Crednistvo > aprava LJUBI. JANA. Hrjavceva 4a £ A U U IS u, MasarvKova 28a. Telefon 87-80 i»**??!1«;«” i Cl '»HlUvitZA IUGOSILOVENSKIIH EMIGRANATA P? JULIJSKE KRAJINE ^1HA Najveće poteškoće kod raznarodovanja pružaju fašistima seljaci... Sada je pala Jedna od posljednjih prepreka fašističkoj samovolji. »VOLKS-ZEITUNG«, INSBRUCK. PRISILNO IZVUŠTENJE Već smo na ovom mjestu više puta pisali o sistematskom oduzimanju zemlje našim seljacima u Julijskoj Krajini. Pisali smo 1 o osnivanju društva za otkupljivanje naših posjeda i za koloniziranje Talijana sa svrhom da se Julijska Krajina čim prije italijanizira. To društvo »Ente di rinascita agraria per le Tre Venezie« je i do sada bilo dosta aktivno, ali od sada una-Pred čini se da je to društvo dobilo i moć zakona u svrhu izvlaštenja našeg seljaka. U službenom listu »Gazzetta Ufficiale« od 17 februara o. g. izašla je uredba (decreto-legge) od 7 januara o. g. pod naslovom »Disposizioni sul funzionamento dell’ Ente di rinascita agraria per le Tre Venezie«. Član prvi toga dekreta glasi: »Ente di rinascità agraria per le Tre Venezie« može tražiti da predju u njegovo vlasništvo nekretnine pripadale bilo kome kada su sposobne da se upotrebe u svrhe koje vode Ente u skladu sa njegovim statutom odobrenim kraljevskim dekretom od 14 augusta 1931 broj 1188«. Taj statut, u kojem je iznesena svrha tog društva, nije bio nikada objavljen, već jo bio samo registriran u »Gazzetta Ufficiale«. A 1 još jedan dekret — prvi o tom društvu — koji datira iz 1921 (8 septembra broj 1343) nije bio nikada objavljen, već je i on samo registriran. Ta dva takozvana tajna zakona nije, eto, objavila talijanska vlada, ni ona Giolittijeva ni ova Mussolinijeva. Nije ih objavila zato što se u tim zakonima iznosi cilj tog društva, a taj cilj glasi: naseljavanje talijanskih seljaka-kolonista na zemlji hrvatskog i slovenskog seljaka u Julijskoj Krajini. Taj plan je, dakle, niknuo još prije fašizma. U ono doba kada je bila aktuelna izmjena stanovništva. Onda kada su Grčka 1 Turska zamijenile stanovništvo iza grčko-turskog rata i kada je masa Grka iz Male Azije preseljena u Makedoniju, a velik broj Turaka iz Grčke u Tursku. Tako je i u Julijskoj Krajini 1921 god. jedan viši činovnik ministarstva iz Rima ispitivao na terenu mogućnost naseljavanja Talijana u masama u Julijsku Krajinu. Čini se da je postojao projekt da se napravi sporazum sa Jugoslavijom po kojemu bi Italija otkupila uz povoljnu cijenu imanja naših seljaka u Julijskoj Krajini, a te seljake bi preuzela Jugoslavija i naselila ih u sjevernim krajevima države — naročito u Vojvodini. Po tom planu bi Julijska Krajina bila Zf, Petnaestak godina postala i etni- ,. allianska, te bi se strateške granice apa e s nacionalnim, što je težnja svih nar°eit0 onih k°ie se spremaju »na daljnje skokove«, kao što se to sliko- «X issrov"'dsna °,a- ni* *a^zam bio stavio u prvi Stava rektnu asimilaciju preko škola, dru-Plan 'i1»VraNa mjesto tog Napolitanca postavili su sada za čuvara vodovoda Poropat roslpa. Narod je odahnuo od kada je >tstranjen Napolitanac. PRISILNO PET POSTOTN 0 POSOJILO V ITALIJI KDO MORA PLAČATI POSOJILO ? — KOLIKO POSOJILA PLAČA VSAK LASTNIK ? — IZVANREDNI SV2% DAVEK NA NEPREMIČNINE — PREDUJMI — EDNOKRATNO ODPLAČILO POSOJILA Prisilna posojila so denarne obveze, ki jih morajo prevzeti vsi državljani neke države. Ta so bila znana že v 13 stoletju v Genovi in drugih državah Italije. Tam so bila dobro vpeljana. Drugod je bil vladar navezan na posojila, katera je moral najeti pri privatnih bankirjih, ki so — razven da so bili Židi — bili tudi oderuhi t. j. so zahtevali za posojilo oderuške obresti. Posojilo je najel navadno knez ali vladar in ako je prišlo do bankrota se je izvršil isti v premoženje vladarja. Od 15 stoletja začenja javni kredit. Deželni stanovi so jemali posojila. Vladar ni jamčil za dolgove svojega prednika. Od 18 stoletja poznamo le državna ali narodna posojila, ki so bila najeta od dotičnih držav. Napoleon je bil protivnik državnih posojil, ker po njegovem mnenju je krivično, da je obdavčeno že v naprej bodoče poko-lenje — otroci bodočnosti. Od 19—20 stoletja imamo dobo produktivnih državnih posojil. Do katere meje se lahko zadolži država? Do V», 'L, 'A, prihoda čistega narodnega premoženja se lahko iztirjuje davke, so mislili stari ekonomisti. To je »mer težko reči, da je pravilno. Tudi A<%m Smith, slavni ekonomist je bil n£Wproten državnim posojilom, je pa Vzlic temu bil mnenja, da je notranje posojilo, t. j. posojilo najeto v državi bolje kot inozemsko posojilo. Tudi slavni nemški filozof Kant je bil nasprotnik državnega zadolževanja do-čim na drugi strani imamo vse polno zogovornikov državnih posojil. Posledica tega državnega zadolževanja so bili državni bankroti. Tudi teh bankrotov se je ljudstvo navadilo. Državna posojila so bila pravzaprav po njihovi pravni strukturi obveznosti svoje vrste, narodne obveznosti — od tod jih še danes nazivamo nacionalno posojilo. Nekatere države niso mogle dobiti posojil v inozemstvu in so se zadolžile v notranjosti, tako so nastala notranja državna posojila. Povod da niso mogle dobiti zunaj posojila je bil razven drugega, glasom razsodbe pariškega vrhovnega sodišča iz leta 1825 izrek tedanjih sodišč, da suverena država ne more biti tožena pred inozemskimi sodišči. Pariška kasacija (najviša sodnija) je 2 I 1849 šla še dalje in je za pravo spoznala, da država kot sodnik in stranka v isti osebi ne more biti tožena. Angleški sodniki so bili istega mnenja, nemški nasprotnega. Posledica takih naziranj je bila, da nik-do ni hotel več tem državam kreditirati. Inozemski upniki so postali oprezni in ako so poso j evali, so to napravili pod gotovimi garancijami ali so si izgovorili finančno kontrolo nad dotično državo. Razsodišča so imela odločevati o sporih v svrho zaščite inozemskih upnikov. Naj višjo zaščito je prožila carinska vojna. Z visokimi carinami so se borile države proti državam, ki niso izpolnile svojih obveznosti. Finančna kontrola je obstojala v nadzorstvu finančne uprave dotične države (Grčija 1897, Egipt 1876, Turčija 1876). Da so lažje ščitili svoje interese, ustanovljali so družbe imetnikov inozemskih vrednostnih papirjev. Leta 1907 je bilo ustanovljeno v Haagu mednarodno razsodišče za takovrstne spore, ki še danes posluje. Toliko v kratkem malo zgodovine. Italija sledeč svojim prednik iz 13 stoletja je s kr. odlokom zakonom od 5 oktobra 1936 št. 1743 dovolila, da se izda 5 postotno po vrači j ivo posojilo, ki se amortizira (ugasne) v 25 letih od 1 I 1938 začenši z vsakoletnim izžrebanjem. Trst, marca 1937. (Agis). Dne 1 februarja t. 1. se je vršil v Trstu velik proces