KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 10 (5). INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 novembra 1934. PATENTNI SPIS BR. 11228 Distillation a Base Temperature et Auto-Ag^lomeration des Combustibles, S. a. R.^., Pariš, Francusha. Postupak za aglomerisanje sitnog ili u vidu praha čvrstog goriva i uredjaj za izvodjenje ovog postupka. Prijava od 19 decembra 1933. Važi od 1 aprila 1934. Predmet ovog pronalaska jeste postupak za aglomerisanje sitnog ili u vidu praha čvrstog goriva i odnosi se osim toga na u redaj za izvođenje ovog postupka. Poznati postupci za proizvodnje aglo merata sastoje se: a) u dodavanju, gorivu koje treba da se aglomeriše, tela nepodesno nazvanog vezu-jućim sredstvom (opšte smola) u određenim razmerama. b) u sabljanju mešavine u kalupima (na primer u presama za brikete ili grudve). c) u pečenju ovih presovanih komada u pećima različitih tipova, čiji je cilj da očvr-sne aglomerate i Ida im oduzme, po mogućnosti sa povratnim dobijanjem, jedan deo do datog vezujućeg sredstva. Glavne nezgode ovog procesa jesu: 1) Sporo i nepotpuno pečenje, kako u sled zapremine i gustine kalupljenih produ kata, tako i usled njihove loše sprovodljivosti. Usled toga se moraju upotrebljavati peći) velikih dimenzija, da bi se imala dovoljna produkcija. 2) Pri punjenju peđi i u pećima, za vre me pečenja, postoji veliki deo gubitaka usled dezagregacije ili drobljenja aglomerata. Dakle, očvršćavanje pečenjem produkata prethodno aglomerisanih kalupljenjem veli kim delom zavisi od obrazovanja, krakova-njem ili destilacijom smole, aktivnih moleku larnih površina (podrazumevajući aktivni u-gljen), koje su glavni prouzrokovači kohezije. Ali je posve očevidno, da je, da bi ak tivni molekuli prionuli maksimumom svojih aktivnih površina, potrebno da one budu slobodne u svom kretanju, a to nije slučaj kod materije koja je prethodno komprimo-vana. Nezgode pomenutih poznatih postupaka otklanjaju se postupkom i uređajem po ovom pronalasku, koji su u sledečem, radi lakšeg razumevanja pronalaska, opisani u odnosu na priložene nacrte. Sl. 1 pokazuje krivu krakovanja. SI. 2 pokazuje peć za destilisanje pri niskoj temperaturi. SI. 3 pokazuje jedan oblik izvođenja naročitog uređaja za komprimovanje i kra-kovanje, SI. 4 pokazuje drugi oblik izvođenja ove aparature. Glavna misao ovog pronalaska jeste sic deća: Kad kakvo čvrsto gorivo, u stanju sit neži ili praha sadrži ili po prirodi, ili usled dodavanja, ugljovodonike sposobne da kra-kovanjem proizvedu dovoljnu proporciju kon denzovanih molekula (aktivisanih molekula), postiže se pod dejstvom pritiska, kombino vanog sa podesnim mešanjem, koje omogu čuje oslobođenim molekulima da zauzmu naj povoljniji položaj, kohezija mnogo veća od one, koja bi se postigla gore navedenim po znatim postupcima. Proces po pronalasku sastoji se dakle: 1) u izvođenju destilisanja pri niskoj temperaturi, ili pak poludestilisanjem, u tan kim slojevima, polazeći od sitneži ili praha masnog uglja ili mršavog uglja dopunjenog Din. 20.— ako treba i u podesnim proporcijama, gore pomenutim ugljovodonicima, pri čemu se ovo destilisanje ostvaruje brzinom zagrevanja i pri temperaturama, (iz reda od 500° C) koje se menjaju prema prirodi goriva. Rad destilisanja je upravljan tako, da o-vaj oslobađa i dovodi u latentnu molekular mi nestabilnost ugljovodonike tako, da budu sposobni da u sledećoj fazi (krakovanjei i Imo lekularno kondenzovanje); dadu gušće ugljovodonike (teške ugljovodonike), čije će ak tivne molekularne površine biti u uslovima tretiranja prouzrokovači kohezije celokupne mase. U ovom trenutku je izvesna proporcija u gljovodonika i/ mase stavljena u stanje la tentne molekularne nestabilnosti, stanje koje je u otporu materijala upoređivano sa sta njem grede, koja je pretrpela permanent no deformisanje; zna se da se jedna takva greda lomi lakše pod dejstvom preoptereće nja, nego li kad permanentna deformacija ne bi prethodno bila ostvarena. Isto tako, u stanju latentne molekular ne nestabilnosti molekuli ugljovodonika su u uslovima veoma bliskim krakovanju, koje im je osobeno, i iskustvo dokazuje da ovi krakuju sa velikom lakoćom pod dejstvom na primer čak i umerenog pritiska. Ako se ispita kriva krakovanja (si. 1) vidi se da, dok na 100° C treba 2000 kgr. da bi se po stiglo krakovanje, na 450° C dovoljno je 15 kgr pritiska, cifre koje su date jedino radi jasnije predstave. 