Poštarina plaćena u gotovom	'Go'đ. IV.	Zagreb, II. marta 1932.	Broj 11.	Pojedini broj stoji 1.50 Dinara
Talijai ■ su ovih c tosino ski engleskih kim škol jezik.
(Iz fašističke
štampe)
oltana
PR
0 rezolucijama upućenim engleskoj vladi Talijani na Malti naglaiuju, da će se za obranu svojeg jezika u školama odlučno boriti i žrtvovati sve, pa makar i — živote.
(Iz fašističke štampe)
GLASILO SAVEZA JUGQSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE
»ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Cređmštvti i uprava nalaze se u I Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvo-Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789.	| struko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku.
Vijesti iz Julijske Krajine
TRŠĆANSKI TRGOVAC PRELOG NIJE PUŠTEN IZ ZATVORA.
Trst, marta 1932. i— U jednom od posljednjih brojeva »Istre« bilo je javljeno da je u Trstu uhapšen ugledni trgovac i dobrotvor Prelog. U jednom dalnjem broju javljeno je, da je Prelog pušten na slobodu. To međjutim ne stoji. Prelog je još uvijek u zatvoru i njegova je sudbina neizvjesna.
ZAŠTO PADA TRŠĆANSKO PUČANSTVO
Trst, marta 1932. — Prošlih dana objavljena je statistika tršćanskog pučanstva koncem januara ove godine, pa se je kon-statovalo, da je u posljednji mjesec dana broj tršćanskog pučanstva osjetljivo pao. Koncem decembra 1931. u Trstu je bilo 250.157 stanovnika, dok ih je koncem januara 1932. nabrojeno samo 249 938. — Tršćani su se tim ciframa uzbunili. »II Popolo di Trieste« nastoji da ih umiri, pa tumači, da je to uslijed toga, što u januaru obično umire veliki broj starih ljudi. A jedan od daljnjih uzroka je u — iseljivanju. U posljednje vrijeme naime mnogo radne snage, koja je ostala bez posla napušta grad i povlači se u rodna sela ili u inozemstvo da traži posla. »Popolo« kaže, da je to prirodna pojava... Taj list ima i drugih »argumenata«, da utješi tršćane, koji su se zaprepastili padanjem broja stanovnika, »Popolo« naprimjer kaže, da se ne treba uzrujavati, jer i onako broj, koji je konstatiran 21. aprila 1931. a prema kojem ima u Trstu 250.723 stanovnika, — legalno važi do 20. aprila 1936. Zašto da se tršćani zabrinjuju za cifre, koje se u tom medju-vremenu iznose? Te cifre i onako legalno ne znače ništa...—
VELIKO ISELJIVANJE IZ TRSTA.
Trst, marta 1932. — »II Popolo di Trieste« donosi jednu vijest, iz koje vidimo, da su u mjesecu decembru Trst i Palermo jedina dva grada u Italiji, u kojima je broj iseljenih stanovnika veći od broja doseljenika. Tog mjeseca iz Trsta se je iselilo 199 ljudi više, nego što ih se je use-lilo.
NOVI FAŠISTIČKI SEKRETAR U BOVCU.
Gorica, marta 1932. — Dosadanji fašistički sekretar u Bovcu Amilcare Venturini bio je ovih dana službeno premješten, pa je na njegovo mjesto postavljen inž Pompeo Besozzi.
SAKUPLJANJE NOVČANIH PRILOGA ZA BALILU.
Gorica, 1932. — U posljednje vrijeme po Goričkoj su okolici razni individui s falsificiranim dokumentima sakupljali novčane priloge za balila — organizaciju. Pret-sjedništvo goričkog pokrajinskog komiteta bilo je prisiljeno, da izda okružnicu, kojom upozorava sve tvrtke i privatnike, da ie za balila-organizaciju autorizovan sakupljač novčanih prinosa i darova Giuseppe Sossol, a svi drugi, koji bi se prikazali s tom misijom, lopovi su, koje treba uhapsiti.
MNOGO POŽARA U GORIČKOJ.
Gorica, morta 1932. — Prvog tjedna ovog mjeseca planula je u Goričkoj na više mjesta šuma. Tako je planula šuma i u Rihermbergu na imanju kontese Lantier Levetzof. Uništeno ie 700 stabala murve. Kod Ajdovščine je požar uništio jednu kuću.
JEDAN POŽAR U ŠEMPASU.
Gorica, marta 1932. — U kući Antonije Cukato u Šempasu razvio se je požar, koji je uništio sve pokućtvo i 20 kvintah sjena. — Šteta iznosi 20.000 lira. Požar je prouzrokovao jedan nepoznati čovjek, koji se je bio sklonuo u kući, a zatim naglo nestao. Karabinjeri ga traže.
DVA DOGADJAJA U STAROJ ITALIJI.
Trst, marta 1932. — »II Piccolo della sera« od 3. marta donosi telegram iz Napulja, u kojem kaže, da je tamo antifašista Luigi Gianoli na ulici nožem smrtno ranio milicionera Marina Carmine od 138 legije. — U jednom telegramu iz Sasari isti list javlja, da je u selu Vilianova Mon-teleone na Sardiniji iz puške pucano na po-deštata Antonia Spezzigu. Podeštat je ranjen* 1. —
SASTANAK SVIH PODEŠTATA SEŽANSKE ZONE.
Trst, marta 1932. — Dne 2. marta sastali su se na jednu konferencu svi po-deštati sežanske zone. Pretsjedao je Grazioli. Raspravljalo se je o ekonomskim prilikama. U večer istog dana imao je konferencu sežanski fašistički direktorij. Raspravljalo se je o dosašanjem radu fašizma u zoni i novoj akciji i zaključeno je da se 150 lira upotrebi za ishranu gladne djece u sežanskoj okolici.
SMRT VRIJEDNOG STARINE.
M e d u i i n, marta 1932. Dne 4 marta umro je u Medulinu najstariji čovjek u našem mjestu, Grgo Grakalić u dobi od 92 godine. Pokojni Grakalić poznati naš starina bio je još iz svoje rane mladosti poznat kao čestit čovjek i dobar rodoljub, te je ove svoje vrline sačuvao i u svojoj dubokoj starosti. Bio je čovjek koji je vrlo dobro poznavao gotovo čitavog Kačiča, te je vrlo rado pjevao napamet kadgod mu se prilika pružila Kačićeve pjesme iz »Razgovora ugodnog naroda slovinskog« te je i radi toga došao u mjestu na glas i bio dobrp poznat kod starih i mladjih. Odgojio je više djece kao poštene i vrle naše ljude. Neka je slava našem starini koji nije do zadnjeg časa prestao vjerovati u bolju budućnost Istre i u toj nadi preselio se u vječnost. Slava pokojnom Grgi Grakaliću.
JEDNA VELIKA KARABINJERSKA KASARNA U TRSTU.
Trst, marta 1932. — Na posljednoj sjednici tršćanskog pokrajinskog administrativnog vijeća je zaključeno, da se ima kupiti jedan teren u gornjoj Chiarboli, da bi se mogla izgraditi jedna velika kasarna za karabinjere.
PLANULA JE JEDNA ŠKOLA.
Gorica, marta 1932. — »II Popolo di Trieste« od 4. marta donaša vijest iz Čepovana, da je u noći 3. marta požar uništio školu u Gornjoj Lokavici. Škola se je nalazila u zgradi, koja je bila vlasništvo Antona Mraka. Na tavanu škole je bilo sjeno. U toj zgradi se je na večer održavao fašistički tečaj za odrasle, pa se sumnja, kaže »Popolo«, da je koja iskra iz dimnjaka pala na krov i prouzrokovala požar, koji se je razvio u — 2 sata poslije ponoći. Kad je požar bio već dosta jak probudili su se vlasnici, požurili su se, pomognut! od učiteljica Josipe Grižetić i Marije Risdorfer, te mladih fašista Augusta Pavšiča i Leopolda Mraka, da iznesu školski materijal iz zgrade. Inače je kuća sasvim izgorjela.
DVIJE DJEVOJKE OSUDJENE ZBOO PRELAZA GRANICE.
Gorica, marta 1932. — Dvije sestre. Marija (22 godine) i Alojzija Breščak (19 godina) iz Banjške Planote nedavno su bez putnice prešle granicu u namjeri, da u Jugoslaviji traže posla. Ali bile su nesretne i nisu odmah našle posla, pa su se vratile natrag u Julijsku Krajinu. Ali kad su došle na granicu, oko Hotedršice, bile su uhvaćene od milicionera i uhapšene. Milicioneri su podnijeli sudu prijavu, pa su Breščakove bile predvedene pred sud u Ajdovščini. Bile su osudjene svaka na šest mjeseci zatvora i 2000 lira globe. Uložile su utok i bile su pozvane na novo sudje-nje u Goricu. Gorički tribunal reducirao je kaznu na 3 mjeseca zatvora i 100 lira globe.
NOVI DEKRETI O PROMIJENI PREZIMENA
Trst, marta 1923. — Tršćanski prefekt potpisao je opet nekoliko desetaka novih dekreta, kojima se slovenska prezimena pretvaraju u talijanska. Tako je pretvoren: Bambič u Bembo. Bjekar u Beccari. Trinajstič u Trinati i, Bužić u Buzzi, Čersnik u Cesini. Černik u Cesini, Keber u Cabrerà, Kinčić u Quinti Kval u Cavalli (!), Cijak u Ciano, Kocjančič u Cocea-ni, Kokelj u Ciocchelli, Čus u Chiussi, Debeljak u Debelli, Dujmić u Dominici, Per-tot u Berti, Erdjavc u Eriani. Godnič u Go-delli, Jazbec u Tasso. Moravek u Morandi, Rampaček u Rampati. Šoršič u Sori, Zdar-žil u Sarsilli itd.
