на нај-јачем утврђењу, а не у једној ја-рузи где је изгледало најлакше при-вући се. — И ви га нисте послушали? — нргмуклс упитао Миша.. ... Нисам. Непријатељ се тамо надао. Многн су наши тамо пропа-ли. Спуштала се ноћ, мрачна, ripe-тећа. Све је било мирно, само су кишне капи прскале у барицама, а ветар, мразан продирао до костију. У великој даљини јаукао прозебао пас... Језсгито се разлегало његово ко-бно скамукање. Милећи no житком блату и барамз за мном су се о-ирезно вукли моји другови. Сати су пролазили ионоћ одмицала... — Немојте журити! Ми треба све да знамо! — очајно смо скоро у глас завапили. .. .Пушење се настављало. Најо-паснији тренуци лагано су прола-зили. Ја сам обамирао, сваки ми-нут губио свест и сваки нови минут привлачис се све ближе и ближе... Одједном, моје руке су опипале нешто шиљато, оштро ... Испред нас пружали се бројни редови жи-ца. Двадесет људи дало се на по-сао: маказе су нечујно резале, смр-знути прсти лагано одвлачили жи-цу, пролаз био све шири ... Застао стари. погледао нас из-губљеним погледом, опазио нашу забринутост, онда наставио потпу-но мирним Гласом: — Тада сам, као вас ту, видио први пут ледену Смрт. Стајала је са измакнутом о-громном косом, спремна у свој сво-јој неиилости, да почне.. а ја сам чекао ... да севне оштро сечиво .. . и спусти се на наше npenahene главе... Чича нас опет, самилосно погле-дао: његовс замрачено лице, набо-pauo чело, цела његова појава, као да је молила велико праштање . .. Глас му је почео дрхтати, телом пролазили снажни трзаји... Наши мо.тови страхсвито су трпели. ... V: видех страшну смрт где звизну косом: у истои тренутку земља н ваздух јаукнуше од моје бомбе која одлети у непријател,скн ров ... Још један тренутак само, na се ужасан ирасак разлегну још сил-није, још смртоносније: моји дру-гови бацали су своје бомбе... Че-лична коса хитро је севала.. . С наше стране као гром из неба проломио се страшан узвик ура-ааа . .. Цео батаљон појурио је за нама. у слободу ... скривену јутар-1вим свитањем магловитог дана. — А ви? — потресен до дна пи-тао је Миша, — а ви, ви сте били срећпи! — ,1a сам плакао... не од сре-he... иако c.v наши били спасени, а ја здрав и читав... Старчеве се очи црвенеле, као у тешкој болести, а једна суза, задр-жала се на ожиљку испод левог ока. Погледао нас и видео иашу за-буну: ми ra наједном, нисмо више разумели. Уплашио се стога и про-муцао сетним гласом: .. .Плакао сам за људима ... зп неиријатељем. Лежао је око мене као иокошено, тек дозрело класје, разбацано у крстине... у крстове Погледали смо се, неверица и за-буна, играла нам на лицу ... Вели-ка истина о човеку с највишим од-ликовањем лагано се будила у на-шим срцима... Миша се први р>аз-ведравао, дубоко саосећање рађа-ло се на његовом мршавом лицу ... Кондуктер је створио врата и ја-вио да долази та и та станица. пре-лаз за ту и ту пругу Чича се пренуо. Ужурбано ски-нуо наочари, пажљиво их ставио у футролу. Пронашао шубару. За-тим, стао се праштати, а у гласу и оку ocehao се умор. Испратисмо ra до перона, стегосмо му руку, чудно расположени. Освежени вратисмо се у купе. Поред прозора на нашим местима седеле су три даме: по свој прилици иајка и две ћерке. Са осмехом нас погледале, запитале да ли можда не запремају нечије ме-сто и наш одречан одговор, одмах се умириле. Ћерке запалиле цига-рете. Воз лагано кренуо. Миша се повукао у угао. Зами-шљен једнако, он је без одобреља покупио наше капуте, увио се у њих, бацио равнодушан поглед на даме које су угодно ћеретале, на-мрштио се и рекао: — Досадно је! Бранислав Дражић Važno sodnica plenuma uprave jnveza pokola K. J. U subotu, 18 i u nedelju 19 novembra, u prostorijama Saveza Sokola u Beogradu, održana je sednica plenuma uprave Saveza Sokola K. J., na kojoj je uzelo učešča čitavo Starešinstvo i brojni delegati svih župa iz či-tave zemlje. Pošto je dnevni red sed-nice bio obiman i vrlo važan, naročito u današnjim ozbiljnim vremeni-ma, to je interes za ovu sednicu bio neobično velik, a debata se povela svestrana. U njoj su učestvovali gotovo svi članovi Savezne uprave, tako da je zasedanje trajalo u subotu celo posle podne do ponoči, i zatim u nedelju celo jutro i posle podne, do 7 sati. Diskusija je bila vodena u pu-nom dostojanstvu i najrodoljubivi-jem nastojanju, da se stvore što ce-lishodniji zaključci i da od sokolskog rada bude što više koristi za Kralja, narod i Jugoslaviju... Uvodna rec br. Dr. Belajčića Sednicu je otvorio i gotovo celo vreme je vodio, prvi zamenik staresi-ne br. Dr. Vladimir Belajčič, pa je odmah podneo izveštaj o radu Starešinstva nakon poslednje glavne savezne skupštine. U svom govoru je naglasio, da je rad Sokolstva pod utiskom opštih dogadaja u našoj zemlji i u svetu, a naročito pod utiskom onih unutarnjih dogadaja, koji direktno zadiru u naš sokolski život, naročito u nekim krajevima Jugoslavije. Starešinstvo Saveza je, po nalogu Savezne skupštine, posetilo sve me-rodavne faktore, kao i sve vodeče po-litičke ličnosti u zemlji, da bi utvrdilo nesmetanu slobodu rada za Sokolstvo. Nakon tih razgovora moglo se pona-dati da če se prilike normalizirati, ali mnogi dogadaji, upereni protiv Sokolstva, naročito u Banovini Hrvat-skoj, a u priličnoj meri i u Dravskoj banovini, razočarali su te naše nade. Ma da su bila data obečanja, da če se nezakonito presizanje za sokolskom imovinom ispraviti, ima još slučajeva gde to nije učinjeno, a zakonska za-štita bila nam je u više slučajeva uskračena. Nakon što je podrobnije govorio o poseti, što ju je Starešinstvo učinilo potpretsedniku vlade, g. Dr. Mačeku, brat Dr. Belajčič je naglasio, da je vrlo razumljivo da sokolsko članstvo ne veruje više u lepe reči, dok te reči nlsu pretvorene u dela i dok se zakon zaista ne poštu-je. Podvlači, da se ipak na više mesta naišlo na razumevanje, u pogledu teškoča koje Sokolstvo preživlju-je, naročito u pogledu smeštanja iz-beglica i pomoči našoj progonjenoj brači u Banovini Hrvatskoj. Naročito ga veseli, što je kod g. Ministra vojske i mornarice naišao na puno razumevanje, u vezi sa proširenjem sokolskog rada, u pravcu narodno-od-btambenog vaspitanja. »Sve što se protiv Sokolstva radi, nastavio je brat Belajčič, ne sme da nas dovede ni u zabunu ni u malodušnost. 1 oni koli ne priznaju jugoslovenske nacionalne ideje, priznaju barem jugosloven-sku državnu misao, a za nas je jasno, da telo ne može da posto-ji bez duše i bez unutražnje sa-drtine i da stvaren je duhovne Jugoslavije i nacionalnog jugoslo-venstva, mora da pobedi. Ako su prilike u Banovini Hrvatskoj te-Ške za Sokolstvo, zato se u mnogim drugim krajevima pokazuje još intenzivniji rad, što treba po-dvostučiti, da bi se tim radom dala podrška i brači koja su pro-gonjena. Protivnicima može da uspe da za neko vreme uguše rad u nekim jedinicama, na teritoriji Banovine Hrvatske, ali im ne može uspeti da sokolsku i ju-goslovensku misao išCupaju iz naših srdaca. Jugoslovenska misao ima toliko životne snage u sebi, da če, posle prvih progona, ona još jačom snagom buknuti i da če mnoge današnje protivnike za-dobiti za sebe. To se dogadalo i ranije, pa če se dogadati i pono-vol Zato Sokolstvo treba tre-zveno da pogleda istini u lice, ali i odlučno da pode putem novih napora, novih borbi 1 novih po-bedal« Sokolstvo u Banovini Hrvatskoj Brat Dr. Oton Gavrančič, drugi za-tnenik starešine Saveza, podneo je zatuli opširan izveštaj o prilikama Sokolstva u Banovini Hrvatskoj, navo-deči čitav niz primera o nasiljima, izvršenim na Sokolstvu i na njegovoj imovini, o napadajima na sokolsko članstvo i mnogobrojnim premeštaji-ma, bez ikakvog razloga, o otpušta-njima iz zaposlenja itd. Teror izve-snih uličnih razbijača, kao i teror partijskih organizacija, pa i pojedinih pretstavnika vlasti, toliki je, da se i najubedeniji Jugosloveni boje da da-ju uposlenja sokolskim članovima, jer im se preti bojkotom. Domovi u Pagu i u Kustošiji još uvek nisu vračeni zakonitim vlasnicima, a škoiske vlasti čine presiju na daštvo, preteči mu da radi u Sokolstvu. Pa, i pored toga, članstvo je pripravno da prinese i najteže žrtve, ali traži bratsku pomoč i ljubav sa Strane ostale brače. Sokolstvo u Banovini Hrvatskoj če držati visoko državni i narodni barjak, i veruje da če široki slojevi poči opet za tim barjakom, kad bude demaskirana demagogija naših protivnika ! Brat Ljuba Maksimovič, pretsednik Otseka za narodnu odbranu, izvestio j 'i zatim o akciji Saveza za pomoč progonjenim Sokolima. U svom izve-štaju ocrtao je zaista opsežni i vrlo pohvalni rad da se prognjenoj brači pomogne novčanoni potporom, osigu-ranjem prenočišta i hrane, sakuplja-njem priloga kod imučnije brače, osi-guranjem zaposlenja, u državnim i samoupravnim nadleštvima, te u privatnim preduzečima itd. 2upa Beograd osnovala je zasebnu kuhinju za izbeg-lice. Rad brata Maksimoviča i narod-no-odbrambenog otseka bio je neobično naporan, ali zato i uspešan. Br. Maksimovič je u svom izveštaju pod-vukao, da treba sve sokolske snage da se ujedine, da bi se ovakva žalo-sna progonstva onemogučila i da bi se osigurala puna sloboda rodoljubi-vim sokolskim nastojanjima u Banovini Hrvatskoj. Razvila se, zatim, živa debata, u kojoj su učestvovala mnoga brača, a naročito Pavle Kovačev iz Šibenika, Dr. H. Werk iz Zagreba, Cavro Miloševič sa Cetinja, Dr. V. Lavš iz Splita, A. Štefan iz Beograda, E. Pelcer sa Sušaka, S. Gazikalovič iz Skoplja, S Vučkovič iz Beograda, D. Krulj iz Osijeka, M. Sinobad iz Beograda, Dr. Oton Gavrančič iz Zagreba i R. Di-mitrijevič iz Niša. Brača su navela, da mnogi nastavnici u Banovini Hrvatskoj vrše pritisak na dake da istupT iz Sokola, a u privatnoj i javnoj službi vrše se .