Milorad Zivančeoic (Novi Sad) V R A Z K A O P O L O N O F I L Indeks pojava koje su zaokupljale Vrazova aktivnost više je nego impozantan. Pesnik i književni kriitičar, poliglota, prevodilac i naučnik, sabiralac narodnih pešam a i animator kulturnog života, on je st vara lac koji i danas pobuda jc pažnju . Kao pesnik ostavio je traga u slovenačkoj lirici i obogatio novim izrazom preporodnu poezija u Hrvatskoj, dok je kao književni arbi tar ilirske epohe prvi glasno rekao da treba prekinuti sa diletantizmom u literaturi. Znalac i tragač osetljiva nerva i istančana sluha, uspeo je on da se bitno približi onovremenoj evropskoj umetnosti, otvarajuci prema n jo j horizonte na Slovenskom jugu. Budnim okom Vraz je prat io savremenu rusku, poljsku, češkti, srp- sku, ali i francusku, englesku i nemačku literaturu. Buduci da mu je sveslovenstvo bilo glavni program,1 a slovenstvo kriterij , on je sve »brat- ske« narode posmatrao sa stanovišta uzajamnosti (Wechselseitigkeit). Iz takve orijentacije proiisteklo je i njegovo polonofilstvo, koje ce, medutim, u pesnikovom životu imati posebno mesto. Mladi Jakob F ras došao je u doticaj sa poljskom knjigom i kulturom verovatno vrlo rano. Još dok je kao poletarac učio u Gracu filozofija i pravo (1830—1838), bio je neprestano u najužem krugu oduševljenili slovenofila, deklarišuci se i sam kao »sloveno-polit«.2 U Gracu je došao u dodir i sa internircima Poljacima, koji su na rano formiranje njegove slovenske svestii takode izvršili odredeni uticaj. Svedoči o tome njegov bliski pr i ja te l j F ran jo Miklošič, evocirajuci studentske dane: »V Gradcu se ta ljubezen za slavenščino neje zgubila; kovali smo velikanske osnove; Vraz imel bi spisati pr imer ja joč slovar, jaz pa pri- 1 Podrobn i j e o tome: M. Živančevič , KollaroD ilirski krug. u zborniku Literarne ozt'ahy Slovakov a južni/cli Slovanov (S lovenska A k a d é m i a Vied, Brat i s lava 1968, str. 158—182). 2 U p i s m u s v o m e pr i jate l ju J. Muršcu, dat. u G r a c u 29. VI 1833 (Dèla S. Vraza, Zagreb 1877, knj. V, str. 132—133). U s v o m e rada Stanko Vraz и ško- lama Fran I leš ič dokazuje da je to p a n s l a v e n s k o društvo bi lo organiz irano (Gradnja za povijest književnosti hrvatske Zagreb 1907, knj. V, str. 100—116). merjajočo slovnico slavonskih jezikov. Občenje s Poljaki v Gradcu inter- niranimi podpomagalo je delovanje.«3 Recepcija polonica ogleda se u mnogim Vrazovim interesovanjima, Iektini, uticajima, simpati jama, preokupaci jama. U ovom smislu veoina je zamimljivo tumačenje koje sani autor daje u pismu svome intimusn, poznatom ruskom slavisti Izmailu Sreznjevskom; iz njega se jasno vidi zašto je Vraz pr idavao izuzetan značaj poljskom jeziku, a vidi se i to, da je t a j jezik izvršno znao več g. 1842 (kad je pisano ovo pismo), pošto je niogao davati iz njega privatne kondicije: »Dolazi svaki dan na večer od 5—7 satih diaci iz različitih stranah domovine naše mladiči, s kojirna čdlam naše narodne pčsme, Kačiča i gdčšto iz Dubrovčanah. Počeo sam takojer n j ima poljski citati i na- stavljati jih u gramatici. Ti pi taš, zašlo baš poljski? Opet s dvojega uzroka. Prvo: što je poljsko najoddal jeni je narečje slavonsko; tako da učeči to narečje če kl juče dobaviti od ostalih narečjah, koja izmed ju ovoga i našega stoje. Drugo če jim se izgovaranje ruskih reči tim više olakotiti. Eto ti uzroka! Mladici dobro napredu ju ; a izmedju ovih opet na j bol ji su poljskom moji zemljaci Štajerski Slovenci, od kojib dolazi šestoriica.. . To meni nije muka, nego ugodna zabava. — Do&itejska zabava. — žalibože (ili hvala bogu?), obavčstio sam to da naši mladici malo znadu, da je skra jn je vreme starati se za naslednike.