Poštarina plaćena t [ •** ^ ‘ i0đ. IX. Uro} 14. a ko’ Uredništvo i ZAGREB, MASARXKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a U Zagrebu, 5. novembra 1937. Pojedini broj Din. 1.— Iza kongresa započinjemo opet borbu za šest stranica. Svaki or-nizirani emigrant mora da bude pretplatnik lista! Svaki pretplatnik neka nađje još jednog pretplatnika! Svi u borbu za šest stranica! CIASIIIO SAVEZA JUOOSjOVFNSKIlH EMIC,BANATA M HJl.MSKE KPAIINE ■ ' y, :*,r■ ., ---- dr. Srečko Mikuletič (Celje), Tone Peruško po čl. XI Save znog pravilnika. OTSJECI: Publicistički: dr. Lavo Čermelj (Ljubljana) Pravni: Albin Radikon (Beograd) Organizac. prop. dr. Branko Vrčon (Ljubljana) Organizac. prop. Josip Brečevič (Zagreb) Statistički: dr. Ante Frlič (Zagreb) Ekonomski : Rudolf Golouh ( Maribor) Socijalni: inž. Ante Ružič (Beograd) NADZORNI ODBOR: Josip Mavrič, pretsjednik (Beograd) Ivan Debeljuh (Zagreb) Marino Kralj (Maribor) f ČASNI SUD: dr. Martin Klunič (Osijek) Fran Baf (Zagreb) dr. Ivo Mogorovič (Beograd) Za Savezno vodstvo: Pretsjednik: Tajnik: Dr. Ivan Marija Čok Dr. Mihovil Bradamante IZ IZVJEŠTAJA 0 LISTU Na kongresu u Sl. Brodu podnio je naš urednik izvještaj o listu. Iz tog izvještaja donosimo neke važnije pasuse. Ovo je prvi put da se na kongresu podaje izvještaj o stanju našega glasila. Mi-' slimo da je to preko potrebno, jer smo svi s time na čistu da je naš list, pa kako malen bio, ona veza koja drži emigraciju povezanu u jednu cjelinu. Jer da nema te veze, svako društvo bi djelovalo u svome djelokrugu otsječeno od ostalih društava-A ovako smo povezani — znamo jedni za druge i pratimo rad jedni drugih. Da nema našeg glasila, za stanje našeg naroda pod Italijom bi se rijetko čulo-Ni domaća štampa ne bi donosila niti ono malo vijesti — jer ne bi imala odakle da ih crpi. A ovako: informirani smo mi o dogadjajima u Julijskoj Krajini, a preko našeg glasila doznaje o tome i ostala javnost u zemlji i u inostranstvu, jer i domaća i strana štampa prenose vijesti iz našeg lista. Kada naš list ne bi bio ništa "drugo nego organ organizacija za objavljivanje društvenih vijesti i biljten za informacije ostaloj štamp,, postojao bi jak razlog da tai list održimo. List je pao. Pao je broj pretplatnika, Pa prema tome i opseg lista. Usprkos svega toga, poveli smo borbu za povećanje lista. I ta akcija je donekle uspjela. Cijela akcija je položena na or-- ^aaizflvanu emigraciju — ier treba polaziti sa stanovišta da je list emigrantski i da su mu osnove u emigrantskim redovima. Ta akcija se kretala u četiri smjera: zaustaviti stalno opadanje pretplatnika, naći nove pretplatnike, utjerati stari dug i reorganizirati izvještajnu službu. U tome se donekle uspjelo. Padanje pretplatnika je zaustavljeno, izgubili smo, istina, neke neuredne pretplatnike, ali smo dobili nove. Ali i pretplata je, 1 ako malo, bolje ušla nego lanjske godine do konca ovog mjeseca. Ove godine Je do sada plus prema lanjskome u toku posljednja četiri mjeseca za cirka 3 hiljade dinara- To nije mnogo, ali to znači ipak da se ide na bolje. Neke organizacije su se odlično ponijele Da se vidi što organizirana emigracija može, spominjenjo primjer Sušaka. Tamošnje društvo je zateklo najgore stanje, kada je preuzelo povjereništvo za list, — 72 pretplatnika sa 5.600.— duga, ali u sama dva mjeseca utjeralo Je to društvo već polovicu staroga duga 1 našlo 22 nova, sigurna pretplatnika. Da je svako društvo tako ozbiljno prionulo uz rad, list bi danas izlazio najmanje na šest stranica. — Ima još nekih društava koja su ozbiljno shvatila tu dužnost, na pr. Za-kreb, Kakanj, Celje, Maribor, Kamnik itd., na čemu ih treba i ovdje pohvaliti. Na Ijoncu bi trebalo napomenuti 1 ovo: Kada bi samo svaki drugi punopravni organizirani član emigracije bio. pretplatnik *'sta, list bi redovno mogao da izlazi na °sam stranica. Trebalo bi prihvatiti pra-v'lo da svaki takov član bude pretplatnik lista, izuzevši nezaposlene, pa bi tada i ,ist mogao da vrši sve svoje obaveze, kao Sferna članstvu i čitateljima, tako 1 sve ^uge obaveze koje proizlaze iz njegovog *načaja kao glasila emigracije i kao jedi-^°8 glasila našeg naroda dolje. A To su neki odlomci iz izvještaja. Tre-^a- na koncu, konstatirati da postoji za interes medju emigracijom. To se vi dIe,r i tz debate na kongresu- Volja Je tu. treba sada sistematski i s planom a se prione uz posao. Organizacije su v°line da preuzmu povjereništva i da rade 1,9 Širenju lista, a pojedinci su voljni da POMANJKANJE ŠEĆERA I KAVE U KLANI Klana, nov. 1937. — Ovih dana počeli su naši trgovci dobivati odred jenu količinu šećera i kave za prodaju 1 to po 15 kg šećera i 20 kg kave. Već se osjeća pomanjkanje tih artikala, uz mast, maslo i ulje, jer odred jene količine nisu dovoljne. Kradje u Klani Klana nov. 1937. — U posljednje vrijeme su se češće počele dešavati kradje volova kod nas. Tako je Josipu Medvediću i Frani Rasporu iz Klane ukraden po jedan vol. Kradje su prijavljene vlastima ali ni o kradljivcima ni o volovima ni traga ni glasa. U selu se sumnja da te kradje vrše doseljeni radnici zaposleni na pograničnim utvrdama. Novo talijansko naselje u Istri Trst, nov. 1937. Danas je prisutnosti vojvode od Spoleta i državnog podtajnika u ministarstvu trgovačke mornarice Host-Venturia otvorena nova općina Arsia u Istri u rudarskom području pri ušću rijeke Raše. Ova općina obuhvata 8.000 hektara i u njoj su naseljeni pretežno rudari, koji su zaposleni u ugljenokopima u dolini Raše. Jadranski dan U cijeloj državi je na svečan način proslavljen Jadranski dan, kao uspomena na onaj historijski dogodjaj kada su se u Puli spustile s ratnih brodova austrougarske zastave, a podigle hrvatske trobojnice kao znak otcijepljenja od Austrougarske i oslobodjenja. Taj dan proslavljen je u svim mjestima najdostojnije, a naročito u Splitu. U općinskom kazalištu izvršni odbor Jadranske straže priredio je svečanu akademiju. U Zagrebu je 30 oktobra u večer održana svečana proslava u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda i koncert u počast Jadranskog dana. Nakon ove službene proslave toga dana slijedilo je »Jadransko veče«. Proslavila je taj dan svečano i naša ratna mornarica u svim mjestima, gdje su se našle njene jedinice: u Tivtu, u Šibeniku, u Divuljama itd. s minimalnom pretplatom od 1 dinara po broju pomognu da se list podigne- Na kongresu smo ponovno dobili poticaja za našu borbu za 6 stranica. Kampanju započinjemo ponovno s nadom da organizirana emigracija pokazati kako joj leži na srcu opstanak ovog našeg jedinog glasila. A mi ćemo. sa svoje strane, nastojati zadovoljiti čitatelje i izvršiti zadaću koja nam je namijenjena. TALIJANSKA VLADAi PLAĆA ŠTETU KOJA JE POČINJENA ZA VRIJEME DEMONSTRACIJA U ZADRU 1920 Split, nov. 1937. — Ovdašnji »Ja: dranski Dnevnik« javlja: Talijanska vlada pristala je napokon, da nadoknadi štetu nekim našim državljanima, kojima su prilikom nekih demonstracija u Zadru u 1920 godini porazbijali demonstranti izloge njihovih dućana i u samim dućanima počinili toliko štete, da su mnogi od njih pretrpili ogromne štete. Talijanske vlasti neposredno nakon ovih nemilih dogadjaja procje-nile su štetu i izvjestlle svoju vladu, da bi bilo pravedno da im se ista nadoknadi, jer da su neki ljudi uslijed toga potpuno stradali i ostali na ulici bez ništa. I sami oštečenici skupno i pojedinačno uputili su molbu talijanskoj vladi da ih pomogne i zaštiti od daljnjih nasrtaja demonstranata na njihovu imovinu. Ovo pitanje otezalo se već dugi niz godina i evo napokon izgleda da je talijanska vlada ipak odobrila a da im isplati štetu po procjeni. Jedan šibenski obrtnik, koji se neposredno poslije spomenutih demonstracija preselio iz Zadra u Šibenik, primio je obavijest, da je već dobila Financijska direkcija u Splitu za isplatu štete koju je 1920 godine pretrpio u Zadru u iznosu od 5 hiljada dinara. ZLOČINCI JOSIP I MATE VIVODA STRELJANI Pula, nov. 1937. — U Kopru je pred okružnim sudom izrečena smrtna osuda nad Josipom i Matom Vivodom, koji su bili izvršili grabežne umorstvo u Mlunu. Prošle sedmice izvršena je egzekucija u polju 3 km daleko od Kopra. Egzekucija je izvršena pred velikom masom ljudi. Posljednja smrtna osuda izvršena je u Kopru pred 150 godina. ČIS TILNI CA^BEN ZI NA V MILJAH PODJETJE ZA ZGRADBO FAŠISTIČNEGA DOMA V MILJAH. Milje okir.bra 1937. (Agis). — Na inspekcijiski poti, ki jo je začel, kot smo poročali, pokrajinski tajnik fašistične stranke Grazioli, je prispel tudi v Milje. Pri( tem je obiska: znano čistilnico benzina, ki nosi sedaj ime »Aauilia«. Tu mu je zastopnik firme pri pozdravu izročil 40.000 lir v korist stranke s prošnjo, da se s tem denarjem zgradi » Miljah fašistični dom. Poročal le dalje, tajniku stranke, da prečistijo dnevno v rafineriji 1.200 ton benzina, največ 1.600 ton in da ie zaposlenih 760 delavcev. okoli 150 uradnikov, med temi je 72 takih, ki sn se vrnili iz vzhodne Afrike, nekaj celo iz Španije, 22 med njimi pa je vojnih invalidov. Preseneča visoko število uradništva v sorazmerju z delavstvom, kar si moramo razlagati s tem, da je nadzorovalna služba pri podjetju na višku. OSOVINA BERLIN-RIM IN JUŽNI TIROL Celovške »F r eie S ti m m e tu so ponatisnile članek dunajskega tednika »D er Turner*, glasila Nemške telovadne zveze, v katerem se neki dr. Franz Pesendorfer peča z Italijo in njeno politiko napram narodnim manjšinam. Med drugim piše: »Dogovor med Italijo in Jugoslavijo ni vzklil iz kakega nenadnega prijateljstva. Nasprotno, med obema narodoma so obstojala in še obstojajo globoka nasprotja, ki ne dopuščajo, da bi prišlo do izrazu kako toplejše čuvstvo. Mussolini je sklenil pogodbo zgolj iz politične nujnosti, da si zavaruje hrbet v slučaju spopada z Anglijo. Dejstvo pa, da je bilo v tej pogodbi načeto vprašanje postopanja z jugoslovansko narodno manjšino v Italiji, nudi vsekakor možnost, da se pogodba okrepi tudi v čuvstvenem pogledu in da se tako ugladi pot do iskrenega sodelovanja med obema narodoma. Politična skupnost je sicer lahko še tako močno nujna, vendar jo bo navadno sovraštvo pri prvi obremenilni preizkušnji zrušilo. Isto velja tudi za os Berlin—Rim. Oba naroda sta sedaj politično tesno navezana drug na drugega in stojita r.asproti močnim nasprotnikom, toda os bo mogla vzdržati zunanji pritisk šele tedaj, ko bo notranja napetost med obema narodoma odpravljena. Italiji bo pri tem lažje zbrisati iz spomina svetovno vojno, ako bo danes še pereče trenje radi Južnega Ti/rola odstranjeno. Italiji je dana najugodnejša prilika, da okrepi os na znotraj, in sicer s lem. da zboljša usodo Južnih Tirolcev in prebivalcev Kanalske doline. Ni nam pač težko razumeti, da so široke plasti italijanskega naroda, ki od mladih nog gojijo idejo nacionalne države, malo dostopne za pravice narodnih manjšin, za pravice, ki jih imajo te manjšine v jezikovnem in kulturnem pogledu. Toda politična zveza med Italijo in Nemčijo, ki je sedaj za obe državi iivljen-skega pomena, se ne bo mogla dolgo ob držati, če se temu ne odpomore. Pravice manjšin se ne smejo tolmačili kot iredentizem, naperjem proti državni skupnosti, ker imajo edinole namen, očuvati manjšinam njihov materni jezik in narodnost. To je njihova naravna človeška pravica. Želeti je, da bi Čut za pravice manjšin zmagovito prodrl pri vseh narodih in zlasti pri italijanskem narodu, da bi se tako izoblikovalo novo življenje v odnošajih med narodi*. NJEMAČKI LISTOVI O JUŽNOM TIROLU I O NAMA »Padagogische Zeitschrift« u Am-stettenu piše pod naslovom »Anche il veterinario non può intendersi colle bestie« (I veterinar ne može se sporazumjeti sa stokom) kako je