šikanacije i premeštanja, bez ikakvog drugog razloga, več jedi-no u tom cilju, da se onemoguči rad sokolskim jedinicama. Čak i u Tivtu, u Boci Kotorskoj, bio je izveden pokušaj atentata na sokolski dom pa-klenom mašinom, koja medutim nije eksplodirala. Protiv društva Split izmišljena je čitava lažna intriga, da se zatim traži raspuštanje društva, kao da je ono »protivdržavno«. Na Suša-ku se otpuštaju i najsposobniji činov-nici i nadomeštaju se slabijima, samo zato što su oni prvi Sokoli. U Lovasu su navalili sekirama na starešinu društva, brata Matiča, Hrvata i bivšeg dobrovoljca, a zatim su šilom okupirali dom. U Brodu je postavljen za direktora gimnazije tamošnji. kateheta, pod čijom upravom su organizo-vani štrajkovi daka protiv nastavniki Sokola. Ta nekulturna presija je tolika, da je čak i lekarska organizacija u Osijeku odlučila, da neče primati u članstvo Sokole. Pa, i pored toga, večina bpače je izjavila da nema razloga pesimizmu i da opstanak Sokolstva zavisi u prvom redu od sa-mog SokolaI Kada nam je borba na-metnuta, moramo je prihvatiti i preči na dvostruki rad. Srbija je verna jugoslovenstvu Naročito je brat Gavrančič istakao, da brača u ostalim krajevima treba da ostanu bezkomproinUno na jugo-slovenskoj ideji i da svojom odlučno-šču pomognu ugroženu braču. Tu beskompromisnost treba da sačuvaju pogotovo Srbi, jer če jedino tako pomoči Hrvatima Jugoslovenima. Br. Radovan Dimitrijevič je, uz burno o-dobravanje tražio, da jugoslovenstvo treba da prede u ofanzivu rada i od-lučnosti, te da uzme dosledan i bes-kompromisan stav prema svakome. Narod u Srbiji ostaje veran jugoslo-venskoj ideji i neda se zbuniti ni od kakvih ispada. I pored svega što se dogada, narod u Srbiji veruje da če jugoslovenstvo pobediti i kod Hrva- ta, a najbolji je dokaz tome, da nigde u Srbiji, nikome još nije palo na pamet, da izvesi drugu zastavu, negj jugoslovensku! Na koncu je uzeo reč brat Belajčič, istakavši radost što vidi toliko borbenosti i vere kod pretstavnika Sokolstva i predložio je, da se ko-načni zaključci iz ove debate donesu docnije, nakon diskusije o položaju i stanju Sokolstva uopšte. Prešlo se, zatim, na izveštaj o op-štem stanju Sokolstva, pa je brat Ve-rij Švajgar izvestio o brojnom stanju jedinica i članstva. Ima doduše novih jedinica i novog porasta, ali su zato mnoge stare jedinice postale neaktivne, pa župe treba da nastoje da se rad u tim jedinicama oživi. Savezni načelnik, br. Ivan Kovač, izvestio je o radu na telesnom vaspi-tanju. Izneo je program rada novog Načelništva, kojemu je cilj da una-piedi ono što se do sada uradilo, a naročito da se posveti narodno-od-brambenom vaspitanju članstva. Za taj cilj je najvažnije vaspitanje pred-njaka. Izdače se jednoobrazan udžbe-nik za prednjake, a naročita če se pažnja posvetiti tečajevima u župama. Brat Miloš Stanojevič podneo je izveštaj Prosvetnog odbora, u kome je naveo da je dat u štampu kalen-dar »Sokolska njiva«, nova sveska lutkarske biblioteke itd. Preduzete su mnoge akcije prosvetnog karaktera, data su uputstva za proslavu Prvog decembra itd. O radu na selu izvestio je brat Dura Brzakovič, koji je naročito podvu-kao akciju analfabetskih tečaieva i rad na širenju vočarstva. O Sokolskoj Petravoj Petoletci izvestio je brat M. Smiljanič, iznevši podrobnu statistiku do sada izvršenih zaveta. O narodno-odbrambenom radu izvestio je brat Ljuba Maksimovič, pa je izneo niz korisnih predloga, koje je sednica punim priznanjem prihva-tila. O svima tim izveštajima razvila se vrlo korisna debata, u kojoj su učestvovali brača Gavro Miloševič, Milovan Kneževič, Dr. Miodrag Stevanovič, ing. Vučkovič, Dr. Vukobratovič, Voja Todorovič, čeda Milič, S. Gazikalovič i Dr. Gavrančič. Brat Dr. Stevanovič je predložio da se izda ze-jednički sokolski trebnik; a predloženo je i da se revidira statistika dru-štava, pošto mnogi pretstavnici župa nalaze, da je stanje u jedinicama ipak povoljnije nego što je izneto u izveštaju. Sokolstvo u Dravskoj banovini O sokolskim prilikama u Dravskoj banovini izvestio je brat Jože Smert-nik, starešina župe Kranj i zamenik Saveznog starešine. Brat Smertnik je naglasio, da nisu samo u Banovini Hrvatskoj prilike za Sokolstvo teške, več da i Sokolstvo u Dravskoj banovini, več dugi niz godina oseča protiv sebe uperene sve oštrice bezobzirnih i močnih protivnika. Tamo se doduše ne otipiaju sokolski domovi, niti bi to bilo moguče, jer bi izazvalo oštru reakciju sokolskog članstva, ali se zato sokolski rad ometa svim mogučim sredstvima, a sokolsko članstvo izlo-ženo je isto tako progonima, preme-štanjima, otpuštanjima od zaposlenja itd. iznosi slučaj čitavog niza činov-nika, a naročito nastavnika, koji su bili premešteni, u cilju da se sokolski rad u pojedinim. jedinicama paralizu-je, ali sve je to ostalo bez uspeha. Sve žrtve, koje je podnelo Sokolstvo u Dravskoj banovini, samo su ojačale njegovu odlučnu volju, da istrajc na svom putu, do konačne pobede sokolske i jugoslovenske misli. Govorio je još brat Miloš Stanoje- Pazi i uvaži! Ne bacaj poštanski ček, koga ćeš nači priložena današnjem broju, — več ga ispuni sa iznosom od 50 Dinara, za celu godinu i pošalji odmah na p o š t u. Ko ne plača redovito pretplatu za »Sokolski Glasnik«, taj indirektno podupire protivnike, koji hoče da unište i Sokolstvo i jugoslovenstvo! vič, koji je kazao da Srbi više nego ikad treba da istraju u jugoslovenstvu i da se ne dadu zavesti na obratni! psihozu, jer če jedino na taj način koristi državi i narodu. U istom smislu je govorio i brat Svetislav Marič, iz Novog Sada, podvlačeči, da Sokolstvo ne može da se menja i da se obrče, kao što to čine razni politi-čari i režimi, več da ono, u današnjem metežu, mora visoko da izdigne barjak jugoslovenskog jedinstva, bratske ljubavi i ravnopravnosti. Ono ne-sme da dopusti da široki slojevi pod-legnu negativnim uticajima. * U nedelju je debata nastavljena, pa su tom prilikom uzeli reč još brača Ivan Vasič iz Novog Mesta, J. Rišlavl iz Zagreba, Čeda Milič iz Mostara i Voja Todorovič iz Beograda. Izražena je želja, da Sokolstvo treba da pre-duzme akciju, za očuvanje svoje slo-bode 1 dizanje jugoslovenske misli, te da treba da obaveštava javnost štam-pom, zborovima, brošurama itd. Čeda Milič je podvukao da niko ne može da posumnja u jugoslovensku misao, i da baš zato rešenje za naše unu-trašnje teškoče leži u vračanju na kosovski duh, koji nije samo srpski, nego je zajednički svima Slovenima, jet je to duh žrtve i ljubavi. Debatu je zaključio brat Dr. V. Belajčič, ističuči da treba svi da se u-gledamo na braču Slovence, koji su prvi razvili sokolski barjak na našem jugu i koje nikakva progonstva ne mogu da slome. Da takav duh po-stoji i na teritoriji Banovine Hrvatske, vidi se iz reči brata Gavrančiča, i zato ne sme da nas plaši i najgore, jer nikakva vlast nije večna, a naša parola treba da bude: Mi se ne damo! Rad Sokolstva se sastoji u stvaranju trajnih vrednosti, a u tome ne može da nas spreči nikakva politika, jer politika nije nikada stvoriia nikakve vrednosti, več samo operiše tudim vrednostima. Nikakve zabrane 1 nikakva progonstva ne mogu da ublju u nama sokolsku misao. Nije istina, da je ta misao došla k nama iz Češke, jej je, kao duhovna i etička vrednost, ona bila u nama, još pre nego što se Sokolstvo u Češkoj osnovalo. To što se danas dogada, samo je dokaz da delo našeg narodnog ujedinjenja još nije gotovo, i da treba za nj novih napora i novih žrtava. Zato i nema razloga za pesimizam, več samo .za borbu i za rad. Tu borbu več vodimo, naročito putem sokolske štampe, a u prvom redu »Sokolskog Glasnika«, čije pisanje pretstavlja izraz svih težnji i može da zadovolji svakog našeg brata. U tom smeru moramo iči i dalje. Odluke o daljnjem radu Rezime čitave diskusije može da se zbije u ovim predlozima: da se nastavi akcijom putem sokolske štampe i da se preduzmu mere, da se naš glas čuje, ne samo kod merodavnlh faktora, nego i u čitavoj zemlji, pa da tim putem utičemo na javno mišljenje. U jednom naročitom memorandumu treba upozoriti mero-davne faktore na konkretne či-njenice i dogadaje, ne zato da ne-što molimo, več da tražimo svoje pravo i da upozorimo na odgovornosti koje iz tih dogadaja slede Treba isto tako, putem jedne knjige, javnost obavestiti o pravom stanju stvari 1 putem jednog memoranduma upozoriti sve poll-tičke ljude, da se u našim pogra-ničnim krajevima ne sme da vodi druga, več opšte nacionalna politika, koja nacionalne Interese neče žrtvovati partizanstvu. Pitanje preganjanja Sokola činovnika i njihovog premeštanja, kao 1 pitanje otpuštanja nameštenika Sokola, treba da čini posebnu brigu Savezne uprave, i njena akcija treba da ide za tim, da se tom nezakonitom i neetičkom postu-panju učini kraj. Konačno, treba povesti veliku akciju na terenu; treba iz Saveza i iz župa odlaziti u jedinice; treba dizati duhove i spremati ih na nove borbe! Aktivnost onih župa, koje nisu ugro-žene, treba da bude u toliko veča, da dade poleta i ostalima. Brat Belajčič pita ako još ima neko da kaže nešto o tim predlozima, na-što se brat Štefan osvrče na rad sokolske štampe, a brat Dr. Vukobratovič podvlači zasluge »Sokolskog Glasnika« i »Sokola« u današnjim vremenima, izričuči, u ime sve brače iz ugroženih župa, zahvalnost redakciji »Sokolskog Glasnika« na njego-vom pisanju, koje, kao što je on kazao, pretstavlja za njih jedini melem u teškim prilikama. Brat Voja Besarovič je odao ta-koder priznanje uredništvu »Sokolskog Glasnika«, a Čeda Milič je kazao, da bi trebalo dati inicijativu za stvaranje opšteg jugoslovenskog nacionalnog pokreta. Nakon toga su gornji predloži, kako ih je formulisao brat Dr. Belajčič, primljeni jednodušno. Brat Belajčič je na to predložio, da se prede na referat o sokolskoj štam-pi, u toliko pre, što su pale jedno-dušne reči pohvale o sokolskim