«4 O v a j pasionirani sakupl jač i proučovalac folklora veoma se rano upoznao i zbližio sa poljskom nacionalnom lirikom. Naročilo su ga privukli i osvojili živi, jednostavmi i melodični kupleti krakovjaka. Nji- hov zvonki ri tam dugo ce mu odzvanjati u svesti, ponajviše u ono vreme dok je radio na svojim znamenitim Djulabijama (1836—1840). Liričar pre svega, koji nije mogao da peva agitke i budnice uprkos prebaci- vanju savremenika, ispredao je stihove o l juba vi dok su drugi pozivali na oružje. Njegova zbirka pesničkih ispovesti, najbolja njegova zbirka, nosi u zaglavljima kao moto strofe krakovjaka u originalu, koje into- ni ra ju pojedina poglavlja. ö i t av ritmus i duh Djulabija odretluju ovi 3 U p i smu prof . I. Macunu, g. 1881 (Ivan Macun, Književna zgodovina slo- venskega Štajerja, str. 114). l l e š i č tukodje spominje ove po l j ske interniree u vezi s V r a z o m (op. cit. 110, 116). 4 O v o p ismo, dat. 28. 1 1842, pronašao s a m u ostavšt in i Sreznjevskog u Moskvi (Centra lnyj G o s u d a r s t v e n n y j Arh iv Li teratury i I skuss tva) ; biče u ee- losti o b j a v l j e n o za jedno sa os ta l im m a t e r i j a l i m a u Radi i JAZU. raspevani. ponašeni, pohrvaceni krakovjaci, kojii se mestimično utkivaju u tekst kao gotovo doslovan prepev: I (1836) Dolina, dolina, w dolinic potoczek — Nie mogç zapomnieč dziewki czarnych oczek. U dolu, u dolu do tri hladna vrela: Ali, ne mogu zabit njena lica b i j e l a . . . II (1837) Plynie woda, plvnie, Po kamikach huczy, — Kto nieumie wzdychac, milošc go nauezy. Plije voda, plije, po kamenju buči, Tko uzdisat ne zna l jubav ga nauči. III (1838 i 1839) Juž siç jesien konezy lišcie z drzewa leči: — gdzie siç dwoje koeha, niepotrzebny trzeci. Jesen se naklanja , lišče s grana liječe: — Gdje se dvoje ljubi, ni j ' potrebno treče. Ima u ovoni Vrazovom kanconijeru i nešto od atmosfere Mickiewi- czeve prve ljubavi; idealizovana pesnikova Ljubica ista je onakva senti- mentalna gospodica kao Maryla, a igroin koincidencije u oba slučaja protagonistkinje se u stvarnosti realno udaju za bolje parti je, ostavivši svoje adoratore da uzdišu i pate. Adam Mickiewicz nije ovde slučajno spomenut: on spada u prve pesnikove književne ljubavi. Još dok je pisao isključivo slovenački, preveo je Mickiewiczevu pesmu Pororôt talij (Oče domo pride), koju je kasnije preveo i na hrvatski (Poviatak vtčev), a zatim i niz dela:5 Raz- govor (Do D. D.), Djevojku (Paniez i dziewczyna), Andjeliji (Rozmowa), Sunak (Sen), Lijepa gospoda (Pani Twarclowska), Najbjedniji (Rezyg- naeja), Trebine (Dziiady, II doo), Romantičnost (Romantvcznošč). Vidi se da je pesnik prevodiio pomnjivo i s velikom ljubavlju, ako i ne nvek srečno, kako je sam primetio, »koliko se igda moglo vjernije i po mjerilu i po riječima originala poljskog« (Uvod u Trebine)e. Koliko mu je to pošlo za rukom, i lustruje ovaj slučajno izabrani odlomak: C h o r C i e m n o wszçdz ie , g lueho wszçdz ie , C o to bçdzie , со to bçdz ie? G u š 1 a r z C z y s c o w e duszeezk i ! W j a k i e j k o l w i e k s w i a t a stronie C z y l i ktôra w smole plonie , Czv l i marzn ie na dnie rzeczki , Czy l i d la d o t k l i w s z e j k a r y W s u r o w e m szezep iona drewnie , G d v јц w p iecu gryzq zary, 1 p i szczy i p lacze rzewnie ; Každa spieszc ie do g r o m a d y ! G r o m a d a n iech siç tu zbierze! O t o o b c h o d z i m y D z i a d y ! Zstçpujc ie w s w i ç t y p r z y b y t c k ; Jest ja tmužna , sq pacierze , I j edzen ie i napitek. 