prefekt u Bozenu Mastromattei odgovorio izaslanicima iz Blumau, koji su se žalili što novo naimenovani općinski liječnik — Kalabrež — ne razumije niti jedne riječi njemački. A kad je podkralj Oraziani u Adis-Abbebi primio tridesetoricu abesinskih poglavica, koje je predvodio vodja ondašnjih muslimana, a koji su bili dosi} da izjave svoju odanost Italiji, uvjeravao ih je potkralj Oraziani da, Italija neće nikada zaboraviti, da je 75.000 muslimana iz Somalije i Eritreje proljevalo krv u borbama sa Negusom; obećavao je, da će Italija i običaje, vjeru i jezik njihov poštovati u okviru zakona Italije u potpunoj mjeri. — Nekada — kaže pomenuta novina — čuli smo isto i u pogledu Južnog Tirola, — te nastavlja: I Južni Tirol prolijevao je u Abesi-niji krv za talijansku stvar, ali to štr će se priznavati, po tom obećanju, Arapima, ne mora da važi i za Južni Tirol. Tako čitamo na pr . u »T i r o 1 e r Grenzbote«, koji izlazi u Kufsteinu da je došla komisija za nadziranje ratnih groblja u Vielgereut. Utvrdilo se, da su bili svi križevi tamo počivaj ućih austrijskih vojnika uklonjeni i zamje-njeni sa križevima sa talijanskim natpisima, čak oznaka čina bila je pota-lijančena, austrijski natporučnik postao je »tenente«, a ispuštena je posvema oznaka pukovnija. »Freie Stimmen« u Celovcu: »Ne samo pojedince, već i cijele narode zajednička sudbina, a još više zajedničke patnje, približuju do tijesnih odnosa, kojima slijedi uzajamno poštovanje u prirodnoj borbi za očuvanje moralnih i duševnih svetinja naroda. I njemački i slovenski narod bili su novim poretkom Evrope, koj'ega je za sobom povukao Pariški diktat, jednakom sudbinom udareni. Sličnu sudbinu kao što Južni Tirol mora da iskusi u talijanskoj državi i 700.000 Slavena. NAŠA EMIGRACIJA ZA OSNUTAK JEDNE IZDAVAČKE ZADRUGE U pretprošlom broju našeg lista završava gosp. P. P. uvodni članak »Naš tisk« — nakon što je objektivno utvrdio stanje naših publikacija — pozivom na složan rad i sistem u radu oko izdavanja emigrantskih knjiga. Postavlja se sada pitanje, kojim putem da se ide i kako da bar donekle udovoljimo našim potrebama? Naše organizacije, kojima je zadata, da okupe u svojim redovima čitavu emigraciju, imadu svoj odredjen djelokrug. One su pret-stavnici organizirane emigracije, brinu se za opte tiaše stvari, bave se t. zv. socijalnim zadaiama i stoje u službi svakog pojedinog člana i emigranta. Uslijed svog sastava — a dosadanje iskustvo nam to u dovoljnoj mjeri potvrdjuje — ne mogu, da se »specijaliziraju« t. j. da sistematski i sa planom provode jednu odredjenu granu emigrantskog rada — izuzev vet spomenuti socijalni rad u korist svojih članova. Potrebnoj specijalizaciji emigracija je doskočila time, da je kod Saveza osnovala posebne otsjeke sa odredjenim zadaćama kao na pr. publicistički, pa propagandni olsjek. Pojedini otsjek sačinjava nekoliko lica, koji su preuzeli na sebe čitav teret povjerenog im rada. Medjutim oni su prepušteni sami sebi, a njihova je organizacija nedovoljna, da bi mogla udovoljili stvarnim potrebama ili zahtjevima, koji se na njih postavljaju. Stoga razloga oni i ne pokazuju neki veti napredak. Publicistički otsjek pokazuje veti uspjeh i zato, jer se oslanja na konzorcij lista »Istra«, koji je u stvari posebna organizacija. Emigracija, medjutim, ne smije biti s time zadovoljna i mora da traži izlaz iz takvog stanja. Ovdje se želimo ograničiti na pitanje, kakva organizacija nam je potrebna, da pojačamo našu propagandu knjigom. Nije potrebno, da iznosim važnost knjige za našu stvar. Svi osjećamo, da je knjiga moćno oružje u našoj borbi. I dok se druga strana, bogato poduprta, obilno služi štampom na našu štetu, mi smo prisiljeni, da se oslonimo sami na se. Kod nas pojedinci sami nastoje da štampaju djela sa sigurnim gubitkom, jer teško nalaze nakladnike a još teže kupce. Mi ne smijemo dopustiti, da pojedinci žrtvuju sve za našu opću stvar. Svi mi dužni smo, da dademo svoj obol i da nadjemo izlaz iz takvih prilika. Osnutkom jedne književno-naučne zadruge popunit ćemo mnoge praznine. Ona će imati već i svoju tradiciju: u Trstu je »Istarska književna zadruga« izdala knjigu: Narodne pjesme u Istri. Njena će zadaća biti: izdavanje, kupnja i prodaja knjiga, brošura, slika i drugih tiskanih stvari. Razumije se, da ona u svom radu ima biti potpuno emigrantska ustanova. Ona će prikupiti stanoviti kapital, koji će bili namijenjen toj od-redjenoj svrsi. Taj će se kapital dobrom organizacijom i valjanim gospodarstvom postepeno povećati. Zadaća će zadruge biti, da organizira široki krug pretplatnika i čitača. Njeno se djelovanje može protegnuti — posredno — i na naše krajeve. Ako na pr. takva zadruga izda pojedine pjesme nepolitičkog sadržaja od Balote ili Gervaisa u obliku letka, zar ne bi mogao svaki emigrant, kada piše svojima ili znancima u zavičaju, priklopiti u list po koju takvu pjesmu ili koju čakavsku novelu. (Op. ur.: U ovom se ne slažemo I ) — Ova zadruga treba, k tome da osnuje i uzdržava emigrantsku biblioteku sa djelima o nama i našim krajevima, koja djela su izašla na našem i stranim jezicima. Ovakva biblioteka nam je vrlo potrebna, i doći će dobro svima onima, koji se bave i interesiraju našim pitanjem. Ova zadruga treba takodjer da uzme na sebe i brigu oko uzgoja stručnjaka za pojedina pitanja u vezi sa našim problemom. Prepustimo li sve slučaju, imat ćemo čim dalje — to manje ljudi verziranih u našem pitanju. Uvjereni smo, ako se stvar pokrene, da ć* se naći dovoljan broj zadrugara, a zadruga jednom osnovana znat će, da utire sebi put u život. MIKO Njemački glas o teškom položaju njemačkih manjina u Italiji i Madžarskoj U berlinskom časopisu »Geopolitik« u broju za listopad, Izašao je članak o talijanskom postupku s njemačkom manjinom u južnom Tirolu i o madžarskom postupku prema njemačkoj manjini u Madžarskoj, koji je zanimljiv zbog svoje iskrenosti. U članku se, u vezi sa osovinom Berlin—Rim i Mus-solinijevom izjavom, da ne će trpjeti nikakovog boljševizma u Sredozemnom moru naglašuje, da bi se na tako važnoj točci osovine, kao što je južni Tirol, moralo izdašnije upotrebljavati ulje .-culturno-političke tolerancije, ako hoćemo da se osovina nesmetano okreće. Usporedba položaja njemačkih manjina u drugim zemljama, pa dapače i sudetskih Nijemaca s položajem njemačkih narodnosti kod prijatelja Njemačke, Italije i Madžarske, ne ispada u prilog prijatelja, pa bi bilo potrebno, da Rim i Budimpešta oduzmu novinstvu zapadnih sila to jeftino 1 često upotrebljavano oružje ABESINIJA SE NE SMIRUJE Posljednji dogodjaji u Abesiniji pobudili su veliku pozornost sve svjetske štampe. Iz svih tih vijesti se vidi da je još vrlo daleko do pacifikacije Abesinije i da Italija mora računati s velikim materijalnim i ljudskim žrtvama prije nego što joj uspije umiriti Abesince. Tako »Frankfurter Zeitung« javlja iz Rima pod nasloyom »Mali rat u Abesiniji« kako se talijanska štampa u posljednje vrijeme sve više zanima sa borbama u Abesiniji. štampa piše o prelazu Abesinaca u englesku Keniju, i to pretežno članova bivše abesinske vojske. Tako »Azzione coloniale« piše kako su ti Abesinci u Keniji bili lijepo primljeni i porazmještani u posebne logore i da britanske vlasti nisu ništa poduzele protiv navale tih bjegunaca u Keniju. Taj isti list navodi kako su dva engleska avijatičara bacali letake u Abesiniji i pozivali Abesince da prebjegnu u Keniju. Osim toga, navodi »Azzione coloniale« da je guverner Mombasija primio u audijenciju četiri Abesinca koji su došli iz Evrope. Kako se izvješćuje s talijanske službene strane, Talijani su prigodom posljednjih pobuna u Abesiniji izgubili 103 vojnika, a međju njima 40 oficira. Taj veliki broj palih oficira naprama vojnicima tumači se na taj način, što talijanske vlasti ne izvješćuju o poginulim urodjeničkim vojnicima. Od 1 januara 1935 do konca septembra o. g. iznosi broj poginulih Talijana u Abesiniji 4004, a od toga je 1647 vojnika ubijenih u borbama ili su umrli od posljedica rana zadobivenih u tim borbama. Od 80.000 talijanskih radnika koji se nalaze u Abesiniji^ poginulo je 1446 osoba, što od bolesti, sto ubijenih od Abesinaca. Talijanski listovi napadaju Englesku što je dozvolila da bivši abesinski ministar Tekle Havariate organizira Abesince za gverilski rat u Abesiniji i to na britanskom teritoriju. Englezi to demantiraju. »Giornale d’Italia« tvrdi da u Abesiniji ne postoje pobune, već »razbojnički napadaji«, pa napada »Manchester Guardian« koji piše da sve te borbe imaju značaj pravih pobuna. Italija kuša u Abesiniji stvoriti vojsku od pola milijuna ljudi, pa je u tu svrhu pretvorila sve okupirane krajeve u vojničke logore. Ali dogodilo se ono što su poznavaoci Abesinije predvidjali: Abesinci su s dobivenim talijanskim oružjem napali Talijane tako da je u mnogim mjestima, naročito uz granicu, došlo do strašnog krvoprolića. Bjegunci koji dolaze u Džibuti pripovijedaju o tim krvoprolićima i o zvjerskim represalijama sa strane okupatorskih vlasti i kažu da je u Abesiniji položaj vrlo ozbiljan. ARABCEM V LIBIJI NE DIŠI ITALIJANŠČINA Bilten italijanskega geografskega društva je prinesel zanimive številke, ki osvetljujejo stanje in položaj Arabcev v Libiji, kakor tudi priseljenih Italijanov. Vseh prebivalcev je bilo L 1936. v Libiji 838.626, od tega 115 687 Italijanov in 772.999 domači-nov-Arabcev. Lela 1931. pa je bilo stanje sledeče: 49.407 Italijanov in 564.716 Arabcev. Število Italijanov se je torej v petih letih zvišalo za 134%, Arabcev pa le za 18,1%. Od 772.999 Arabcev zna poleg svojega materinega jezika samo 47.009 še italijanski jezik, tj. 6,2%. V primeru z l. 1931., tj. v dobi petih let, se je njih število zvišalo samo za 1,6% 1 (Agis) Število delavcev v Vzhodni Afriki V Vzhodni Afriki «e je do konca 1936. leta nahajalo 133.409 delavcev, ki jih je poslala vlada, 33.701 od privatnih podjetij ter precejšnje število uradnikov in vojakov, ki so zamenjali orožje s krampom. Okoli 35.000 skupin tvori tu jedro stalnih italijanskih kolonov, na katere lahko grade bodočo naseljevalno akcijo. Večji del so delavci na cestah in poljedelci ter nekvalificirani poklici. Ostalih kvalificiranih pa je manj in sicer je 3.500 avtomoblistov, 2.200 pristaniških delavcev, 8.000 zidarjev itd. Statistika je v toliko zanimiva, ker so jo objavili šele sedaj in kaže na to, da je bilo že lani v Abesiniji primeroma veliko število domačih ljudi. »NAROČITA MISIJA« TALIJANSKOG GENERALA ETORE Rim, 30 okt. Službeni »Voce d’ Italia« objavljuje ukaz, kojim se general Etore, koji je zapovijedao odredom talijanskih dobrovoljaca u španjolskoj, smjenjuje s položaja zapovjednika korpusa u Aleksandriji i stavlja na raspoloženje ministru vojske »u naročitoj misiji«. Broj Čeha i Slovaka u Jugoslaviji Prema pisanju »Lidovih Noviny« u Jugoslaviji ima 23.218 čeha i 2.051 Slovaka, čehoslovačkih državljana. Osim toga ima u Jugoslaviji 13.153 Madžara i Nijemaca, čehoslovačkih državljana. Slovaka 1 čeha, jugoslavenskih državljana ima u Jugoslaviji 103.063. Od toga je 74.158 Slovaka. NA RIJECI SKIDAJU ŽELJEZNE KANDELABRE. Rijeka, novembra 1937. (Sag) Poznato ie. da se u ciieloi Italiji sakuplja već odavna staro željezo za ratnu industriju. Ovdje na Rijeci i u čitavoj Liburniji rade radnici već dulje vremena na skidanju željeznih kandelabra i na njihovo se mjesto nostavljaiu betonski. Vrše se popisi kako na Rijeci tako i u Opatiji. Lovranu i drugim miestima svih željeznih ograda i balkona kao i svih sličnih željeznih instalacija, koie se daju zamijeniti od drugog mate-riiala. Obsodbe radi nedovoljenega prekoračenja meje Radi nedovoljenega prekoračenja