listo-vima, pa da se tako debata zaokruži. Za sokolsku štampu Brat N. Bartulovič je izneo stanje saveznih listova, »Sokolskog Glasnika«, »Sokola« i »Naše radosti« i za-hvalio se svima predgovornicima koji su pokazali simpatije za štampu. Medutim, same simpatije nisu dovoljne, ako pretplatnici ne vrše svoje dužno-sti. »Sokolski Glasnik« je, kroz godinu dana, mnogo povečao nakladu, ali to još uvek nije dovoljno, jer je pla-čanje pretplate neuredno. Sa svih strana dolaze pisma odobravanja za pisanje »Sokolskog Glasnika, ali bi u-redništvo bilo mnogo zahvalnije toj brači, kada bi to odobravanje izrazili na taj način, što bi svaki od njih na-šao bar po jednog novog pretplatnl-ka 1 kad bi sami redovito plačali pretplatu. »Sokolski Clasnikt je postao u današnjim prilikama organ, svih jugoslovenski mislečih ljudi, i nikad nije teren bio tako povoljan, kao danas, da se on proširi i u ostale jugo-slovenske krugove. Treba samo brača da povedu akciju u tom pogledu, naročito za vreme nedelje štampe, koja če se održatl od 10 do 17 decembra. U koliko više mater ijalne potpore dobije, utoliko veča če biti moralna snaga sokolske štampe, da se za jugoslovensku i sokolsku misao bori. Referat o sokolskoj štampi bio je prihvačen jednodušnim odobravanjem, na što je brat Miloš Stanojevič izvestio o pripremama za proslavu Prvog decembra, a brat Mihajlo Nikolič o finansijskom stanju Saveza SKJ. O ovom poslednjem povela se diskusija, u kojoj je brat M. Sinobad pledirao za štednju, a brat S. Surut-ka je tražio da se na jedinice utiče, da urednije plačaju sokolski porez. Uzeo je zatim reč brat Lado Bevc, koji je referisao o sporu u župi Ljubljana. Posle replike br. I. Kovača i izveštaja brata Dr. čipčiča, zaključeno je da se spor okonča na taj način, što če se svi disciplinski postupci provesti do kraja, prema Pravilniku, nakon čega če biti skupština župe. Konstituisanje Savezne uprave Prešlo se zatim na konstituisanje Savezne uprave, koja je izabrana na prošloj glavnoj skupštini. Pošto su zamenici starešine, načelništvo i pretsednik Prosvetnog odbora, izabrani direktno od skupštine (a njihova ime- na je »Sokolski Glasnik« objavio u iz-veštaju o glavnoj skupštini!), to se o-vo konstituisanje odnosilo samo na tajništvo, na pretsednike odbora i na pročelnike otseka, što je učinjeno na ovaj način: Prvi tajnik: Jovo Bakić, viši savet-nik Generalne direkcije željeznica; Drugi tajnik: Luka Pešič, advokat; Treči tajnik: Dušan Živković, sudija; Gospodar (ekonom): Mihajlo Nikolič, sekretar Glavne Kontrole; Blagajnik: Ivo Radič, priv. činovnik; Narodno-odbrambeni otsek: Ljubo Maksimovič, general u penziji; Sokolska Petrova Petoletka: Milivoje Smiljanič, arhitekta; Rad na selu Dura Brzakovič, inšpektor Min. unutr. poslova; Socijalni otsek: Staja Stajič, general u penziji;. Gradevinsko-umet. otsek: Ing. Dr. Kosta Petrovič, Subotica; Lekarski otsek: Dr. Milorad Felix, sanitet, pukovnik; Ozledni otsek: Dr. Milorad Dragič, lekar; Organizacijsko-pravni otsek: Dr. Branko čipčič, advokat, Stara Pa* zova; Statistički otsek: Verij Švajgar, viši referent Dir. drž. želj.; Saobračajni otsek: Ing. Radul Radulovič, viši sav. Gen. Dir. drž. želj. Za vezu sa inostranstvom: Dr. Mi hajlo Gradojevlč, prof. Univerziteta Propagandni otsek: Dr. Vladimir Belačič, kasač, sudija, Novi Sad. Raspravljalo 9e zatim o sastavu Iz-vršnog odbora Savezne uprave i Starešinstva Savezne uprave, pa je za ključeno, da Izvršni odbor sačinjava ju svi pretsednici odbora i pročelnici svih otseka, zajedno sa svih pet za menika starešine, te načelnikom . načelnicom. Starešinstvo čine zamenici stareši ne, načelnik i načelnica, pretsednik Prosvetnog odbora, tajnici i gospodar Saveza, a pročelnici pojedinih otseka učestvuju u radu starešinstva samo u onim predmetima, koji se odnose di rektno na njihove otseke. Svesokolski slet g. 1941 U diskusiji o velikom svesokolskoni eletu, koji treba da se održl god, 1941, prilikom punoletstva NJ. V, Kralja Petra II, izneo je načelnik, brat I. Kovač, načrt plana za slet, koga je izradilo Savezno načelništvo, pa je izvestio o dosadašnjim sednica ma užeg sletskog odbora. Brat M Nikolič je izneo budžet sleta, koji iz nosi 16,900.000 dinara, kao i načrt pravilnika sletskog Garancionog fonda. Posle diskusije, u kojoj su učestvo-vali mnogi članovi, zaključeno je da se pravilnik Garancionog fonda pri hvati, a da se sa definitivnim načrtom programa za slet počeka još neko vreme, dok se konsultuju još neki važni činioci. Sletskl odbor za slet u Sofiji pod-neo je izveštaj disciplinskog i policij skog odeljenja, pa je predložio, da se izvestan broj brače kazni, zbog nedisciplinovanog držanja na tom sle-tu. Sednica je sve to prihvatila. Pretsednik prosvetnog odbora, brat M. Stanojevič podneo je zatim na odobrenje konstituisanje prosvetnog odbora, što je nakon diskusije, prihvačeno. Konačno se prešlo na eventualije, pa su članovi izneli čitav niz novih sugestija, i tako je sednica Plenuma Savezne uprave zaključena, u najve čoj saglasnosti, u 7 sati na veče. Kratke vesti iz našeg Sokolstva Raspored sokolskih radio predavanja 3 decembra: Brat Dr. Dragič Milorad (Beograd): Sokolstvo 1 borba za naše narodno jedlnstvo. 7 decembra: Brat Miloš Stanojevič (P^trovgrad): Etlčkl značaj štam-pe (povodom Nedelje sokolske štampe). 17 decembra: Brat Sablič Marko (Karlovac): Pedesetgodišnjica sokolske župe Karlovac. 21 decembra: Brat Jovan Udicki (Sr. Mitroviča): Sokolstvo u službi opitih potreba. Sokolsko društvo Dubrovnik, uzelo je vrlo aktivnog učešča u proslavi obletnice ulaska srpške vojske u Dubrovnik, koja je morala biti ograni-čena zbog poznate policijske zabra-ne. Sokoli su pored brojnog gra-danstva obeju vera prisustvovali bla-godarenju, a na večer je u prepunoj sckolskoj dvorani priredena svečana konferencija, koju je otvorio starešina br. N. Šutič. Potpukovnik g. Kneževič održao je prigodan govor, ističuči herojstvo naše junačke vojske, kojoj su prisutni priredili odu-ševljene manifestacije. Na programu je bilo i nekoliko muzičkih tačaka, koje je izvelo Pevačko društvo »Sloga«. * Sokolsko društvo Medvode, Dravska banovina, vrlo aktivno radi posle školskih praznika. Prednjački zbor marljivo priprema sve kategorije za prvodecembarski nastup. Neo-bično je plodan rad diletantskog otseka, koji je do sada priredio veči broj pretstava za članstvo i brojno gradanstvo. Nastojanjem ovog otseka kod njih je gostovala diletantska družina sokola iz Škofje Loke, sa komadom »Golgota«. — Sada diletanti mapljivo se spremaju za Niko-linje. * Sokolsko društvo Krško, Dravska banovina, 6tvorilo je na svečan način svoju knjižniču i čitaonicu. Starešina, br. Dr. Janez Rejo, toplim re-čima zahvalio se sestri Škerletovoj, koja ima najviše zasluga za otvara-nje ove knjižnice i čitaonice. Knjižnica je podeljena na osam odseka, a broji 1935 primeraka, velikom veči-nom domačih pisaca. Veči broj knjiga darovali su brača: Dr. Vidmar, Dr. Borštnik, Bajt, Volgar i dr. U čitaonicu dolaze gotovo svi naši zna-čajniji dnevni i nedeljni listovi, kao i \*elik broj časopisa. Članstvo koristi u velikom broju knjižniču i čitaonicu. * Sokolsko društvo Braslovče, Dravska banovina, održalo je 34 godišnju skupštinu u prisustvu brojnog članstva. Iz podnetih izveštaja Vidi se uspešan rad u svima pravcima. Samo vežbačkog članstva svih kategorija ima 115. Birana je nova uprava, na čelu sa br. P. Omladičem. * U Blogradu na moru, umrla je pret-prošle nedelje sestra Uka Pelicarič, vredna sokolska radnica. Njenom smr-ču, koja je prekinula vrlo rano njen mladi život, teško je pogodeno sokolsko društvo u Biogr&du. U pokojnici gubi sestru br. Josip Jeličič, načelnik našega društva. * U Vukovaru je umro brat Dorde Derikladič, školski nadzornik u penziji, poznat kao marljiv sokolski rad-nik. Čitav život saradivao je u Sokolstvu i uopšte na fizičkom i duhovnom vašpitanju omladine. * Sokolski dom — škola, koga po-diže sokolska četa u Koševu, stavljen je ovih dana pod krov. Tom zgo-dom priredena je tradicionalna narodna i sokolska svečanost, kojom prilikom su seoske domačice darovale radnike raznim lepim darovima. * Sokolska četa Tušilovič, župa Karlovac, podiže svoj dom, troškom od 50.000 dinara. Zemljište za dom dao je nedavno preminuli br. Vladimir Durič. Za gradnju doma sakupio je bi Petar Ličina, naš iseljenik u A- Dogadaji u Češkoj merici, 150 dolara. I bratski Save? obečao nam je svoju pomoč, i kako članstvo daje radnu snagu, dom če biti uskoro dovršen. Ovo je prvi sokolski dom, koga je sagradila jed-na sokolska četa u ovom delu Kor-duna. Naša četa osvojila je ove godine po treči put prelazjni dar župe Karlovac, sokolsku zastavu, vrednu 10.000 dinara, koja je sada prešla u trajno vlasništvo naše čete. Uprkos teSkim prilikama naš se rad odvija uspešno. * Sokolsko društvo Jesenice, radi sve aktivnije na svim poljima sokolskog rada. Naročito je agilan diletantski otsek društva, koji je otvorio sezo-nu sa Vambergarovem dramom »Po-vratak«. Ovaj otsek sprema čitav niz pretstava za zirasku sezonu. * Sokolsko društvo u Veloj Luci jav Ija, da je dobilo naredbu od Sreskog načelstva da na Dušni dan ne sme u povorci da poseti grobove svoje bra če. Istu naredbu je dobila i Hrvatska narodna glazba, ali samo prividno, jer je njoj ipak bilo dozvoljeno da korporativno pode na grob. Kao što čitaoci vide, današnji broj »Sokolskog Glasnika« je naročito bogat i o bi lat oglasi m a, koje su nam dale različite firme i poslovni ljudi, te industrijska i trgovačka preduzeča, itd., — ponajviše iz naše stare sokolske Ljubljane i ostalih slovenačklh krajeva, što pokazuje njihovu nepokolebljivu nacionalnu svest. Sviti oglasi imaju veliku važnost i za naše čitaoce, jer mogu đa im posluže za korisne na-bavke