5 U najbo l jo j dosad Vrazovoj b ib l iograf i j i , koju je sas tav io Fr. Kidrič (Časopis za zgodovino in narodopisje, Maribor 1910, sv. VII, str. 322—384), a za t im onoj koju je u naše v r e m e priredi la Višnja B a r a c (Vraz-Preradovič , Djela, Zagreb 1954, str. 35—55), nema več ine ov ih pozic i ja , ili se ne zna autor origi- mala . Isp. m e d j u t i m D. Z ivanov iča Bibliografija prevoda dela Adama Mickje- viča и srpskohrvatskoj književnosti (Priloži za knj iževnost , jezik, istoriju i fol - klor, Beograd 1957, sv. 1—2, str. 176), a za t im č lanak Mickiemicz m literaturze serbochormackiej u zborniku Adam Mickiemicz 1855—1955, W r o e t a w - W a r s z a w a 1958. 0 Trebine. Nar. svetkovina. Pjesan Adama Mickieviča, Prev. St. Vr. — Kolo 1850, knj. V i l , str. 3—30. Pesmi je pr idodat i zan iml j iv komentar , Uvod prevo- ditelja (str. 3—8). Vraz je tu nastojao da pro tumač i d u h dela, ob jašn java juč i smisao nas lova i značenje obreda. Uč in io jc to v e o m a spretno i s igurno, kao rutinirani p o z n a v a l a c folklora, ne upuš ta juč i se, na žalost , u knj i ževno-es te t sku anal izu . 7, b o r S v e z a m r k n u , sve uSuti, Sta ceš vid jet, šta li čut i? G u s l a r Čiste duše j a d n e ! Gdje god bile, s koje li boli , Ma gorela koja u smoli , Mrzla na dnu rijeke hladne, 11 s t i snuta s kazn i strože Med s irovo dreva granje, Č i j e m pod n j o m e vatru lože, Svoje p laka la tužno stanje; Oj, spješ i te bržc aino, D a se skup i s k u p do zbora! Mi Trebine pros lav l jamo! S v a k a da u krain dole t je la! Ima darka, zagovora, Ima pila, i m a je la! Vrazovi prevodi Miekiewicza u stvari često i nisu prevodi, več slo- lxxlne prerade ili varijacije,7 a i u vlastitom opusu pesnik se ugleduo na velikog poljskog romantičara. Dovoljno je samo uporediti sonete Sanak i isiina i dr. sa čuvenim Mickiewiczevim ciklusom Krimskih soneta (Sonety Krymskic). Izbor poljskog materijala za prevod i prezentovanje hrvatskoj čita- lačkoj publici uvetovan je specifičnim Vrazovim pogledoma na književ- nost. Po shvatanjiima blizak velikim slovenskim romantičarima, nužno se našao u istom frontu sa Mickiewiczem, Puškinom, Kollârom, Erbe- nom i Celakovskym. Govoreči o domačoj literaturi g. 1846, napisao je u svome Kolu: »Drugo ima gledište, s kojeg valja da smatra slavjanski na književne proizvode naroda svog; a to gledište jest moguči duh slun- janstoa, kako se izjavl juje u književnosti s lavjanskoj sa svom svojom živom prirodenom šilom; kako on vlada u naše vrijeme, koji li mu da je oblik sadašnjost, koji li on udara pečat na isto vrijeme. Taj kriterion 7 Jan Wierzbieki : Vrazoni soneti i Mickiemicz, Umje tnos t riječi, X1/1967. br. 4. str. 325—342, a za t im od i s tog autora: Romantyzm chormacki a literatura polska, Z po l sk ich s t u d i ô w s lavvis tycznych, Séria 3, W a r s z a w a 1968, s. 21—32. O nekim Vrazov im preradama i p r e v o d i m a M i c k i e w i c z a pisao je nedavno opšir- n i je Stojan Subot in u knjiži Iz poljsko-jugoslooenskih književnih oeza, Beograd 1969, str. 19—41. treba da si uzme na um naš kritik, i vazda pred očima da drži kao zrcalo jedno.«8 Kao uzore naveo je izrikom: Puškinove pripovesti u ve- zanom slogu, Konrada Wallenroda, Graxi/nu i Pana Tadeusxa. Premiš- ljeno, obavešteno i nimalo slučajno. 1 ako je po svoj prilici došlo i do izbora gore navedene Mickiewiczeve pesme Romantičnost, »možda zato što je tek pred k r a j života Vraz počeo shvatati da u Hrvatskoj još nema prave romantične literature, da nema čak ni romantičarskog pesničkog manifesta i da u nedostatku svog, domačeg, treba prevesti najbliži, slovenski.