JEDAN ZANIMIV PROCES PRED TRŠĆANSKIM TRIBUNALOM Trst, marta 1932. — Dne 7. aprila otvara tršćanski Tribunal svoje ovogodišnje zasjedanje. Prvi proces vodit će se protiv dvojice mladića, fašista iz Livorna, Lodovica Bucciarellija i Giannina Ginottija, koji su u aprilu 1931. u Sv. Ivanu kod Trsta ubili Cezara Covi-ja. Taj je proces već započeo, i Jo oktobra 1931., ali je bio odgo-djen, zato jer je svjedokinja Rijavec navodno krivo svjedočila. Za ovaj proces vlada u Trstu veliko zanimanje.
Strosmajer i Istra
Izmedju Osijeka i Djakova s jedne, i mog dragog užeg zavičaja Istre s druge strane, postoji odavna jedan, od mnogih nezapažen, narodno-kuiturni vez, čiji je tvorac najveći sin Osijeka i najslavniji biskup Djakova, neumrli Strosmajer.
Po Štrosmajeru znali smo mi, istarski Hrvati i Slovenci odavna za Osijek i za Đakovo. Misao na Štrosmajera činila je *ova dva mjesta našem srcu mila i draga.
Rodoljubivo Štrosmajerovo srce. visoki um i plemenita njegova desnica obuhvatali su sve Hrvate, Srbe i Slovence, a najznačajniji je dar, koji je poklonio trojnoj ovoj braći, sinovima jedne slavenske majke: Jugoslavenska Akademija.
Istra, kao i sve ostale njene posestrime, odavna je osjetila Štrosmajerovo srce i desnicu.
Kad je godine 1870 počeo izlaziti u Trstu prvi list za istarske Hrvate »Naša Sloga«, Strosmajer se često sjećao ovog mnogoza-služnog lista za naš preporod, a i prvi urednik »Naše Sloge« pop Ante Karabaić, Štro-smajerovom je preporukom i nastojanjem, postao kanonikom Sv. Jeronima u Rimu.
Kad se u starodrevnom gradu Kastvu osnovalo 1847 godine prvo hrvatsko potporno djačko društvo »Bratovština hrvatskih ljudi u Istri« prvi je bio Strosmajer, koji je ovom društvu pritekao u pomoć.
Prva hrvatska gimnazija u Istri, u Pazinu, otvorena 1898 godine, broji Štrosma-jera medju svoje prve dobrotvore, a poslije kratkog vremena, sa još većom svotom, sjeća se hrvatskoga konvikta u istome gradu.
Kad je četa istarskih rodoljuba (Vitezić, Laginja, Spinčić i dr). osnovala 1849 god. »Društvo Sv. Cirila i Metoda za Istru«, prvi je bio Strosmajer, koji je bogatim darom pritekao Društvu u pomoć.
Godine 1864, kad je Strosmajer osnovao zakladu za siromašne učenike riječke gimnazije, izrično je naglasio u trećoj tačci zaklade: »Potpore se imadu davati učenicima iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre i Kvarnerskih otoka, koji su od Hrvata rod jeni i koji su sami dušom i srcem Hrvati«.
Prilikom osnivanja prvih narodnih 'društava »Hrvatska čitaonica« i to godine 1870 u Velikom a 1887 u Malom Lošinju, što je bio u ono doba za one krajeve narodni do-gadjaj prvoga reda, eto nam Štrosmajerove mecenske ruke, koja podupire sve ustanove.
Plemenitu Štrosmajerovu desnicu osjetila je i »Hrvatska Čitaonica« u Pali. kao i većina drugih naših diuštava.
Štrosmajerovom je pomoći Dragutin Parčić, franjevac u Krku, postao 1876 god. kanonikom Sv. Jeronima u Rimu, te se tako mogao sav posvetiti novom izdanju sta-roslovenskog — glagoljskog — misala, koji je izašao 1893.
Godine 1883, po Štrosmajeru uvedene časne sestre sv. Križa u Djakovu, dolaze u Veliki Lošinj, a godine 1888 i u Mali Lošinj.
U raznim znamenitim govorima, naročito 26 septembra 1860 5 jula 1861, zatim u godinama 1865 i 1866 u bečkom carevinskom vijeću, u zagrebačkom saboru i u budimpeštanskom saboru, zauzima se Strosmajer za potlačeni naš narod u Istri, oštro kritikuje vladinu politiku, te preporučuje sjedinjenje sa Hrvatskom.
A ko bi izbrojio sva Štrosmajerova dobročinstva učinjena Istri kao i cijelom našem narodu?
Nije bilo glavno samo materijalna pomoć darežljive Štrosmajerove ruke nego i pomisao ko pruža tu pomoć, iz čijeg srca i uma dolazi s materijalnim darom plemenita riječ prvoga sina hrvatskoga naroda.
Prvi narodni buditelj Istre, biskup Juraj Dobrila (1812—1882) bio je odličan Štros-majerov prijatelj i saučenik u bečkom Augustineumu, pa je docnije sa Štrosma-jerom bio u jednom saboru u glasovitom Vatikanskom Koncilu 1870.
Strosmajer je znao dovesti u harmoničan sklad hrvatstvo, jugoslavenstvo te bratska čuvstva kršćanske ljubavi i snošljivosti prema braći pravoslavne vjere, da rnu se moramo diviti. Svome idealu uniji t. 3. jedinstvu crkava posvetio je velelijepi hram u Djakovu, a ovaj ga je ideal rukovodio kad je 1888 god. čestitao Rusima 900 godišnjicu krštenja.
Da se još bolje shvati kako se kod nas u Istri u počast Dobrili spajala i počast Štrosmajeru, evo jednog od mnogih pozdrava našega naroda Dobrili, a iz pera istarskog pjesnika, sada blagopokojnog Ante Kaića:
»Sama tvoja krepost, Djuro — trudnom stazom trnja.punom — put ti otvori časti — pun nauke, dobrote i ljubavi — Ti vodiš k Bogu nježnim srcem, blagom.rukom —
suze otireš tužnom i ubogome — Vrućim plamom srca svoga — zemlju s nebom družit haj eš — sklada vjerom roda svoga — braću družit ne prestai eš —- Čašću, djelom
i imenom — Slavnog muža Štrosmajera Ti si slika — Koga slavi svojim Mecenom Jugoslavija svakolika...«
Strosmajer je osobito cijenio Dobrilu, i često je govorio, da je on »Bogom samim poslani apostol Istre«.
Drugi veliki i odani Štrosmajerov prijatelj iz Istre bio je sada pokojni dr. Dinko Vitezić prvi hrvatski narodni zastupnik u carevinskom vijeću u Beču.
Sljedbenik Štrosmajerove škole, naš se Vitezić bio sav zanio za narodno jedinstvo, te je u ona za nas teška vremena izustio značajne riječi: »Jugoslavija je moj ideal«.
Kad je Strosmajer od 1866 do 1882 godine gradio hram u Djakovu »Slavi Božjoj jedinstvu crkava, ljubavi i slogi naroda svoga«, htio je da i Istra bude za uvijek zastupljena u hramu gospodnjem tvrdim njezinim kamenom kojim su podignuta četiri oltara, i to: M. Božja, sv. Josipa sv. Cirila i Metoda i sv. Ivana Nepomuka. Iz istarskog su kamena i ona četiri podnožja, na kojima stoje četiri stuba, koji drže glavni oltar, to remek djelo djakovačke katedrale.
Biskup Strosmajer htio je time reći svojim nasljednicima: »Kad se penjete po stubama svetim do »Sancta Sanctorum« znajte, da se vašim haljinama dotičete tvrdog kamena Istre — neka misao vaša poleti tada do one krajnje zapadne straže
hrvatskoga naroda, naročito u danima kad je tvrda sudbina bude gonila. Ne zaboravite Istru! Pružite joj utjeha i pomoći«.
Proročki duh velikog Štrosmajera kanda je u dalekoj budućnosti čitao u knjizi sudbine zao udes, koji će Istru snaći, pa je sa uzidanim kamenjem u svojoj divnoj katedrali dao na znanje mladjimpokoljenji-ma, da na Istru ne zaborave, jer je Istra tfaša, a istrani krv naše krvi.
»Ljubav se ljubavlju vraća«, pa su i istarski Hrvati nebrojeno puta dali sjajnih dokaza svojih osjećaja ljubavi i poštovanja, koja su vladala u njihovim srcima prema velikom Štrosmajeru. Godine 1867. Prva hrvatska čitaonica u Istri u Kastvu, imenovala je Štrosmajera svojim počasnim članom, a njenom primjeru sljedovalo je više drugih narodno-kulturnih ustanova. Štrosmajerova je slika krasila domove naših istaknutih ljudi i Strosmajer je često vidio oko sebe odlične posjetnike i poštovatelje iz Istre, koji su se, okrepljeni novom vjerom u narodnu budućnost, vraćali iz njegovih dvorova u svoju Istru.
Istarski su Hrvati sa ushićenjem pratili sav golemi narodno-kuiturni rad Štrosmajera, i svakom zgodnom prilikom, svojim pozdravima oni mu izražavali svoju ljubav i naklonost; prilikom osnivanja Jugoslavenske Akademije, Sveučilišta, Galerije slika, i ostalih mnogobrojnih ustanova, naročito prilikom podignuća velebnog hrama u Đakovu, s kojim je Strosmajer pribavio svom hrvatskom narodu odlično mjesto medju kulturnim narodima Evrope. ,
Istarski Hrvat, Mate Gršković, ravnatelj Osječke gimnazije, zanosno je pozdravio Štrosmajera, kad je 1875. godine slavio 25, godišnjicu biskupovanja, a preko organa istarskih Hrvata — »Naše Sloge«.
Isto tako »Naša Sloga«, prilikom 50 godišnjice njegovog svećeničkog djelovanja, pozdravila je Štrosmajera, naglasivši: »da Strosmajer nije svećenik, ne bi mogao biti ono što jest, niti učiniti ono što je učinio!«
Na čelu deputacije »istarskih Hrvata, koji su došli u Đakovo, prilikom 50 godišnjice, da se poklone Štrosmajeru, bio je časni starina i njegov intimni prijatelj Dr. D. Vitezić. Slučaj je htio i ovom prilikom, kao i prije 25 godina, da ravnatelj Osječke gimnazije bude istarski Hrvat — prof. Rubar — i da on pozdravi u ime Istie Štrosmajera.