i poslove, pa ih zato molimo da ih marljivo pregle-daju i da im poklone pažnju. Ti oglasi, medutim, pokazuju vrlo lepu pažnju prema »Sokolskom Glasnik u« i prema rodo-Ijubivim sokolskim zadacima, naročito u današnjim vreme nima, kada narodnoodbrambeni rad treba da bude poduprt od svih narodnih slojeva. Iskazujemo, zato, i ovim putem najsrdačnijuza-h v a 1 n o s t svima dosadašnjim naš im oglasi v a č i m a, ne samo onim iz ovog broja, nego i iz rani-jih brojeva, sa živom nadom, da čemo njihove oglase i dalje videti u našim listovima. Ne valja, medutim, zaboraviti da sve veči broj oglasa u »Sokolskom Glasniku« dokazuje i to, da su oni koji u njemu oglašuju, uvideli sve koristi od toga oglašivanja za sebe; što je i posve razumljivo, kada se znade da se »Sokolski Glasnik« štampa u vrlo velikom broju egzemplara i da se č i t a kod svih 250.000 sokolskih pripadnika, kao i kod velikog broja ostalog naroda. Zato molimo i sve ostale firme i preduzeča, a naročito one, koje simpatišu sa našim rodoljubi-vim radom, a koji još nisu oglašavali u našem listu, da nam se obrate i da, zbog svoje koristi i koristi Sokolstva, po-stanu takoder naši oglasivači! Naročito sve one firme i preduzeča, kojasu u rukama naše brače Sokola, treba da budu stalni oglasivači u »Sokolskom Glasniku«. DNB je javio, 18 novembra, da je skupina Čeških intelektualaca, koja je u vezi sa bivšim prezidentom Be nešom, pokušala izazvati nerede u Ceško-moravskom protektoratu, te da su se nekoji študenti dotle zaboravi-li, da su počeli napadati fizički pojedine Nemce. Zato su sve češke visoke škole zatvorene na tri godine, veči broj daka je bio uapšen, a devet kri-vaca je bilo streljano. Naknadno je javio DNB, da su streljana još tri Čeha, da je proglašeno opsadno stanje u nekoliko čeških okruga, a zatim da je uspostavljen red i mir. Kao je-dan od razloga za to, nemački listovi tvrde, da je od početka rata u samom Pragu izvadeno iz Vltave trideset leševa članova netnačkih ju-rišnih odreda. Još pre toga, 16 o. m., javio je DNB, da če svi pripadnici čehoslovačke legije u inozemstvu, ako budu zarobljeni, biti izvedeni pted ratni sud i streljani, kao izdajnici. Strani listovi pišu ogorčeno o doga-dajima u Ceško-moravskom protektoratu, pa tako holandski »Maas Bode« javlja, da je vlada Rajha več ranije tražila od prezidenta Hahe, da poset: Berlin i da potpiše objavu rata En-gleskoj i Francuskoj, u ime protektorata, te da objavi mobilizaciju češke vojske. Obečano mu je bilo pro-širenje nezavisnosti protektorata, ali je Haha to odbio; našto je bio interniran u dvorcu Lani, gde je strogo čuvan od nemačke policije. Engleski listovi javljaju, da je odmah nakon nemira od 28 oktobra, došlo do opsežnih apšenja i preme-tačina, te da su pretstavnici Gestapa zaplenili čak i preko 4.000 Isusovih skka koje su našli u češkim kučama. »Asociated Press« javlja, da je do poslednjih dogadaja došlo tako, što su študenti hteli da učestvuju na pogrebu jednog svog druga, koji je ranjen 28 oktobra. Nemačke trupe su tada navalile na dački dom »Masari-kova kolej«, a daci su se branili iza barikada, pa je tom prilikom bilo više mrtvih. Daci su odatle prešli u Študentski dom Kralja Aleksandra, gde su im se pridružili i tamošnji drugo-vi Bilo je uapšeno mnogo čeških i ostalih daka, koji su se zatekli u domu. — »Exchange Telegraph« javlja, da su nemiri bili obuhvatili ceo protektorat te da se sabotaža vodila u svima preduzečima i tvornicama. Isti list javlja, da se u Pragu sprema čitav niz procesa protiv uglednih po-litičara i privrednika. »Daily Ex-press« javlja da je u Plznju bio streljan starešina tamošnje sokolske župe, Avgust Sip, te da je veliki broj Sokola uapšen j Interniran. Svi strani listovi ističu, da je broj uapšenih, kao i broj, žrtava, bio daleko veči nego što se to zvanično priznaje, a londonski radio je javio da je strelja no 120 čeških studenata. Berlinski dopisnici holandskih listova podvlače zanimljivu činjenicu, da u nemačkim listovima nema nikakvih vesti o do-gadajima u češko-moravskom protektoratu, ali prema njihovim informacijama da je bilclt u poslednje vreme uapšeno oko 50.000 ljudi. Berlinski listovi pišu jedino to, da »češka vlada mora konačno da uzme odlučno stanovište prema intrigantima u emigraciji«. Inače svi dopisnici javljaju, d.i Prag izgleda mrtav grad, u kome vlada največa strogost. Američki listovi donose vrlo op-širne izveštaje o češkim dogadajima i pišu sa največim simpatijama o če-škom narodu. Švajcarska štampa posvečuje takoder veliku pažnju tim dogadajima, jednako kao i štampa ostalih neutralnih zemalja, te prenosi ogorčene glasove engleske, francu-ske i američke javnosti. O dogadajima je dao izjavu i bivši prezident Beneš, koji je kazao, da je položaj u Protektoratu danas isti, kao što je bio za vreme svetskog rata u Belgi-j>, a »Times« piše da su pomenuti dogadaji nesumjiv dokaz o nesposobnosti Nemačke da upravlja Češ-kom, kao i o tome da ceo narod mrzi nemačku upravu. U Chicagu je održan veliki zajednički zbor Čeha i Slovaka, na kome su govorili i neki Američani, osudujuči oštro postupak piotiv Čeha u Češkoj. Poslednji izveštaji francuske agencije Havas tvrde da nemiri još posto-je u unutrašnjosti čehoslovačke, te da su odredi sa mašinskim puškama zaposeli ulice mnogih čeških varoši. Vesti o uapšenicima su vrlo različite. Neki strani listovi javljaju, da je uapšeno čak preko 50.000 lica, te da je sa dacima bilo zatvoreno više uni-verzitetskih profesora. Neki engleski listovi javljaju, da su se i jugosloven-ski študenti, iz Doma Kralja Aleksandra, pridružili češkim kolegama, te da je i nekoliko njih uapšeno. »Exchange Telegraph« javlja, da su članovi Gestapa gotovo potpuno uni-štili Muzej češkog narodnog oslobo-denja, sa svima umetničkim predmetima, tražeči u njemu potajnu radio stanicu, koju ipak nisu mogli da na-du. Zvaničnp se javlja sa nemačke Strane, da je' preki sud ukinut, ali da je »razumljivo samo po sebi, da su Česi obvezani da odaju počast ne-mačkoj hiVnni i nacionalsocijalističkim emblemina, isto tako kao i Nemci«. Strani listovi tvrde, da nakon te na-redbe, Česi izbegavaju uopšte da izidu na ulicu, jer moraju na svakom koraku pozdravljati nacionalsocialiste, inače bivaju strogo kažnjeni. Totalitarne tendenčne „Hrvatske sportske sloge4* Hrvatska sportska sloga uputila je g. Ivanu Šubašiču, banu Hrvatske Banovine, pretstavku, koja je karakteristična za potpuno totalitarni, diri-govani, antidemokratski i fašistički duh, ko jim je pr ožeta. U toj pretstavci se traii: da sav sportski i gimnastički život u Banovini Hrvatskoj treba da stoji pod nadzorom i vodstvom Hrvatske sport-ske sloge; — da bamki otsek za šport i telesnu vežbu može da sara-duje jedino sa Hrvatskom sportskom slogom, kao jedinom pravom pret> stavnicom, celokupnosti hrvatskog športa; — da se nikome ne sme da dode potpora, ili da se reši bilo čija molba, bez saglasnosti Hrvatske sportske sloge; — da se sve banske zgrade sportskog kar akter a stave na respolaganje samo onim organizacijama, koje su učlanjenje u Hrvat-skoj sportskoj slozi; — da sportski život srednjoškolske omladine treba voditi jedino u saradnji sa Hrvatskom sportskom slogom; — i konačno, da čitav sportski t telovežbeni život u Banovini Hrvatskoj treba da se razvija po političkim načetima Hrvatske sportske sloge. Drugim rečima, ovo znači, da Hrvatska sportska sloga treba da bude oglašena za neke vrsti diktatora čita-vog telesnog vaspitanja i športa u Banovini Hrvatskoj, a njen pretsednik, za nekog Baldur von Širaha, čijim totalitarnim naredbama bi trebale da se pokore sve sportske organizacije, ne. samo u sportskom i telovežbenom pogledu, nego čak i u pogledu svojih političkih, a možda i verskih i kulturnih ubeđenja. Rezultat toga bi trebao da bude, da ljudi koji drugačije mi-sle, nego li gospoda od Hrvatske sportske sloge, ne bi u Banovini Hrvatskoj smeli uopšte da te bave športom, a najmanje da traže neku pot-poru i zaštitu od vlasti, itd. I još ova gospoda imaju obraza da govore o nekoj privilegovanosti i ne-koj isključivosti jugoslovenskog Sokolstva I... Čitava naša javnost znade, da jugoslovensko Sokolstvo, kao takvo, nije nikada tražilo za sebe ni isključivost ni privilegovanost, a još manje da ju svojom inicijativom pi aktikovalo; tako da več godinama postoje i »fantovi« i »križari« i tolika druga udruženja, protiv kojih Sokolstvo nije nikada ništa učinilo. Medutim, ovi tobožnji »borci za slobodu«, sami, po vlastitoj inicijativi, traže za sebe stoprocentnu faiističku isključivost i privilegovanost, čiji ciljevi su i nesportski i negimnastički, i odi* šu samo mržnjom i reakajom. ISPUNI PRILOŽENI ČEK 1 POŠALJI ODMAH PRETPLATUI Iz slevenskog sveta POLJACI I ČEHOSLOVACI U INOZEMSTVU Pariški listovi javljaju, da su u poslednje vreme odnosi izmedu poljskih i čehoslovačkih krugova u inozemstvu sve srdačniji. Bivši prezident Beneš, Dr. Hodža, poslanik Osuski itd. sa češke Strane, učinili su nekoliko poseta pretsedniku poljske vlade, Sikorskom, i obratno. Čehoslo-vački poslanik u Parizu, Osuski, upu-tio je nedavno poljskom ministru spoljnih poslova, Zaleskom, pismo u kome ističe veru u pobedu zajedničke stvari i uverenje, da če bratstvo koje če se cementirati na bojnom polju, potrajati i u budučem miru, na korist oba naroda i na sreču čitave Evrope. Pretsednik poljske vlade, Sikorski je održao govor na pariskom Radiju, u kome je kazao da neče mirovati dok se ne ispravi nepravda, učinjena Če-hoslovacima i Poljacima. »Petit Parisien« piše, da su se u krilu nove poljske vlade javile nove tendencije, koje prekidaju sa nepri-jateljskim stavom prema Česima, koga je bio uzeo pukovnik Bek; te da se ide za tim, da se več sada stvori baza sa što užu saradnju između slobodnih Poljaka, Čeha i Slovaka u . budučnosti. Govori se čak o moguč-nosti izvesne široke federacije izme-dfi buduče poljske i čehoslovačke države. ČEHOSLOVAČKI KOMITET U PARIZU Javljaju iz Pariza, da je tamo osnovan zyanični čehoslovački komitet, ko ji je več priznat od francuske vlade i koji treba da pretstavlja neku vrst prelaza ka formiranju stvarne čehoslovačke vlade u emigraciji. Komitet vodi čitavu akciju Čeha i Slovaka u inozemstvu, a sastavljen je od bivšeg prezidenta Beneša, generala Ingra, koji je zapovednik čehoslovačke vojske u Francuskoj, zatim od Dr. Osuskog, kanonika Srameka, generala Outrate, poznatog publiciste, H. Ripke, bivšeg poslanika Slavika i generala Viesta. Od ovih su petorica Česi, a trojica Slovaci. ČESI PROTIV HABSBURGOVACA »Československi boj«, organ čehoslovačke emigracije u Parizu, posvečuje u poslednjem broju članak agitaciji Habsburgovaca u Francuskoj, koja ide za tim, da bi opet došli do vlasti u Srednjoj Evropi. List kaže, da čehoslovački narod nije nikad vo-leo Flabsburgovce, pa neče ni u buduče. U tome su uvek bili složni svi narodi Male Antante, a naročito Jugoslavija. Nema nikakvog razloga, da se Česi danas drže drugačije prema habsburškom pitanju, nego što su to činiJi ranije. Oni neče da imaju sa Habsburgovcima nikakve veze i poručuju im: »Ruke daleko od čehoslovačke!