«9 Poljska interesovanja Vrazova otkrivaju nain ne samo njegove lite- rarne simpatije, nego i njegov književni ukus. Pored Mickiewicza čitao je on i odlično poznavao još i Fredra, Krasinskog, Reja, Slovackog i još mnoge savremene poljske pisce; neke od njih je i prevodio.10 O p oljsko j književnosti naročito se mnogo pisalo u Kolu, koje je na relativno sku- čenom prostoru predstavilo hrvatskom publ ikumu niz dotad nepoznatih autora, kao što su Malczew\ski, Goszczynski, Grabowski, Olizarowski, Mochnacki i drugi, izveštavajuci paralelno o modernim tokoviina i kla- sičnoj baštini. A to je prvenstveno bila urednikova zasluga.11 Vraz je i sam na više mesta u Kolu f ragmentarno pisao o poljskoj književnosti, najčešče 11 beleškama ispod tekstova, komentardšuči po- jedine priloge kao redaktor. lspoljio je pritom veliko poznavanje poljske 8 Knjižanstvo Južnih Slaojanah god. 1846, Kolo 1847, sv. VI, str. 91—92. 0 Subot in , op. cit. 38. 10 K o n s t a n t i n Л . P u š k a r e v i č : Russkie i poTskie poeti) o pereoode Stanko Vraza, L e n i n g r a d 1927 ( S v e s l a v e n s k i z b o r n i k 1930, s t r . 120—126 + 406—407). 0 Vrazu kao prevodiocu s poljskog pišu uzgred i J. Pogonowski (Iliryzm 1 Slomianszczyzna, L w ö w 1924, s, 70—57), te D . Z ivanovič (Srbi i poljska književnost, Beograd 1941, a z a t i m u gore n a v e d e n i m radovima) . U n a j n o v i j e vreme pisao je nešto o tome i Wlodz imierz Kot u svojoj disertacij i Dramat polski na scenacli chormackich i serbskicli (Krakow 1962). Osta lo je kod nas nezapaženo , na primer, da je Vraz alitor p r e v o d a Frcdrove ša l j ive igre P ierwsza lepsza , koji je pod n a s l o v o m Bila koja god š t a m p a n u knjiži lgrokazi družtoa dobrovoljacah zagrebačkih (Zagreb 1850, br. 2, str. 30). To je prozna prerada p e s n i č k o g teksta, sa u m e c i m a prevod ioca (premijera je održana u Zagrebu 20. XII 1849), a da je autor prevoda doista Vraz, vidi se iz sp i ska d r a m s k i h dela z a g r e b a č k e kaza l i šne bibl ioteke , p u b l i k o v a n o g u Pozorištu 1874, br. 8 (isp. t akodje J. Benešič , Današnja Poljska, Zagreb 1948, str. 209). 11 O tome s a m ranije podrobno p isao u radu Geneza polonikôm m zagrzeb- skirn >Kole« (1842—1851), P a m i e t n i k Slowiariski , W a r s z a w a 1964, t. XIV, s. 184—194. literature, koje je išlo do u tančine, a takode i svoj osvedočeni opserva- torski talenat. Evo nekoliko karakterističnih pr imera: »Magnuševski (Dominik Magnuszewicz, op. M. Z.), iimro je g. 1845 n Galiciji — kao što smo razumjeli — u velikoj bi jedi. Pjesme njegove dois!a imaju više cijene, nego stekoše pohvale. Diše iz njih divna nje- kakva čaroba, koju čovjek cuti bez da znade razlog tog čutenja. A što se tiče forme i zvučnosti mjerila, M. do Zaleskoga prvi stoji« (Kolo V, 75) . 1 2 O poznanjskoin piscu, estetičaru i filozofu Karolu Libeltu našao je za sliodno da dometne sledeča informaciji!: »I ii z vršni časopis Rok donosio bi prekrasnih članakah pera Libel- tova. Medjutim, pr(ošaste) g(odine) promijenila se radost na ž a l o s t . . . Libelt pane u tamnicii, u kojoj još i danas čami« (Kolo VI, 76).13 Uz knjigu Mauricy Mochnackog O lileraturze pJskiej m rvieku XIX (Varšava, 1830), opaža du je »slavna«, tj. značajna (Kolo VI, 78), a za A. Wojcowskog setno primečuje: »Taj največi mécénat književnosti poljske naše doba. naskočen od velike tuge, ubio se svojom rukom g. 1845« (Kolo VI, 81). Povodom pojave dela Poczqtkoive dzieje Polski A. Bielowskog (Osso- lineuin, 1842), napisao je: »G. Belovski jedan je izmedu onih ri jetkih učenih glavah, koje se istraživanjem svojim osvjedočiše da se koljevka i pradomovina Slavjanah ima tražiti na ononie orijaškome prostoru koji se proteže s jedne strane od Crnog pa do Sinjeg mora, a s druge od Karpatah i gornjeg Duna ja pa dole