Kad se proviđjenju Božjem — 8. aprila 1905. — svidjelo lišiti nas Štrosmajera, ja sam se nalazio u svom rodnom mjestu, Malom Lošinju, koji se bio sav u crno za-vio. Izdali smo čuvstvenu posmrtnicu, i dali odslužiti svečane zadušnice, po tadašnjem župniku, a sada biskupu u Splitu, Dr. Kvirinu Bonefačiću.
Crnina, u koju se onda zaodjenula Istra, nije se sa svim nikad ni skinula, a kobni kasniji dogodjaji, do vrhunca Golgote, povećali su njenu bol. i potjerali bezbroj njene djece po svijetu, da se bore i krst svo' nose.
Ante Beianič

PAPA ODLIKUJE FRANCESCA GIUNTU,
Trst, marta 1932. — Fašističke novine donose vijest i zanosne komentare o visokom odlikovanju »San Piano«, koje je Sv. Otac Papa podijelio Francescu Giunti za velike zasluge.
UHVAĆEN NA ORANICI
Gorica, marta 1932. — Kako javlja »II Popolo di Trieste«, na granici blizu Idrije bio je početkom ovog mjeseca uhvaćen Josip Gantar Matejev, star 35 godina iz Petroka. Odveden je u idrijske zatvore."
TURISTIČKI PROMET U POSTOJNI.
Postojna, marta 1932. — Objavljene su cifre o turističkom prometu u Postojni kroz godinu 1931. Prema tim ciframa opaža se, da je turizam u Postojni u opadanju. U godini 1931. promet je uporedjen s godinom 1930. pao za 17.3 posto. Opada naročito posjet iz stranih država.
SUDBINA »BANCA COMMERCIALE TRIESTINA«.
Trst, marta 1932. — Službena »Gazzetta Ufficiale« od 3. marta donosi dekret, kojim se odredjuje da se »Banca Commerciale Triestina« inkorporira u milansku »Banca Commerciale Italiana«. Ta inkorpo-racija proglašuje se »od javnog interesa«.
FASCIO FEMMINILE ORGANIZUJE PROPOVIJEDI U SKEDNJU
Trst, marta 1932. — Na inicijativu ženskog fašja i uz pomoć fašističke organizacije »Luigi Casciana« organizovan je u Skednju na periferiji Trsta jedan ciklus crkvenih korizmenih propovijedi. Propovijedao je jedan talijanski jezuita.
TRAŽE IZLAZ U — KINESKOM RATU
Trst, marta 1932. — »Piccolo* donosi ovu obavijest kineskog konzulata u Veneciji: »Dnevno stizavaju ovom konzulatu bezbrojne ponude, naročito iz Veneta, Julijske Krajine i Tridentinske Venecije, od ljudi, koji žele da udju u kinesku vojsku. Prema dispozicijama poslanstva u Rimu, zahvaljujući, upozoravamo, da se ne može nikoga primiti u kinesku vojsku«.
OSNOVNE ŠKOLE U TRSTU NEKAD I I DANAS.
Trst, marta 1932. — Pod gornjim naslovom »II Popolo di Trieste« od 4. marta 1932. jedan opširni članak, u kojem govori
0	prošlosti školstva u Trstu i okolici. U tom se članku na početku kaže, da je tršćansko općinsko vijeće učinilo 1861. jednu veliku pogriješku iz praznog sentimentalizma, kad je odredjeno, da se u škole u gradu uvede kao nastavni jezik talijanski, a u pokrajini slovenski. Time se je, navodno htjelo učiniti akt prijateljstva prama doseljenim Slavenima, koji su se s Talijanima borili protiv austrijskog centralizma. Kako »Popolo« misli, time se je moralno odijelio grad od sela, a to je velika pogriješka, koju se je moglo izbjeći time, da se je talijanski jezik u seoskim školama uveo bar kao obligatni predmet. Time, što se je dozvolio slovenski jezik kao nastavni u školama nije škola postala slovenska samo u provinciji, nego su Slovenci čak i u Trstu počeli da traže i osnivaju svoje škole. Godine 1914 bilo je stanje škola u Trstu i okolici ovako: 20 talijanskih, 12 slovenskih, 4 njemačke, 1 srpska, 1 grčka.
Na ove cifre »II Popolo« u svom članku ka^e: »Povera Trieste«! — Ali radostan je, što može da iznese stanje od 1932., prema kojemu u Trstu i okolici postoje ove škole: 31 talijanska, 1 njemačka, 1 grčka,
1	srpska.
»Popolo« kaže, da ova homogenost u pogledu škola sasvim odgovara etničkoj homogenosti Trsta i — okolice. To dokazuje, da je Trst napokon nacionalan i ne .više »paese di tutti e di nessuno«, nego grad, boji sasvim prirodno i historijski, a pogotovo po svojoj 20 stoljeća staroj latinskoj kulturi, pripada Italiji,
ŠEGRTSKA ŠKOLA U SV. PETRU NA KRASU.
Rijeka, marta 1932. — Pod protektoratom pokrajin, konzorcija za tehničku nastavu i sretstvima tršćanske provincije otvorena je u Sv. Petru na Krasu jedna šegrtska škola. Fašističke novine pišu o velikom značenju te škole u drugorodnoj zoni, gdje je škola u svim svojim stepenima prvenstveno nosilac novog duha i talijanske nacionalne svijesti.
PROTIV UPOSLJENJA RADNE SNAGE SA SELA.
Pula, marta 1932. — U Puli i okolici vlada velika nezaposlenost i mizerija. Kako piše »Corriere Istriano« pred pučkim kuhinjama i ustanovama, koje dijele pomoć siromasima stoje u kolonama stotine i stotine nezaposlenih radnika. Sad se govori, da će gradska općina započeti s radovima za kanalizaciju grada, a ima. da se proširi i gradsko groblje. »Corriere Istriano« pozdravlja zanosno tu inicijativu, ali upozorava općinu, neka na te radove ne uzme ni jednog radnika sa sela, kao što se je to do sada činilo, jer su radnici sa sela jači i sposobniji za teške javne radove. Treba zaposliti isključivo gradjane, kaže »Corriere istriano«, koji umiru od gladi, dok oni na selu, iako nemaju posla, imaju bar komad zemlje ili kućicu. A na koncu i Pravo je, da se građjani bijne protiv uposle-nja radne snage sa sela, jer će radovi biti financirani iz općinske kase. u koiu Plaćaju poreze baš građjani.
VELIKA KORIST OD MLJEKARSKE CENTRALE U PULI.
Pula, marta 1932. — U Puli ima doskora da se ustanovi jedna državna mljekarska centrala, u koju će svi producenti mlijeka da daju mlijeku, jer privatno ne će smjeti da ga prodaju. U Puli se proda dnevno oko 25 hektolitara mlijeka. To je jedno vrelo zarade za okolna sela i srednju Istru, odakle takodjer mnogo mlijeka dolazi u Pulu. Pitanje te centrale tretira se u pulj-skoj štampi, pa iz tih članaka razbiremo, da se danas mlijeko u Puli prodaje po 1 liru i 10 centezima, a kad se osnuje centrala producenti će morati da toj centrali daju mlijeko po 60—70 centezima, jer inače centrala ne bi mogla da posluje i da odgovara svojoj svrsi.
NOVI PODEŠTATI U PAZINU, BUZETU I KANFANARU
Pazin, marta 1932. — Dekretom od
5.	o. mj. puljski je prefekt odredio ova premještenja podestata: Dr. Nicolo Quarantotto iz Buzeta u Pazin; Bruno Afri (Afrić) iz Kanfanara u Buzet. Kanfanar ostaje momentalno bez podeštata, a dok taj bude imenovan općinom će upravljati kao prefekturni komesar Angelo Benar-delli. Do ovih premještenja je došlo uslijed afere, koja je otkrivena u pazinskoj općini i u vezi sa sukobom Camus-Colombo, o čemu je »Istra« već pisala.
»ŽUPNICI, KOJI PRETVARAJU SVOJA PREZIMENA U TALIJANSKU FORMU«.
Pula, marta 1932. — Pod tim naslovom donosi »Corriere Istriano« od 6. marta ovo: »Doznajemo od Prefekture dà su slijedeći svećenici zatražili promjenu svojih prezimena u talijansku formu:
Don Jakov Cecinoyić u Cecino; Pietro Maričević u Maricchio; Don Paolo Mari-nović u Marini; Don Antonio Nikolič u Niccoli. Raduje nas taj čin spomenutih svečenika, koji su ne samo iz vlastite volje zatražili promjenu prezimena, nego su tim činom, uzevši u obzir položaj, koji imaju medju pučanstvom, dali povjerenom stadu najbolji primjer.«
PREDVOJAŠKA VEŽBANJA
Trst, marca 1932. — Cestne tekme v teku na največ 3.5 km prirejajo sedaj fašistične organizacije po vsej Julijski Krajini. Najboljši tekač dobi premijo 500 lir. Te tekme spadajo k vojaškemu vežbanju v predvojaških tečajih. V zadnjih dneh je bilo tudi več smuških tekem posebno v planinskem svetu Ornega vrha nad Idrijo.
REZULTATI »UMANITARIE« Gorica, marta 1932. — Dne 29 februara obavljeni su ispiti u večernjoj školi za odrasle »drugorodce«, koju uzdržava i vodi u Cepovanu organizacija »Umanitaria«, o kojoj je »Istra« već više puta pisala. Od 32 polaznika tečaja na ispitima je prošao 31. Fašistička štampa piše zanosno o značajnim uspjesima ovog tečaja za »drugorodce«.
SVI ONI, KOJI SU BILI RJEŠENI U PROCESU JELINĆIĆ-SPILIGOJ — SAD SU KONFINIRANI...
Gorica, marta 1932. — Kako fašistički listovi javljaju, osudjeni su od komisije za konfinaciju svi oni učesnici u procesu Je-linčić-Spiligoj i drugovi, koji nisu bili osudjeni, jer im se nije mogla dokazati nikako va krivnja.