proti sedmim tihotapcem, ki so se poleg tega uprli obmejni straži z orožjem. Na zatožni klopi so sedeli sledeči: Karel Knafelc (30 let star), Silvester Urban (43), Ivan Martinčič (31), Ivan Mule (19), Franc Švigelj (24), Jo- že j e, marta 1937. Da se vidi kako se kod nas još kupe na silu takozvani dobrovoljci za generala Franca u Španiji, navest ćemo i ovaj slučaj: Mladić iz našeg sela Sluga Ivan zvan Klenjakov, star 23 godine, bio je već dva puta proglašen na stavnji kao nesposoban. Karabinjerima nije bilo to po volji, pa su ga tužili, da je vrlo opasan i da ga treba maknuti. Po toj njihovoj tužbi bio je pozvan u karabinjer- sku kasarnu, gdje mu je brigadjer podnio neki formular na potpis. Kada je Sluga vidio da je to prijava za dobro- KDO MORA PLACATI POSOJILO? Posojilo so obvezani prevzeti vsi lastniki nepremičnin (stavb in zemljišč), ki leže v kraljevini Italiji. IZVZETI SO: 1. Italijanska država za svoja posestva kakor tudi inozemske države, 2. vse fašistovske organizacije, 3. pokrajine in občine, 4. dobrodelni zavodi, 5. prosvetni zavodi in neka nacionalna društva, 6. cerkveni zavodi, 7. zavod za ljudska stanovanja, uradniška in neke stavbene zadruge. Ako bi lastniki nepremičnin bili pomotoma vpisani pri davčnem uradu kot davkoplačevalci, mora prevzeti posojilo pravi lastnik, kateremu se dokaže, da je lastnik. Tudi oni ki so začasno oproščeni davkov, (n. pr. hišnega davka), ali ako vsled novostavbe isti ni še predpisan. KOLIKO POSOJILA PLAČA VSAK LASTNIK? Vsakemu obvezancu pripade 5% posojila od vrednosti nepremičnin (ako je n. pr. vrednost 10.000 lir mu pride posojila 500 lir). Vrednost nepremičnin se določi za zemljišča na podlagi čistega katastralnega dohodka, predpisanega za zemljišni davek na katastralnem izvlečku. Ta katastralni dohodek se pomnoži s stalnim količnikom 3.66. Pomnožek se kapitalizira na podlagi 5%. Recimo da je čisti dohod na katastru glede vašega zemljišča 600 lir. Ako pomnožite to s 3.66 dobite produkt 2196. Za ta znesek moramo najti glavnico na podlogi 5% obrestovani a potom trojnega računa in sicer dobimo glavnico 43.920 lir. Pri stavbah se najde vrednost kakor pri zemljiščih, samo da ni treba množiti čist dohodek s količnikom. Od tako ustanovljenih vrednosti nepremičnin se po odbitku hipotekarnih terjatev, ki so vknji-žene na iste domeri visokost posojila kakor sem gori omenil. Ta dokaz da obstoja hipotekarna terjatev treba predložiti davkariji zemljeknjižni izvleček iz katerega izhaja, da je bila vknjižena hipoteka pred proglasitvijo tega zakona in potrdilo, da se tiče te nepremičnine in ne morda kakega drugega trgovskega ali garancijskega dolga in sicer najkasneje 5. aprila t. 1. Pod ta zakon pridejo vse nepremičnine katerih vrednost se na gornji način ugotovi na najmanj 10.000 lir, tudi ako ležijo v raznih občinah države. IZVANREDNI VA% DAVEK NA NEPREMIČNINE. Razven tega, da ne bi plačilo_ obresti tega posojila padlo na breme države, je bil istočasno uveden izvanredni davek na nepremičnine. Ta izvanredni nepremičninski davek bo trajal 25 let (kot posojilo) in znaša 3.50 od tisoč od vrednosti nepremičnin, ustanovljene kakor zgoraj navedeno. Vse druge formalnosti se ravnajo bodisi glede ugotovitve vrednosti kot zaostalo po predpisih, ki veljajo za posojilo. Kakor za posojilo tako tudi za davek so kompetentne davčne oblasti, ki ugotovijo višino posojila in davke. Iztirjevanje posojilnih obrokov, ki so odmerjeni na 6, opravljajo davčne iztirjevalnice na isti način kot za davke. Ko dobi posestnik ugotovitev posojila ima pravico rekurza na okrajno davčno komisijo, ako misli da so mu preveč odmerili in sicer tekom 20 dni od dostavitve iste. Dostavitev se izroči kateri si bodi osebi na posestvu. Vsled tega morate paziti da dobite pravočasno obvestilo v roke, da se lahko pritožite. sip Kukec (37) in Ivan Kukec (35). Imenovani so bili obdolženi, da so vtihotapili v državo 20 konj. Kazen, ki jo je izreklo sodišče nad obdoženci, je bila naravnost eksemplarična. Prvi štirje so dobili po 18 let zapora, Švigelj 9 let in 8 mesecev, Josip Kukec 3 leta in 3.000 lir kazni, Ivan Kukec pa 1 leto. voljce »u nepoznatom mjestu«, odmah se dosjetio, da je to prijava za španiju, pa nije htio potpisati, ali brigadjer ga je prisilio da potpiše, pa je tako taj naš mladić bio smjesta otpremljen u Trst, gdje čeka transport za španiju. Takovih slučajeva je u posljednje vrijeme bilo više u našim krajevima. Opaža se da prisiljavaju u »dobrovoljce« one naše ljude, koji su tobože politički sumnjivi ili one, koji su kažnjeni radi švercova-nja. Te stavljaju pred izbor: ili u španiju ili u zatvor, a kada ljudi izaberu zatvor, tada ih svejedno na silu tjeraju u španiju. Kakor pri davkih je treba tudi tu plačati davek, ki je prvotno predpisan, ako ravno napravite rekurz, ker isti nima odložljive moči. Ko preteče rok plačila, vam pride zamudni dodatek v 6% povišku na breme, potem premičninski rubež in pozneje dražba nepremičnin. Prvi obrok dospe v plačilo 10—18 marea, drugi obrok aprila, junija, avgust? oktobra, decembra. PREDUJMI. Da bo omogočeno tudi onim, ki nimajo sredstev za takojšno plačilo, plačati določene obroke, predvideva zakon, da bodo nekateri denarni zavodi dajali predujme v 90% višini celotnega predpisanega posojila, tako da praktično rečeno I. obrok bo moral posestnik vse-en9 iz svojih sredstev plačati. Ta predujem se dovoljuje za dobo dveh let, potem se ga mora vrniti v obrokih do-tičnemu zavodu. Zavod se bo gotovo tudi zavaroval z vknjižbo na odnosne nepremičnine. Ako kdo bode hotel prodati nepremičnine, bo moral vrniti prejeti predujem tekom 10 dni. Prošnjo za predujem se napravi na dotični denarni zavod. Priloži se potrdilo davkarije o posojilu. EDNOKRATNO ODPLAČILO POSOJILA Kdor bo hotel mesto obročnega plačila opraviti z enkratnim, plača samo 90% celokupnega zneska. I to velja tudi za odkup / 3H% izvanrednoga davka. Posojilo predstavlja v današnji krizi veliko obremenitev kmečkih gospodarstev, posebno ker se vrednost zemljišč določa na podlagi katastrskih podatkov avstrijskega režima v Julijski Krajini, ki je mnogo višji od onih v notranjosti Italije. Vsled tega padejo pod posojilo že mala posestva sestoj eča od male bajtice in dveh do treh hektarjev zemlje. Ako posestvo danes ne prinaša lastniku niti toliko, da bi mogel izhajati, kamoli, da plača še 500 lir posojila. Meje tega posojila bi mogle biti postavljene višje. Res je da so tudi veleposestva v Italiji neproduktivna, ampak prenesejo tako posojilo, ako ne drugače z odprodajo dela zemljišč. Tudi stavbe prenesejo lažje tam kjer dobiva lastnik stalni dohodek od najemnine. V Italiji ni malega skoro ali srednjega kmeta. Večina je pod »grofom« kakor se reče. Vsled tega bo najbolj občutil naš človek, kateri Je že itak zagazil v dolgove in mu bo to prisilno posojilo pomagalo, da najde preje svojo »odrešitev«. NOVA DANUNCIJADA »Popolo d’ Italia < objavio jc pismo ko.ie je Gabriele d’ Annunzio uputio tajniku, fašističke stranke Staraceli. TJ onom insinu D’Annunzio kaže, da je s užitkom pročitao knjigu »Osvojenje jezera Tana i Gondaru (o kojoj smo pisali u božičnom broju) i u kojoj- je Starace opisao svoje ratne pothvate pri zauzeću Gondara i druga junačka djela talijanskih boraca u Abesiniji. D’Annunzio se vrlo laskavo izrabiva, o vrijednosti, ove knjige i naglašava da inu je ona dala inspiraciju, da. opjeva, junački potr hvat Staraeea i njegovih drugova, pa pozdravljajući Slaracea veli: »Moj dragi ratni, druže! Ja sam već star i bolestan te jedva čekam kraj života. Meni je oduzeta mogućnost da umrem. pri. osvajanju Dubrovnika^?). A pošto mi je odvratna smrt na krevetu trudit ću se, da dam oduška srcu u svom posljednjem, pjesničkom djelu*. Ova čudnovata aluzija nn neko buduće osvajanje Dubrovnika ne može nikoga iznenaditi jer je D’Annunzio otkako se poslije okupacije Rijeke povukao u Gardonu mnogo puta u raznim, poslanicama, govorima, i pismima istaknuo kao daljnji cilj talijansko osvajanje Splita, pa. zato sada testamentarno osvajanje proširuje na Dubrovnik. Poznato je i to, da je D’Annunzio u svojoj posljednjoj poslanici, koju je upravio Mussoliniju nazvao vodju fašističke Italije svojim bratom i izvršiteljem, velikog zadatka nove Italije. Ali — na Jadranu je ipak situacija molo drukčija nogo za vrijeme D’Annunzieve ekspedicije na Rijeku, što sigurno zna i Mussolinijev organ »Popolo d’ Italia.« u kojem je izašla ta poslanica šašavog Rapa-gnete. MUSSOLINIJEVA TERMINOLOGIJA Mussolini je nazvao brak s jednim djetetom — patološkim slučajem. No ukoliko ružičaste ekonomske prilike u Italiji potroju i dalje, smatrat če se brak sa više djece — mitološkim slučajem. JURINA I FRANINA Franino, vapije s jednoga brda: Dunke, Juri.no, sad imamo amiciciju! Jurina tuli s drugega hrida: Kn? Ča? Kade? Ja je ne vidim... (Mornar) Radi tihotapstva in oborožanega upora OBSOJENI SKUPNO NA 85 LET JEČE NAŠE MLADIĆE ŠALJU NEPRESTANO SILOM U ŠPANIJI) Nova izjava pretsjednika vlade dra Milana Stojadinovica o odnosima Jugoslavije i Italije POVODOM DISKUSIJE 0 VANJSKOJ POLITICI JUGOSLAVIJE U NARODNOJ SKUPŠTINI NARODNI POSLANIK G. KARL DOBERŠEK ODRŽAO JE VELIK GOVOR 0 STANJU NAŠEG NAROOA POD ITALIJOM U Zagrebu. 11 marta . vanjskih poslova g. đr. Milan Stojađino-Dne 4 marta održao je u povodu dis- vić. O odnosima Jugoslavije i Italije dr. kusije o budžetu veliki ekspoze o vani- Stojadinović rekao je u svom ekspozeju skoj politici pretsjednik vlade i ministar I ovo: »S kraljevinom Italijom naši odnosi proširuju se sve više u pravcu vrlo dobrih susjedskih odnosa. Kao što je poznato ranije izmed ju naše velike susjedke na zapadu i nas postojali su izvjesni nesporazumi i razmimoilaženja. Ali danas sudeći po izvjesnim činjenicama, vrijeme tih nesuglasica pripada prošlosti. Izgleda da se horizont na Jadranu razbistruje i pojavljuju se, reklo bi se, značajni nagovještaji da će nastupiti epoha srdačnijih odnosa izmedju kraljevine Italije i kraljevine Jugoslavije«. vrgavani šikanama vlasti i lokalnom teroru. I Pa ako je uprkos toga ipak bilo mogućno izdati toliki broj knjiga, to je znak snage j i vitalnosti našeg naroda. U vezi sa pogoršanjem općih prilika postalo je i izdavanje knjiga teži posao, a njihovo se širenje nastojalo na sve načine da ograniči, ako ne i potpuno onemogući. I Tako ie mjeseca aprila 1934 godine bila uvedena preventivna cenzura po kojoj je izdavač dužan kad je već knjiga štampana i povezana da knjigu podnese na odobrenje vlastima. Bez pismene dozvole ne smije se knjige iznijeti iz štamparije i rasturati. Na takvu se dozvolu čeka obično dosta dugo a po nekad i po godinu dana- To pokazuje slučaj s nekim knjigama koje su izišle lanjske godine kao na primjer sa već pomenutom Bevkovem pripovjetkom »I morti ritornano», koja je štampana još 1935 godine, te je tada trebalo i da izidje, ali ju je preventivna cenzura dozvolila tek prije kratkog vremena. asimilacija našeg elementa sprovadjana I za mnoge knjige pa i ako najnevi- i „4,1, i trrnmim metodama nijeg karaktera, dozvola je sasvim izostala hana ,vnie ia,ne Reflekse " na “še in er- i- neke knjige već štampane, uopće nisu baca svoje jasne reflekse i na nase inter smjele jzaćii tako đa su izdavači trpjeli nacionalne odnose. I i veliku materijalnu štetu. Tako su na pri- TRAGIČNA SMRT LOJZA BRATUŽA mjer Od mjeseca juna 1934 g. do istog mie- . . seca 1935 g. bile zaplijenjene ove knjige: Na Božično veče 1936 godine svirao je 1 £rajj j(ožel »Harmonija« (knjiga iz glazbe- na orguljama u župnoj crkvi u Podgori kod ne teorije izdala Katolička tiskara u Go-Garice poznati slovenački dirigent i kompo- riCi)< te četiri knjige od njih čak i dva monista Lojze Bratuž iz Gorice. Pod njego-j jjtvenika, koje su već sve imale odobrenje Tim povodom govorilo je više narodnih poslanika o vanjskoj politici Jugoslavije, a nekoji su se bez rezerva ili kritički osvrnuli i specijalno na odnose sa Italijom. Od najvećeg je interesa za nas veliki govor, koji je tom prilikom održao narodni poslanik g. Karl Doberšek. Poslanik g. Doberšek osvrnuo se najprije na stanje Slovenaca u Koruškoj pod Austrijom, a zatim je prešao na detaljno analiziranje prilika, u kojima živu Hrvati j Slovenci u Julijskoj Krajini pod Italijom. Smatramo, da je taj njegov govor dogodjaj za nas, pa ga zato iscrpno i donosimo. S velikim poznavanjem našeg problema poslanik Doberšek je na vrlo efektan način predočio skupštini jedim jugoslovensko vitalno pitanje i skupština ga je s interesom slušala. Vjerujemo, da njegov govor neće ostati bez uspjeha u smislu i s ciljem s kojim je izgovoren. On je rekao: Prelazim sada na jednu drugu našu manjinu, koja je kud i kamo još gore tretirana od Koruške, govorim o našoj manjini pod Italijom. Kako Italija nije nikada smatrala taj Problem kao jedan problem vanjske politike, nego kao strogo interni problem, šta više čak najavila po svojem premijeru, da u Italiji ne postoji jedan problem manjina, to ipak postupanje sa našom manjinom mora da se reflektira na spoljne odnose, što znači na odnose izmedju Italije i Jugoslavije. Ja ne pretjerivam kad ovdje nagla-suiem, da je baš postupanje sa našom ma-njmotn u Italiji bilo jedna od najvećih pre-prueka što se izmedju naše i talijanske države nisu mogli uspostaviti srdačni odnosi koji su potrebni da se ove dvije zemlje, koje se zaista upotpunjavaju medjusobno, sporazume u mnogim pitanjima vanjske politike. Naročito je to važno sada u ovim momentima kada se toliko govori i piše, naročito u nekim organima talijanske štampe. o zbliženju izmedju Italije i Jugoslavije 1 0i,.nc^i,Tl Pregovorima za sklapanje nekog pakta prij'ateljstva na ekonomskom i1 čak i na političkom polju. Mussolini je u svojem govoru u Milanu dne l novembra 1936 go-ririt ^Kj10.