« Prema najnovijim vestima izgleda, da su glasovi o Habsburškoj propagandi u Francuskoj bili preterani i da na merodavnim mestima ta propaganda nije naišla ni na kakav odziv. I engleski državni potsekretar za spoljne poslove izjavio je pre nekoliko dana u Donjem domu, da ni Engleska ni Francuska nemaju nikakve veze sa akcijom za restauraci-ju Habsburgovaca. POLJSKA VOJSKA DANAS Organ nemačke tajne policije i SS odreda, »Das Schwarze Korps«, iznosi značajne podatke o ratu sa Poljskom, pa kaže da uprkos propasti poljske države, poljska vojska nije izbačena iz borbe, jer se u Francuskoj formira nova poljska vojska, a osim toga list priznaje da u samoj Poljskoj postoji ncvidljiva, ali svuda aktivna četnička » fronta, u svim krajevima gde žive Poljaci. Vojnički stručnjak švajcarskog lista »National Zeltung«, javlja o poljskoj vojsci u Francuskoj sledeče pojedi nosti. Po slomu Poljske je na razne načine prebeglo u Francusku mnogo oficira i vojnika, koji su na zapad-nom frontu formirali regularnu armi ju Iz petmilionskog rezervoara polj skih gradana iz Amerike i Kanade dolaze novi vojnici i novac, a iz belgijskih rudnika takoder se prijav ljuje veliki broj Poljaka u legiju, da se i ne računaju Poljaci iz Engleske i Francuske, kojih ima preko pola miliona. Glavni komandant legionara je general Sikorski, koga poljske vlasti ranije nisu slušale. Glavni inštruktor poljskih oficira je francuski general Denain. Legija broji preko 400 pilota, prebeglih iz Poljske. Poljske ratne lade i podmornice, koje su prebegle iz Baltika, spojene su sa engleskom ratnom mornaricom. Poljska legija je opremljena prvoklasnim francuskim ratnim materijalom, a broji več sada preko 90.000 ljudi, koji broj neprestano raste. POGINUO Фп.ОТ NOVAK Francusko vazduhoplovno zapoved-ništvo javlja, da je na zapadnom frontu poginuo poznati češki pilot Novak, najbolji avijatičar nekadašnje čehoslovačke vojske, koji je prebe-gao i stupio u francusku vojsku. Kao što je poznato, prilikom prošlogodiš-njeg sleta u Pragu je pilot Novak izvodio na sletištu najvratolomnije zračne veštine, a več ranije je odneo svetsko prvenstvo u zračnoj akrobaciji. DRŽANJE SLOVAČKIH KATOLIKA Čehoslovački poslanik u Parizu, Osuski, primio je deputaciju svih slo-vačkih katoličkih udruženja u Francuskoj, koja pretstavljaju oko 30.000 slovačkih katoličkih emigranata, a koju su predvodili bivši slovački poslanik u Varšavi, Satmari, bivši šef slovačkog presbiroa Pridavok, i pretstavnici »Katoličke slovačke misije u Francuskoj«, Klajn i Futak. Ta delegacija je predala g. Osuskom memorandum, u kome kaže, da ono što se danas dogada u Slovačkoj stoji u protivnosti i sa voljom slovačkog naroda i sa enciklikom Pape Pija XI, pa da zato oni ustraju u odanosti prema čehoslovačkoj državi i spremni su, da prinesu sve žrtve za postig-nuče zajedničke slobode Čeha i Slovaka. SMRT DR. J. MACHALA Nedavno je umro u Pragu, u dubo-koj starosti, najugledftiji češki literarni istoričar i bivši profesor praškog Univerziteta, Dr. Jan Machal. Prof. Machal je na univerzitetu predavao istoriju češke književnosti i ostalih slovenskih literatura, a ostavio je za sobom obilan književni rad. Največe mu je delo »Istorija slovenskih književnosti«, u tri sveske, koja je prevedena na mnoge jezike. U svom ra-du bavio se i proučavanjem i jugo-slovenske literature, a bio je profe-soi mnogim našim priznatim slavisti-ma i literarnim istoričarima. Volio je naš narod, bio je dobar Sloven i od-ličan češki rodoljub. SMRT ODLIČNOG POLJAKA Za vreme teške ratne katastrofe u Poljskoj, nastradao je i preminuo, ne zna se na koji način, prof. Josip Go-lombek, odlični poljski književnik i veliki prijatelj našeg naroda, koji je bio jedan od najagilnijih nosilaca slovenske misli u bratskoj Poljskoj. Prof. Golombek je, još prošlog leta, održao više predavanja u Jugoslaviji, koju je često pohadao, a napisao je i opsežno delo o pesniku Ivu Vojnoviču, i delo o pozorišnom životu u Jugoslaviji. 25 godina od Rudničke ofanzive Dana 3 decembra obaviče se u Gornjem Milanovcu svečana proslava 25-godišnjice čuvene rudničke ofanzive, koja je imala svoj centar baš u Gornjem Milanovcu, odakle je vojvoda Živojin Mišič dao zapovest za po-četak ofanzive. Kao što je poznato, srpska vojska se morala povlačiti zbog pomanjkanja artilerije, ah' čim je iz Francuske dobila modemu ar-tileriju, odlučeno je da se prede u protunavalu i da se neprijatelj, ma da daleko brojniji i jači, istera iz Srbije. Ofanziva je započela baš 3’ decembra, sa takvim uspehom, da se naša vojska več nakon tri dana našla na planinskom grebenu Sastavci i na Suvoboru, a kroz sledeča tri dana oslobodila je Valjevo. Konačni rezultat te ofanzive bio je, da je neprijatelj prebačen preko Drine i Save. Zbor prosvetara u Ptuju Zbor prosvetarjev ptujskega sokolskega okrožja se je vršil v nedeljo 12 XI. t. 1. v gostilniških prostorih Narodnega doma v Ptuju. Udeležiti so se ga skoro vsi društveni in četni prosvetarji. Vodil ga je župni pro-svetar br. Mihajlo Dojčinovič, ki je pozdravil tudi navzočega starosto matičnega društva Ptuj Dr. Šalamuna, podstarosto br. Senčarja Milka, župnega načelnika br. Komaca, okro-žneka prosvetarja br. Vizjaka, četnega referenta br. Vindišmana in na-rodno-obramb. referenta br. Dr. Zupančiča. Društveni in četni prosvetarji so podali zanimiva poročila o prosvetnem delovanju edinic in navajali težkoče S katerimi se morajo boriti. Izdelal se je program za sistematično delo v bodočnosti za katero so navzoči iznesli več prav dobrih predlogov, ki so bili sprejeti soglasno. Radi kratko odmerjenega časa so morali odpasti referati priznanih domačih sokolskih delavcev, ki pa bodo dostavljeni pismeno vsem edmicam, da seznanijo z njimi pripadnike sokolstva. Ob razhodu smo se poslovili v prijetni zavesti, da vzlic Vsem oviram sokolska ideja utira svojo pot med narod in seje z ljud-sko-sokolsko prosveto zavest narodne skupnosti iiv državnega edinstva, za boljšo bodočnost. Narodno-odbrambeni tečaj Načelništvo Saveza SKJ organizo-valo je tečaj za odbrambenost, aa župske putujuče prednjake. Tečaj se održava od 20 novembra i trajače do 15 decembra. Na tečaj ie došlo iz 19 župa 22 učesnika, koji su smešteni u prostorijama Saveza gde se drže te-čajcima predavanja o narodno-od-brambenom radu, administraciji i te-lesnom vaspitanju, a iz vojnog dela 0 strojnoj obuci, poznavanju oružja, nastavi za gadanje sa raznim vrstama oružja, poznavanju karte i o- 1 ijentacije, stražarskoi i ratnoj službi, bojnim otrovima, o zaštiti od napada iz vazduha itd. Osim toga izvodi,-če se vojna obuka i na terenu. Na-stavnici su u tečaju g.g. oficiri za vojni deo, a za ostalo brača iz Načel ništva i Stručnog odbora. Za predvoj-ničku obuku učesnici su dobili voj-nička odela i ostalu spremu. Premeštanja i otpuStanja Sokola U poslednjem broju »Sokola na Jadranu« nalazimo čitav niz oproštaja sa bračom, koja su premeštena iz Splita. U prvom redu je premešten dugogadišnji prvi zamenik župskog starešine, brat Mirko Grgič, koji do-lazi na- Ministarstvo Finansija u Beograd; zatim. je premešten prof. Radomir Pavič u Sremsku Mitroviču, u-prava za to Sto je vrlo živo radio u, sokolskom naraštaju; zatim je brat Vinko Jukič, administrator »Sokola; na Jadranu* premešten u Donji La-pac; — pa je Božo Gragovič, pod;-, starešina društva, premešten u Konjic; — brat Mirko Makiedo, čino.v-nik električnih poduzeča, otpušten je »z- službe, jedrtako kao i brača Bene Roje i Mate Ferlč, i sestre: Radojka Ilič i Blanka LhotskL Sve su to bili marljivi članovi splitskog Sokolstva i njihovo otpu-štenje i firemeštanje nema drugi razlog ni drugi cilj nego da onemogu-č: sokolski rad. Ali u tome neče u-speti jer je odluka da se odupre pre-siji, kod splitskog Sokolstva svaki dan jače ! žavi. Ideološki nacijonalno nastrojen mnogo je trpio radi današnjih ne-sredenih prilika, a još više zbog držanja nekih ljudi, sa kojima je ne-kada radio. Bio je jedan od onih čvrstih i jakih karaktera, kojih na-žalost danas sve više nestaje. Kao učitelj služio je po raznim se-iima dalmatinske zagore i svagdje je ostavio nezaboravnu uspomenu. Kao dugogodišnji šk. nadzornik bio je kolega sa svima, mladim i starim nastavniciroa. Nastojao je da svako-me učini dobro, a u Sinju i okolici svak ga je volio i poštovao. Bio je odlikovan i ordenom Sv. Save. Vječna mu slava ! Drug. Na vesti o preseljenju Nemaca List »Sloga«, koji izlazi u Senti, u Vojvodini, piše o vestima o preseljenju Nemaca iz Jugoslavije i kaže: »Mi nismo obavešteni o stavu Kraljevske vlade u ovom krupnom pitanju, kao i o tome da Ir je danas ak-tuelno ali ne repatriiranje nemačke manjine iz naše zemlje. Ali naš narod ima vrlo dobru memoriju, koja ga potsečaJ na prilike kada su se počeli javljati nemački kolonisti u našem Južnom Banatu, zapadnoj Bačko j i nekim krajevima našeg Srema. Oni su se u: ove krajeve doselili tek u prvoj polovim prošloga veka, kao pioniri nemačkog nadiranja na Istok, tako da su oni prave novajlije u na-šoj zemlji. V kad je to tako, nSta prirodnije od njihovog vračanja na stara njihova ogojišta, u njihovu na- Poučno i za druge! U članku o uzrocirna poraza poljske države, koji je objavljen nedavno u beogradskoj »Politici«, a koji ima podnaslov: »Pouke za druge narode i države«., nalazimo i ovaj pasus o nemačkoj vojnoj špijunaži u Poljskoj : »Iskoriščujuči majstorski svoje manjine u Poljskoj, nemač-ka obaveštajna služba izradila je savršenu obaveštajnu mrežu zagraničnih centara na celo-kupnoj poljskoj teritoriji. Bla-godareči ovoj mreži, razgrana-toj po celoj Poljskoj, nemački generalštab bio je savršeno obavešten o svima pripremama za rat, a naročito o tačnom razporedu poljskih snaga. Preplavljena nemačkim špijunima još pred rat, Poljska je bila nemočna da prikrije pripreme koje je izvodila. O tud a savr šena tačnost pri upučivanju ne-mačkih jedinica pri opkoljava-nju usamljenih poljskih grupa kod Kutna i Radoma.« cionalnu otadžbinu, sa kojom naš narod i naša zemlja žele da žive u trajnom prijateljstvu. Jer, ako se pr ima logika repatrll-ranja nemačkih kolonista iz Rusije i Italije, kao da Treči Rajh sa tim velikim narodima ostane u trajnom prijateljstvu, ta logika tim pre treba da bude primenjena I na našu relativno malu zemlju, koja takode želi da ostane u najboljim odnosima sa svojim velikim nemačkim susedom.« Požar i provala nezgoda život SMRT BR. JOSIPA SAVO Prije dvije nedjelje umro je u Sinju brat Josip Savo, s. šk. nadz. u miru, jedan od osnivača sinjskog Sokola, osnivač sokolskog orhestra, ak-tivan saradnik u svim sokol, prav-cima, izraziti, svijesni i nekompromisni Soko, kojega nikad nisu mogle pokolebati u njegovu uvjerenju radu nikakove političke struje promjene. Do zadnjih časova svoga života in teresovao se za sokolski rad u dru štvu i za jugoslovensku tdeju u dr- kao i sve ostale vrste osisuranja vodi SLAVIJA јиШШишкп osisurauojuća banka U LJUBLJANI Centrala: Podružnice: LJUBLJANA Beograd, Novi Sad, Osijek, Sarajevo, Split, Zagreb. Celje, Maribor, Skoplje, Vršac. Zastupstva svuda! Ekspoziture: ‘to*« Čitajuči novine ... Zagrebačka »Hrvatska straža«, ko- ja sebe oglašava kao »vodeči kato-lički dnevnik medu Hrvatima«, donosi u dnu stupca, u rubrici »Iz dana u dan«, kao da se radi o deveterici vrabaca, bez ikakvog naslova sem zvezdice, — ovu uzornu »krščansko« belešku: »DNB javlja iz Praga da su ta-mo sveučilištarci u posljednje vri-jeme u nekoliko navrata pokušali da izazovu nerede.. Vlasti su zatvorile ^češke visoke škole na tri godine. Devet je sveučilištara-ca strijeljano.« Nikakvo čudo, u ostalom, kada se zna, da taj isti »vodeči katolički list« nije nikada ni jednom reči zabeleiio ni jednu od mnogobrojn-h izjava vode čeških katolika, kanonika Šrame-ka, o stanju katoličke crkve u Če-ško-moravskom protektoratu, kao ni izjavu 30.000 slovačkih katolika u Francuskoj, u pogledu slovačke »ne-zavisnosti«. * Još nešto je »vodeči katolički list kod Hrvata« propustio da zabeleži. To je telegram iz Bratislave, koga je ■doneo i zagrebački »Obzor«, a ko ji 'kaže, da je pretsednik slovačke vlade i voda slovačke klerikalne stranke, kanonik Tiso, poslao Staljinu pozdravni telegram, prilikom proslave godišnjice boljševičke revolucije. Znači, da gospoda klerikalci umeju ■čak i boljševičku revoluciju da po-zdravljaju, kad im to tudin naredi... * Nedavno je u Beogradu počeo da izlazi nov nedeljni list, »Srpski glas«, koji na par mesta, upučujuči apel javnosti, govori da apelira »na Sve Srbe i Jugoslovene«. Smatramo da je ovo pisanje i nepravilno i štetno. Apelirati se može na »sve Srbe, Hrvate i Slovence«, iti pak samo na »sve Jugoslovene«, jer su i Srbi Jugosloveni, što priznaje i sam »Srpski glas«. Govoriti pak o »Srbima i Jugoslovenima«, znači priznavati pravo srpskom imenu, a ne priznavati ga hrvatskom i slovenač-kom. Da je bar napisano »Srbi i osta-3i Jugosloveni«, moglo bi, u izvesnom slučaju, da prode. Ali ovako če naiči na o prav dano negodovanje i kod onih Hrvata i Slovenaca, koji su vrlo dobri Jugosloveni i koji srpstvo vole isto Jako, kao i hrvatstvo i slovenaštvo. * Beogradski Ust »Svoj svome« na- vodi šest različitih vesti izvadenih u poslednje vreme iz »Hrv. Dnevnika« J »Jutarnjeg lista«, u kojima se javlja da je ovo ili ono lice u Zagrebu na-padnuto ili premlačeno, i to uvek od »nepoznatog čoveka«, »nepoznatih lica« itd. Da i ne spominjemo ubistvo I. Radiča, za koje se više uopšte ni-šta i ne piše, pomenuti list podvlači značajnu činjenicu, da su, i pored ■toga što je policija pojačana gradan-skom zaštitom, napadači uvek »nepo-znati«, a napadnuti gotovo uvek i suviše dobro poznati kao jugoslo-venski orijentlsani... Ljubljansko »Jutro« javlja: »Godine 1937 bio je pred valjevskim okružnim sudom, pomoču \alsificiranih doku-menata, osuden na godinu dana za-tvora bivši narodni poslanik Vitomir Davidović. U javnosti se prepričava- 10 da je Davidovič bio žrtva političke intrige, koju da su snovali prijatelji bivšeg ministra Dure Jankoviča, jed-nog od glavnih stupova Stojadinovi-čevog režima. Sada je apelacija o-dredila ponovno sudenje, u kojemu je Davidovič u celosti rešen, i sada tuži prijatelje Dure Jankoviča.« I još su nosioci tog režima ima- 11 obraza da govore o »odbrani države i jugoslovenstva« !... * Klerikalna »Hrvatska straža« donosi masnim slovima, i sa punim odobravanjem, ovu vest: »La Stampa«, veliki torinski dnevnik, preko dva stupca donosi članak pod naslovom »Hrvati traže osvetu radi uništenih lavo-va u Trogiru«. List citira jedan dopis »Hrvatskoga Dnevnika«, u kojemu se kaže, da Hrvati žele oprati ljagu sramote radi čina, koji je svojevremeno uzbunio či-tav kulturni svijet. Hrvati nisu počinitelji toga djela i oni su svi-ma dobro poznati, pa če opčina i zainteresirani privatnici poraditi da krivci budu kažnjeni.« Kao što se vidi, izvesni ljudi na-stavljaju prokušanom rabotom denun-ciranja narodnih ljudi za račun tudi naca, iz vremena Austrije, — koje za sav pošteni svet znači, ne samo služništvo, več — izmečarstvol... Iz (OS. 1 pored iznimnih prilika i poteško-čci, češko Sokolstvo se sprema za nekoliko važnih župskih sletova, od ko-jih bi najopsežniji trebao da bude župski slet u Plznju, u letu godine 1S40. Vrše se več pripreme za taj slet u svima jedinicama plzenjske žu-pe, ma da se ne zna kakav če biti program sleta, obzirom na sve teže prilike u Češkoj. 2upa Podbjelohorska prireduje ta-koder, godine 1940, svoj župski slet kojim če proslaviti 50-godišnjicu. Pedeset godina života proslavio je neumorni sokolski radnik, brat Jan Pelikan, ravnatelj kancelarije ČOS u Pragu, poznati češki sokolski pisac. Br. Pelikan je več preko 33 godine član praškog matičnog Sokola. Ujedno je član Načelništva i Prosvetnog odbora ĆOS. SEĆANJE NA J. FIGNERA Pre deset dana setilo se češko Sokolstvo, na tihi ali srdačni način, obletnice smrti jednog od osnivača Sokolstva, J. Fignera. Tom prilikom sa u svima jedinicama održana predavanja o Figneru, a u Fignerovom muzeju u Pragu, u kuči u kojoj je nekada Figner stanovao, obavljena je intimna svečanost, na kojoj je uzelo učešča mnogobrojno članstvo, sa pretsednikom ČOS, bratom J. Truh-laržom na čelu. Bio je prisutan i b'vši starešina ČOS, Dr. Bukovski. Jugoslovenstvo u Srbiji Razgovor koji se razvio izmedu bi-strog srbijanskog seljaka na jednoj stanici pred Nišom i g. Dr. Mačeka, veoma je karakterističan za nepoko-lebljivo i širokogrudno jugoslovenstvo srbijanskog seljaka. »Kako vam se svida ovaj deo bivše Srbije i današnje Jugoslavije?«, — veli »Politika«, da je mladi seljak za-pitao Dr. Mačeka. A kad mu je Dr. Maček odgovorio: »Ne bivše Srbije, nego i Srbije i Jugoslavije!«, mladi seljak je ponovo kategorički odgovorio: »Danas je ovo Jugoslavija«. Posve naravski da je tamo, gde je Jugoslavija, ujedno i Srbija; jednako kao što je tamo i Hrvatska. Ali to je baš ona široka jugoslovenska koncepcija, koju odavno propoveda Sokolstvo, na čijoj bazi je naša država stvorena, i koju su, pre dvadeset godina, oduševljeno prigrlili svj zakoniti pretstavnici Hrvata. Medutim, ima još nešto karakteristično. Svi govornici, koji su sreli Dr. Mačeka, pozdravljali su najsrdač-nije braču Hrvate, a poklici koji su pri tom padali, glasili su: »Živeo Kralj, živela Jugoslavija, živela brača Hrvati!