KRIZA GORIŠKOG SADJARSTVA
Gorica, marca 1932. — Fašistički listi pišejo: Z izvoznega trga v Gorici je bilo razposlano lanj na razna notranja in zunanja tržišča 59.255 stotov sadja in zelen-njave v vrednosti 7,781.867 lir. Napram predlanskemu izvozu je bilo blaga za 6.457 stotov več, toda vrednost se je zmanjšala za 69.640 lir, ker so se znatno znižale cene skoro vsem pridelkom. Precej goriškega sadja in zelenjave je šlo na italijanske trge po skranjsko nizk; ceni. Preko Trbiža so se izvažali pridelki v Avstrijo, Madžar-skoxCehoslovaško, Poljsko, Nemčijo, Švico. Francijo in Anglijo. Tudi v Jugoslavijo pride vsako leto nekaj goriške zelenjave iti sadja. Pred vojno je bil goriški izvoz preko Podbrda v Srednjo Evropo sijajen vsled brzega prevoza blaga in dobro aranžirane razprodaje. V novih razmerah, ko je go-riško blago vezano na italijanska tržišča, zasluži goriški kmet s sadjem in zelenjavo že zaradi tega manj, kakor prejšnje čase, neglede še na sedanje posebne prodajne težkoče.
TRGOVINA V GORIŠKI POKRAJINI Gorica, marca 1932. — Trgovina v goriški pokrajini propada rapidno. Konkurz sledi konkurzu po mestih in na deželi. Glavni odjemalec, poljedelec, je obubožal. Te dni sta nehali poslovati v Gorici trgovini Golša in Peteani, v Črnem vrhu nad Idrijo pa je zaprl svojo prodajalno z blagom T. Lukman..
FILIPPO DE CICCO PROMOVIRAN
Pula, marta 1932. — Prošlih je dana bio promaknut u čin centuriona milicije Filippo De Cicco, na daleko čuveni vodja fašizma u Medulinu. De Cicco je kao učitelj i kao fašista učinio na Puljštini u »drugorodnoj« zoni velikih usluga fašizmu. Došao je kao obični karabinjer u Premanturu i samo za zasluge bio postavljen za učitelja, a neko vrijeme je bio i upraviteljem općine. Sad je, eto, u miliciji dosegao rang kapetana.	!
NOVI GROBOVI.
Gorica, marta 1932. — Na Slapu pri Vipavi je po kratki bolezni umrl v starosti 67 let po vipavski dolini splošno poznam posestnik Jože Ferjančič, očim znanega trgovca Al. Lavrenčiča v Cerknici. Naj v miru počiva!
HRIPA V TRSTU.
Trst, marca. Zima in zlasti februarski mraz, ki je bil letos precej, hud, sta močno vplivala na zdravstvene razmere v Trstu, Sicer še v precej širokem obsegu, vendar je letos pokazala vse znake epidemije. Po uradni statistiki je v preteklem mesecu umrlo okrog 435 ljudi. Dne 21. februarja je dosegla umrljivost svoj maksimum s 37 primeri. Od teh je treba skoro eno tretjino pripisati hripi in njenim komplikacijam. Zdravniki sodijo, da je infleunCa napadla skoro 10 odstokov tržaškega prebivalstva. V šolah izostaja skoraj polovica dece, v uradih je opažati pomanjkanje delovnih moći. V tržaški bolnici pri Sv. Mariji Magdaleni je 400 bolnikov, ki jih je napadla hripa. Mestni higijenski urad za enkrat še ni izdal nikakih posebnih higijenskih dekretov, ker pričaknje, da bo bolezen kmalu ponehala. V splošnem ni težkega značaja.
DOBRODELNOST V TRSTU
T r s t, marca 1932. — Dobrodelna kongregacija v Trstu je izplačala v letošnjem januarju revežem denarnih podpor za 87.203 lire. Razdeljenih je bilo dalje 90.845 porcij prehrane. Kongregacija vzdržuje več inštitucij, ki so vedno docela zasedene. V njeni ubožnici je 776 oseb, na postaji za berače se jih zglasi vsak dan okrog 200. Poleg kongregacije skrbijo v letošnji zimi za reveže tudi kuhinje fašistične organizacije, v katerih pa je hrana zelo slaba.
CIJENE NA PAZINSKOM SAJMIŠTU
Pazin, marta 1932. — Na sajmu otì 1. marta u Pazinu seljaci su nudili na prodaju 348 volova. 407 krava, 69 telaca itd. Goveda su bila po 200—220 lira kvintal žive vage, krave po 150 do 210, telci po 260 do 300 lira... Sijeno je bilo po 15 do 25 lira kvintal.
NOVE VOJAŠNICE V IDRIJI
Idrija, marca 1932. — Dela pri idrijskih novih vojašnicah se bližajo koncu. Vojaštvo bo tekom marca zavzelo prostore. Rudniško skladišče, ki je doslej služilo za vojašnico, se namerava preurediti za veliko rudn. prodajalno, ki naj bi bila pod okriljem »Dopoiavoro«. Ta' načrt je g. Mutto osnoval kmalu po prihodu v Idrijo, imel pa ie zapreke, katere upajo, da bodo sedai odstranjene.
DEGRADACIJA JURIJA VEGE
Idrija, marca 1932. — Idrijska občina namerava odstraniti kip matematika Jurija Vega," ki se nahaja nad glavnim vhodom bivše državne realke. Na njegovo mesto pride kip zdravnika Scappolija. ki je živel v Idriji v preteklem stoletju. Že prej je bila odstranjena spominska plošča, ki se je nahajala pred glavnim stopniščem.
BANČNI POLOM V ITALIJI.
Trst, marca 1932. — Iz Milana poročajo, da je banka Unione Bancaria Nacionale v Bresciji prišla v plačilne težkoče. Ta bančni zavod ima 25 milijonov lir glavnice in 296 milijonov lir vlog. V provinci ima 170 podružnic. Banka ie stavila predlog za prisilno poravnavo.
SMRT
Idrija, marca 1932. — Dne 15. febr. je umrl v Ledinah posestnik Janez Brence. Bil je dober gospodar in vrlo zaveden' mož. — Prihodnji dan pa je na Gorah nad Idrijo preminula posestnica Kolenc Frančiška, ki je dva dni preje obhajala zlato poroko. — Naj v miru počivajo!
ZMRZNIL V SNEGU
Gorica, marca 1932. — V ponedeljek 22. febr. so našli na Kočevšu pri Vojskem, napol zmrznjenega 30-letnega posestnikovega sina Julija Vončina iz Čekovnika. Oležal je zvečer ob 9, našli so ga zjutraj ■ ob 5, nakar je bil v obupnem stanju prepeljan v idrijsko bolnišnico.
DRAGINJA
Trst, marca 1932. — Zaradi nove carine na koruzo je cena tega žita poskočila. Stot koruze na drobno stane 85 lir, medtem ko prejme kmet kvečjemu 50 do 60 lir za hektoliter vina, ako se mu ga posreči prodati. Zaradi carine so prizadeti vsi kraji v tržaškem zaledju, ker producirajo silno malo koruze, ki je neobhodno potrebna za prehrano prebivalstva.
»NAREČJA IN JEZIKI OB MEJAH ITALIJE«
Trst, marca 1932. Znana družba za italijansko propagando »Dante Alighieri« prinaša, v svojem zadnjem buletinu članek »Narečja in jeziki ob mejah Italije«. Pisec M. Bartoli navaja, da je "Slovanov v Italiji mnogo.manj kakor pol milijona in da predstavljajo komaj 1 odstotek vsega italijanskega prebivalstva. Kljub temu pa so največja manjšina v Italiji. Nemcev je za polovico manj (0.5 odsto) in Albancev še manj (0.2 odsto).
PROA1ET TRSTA
Trst, marca 1932. — Uvozne omejitve in prepovedi raznih držav napram tujemu blagu povzročajo tržaškemu trgu znatno škodo. »Popolo di Trieste« je te dni ugotovil, da nadaljuje Trst v sedanjih gospodarskih zmerab normalno svoie trgovske operacije samo z Nemčijo in Jugoslavijo.
PREMESTITEV OBČINSKEGA DELOVODJE
Idrija, marca 1932. — Kot delovodja • pri idrijski mestni občini je bil doslej nameščen Anton Vončina (Vončina). Na njegovo mesto je prišel Cesare Galinbertb
PREDVOJAŠKI TEČAJI
Predvojačkih tečajev v goriški pokrajini se je udeleževalo 580 nabornikov. Preizkušnje pred vojaško komisijo je prestalo 550 fantov. Častniki so ugotovili najboljše iz-vežbanje po slovenskih središčih.
SLOVENCI PRI FAŠISTIČNIH SMUŠKIH TEKMAH
Gorica, marca 1932. — Pri fašističnih smuških tekmah na Lokvah nad Gorico so se odlikovali Slovenci Miklavič, Cej, Pe-rat. Pavšič, Hrast. Medved, Skok, najboljši je bil Vladimir Matelič iz Kobarida, ki je dovršil 13 km v eni uri, 5 minutah in 50 sekundah. Italijanski udeležniki so ostali v ozadju.
,	ISTRSKO VINO
Trst, marca 1932. — Na sedanjem istrskem teritoriju se je pridelalo pred vojno okoli 450 tisoč hi vina. sedaj se ga pridela okoli 290.000. Gospodarski člankarji opozarjajo na nove razmere, v katerih je razpečevanje vinskega pridelka postalo težje, in svetujejo, da naj se nikar ne za-sajajo novi vinogradi. Sedaj obsegajo istrski vinogradi 26.444 ba, od teh ie s specijaliziranimi trtami zasajeno samo 6946 ha. Na gospodarskih shodih se naglaša potreba kultiviranja dobrega namiznega grozdja in finih via
SMRT
Trst, marca 1932. — V Divači je umrl ugledni opče spoštovani trgovec in posestnik g. Ivan Jančar, znani narodnjak.
— V Postojni je umri ugledni gostilničar in posestnik »Tihe doline« g. Ivan Sever. Bil je znan po vsej Notranjski in po Krasu. — Pokojnim blag spomin, žalujočim naše iskreno sožalje!