^bedeče o Jugoslaviji: »Četvrta rrnshXfii. iaj se graniči sa Italijom je Ju-^ Posljednje vrijeme atmosfera šah v; °Ve =1® države jako se pobolj-dvih „ir6 lzvlesno sjećate da sam prije oompnu di'6 na °.Yom istom trgu učinio na-da P°stOH mogućnost za uspostav-Tr.n-e pj-iaiel!skih odnosa sa Jugoslavijom. vitnii1 jaaa Ponavljam i izjavljujem da po-i nrL.d 7olino uslova ' moralno-političkog ■Prn rednog značaja, da se postave na no- medin «JStÌns£°e Prijateljstva odnosi iz-riieči w dvi3w države.« To su doslovne Jugoslavije. Mussolini “Putio na adresu nosIHe0,>rtref*danS, 28 X 1936 godine, a i čSka ?, lrn anskì Niccolo« objavio niz se Propagira ideja si wt!(j' Cak , potreba saradnje Italije Ned?, m a® "t eKononrsko-političkom polju. Neću ovdje da iznosim sadržimi tih čla- janski državljani. Dok signor Mussolini s jedne strane protestira protiv postupka engleskih vlasti, opravdano ili ne. to ovamo ne spada, on s druge uopće ne priznaje nego gazi taj svoj princip u pogledu naše jugoslovenske. t. j. srpsko-hrvatske i slovenske manjine pod Italijom. Prigodom ratifikacije Rapalske pogodbe g- Mussolini je naročito podvukao, da Italija neće nikada da zaboravi svoje suple-menjake koji se nalaze van granica Italije. Taj isti princip mora da vrijedi i za nas. U Julijskoj krajini živi 230.000 Srbo-Hr-vata i 347.500 Slovenaca, po crkvenim statistikama čak i preko 600.000 Jugoslovena. Oni imaju svoj posebni narodni individualitet, svoje tradicije, svoj jezik, svoje narodne pjesme, te se u cjelosti razlikuju od Talijana. Taj njihov narodni individualitet treba poštovati. I Italija je po svome Kralju u godini 1919 mjeseca decembra izričito preuzela na sebe dužnost, da po tome principu postupa. Međjutim ništa se nije dogodilo što bi ostvarilo tu nakanu. Nasuprot, od 1919 godine postepeno i uzastopce ruši se sistematski sve što potsjeća na slovenstvo, u onim krajevima. Najbolnije nas je dir-nulo, da prisilna akcija odnarodjivanja nije malaksala niti u posljednje doba, kad su do nas stizavali sirenski glasovi o prijateljskim odnosima sa Jugoslavijom. Dapače primjetili smo čak i zaoštravanje te akcije. Mi napram toj akciji ne možemo ostati ravnodušni, a naročito moram podvući, da vim vodstvom pjevao je domaći zbor slo-venačkih mladića božišne crkvene pjestne na slovenačkom jeziku kako se to kroz stoljeća uvijek pjevalo u Podgori. Poslije ponoćne mise kada se je narod razilazio iz crkve, rulja fašista pređvodiena od lo- goričkog nadbiskupskog ordinarijata. Evo kakve su te knjige bile: Dr. Andrej Pavlina »Sejavec«. Fran Milčinski »Zlatna kruška«, zatim molitvenici »Očenaš« i »Angelček«. Gornji popis obuhvata u glavnom samo u. i-i u.« t i un*, .uoioiu k. « i Gornji popis obuhvata u glavnom samo kalnog sekretara fasi a Stefane ja napala s!ovenačke publikacije. 0đ hrvatskih jedina je Lojza Bratuža i pjevače 111 edicija koja je posljednjih godina izlazila. neku tamnu sobu fašija, gdje su ih sa mu. v . ..... ’ ‘L3,, nnni*i vplikp bila je »Danica«, kalendar društva Sv. Močenjem prisilili da su morah popi.i velike | Tctrll Mri tQÌ Ta količine mašinskog ulja. Lojzu Bratužu su dodali još benzina pomiješanog sa sublimatima. Poslije par nedeljnog bolovanja mladići su ozdravili, dok je Lojze Bratuž podlegao otrovanju 16 februara ove godine. Jugoslovensku manjinu obuzelo je zbog mučkog ubistva kompozitora Lojza Bratuža ogromno uzbudjenje. I u Slovenačkoj hora za Istru. No kako taj kalendar za 1935 nije mogao izaći, jer mu ie nedostajalo odobrenje preventivne cenzure, očito je da je iz istog razloga izostao i ove godine. Iz ovog letimično nabačenog prikaza izlazi jasno, kako se kulturna aktivnost Hrvata i Slovenaca koja je prvih godina poslije rata bila na visokom stupnju i gdje je bio Bratuž poznata ličnost, vlada 1 kvantitetom i kvalitetom, što dalje razvi veliko ogorčenje protiv fašističkih terori- jala se pod sve težim i težim okolnostima, stičkih sistema protiv našeg naroda u Ita-| tako da danas pokazuje skromnu sliku liji. Slovenačko pučanstvo u Italiji direktno optužuje zbog saučesništva u trovanju Lojza Bratuža talijanske vlasti u Gorici, koje su kroz mjesece prije ubistva najstrožije danju i noću sa naročitim agentima pratile i nadziravale svako kretanje Lojza Bratuža, a na sam dan nasiljstva povukle su sve svoje straže, da su nasilnici mogli nesmetano izvesti svoje gnjusno djelo. Sve ubice slobodno se šetaju i dobili su još pohvalu od svojih partijskih pretpostavljenih za uspjelo izvršenu operaciju protiv Slovenaca. Sve što potsjeća da slavenstvo našeg elementa pod Italijom treba da budé istrijebljeno. Napominjem u prvom redu pretvaranje imena naših suplemenjaka u talijanska imena. mučnih napada. Govoriti prema tome da Hrvati i Slovenci u Istri, Trstu i Gorici danas čitaju sve što najviše vole, kako to tvrdi g. Alessi u tršćanskom »Piccolu«, znači svjesno prikazivati stvari u lažnoj svjetlosti. GOSPODARSKO UPROPAŠTAVANA 1 OTIMANJE ZEMLJE NASILNA PROMJENA PREZIMENA Samo u mj’esecu januaru ove godine je »Gazzetta Ufficiale« služeni list talijanske vlade objavila za samo tršćansku prefekturu ništa manje nego 614 dekreta kojima se 1791 osobi pretvaraju imena u talijanska imena. Sva ta pretvorena imena su čisto slavenska imena. Pretvorili su imena čak i ljudima kon već od godine 1929 žive van granica Italije. Dekreti, kao da su se htjeli još i rugati, antidatirani su i nose datume od prve polovice godine 1934! Kod toga ia ne govorim o drugim prefekturama: u Puh, na Rijeci, u Gorici. Postoje dva zakona, kojima se slovenska imena mogu pretvoriti u talijanska, i to krsna i porodična imena. Doneta je i zabrana da se djeci ne smiju davati »smješna«, nemoralna« imena ih takova koja potiču na javnu uzbunu. 