2) Materija, koja je tako dovedena u ovo stanje latentne molekularne nestabilnosti u peći sa niskom temperaturom, nalazi se u naročitom uređaju, o kojem će dalje biti govoreno, izložena mešanju pri pritisku, čije je dejstvo: a) da omogući odlazak gasova sadržanih u destilisanoj masi; b) da se progresivno komprimuje i da se dobije konačno krakovanje; c) da se obezbedi veća sloboda ori-jentisanja molekula sa aktivnim površinama, koji proizilaze iz krakovanja. 3) U slučaju, kad bi gorivo, koje treba da se aglomeriše, bilo po prirodi potpuno ili delimično lišeno sastojaka (posle desti lacije navedene pod 1), ugljovodonika, koji imaju dovoljnu latentnu molekilarnu nestabilnost da krakuju pod uslovima tretiranja, učiniće se pre destilisanja podesna dodavanja, koja masi donose potrebnu proporciju gore navedenih ugljovodonika. Kao što je navedeno, koristi postupka po pronalasku jesu sledeče: a) potpuno se izostavlja rad pečenja aglomerata sa svima nezgodama koje ono izaziva; b) pošto se destilisanje vrši u tankom sloju i sa povećanim brzinama zagrevanja, dimenzije peći za destilisanje mogu biti znat no smanjene u odnosu na uobičajene dimen zije dosadašnjih peći; osim toga je njihov rad kontinualan; c) proporcija gubitaka je smanjena na minimum usled toga što se aglomerisanje vrši u poslednjem radnom toku; d) kohezija aglomerata može biti re gulisana u izvesnoj meri, izazivanjem vi še ili manje potpunog krakovanja; e) tretiranje koje se zasniva na desti lisanju pri niskoj temperaturi i u tankim slojevima smeše ima sledeče koristi: 1) da obezbeđuje, u minimalnom vre menu, obrazovanje, i, što je moguće više homogenu, raspodelu molekula u latentnoj nestabilnosti; 2) da povratno dobija destilate inaksi malne trgovinske vrednosti ili da isti mogu biti korišćeni ponovo za obnavljanje'ciklusa. Prva faza postupka može biti ostvarena u kontinualnim pećima za destilisanje pri niskoj temperaturi sa brzim grejanjem, ali gde su sitnež ili prašina koja treba da se tretira, (dodatci prema prilikama, ugljovodo-nici) raspodeljeni i destilisani u tankim slo jevima . Peć, tipa, koji se može primeniti kao podesan, pretstavljena je radi primera, u si. 2, i k(od g pokazuje uvod za prašinu pret hodno sušenog uglja, njeno raspodeljivanje. pomoću regulatora h, po transportnoj metal noj traci 1, koja je snabdevena lopatama za pomeranje, mešanje i upravljanje uglja u tankom sloju po metalnoj podlozi j, grejanoj na primer pomoću gasne grejalice k. Obrazo vani polukoks izlazi kroz ispusni levak 1. 1' ovom trenutku molekuli ugljovodonika su dovedeni u stanje latentne molekularne nestabilnosti. Druga faza postupka je ostvarena u naročitom uređaju na primer u uređaju koji je pokazan šematički na si. 3 i koji koristi dejstvo konusnog zavrtnja b, koji obrćući se u telu a, u vidu zarubljene kupe, prouzrokuje mešanje, omogućuje ođilazak sadižanih gasova i o bezbeđuje potpun molekularni dodir, ostav ljajući molekulima mogućnost da zauzmu naj povoljnije orijentisanje. Zavrtanj b završuje ležišnu osovinu e koja je nošena ležištima d, d;) i koja je pogonjena reduktorom brzine. Sa strane nje gove šire osnove, zarubljeno telo ima bočni otvor e za napajanje, u direktnoj i zapti venoj vezi sa levkom 1 za pražnjenje iz peći za destilisanje, koje se nalazi pred ovim. Beskrajni zavrtanj meša materiju, u njoj Ijenih u latentnu nestabilnost napred pome raspodeljuje što je moguće više homogeno molekule ugljovodonika oslobođenih i stav nutini destilisanjem. Zavrtanj, s druge strane, kreće materiju kroz telo a i vodi je u krajnju komoru f mnogo veće konusnosti, koja o brazuje ćeliju za krakovanje sa otvorenim kalupom. Dakle u ovoj ćeliji f, usled naglog povećanja pritiska (usled konusnosti), proizvodi se krakovanje, dok gasovi odlaze slo bodno kroz otvoren presek f( ćelije f. Primećuje se, posmatrajući krivu kra kovanja (si. 1), da je, pri relativno povećanoj temperaturi pri kojoj materija izlazi iz peći, dovoljan mali pritisak, (pritisak dobi ven konusnošću ćelije f primenjen za re lativno kratko vreme, koje zavisi od du zine ćelije f i brzine zavrtnja b), da bi se ostvarilo krakovanje molekula pod nuž nim uslovom, da su ovi dovedeni u latentnu nestabilnost. Primetiće se još da je u svom konačnom