NOVI FAŠISTIČKI SEKRETAR U BUJAMA
Pula, marta 1932.	— Cav. Giorgio
Franco, koji je deset godina bio sekretar stranke za Bujštinu, demisijonirao je, a na njegovo je mjesto postavljen Vincenzo Fusco, rezervni kapetan pješadije. Na Bujštini će se uvesti novi fašistički kurs u svim pravcima djelatnosti.
NOVE CESTE U ISTRI
Pula, marta 1932. — Doskora ima da započnu radovi za izgradnju ceste Trst—
Pula, te za izgradnju liburnijske ceste. Za prvu cestu vlada je doznačila 215.000, a za drugu 200.000 lira. Izvest će se u isto vrijeme i popravci na cesti Pazin—Učka, a utrošit će se 94.000 Kra. Dovršenje ceste za Portorose i za Lanišće ima takodjer doskora da započne. »Corriere Istriano« tumači, da će po tome ostati nerješen još ie-đan novi problem, a to je problem turističke ceste na Učku. Kad se dovrši cestna veza izmedju istočne i zapadne Istre, bit će čitava pokrajina dobro isprepletena cest-nom mrežom, koja će dobro odgovarati i služiti i vojničkoj obrani ove pogranične pokrajine. Ovim javnim radovima žele vlasti u Istri ublažiti i bezposlicu. Zanimivo je, da se primaju na rad samo ljudi, koji su mijenjali svoje prezime i upisani u fašističku organizaciju.
SUDBINA ČINOVNIKA »BANCA COMMERCIALE TRIESTINA«
Trst, marta 1932. ■— Fašistički listovi •ljaju, da su svi činovnici »Banca Commerciale Triestina«, (koju je apsorbirala »Italiana«) od direktora do posljednjeg pod-vornika — otpušteni.
Ta je banka imala preko stotinu činovnika.
INCIDENT NA MANGARTU
Trst. marca 1932. — Notrajnost italijanske planinske koče na Mangartu je bila tekom dveh mesecev že dvakrat zelo poškodovana. »Piccolo« priznava, da so storili / to italijanski turisti, pripadajoči izobraže- ‘ nim slojem, in ne morda slovenski domačini.
»ITALIA REDENTA« V POSLOPJU
SLOVENSKE REALKE
Idrija, marca 1932. — V lepem poslopju nekdanje slovenske realke v Idriji so otvorili azil »Italie Redente« za slovensko predšolsko deco. Sprejetih je bilo takoj večje število otrok.
PONAREJEN DENAR
Gorica, marca 1932. — Ponarejen denar kroži po goriški pokrajini. Na postaji pri Sv. Luciji so ugotovili ponarejene pe-take in desetake, v Gorici pa stotake.
»BANCA COMMERCIALE ITALIANA« I »BANCA COMMERCIALE TRIESTINA«
Trst, marta 1932. — Na skupštini ak-cionera »Banca Commerciale Italiana« u Milanu 28. februara zaključeno je, da ta banka apsorbira t ršćansku »Banca Commerciale Triestina«, jer »Italiana« i onako posjeduje već skoro sve dionice »Triestine«.
KRIUMČARI
Gorica, marta 1932. — Financi n Ajdovščini prijavili su sudu Mariju Voska, Franca Vouka i Marija Šinigoja, jer su s preko granice kriumčarili rakiju. Kao pomagače financa je tužila nadalje Ivana Škerjanca i Antona Bratuža Karabinjeri su spomenute ljude odveli u zatvore.
R&xme miesti
f V@2se©&Is^ ICosSfssaelé
Umro je u jednom talijanskom zatvoru 11 dana prije nego što je imao biti puš-šten na slobodu. Bio je u zatvoru 3 godine osudjen od Specijalnog Tribunala. Prilikom njegove smrti »Istra« je u svom broju od 30 januara donijela opširniji članak.
»NARODNOST I JEZIK U ZEMLJAMA UZ GRANICU«
Trst, marta 1932. — Fašistička službena agencija »Stefani« objavila je neki dan u svim fašističkim listovima ovu vijest: »Rezultati brojenja pučanstva u Bocenskoj provinciji (Južni Tirol) pokazuju, da u toj provinciji ima 195.177 stanovnika njemačke rase, 65.508 Talijana I 1885 Slavena«.
Ovi su rezultati veoma Začudili svakoga. Službena Italija naime po prvi put priznaje, da je u toj provinciji više Njemaca nego 1 Talijana. A pogotovo su te cifre iz posljednjeg popisa pučanstva začudile one. koji znadu, da je jednim novim zakonom u Italiji uvedena statistika bez obzira na narodnost i da se je prema tome zakonu obavio i posljednji popis.
U broju rimskog tjednika »La Volontà d’ Italia« od 20. II. osvrće se na tu vijest Agencije Štefani neki Giuseppe Cri-fetofolini u članku pod naslovom »Razza e lingua in terre di confine«. Cri-stofolini kaže:
»Ne malo Talijana se je začudilo čitajući te brojeve Uvijek se je tvrdilo da Alto Adige (Južni Tirol) ima miješano pučanstvo od Talijana i drugorodoca (alloglotti) i da ovi posljednji broje ukupno cirka 160.000, ali većina je njih germanizirano u posljednjim stoljećima, te su Nijemci po jeziku, ali ne po rasi. To su ljudi, koje treba opet povratiti našoj naciji.
»A sad nas. eto. jedan naš državni ured obavještava, na jedan neobično žuran način, — jer su stvarno te cifre o bocenskoj provinciji prve statističke cifre službeno objavljene, da u južnom Tirolu ima čak 195.177 Nijemaca i da su oni po rasi Nijemci.
»Zašto su nam, dakle, toliko pričali nau-cenjaci i istraživači o latinstvu u Val Ve-nosti, koje je postojalo do 17. stoljeća, o talijanstvu Božena i okolice, o pretvaranju talijanskih prezimena i njemačka i o dose-liivanju Nijemaca s preko Alpa? Zar su to, dakle, bile sve izmišljotine bez temelja, kad ^Ufficio di Statistica« o tome ne vodi računa? Ovaj ured, poznato je, slijedi neke čudne kriterije. Taj ured ispituje, kod popisa, izgleda, krv stanovnika i njihove karakteristike na tako detaljan način, pa je čudo, da je uopće dozvolio, da u Italiji postoji i talijanska rasa. Dovoljno je da se sjetimo uzbune, koju je taj ured izazvao Pred par mjeseci jednom publikacijom o rnješovitim rasama u Veroni i Trsta Ta je Publikacija izazvala čak i jednu interpela-ciju u parlamentu. U toj službenoj publikaciji napisano je, da se veroneško pučanstvo po svojim karakteristikama, uslijed miješanja sa susjednim Nijemcima, razlikuje od ostalog talijanskog pučanstva. To spominjem, da bih istakao »ozbiljnost«, kojom Pristupaju delikatnim pitanjima granice sastavljači statistike o bocenskoj provinciji«.
Sve je ovo, što Cristofolini dovde kaže veoma simptomatično, ali važnije je ovo, cime zaključuje ovaj članak:
»Nadamo se s pravom, da se ovakve stvari ne će više dogoditi. Dalekovidnom intervenci-tom Ducea bio je ovih dana maknut sa svoga položaja direktor Uentralnog ureda za statistiku U Rimu prof. G i n i«.
»LA MOSTRA DEL FASCISMO«
• ^ J.8 marta 1932. — Kako razabiremo rz fašističkih listova, vrše se velike pripreme za jednu veliku izložbu, na kojoj će !?iti. prikazan ^ postanak i razvoj fašizma u Julijskoj Krajini. »Piccolo« u prospektu za tu izložbu kaže: »Naše škvadre učestvovale su u riječkoj epopeji i u nekoliko desetaka akcija izvan provincije. Njihove geste broje se u stotine epizoda. Svaka ta epizoda treba da ima jednu uspomenu na toj izložbi, da bi tako rekonstrukcija prošlosti bila što kompletnu a«.
NOVE KONCENTRACIJE BRODARSTVA U ITALIJI.
Trst, marta 1932. Nedavno smo javili _o osnivanju velikog parobrodarskog društva »Italia«, sa sjedištem u Genovi, u koje je apsorbirano gotovo čitavo tršćansko parobrodarstvo. Fašističke novine javljaju, da se sada organizuje još jedno novo društvo, u koje će pristupiti više postojećih društava. Mussolini je naime primio u audijencu ministra saobraćaja Ciana i predsjednika naviga-cionog društva »San Marco«, te je s njinm raspravljao o osnivanju društva, koje će se zvati: »Compagnia adriatica di navigazione«. U tu kompaniju ući će ova društva:	»San Marco«, »Indu-
strie Marittime«, »Costiera«, »Puglia«, »Zaratina« i »Nautica«. Sjedište će toga poduzeća biti Venecija. Tako se, eto, dogadja i Rijeci te Zadru ono, što se je već dogodilo Trstu. Akcionerski kapital tog novog društva iznosit će 100 milijuna lira, a upravljat će imovinom od cirka 250 milijuna. Brodova će imati oko 30. Ti brodovi vrše u glavnom službu na Jadranu i Egejskom moru. Naročito će se usavršiti služba s Dalmacijom i s talijanskim otocima na Eegej-skom moru. — Venecija i Genova se jačaju, a Trst i Rijeka gube sve više od svoje negdašnje snage i sjaja.
»VEDETINA« FILOZOFIJA O KRIUMČARIMA
j Rijeka, marta 1932. Riječka »Vedeta d’Italia« donosi opširnu noticu o krium-čarenju, koje je izgleda preotelo maha u slobodnoj zoni.
»Kriumćari su, kaže »Vedetta«, ljudi koji nemaju osjećaja javnog poštenja i koji ne će da shvate, da je veći zločin pokrasti i oštetiti državu, nego privatnika. Na Rijeci su kriumćari ne samo neprijatelji države, nego i neprijatelji grada, jer je njihov rad atentat na blagodati slobodne zone. Krium-čar je degenerik, koji je izgubio osjećaj poštenja i odgovornosti. Ima i takovih koji se sakrivaju i sile svoje žene da kriumčare. Ovi kriumćari nisu, hvala Bogu, nastavlja »Vedetta«, Riječani, nego većinom doseljenici, koji silom prilika uživaju gostoprimstvo, pa list obećaje, da će u toj stvari donijeti nekoliko članaka.