1 rebaio je imati prilično cinizma da pod udar toga zakona padnu naša lijepa imena: Milan, Dragutin, Ljubica, Slavko i slična imena, i da budu promijenjena u talijanska imena: Emilio, Carlo, Amalija, Mario. Posljedica toga je bila, da su u mnogim registrima promjenjena imena i da su imena ljudi počeli pisati onako kako ih nije niko nikada krstio. A djeca, koja su se imala krstiti, nisu mogla dobiti hrvatska ili slovenska imena. Ali ne samo djeci, već i stanjima »ureda radi« može se promijeniti ime. iza krsnih imena dolaze i porodična imena Najprije je za Južni Tirol bilo zakonom od IO I 1936 godine odredjeno, da svako ime talijanskog ili latinskog postanja, koje je prevedeno na drugi jezik ili je tudjinskim načinom pisanja iskvareno ima se povnimi u stari oblik. Osim toga, ako stranka m?», sa-i beogradske uporedo sa razumom, kad vidimo žalosno M?nie u kome se nalazi ta naša manjina. mozeino da se dezinteresiramo za sudbinu "aše manjine u Italiji, koja je iste Knn, istog Jezika i istih narodnih tradicija nao i ovdašnji naš narod. Mi ne možemo »? set. dezinteresiramo kao što se ni g. mussolini nije nikada dezinteresirao za lalijane koji žive van granica Italije, pa makar bili strani državljani. Napominjem u om pogledu samo ogorčenu akciju, koju Je povela fašistička Italija i g. Mussolini po mtan« malteških Talijana, koji nisu tali- Kada su Talijani došli u te krajeve, a naročito iza dolaska fašizma na vlast 1921 godine, kad se počelo sistematskom asimilacijom, udarili su najjače baš na gospodarske organizacije. Narod se međjutim tu najviše upirao, ali kad je došla sila tada je sve pošlo nizbrdice. Godine 1928 postavili su »Zadružnoj zvezi« u Gorici fašističkog komesara, a 1929 su raspustili »Zadružnu zvezu« u Trstu u kojoj su bile učla-narod. Uspjeh je bio slab. ali komisije, koje njene 1 sve Istarske zadruge- Ove godine su se bavile mijenjanjem imena, imale su su silom fuzijonirali našu poslednlu Kre-dovoljno elastičnosti da u svakom netali- ditnu zadrugu u Malom Lošinju s propalom janskom imenu vide pokvareni prvotni ta- talijanskom zadrugom i naše činovnike ba-lijanski odnosno latinski oblik, što zakon čili na ulicu. Tako je naš narod pod Itali-dopušta kao mogućnost, da se u tom slu- jom bez ijednog svog gospodarskog dru-čaju takvo ime vrati u stari oblik. Drugim štva i zadruge, i opet je prepušten na riječima, komisije su mijenjale prezimena milost i nemilost gradskim izrabljivačima. onako od reda. U knjizi »Die Nationalitàten j Talijani ne bi hotimično upropa- m den Staaten Europas«, koja je izasla u j{ava]i nag narod gospodarski, on bi ipak Biecu,/E,°^e,.l^3l,„izvodi.,?e: dj 3e u ••tn u tom .pogledu slabo stajao, jer je priklju-oko 100.000 lica bilo prisiljeno da proniue- denjem Italiji otrgnut iz prirodne ekonom-ne svoja prezimena. Od onda se taj broj ske zajednjCe. ^"KakoTe0 nijednoj posebnoj knjizi "api- ka^u nekadanioi'tS™ sao pretsjednik tršćanske komisije za Pr°- I „I mjenu prezimena, porodična su se Prezi- k i ^ ’ ob‘i:no bank.e’ za^uP® p°: mena povraćala u prvotni oblik na znan- «zj onda su poreski obveznici dužni band stveni način. No i tako »znanstveno« >a- f nn® v na)ma"J' zaostatak £°ni se deći, neko- je ipak morao pogrješiti, ier ^?.ya na dražbu, kako bi ima- Antića u Trstu prozvali su Antoni, a u Puli p f otkPP>'a talinska društva i na tim ima-Anti. Grbac je u Trstu postao Gerbasi. a «Jima naselila Talijane iz Italije. A porezi - - - ..i su u jstn na pr< tri puta veći nego u Ita- liji. To je izjavio istarski prefekt Cimoroni na sjednici pretsjedničkog odbora Savjeta za korporativnu ekonomiju u Puli 21 oktobra 1936 godine. Na toj sjednici ie zaključeno uz ostalo, da se od vlade traži revizija katastralnog poreza »koji je u našoj u Puli Gerba. Požar u Trstu Nacari, u Puli Naca. A nešto sasvim čudnovato desilo se s trojicom braće Sirk. Onaj u Trstu dobio je ime Sirze, u Gorici Sirtoni, a u Pun Serchi. U Trstu je kod »znanstvenog« posla glavni ekspert Urbanac-Urbani. inače pre- Krajine S^d^će6se^moćfTada^S I Pokrajini tri puta veći nego u ostalim po-slično zabilježiti. Svakako se nije desilo. a ^ajmama koje su slične našim po neplod-neće se valjda nikada ni desiti, da se hilja- nosti zemljišta i nepovoljnoj k imi« - kaže dama i hiljadama ljudi jednostavno opljač- »cr, z u većim mjestima i Sokol. U gradovima su bili narodni domovi, gdje se naš narod sastajao. To su obično bile najveće zgrade (u Puli, Trstu itd.). Slovenske kulturne organizacije bile su organizirane u tri saveza: »Prosvjeta« u Trstu, »Sveza prosvetnih društev« u Trstu i »Prosvetna sveza u Gorici«. Svaki taj savez imao je preko 100 društava. Osim toga postojao je savez sportskih društava u Trstu i Savez omladinskih društava. U sve te saveze bila su poslije rata učlanjena i hrvatska društva iz Istre. Broj tih društava je iznašao iza rata preko 500. Od svega toga danas nema niti jednog društva. Sva su silom raspuštena a mnogi funkcio-neri tih nekadašnjih društava su danas po zatvorima i konfinacijskim logorima. Austrija nije rado davala škole narodu. A i Talijani su u tome mnogo ometali i zato naš narod stvara 1893 Društvo sv. Cirila i Metoda«. Skupljao je paru po paru i do 1914 godine podigao je svojim trudom 42 škole sa blizu stotinu učitelja. Sa dru-žbinim i državnim bilo je na području u kojem žive Slovenci i Hrvati pod Italijom 1914 godine 546 osnovnih škola i 9 srednjih škola sa 2500 djaka. Veliku zaslugu za podizanjem hrvatskih škola u Istri imali su Hrvati iz uže Hrvatske, koji su davali obilne priloge i dolazili kao učitelji u dru-žbme škole. Srednje su škole Talijani 1918 godine odmah zatvorili, a osnovne malo po malo. Naš narod je očajnički branio svoje školstvo, koje je tako velikim trudom stekao. Još 1923 imali su Hrvati i Slovenci u Italiji 840 razreda osnovne škole sa 800 učitelja i 52.000 učenika. Ali te godine su zabranjene naše škole i uvedeni samo dodatni satovi našeg jezika po poznatoj reformi sadašnjeg ministra prosvjete Giovanni Gentilea. To je trajalo do 1925 godine, a tada su ukinuti i ti satovi i tako uništene sve naše škole, pa danas Hrvati i Slovenci u Italiji, koji broje preko 600.000 duša nemaju ni jedne škole na svom jeziku. U našoj Dalmaciji ima 4900 Talijana, ali imaju 7 talijanskih osnovnih škola, 4 zabavišta i jednu stručnu školu, a sve te škole poha-dja 460 djece. SISTEMATSKA ITALIJANIZACIJA NAŠE DJECE Talijanizaciju djece ispod 6 godina vrši društvo »Italia Redenta«. To društvo »Opera nacionale prò Italia Redenta« poznato je u Julijskoj Krajini tek od 1927 god. Stvoreno za Trentin, ono je te godine prešlo u naše krajeve i preuzelo baštinu društava »Lega nazionale« i »Pro patria«. Prema tome ima »Italia Redenta« neke vrste monopola za odnarodjivanjc naše najmladje djece u Julijskoj Krajini. Ako još uzmemo u obzir, da je na čelu društva vojvotkinja d' Aosta, i da društvo izdržava vlada, onda još jače iskače taj monopolski karakter. Do konca 1936 godine »Italia redenta« je uspjela da osnuje 175 zabavišta pa našim selima. U taj broj nisu uračunata zabavišta po gradovima, jer u gradovima postoje općinska zabavišta. Ta zabavišta po selima pohadja više manje prisilno 8485 n750.000 porcija jela. Samo to je stajalo 900.000 lira. Osim toga daju djeci odijela, liickove, šalju