državne meje sta bila obsojena: Josip Per šol ja Iz Šmartnega v Br-dih na 4 mesece zapora in 2500 lir globe in Jakob Rejec iz Podleskovca na 3 I mesece zapora in 2000 lir globe. PROTUKOMUNISTIČKI PAKT IZMEDJU ITALIJE, NJEMAČKE I JAPANA R i m, 3 novembra. Saznaje se iz posve sigurnog vrela, da će von Ribbentrop stići u Rim u petak u pratnji von Hassela, njemačkog poslanika u Rimu, koji se momentano nalazi u Berlinu. U subotu zaključit će se protukomunisti-čki pakt izmedju Italije, Njemačke i Japana. Procedura za ovo će biti slijedeća: Talijanska vlada dat će izjavu, kojom pristaje na njemačko-japanski pakt, a sa svojih strana vlade u Tokiu i Berlinu uzet će ovu izjavu na znanje i izraziti Italiji svoje zadovoljstvo. Zato će se izmijeniti note, čiji će sadržaj biti objavljen istodobno u svim trim glavnim gradovima. Rim — Tokio Trst, oktobra 1937. (Agis) Italijanski veleposlanik v Tokiu je obiskal japonskega pomočnika zunanjega ministra in mu sporočil, da je italijanski narod popolnoma na strani japonskega v boju proti Kitajski, ker ve, da japonski narod samo brani svoje legitimne interese. Kot poročajo iz notranjosti Italije, imajo v Bologni in Ferrari pripravljeni dve eska-drili letal, od katerih je ena namenjena za Japonsko druga pa za Španijo. Ta pošiljka bo najbrže posledica obljube italijanskega veleposlanika v Tokiju, ki je izjavil merodajnim japonskim predstavnikom, da je Italija pripravljena podpreti Japonsko tudi materijalno. Že v kratkem se obetajo pogajanja o podpori, ki jo bo Italija nudila Japoncem v orožju in drugih potrebščinah. V dobro poučenih krogih zatrjujejo, da se je Italija odločila! za ta korak zaradi Roosveitovega čikaškega govora. Sodelovanje obeh držav pa bo slonelo na geslu skupne borbe proti boljševizmu. Italija slavi Vittorio Ven et to Rim okt. 1937. Danas su u cijeloj Italiji održane komemorativne svečanosti i vojne parade povodom proslave talijanske »pobjede« u svjetskom ratu i potpisa primirja s Austro-Ugarskom monarhijom. U Rimu je održana komemoracija na grobu neznana junaka u prisutnosti prijestolonasljednika princa Umberta i pretsjednika vlade Mussolinija. U Firenzi je kralj Viktor Emanuel IH otkrio spomenik palim ratnicima. Na ovoj svečanosti je govorio fašistički poslanik i pretsjednik društva talijanskih invalida Delcroix. Op. ur. Upozorujemo naše čitatelje na knjigu Giuseppe Prezolinija »Vittorio Venetto« u kojoj će naći svjedočanstva bivšeg talijanskog oficira o to, »pobjedi«. ŽELE ANTON OBSOJEN NA 7 MESECEV IN 20 DNI ZAPORA. Postojna, oktobra 1937. — Sodišče v Postojni je obsodilo Želeta Antona iz Strmca (občina Postojna) na 7 mesecev in 20 dni zapora, ker se je spri k nekaterimi domačini fašisti. Prosil je. da ga ne premestijo v tržaške zapore, ker ima v Postojni sestro, katera mu prinaša vsak dan kosilo Sodišče je njegovi prošnji ugodilo pod pogojem, da snaži In pere odeje, cunje, da nosi slamo itd. ZARADI POSKUŠANEGA BEGA PREKO MEJE. Opčine pri Trstu, oktobra 1937. Na meji so oblasti prijele Šoša Rudolfa, starega 17 let tn še nekega njegovega tovariša ker sta hotela bale pobegniti preko meje. TALIJANSKO HRVATSKA REVIJA NA RIJECI Na Rijeci izlazi revija »Termini« o ko-joj smo pisali prigodom osnivanja Društva prijatelja talijanske knjige u Zagrebu. Revija stoji pod nadzorom Instituta za fašističku kulturu. Dvanaesti broj te revije izašao je talijanski t hrvatski. Kao što su urednici bili objavili još prigodom svoga boravka u Zagrebu pred nekoliko mjeseci. To je prvi slučaj u Italiji — ako ne uzme-, mo u obzir onaj znamenit dvojezični broj »Istarske riječi« i ostalih naših nekadanjih listova u Trstu, kada je bila izašla naredba. da se naši listovi moraju štampati uz hrvatski ili slovenski original i na talijanskom jeziku. (Tko se ne sjeća ovog broja »Istarske riječi« sa krupnim »Još Slaveni — Sorgi o Slavo« — namjesto uvodnika!) Revija »Termini« je izašla na 100 stranica, a posvećena je hrvatskoj književnosti i umjetnosti. Zanimiv je članak direktora revije G. Gerinija o sadašnjoj situaciji izmedju Italije i Jugoslavije. Urednik Ma-russig Garibaldo napisao je po tršćanskom glasilu fašističke stranke »U Popolo di Trieste« vrlo dobar propagandni članak. O hrvatskoj književnosti piše Ljubomir Ma-raković, a o hrvatskoj muzici Lujo Safrande, dok Bruno Neri prikazuje hrvatsku umjetnost. Osim toga su u reviji dvije antologije: talijanska i hrvatska U slijedećim brojevima te revije prikazat će srpsku, slovensku i ostale slavenske kulture, kažu izdavači... ... dok o talijanskoj, naročito posljednje dvije godine piše sva poštena svjetska štampa. Pabirci s kongresa Na putu do SI. Broda, kan i na samom kongresu čuli smo nekoliko dobrih šala, pa nekoje objavljujemo, da bi i oni ostali koji nisu bili s nama mogli da ih čuju Ne možemo objaviti sve, iako je i na samom kongresu palo nekoliko duhovitih upadica, kao na pr. ona o mjenici, generala Franca. Eco tri četiri iz vlaka: P. N. F. Bilo je to pred desetak godina u Trstu u jednoj osnovnoj školi. Dodje nadzornik u školu i pokazujući sliku na prednjem zidu i ispod nje velika slovu P. N. F„ upitu jednog malog uljara: »Sta znać- ovo P. N. F. i ova slika?« Mali gleda i pm sve »Povero nostro Franz!« Kad mačići progledaju U jednoj osnovnoj školi je preko odmora jedan djak u dvorištu veselo poskakivao. Učitelj ga upita: — Što si tako veseo? — Mačka nam je omucila sedam fašista. Učitelj se ugrizao za usne i ušutio. • Do nekoliko dana hoće učitelj da iskale dječaka, pa ga upita: — No, kako tvoji mali fašisti? — Kakovi fašisti? — čudi se dijete. — Pa onih sedam tvojih mačića! — Nisu ono fašisti. — Kako to? — čudi se učitelj, — a neki dan su bili fašisti. — Da. ali sada su progledali! — odgovori dijete. Otroška logika V nekem mestu srednje Italije, je Starace obiskal ljudsko šolo. Kot tajnik fašistične stranke, je seveda začel takoj spraševati otroke kaj so. Vprašal je prvega kal je in la mu je odgovoril da je fašist, ravna tako, da je njegov oče in stari oče. Isti odgovor je dobil tudi od drugega, medtem, ko se je tretji, odrezal, da je republikanec. ko> je njegov oče in stari oče, Slarace se je začudil in ga vprašal, kaj bi bil on, če "j bila njegov o-e in stari oče zidarja. Fanti1 se je odrezal, da bi bil tudi on zidar. Naia ga je vprašal Se kaj bi bil on, če bi bi'n njegov oče in ded tatova. Dečko se je nato moško odrezal: »Tedaj bi bil pa tudi jaz fašist«. Košutovi Madžari Madžarski skladatelj Bela Bartok. f>r°' fesor na visoki šok za glasbo v Budimp? šli, je prepovedal budimpeštanskemu radij11 Izvajanje svojih skladb, če bi jih prenašalo nemške in italijanske radijske postaje. SM na stališču, da naj nasprotniki človečno*1 sami pokažejo kaj znajo Posebno ga je* fašistične metode in način poročanja o dogodkih, ki so 'po večini laž njivi. Košutova tradicija ni popolnoma ugo*" nila ... DEMOGRAFSKO GIBANJE V TRSTU Demografsko gibanje za mesec avg*15 in september kaže sledeče: avgust september i ->o ženitve 155 184 + _ 20 __ 18 Ag*s- rojeni 313 293 umrli 250 232 NOVE KAVERNE KOD CRNOG VRHA SU SE URUŠILE Sušak, oktobra 1937. (Sag). ^ t Crnog Vrba istočno od Oumanca Izgradi*1^ talijanska vojska nove podzemne utvrde kaverne, da proširi već postojeće. U P0? a djeljak, dne 20 o. mj. srušila se je takova kaverna i nokopala pod sobom ’ ^ broj radnika. Priča se, da je bilo deseka-mrtvih. Pripovijeda se i to, da su sve ^ verne zbog mnogih kiša procurile i ““ a, sav materijal, koii je u podzemnim sl * | lištima spremljen, nokvaren. Municiiaale, sve željezne stvari da su toliko za,7)1il' da su neuoorablve. te ćc ih morati ' :.atf ieniti. Morat će i sve kaverne popra i ponovno cementirati. OROBNE VESTI IZ NAŠE DEŽELE BORBA ZA 6 STRANICA MALZ VESTI — Ajdovščina. Dvojčka, oba fantka je dobila družina Cirila Brecelja iz Ajdovščine. Goriški prefekt mu je po naročilu načelnika vlade nakazal posebno nagrado v znesku 800 lir. — Črni Vrli in Sleme. V teh dveh krajih so v teku preteklega leta zgradili dve obmejni kasarni za obmejno milico. Obe kasarni sta bili s primerno svečanostjo ob obletnici pohoda na Rim, blagoslovljeni. — Gorica. V Gorici so umrli rned drugimi: Kolenc Antonija, stara 88 let, Turel Josipina por. Boškin, 70 let. Ncmic Tereza vd- Maurič, 83, Ipavec Frančiška por. Pavletič 56, Batič Katarina vd. Kulot 77, Lavrenčič Marija vd. Pahor 72, Humar Anton 63, Rupnik Matej 61 (iz Črnega vrha). — Gorica. Načelnik vlade je nakazal goriškemu prefektu 20 tisoč lir za po toči oškodovane kmetovalce v občinah Cerkno, Šmartno, Kojsko, Štanjel in Komen. Podporo naj dobijo družine, ki so v najtežji potrebi in so bile najhuje prizadete. • — Hruševje. Na Prevalu pri HruŠevju se je na ostrem ovinku prevrnil avtomobil iz Ljubljane, v katerem so sedeli Filip in Frančiška Bizjak, njuna hčerka Silva in svak Anton Dolenc. Najtežje je bil ranjen Bizjak, ki si je zlomil nogo. Ostali so zadobili lažje poškodbe. Ranjence so prepeljali z avtobusom v tržaško bolnico. Gorica. 24 oktobra je blagoslovil Margotti 102 prapora, ki so jih darovali legijo-narji iz vzhodne Afrike in iz Španije za domače sindikalne kmečke fašistične organizacije. Blagoslovitvi in ostali ceremoniji je moralo prisostvovati mnogo domačih kmetovalcev. — Gorica. Sodišče je oprostilo Oskarja Saksido, starega 29 let. radi pomanjkanja dokazov. Obtožen je bil, da je izvršil nemoralno dejanje nad neko mladoletno deklico. — Herpelje. Kolesarja Ivan Fertolja, star 25 let, iz Herpelj. in Josip Milovičič, sta tako nesrečno padla, da sta dobila težke poškodbe po nogah, glavi in rokah. — Ločnik. Na polju nekega Vidoča Avgusta z Ločnika, sta kopala in iskala vojne izstrelke ter staro železo neki Josip Kumar in Izidor Pian s Podgore. Ker so jih dobili, so jih naznanili oblastem. — Mario Nordlo, glavni urednik tržaškega »Piccola«, je postal »grande ufficiale della Corona d’ Italia«. — Podgora. V tekstilni tovarni se je Dri delu poškodoval 19 letni Anton Furlan, ki je dobil težke poškodbe na desni roki. — Postojna. 27 oktobra je prišel v Postojno pokrajinski fašistični tajnik Grazioli, ki je, kakor smo poročali, sedaj na inšpekcijskih potovanjih. Mesto je bilo vse v zastavah in prirejene so bile velike svečanosti. Poklonili so se najprej v zadnjih vojnah padlim Italijanom, nato pa proslavljali 15 letni obstoj fašizma. Govoril je tudi Grazioli, ki je povdarjal pomen Postojne za italijanstvo. Govor pa je bil nenavadno umerjen, česar včasih Grazioli ni znal. — Tržič. 52 letnega Fornazariča je brenil konj in ga tako poškodoval, da bo moral ostati 15 dni v bolnici. — Pula. — Ivan Benčič, star 40 godina, lovio je ribu dinamitom, pa mu je dinamit eksplodirao u ruci i raznio mu desnu ruku. — Pula. — Pred puljskim sudom traje već tjedan dana veliki proces protiv 56 krijumčara kave i duhana. Optuženi su rodom iz Labinjštine, Poreštine i drugih istarskih mjesta. — Pula — U Limskom kanalu utopio se 28 godišnji Tosić Ivan iz Rovinjskog sela. — Pula. — U Pulu je prispjela neka komisija kojoj je dužnost da istraži neke krajeve gdje se, navodno, nalazi petroleja. Tragove petroleja otkrio je na nekim mjestima profesor Simone Cerva-ri, koji je o tome izvjestio Rim i predložio program za njegovo iskorištavanje. — Sv. Lucija. 