Kraj svih kilometara dugih ograda od pletene žice, vrlo jakih straža finansa i pogranične milicije, kriumčarenje iz slobodne zone u Italiju svakim danom je sve jače, pa je danas riječka slobodna zona postala sjedište organizovanih družbi kriumčara, koji vlastima zadavaju mnogo brige i glavobolje, a što je najteže sve jače kriumčarenje koje raste u strahovitom tempu, ozbiljno ugrožava slobodnu zonu, jer, ako tako pođe dalje, potrostručiti će se gubici talijanskog erara.
Poznato nam je da ne prođe dan, a đa na granicama slobodne zone ne bude uhvaćen koji šverc, a često puta se radi o cijelim vrećama kave i šećera. Akteri su skoro uvijek doseljenici iz drugih provincija, što se najbolje vidi da je u zadnji mjesec dana nekoliko prevrućih .lužnjaka bilo otpremljeno natrag u zavičaj, unatoč protesta njihovih zemljaka čija je kolonija na Rijeci vrlo jaka.
TALIJANI NA MALTI SE BUNE
Trst, marta 1932. — »II Piccolo« j'av-Ija, da je talijanska nacionalistička (fašistička) stranka na Malti sazvala jednu veliku protestnu skupštinu u La Valletti i da je na toj skupštini učestvovalo 30.000 Talijana. Pristaše engleskog guvernera htjeli su omesti skupštinu, ali je policija intervenirala. Bilo_ je ipak pet ranjenih. Vodje talijanskih nacionalista održali su govore, u kojima su protestirali protiv namjere engleskog ministarstva kolonija, da se ukine talijanski jezik u osnovnim školama. U tom smislu sastavljena je i jedna oštra rezolucija. U toj rezoluciji traži se apsolutno poštivanje tali-anskog jezika, a traže se i novi izbori-Policija je uhapsila više učesnika protestne skupštine.
TALIJANI NA MALTI OŠTRO PROTESTIRAJU, JER SE UKIDA TALIJANSKI JEZIK U ŠKOLAMA
Trst, marta 1932. — »II Piccolo« javlja da su 5. o. mj. vodje talijanskih nacionalista na Malti, koja je pod Engleskom, došli su guverneru protestirati protiv najavljenog ukidanja talijan. jezika u školama, sudovima itd. Vodje nacionalista (fašista) najavili su guverneru, da će malteški Talijani braniti svoj jezik svim svojim snagama, uz bilo kakve, pa makar i životne žrtve. Talijani će i umrijeti za svoj jezik i talijanstvo i ne će odobriti mjere, koje najavljuje britansko ministarstvo kolonija. Guverner ”ih je saslušao i obećao, da će o tome obavje-stiti vladu u Londonu.
PRIJAVA STRANE RADNE SNAGE I MI EMIGRANTI.
Kako su poslodavci (poduzeća) dužni prema najnovijim odredbama vlasti, da smjesta prijave redarstvenom ravnateljstvu ne samo kolektivni broj inostranih činovnika, namještenika, i radnika, nego pojedinačno njihova imena i druge podatke u smislu naročite prijavnice, to je Društvo »Istra« u Zagrebu (Socijalni Otsjek), kao organizacija, koja je pozvana da čuva interese kako njenih članova iako i ostalih izbjeglica — emigranata iz Julijske Krajine, uzela u pretres ovo pitanje prijave strane radne snage. Posto je na nadležnom mjestu društvo »Istra« zatražilo i dobilo potrebno obavještenje, upozoruje na slijedeće:
Poslodavci imađu da prijave takodjer naše emigrante, u koliko nisu još državljani Kraljevine Jugoslavije odnosno u koliko nisu još optirali za državljanstvo. Ova prijava nema nikakove veze sa uredovnom dozvolom uposlenja, za koju se činovnici, namještenici i radnici imadu sami pobrinuti na osnovu uvjerenja, što ih izdaju društvo »Istra« ili »Jugoslavenska Matica«, u koliko ne raspolažu drugim prikladnim ispra-vama o njihovoj nacionalnoj i moralnoj ispravnosti.
Dosada se izlazilo, a izaći će i u buduće u susret našem življu, koji uslijed političkih i ekonomskih prilika ostavlja svoju rodnu grudu pa nadje skloništa kod braće u Jugoslaviji. Emigranti će biti i nadalje tretirani kao domaći elemenat. Njih javnost ne će smatrati strancima.
U današnjim teškim prilikama zabrinulo je to pitanje mnoge naše zemljake, naročito one u privatnim poduzećima, no poslodavci koji pokazuju svakom prilikom dovoljno razumjevanja za naše bolno pitanje, upozoravaju se, da se Jugoslaveni iz Istre, Trsta, Gorice, Rijeke i Zadra nemaju smatrati inostrancima u strogom smislu riječi. Za sve potrebne informacije neka se interesenti izvole obratiti na društvo »Istra«, Gajeva 28, tei. 84—66. »Istra« tim povodom saziv-Ije_ članski sastanak, dne 13 o. mj. u 2.30 poslije podne u prostorijama »Kola« trg Kralja Aleksandra, radi obavještenja emigranata i drugima.
ITALIJANSKO-ČEŠKOSLOVAČKA CARINSKA VOJNA
Fašističko finančno ministarstvo je odredilo obmejnim carinarnicam, da od 7. t. m. dalje zabranijo uvoz vsega blaga češkoslovaškega izvora. Prepovedan je predvsem uvoz tekstilnega blaga, ki je določeno za podrobno razprodajo, dalje navadnega mila, svežih in zmrznjenih rib, ječmena, obutve in porcelana.
Ukrep italijanskega finančnega ministra pomeni po komentarjih rimskih listov italijansko represalijo na omejitev uvoza v Češkoslovaško, ki je postala potrebna zaradi deviznih ukrepov. Italijanski izvoz za Češkoslovaško je bil na ta način zelo prizadet. Vse pa kaže, da carinska vojna, ki je nenadoma nastala med Italijo in Češkoslovaško, ne bo trajala dolgo. Pričakovati je namreč, da se bodo zastupnik! obeh prizadetih držav že v kratkem pričeli pogajati, da se reši stvar v obojestransko zadovoljstvo. Italijanski listi aludirajo pri tem tudi na italijanski odgovor na francoski memorandum o podunavski gospodarski antanti, za katero se je Italija v načelu zelo zavzela, ker je sila zainteresirana na gospodarskem in finančnem razvoju Srednje Evrope.
TRAGIČNA SMRT JEDNOG ISTRANINA U BAKRU
Dne 6. o. mj„ u nedjelju, u 4 sata popodne objesio se je u Bakru naš zemljak Franjo Roščić, star 68 godina, rodom iz Lovrane. Pokojni je Poščić imao u Bakru gostionu »Zagreb«. Nešto prije četiri sata rekao je svojoj ženi Marici i kćerci Margareti da i^e spavati. Niko nije slutio o njegovoj namjeri. U večer, oko 11 sati, našli su ga obješenog uz stepenice u drugom spratu kuće. Komisija nije pronašla nikakvo pismo i nezna se, što je Poščića natje-i ralo, da si na ovaj način uzme život.
Pokojnik je bio dobar narodnjak i svjestan Istranin, bio je preplaćen i na »Istru«. Kad se je u svoje vrijeme mislilo na osnivanje emigrantskog društva u Bakru, sastanci su se vršili u njegovoj kući i sam se je živo za stvar interesovao.
Neka počiva u miru, a njegovima iskreno naše saučešće.
PROMAKNUĆE
Gosp. Boris S1 a v i k, sin blagopokojnog dra Edvarda Slavik, oficir naše ratne ^mornarice, bio je ovih dana promaknut u čin poručnika bojnog broda I. klase. — Srdačno čestitamo.
NAŠI BRATJE NA KOROŠKEM
V koroškem deželnem zboru je bil te dni sprejet zakon o kmetijski zbornici. S tem se je uresničila dolgoletna zahteva programa slovenske stranke. Slovenska stranka z zadovoljstvom pozdravlja dejstvo, da izgine deželni kulturni svet. v katerem je edino Landbund imel svojo odločilno besedo. V zakonu o kmetijski zbornici se določa tudi razpravni jezik, in sicer nemški. Proti temu sta vložila slovenska poslanca dva izprerninjevalna predloga, in sicer da se naj določba jezika izpusti. Pri tem je poslanec Starc poudarjal, da nasprotuje določitvi nemškega razpravnega jezika, ker je to proti zvezni in deželni ustavi, po kateri so vsi državljani brez razlike jezika pred zakonom enaki in uživajo iste državljanske in politične pravice. Če se določi izključno nemški jezik, so Slovenci v svojih pravicah prikrajšani. Večina zbornice je oba predloga odklonila, zaradi česar slovenska stranka pri končnem glasovanju ni ^glasovala za zakon. Kakor javlja »Koroški Slovenec«, še o tej zadevi ni izrečena zadnja beseda.
PROSLAVA OSLOBODJENJA ZAMETA.
Zamet, 29. februara 1932. Osma godišnjica oslobodjenja Zameta proslavljena je i ove godine vrlo svečano. Kako se Zamet nalazi na samoj granici Rijeke i oslo-bodjen na temelju rimskog sporazuma od 1924. god. i borbom Zamećana koji su se oprli da im se podeli mesto po polovici, Sokolsko društvo uzelo je u dužnost da svake godine proslavi dan oslobodjenja i istakne na samoj granici nacionalnu svest. Zamet je dao dokaza svoje nacionalne svesti prilikom samog razgraničenja kad se je narod digao čak i protiv komisije i htio je kamenovati, našto je naš general g. Milič kazao: »Nije to meni ništa... I da me kamenuju bila bi mi samo čast... Onaj kamen uzeo bi i ponio kao dragu uspomenu ... Takav narod može da kamenuje.«
Na proslavi sudelovala su i okolna dru-x štva: Sokolsko društvo Mariniči i Jugoslo-venska čitaonica Srdoči. Program akademije bio lepo izveden, dobro poseden, što najbolje dokazuje aktivnost ovog graničnog društva.	, M. M—ić.