ih u fašističke kolonije itd. Te godine je »Italia Redenta« imala 6 milijuna lira koje su pokrivene dotacijama državnih vlasti pokrajina i općina i darovima privatnika. Ti darovi su iznašali te godine 280.000 lira. u gotovu dale su banke, rudnici, osiguravajući društva itd., i 34.000 lira u naturi. Ostalo je dala država, pokrajina i općina, a nekih pola milijuna pokriveno je iz imovine *ltalla Imovina ic iznosila te godine 6,700.000 lira. U cijeloj Italiji postoje 83 odbora koji imaju svrhu da sakupljaju darove i vrše propagandu. .... . Djeca osnovnih škola su prisiljena da budu članovi balilskih organizacija. Umfor-misana su. vježbaju vojničke vježbe i to vojničkim puškama. Ove vježbe i parade ■ vrše se uz fašističke pjesme. U te pjesme j se u našim krajevima umeće tekst koji napada naš jezik i naš narod. Djeci je zabranjeno da medjusobno hrvatski i slovenački govore i svaka hrvatska i slovenačka riječ se strogo kažnjava. Manja djeca u zabavi-štima »Italia Redente« moraju da budu takodjer članovi fašističke organizacije. Treba imati na umu da su to djeca sve od 5—6 godina. Organizacija za tu djecu zove se »I figli della lupa« (sinovi vučice). T. j. sinovi rimske vučice, koja je dojila Romula i Roma osnivače Rima. U tim organizacijama se postupa isto kao i u balilskim. Za omladinu koja nije u školi, osnivaju se omladinske organizacije »Dopolavoro« (Poslije rada). Te organizacije postoje skoro u svim našim selima. Tu se priredjuju plesovi, zabave itd-, a uvjet je taj da se ne govori unutra hrvatski i slovenački. Iz grada dolaze predavači koji drže fašistička predavanja. Da omladinu privuku u tu organizaciju oni prodaju vino uz nisku cijenu, jer ne plaćaju nikakve poreze a i članovi »Do-polavora« imaju prednost pri primanju u posao. Kad je neki mladić već u nekom poslu, tada mora da bude član te organizacije i da plaća članarinu, koja mu se u većini slučajeva oduzima pri isplati. U tom lancu denacionalizacije od zabavišta »Italia Redenta« preko raznih tečajeva i ostalih organizacija ne malu ulogu igra i ta organizacija večernjih društava »Dopolavoro«. JUGOSLOVENI U ITALIJI ISKLJUČENI OD SARADJIVANJA U POKRAJINSKOJ I OPĆINSKOJ UPRAVI Konstatiram samo taj fakat da se ne upuštam u podrobnije razlaganje. Jezik je jedan, od glavnih obilježja naroda i govor maternjim jezikom pretstavlja jedno od najosnovnijih prava svakoga čovjeka. Kraćenje pojedincu da govori jezikom, kojim na najspontaniji način izražava svoje misli i osjećaje pada medju najveća poniženja ličnosti. Nije nikakav paradoks, ako se kaže da je upravo zbog toga maternji jezik Hrvata i Slovenaca pod Italijom bio na udaru odmah čim su Talijani došli u ove krajeve. Pretapanje Hrvata i Slovenaca u Talijane činilo se novim došljacima najednostavnije, ako se Hrvatima i Slovencima nasilno oduzme ono vanjsko najkarakterističnlje nacionalno obilježje, koje ih dijeli od Talijana — njihov jezik. U novembru godine 1918 je doduše vojnički komandant za okupirano zemljište Istre, Trsta i Goričke izjavio u proglasu, da će Italija kao država slobode poštivati sva nacionalna prava Hrvata i Slovenaca, da će im dati škole u njihovom jeziku više nego što su ih pod Austrijom imali, poštivati da će njihovu vjersku slobodu, ali sve je to bilo rečeno samo zato, da se maskira nastup vuka u janjećoj koži. Odstranjivanje hrvatskog i slovenskog jezika iz javnog života treba uzeti kao prvi demanti riječi talijanskog generala i svih onih izjava nakon Rapalskog ugovora koja su dana u Rimskom parlamentu počevši od talijanskog Kralja pa do njegovih odgovornih ministara Giolittia, Nittia i drugih. Dapače prije nego su pale te izjave službenih talijanskih pretstavnika o nacionalnoj slobodi Hrvata i Slovenaca i o njihovim državljanskim pravima, hrvatski jezik je pretrpio udarac u južnoj i zapadnoj Istri u blizini talijanskih gradova. Hrvatske škole jednostavno su pretvorili u talijanske, a pristup hrvatskog jezika na sudu u uredima u uopće u javnom životu postalo je odmah na početku iluzornim pravom. I to se dešavalo malo iza dolaska Talijana u one krajeve koncem godine 1918, dakle prije Rapalskog ugovora, kad su ti krajevi bili samo okupirani a ne i prisajedinjeni Italiji. Hrvatski i slovenski jezik bio je potiskivan iz uprave i sudova odmah na početku. Samo su se Gorički Slovenci u prvo vrijeme mogli služiti u pokrajinskim autonomnim poslovima svojim jezikom. No i pravo slovenskoga jezika postalo je skoro iluzorno. Oduzimanjem pokrajinske autonomije i raspuštanjem vijeća slovenskih općina, paralelno bio je potiskivan 1 najzad istisnut i slovenski jezik. Na taj je način hrvatski i slovenski jezik bio faktično potisnut iz javnog života. Dekret od 1923 kojim se talijanski jezik proglašuje za isključivo službeni u upravnim poslovima, zatim dekret od 1925 godine. koji je to isto odredio za sud, bio je samo sankcioniranje stanja koje je stvoreno nasiljem pred fašističkim terorom. HRVATSKI I SLOVENSKI JEZIK IZBACUJE SE IZ CRKAVA Jezik Hrvata i Slovenaca ostao je doduše ograničen samo na obitelj i ponešto na crkvu, ah ako se jezik može dekretima i samovoljom otjerati iz javnog života, to fašisti dobro znaju, da se istim načinom ne može iščupati domaća riječ, koja se usi-še majčinim mlijekom. Tu se onda pokušava drukčijim sretstvima. Za djecu talijanska škola, a za odrasle teror, ali i na djecu teror u školi. Nerijetko se dešava, da djeca bivaju zlostavljana i izruživana, ako u školi progovore koju domaću riječ, a jedan učitelj po imenu Sotosanti koji je godine 1931 ubijen pljuvao je u Vrhpolju kod Vipave djeci u lice, ako su govorila slovenski. U sjemeništu u Kopru bili su diaci pod upravom famoznog Sirotti-a, koji je iza ski-nuća nadbiskupa Sedeja upravljao goričkom nadbiskupijom, kažnjavani, ako su govorili hrvatski ili slovenski. U oktobru 1934 godine gorički nadbiskup Margotti — nasljednik Sedejev — izdao je pravilnik po kojem je u goričkom sjemeništu službeni i općeni jezik samo talijanski i osim toga da je talijanski jezik službeni jezik i u saobraćaju svećenika sa biskupskim ordina- njatom.