17 letni Ciril Jermol od Sv. Lucije se je pri delu tako nesrečno obračal, da si je zlomil desno nogo v kolenu. Prepeljali so ga v goriško bolnišnico. — Sv. Gora. Na Sv. Gori pri Gorici bodo začeli v kratkem, tako čujemo iz zanesljivega vira. graditi stavbo za drugo re-l stavracijo. Načrti so že pripravljeni — ' gradbeni stroški bodo znašali okrog pol hiilijona lir. v — Trst. Zaradi nesrečnega izstopa iz {i'žaškega trarnvvaja se je težje pobila Ana ' Križman, stara 40 let. Zdraviti se bo morala Diesec dni. — V Tržiču so spustili v morje ladjo Za Petrolej »Edwy R. Brown«, ki so jo ^ gradili za ameriško društvo Socony-Va-C(mm Oil- . •— Vrtojba. Sodišče je obsodilo Karla Lasiča in nekega Bezzi-ja iz Vrtojbe, presta na dve leti. 8 mesecev zapora in na f0()0 lir denarne kazni, drugega pa na eno eto zapora in 1000 lir denarne kazni in to tosojno. Oba sta okradla tiskarno »Ti-^°8rafio sociale« v Gorici in odnesla skupi za kakih 10.000 lir vrednostnih papirjev n ostalega. ČAPRT zaradi tihotapljenih KONJEV. »stojna, novembra 1937. — u^a tea in osem dni zapora je dobil Jože ‘ianc, star 31 let, z Ostrožnega brda Št. Petru na Krasu, ker» je tihotapil e. Baje ga je ovadil njegov tovariš, - zanrt v Trstu že več mesecev Sker-Pa jc izjavil, da ni kriv in da ima lo priče. Te dni bodo Škerjanca odpe-v Trst pred sodišče, kjer bo ponovno Tava. počinje ponovno. U toj borbi moramo uspjeti. List moramo proširiti. Da se to postigne treba povisiti broj pretplatnka. Stare dužnike, naročito neku imućniju gospodu koja su dužna za par godina, pozivamo da se posluže olakšicama u plaćanju. Inače ćemo biti prisiljeni da poduzmemo drastičnije mjere. Povjerenike molimo da se sada iza kongresa bace pojačanim elanom na posao. Društvima stavljamo na srce našu zajedničku akciju. Pretplatnicima koji uredno plaćaju zahvaljujemo. Oni koji su u zaostatku neka se posluže našom čekovnom uplatnicom, a ako je nemaju neka kupe za 25 para čekovnu uplatnicu na pošti i neka nam na našu adresu i broj ček. računa 36.789 dostave dužnu pretplatu. Svaki organizovani emigrant mora da bude pretplatnik. Svaki pretplatnik neka nadje još jednog pretplatnika. Svi u borbu za 6 stranica! UMRLJIVOST V TRSTU PADA Trst, oktobra 1937. — (Agis). 24 septembra je prinesel »Piccolo« članek, v katerem ugotavlja, da je v letu 1936 v Trstu umrlo 92 ljudi več, kot se jih je rodilo. To izgubo pa je krila provinca, ki šteje sicer le 100.000 preoivalcev, dočirn jih ima Trst 235.000. V tolažilo pa prinaša 17 oktobra t. 1. drugi članek, v katerem kaže. da je bila umrljivost v Trstu leta 1890 večja kot danes, ker je tedaj umrlo letno na 1000 prebivalcev 30 prebivalcev, 1910 leta 25. V letu 1921 je bilo 12.375 umrlih na 238.655 prebivalcev, danes pa je umrljivost prebivalstva zmanjšana na 14.1 na 1000 prebivalcev, torej skoro na polovico v primeru z letom 1890. To je' seveda zasluga fašizma, ki je preskrbel Trst z vodo. omejil žarišča nalezljivih bolezni, zgradil zračne hiše itd. Toda v vseh letih pred vojno je bilo število rojenih višje, kot pa število umrlih. Naravno bi bilo torej, da bi bilo danes, ko je število prebivalstva v mestu tako zelo na-rastlo. tudi število rojenih večje Toda kakor smo zgoraj ugotovili, mora kriti razliko med rojenimi in mrtvimi v mestu, ostala pokrajina, ki ima za več kot polovico manj prebivalstva. Izgovor je vsak dober, pa tudi če ga prinese pes na repu, prav! slovenski pregovor i ako-mor-.i o razumeti tudi zgorajšnje ugotovitve in z igo-varjanje tržaškega časopisa. Na vsak način namreč ne bi tržaški fašisti hoteli, da ne bi Trst prednjačil pri vseli akcijah fašizma in da ne bi mogoče izostala mestu ali posameznikom kaka pohvala od zgoraj. Tržaško prebivalstvo po poklicih Trst, 1. novembra 1937. — (Agis). — Po statistiki od 31. aprila 1936 je bilo tržaško prebivalstvo po poklicih razdeljeno takole: v industriji je bilo zaposlenih 47.000 oseb, v trgovini 21.000, v transportu 16.000, v javnih službah 11.000, v domačem gospodinjstvu 10.000, v poljedelstvu in ribarstvu 7.000. Pri finančnih stvareh, kot bankah, zavarovalnicah itd. 3.000, v svobodnih poklicih 2.000 in 1.000 v drugih vsemogočih poklicih. V Tržiču je od 8.000 delavnih oseb, zaposlenih 6.000 v industriji, v Ronkih od 3.000 skoro 2.000, v Miljah od 5000, 3000, 1000 pa se jih bavi z ribarstvom in poljedelstvom. V Devinu od 2.000 polovica v industriji, v Postojni je zaposlenih 2000 v poljedelstvu 1.400 v industriji. V Gradežu 500 v industriji. 300 z ribarstvom. V Št. Petru na Krasu 700 v industriji, 1.300 v poljedelstvu. FOGAR J EVO POSESTVO OBDELUJE ENTE DI RINASCITA AGRARIA Gorica, nov. 1937. »Ente di rinascita agraria per le Tre Venezie« je pred približno dvema letoma kupila od goriške deželne uprave obširno nekdanje Fogarjevo posestvo na desnem bregu Soče pri Revmi. Kmalu po vojni je kupil to posestvo, ki e razteza od Grojnice do Pevmice in obsega skoraj vse pevrnsko polje, tedanji goriški deželni odbor, ki je hotel tu zgraditi novo norišnico. Pozneje je ta načrt propadel in deželna uprava je dajala, kakor že prejšnji lastniki, njive in polja v najem kmetom iz Pevme in Oslavja, ki imajo malo zemlje. Sedanja lastnica pa hoče obdelovati posestvo v lastni režiji. Letos ni oddala prejšnjim najemnikom ničesar več v najem, ampak obdelala z lastnimi delavci, in sedaj gradi ob cesti, k: pelje v Pevmo, velik, modem hlev, v katerem bo prostora, kot pravijo, za petdeset glav živine. Tudi Vojne razvaline Fogarjevih hiš, mesnic in hlevov ob desni glavi Soškega mostu, ki so kričale o grozotah vojne, je že skoraj odstranila in vse. očedila. Brezdvomno lep napredek. Bridko je samo za tiste kmete-najemnike, ki bodo morali zdaj zaradi pomanjkanja zemlje živino odprodati in svoj domek skrčiti. Delo organizacije »Opera Balilla « v Gorici Gorica. 30 oktobra 1937. (Agis). — Te dni praznuje Italija z velikimi svečanostim! petnajsto obletnico pohoda na Rim. Za to priliko je goriška fašistična mladinska organizacija »Ballila« izdala kratek pregled svojega dela v letu XV. Organizacija se je v tem letu posebno živahno udejstvovala na telovadno-športnem in vojaškem polju, kar se je pokazalo zlasti na manifestaciji, ki se je vršila na telovadišču »Dux«, kjer so se skazali zlasti mladi goriški mošketifH. ki so zavzeli prva mesta v klasifikaciji. Na to mprajo biti goriške mlade črne srajce samo ponosne. V poročilu se naštevajo mesta, katera so zavzeli goriški fašistični mladci na teh tekmah. Med prvimi organizacijami v klasifikaciji sot: ona v Tolminu, Gradiški in Idriji. Med najboljšimi posamezniki pa so »Balilla« Ložar Stanislav iz Sv. Križa pri Nabrežini. Mišon Ludovik iz Gorice, Volčič Vincenc iz Cerknega: »avantguardisti« Pavletič Dino iz Gorice, Vodopivec Bojan in Faganel Florijan iz Ločnika: med »malimi Italijankami« Marija Gnezda iz Idrije, »med mladimi Italijankami« Dolenc Marija iz Gorice. Po tem vidimo, da imajo organizacije večje »uspehe« v mestih. Trst — mesto porok V zadnjih letih se posebno opaža, da Trst zavzema prva mesta v statistiki porok. Tako je 1. 1935. bit na prvem mestu izmed vseh italijanskih mest z 2.740 porokami, kar znaša H od tisoč. Leta 1936. pa je bi! na drugem mestu- Številke za letošnje leto kažejo porast in bo Trst gotovo zopet med prvimi po številku porok. Zanimivo je, da prihaja v Trst več mož za ženitev, kakor bi po razmerju padlo na Tržačane. Tako je mnogo Italijanov, .ki vzamejo Tržačanke za žene iz Južne Italije, Sicilije, Sardinije in Severne Italije-manj pa jih je iz Srednje Italije. Število teh Italijanov kaže za letošnje leto precejšen porast napram Tržačanom. Dasi Trst prvači glede porok, je po številu rojstev skoro na 'zadnjem mestu. Zaradi tega se da sklepati, da ni nikake vezi oz, da ne igra nikake vloge število porok v primeri s številom rojstev. Baš Trst !e lep primer tega dejstva, ker fašisti vedno tarnajo kako malo rodoviten je Trst. »Kj-vlsta, mensile della cita di 1 rieste« je prinesla članek, v katerem išče vzroke temu visokemu številu porok. Tako pride do zaključka, da privlačujejo Tržačanke tujce zaradi svoje lepote. Da so Tržačanke res lepe, o tem se je že večkrat govorilo in to so ugotovili posebno tujci. To si razlagajo s tem, da je Trst križišče dveh ras, kjer se ti dve rasi mešata. Mons. Filip Tomma-sini, škof nekdanje novogradske škofije v Istri, je v 17. stol. to le zapisal: »Ljudje so lepi, ljubijo tujce in umetnike, so ljubeznivi ter vljudni. Glede žen pa pristavlja: »Nt ga tujca, ki se ne bi ustavil, da ne bi mogel dobiti žene, kajti to mesto ima mnogo žensk, ki so lepe. rdeče in bele. ter se z lahkoto zredijo in so plodovite ter po-, Stene.« (Agts). Vojaška svečanost v Gorici Gorica, novembra 1937. — (Agis). — Na predvečer proslave pohoda na Rim so posvetili v fašističnem domu v Gorici sakrarij v spomin padlih fašistov iz Goriške pokrajine. Blagoslovitev je izvrših Margoti, ki je. ob isti priliki blagoslovil tudi dve zastavi. V steno so vdelana imena padlih fašistov in sicer: »Za nacionalno idejo padli«: Anton Kerševan in dva druga; »Padli v Afriki«: Fortunat Raspet, Valentin Habe, Viktor Colja, Oton Pekorari, Anton Žvokelj, Josip Božič, Franc Bajt, Franc Likar, Ludvik Kogej, Karl Vidmar, Gabrijel čufer in drugi, skupno 25 imen; »Padli v Španiji«; Hilarij Kobal, Ivan Eržen in še trije. Zopet o prometu Trsta Trst, oktobra 1937 (Agis). o prometu Trsta smo že precej poročali. Nove številke prometa za mesec avgust kažejo sledeče stanje: avgust 1936 2,624.568 kv. avgust 1937 4,139.385 kv. Po teh številkah se je dvignil promet za 1,514.817 ali 57.7%. Po morju in železnici je prišlo letos skupno 2,622.969 kv. (1,714.848 po morju), lani pa 1,586.472 kv. (876.603 kv. po morju). Odposlanega je bilo skupno 1,516.416 kv. (po morju 761.564 kv.). Lani pa 1,038.096 kv. (po'morju 615.782 kv.). Od januarja do avgusta letos je znašal promet 34,610.004 kv., v primeri z lanskim 22,589.803 kv. Dvig znaša 12,020.210 kv. ali 53.2%. Opozarjamo tu na sankcije, o katerih često trde, da niso vplivale mnogo na promet. — V Rimu so odkrili abesinski obelisk, ki so ga prepeljali iz svetega abesinskega mesta Axum. — Tauj.. ■ka ratna mornarica bit če doskora pojačana, jer će tokom narednih 4 mjeseci biti pušteno u more 6 novih talijanskih krstaša. Talijanski poslanik u Parizu Cerniti napustio je Pariz 31. pr. mj. na večer. Pri odlasku izjavio je: »Obožavam Francusku ne samo zbog njenih privlacivo-sti, već zbog onoga, što ona uistinu jest«. Opozivanje Ceruttija smatra se kao neprijateljski akt Italije prema Fr toj. Novu općinu Guiđonia otvorio je Mussolini govorom, u kojem je istakao važnost promicanja poljodjelstva. Turska vlada dogotovila je plan, po kojemu će sve njene vojne snage braniti turske vode od gusarskih podmornica. Povodom proslave 15-godišnjice fašističkog režima Mussolini je primio čestitke od Hitlera i general? branca. Mussolinijev govor o 15 godišnjici pohoda na Rim sadržava u glavnom ova tri momenta: Njemačkoj kolonije, Italiji mir, a boljševizam iz Evrope. Talijanski ministar vanjskih poslova grof Ciano u najskorije će vrijeme stići u Carigrad, a odatle u Ankafu. — Konal. Za novega fašističnega tajnika je bil imenovan Alojzij Gbersini (Gržinič), mesto dosedanjega tajnika Josipa Cime. — Papež jo sprejel v konzistorijalni dvorani 150 karabinerlev. Držal jim je poseben govor, v katerem je povdarjal, da mu je bilo v družbi vojakov vedno prijetno. Vsem je podelil posebna odlikovanja, ki stopnjujejo po stopnjah v službi. — V vseh mestih so se vršile proslave v nedeljo 31 oktobra in maše zadušnice za padlimi fašisti in za padlimi v Španiji. — Elektrificirali so progo od postaje pri Sv. Andreju do Opčin. Dnevnik »Pariš Soir« konačno je zabranjen u Italiji. Bruno Mussolini stigao je na Malor ku, a osim njega stiglo je 500 njemačkih i talijanskih avijatičkih časnika. Povodom konferencije devet sila u Bruxellesu, u diplomatskim krugovima se očekuje da Francuska i Engleska neće poduzimati nikakove posebne ili nove akcije, ako ne bi prije imale jamstvo stvarnog sudjelovanja i