položaju kriva krakovanja dosta slabo promenljiva; tako, da je za izvesnu dovoljno veliku razliku temperature, razlika pri tiska, koji je potreban za postizanje kra kovanja, veoma mala. Prema tome, čak i ako materija nije kod e dovedena na temperaturu apsolutno utvrđenu (što se nikada ne može ostvariti), dodatak pritiska koji je po treban da bi se postiglo krakovanje biće veoma mali, i ovaj će dodatak biti automatski piužen zavrtnjem b, koji se neprekidno o-brće i potiskuje materiju u ćeliju f; iz toga slednje neka vrsta sustizanja pritiska koji proizilazi iz regulišućeg dejstva zavrtnja b koji daje dopunu pritiska potrebnu usled razlike temperature, koji može ugljen imati u ćeliji f. Brzina obrtanja zavrtnja, dimenzije i ko nusnost ćelije menjaju se prema prirodi tre tiranog uglja. Krakovanje se tako vrši u malim masa ma materije i telo m ćelije f se može za menjivati, da se ne bi bilo prinuđeno, da se zaustavlja rad uređaja za vreme koje je potrebno za hlađenje materije i gasova sadržanih u ćeliji. U ovom cilju može se koristiti red će lija m , n2, m , montiranih po obimu obrtne ploče o, koja se na mahove pomera za iz vestan deo kruga svaki put, kad je koja ćelija napunjena (zahvaljujući upravljajućem zavrtnju t). Za vreme ovog obrtanja konusne ćelije f ste nalaze zatvorenim (sa stra ne svoje veće osnove) pomoću pune nepo mične ploče p, koja se nalazi na što je moguće manjem rastojanju od veće osnove će lija, čime se izbegava naduvenost i deformacije aglomerata usled dejstva gasova, koje isti sadrže, i onih, koji proizilaze iz kra kovanjlal i čiji bi napon, usled povećane tem perature materije, mogao da uništi koheziju produkta. Hlađenje materije i sadržanih gasova treba da bude dovoljno pre no što se izvede vađenje iz kalupa, što oslovljava dužinu pro laska kroz izvesnu ćeliju pre no što se do stigne položaj n gde će biti izvedeno vađenje iz kalupa pomoću kakvog podesnog automat skog sredstva (na primer elektromagnetni potiskivač q\ Isto tako treba odrediti broj ćelija m,, m2, m3 ...n,koje treba montirati na pokretnoj ploči o. Nepomična ploča p, ima dakle dve ru pe, jednu Pi prema položaju za punjenje će lija, drugu prema položaju za vađjenje jz kalupa. Sa r je označen dodatak za izla zak istisnutog aglomerata iz kalupa, a sa s je obeležen odvodni transporter. Uklanjanje jedne ćelije i njeno zame njivanjc sledećom, (t.j. promena kalupa) o bezbeđeno je automatski, čim je postignut željeni pritisak u ćeliji, koja je u punjenju; ovo pomoću spojnika, koji reguliše rad elek tičnog motora za pogon ploče o nosač'a ćelija, pri čemu je pornenuti spojnik postav Ijen u kolu motora, koji upravlja osovinom c zavrtnja b za aglomerisanje. Rezultat postupka jeste da se tretirani ugab aglomcviše u vidu sitneži, dajući mu sa smanjenom i homogenom sadržinom u aglomeratu isparljivih materija strukturu i čvrstinu potpuno sličnu onima koje ima pri rodni ugalj. Očevidno je, uostalom, da uređaj, koji je korišćen za oslobođenje od gasova, za mo lekularno orijentisanje i za komprimovanje može u svom obliku biti i malo izmenjen, a da se pri tome ipak ne izađe iz okvira ovog pronalaska. Patentni zahtevi: 1) Postupak za aglomerisanje sitneži i prašine čvrstih goriva naznačen time, što se gorivo koje treba da se aglomeriše desti liše na kontinualan način pri niskoj tempera turi i u tankim slojevima tako, da ovaj rad oslobađa i dovodi u stanje latentne molekularne nestabilnosti ugljovodonike, koji su sposobni da zatim, uzastopnim krakovanjem dadu jrušće ugljovodonike, čije će aktivne molekularne površine biti, pod uslovima tre tiranja, prouzrokovači kohezije celokupne ma se, pri čemu se destilisanje ostvaruje sa bi zinama zagrevanja i pri temperaturama (iz reda od 500° C), promenljivim prema pri rodi goriva, koje treba tretirati. 2) Postupak po zahtevu 1, naznačen ti me, što su u slučaju kad bi gorivo koje treba da se aglomeriše bilo, po prirodi, lišeno pot puno ili delimično sastojaka koji posle de stilisanja, pomenutog u zahtevu 1, daju u gljovodonike koji imaju dovoljnu latentnu molekularnu nestabilnost, da krakuju pod u slovima tretiranja, vrši pre destilisanja do davanje podesnih dodataka, koji masi dovode potrebnu proporciju gore pomenutih ugljovo-donika. 3) Postupak po zahtevu 1 i 2, naznačen time, što gorivo, koje treba da se aglo-meriše i 1