^im ^ prilikama političke vlasti miješaju se u crkvena pitanja. U martu 1935 godine političke vlasti u Puli izdale su nalog da iz crkva po Istri imaju nestati svi hrvatski natpisi. U martu pak 1936 godine tršćanski prefekt Tiengo zabranio je pora-bu slovenskog jezika u tršćanskim crkvama. Fašisti su provaljivali u crkve i .tražili od svećenika . da propovijedaju talijanski Takav slučaj desio se na primjer u decembru mjesecu godine 1936 u crkvi Sv. Ignacija u Gorici. Takvih i sličnih činova za koje je crkva sigurno najmanje podesno mjesto, bilo je mnogo. U mjesecu martu 1936 godine fašisti i karabinjeri, oba nosioca policijske vlasti n Italiji, zlostavljali su u Barkovljama kod Trsta domaće pučanstvo, koje je svog novog župnika dra Glavana htjelo pozdraviti u svom jeziku. Tog istog mjeseca dogadjale su se šikanacije radi slovenskog jezika u crkvi u Košani i Sv. Petru na Krasu. U crkvu fašisti ne dolaze Boga moliti: U maju prošle godine oni su na primjer u Rojanu kraj Trsta radi slovenskog jezika demonstrirali. Kako se vidi svjetovna i crkvena vlast nekih biskupa sekundiraju medjusobno radi idealnog sklada, koji ima vladati izmeđju jedne i druge vlasti, a fašisti po lijepom primjeru idu i dalje. . Neka zvuči nevjerovatno, treba ipak reći, da li govoriti negdje na javnom mjestu slovenski ili hrvatski može pretstav-Ijati opasnost, a zbog pjesme dolazi se u zatvor. Oktobra 1935 godine došlo je u selu Trnovo radi slovenskih pjesama do sukoba izmedju domaćih mladića i karabinjera, jedan mladić je uhapšen. U selu Vrbovo u Čičariji radi pjevanja hrvatskih pjesama uhapšene su dvije djevojke, a s njima i dva mladića. U Pazinu par mjeseci kasnije osudjeni su uz ostalo i radi hrvatske pjesme Josip Škrlj na pet godina robije, a Vjekoslav Krajanić na pet godina konfinacije. . I prilike na crkvenom polju nisu nista manje žalosne. Da započnem kod pravo- slavnih crkvi. Netunskim konvencijama bila je zajamčena pravoslavnim crkvama u Trstu. Zadru, na Rijeci i Peroju kraj Pule potpuna vjerska sloboda. Time su pravoslavci bili zaštićeni od smetnji sa strane katoličkog biskupa i Vatikana, ah ne sa strane državnih vlasti ili fašista. Da spomenemo slučaj Dušana Kordiča, pravoslavnog paroha u Zadru, koji je takodjer u Zadru rođjen. On je bio dušobrižnik za pravoslavce u Zadru i malom selu kraj jugo-slovenske granice. Naravski da se služba božja obavljala na staroslavenskom jeziku i kad su bili veliki blagdani, pred crkvom igralo se i kolo po starom običaju. Taj običaj poštovan od mletačke republike kroz stoljeća, nije bio po volji talijanskim vlastima i fašistima. Godine 1932, poslije procesije na veliki petak ušli su policijski agenti u crkvu i na grub način počeli su da navaljuju na paroha. Optuživali su ga da je on organizirao procesiju i pjevanje slavenskih himna kao političku demonstraciju. Od toga dana paroh Kordić je bio praćen na svakom koraku od agenata i čak se i služba božja u crkvi obavljala pod nadzorom policije. Na Božić 1933, karabinjeri. koji su obavljali službu u crkvi, ostentativno i namjerno nisu skinuli svoje kape u namjeri da time nanesu uvrijedu pravoslavnim vjernicima. Mjeseca januara 1934 paroh Kordić bio je pozvan od šefa policije, i naredjeno mu je bilo da u roku od 24 sata napusti Zadar. Na intervenciju jugoslovenskog konzulata taj rok bio je produžen za sedam dana, u svrhu da bi sveštenik Kordić imao priliku, da uredi svoje službene i privatne poslove. Nikako bolje ne prolaze drugi pravoslavni sveštenici. Paroh u Peroju je pod amonicijom i mora na veče kad zalazi sunce da bude kod kuće i da ne izadje iz kuće prije izlaska sunca. Nekoji članovi pravoslavne općine. Aleksandar i Laza Braić, te Nikola Vučević bili su osudjeni na pet godina konfinacije i bili su deportirani na otoke radi toga, što su htjeli da spomenicu pošalju Kralju Aleksandru. Protiv nekojih seljana, koji su htjeli da predju na pravoslavnu vjeru, preduzete su mjere najstrožijih represalija. Odvedeni su u zatvore i nekoji su i konfinirani, neki su uslijed proganjanja morali da prebjegnu u Jugoslaviju. Situacija u katoličkoj crkvi, koja nije zaštićena kao pravoslavna crkva od ne-tunskih konvencija, nije nikako bolja. Nemoguće ie nabrojati, što se sve do-gadjalo svećenicima. Do godine 1931 bilo je što interniranih, što protjeranih, što zatvorenih pa protjeranih svećenika: u goričkoj nadbiskupiji 26, u krčkoj 25, u ljubljanskoj, koja je obuhvatala krajeve nekadašnje Kranjske 15. i porečko-puljskoj 8, a u tršćansko-koparskoj 72 svećenika, -ukupno 138 svećenika. Citiram ovdje jedno protestno pismo biskupa Bartolomazija iz godine 1921 na naslov talijanske vlade: , «Protestiram protiv napadaja koji su bili izvršeni na crkve, župne stanove i župne urede: Protestiram protiv razbacivanja knjiga, matica, slika, pokućstva i svetih predmeta. Protestirani protiv prijetnja izrečenih zastrašivanjem i oružjem, protiv bijesna mučenja, protiv ranjavanja i udaranja župnika i kapelana, koji su bili istjerani i prisiljeni da bježe.« A Bartolomasi nije nikakav naročiti prijatelj Hrvata i Slovenaca. Dapače on je talijanski patriota, jer inače ne bi bio mogao postati glavar svih balilskih fašističkih kapelana u Italiji. Bartolomasiju je na to uputio papa pismo: »Sa velikom smo žalošću doznali od različitih strana, da neki huškači muče i progone većinu onih istarskih svććenika, koji se brinu za vjeru hrvatskih i slovenskih vjernika. Poznato nam je da su ti svećenici radi okrutnog proganjanja zlobnika žrtve krvavih surovosti i svakovrsnog ponižavanja, premda ih ne mogu teretiti radi drugog zločina, nego radi toga što su im bili povjereni od zakonite crkvene vlasti, da se za njih brinu te vjernike štite i ljube.« To je bilo godine 1921. A medjutim su se prilike pogoršale. Potsjećamo samo na slučaj nadbiskupa Sedeja, koji je morao napustiti svoju biskupiju i čiji je jedini grijeh bio u tome. što je po narodnosti Slovenac i što je vjernike svoje biskupije uzimao u zaštitu. Još jedan primjer nove prakse. Prije dvije godine je sadašnji riječki biskup Santin došao u Rim tužeći se na hrvatske i slovenske svećenike svoje biskupije i tražeći ujedno da Vatikan potpuno zabrani hrvatski i slovenski jezik u crkvi. Kad se biskup vratio iz Rima, izvijestio je svećenike, da je od pape primio ovu poslanicu »Kaži tim svećenicima da si se razgovarao s Papom i da je on bio žalostan. Mi smo neizrecivo tužni i uslijed takovog stanja stvari. I svećenici Riječke dioceze mogu da ponove svojoj duhovnoj braći u Tršćanskoj i Goričkoj diocezi, da su vjerska pitanja i naredjenja problem kojega se mora gledati sa nadnaravnog stanovišta, a ne »* nacionalnog. Mi moramo preštudirati duše gdjegod se one nalazile. One su bile sve jednako otkupljene krvlju Isusovom. Stav slovenskog svećenstva n® može se odobriti i treba ga osuditi. Mi ne bi htjeli biti na njihovom mjestu. Lokalni osjećaji koje su oni medjusobno uspostavili neće poslužiti dobroj stvari i treba tim prestati. To je želja Svetog Oca Pape. Duh kojim se ovi svećenici nadahnjuju nije ispravan duh; to nije svećenički duh Neka ti svećenici slijede primjer Krista, koji nije nikada za vrijeme rimske vladavine rekao ni jednu riječ protiv stranog vladara.