Sjedinjenih Dr-gaVa Pakt prijateljstva izmedju Francuske i Jugoslavije, odnosno njegovo produženje, jučer je registrirano u glavnom tajništvu Lige Naroda. Duž rijeke Suču« vode se žestoki bojevi izmedju Kineza i Japanaca. Uza sye to što kineski otpor popušta, bili su ipak svi japanski napadaji odbijeni. — Rim. Država je naročila kovnici za denar, da skuje gotovo količino novcev od 100 zlatih lir. To bo prvi denar, ki bo nosil značko Imperija. Kot poroča Inozemsko časopisje, bo ne-guševa žena, bivša abesinska cesrica vstopila v koptski samostan v Jeruzalemu. S tem bo zadoščeno abesinski tradiciji, po kateri morajo abesinske vladarice, ki izgubijo prestol, vstopiti v kak samostan. — Torinska tovarna Fiat Lingotto je v drugi polovici septembra odslovila nič manj kot 6.000 delavcev. Redukcijo so izvršili zaradi pomanjkanja surovin. Drugi oddelki iste tovarne so skrčili urnik, napovedujejo pa spet novo krčenje delovnega urnika, ker nimajo naročil. — V noči od 12. na 13. oktobra sta nastali na cisternski ladji »Padna« dve veliki eksploziji. Ladja je popolnoma razdejana. Njeni ostanki so zgoreli. Nesreča je zahtevala tudi človeških žrtev, toda do sedaj ni znano koliko. Eksplozija je nastala, ko so cisterne na parniku polnili z bencinom. Parnik je bil namenjen v Libijo in bi mora! naslednji dan odpluti. V zahodnem delu Sredozemskega morja je pa italijanski parnik »Ettore« napadlo neznano letalo. Parnik je plul iz Amsterdama in je bil namenjen v Genovo. Napaden je bil dan kasnije, ko je plul skozi gibraltarsko morsko, ožino. — V Milanu so industrijski delavci do sedaj »zbrali« v zadnjem letu 4,414.038 lir za zimsko pomoč, ki jo organizira stranka. — Rino Alessi odlikovan. Predsednik vlade dr. Stojadinovič je odlikoval direktorja tržaškega »Piccola« z višjim redom reda Sv. Save. — Fašistična stranka je dobila 100 miljonov lir kredita, ki ga lahko izčrpa za demografsko bitko, ki je njej poverjena. — Italijanska vlada je izdala poseben dekret, v katerem v znak priznanja za zasluge v bojih proti Abesincem, odreja, da se odslej naprej Eritrejci in Somalijci morajo imenovati z njihovim pravim imenom Eritrejci. oz. Somalijci. Znano je. da se je teh bojev udeležilo sorazmerno mnogo Slovencev, od katerih pa so do sedaj prejeli priznanje le nekateri padli in še to na način, ki ni v korist in čast njim. kot Slo-evneem. — Mussolini Je izdal poseben proglas, v katerem poziva vse. ki se pečajo s produkcijo olja in sajenjem oljk, da je potrebno za državo dvigniti produkcijo še za 800.000 kv letno, kar morajo sedaj uvažati Do sedaj so pridelali letno v državi povprečno 2,200.000 do 2,300.000 kv oliv. Razpisane so za to posebne pokrajinske in državne nagrade. — Rim le štel koncem septembra 1,236.600 prebivalcev „IL ROMANZO DI ABBAZIA" ZABORAVLJENI ISTARSKI OTOCI -ledno pitanje: postoji li u nas neko društvo prijatelja talijanske knjiRe ? Ako uistinu postoji — što radi ? Već su prošla dva mjeseca, otkad je izišlo najnovije djelo Lucia d Ambra »II romanzo di Abbazia«, J0S sc „0l1. »Prijatelja« nije našao jedan, da sa našoj javnosti prikaže. A to ne valja. ier — ili smo prijatelji ili nismo ! Prije sveRa Lucio d’Ambra nije kojeko, iako mu je rodjeno ime Renato Manganella. Lucio d Ambra napisao je nekoliko romana, memoara, komedija itd. Što više — on je »accademico d’ Italia«, a to nije mačji kašalj. Ima čak i pravo na titulu »Eccellenza kao i naš Tresić, a čini mi se i na nošenje uniforme — sve kao i naš Tresić. Kod Oucea uživa veliku naklonost i milost, ergo, čovjek, o kome treba voditi računa. Lucio d’Ambra dolazi svake godine u Opatiju na duže vremena. U predgovoru svog novog romana on nas uvjerava, kako ie iz sve duše zavolio onaj lijepi kraj. Neki njegov doselieni zemljak, s kojim se tijesno sprijateljio, neprestano je navaljivao na nj da o Opatiji napiše roman. Ci vuole il romanzo, il nostro romanzo ... Tako je to išlo. veli d’Ambra u svom predgovoru, dok nije jednog dana sio i uzeo da piše svoj »Romanzo di Abbazia«. Poput kakve footbalske igre, tako se i taj roman dijeli u dva vremena — »in due tempi«. Izinedju oba vremena ima i jedan nedugi »intermezzo.« Prvo vrijeme: izme-dju god. 1887—1890. U te dane nalazio se u Opatiji nadvojvoda Franz i njegov bratu-čed Andrea. Obojica Franc Jožefovi nećaci i svak sa svojom plesačicom: Franz sa Evom. a Andrea sa Pridom. Eva i Frida mrzile su se savrSeno, a stvari su se još većma zamrsMe i time, što se tu našla i Evina mati. Frau Strubbel kako je pisac zove, nekakva užasna nadžak-baba. uvijek gotova na skandale i na svakojaku bruku. Ona ie silom htjela da se pridruži ljubavnicima, i nadvojvoda Franz, iako je tu Frau Strubbel mrzio iz sve duše, on je (zamislite !) jednako privolio da bude s njima, iako je već unaprijed bio uvjeren, da će mu ona prokleta baba napraviti strahovitih neugodnosti... I zaista ne potraja dugo I Frau Strubbel ie učinila svoj grubi skandal kod ručka, na koji nije bila pozvana, u prisustvu obaju nadvojvoda isćuškala je javno plesačicu — Fridu. Dvije ioi je vruće prilijepila. Ni jednu više ni iedne manje — priča auktor. U to stiže u Opatiju Franc Jožef. Pogodite zašto ie došao ? — Da prisustvuje otvorenju tek sagradjenog Hotela Stepha-me! Franc Jožef i otvorenje hotela! A znate li. čim se je Franc Jožef zabavljao u Opatiji ? Darivanjem svojih fotografija sa vlastitim potpisom ! Zamislite ! Medjutim je Franz Jožef doznao i za onaj skandal, za one dvije ćuške, što ih ie Frau Strubbel prilijepila Fridi, ljubavnici nadvojvode Andrije. Stari je česar, raža iniie se skočio iz kože i mahom zapovije-dio. da se plesačice imadu stante pede vratiti u Beč, i Frau Strubbel s njima, a nadvojvoda Franz ima da ostane za kaznu u Lovranu. E ali Frida ne će da ide prva na matuljsku stanicu, a ni Eva ni njezina strahovita mati. Što sada ? Našao se neki »Arrange-tout«. koji je prišapnuo Fridi, neka ide ona prva. u tom slučaju, da će Eva i njezina mati morati da gutaju prašinu. što će ie dići njezina kola. I tako ie i bilo. Duhovito ? — Jako ! Franzu ie ubrzo dodijao Lovran, pa se krišom nastanio u Opatiji, i to u kući neke Madame Izabele Zuccarin. To je momenat, gdje nas pisac diže iz područja operete u više sfere. Izabela ie rodom Venecijanka, od historičkog koljena Loredan. Slavu njezine loze pisac nam ie sažeo u nekoliko njezinih predaka: jedan Dužd, tri Gonfa-loniera, četiri najviša magistrata, dva admirala. jedan kardinal i jedan Svetac. Madame ie nesretna. Pošla je za Zuccarina u obmami, da ie on bogodani slikar, umjetnik. a kad tamo: liudi su u njega kupovali samo okvire, ali od njegovih slika ni da bi jedne. Kad se slike ne prodaju, znači da ne valjaju i da onaj. što ih je »smazao« nije umietnik. I njezina je ljubav prema iadnome Beni Zuccarinu pala. Ona ie to iedne večeri sve iskazala nadvojvodi Francu. kqii iu ie nato stisnuo pod svoju prostranu kabanicu i odveo napolje. — Vi amo. Isabella ... — E vi amo anch’io, mio Franz... E ci ff> quella notte, su un prato nascosto in una selva odorante di lauri un’ alcova felice di più. sotto le stelle di Abbazia Kad bi opatijske trave umjele da govore. ispričale bi one i drukčiiih pripovi-iesti. Sve ie to lijepo, ali što će na sve to onaj Svetac Loredan. Izabelin daljnji ro-diak ? Gleđaiući ih sa svojih vedrina onako pružene na travi, zacijelo ie uzdahnuo: — Che porchi ! Tu se svršava prvo vrijeme footbala ili bolje reći — romana. Od 1890. pa sve onamo do 1916. ne dogadia se ništa. Tek se zna. da ie ona sakrivena livadica urodila nekakvim plodom: rodio se sinčić, kome ie Izabela — la Dogaressa — kako ju je nazivao Franz — dala na krstu ime Rudolf, da se nekako oduži »habzburškoj kući slav-noi.« Dok ie Izabelin stariji sin, Jakopo, što ga ie imala sa svojim zakonitim Zucca-rinom. već izrana dezertirao u Italiju i tar-~ ostao, dotle se je mladi Rudolf već po nekom atavističkom nagnuću usidrio u Opatiji, i u početku rata ostao tu kao austrijski oficir. Njegovo mjesto bilo ie zapravo na »Schutzhausu Stephanie«, na Poklonu, pod Učkom. Jednog dana spustio se tu u blizini zbog nekakvog defekta jedan talijanski aeroplan, a u njemu (gle čuda !) Zuccarinov rodieni brat po majci — Jakopo. veliki lomigora. »spaccone«, kako ga benevolentno nazivlje auktor. Pošto se avion nekako pokrpao. oba su brata odletjela u Italiju. I time svršava »intermezzo«. U drugom vremenu — nel secondo tempo ima da se odluči, hoće li se Rudolfo Zuccarin oženiti sa Karlotom Warfel ili ne će. Njih se dvoje vole, ali dr. Warfel ne će da dade kćer negdašnjem dezerteru, Rudolfu. Dr Warfel. vjeran svojim davnim austrijskim osjećajima, insistira na toj svojo) odluci. Ne da i ne da ! Ni njegova žena. Karlotina majka, negdašnja plesačica Frida (gle čuda 1) ne će da dade kćer u kuću omražene Venecljanke. Nato stupa u akciju lomigora Zuccarin Jakopo, fašist »della prima ora.« Dru Warfelu očitao je. javno u kavani sve što je znao i što ie gdje čuo protiv Austrije i negdašnjih i sadašnjih Austrijanaca. U svojoj diatribi išao ie tako daleko, da ie auktor. Lucio d’Ambra. obnašao u neke potrebnim, da one njegove goropadne rječetine malo ublaži podvukavši da su sada odnosi izmedju Austrije i Italije srdačni itd. Ali lomigora Jakopo ne popušta. Rudolf se i Karlota vole, oni će biti svoji, pa puklo kud puklo »innocue amicizie... « — Ma ho lanciato il sospetto per metterle paura ____ Rijetko kada donosi »Istra« vijesti sa četiri manja otoka u Kvarneru, gdje živi sto po sto naše pučanstvo. To su: Sušak, Unije, Ilovik i Srakane. Sušak. — Najinteresantniji je me-dju njima Sušak (tal. Sansego). Otok je Ovo ie vrhunac... umjetnosti. One pra- pokrit pijeskom. Narod se bavi ribar-ve. što djeluje neposredno i što je osjećaju stvom i gojenjem loze. Drugo ne može toliki naši... I još kako ! na otoku radi pijeska da uspjeva. Ri- A kako se u tom romanu Lucio d’Ambra barstvom se je ove godine narod dosta drži prema domaćem, hrvatskom elementu Pomogao, jer je lov na srdele bio veoma Opatije ? Ignoriše ga savršeno. Nekoliko dobar, dok je groždju kiša mnogo nanula nabraja razne iezike. što se u Opatiji ?