NOVI ITALIJANSKI GEN. KONZUL V LJUBLJANI.
Italijanska vlada je imenovala za svojega generalnega konzula v Ljubljani g, Umberta Natali-ja namesto g. Andreja Re-naldija, dosedanjega generalnoga konzula v Ljubljani.
JEDNA PROSLAVA NA KRKU.
Na Krku je proslavljena prva 10-go-dišnjica osnutka organizacije Jadranske Straže na vrlo lijep i svečan način. Mjesni odbor J. S. u Krku je dao sebi mnogo truda da tu svečanost što bolje organizuje i izvede. Prije podne održana je u Sokola-ni ponajprije svečana sjednica, na kojoj su govorili pretsjednik Mjesnog odbora prof. Josip Kaponi o historiji i značenju organizacije Jadranske Straže i njenoj ulozi u životu naše države i odbrani pomorske Jugoslavije, a zatim je prof. Stjepan Gruber održao vrlo uspjelo predavanje o odnosima Italije i Jugoslavije na Jadranu. U svom vrlo lijepom i odličnom predavanju iznio je jasnu situaciju borbe na Jadranu i težnje naših susjeda istaknuvši potom našu zadaću u svrhu njegove odbrane. Uveče toga dana održana je u vrlo ukusno dekoriranoj dvorani Sokola svečana akademija, na kojoj se prikazivala tragedija Istre »Naši pod Učkom«, od Jelušića. Komad je odlično uspio,» pa je na diku i čast svima marnim izvadjačima i njihovom režiseru. Za vrijeme prikazivanja mnogo je oko zasuzib, mnogo srce zaplakalo. Poslije pjevanja »More« jadransko-istarske himne »Predobri Bože», koje je otpjevao veliki mješoviti zbor od 100 pjevača pod ravnanjem prof. Grubera, i deklamacija, ta je rijetka akademija završena. Naroda je bilo toliko da su se mnogi morali vratiti ne dobivši mjesta.
PREDAVANJE V CELJU.
V četrtek dne 25. februara se je popodne ob pol 5 zbralo nad 100 dijakov in dijakinj v celjskem Narodnem domu k predavanju o »Odnosu Jugosla\enov in Jugoslavije do naših narodnih manjšin.«
Bilo je to privič, ko so se podolgen času zopet zbrale vse celjske srednje šole in sklenilo se je, da bo odslej vsakih 14 dni eno predavanje za dijake celjske gimnazije, meščanske, trgovske in rudarske šole.
So se le vender enkrat celjski študentje zbrali in začeli skupno delovati.
Predavanje so organizirali celjski dijaki — Primorci, ki zadnje čase kažejo precej zanimanja za organizacijo.	—ir,
MILIJONI V ILIRSKI BISTRICI.
Italijanski konzul v Chicagu je obvestil Slovenko Frančiško Tavčarjevo, ki živi ločeno od svojega moža, da ji je njen stric Anton Klemenčič, tovarnar v Ilirski Bistrici, zapustil več milijonsko premoženje. Baje gre za milijon dolarjev. Klemenčič, ki je bil samec, je nedavno umrl v visoki starosti 88 let. Mož je bil lastnik tovarne makaronov, imel je obširna zemljišča, vrednostne papirje itd. Največje premoženje si^ je pridobil med svetovno vojno. Premoženje je v oporoki zapustil svojim nečakom in nečakinjam in ga razdelil na pet enakih deležev. Srečna dediča tega ogromnega premoženja sta tudi brat in sestra Frančiške Tavčarjeve, ki pa živita v Jugoslaviji. Zanimivo je, da Tavčarjeva ni nikdar videla in poznala dobrega strica.
ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU
A. SLAVEC, ZAGREB ^ |)
Mesnička 1 - Telef. 74-43
VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA
Opisao sam redovne stupnje Balile, Avan-gardisti, Mladi fašisti, Stranka. Ali pored te središnje organizacije, da bi bili sigurni da će obuhvatiti sve načine života, fašisti su obrazovali naročite pomoćne grupacije. Medju njima osobito je važno zabilježiti univerziteske fašističke grupe. G. U. F. nezavisne organe koji okupljuju studente jednog univerziteta.
G. U. F. su obrazovane od dobrovoljaca, upisanih ili ne u redove fašističkih organizacija, (Avangardiste, ili Mlade fašiste ili čak u Stranku za starije studente). To su jedine studentske organizacije. Postoji svega jedan izuzetak, uostalom značajan: jedinstveni katolički talijanski savez. To je jedina dozvoljena disidentska organizacija. Naravno, ona nije antifastička, već samo nije fašistička, a to je već mnogo. Njenih članova ima srazmjerno malo- Na univerzitetu u Firenzi od dvije hiljade i pet stotina članova G. U. F, a svega šesdeset J. K. I. S. I još su neki od ovih upisani i u G. U. F.
G. U. F, za glavne ciljeve Ima:
1.	da se stara o materijalnim pitanjima kao što su besplatno razdavanja siromašnim studentima udžbenika i litografisanih predavanja. Izbor siromašnih studenata vrši G. U. F.. Isto tako G. U. F. sama obavlja proveravanje. To sami studenti nad sobom vrše kontrolu;
2.	da se bavi sportovima. Fašizam hoće 'da razvija sportove.U novoj Italiji mnogo se pažnje poklanja sportu. Sportovi su odlična prilika za sastanke omladine i zgodan izgovor da omladina bude pod fašističkim znakom:
3.	Da priredjuje predavanja i konferencije o općim pitanjima: politici, istoriji, sindikalizmu i kolonijama.
4.	Da obezbjedjuje moralni nadzor nad studentima. Taj nadzor je prilično strog i ne ograničava se samo na suzbijanje nedozvoljenih postupaka, već zadire čak i u privatan život. Ničim se ne -može prikazati do koje mjere je režim strog i čak nesnoš-Ijiv.
5.	Da priredjuje velika putovanja svojih Članova, pojedinačna ili zajednička, ili prijemestudenata iz drugih G. U. F. ili najzad prijeme stranih studenata. Kada sam posljednji put bio u Firenzi bili su došli u posjetu studenti. Takve posjete su veoma česte.
G. U. F. su u sporazumu sa parobrodskim društvima organizovale naročita putovanja u cilju studija na trgovačkim brodovima, zajednička ili pojednačna, koja staju za članove po osamnaest do dvadeset lira dnevno, naravno, pod osrednjim uslovima konfora, ali omladini to toga nije mnogo stalo. Za tu cijenu može da odlazi na divna i daleka putovanja. Koliko sam mogao zapaziti, studente naročito upućuju u Dalmaciju i na Bliski Istok.
mitraljezu. Nedeljom u velikim gradovima često se vidjaju povorke mladih djevojaka u uniformi kako četiri po četiri, vojničkim korakom prolaze ulicama.
Sva ta omladinska udruženja imaju sličnu organizaciju. A gore, u Rimu, vrhovni vodj, Duče. Njemu pomaže naročiti ministar Renato Ricci, mlad, prostosrdačan, iskren i simpatična izgleda čovjek. Ministra asistira jedan centralni odbor.. U svakoj oblasti postoji jedan vodj koga postavlja ministar i moke pomaže odbor takodjer imenovan od ministra. U svakom srezu vodj koga postavlja oblastni vodja. Isto tako u općini. Vodj jedini donosi odluke. Odbor ima samo ulogu konsultativnog savjeta i administrativne kontrole. Odlučivanje pripada jedino vodji; to je načelo jedinstvene komande. Umjesto da bude biran kao u zapadnim demokratijama. vodj je naimenovan od svoga starijeg. Fašistički sistem je piramida, kojoj je na vrhu Duče i sa tog vrha potiče sva moć. Italijani vele da u I
izbornoj demokratiji moć dolazi odozdo, dok u fašističkoj hijerarhiji moć dolazi odozgo.
Cijela ova organizacija je obilno snabdjevena materijalom. Oprema je bogata i usavršena. Fašistička udruženja raspolažu čak i nekom vrstom raskoši koja odbija od siromaštva zemlje- Stranac mora da pomisli da sve to veoma skupo staje i da se upita otkuda novac. Od članova? Balile uplaćuju pet lira godišnje, a to je očigledno nedovoljno. Onda od države? Ne, nije od države. Italijanska država, u veoma teškom finansijskom položaju, ništa ne. daje, čak ni za socijalne omladinske organizacije. Fašistička stranka izgleda da živi:
1.	Od tako zvanih dobrovoljnih priloga, koji se razrezu ju na imućnije stanovništvo. Pravi porez stranke pored državnog poreza i koji mora da predstavlja težak teret-
2.	Od raznih sredstava: s jedne strane, doista, novac je gipkiji no što se vjeruje. Primjer nam je za to posljednji rat. S druge strane, Italijan je od uvijek volio razna dovijanja. On nema smisla za zdrave finan-sije. Italijan ili ne osjeća ili veoma slabo osjeća užas prema dugovima. Upotrebljena sredstya su svake vrste. Tako na primjer, postoji sumnja da fašizam veoma obilno crpe novce iz štedionica; Postoje takodjer zajmovi, neisplaćene obaveze, najzad, svi ti sistemi su koliko skupi toliko i kratko-vječni. Finasijska politika režima je nesumnjivo nesmotrena. Ona može dovesti do mnogo čega u spoljnoj politici. Može dovesti isto tako do umjerenosti kao i do razdraženosti.