« Biskup Santin je dosljedan sam sebe. Ove godine poslao je svećenicima poslanicu u talijanskom jeziku koja glash (Čita poslanicu biskupa riječkoga Santina objavljenu u broju 49 »Istre« od 4 decembra 1936 god.) POLICIJSKE MJERE PROTIV JUG0SL0VENA U ITALIJI Da govorim sada još o policijskim i sudskim mjerama protiv Jugoslovena u Italiji. Dovoljno je da je netko sumnjiv ili naprosto nepoćudan fašističkim vlastima, pa da bude pod nadzorom posebne komisije, koja je u tu svrhu kod svakog pokrajinskog prefekta ustanovljena zakonom od godine 1926. Prvi stupanj je dobivanje opomene, što znači da se spomenuti po smije udaljiti iz svojega mjesta, ako nema za to pismene dozvolo od mjesnih sigurnosnih vlasti. A na javnim mjestima se uopće ne može pojavljivati iza zalaska sunca. Drugi i dakako teži slučaj je konfinacije negdje u unutrašnjosti Italije ili na kakvom malom otoku u Tirenskom moru. Ako sv svidi kon-financijskoj komisiji može netko biti osu-djen i na pet godina konfinacije, a da mu ne pristoji ni kakvo pravo žalbe To je nešto slično koncentracionim logorima, pa je i u ovakvim mjerama sigurnosti talijanski fašizam učitelj svojim evropskim duhovnim srodnicima. Mjesta za konfinaciju su otocj Ponza, Lipari, Ventotene i mnoga druga, takodjer na kopnu. Ali i otoci za obične zločince služe kao mjesia za konfinaciju političkih deportiranika. To dokazuje jedan žalostan slučaj iz posljednjeg vremena 24 oktobra lanjske godine. Uhapsili su u dolini kod Trsta tamošnjeg župnika Ivana Bidovca, brata bazovič-kog mučenika Ferde Bidovca. Nakon što je stanovito vrijeme bio u zatvoru, župnik je interniran na otočju Tremiti u Jadranskom moru, iznad poluotoka Gargano. Medju o-bičnim zločincima Bidovec je Čini se jedini i prvi zatočenik na tom otoku. Neka bude ovdje dovoljno napomenuti da ima još konfinirunih Slavena zbog političkih razloga. O osudjenicima mogao bih još dugo da govorim. Postoji u Rimu poznati Tribunale Speciale koji je prvi put sudio Slovencima godine 1928 okrivljenim zbog umorstva jednog fašiste. Tridesetorica njih osudjeno je na kazne od 2 i pol godine do 30 godina. Redali su se nizom onda u sve bržem tempu politički propisi koji su svi svršavali sa drakonskim kaznama. Procesi Gortan, Bidovec i drugova, proces protiv tobožnjih ubica nekog fašističkog stražara, za koje se zna, da su apsolutno nedužni. Italija u cijeloj svojoj povijesti iredentističkog pokreta u Austriji je imala samo jednog osudjeni-ka na smrt. Naši Jugosloveni pod Italijom u toku od 18 godina .od 1918 godine amo imaju već pet streljanih 1 Kazne od 30 godina robijo su sasvim uobičajene. Još danas čame po talijanskim tamnicama preko 40 lica osudjenih radi politike, to znači, radi toga što su Slaveni, a kazne njihove idu od 20 do 30 godina. Skoro uvijek njihova kri-(Nastavak na 5. strani) MALE VESTI — Giordano Viezzoli, un eroe della rivoluzione italiana zove se knjiga koju je izdala »Giustizia e Libertà« u Parizu da počasti uspomenu na hrabrog avijatičara iz Trsta koji je poginuo od talijanskih mitraljeza na madridskem frontu. — Emilio Lussu, poznati antifašista emigrant iz Sardinije, koji je bio utekao iz konfinacije, objavio je u izdanjima »G. L.« knjigu pod naslovom »Teoria dell’ insurrezione«. — Ignazio Silone, auktor »Fontamare« bio je lanjske godine objavio na njemačkom zbirku odličnih novelu pod naslovom »Wein und Brot«, koja ovih dana izlazi i u francuskom prijevodu. — Knjigu o Carduccio u evropskim literaturama (Carducci nella letteratura europea) morala je M. dell’ Isola objaviti u Parizu, jer je talijanska cenzura zabranila objavljivanje tog kulturno-historijskog djela u Italiji. — Angelica: najbolje djelo Lea Ferrera, sina Guglielma Ferrera, postigla je velik uspjeh u Parizu i Londonu, a sada izlazi na talijanskom jeziku u Luganu u Švicarskoj. . — U britanskom parlamentu povedena je debata o krvoproliću koje je nastalo n Addis Abebi nakon atentata na potkralja Graziania. Ova debata završena je sa iž' javom predstavnika vlade da Vel. Britanija neće učiniti nikakve diplomatske korake jer to nije uobičajeno u ovakvim shr čajevima. — Prema pisanju pariškog lista »ta Republique«. Francuska više neće moći ra čunati sa sigurnošću svog prometa sa francuskim posjedima u sjevernoj Africi, ako cenerai Franco pobijedi u Španjolskoj. — Farinaci, nekadanji tajnik fašističke stranke, »junak« iz Abesinije i direktor lista »Regime fascista« otputovao je u taj-noj misiji u Španiju Farinaci je u Abesi-niji ranio sam sebe kada je bacao bombe u jezero da ubija ribu, pa jc proglašen junakom i odlikovan. — Sva ona lica koja prema rješenju vrhovnog fašističkog savjeta moraju da se podvrgnu vojničkoj dužnosti ne mogu napustiti Italiju jer im se ne izdaju putne isprave. — Talijanske žene iz Genove poslale su legalnoj španjolskoj vladi u Valenciji •'ednu torbicu punu zlatnih vjenčanih pr-s’-na.^koie su sakupile u Ge«ovi od talijan-s. mi žena, koje ne misle onako kako to IHicp hoće, — Talijanski službeni list objavljuje da. Đ3SV. br<>i Poginulih u Istočnoj Africi. U iz-v."'staju se kaže, da su od 1 do 28 februara 1937 biio je ukupno mrtvih 1534. Ukupni broj gubitaka od 1 januara 1935 do 28 februara 1937 iznosi 3571. U isto vrijeme palo je oko 1009 radnika. Ističe se, da je to mali broj. ako se uzme u obzir da u Istoč-no! Africi ima oko 130.noo radnika. Aleksandreta i narodne manjine »Evropskom miru će samo kori-siti, ako se nacionalnim manjinama u tudjim državama ne uzima njihovo pravo na nacionalni ponos«. (Iz govora, što ga je kancelar Adolf Hitler držao u njemačkom Parlamentu 30 januara o. g.). Ovaj pasus velikog govora njemačkog Fiihrera istaknula je talijanska štampa, a njihove radiostanice su već tri dana iza toga javile svijetu, da su tom kancelarovom izjavom naročito zadovoljni — Poljaci. Znak, da se o pitanju narodnih manjina vodi računa, i da to pitanje ne samo ne skida s dnevnog reda, već da ga evo na najsvečaniji način postavlja na tapet vodja njemačkog naroda Hitler i — kako se vidjelo — uz odobravanje I talijanskih odlučujućih faktora. To je vrlo utješljivo. To je tim utješljivije, što se je načelo o pravima manjina počelo pone-kud da primjenjuje i u praksi. Kao tipičan primjer za to mogao bi barem donekle da posluži i slučaj Aleksan-drete. Novine su još do nedavna mnogo pisale o sporu izmedju Francuske 1 Turske, i to zbog sandžaka Aleksandrete. Sandžak je turska riječ, a znači guvernera ili upravnika jedne pokrajine, a fcakodjer i samu pokrajinu. I Aleksandreta (ili Iskenderun) jedan je takav (Nastavak sa 4. strane) Vlca nijo drugo nego reakcija na nehumano postupanje talijanskih vlasti Mislim ria pod ovim prilikama nije mo-gute misliti na to, da se s Italijom može sklopiti trajan sporazum. Prije svega treba