£odlla> a mnogo štete je učinila i pogovore. ali o našem ni spomena. Ipak ima | bojtesr radi pješčanog tla dva tri mjesta gdje se uzgredice očešao zemlju razrovala tako, da vlasnici ne o Hrvate. Da spomenem samo jedno: mogu da razaberu ni granice svojih ima- nja,. I kućama je kiša nanijela mnogo I sada slijedi iedna od zaista najorigi-nalnijih stranica u romanu, možemo reći i najtipičnija. najinteresantnija, najdublja. Jakopo je kod bivše plesačice Fride. Pošto je na nju sasuo tuču najprostijih kasarn-skih izraza, prihvati: — Un questore di Fiume, per esempio, potrebbe benissimo domandarvi un giorno o l’altro, che cosa voi andate a fare, varie volte in un mese, dall’ altra parte del ponte di Sussak ?... — Ho a Sussak degli amici, vado a vederli. — Esattamente ! Ma quali amici ? Ufficiali iugoslavi ai quali voi portate, da quell’ altra parte del ponte di Fiume, le più interessanti notizie______ — É falso ! — fi vero ! E c’è di più ! I to ide tako redom, dok nije jadnoj Fridi utjerao u kosti nemalo straha. No taj isti Jakopo pošto je taj prizor iznio pred majku, priznao je sam. da Frida nije nikakva špijunka. - njezin mViž da ima u Sušaku nekakve sasvim neopasne prijatelje. a [štete, jer selo leži ispod pješčane nasla- Izredni davek na delniške družbe Rim, oktobra 1937. — (Agis) — Za kritje potreb, predvsem italijanske zunanje ' trgovine in uravnovešenje proračuna ter trgovinske bilance, je vlada razpisala izredni davek na delniške družbe. Prizadete niso pri tem industrijske in trgovske družbe, ki imajo individualni karakter ki so tudi v večini. Teh družb, ki bodo morale nositi novo breme je v Italiji okoli 20.000, njih kapitali znašajo 46 miljard, in imajo 17 miljard rezerv. Država bo dobila od tega okoli 6 miljard od 1 marca 1938 do 10 junija 1940. Družbam so dovoljene za izplačevanje neke olajšave. Novi davek utemeljujejo tako, »da s tem fašistična Italija preskrbuje sebi prepotrebna sredstva za povečanje svojih pravic do dela in varnosti«. Malo pred tem dekretom ki je obremenil italijansko gospodarstvo z novim davkom, pa je izšel drugi dekret, v katerem se določa 3 milijarde lir izrednega kredita za gradnjo, popra vo in vzdrževanje cest, predvsem ' Vzhodni Afriki. Izgleda torej, da to posojilo ne bo šlo toliko za uravnovešenje bilance, katere negativni saldo znaša že sedaj okoli 5 miljard, ampak za kritje popolnoma drugih nujnejših potreb. Značilno je le to, da je sedaj država segla po velikih kapitalskih podjetjih in ne več po malem človeku. Zadnje posojilo na nepremičnine, od katerega še ni poteklo leto, je namreč nižje sloje, zlasti kmete, tako prizadelo, da si ne morejo opomoči, in da bi sploh vsaka najmanjša nova državna obremenitev popolnoma uničila gospodarsko podlago kmetijstva. e siamo andati anche U tto m i o' a Vi. a tVr o°v e^c h i' Grò- I fe’Jf 0j^it^a pi^sak, .u ku?e sti che ora ho ridotti man i više obitelji se moralo iseliti iz kuća sneti' e umili c o me c agnoli n iz bojazni da lm se kuća ne sruši- Pu' c h e vi n g o n o a i e c c a r m ? U čanstvo se drži još uvijek starih običaja, mani vet1C0t1° a ‘C pa ovdje vidimo ljude i žene u narod- Stile accademico — zar ne? U1-1?11 nošniama. što na drugim otocima stile accademico zar ne . iščezava. Na svim drugim otocima broj spominje nas i u razgovoru sa Andrija- pučanstva pada, na ovom otoku broj nijem Andrijani nama odavno poznata raste, tako da danas broji Sušak oko ličnost, upravlja sada »Rifugio Elena d’Ao- 3000 osoba kao i Mali Lošinj. Budući da sta«. Lucio d’Ambra meće mu u svom ro- pučanstvo živi u oskudici ne može radi manu u usta ove riječi: toga redovno podmirivati poreza, pa su God. 1914. htio sam kao dobrovoljac mnogi zaduženi. Da bi na lijep način u voisku.. Mislio sam u početku da se došli do poreza vlasti su sagradile u Su-radi samo »di dare addosso ai Croati.« šaku zajedničku konobu, gdje sakuplja-Nisu me htjeli Kasnije, god. 1916. tražili su Mu svi seljaci svoje groždje, pa se tako me sami.. E. ali ia sam »kapirao«... tre- jednim dijelom vina najprije plati po1 balo ie ići na Talijane... 1 tu su meni po- rez, a ostatak isplati pučanstvu, mogle moje »vene varicose«.. Svi. koji Unije broje oko 1200 stanovnika, nozriadu Andrijanija. samo se smiju tim Narod se bavi ribarstvom, gojenjem loze naivnostima Sasvim drukčije operirao ie i maslina za svoju potrebu; sije nešto auktor s Karlotinim ocem. drom Warfelom. pšenice i kukuruza. Radi loših primjera Njega ie prikazao kao okorjelog i do kraj- doseljene talijanske inteligencije, moral nosti komičnog Austrijanca, no bit će da u narodu nazaduje. Broj pučanstva pase u to sjetio famoznih rimskih protokola, da, dosta ih se iselilo ponajviše u Ame-ier ie na vrijeme ulio malo vode u ono riku, ali se niko više ne vraća, kao što svoie antiaustrijsko vino i zamuđrovao U6 to bilo u prijašnja vremena. Uslijed ovako: oskudne hrane uvukoše se medju narod — Da ie barem (taj dr. Warfel) Austri- ]mn°Sq bolesti za koje se prije na Unija-ianac ! Ali nife, fi vagamente slavo, di non ma niJe, zna*°- ,, , .. si sa dove, e sicuramente israelita. i, oon ^ a n e ~ Canidole) —- broji Ovo posljednje stoji. Dr. Warfel (ima fef0 stanovnika' U svema slici otoku I. ko u Ooatiii te ga ne pozna ?) autentičan ilovik - (tal. Asinelio) _ broji oko vn tnhtn . "h-a T™ ^H450 stanovnika. Narod se bavi ribar- An i I, L 'U đ Ambra - ma-lstvom gojenjem ovaca, a ima i nešto laiskoga. Ali to su sitnice, preko kojih će masjjna za domaću potrebu. Broj pučan naše društvo prijatelja talijanske knjige stVa naglo pada. tako da Ih godišnje oreći - uvjeren, smo - s dobrohotnim po- umre 0d 15 do 20. a rodi se oko 2 do 4. smijehom. Pučanstvo živi u velikoj oskudici, jer Inače je roman savršeno napisan, što nema više onih, koji žive u Americi, da nije ni čudo. kad se zna. da mu ie aukto- bi slali kući svoje prištednje. rom Lucio d’Ambra. rodjeni Rimljanin i ioš Na svim ovim otocima postoje škole, tome accademico d Italia ! koje imadu u prvom redu zadaću, da naš U stvari pak tai roman ne bi ništa iz- narođ raznarode. Isto tako je i u crkva* gubio od svoie vrijednosti i kolorita, kadi1?3” Radi n^'^za je već mnogo imanja bi mu naslov umjesto »II romanzo di tslo na dražbu, a i više će toga biti, jer Abbazia« glasio — »II romanzo di... Vate-1Pučanstvo ne može snašati poreza i ne može da privredi ni ono malo što nužno treba za svakdanju hranu. Rijetko je koji, koji se hrani kruhom, već se jede palenta, a i ta ne u dovoljnim količi nama. iapesca.« Saharin. BROJKE 0 BIJEDI U ĆIĆARIJI Vodice, oktobra 1937. Do 1930 Vatikan priznal režim generala Franca e Trst, oktobra 1937. (Agis). Kot poročajo časopisi je uvedel general Franco v šolo spet verouk. Druge vesti spet poročajo, da ie Vatikan definitivno priznal režim generala Franca v Španiji. Zastopnik vatikanskega državnega tajništva je V Bur-gosu že izročil vladi generala Franca noto. ki vsebuje priznanje nacionalističnega režima. TALIJANSKE GOSPODARSKE POTEŠKOĆE 10 POSTO ODUZIMANJE GLAVNICE — JEDNA VRST KRUHA Rim. nov. Zakonski dekret kojim se uzelo od svih dioničkih društava | godine još "še moglo'"nekako proživjeti" jednokratnim izvanrednim podavanjem all od tada dalje svakim danom iz goreg 10 posto od cjelokupne dioničke glav- na gore. Od te godine do danas u našem niče, kao i od svih rezervnih fondova je selu otišlo na bubanj devetnaest ima* poslužit ce, kako tvrde talijanski Usto- nja sve zbog poreza i drugih nameta-vi zato, da se pokrije deficit državnog Broj rogate maxve smanjio se je od 49 proračuna. U vezi s time se Ističe da u komarH nn 97 i Italiji postoji 20.000 dioničkih društava £jto se od 2227’knmaria na 7 h sa dioničkom glavnicom od 46 milijarda 0d 657 on' na ’rtT6 t> f sve rSrvne (Sve ‘S ée « mSleSgS’teSS £ « % mfesecà Evenne 16 eT 2 dvlle- od 19ia do danas iselilo se iz 03- ^ naikra^ ^hiti ^ Seg sela 59 familija i to nešto u obližnji Uro 8 f mP1iar.d11 gradove, a većim dijelom u inozemstvo, irt’rno rt Sfi if°J neoph°dno Potrebne da a neoženjeni koji su otišli i koji se nisù pokrije deficit. vratili jest 19 u trim sellma £oje spa- Vlada je izdala dekret kojim se odre- daju u našu župu. Vodice, Jelovice i Da-djuje da se u cijeloj Italiji od 10 no- ne, rodilo se 83 djece, od kojih je đ vembra može praviti samo jedna vrsta nakon kratkog vremena umrlo, a umH0 kruha od miješanog brašna. | odraslih i djece 103. Broj vjenčanih kro2 to vrijeme bilo je 14. Zidanje i popravljanje kuća spalo je na nulu, jer nitk° ne može da nešto popravi a kamo li d9 Riječki stočni sajam Rijeka, 30 oktobra. Ovog tjedna I zlda. . dopremljeno je u štale slobodnih skla- Gornje brojke jasno pokazuju da 111 dišta na Rijeku: 58 vagona stoke iz u ovim krajevima idemo rakovim Pa' Madžarske, 3 vagona iz Jugoslavije, 2 Iz tem> a11 nl.1e bolje ni u susjednim seli' Rumunjske sa ukupno 1088 grla stoke ma- M°Sll bi reći da je u nekim i to: 448 volova, 23 bika, 184 krava, 397 I gore. Kroz ovih par godina prosjačenj» junica i 36 teladi. Od toga prodano je: lse kod nas utrostručilo, 62 vagona sa 1046 grla stoke, a nepro- i dano 1 vagon sa 20 grla, a uvezeno u VOJAŠTVO1 SI ARO slobodnu riječku zonu 22 komada. — f\Di Cijene koje su postignute bile su: vo- UBLJbChaNsJ lovi, specijalni, od lira 5—5.50 za kg. ži- Trst. nov. 1937. (Agis). TalljansK ve vage, volovi, I vrste og lira 4.60 —4.90 vojaštvo je vedno paradiralo v lepih za kg žive vage, volovi II vrste, od lira novih uniformah kot menda nlkJ®^ 4.30—4.50 za kg žive vage, krave I vrste, drugje v Eropi. To jim je bilo treba od lira 3.90—4.15 za kg žive vage, kra- vsaki priliki priznati. Toda posledl® ve II vrste, od Ura 3.20—3.85 za kg žive zadnjih dveh vojaških intervencij so 5 vage, junice od lira od lira 4.35—4.75 kmalu pokazale, poleg na ostalih za kg žive vage. | kah, tudi na uniformah zlasti nlžj®»,. 410, Ulili maxi Zictòl/l J vojaštva. Posebno mnogo obleke se u Firence, oktobra 1937. (Agis) Kot po- da hodijo danes vojaki, zlasti v notr9 rocajo iz dobro poučenih krogov, je bilo 15 njosti zelo slabo oblečeni in celo septembra t I. odposlanih «Fortezze da capani. V mestih in v obmejnih Basso 1000 topov kalibra 75/27. Domneva seveda še pazijo na njih lično se, da so bili namenjeni v Španijo. njost. KAŠA KULTURNA KRONIKA NASI V SLOVENSKIH REVIJAH Ljubljana, oktobra 1937. (Agis) — Ljubljanska mesečna revija »Sodobnost* je v svoji šesti številki prinesla nadaljevanje Prepeluhovih »Pripomb k naši prevratni dobic; med kritiko poročilo o F. S. Finžgar-jevih »Zbranih spisih Vili« in dr. Fr. Detelovih »Zbranih spisih II«, ki ga je spisal Lino Legiša, v političnem obzorniku pa pi-šo Maks Rejc pod naslovom »Okno v svet«. Dvojna 7-8 številka iste revije prinaša esej Borisa Furlana »Socialna filozofija Anatola Fransea«, pet pesmi Iga Grudna, in sicer »Narobe svet«, »Jutro na Savi«, »Papagajček Kiki«, »Leonidas« in »Ex oriente lux«, nadaljevanje Prepeluhovih »Pripomb k naši prevratni dobi«; v političnem obzorniku piše Albert Kos članek »Po dveh letih iskanja«. Deveta številka isto revije prinaša sonet Erno Muserjeve »Ljubljana«, članek Vita Kraigherja »Slovenstvo in hitlerizem«, nadaljevanje »Pripomb k naši prevratni dobi« od Albina Prepeluha; Igo Gruden priobčuje dve pesmi, in sicer »Tiskovna svoboda« in tri sonete pod naslovom »Poslanica Dragiši Vašiču«; med političnim obzornikom priobčuje Albert Kos članek »Za novo ustavo«, med kritiko pa piše Lino Legiša o dr. Iv. Pregljevi knjižici »Osnovno črte iz književne teorije«. Literarni mesečnik »Ljubljanski Zvon« prinaša v dvojni 7-8 številki esej Iva Hrnčiča »Za Cankarjevo podobo«, odlomek Brnčičeve drame »Med štirimi stenami«. Med kritiko se oglaša naš odlični rojak Andrej Budal s poročilom »Iz Bevkove delavnice«, v socialnem obzorniku pa priobčuje Vito Kraigher članek »Piavni pogledi na stavko«. »Mladika« prinaša v sedmi številki nadaljevanje uvodne povesti Mare Husove »Žive plamenice«, ki izhaja že od prve številko letošnjega letnika, Venceslav Winkler priobčuje kratko črtico »Dva rodova«, Venceslav Sejavec pa pesem »Izgubljeni sin«. Niko Kuret priobčuje daljši prispevek o »Otroških igračali«. Med novimi izdajami knjig piše Mladikin poročevalec tudi o prevodu romana »Golobje in jastrebi« od Grazie Deledda, ki ga je prevedel dr. Joža Lovrenčič. Osma številka iste revije prinaša na Uvodnem mestu nadaljevanje povesti »Žive plamenice«, ki jo piše Mara Husova, Venci sl,iv Sejavec priobčuje dve pesmi »Ukleti grad« in «Prvo poletje«; Bogomir Magajna priobčuje novo legendo, in sicer »Legenda o Marti, kapitanu In Barbanski Mariji«, med novimi knjigami je navedena tudi knjiga Fr. Weiser-ja »Najmlajši poročevalec«, katere prevod je oskrbel dr. Joža Lovrenčič. Deveta številka »Mladike« prinaša nadaljevanje povesti Maro Husove »Žive plamenice«, Ivan Zorec priobčuje iz starih spominov tudi nekaj o Dragotinu Ketteju, Janko Samec priobčuje pesem »Zadnja ura«; objavljena je tudi fotogralija pisateljice Maro Husove, našo rojakinjo, doma s Krasa. Deseta številka »Mladike« prinaša nadaljevanje uvodne povesti »Žive plamenice« od Mare Husove, kratko črtico »Umetniški kon-cert« priobčuje Mara Husova, Stanko Vuk pa pesem »Veter«, Niko Kuret piše o »Igračah za otroka v tretjem in četrtem letu«. »Modra ptica« prinaša v svoji sedmi številki novelo Vladimirja Bartola »Pozni zdravnik«,’ Bogomir Magajna pa priobčuje ( »V kraljestvu meskelina«. V dvojni 10-11 številki iste revije pa priobčuje Bogomir Magajna daljšo novelo »Fantazije na Ratitovcu«. V šesti številki mladinskega lista »Naš rod« je priobčil Angelo Cerkovnik krajšo črtico »Franckina jopa«, ilustracije pa je oskrbel Božidar Jakac, ista številka prinaša dvo pesmici iz zapuščine pok. Srečka Kosovela, in sicer »Kje?