«. Znači da je čitavom tom trezvenom srbijanskom narodu bilo najvažnije to, da kliču Jugoslaviji i brači Hrvatima, baš zato jer su ose-čali da se u ovom trenutku radi o ljubavi Hrvata za državu, kao i o torne, da li če naša Jugoslavija biti zaista cementovana bratskim povere-njem. Niko od njih nije osetio potre-bu da kliče »Živela Srbija«, baš zato što su svi oni i suviše dobri Srbi, da bi tim poklikom hteli podvlačiti neko odvajanje, i što su svi uvereni, — ako živi Jugoslavija, da če to biti največa sreča i za Srbe ! Verujemo da je sve to moralo prijetno da utiče i na g. Dr. Mačeka; a bilo bi nam još milije, kad bismo, bar nakon svega toga što je video i čuo od srpskih seljaka, mogli čitati, da se i na hrvatskim seljačkim zbo-rovima kliče >živeo Kralj, živela Jugoslavija, živeli brača Srbi«, itd. Osvećenje Sokolskog doma u Rumi Sokolsko društvo u Rumi, osvetilo je na vrlo svečan način svoj dom, 26 o m., u prisuču brojnog članstva i ostalog rodoljubivog gradanstva. Posle čina osvečenja govorio je starešina društva, br. Dr. P. Jovič, čiji je govor izazvao oduševljene manifestacije za sokolske i narodne ideale. Iza otpevane himne, govorio je vrlo lepo izaslanik župe Beograd, inž. Sv. Vučkovič. Zanosan patriotski govor održao je i br. Dr. V. Belajčić, I za-menik starešine Saveza, koji je bio naročito srdačno pozdravljen; a vrlo lepo je govorio i episkop Vikentije. Po podne je održana dobro po-sečena akademija, koju je otvorio br Ivan Baretič, posle čega je izveden obiman program. Vrlo aktu-elno predavanje održao je br. Adolf Štefan o »značaju Sokolstva u sa- d?:šnjici*. Alegorijskom slikom »Ju-goslovenski vojnik«, od A. |3ačiča, za-vršena je akademija, posle čega su prisutni još dugo klicali, Kralju, Jugoslaviji i Sokolstvu. Na ovoj svečanosti uzeli su učešča Kraljev izaslanik, puk. Ristanovič, iza-slanici ministara, deneral brat Ljuba Maksimovič i drugi odlični gosti. Zanimljivosti iz doma i sveta Nobelova nagrada za hemiju podeljena je ove godine profesoru Lavo-slavu Ružički, koji predaje na Višoj Politehničkoj školi u Cirihu. Na taj način je profesor Ružička došao u red naučnička svetskoga glasa, što može da nam služi na ponos, jer je rodom iz Hrvatske, pa vrjo često do-lazi u otadžbinu i, ma da živi u inozemstvu, govori odlično naš jezik. * »Veikischer Beobachter« javlja iz Bukurešta, da če bivši frmcuski pretsednik vlade, Laval, kroz kratko vreme posetiti prestonice nekih balkanskih država. Nemački list tvrdi, da če se Laval zaustaviti nekoliko dana u Beogradu i da če zatim poslediti za Bukurešt i Ankaru. Isti list pripisuje Lavalovom putovanju veliko političko značenje, i vidi u njemu početak nove francuske akcije na Balkanu. * Javlja se iz Ankare, da su nemački vojni stručnjaci, koji su vršili obuku u turskoj vojsci, opozvani i da su se vratili u Nemačku. I oni Nemci, koji su boravili u Turskoj po privatnom poslu napuštaju također Tursku. I-stovremeno se javlja, da je carigrad-ska policija uhapsila 7 Nemaca zbog špijunaže i zbog toga, što su u Tur-skoj spremali široku propagandnu organizaciju. Medutim se, i pored toga javlja, da je nemački poslanik u Ankari g. Papen, razvio novu aktivnost u Turskoj. Pošto se u Berlinu vidi da Turska nije sklona da posluša pretnje i da menja svoju politiku, to se nastoji da se osigura bar tursko tržište, zbog naročitih ekonomskih prilika u Rajhu. Govori se, da g. Papen traži novu bazu za trgovinski ugovor između Turske i Nemačke. * Poznati italijanski ratni dopisnik, Italo Zingarelli, piše opširno u tu-rinskoj »Stampi« o velikim neprili-kama, koje imaju regularne japan-ske čete sa kineskm četnicima. Zingarelli izmedu ostalog k3že, da sami Japanci cene jakost kineskih četnika na ukupno pola miliona ljudi i priznaju, da je njihova aktivnost vrlo rasprostranjena i uspešna. Čim se Japanci u kom tek osvojenom kraju smeste, več ih napadaju ove strašne gerilske čete, čija je ratna taktika vrlo iskusna. Napadaju obično noču, a sem toga ruše pruge, mostove, ceste i druge objekte. Popravljati porušene objekte jeste pravi Sizifov posao, kaže Zingarelli. Kineski četnici se opet pojave kao blesak mu-nje, sve poruše i opet poput bleska nestaju. Disciplina medu četnicima je vilo stroga. Čak imaju i prenosne radio stanice. Njihovi vodi su veči-nom intelektualci. Imaju dovoljno oružja, koje uglavnom sami fabri-kuju. Četnici onemogučuju Japanci-ma iskoriščavanje prirodnih bogat-stava Kine. Po Zingarellijevom mišljenju, na bilo kakvu korist od zapo-sednutih pokrajina u Kini, ne smeju Japanci ni pomišljati, dok im se ne posreči da istrebe kineske četnike. * Engleski, kao i talijanski katolički listovi, javljaju da je, odmah nakon atentata u Minhenu, povedena velika akcija protiv sveštenstva u Nemač-koj, kojom prilikom je uapšen veliki broj sveštenika. Medu uapšenima se nalazi i sekretar kardinala Inicera, Dr. Vajsbaher, koji je još uvek u zatvoru. Uapšen je i poznati jezuitski propovednik, Dizelmajer, a u ve-z' sa študentskim nemirima u Pragu, zatvoren je u Beču i voda katoličkog studentskog saveza, Hase. Tvrdi se da je poslednjih dana u samoj Austri-ji uapšenc više od 200 katoličkih sveštenika. Nemačka propaganda se u poslednje vreme mnogo služila izjavama poznatog engleskog dramatskog pisca, Bernarda Shawa, tvrdeči da je on protivnik rata sa Nemačkom. Medutim je Shaw dao prošle nedelje izjavu listu »Manchester Guardian«, u kojoj kaže, da je on največi protivnik Hitlerov, zato što Hitler pro-goni Jevreje i ostale nenemačke rase. Shaw misli, da je Nemačka osudena na propast, zato što je sva izručena jednom čoveku, a takve zemlje ne mogu imati budučnosti, pa makar taj čovek bio največi genije. * Javljaju iz Bratislave, da slovački listovi pišu o sve ozbiljnijem položaju na novoj madžarsko-ruskoj gra-nici. Ukrajinci sada energično nastu-paju protiv Madžara i traže svoja prava, pa su več organizovali i nao-ružali Čete »Siča«. Medu Madžarima kojt žive u Potkarpatskoj Rusiji vlada potišteno raspoloženje, a jedna vest iz Užhoroda kaže, da je na ma-državno-ruskoj granici došlo do ja-če pucnjave, kojom prilikom je ranjeno stotinjak Madžara. * Neutralni dopisnici doznaju iz Berlina, da su neki slovački pukovi, koji su stacionirali u Achenu, bili ra-spušteni, pošto su slovački vojnici o-tvoreno pokazali nezadovoljstvo. * Iz Budimpešte javljaju, da se nedavna nesreča slovačkih parobroda »Bratislava« i »Svatopluk«, blizu Gor-njeg Milanovca, koji su vozili naftu iz Rumunije u Nemačku, ima pripisati sabotaži slovačkih mornara, koji su naumice nasukali lade, tako da se svih 100 vagona nafte moralo pro-suti u Dunav. Sadržina sokolskih listova »SOKOLSKA VOLJA« Broj 147 ovog odlično uredenog ne deljnog lista, koga izdaje župa Ljub ljana, donosi izmedu ostalog i ov SPORTSKE TRGOVINE Ti i Tvoja sokolska jedinica nabavljaćete u buduće sve potrepštine za telovežbu, laku i tešku atle-tiku, skijanje/ zimsku alpinistiku, sankanje, drsanje i ostale športove u tvornici telovežbenih sprava športskih potrepština i smučaka 3 III IM IIDI ■■ LJUBLJANA članke: Sokolsko v sedanjosti (uvodnik); — Najnovejše vesti; — Iz dravskega Sokolstva; — K skupni mizi (feljton od br. J. špicara); — Pisma iz Praga, Vesti i dr. »BRATSTVO« Izašao je 11 broj glasnika župe Osijek, sa vrlo značajnim uvodnikom, »Sta da se radi«, i člancima: Iz uspo-mena starog prednjaka; — Ovogo-dišnja takmičenja »II lige«; — Hr-vatski junak (D. K.); — Naše prilike i neprilike (B. S.); — Naš naraštaj čita i piše; itd. List donosi brojne rubrike i vesti iz sokolskog života i rada. »SOKO NA JADRANU« Izašao je dvobroj 9 i 10 glasila župe Split, Šibenik-Zadar i Sušak-Rije-ka, sa ovim zanimljivim sadržajem: Poslije pet godina (J. Boko); — Revolucionarna omladina Splita i njena Semenje Ljubljana Tražite cenovnik. ШШ.Ш Gostilna pri Ignac Banko Ljubljana priporoča se za obisk vsem bratom in sestram. uloga pred 30 godina (Dr. Oskar Tar-talja); — Nešto o umoru i higijeni umora (S. V.); — Šaljivi kut; — Vi-jesti iz župe i dr. »NAŠA RADOST« Primili smo 1 broj ovog lista jugo-slovenske sokolske dece, koji donosi sledeče članke i pesme: Nj. V. Kralj Petar Drugi; — Sokoličima; — 25-godišnjica Cerske bitke; — Biti Soko (R. Miholič); — Rastanak (F. Kata-rinič); — Ja sam dak (J. Matešič); — Doživljaji male kraljice od Milinije; — O zračnih vrtincih; — Prije dva-deset hiljada godina; — Ja sem bogat (R. Mohar); — Kiča Sokolič (J. Udicki); — Prilog: »Našim mališa-nima«. SOKOLSKA ŠTEDNA 1 KREDITNA ZADRUGA S. O. J. U SPLITU Stanje na dan 31 oktobra 1939 Aktiva: Blagajna: primila 910.215, izdala 908.632,75, stanje 1.582,25. — CASOVNIČAR i JUVELIR И. MITROVIČ TERAZIJE 22 (do Moskve) ima: švajcarskih ča-sovnika za ruku i džep, zlatnog nakita, kristala, srebra, pehara i plaketa. Braći i sestrama popust Cene vrlo solidne. Stručnn rod Tratite cene za Izraelu kllnaca I z n a C a k a. ZA DAME HANTLOVI največ! Izbor a spe-cijalnoj radnji ženske konfekcije „T0GA“ PINKASIKOHP. Beograd Knez Mihailova br. 8 (ugao) Zajmovi: izdano 207.417, povračeno 83.607, stanje 123.810. — Tekuči računi: uloženo 680.807,50, povračeno 395.386, stanje 285.421,50, Drž. Hipot. ban. 215.377, Pošt. šted. 123,50, privatni 69.912. — Tiskanice: 4.263. — Troškovi 1.170,25. — Iventar: 121. — Ukupno aktiva: 416.368.— Pasiva: U-Ic-šci na štednju: uloženo 523.041,)5. povračeno 148.729,50, stanje 374.312. — Sitna štednja: 2.916. — Dohotci: 11.970. —' Poslovni deli: primljeno 24.925, povračeno 275, stanje 24.650. — Rezervni fond: 1.260. — Prosvetni fond: 630. — Socijalni fond: 630. — Ukupno pasiva: 416.368. — Ukupni Tvornicn TANINA Sisak D. D. proizvodi slijedeće ekstrakte: Kestenov ekstrakt Smrekov „ Hrastov „ Kveljačo „ Valonea „ Mimoza „ i razni miješani ekstrakti. Sirovina se nabavlja iz naše države, Afrike, Azije i Južne Amerike Sestre-Braco! Upamtite da čete so- kolsku odoru, vežbače odelo i sve ostale sokolske potrepštine dobiti jedino, propisno i jeftino u solidnoj i poznatoj Trgovini sokolskih potrebStina Branko Ра1Ш ZAGREB Kraljice Marije 6 BEOGRAD Balkanska 22 Tražite besplatni cenovnik promet: 2,087.850,50, novčani pro- met: 1,818.847,75. Zadruga ima 276 zadrugara sa 1.02r poslovnih udela. Nameštenje Jedan vredan brat, koji je izgubio nameštenje zbog svog sokolskog rada, moli bratske jedinice, da mu nadu zaposlenja. Vešt je svakom so-kolskom radu, a pored toga ima zvanje trgovačkog pomočnika, manipulanta drvom i skladištara. Radi fa-bričke i kancelarijske poslove. Star je 24 godine. Mesto može nastupiti odmah. Sva obaveštenja daje Sokolska četa Polšnik, župa Ljubljana. НАЈВЕЋИ И НАЈЗНАЧАЈНИ.