« in »Dete na trati«. Sedma številka »Naš rod« prinaša krajš* sestavek Jos. Ribičiča »Mamina dušica«. Osma številka- prinaša kratko črtico »Češnje«, ki jo je spisala. Mara Husova. ter pravljico »Zlodej na svatbi« od Karla Široka; ilustracije jo oskrbel Niko Pirnat. S pričetkom šolskega leta je izšla prva številka »Našega roda« 1. 1987.-38. Naslovno stran jo narisal J. Trpin. V prvi številki se . oglaša Vene. Winkler s črtico »Matejko«, | Franco Bevk s črtico »Pestema«, Josip Ribičič priobčujo slikanico »Jakec-Pakec«, ki jo je ilustriral M. Bambič. NOVI BROJ »MORNARA« Izašao je Iz štampe novi broj Car-Eminovog časopisa »Mornar« sa slijedećim sadržajem: »Mornar«: Pariz 1 London. — Gdje je Francuska? — Sedam pitanja. — B. š.: Novi direktor pomorskog saobraćaja. — Dundo Simo: Gaje-tunski razgovori. — Josip D. Vidošić. — Po Vjekoslavu Klaiću: Domišljatost krčkog kneza Bartola Frankopana. — Lujo Dorčić: Brodolom »Tamnice na jedra«. — Stramba. — (»N«): Koliko su visoki morski valovi. — Pariška izložba. — Odgovori na sedam pitanja. — Vjerna ladja. Beogradska »Politika« o Anti Dukiću Beogradska »Politika« od 4 o. mj. donosi članak sa slikom o Anti Dukiću povodom njegove sedamdesetgodišnjice. GREGORČIČ PO RADIU V ESPERANTU Ljubljana, 4 nov. 1937. Danes zvečer od 22.15 do 23.15 ure bo oddajal Radio Ljubljana »Simon Gregorčičevo uro« v esperantskem jeziku, ki jo je pripravil Klub esperantistov v Ljubljani skupno z pevskim odsekom godbenega društva »Sloge«. Spored je sledeči: 1) Naša zvezda, 2) Simon Gregorčič, predavanje, 3) Pogled v nedolžno oko, 4) življenje ni praznik, 5) Nazaj v planinski raj, 6) Človeka nikar, 7) Izgubljeni cvet, 8) Domovini, 9) Njega ni! Cela ura je v esperantskem jeziku s sodelovanjem članov Kluba esperantistov v Ljubljani. Pesmi se bodo pele po prevodu prof. Modrijana. Pojasnila k posameznim točkam bo podajal g. Mi-zerit Deziderij. Mirko Polič povabljen na gostovanje v Prago Kakor izvemo, je vodstvo praškega Narodnega divadla povabilo ravnatelja ljubljanske opere g. Mirka Poliča, da dirigira predstavi »Evgenij Onjegln« in »Hudič na vasi«. Dan gostovanja še ni določen. PROF. N. ŽIC O MIGRACIJI HRVATA U ZAPADNU ISTRU U splitskom »Jadranskom Dnevniku« prikazuje prof. Nikola žic migraciju Hrvata u zapadnu Istru. Radnja prof. žica je dokumentovana i iz nje se vidi još jednom da na Istru imamo pravo ne samo po narodnosnom, već i po historič-kom principu. MARIO NORDIO PIŠE KNJIGU O JUGOSLAVIJI U Zagrebu boravio je par dana poznati talijanski novinar, glavni urednik tršćanskog »Piccola«, Mario Nordio. Saznajemo da on upravo sada radi na opsežnoj knjizi o Jugoslaviji. Mario Nordio proputovao je gotovo cijelu Jugoslaviju i proučavao njenu kulturu i napredak nakon rata, te će ova svoja opažanja iznijeti u toj knjizi. Apel zastopnika »Istre« v Celju Celje, 4 nov. 1937. — Naša emigracija se premalo zaveda svojih dolžnosti do svojega edinega glasila. Mnogo je med nami ljudi, ki bi z lahkoto odrinili letno 48.— dinarjev za naročnino lista, drugi pa so na list naročeni, pa te malenkostne naročnine ne plačajo. Iz pregleda, ki mi ga je poslalo uredništvo je razvidno da so samo v celjskem rajonu dolžni na naročnini cca Din 1200.—, kaj bi šele bilo če bi pregledali listo vseh naročnikov res, da so med njimi izjeme, ampak število dolžnikov saj tako je razvidno iz celjskega seznama prevladuje. Da se temu odpomore smatram, kot poverjenik za Celje, Konjice, Šmarje pri Jelšah, Slovenjgra-dec, Gornji grad in Laško za svojo dolžnost, da spomnim vse naročnike v svojem rajonu naj se spomnijo svoje dolžnosti do edinega našega glasila katero nam tedensko prinaša vesti iz naše rodne grude. Rojaki zavedajte se, da se vzdržuje »Istra« od same požrtvovalnosti in podpore naročnikov ter da s tem da ne plačujete redno naročnine še to edino glasilo ugonabljate. Ne odlašajte, ne izgovarjajte se, da boste naročnino sami nakazali samo zato, da se me iznebite. Te dni Vas bom obiskal, oddaljnejše pa prosim, da naročnino nakažejo neposredno na uredništvo lista odnosno, da na kakršenkoli način pošljejo dolžno vsoto meni in jo bom jaz takoj nakazal uredništvu. Ker moj dopis na vse dolžnike ni obrodil uspeha upam, da bo današnji moj opomin Vas spomnil na Vaše razdiralno delo, ki ga povzročate s tem, da lista ne plačate. BRADAČ DRAGO ODLAZAK G. ANTEi RUŽIČA IZ SUŠAKA Sušak, oktobra 1937. G. ing. Ante Ružič, pretsjednik društva »Istra« u Sušaku, premješten je u Beograd za savjetnika Odjeljenja za vrhovni šumarski nadzor u Ministarstvu šuma i ruda. Članovi društva i prijatelji priredili su mu 23 pr. mj. oprosnu večeru u Sušaku, na kojoj je sudjelovalo oko 60 njegovih prijatelja. Palo je nekoliko srdačnih zdravica u kojima je istican požrtvovan rad ing. Ružiča u sušačkom društvu. I uredništvo sa svoje strane čestita g-ing. Ružiču na unapredjenju i ujedno žali sto odlazi sa Sušaka, jer time gubi naš list dobrog saradnika iz onog kraja. NIKOLA ŽIC, ZAGREB : IZ GRAĐE ZA ZBORNIK O ISTRI NERFZINE (franjevački samostan). A. a) Franjevačka crkva sagradjena je početkom XVI. vijeka, a posvećena dne 15. listopada 1515. Dao iu je (kao i samostan) sagraditi Colono de Drosa i njegova žena Chiara Bochini god. 1505; Stil: bizantinski (grčki križ). b) Samostanski zvonik: po.čeo ga graditi jedan laik redovnik arhitekt god. 1590., a bi dovršen god. 1604. skrblju O. Ljudevita iz Osora. Ovo je arhitektonski najzanimljiviji zvonik u svemu Kvarneru. God. 1906. bi popravljen od vlade. B. a) (Nepoznati autor:) Sv. Gaudencij, sv. Bonaventura, sv. Nikola de Bari i sv. Klara. (God. ?) Na velikom žrtveniku. b) (Nepoznati autor:) sv. Ante; (god. ?) U kapeli — otraga. c) (Nepoznati autor:) sv. Kata i sv. Lucija: slika malog formata, a vćlike vrijednosti; (god.?) Darovao dr. Franjo Colombo. O, Benedikt Stanlčić, gvardijan. OPATIJA. i) Crkvica je bila više puta pregra-tako da od starine ima samo 1 i ia (u vis) od god. 1504. Sagradio iu t Simun: slog: romanski, kapelu na groblju iz god. 1908. sa-općina; slog: romanski, kapelica sv. Kuzme i sv. Damjana n po prilici 3 mB). (Graditelj i vri-I . Slika crkve reproducirana ie na Inicama.) . U crkvi i u spremištu (riznici) na-* slijedeće uljene slike na platnu, ali izjavi vještaka bez umjetničke vri- j; Nepoznati autor: sv. Ivan Krstitelj, isto: BI. Di. Marija sa Djetetom, sto: sv. Magdalena, isto: sv. Antun Padovanski i sto: sv. Franjo Ksaverski. J kapelici sv. Kuzme i sv. Damjana se starinska slika istih svetac . :r bez umjetničke vrijednosti. Rendić: Spavajuća djevojka; nadgro-omenik obitelji Iv. Tomašič, izradjen iepo god. 1903. . Matija Dubrovlć, kapelan. OSOR. Pisma, mjesto odgovora na UpRm ... Niie ml moguće. " Par0^r »Pišem razne starine, kojima :rno obiluje, možda u većoj mjeri. nego ikoje mjesto u Istri... Franjo Volarič, natpop župnlk-dekan. PAZ. A. a) Župna crkva je iz XVII. stoljeća. b) U kapeli na Belaju nalazi se gotska ploča prenesena amo iz Cepiča (gl. Jelić, Fontes historici, XV. vijek). C. a) Sarkofag grofice Barbo; XVII. vijek. b) oporuka grofa Barbo, na kamen uklesana: XVII. vijek. c) ploča sa gotskim ornamentom i napisom: XIV. vijek. (Op. Svi napisi na latinskom jeziku). Franjo Jurinčić, župnik. PIRAN. (Upitni arak ispunio je savjesno g. geometar Milan Kurent. Pošto je grad talijanski te su sve umjetnine isključivo talijanskog porijekla, čini mi se, da bi nabrajanje tih umjetnina išlo preko okvira ovog Izvještaja.) PODGRAD. A. a) Stara crkva sv. Jakoba s napisom na podu: anno 1733. i drugim na portalu: 1645. (Slog ?) b) Nova crkva sv. Cirila i Metoda, slav. apostola. Sagradjena u god. 1909.—1910., povećana god. 1911. Slog: romanski. c) ruševine starog grada iz god. 1313. (Vidi Valvasor!). M. Huša. PODGRAJE. A. Crkva bez izrazitog sloga nepoznate starosti. Na kropionlku uklesana Je godina 1711. Drugih znamenitosti, koje bi vrijedilo spomenuti, nema. Štefan Jenko, vikar. PREGARJE. A. Crkva iz godine 1646. bez zanimljivosti. Nema ovdje znamenitih starina. Narod je bijedan te ne nosi više narodnog odijela. Prije su se »Brkinci« nosili, poput Kraniaca u Notranjsko!, koji graniče uz Pregarle. Logar, kurat. PULA. (Iz pisma mjesto odgovora na upitni arak:) .... ta naša Istra krije u sebi neizmjerno bogatstvo umjetnosti sviju mogućin vrsta. U Puli 1 okolici na svakom koraku oko zamjećuje tragove starorimske, poganske i kršćanske umjetnosti. Meni je nemoguće Ispuniti upitni arak. Jer ne znam. cdje bih započeo, već bi Vas upozorio na knjige, gdje ie to vjerno sakupljeno i ilustrirano... (Gl. str. 3.) pop Janko, koralni vikar. RAKALJ. A. a) Po jednom prepisu od ll./l0. 1638. u ovom župnom arhivu, ova župa postoji već najmanje od godine 1448., ali je nepoznato ime osobe, koja je crkvu sagradila i koje godine. Crkva je gradjena u romanskom stilu. b) Kapela sv. Janje (Agnije) u Starom Rakiju: slog: romanski; (god.?) c) Dio crkve sv. Teodora i sv. Križa. Od sv. Križa čuva se u župnoj crkvi ogroman križ. D.^ Nazivi dijelova ženskog odijela: »Faco na kite«, »modrine na kline« i »na upieče«, »pastoli na klepetac«, »čerma« i »krpet«. b) Nazivi dijelova muškog odijela, »kla-bujc«, »korčt«, »krožet«, »brageše na kučke«. c) posudje: svuda su poznati rakaljski lonci. d) kola. Jarmi: jeram iz Barbanštine. e) glazbala: »mih«. f) nakit: prsteni i naušnice. Mate] Škabić, župe upravitelj. RAKOTOLE. A. (Iz pisma, mjesto odgovara na upite:) ...ja Vam moram vratiti upitni arak posve čist, jer u ovim neznatnim selima nema žaljbože ni gradjevina ni slika ni ikojih drugih spomenika — osim mletačke zapuštenostl !... Grgur Berkan, upravitelj župe. RICMAN.IE. A. Župna crkva (u renesansnom slogu) bila je sagradjena god. 1771. mjesto starije, za koju se pak nezna, kada je bila sagradjena. Graditelj: Rudolfo Derctti iz Trsta. B- a) Nepoznati autor: Majka Božja sa dva sveca: uljena slika na platnu: (god.?): na glavnom oltaru. b) nepoznati autor: Sv. Franjo Serafin, uljena slika na platnu, (god. ?) na stijeni. c) Nepoznati autor: Borba Ricmanjaca sa Francuzima: uljena slika na drvu iz god. 1792 (Jedna izmedju mnogih slika hodočasnika). C. a) Veliki oltar: kamen. Djelo Ivana Calzuttlja Iz god. 1770. b) Nepoznati autor: Bijeg u Egipat: relief na menzi iz god. 1771. D. Umjetni obrt: a) krasan misni plašt od svile, dar carice Marije Terezije: b) stari glagolski misal, koji nije bio ovdje od početka, nego ie kasnije kupljen Ivan Žega, župnik = RODIK. A. a) Župna crkva je sazidana god. 1646., a ladja povećana god. 1786. Stari dio crkve (prezbiterij) je u gotskom slogu, novi je bez izrazitoga sloga. b) Podružnica Majke Božje u Kačiča-ma: sagradjena 1771. u gotskom slogu. c) Podružnica u Podgradu: gotski slog (God. ?) d) Lijepi »sacrarium«, lijepa propovjedaonica i tri oltara, sve od mramora. Jos. Elsnic. župnik. SLUM. A. Ladja župne crkve sazidana je god. 1871., dok je maleni prezbiterij gradjen prema glagolskom napisu (godine) 1555. Prezbiterij pokazuje gotski slog. B. Na vrlo starom drvenom i trošnom oltaru nalazi se par malenih slika na drvu. Slike su doista izrazite i vrlo stare, ali po svoj prilici bez umjetničke vrijednosti. C. Novi. drveni kip Presv. Srca Isusova, iz Tirolske. D. a) nazivi ženskog odijela: »kamižot«, »suknja«, »čerma«, b) nazivi muškog odijela: »krožat«, »beneoreki«, »škafuni«. (Op. U Slumu se pred 25 godina počelo ćićsko odijelo zamjenjivati »civilnim«, tako da sada nije moguće raspoznatj Slumca. da li je Cić. Nazivi ćićskog odijela sačuvani su u župi Mune.) c) posudje: »talčr«, skleda (zdijela), u kojoj se mijesi, »barigle« (jednoć — pred 40 godina — rabili su mjehove za vino), tronog (za pečenje u kuhinji). d) glazbala: »Mijeh«. (Op. Ostalo ie Jednostavno, kao na cijelo) Buzeštini.) Josip Flego. župe upravile!]. SO VINJ AK. A. Župna crkva. Jednostavna (četiri zidine) sa glagolskim, često već priopćenim napisom na zvoniku: stara je oko 350 god. B. Nepoznati autor: Slika trojedinoga Boga (tri glave predočuju jednog Boga): uljena slika na .platnu. Nalazi se u kući Adolfa Sirotića. (Op. Jedna slična slika bila je priopćena godine 1912. u listu »Das interessante Blatt«. Nekada je bilo mnogo takovih slika po crkvama, ali su sv. oci pape (?) zabranili podržavati ih. Čudnovato, što se ova slika sačuvala). Zorko Klun. župe upravitelj SV. JAKOV. (Iz pisma mjesto odgovora na upite:) »... budući da u ovoj žuoi u sv. Jakovu (Male Nerezine) nema ništa osobita i važna što se tiče graditel'stva, slikarstva i kiparstva, povraćam arak čist... « O. Dinko Tomlć. exctirendo provlzor VIJESTI IZ ORGANIZACIJA IDEJNI TEČAJ V CEU U V nedeljo, dne oktobra se je vršil okrilju društva »Soče« Idejni tečaj, kateri je pokazal zanimanje članstva za delo v društvu. Tečaja sc je udeležilo poleg 65 članov društva tudi delegacija »Orjema« iz Trbovelj in Laškega, dočlm bratska društva »Gorica« Ptuj, »Jadran« in »Nanos« Maribor na vabilo »Soče« sploh niso odgovorila. Po prvotnem načrtu bi morala nastopiti kot govornika rojaka: Pahor Drago Iz Trbovelj in Dr. Dekleva Josip Iz Ljubljane. Rojak Dekleva je pa moral radi otvoritve prvega emigrantskega doma v Ljubljani ostati doma. Zato je nastopil kot edini govornik rojak Pahor iz Trbovelj in nam v svojem zanimivem in lepo podanem referatu govoril o »Razmerju emigrantov In emigrantskih organizacij do domačinov In obratno«. Predavatelj se Je * svojem referatu tudi dotaknil stališča emigracije do notranje političnega položaja pa Se Je v tem smislu vjela živahna debata. Žal pa da Je izostalo predavanje rojaka Dekleve, ker bi s tem bilo predavanje rojaka Pahorja pc polnoma izpopolnjeno. Izostanek rojaka Di kleve pa bi se lako Izostal, kajti rojak Dekleva bi lahko ustregel želji Celjanov in Jim poslal če že sam ni mogèl nadomestilo. Vem, da Je mnogo poslušalcev prišlo samo radi tega, ker je hotelo vedeti kam se bo emigracija opredelila Društvo »Soča« pa lahko smatra ta idejni tečaj za uspeh ir. bi bilo želeti, da bi se v najkrajšem času izvedlo še predavanje rojaka Dr. Dekleva. ao. JUGOSLOVENSKOJ MATICI U ZAGREBU doznačila je ženska sekcija Jugoslo-venske Matice u Zagrebu kao doprinos iznos od 1000.— dinara. G. Ivan Z o v i č, učitelj u Zagrebu, mjesto evi ječa na gioì» svoje blagopokojne majke gdje Antonije rod. Rabar podario je za siro mašnu istarsku braću iznos od 50.— dinara. Zahvaljuje se C'DBOR. VSI SVETI V CELJU Dne 1 t. m. so se celjski emigranti spomnili naših nesmrtnih Junakov Gortana, Bidovca, Valenčiča, Miloša, Marušiča in koroškega borca Habiha. Na okoliškem pokopališču so člani društva postavili hrastov križ z napisi vseh borcev. Ves dan so se ustavljale pred križem množice, prižigale svečke in polagale cvetje pod tako, d ves pro- križ tako, da je bil popoldne že štor kod križem posut s cvetjem. Popoldne so združeni pevski zbori pod vodstvom g. skladatelja Pregla zapeli našim narodnim mučenikom pesem našega rojaka Zorka Prelovca »Oj Doberdob« Pred križem pa se niso ustavljali samo emigranti temveč po veliki večini domačini, katerim je član pojasnil pomen križa. V večerni zarji so se bližčali napisi in trrleva krona simbol bližčali napisi in čeništva in junaštva padlih nas kličejo na delo ... borcev. mukate ri ao. t JOSIP MIKULIČIĆ Tivat, 30 okt. 1937. Na dan 5 oktobra o. g. nenadano je ovdje preminuo u 53 godini života, arsenalski majstor i naše zemljak Josip Mikuličić. Pokojnik je bio rodom iz Pule i član našeg društva kao i član drugih mjesnih nacionalnih udruženja. Pokojni Mikuličić pokopan je 6 oktobra o. g. u Donjoj Lastvi uz učešće emigranata, predstavnika Kr. Mornarice i velikog broja pučanstva, a do groba nosili su ga njemu potčinjeni radnici kotlarske radione Pomorskog arsenala. Pokojniku neka bude laka crna zemlja! t FRANČIŠKA ZA VADLAV V Podsusedu pri Zagrebu je umrla prejšnji teden ga- Frančiška Zavadlav, mati g. Josipa Zavadlava, vrtnarja In znanega gojitelja breskev v Podsusedu, v 63. letu starosti po kratki bolezni. L. 1926. se je preselila s sinovoma iz Štandreža pri Gorici v Podsused, kjer se je z veliko marljivostjo lotila gojitve breskev In je v tej stroki žela obilo uspehov. Po svetovni vojni je zgubila soproga in sina, a udarce usode je prenašala junaško in vztrajno ter se posvetila vsa napredku v novi domačiji. Vedno je rada pomagala in nihče ni odšel od nje, da ne bi dobil kruha ali prenočišča. Posebno Primorci se je bodo radi spominjali, to je pokazal tudi njen pogreb. Ob odprtem grobu je v lepem govoru očrtal njene lastnosti g. Vižintin Željko ter se poslovil v imenu številnih rojakov od blage pokojnice. Sorodnikom naše toplo sožalje! »PICCOLO« IN LJUBLJANSKI »SLOVENEC« pohvai.no pisanje tržaškega li- sta O LJUBLJANSKEM DNEVNIKU Trst, 1. novembra 1937. — (Agis). »Piccolo« je prinesel 29. oktobra daljši članek, ki ga je posnel po ljubljanskem »Slovencu«, v katerem se s pohvalo opisujejo vzorne razmere, ki vladajo v Italiji z ozirom na tujski promet in turistiko. članek je bil napisan o priliki italijansko-jugoslovanskega kongresa za turistične zveze, ki se je vršil pred kratkim v Gorici. »Piccolo« pravi v tej zvezi, da je interesantno na kratko iznesti sodbe, ki jih je prinesel »Slovenec«, razširjeni slovenski list. Poleg tega povdarja, da se je treba »Slovenca* s hvaležnostjo spominjati z ozirom na ugodno poročanje za Italijo o priliki italijansko-etiopske kampanje. Pa tudi sedaj ob dogodkih v Španiji, ko je postavil list na vidno mesto italijansko stališče v nasprotje z angleško-franco-skim o vprašanju prostovoljcev, navajajoč pomoč, ki jo je španskim marksistom nudila francosko-ruska koalicija, ne le s prostovoljci, ampak tudi z organiziranimi trupami. Vsekakor je to po dolgem času, če ne že sploh eden prvih pohvalnih izrazov italijanskega časopisja, ki se nanaša na naše časopise. _____________ Tumač etnografskoj karti Etnografska karta Julijske Krajine, Beneške Slovenije i Zadarske pokrajine koju je izdao Publicistički otsjek Saveza, prikazuje hrvatske i slovenske zemlje kojè su bile priključene Italiji Rapalskim ugovorom od 1920 i sporazumom od 1924, a uz to i zemlju (Beneška Slovenija i Rezija) koja je još 1866 pripala Italiji. Karta je u mjerilu 1:300.000. Na karti su uz državne granice označene i granice pokrajina, sudskih kotara i općina koncem 1936 godine. Imena općina, gdje je sjedište sudova, ispisana su cijela. Imena mjesta sa sjedištima prefektura označena su velikim slovima. Imena ostalih općina označena su skraćeno. Tumač kratica je u lijevom donjem uglu karte. Tamo su navedeni i talijanski nazivi za te općine. Površina pojedinih općina obojena je u sedam različnih nijansa od bijele do intenzivno crvene boje u postotcima slovenskih odnosnih hrvatskih stanovnika, kao što se to vidi iz tumača u gornjem desnom uglu. Za podlogu je uzet službeni talijanski popis pučanstva iz 1921 god. Jedino su se u općinama gdje je jasno da su ti podaci pogrešni uzimale statistike od 1910 godine. Na taj način su ispravljeni podaci za veći dio općina u puljskoj i zadarskoj pokrajini i podaci u nekim općinama riječke i tršćanske pokrajine. Na taj način je prikazan odnos iz-medju hrvatskog i slovenskog stanovništva s jedne strane i talijanskog, fur-lanskog, njemačkog i ostalog stanovništva s druge strane. Iz karte se tako-djer vidi apsolutan broj sveukupnog stanovništva i apsolutan broj stanovni- štva raznih narodnosti u pojedinim općinama. Sjedište općine je naime označeno četvorinom i veličina te četvorine pretstavlja apsolutni broj pučanstva općine koncem 1921 god. Za uporedbu služe četvorine na desnoj strani karte koje označuju 100, odnosno 10.000 stanovnika. Onaj dio četvorine koji je obojen crveno prikazuje broj Hrvata i Slovenaca, bijeli dio broj Talijana i Furlana, broj Nijemaca označuje onaj dio četvorine koji je koso iscrtan od lijeva na desno, Rumunje obratno, a vodoravne crte prikazuju (u Trstu i Rijeci) stanovništvo drugih narodnosti. L. C. Mario Nlordio ot tal.-jug. odnosima poslije sporazuma Tršćanski »Piccolo« donio je članak svog glavnog urednika gl Maria Nordia, koji se sada nalazi u Jugoslaviji, o talijansko-]'ugoslovenskim odnosima poslije sporazuma od 23 marta. Nordio kaže, da kulturni i gospodarski odnošaji postaju iz dana u dan tješnji, da se u kazalištima Beograda, Zagreba i Ljubljane daje sve više talijanskih opera i drama, trgovci se sve više interesiraju za talijansku robu, a nekadašnje nepovjerenje je sasvim nestalo. Dotiče se odnošaja Jugoslavije i Francuske, pa kaže, da obnova prijateljskog pakta Beograda i Pariza nije u protivnosti s odnošajima Beograda i Rima. HAPŠENJA NA RIJECI JOŠ JEDNA ŽRTVA T r.s t, oktobra 1937. Pred nekoliko na vratio se je iz Meksika redovitom par0' brodarskom linijom Sv. Marko jedan tršć°' nin, koji je prije dolaska Talijana u na^ krajeve bio napustio Trst ukrcavši se k^ kormilar na jednom stranom trgovačk01.11 brodu, koji je plovio za Meksiko. U Mek«'' ku se je Iskrcao i stalno nastanio stvoriv51 malo gospodarstvo i prištedivši nešto got°/ vine vratio se je ovih dana da potraži sv°' je rodjake od kojih već duži niz godina 't" je dobivao nikakvih vijesti. Raspitujući sl kod kvesture nije mogao da dodje ni ^ kakovh rezultata. U očajnom stanju ode 1 jednu gostionicu i tamo se napio. Izaš3vS u takvorii stanju oko jedan sat u noći 11 ulicu u očaju koji ga je zadesio stao jj psovati i proklinjati Mussolinija i Italiji1-., tom momentu prolazilo je ulicom nekob^ fašističkih omladinaca. koji su dolazili jedne- zabave u pripitom stanju i čuvši ječi koje je čovjek vikao opkollSe ga i % doše udarati. Mediutim kako im je napa®, miti pružao veliki otpor i u samoobrani . daraO prilično napadače, jedan omladiP je povukao revolver i sa dva metka a... na mjestu čovjeka. Jedan metak pog°! ga je u prsa a drugi u čelo. (Sa*) SMRT r,RGF MIHALJEVIĆA Jučer je u Zakladnoj bolnici umro Mihaljević rodom iz Medultna u Istri. iH' tr Jek nasmijani i vrlo susretljivi portif kladne bolnice, poznat pod imenom ^r^- 'zaklopio je svoje oči daleko od svog rod' i«' Rijeka, oktobra 1937. U vezi sa već javljenim hapšenjima na Rijeci je pronadje-no oko 40 paklenih strojeva kod raznih uhapšenika. (Sag) nog kraja, koji je volio i za kojim .- ^ znuo. Bio je star 52 godine. Ostavio je /e^o "i dvoje djece. — Rodbini naše saučešće! . »Istra« izlazi svasog tjetina u na gorllnu rnvn ulica petak. —Broj čekovnog raCuna 36.78«. — Pretplata: za cijelu godinu 48.— dm., za pola godine 44.—din., za inozemstvo ol»ft — Ogm«l se računa ju po cjeniku. Jugoslovenske Stampe d d.. Zagreb Masarvsarvkova 48a. U, oroj telefona 67-80. — Za uredništvo odgovara III. kat. — Tisak; Stecalnlna ' " * “““ fiMtf dvostruko, za Ameriku 4 iovara ivan stari, zvoo'tji — Vlasnik 1 izdavač: KonzorcU »Istra«. Makova ulica omi 48a. — Za tiskam rnieovara Rudolf 1’olanovlC. Zagreb. Ilica oroi