ЈИ НШОШНО-КШШИ П0ТХИАТ HАШЕГ BPEMEHA наша Јојна Шшша” У ДАНЕ ПУНЕ НЕИЗВЕСН0СТИ када ce у прби плам оншаег интересовања ноставЈБају ПИТАЊА НАРОДНЕ ОДБРАНЕ пружа својим читаоцима у одлично опремљеним издањима ДЕЛА НАЈЧУВЕНИЈИХ ВОЈНИХ АУТОРИТЕТА која y објективно сређеним опажаљима излажу велика ратна искуствд прошлостц, критике операција и чудесне тековипе савремеме ратне технике. НАЈКОРИСНИЈА, НАЈЗАНИМЉИВИЈА НАША ЕДИЦИЈА ИЗ ОБЛАСТИ ВОЈНЕ ЛИТЕРАТУРЕ доноси, поред осталих, ова три ДАНАС НАЈАКТУЕАНИЈА ДЕАА која својим подацима о сађремеиом рату јесу ПРЕКА П0ТРЕБА СВАК0Г 0ФИЦИРА И ГРАЂАНИНА: АИДЕА ХАРТ МОДЕРНИ РАТ НАЈЗНАЧАЈНИЈЕ ДЕЛ0 САВРЕМЕНЕ B0JHE ЛИТЕРАТУРЕ које је при својој појави y Енглеској ИЗАЗВАЛО СЕНЗАЦИЈУ И СТРАСНЕ ПОЛЕМИКЕ али ратом иаших дана СВЕ ХАРТОВЕ ПОСТАВКЕ У ЦЕЛиНИ СУ П0ТВРЂЕНЕ: ПОКРЕТЉИВОСТ, ТЕНКОВИ, МОТОРИЗОВАНЕ ЈЕДИНИЦЕ, АВИОНИ Предговор напмсао ђен. Ж. СтанисабљеБић. Превсо пук. Др. Л>уб. И&ко&ић 376 страна. — Повезано у платио Цена 100.- дин. Ђен. ЂУАИО ДУХЕТ ИНТЕГРАЛНИ РАТ КАПИТАЛН0 ДЕЛ0 0 ВАЗДУХ0ПЛСВН0Ј B0JH0J ДОКТРИНИ НАЈДЕТАЉНИ1А ОБРАДА ПИТАЊА ВАЗДУШНЕ АРМИЈЕ - НАЈСТРАШНИЈЕГ ОРУЖЈА САДАШЊОСТИ Драгоцена ињига за свакога lep прићазује тотални рат, рат с&им средстбима протиб целоћупног непријатељсћог народа и неприЈатељсће територије Предговоре напнсали марша.ч Итало Балбо и ђен. Душан СимоБић Превео пук. Др. Jby6. И&ћобић 452 стране. — Повезано Y илдтио. Цена 190.. дии. Ђен. Н. Н. ГОАОВИН ЧЕМУ ТЕЖИ ВЕЛ. БРИТАНИЈА СТРАТЕГИСКО-ПОЛИТИЧХА СТУДИЈА О ОСНОВНИМ ВЕКОВНИМ ТЕЖЊАМА БРИТАНСКЕ ПОЛИТИКЕ Obo врло актуелно дсло открића нзм бојне примере Енглеске последших година ЗА ОДБРАНУ НОВЕЋЕ ИППЕРИЗЕ СВЕТА БРИТАНСКА ПРЕВЛАСТ НА МОРИМА УСТРОЈСТВО CYB03EMHE BOICKE ВРИТАНСКЕ ВАЗДУХОПЛОВНЕ СНАГЕ Предговор написао Io6. М. Јоћанобић Превсо beti- Влад. Белнћ 204 странс. — Повезано у платмо. UeH* 60.- аии. ПОРУЏБИНЕ Г P.1MA И ИЗВРШУЈЕ ГЕЦА K0H Д. Д.. Београд Ул. Киез Иихамлова 12 — Пошт. фах 103 >1 >1 >1 )У » 1 I >1 >1 >1 >1 >1 1 >1 >1 >1 Творничка подузећа П. ТЕСЛИЋ — СИСАК препоручују производе следећих својих творница: Творница и рафинерија шпирита: Пецпрп рпкије: Сирови шпирит Фини рафин. шпирит Денатурат Дехидрат Све врсте домаћих ракија и дестлација Творница кем. производо: Печена џибра Калијево гнојиво Кристална сода Поташа Творница квосцо: Прворазредни пекарски паковани и тнштени квасац Творницо лрвених изрођевинп: Творница ликера: Дрвена вуна Букове спирале за творницу сирћета Прворазредни крем ликери Специјалитети Бренди Рум Творница угљичне киселине: Творница кисика (оксигена): Добавља кисик у конусима од лаКог метала Угљична киселина СО, у конусима властнтим и купчевим СИСАЧКО ЈОДКО КУПАТИЛО најмодерније, најјефтиниЈе и најјаче природно-хи-перметално купатило у Средњој Европи и на Балкану »A K PA« Петра C. Бабића — Београд Теразије 17 (Пашићева 2) Велика народна робна кућа — у центру Престонице — Укусан и богат избор Повољне цене Првокласна роба 5о Zatražite cjenikza jj zimske športove Ц Prva Jugoslavenska industrija športskih potrepština M. DRUCKER ZAGREB \ ILIČA 39 Najveće preduzeće športskih potrepština u državi. Vir najnovejše mode DAMSKA IN MOŠKA MODA LJUBLJANA-ŠELENBURGOVA IN HOTEL SION Jadranska Plovidba d. d. Sušak Brza parobrodarska služba iz Venecije i Sušaka za Dalmaciju. Polazak iz Sušaka svaki dan osim srijede i petka u 16 sati. Turističke pruge iz Sušaka (i Venecije) za Dalmaciju, te iz Sušaka (i Trsta) za Grčku, uz umjerene paušalne cijene. — Dnevna višekratna veza za sva kupališta i ljetovališta jugoslovenske obale. Prospekte i upute daje Direkcija u Sušaku, te svi uredi „PUTNIKA“ i društva „WAGON-LITS COOK" priporoča svoje izborne izdelke v sodih in steklenicah svetlo in črno UNION PIVO Filijale Beograd, Celje, Kranj, Maribor, Ptuj, Rakek, Slovenj - Gradec, Split, Šibenik, Zagreb Prima uloške na štedne knjižice i tekuće račune uz najugodnije ukama-čivanje. financira trgovinu i industriju te vrši sve bankovne poslove brzo i kulantno. Pripadnikom Sokola se priporoča gostilna FIGOVEC ♦ HOČEVER FRANC ♦ Ljubljana Tirševa ul. 13 Peter Stepič lastnik Mirko Stepič VELETRGOVINA VINA Premog, koks, drva Telefon 20-69 JOS. BERGMAN PARNA TOPILNICA LOJA • INDUSTRIJA ČREV LJUBLJANA POLJANSKA CESTA ST. 85-87 TELEFON ŠTEV. 20-61 IlllllflllllllilllllllllllllllllllllllllillllilllllllllllllllllllllllllllllllllllllSllllllllliiiillllSllllllillllllillll Stroji / Najnovejši otroški vozički / Motorji / Tricikli / Šiv. stroji / Velika izbira Igračni vozički, skiroji, avtomobilčki, koles, deli Tntum F. B. L Llubllnna, HarlouiKn c. 4 PODRUŽNICA: MARIBOR, ALEKSANDROVA 26 - CENIKI FRANKO Najboljše sveže meso, mesne iz- 011 мшja ц I lil ltl Sami delke in konzervi dobite pri tvrdki мШПНС V LjUPlJUlll мви Ustanovljeno leta 1823 vsaki ^ Samo z zaščitnim znakom so prave znano prvovrstne pristne Kranjske Klobase if Priznane kot „Specialiteta od starorenomirane tvrdke: Miroslav URBAS I inhliana SlomSkova ulica 13 LJ U DIJ QII в f (pole« Mestne eleblrane) Brzojavi: Urbas Ljubljana - Telefon št. 33-22 TURK Mednarodna špedicija Prosto javno skladišče LJUBLJANA PREVZEMA: Ocarlnjenja uvoznih in izvoznih pošiljk in to hitro, skrbno in po nainižji tarifi. Revizija pravilnosti zaračunanja carine in vse informacije besplačno. VIHARJEVA CESTA ŠT. 33 (nasproti nove carinarnice) Telefon št. 24-59 Prevažanje vsakovrstnega blaga, kuriva, strojev, selitve v Ljubljani in izven Ljubljane z vozovi in avtomobili in to hitro ter po nizki ceni. MASARIKOVA CESTA ŠT. 9 (nasproti tovornega kolodvora) Telefon št. 81-57 VskladIKenJa_____ raznega blaga kot tudi poništva v vlastnem, mestne trošarine in uvoznine prostem JAVNEM SKLADIŠČU. Oskrba inkaso — povzetij. KOTNIKOVA ULICA ŠT. 12 (nasproti mestne elektrarne) Telefon Št. 30-73 F. Hrehorič veletrgovina z manufakturo na veliko in malo Ljubljana, TyrSwa 28 Telefon Ste v. 24-04 UČITELJSKA TISKARNA v Ljubljani, Frančiškanska ul. 6 Račun poštne hranilnice 10.7761 — Telefon 23-12. je najmoderneje urejena in izvršuje vsa tiskarska dela od najpreprostejšega do najmodernejšega. Tiska šolske, mladinske, poučne, leposlovne in znanstvene knjige v enobarvnem ali večbarvnem tisku. Brošure in knjige v malih in največjih nakladah. — Časopise, vabila, proračune, vizitke, plakate, žurnale. — Okusna oprema ilustriranih katalogov, cenikov in reklamnih listov. Lastna tvornica šolskih zvezkov za osnovne, srednje in meščanske šole. Risanke, dnevniki in beležnice. Vse tiskovine za šole in društva. Dajte v tisk UČITELJSKI TISKARNI! — ZAHTEVAJTE CENIKE! V njeni knjigarni dobite in lahko naročite katerekoli knjige ali časopise, vse šolske in pisarniške potrebščine za vse stroke javnega in privatnega življenja. Izdeluje diazo-amoniak papir „JASNI T“ za kopiranje načrtov. Domači izdelek te vrste v državi. — LASTNA K O P I R N I C A. VSE POTREbSCinE ZA VAŠ ŠPORT v* DOBITE PRI M s МШ СЕШ \7/ LNfe/ £ч£* Swv !XxV/ 1X^/ 1\&?/ iw/ !>C£?/Родр iW/ 1X^/ 5*J« bo>7 !X\7/ 1>^>7 !л^ј !Л>^/ ti^sa Lv^/ 7/ JnĆ» fiSte* 1>*о~/ iNSp/ -X>;7> !X>^/ lWi *NN^7 iwi P^>v !£e3 Uv^/ !w» !£>;a !xb/ »Хсг/ l-V^v £0:7/ jScb/ 1ХХЛ LV~; !XMj 1X\7/ I«V>/ i&7/ !Xv7 l>v\J) !X>^/ jRfia i>4^/ J^ŠK ELKA fin i mi TEKSTILNA TOVA RN A C EL J E SPODNJA HUDI N JA И|||||||М^ Izdeluje vse vrste bombažnih tkanin u priznano dobri kvaliteti in stalnih barvah. Telefon 181 Cenjene odjemalce vabimo na v ogled moderno urejene tovarne. ..E L K A“ TEKSTILNA TOVARNA • CELJE • Lastnik: l e o k u d i š ШШжШМ j I 'Ч \', /i * < /'чХј ИС C/SSSfl S*N1 S\\' '~<bW odgovarja Vaši poslovi in Vašemu okusu Dobro in okusno oblačene dame in gospodje kupujejo I ^ za svoje obleke blago najboljše kvalitete, ki jo ima iiiOffiipi> v bogati in veliki izbiri Franjo Majer, Maribor, Glavni trg 9. Strana 16 Болесги већином молазе од ногу. Зато вам је пре свега потревна довра., непромочива и топла овућа. — Одржали смо јевтине цене и по« крај тога што су сировине знатно поскупиле.Желимо да вас увек послужимо мовро и јевтино.— 7225-44 Купите ове топле и удобне папуче од фидца. У њима ће Вам бити топло и оне fee Вас сачувати од назеба. 78635-W4 Целогумене женске иипеле аа кишу, еа топлом флвнелскон постазом u полуви-сокон погаетицом. Украшене укусним крагном. Л: l 4460» —кпортске п.ипеле за печаке. Израђене од аког бокса, са јаки« кожним ђоноаима. 3415 55103 Удобне и елегантне кућне ципеле oa фи-ue мекане коже, саниским потпетицама, 98157-652 По киши не ивлазите без ових гумених каљача. У њима ће Вам ноге бити суве, нећете назебсти, кућа ће Вам бити чиста. 62Ј*66(Ш2 * ___ liMCOKe кожне иипеле ва дечаке, са jatm* < умtнчм ђоновима. За јесен и зиму школ-ској веци на лодеснија обућа, јер не про* нуштају воау. 78355-666 Моперне женске кал>аче, ои лаковане гу-ме, са среањом потп«тицом. Закопчавају се лако на једно патент лугм' 29^/416^ Јаке мушке полуципеле ea штрапац, ту-оастог облика, израђсне оа бокса, са кож-ним ђоновима и потпетицама. У њина се нога удобно осећа. 5451-44bUđ Ове пражесне ципелице од меке коже, са топлом иоставом, пружиће дечијим но-жицаиа уд,обно«.т и тоилину. 9979-64621 Високе мушке ципеле, иврађене ои Јаког бокса, са кожним ђоновнма на рам npo-шивеним. Нарочито пристају узуниформу. ■ 2655-66134 ! Моаерне вимске ципеле oa коже, комби-f н ване са сукном и украшене крнмером 1 Имају кожне ђонове и полувисоке иот* петице. ; 28992 69) j Родитељи! ' Ако сво|ој деци купите ове лаковане чи-змице од гуме, можете их без бриге ny-стити да хоаају и no блату и по води. У н.има ће им увек ноге Оити суве u топле. "i.Uje S.ve* bckola Kr. Juuoelavije (arh. M. Smiljanič. Alek.c Nenadoviča 6) - Uredbe rcd.kc.oni odbor (Prrt»edmk Dr. Vlad. Belajčić) - Odgovorni urednik Dr Tihom.r Proi*. Кммтг»г( PmlnlnnutU^iilrn« T ra 44 ------ ^»fnn.rii. k'n>irui«l* 74 -- T»Utnn ?9-9?0 ------- R>>oor«H