Jedno je izvjesno, a to nas naročito zanima ovdje, da bar za sada cijela ova ogromna mašina radi punom parom. Nikada se neće suviše obratiti pažnja na uticaj režima na omladinu. On stvara jednu mistiku, što objašnjava njegovu čudesnu moć nad omladinom. Sav »naučni« duh devetnaestog vijeka trudio^je, kao što je napisao Andre Moroa, da uriTanji duh. Nije uspio, Duh je pobjedio. Omladina napušta bur-žoaski materijalizam. I boljševizam i fašizam samo su ogromni poleti duha. Sva snaga fašizma nalazi se u mistici sa onime što u njoj ima ničeovskog. U musolini-jevskoj doktrini ima nečeg o natčovjeku što laska tim mladićima. Sva italijanska omladina je nesumnjivo pod jakim utica-jem fašizma, i to objašnjava napredak organizacije Balila.	;	_
Iz života Gradišćanskih
Donosimo u cijelosti članak, koji je pod naslovom »Gradišćanski Hrvati pod — Austrijom« napisao Mate Fer-zin u godišnjaku »Letna knjiga« Hrvatskog kulturnog Društva u Gradišću. Pisan je dialektom gradišćanskih Hrvata, a'mi ga donosimo u štokav-štini. Članak glasi:
»Kad su pred deset godina dijelovi zapadnih ugarskih županija na temelju mirovnih ugovora u St. Germainu i Trianonu do-šli pod republiku Austriju, onda su Hrvati, koji su stanovalcu onim krajevima mučno osjetili, da se izmedju njih i izmedju hrvatskih općina u Ugarskoj, s kojima su do onda stajali u najužoj domorodno} i rodbinskoj vezi postavlja granica, koja će otešća-ti skupno djelovanje.
Hrvati, koji su pali pod Austriju našli su se preko noći pred potrebom nove orijentacije. Industrijskim radnicima, koji su već i pred ratom u velikom broju odlazili na zaradu u stare austrijske pokrajine, bilo je to lakše. Poljodjelcima i inteligenciji, koje su do onda i političke i crkvene i gospodarske veze vodile u Ugarskoj, bilo je to teže. A ipak je bilo potrebno te veze naći i prema Austriji. Osobito su to zahtjevale teške gospodarske prilike u vrijeme, kad se je izvršio taj priključak.
Jednu su odredbu svi Hrvati jednodušno pozdravili. Da naime Austriji priključene krajeve, koje medju sobom vežu stare historijske, kulturne i gospodarske veze, nisu raskinuli jedne od drugih i pridružili ih dvima različitim staroaustrijskim zemljama, naime Donjoj Austriji i Štajerskoj, nego da j su iz svih priključenih krajeva stvorili po-Naravno, studenti se obučavaju da bu- sebnu autonomnu zemlju imenom Gradišće đu rezervni oficiri. Oni se svake nedelje | (Burgeniand). Gradišće je dobilo ista prava sastaju radi vojne vježbe. Treba zabilježiti 1 si°bostine kao i druge zemlje združene u zvaničnu devizu G. U. F. karakterističnu ! saveznoj republici. Ima_ dakle vlastito zeza stanje duhova: »Knjiga i puška«. i maljsko zakonodavstvo i upravu.
Medju ovim specijalnim organizacijama da napomenemo i pomorske legione: »Legione del mare« sa naročitim instruktorima i uniformom sličnom uniformi državne mornarice. Pomorski legioni raspolažu čitavom flotom i to počev od malih čamaca do velikih brodova, naročito za to udešenih- Vidio sam u Salernu jedan odlično opremljeni centar tih legiona.
Sve što sam opisao spada u organizaciju muškaraca. Ali fašizam ne bi bio opći režim kao što to hoće da bude, kada bi se ograničio samo na formiranje ljudi. On hoće da pridobije za sebe i žene. Postoji čitava jedna ženska organizacija po ugledu na mušku: Piccole Italiane (male Italijanke) od četrnaest do sedamnaest godina,
Giovani fasciste (mlade fašistkinje) od sedamnaest do dvadeset i jedne godine i Donne fasciste (fašističke žene) poslije dvadeset i jedne godine.
Uniforma je veselija od sumorne muške uniforme: uz crnu suknju dolazi bijela bluza. Na sastancima se bave sportovima i daju se časovi morala i istorije, udešenj na fašistički način. Te mlade djevojke vježbaju se po vojnički, uče pješački egzercir i čak gadjanje iz puške, što je izazvalo proteste
Hrvati sačinjavaju petinu stanovništva u Gradištu. Imaju prema tome i pravo zahtje-vati, da se udovolji njihovim željama i da im one budu ispunjene. Ali malo se pazi na riječ jednog čovjeka, ma kako ona bila opravdana, ako iza nje ne stoji mnogo njih. To je bilo osobito u naskroz demokratskoj Austriji. Zato je bilo potrebno, da se Hrvati udruže i da svoje zahtjeve podupru glasovima množine.. Taj se cilj mogao postići samo na taj način, da jedne novine pro-svijetljuju narod, da mu pokažu puteve kojima može dalje koracati i da ga tim pu-tevima vode.
Tu su zadaću uzele na sebe »Hrvatske Novine«, koje su pred Božić 1922. godine
3«,	_	_	..	___ ______ _________
počeli izdavati nekoji mladji i stariji^rodo-Ijubi pod uredjivanjem Dr. Lovre Karalla. Ove su novine pozdravili iskreno svi hrvatski rodoljubi, a najviše oni, koji su već i prije radili na narodnoj njivi, među prvima pokojni Miloradić. (Mato Meršić-Miloradić smatran je najvećim pjesnikom gradišćanskih Hrvata). Svaki je Hrvat mogao u novinama iznijeti svoje mišljenje. Tako se dogodilo, da su se pretresala razna organizacijska pitanja, nacijonalna, kulturna i gospodarska, a sve su se te želje slijevale
~	^i^uaioiva, a ove su òc ic zejje slijevale u
Vatikana. Ne vjerujem da se vježbaju i nasjednu, da se stvori Hrvatsko kulturno dru-
štvo, koje bi imalo okupiti oko sebe sve narodne snage.
Ali već nakon nekoliko mjeseci blagost ovnog rada i napora, ukaza se pred očima Hrvata jedna strana života, koju do onda Hrvati nisu uzimali u račun, ali baš na kojoj su Hrvati morati pokazati svoju volju i svoju moć. To je bilo potrebno da naši sa-zemljaci Nijemci spoznaju, da su Hrvati čvrsto odlučili stati na obranu i podupiranje svojih interesa u svakom pogledu; da na svakom polju života hoće da se uzimlju u račun njihove potrebe i da je u tom pravcu jednog mišljenja sav ili barem velik dio hrvatskog naroda.
Došli su dakle u jesen 1932. izbori za par-lamenat i za zemaljski sabor. Hrvati do onda nikada nisu mjerili svoju snagu u političkoj borbi kao samostalna nacijonalno opredjeljena grupa. Razumljivo je, da su s velikim interesom gledali hrvatski rodoljubi u _uspjeh »Samostalne hrvatske stranke«, a Nijemci su opet bili znatiželjni da doznaju jakost nacijonalne Hrvatske grupe. Bilo je naime pošlo za rukom socijal-demokratskoj stranci da priveže uza se velik dio i hrvatskih radnika, a konzervativne elemente je pobrala kršćansko socijalna stranka. No »hrvatska stranka« je ipak dobila 2454 glasa. Time je dokazano, da zahtjevi, koje postavljaju u pogledu hrvatskih prava vođe nacijonalnog gibanja, nisu zahtjevi jednog čovjeka ili nekolicine njih već da iza njih stoje tisuće naroda.
Time što smo se pokazali, ishodili smo na kulturnom polju ispunjenje nekih starih želja n. pr. izdavanje školskih knjiga: Početnice, Druge Čitanke, te Jačkara (Pjesmarice), podučavanje hrvatskog jezika za Hrvate na saveznoj srednjoj školi i konačno na učiteljskoj školi.
Gospodarska je nevolja bila teška i samo se °d^samopomoči moglo očekivati neko poboljšanje. U ono je vrijeme osobitu mogućnost zarade pružalo zadružno mljekar-stvo. Zato su »Hrvatske Novine« mnogo pisale i preporučivale udruživanje u mljekarske zadruge i osnivanje mljekara. Doista su'kroz nekoliko godina te mljekarske zadruge po svim hrvatskim selima vrlo dobro i uspješno poslovale na korist poljoprivrednika. U zadnje se vrijeme zapaža sv.?. Yeča zasićenost austrijskog tržišta s mlijekom,_ tako da se zbog nerentabilnosti opet podižu sve brojnije tužbe.
U ono je vrijeme radi poteškoća u pribavljanju poljoprivrednog kredita bilo vrlo zaslužno djelo osnivanje kreditnih i štednih zadruga, U čemu su se Hrvati isticali, te su bili zastupani i u zemaljskom savezu zadruga.
Ali mnogo se je uradilo ne samo na gospodarskom^ već i na kulturnom polju. Rađala su se jedno za drugim pjevačka dru-štva, te su djelovala veoma lijepo, priređujući prigodom blagoslova zastava sastanke s nastupom i natjecanjem pjevačkih društava U zadnje se vrijeme.zapaža mali nazadak u ovom radu i dužnost će biti Hrv. Kulturnog Društva, da ih zgodnim sredstvima opet potakne na novi rad.
Istodobno su počela nicati vjeski orijen-
Taj napredak je džinovski. Evo nekoliko cif ara koje sam zabilježio za vrijeme svog posljednjeg putovanja u cilju ankete. Samo u oblasti Firence ima dvanaest legiona Avangardista i dvadeset i jedan le-gion Balile- Ovi posljednji su obično mnogobrojni, što lijepo pokazuje razvitak režima u omladini. Htio sam da posjetim južne oblasti, gdje je osjećanje općeg interesa manje razvijeno. U oblasti Salerna, čije stanovništvo iznosi otprilike jedan milijon, zabilježio sam 154 općinskih odbora sa slijedećim članstvom: 41000 Avangardista, 8000 Balila, 5000 djevojaka. U samom Salernu ima jedan legion fašističke milicije, tri legiona Avangardista, četiri legiona Balila. Značajna je progresija na dolje, u dubinu. Osjeća se da fašizam sve dublje pušta korjen.
U cijeloj Italiji, od pet milijuna djece od osam do osamnaest godina otprilike mi-li-hm i po do dva milijuna upisani su u Balili i Avangardiste- Posljednja fašistička regrutacija od 21. aprila 1931. sakupila je 90.0000 novih članova- Od 1925. godine, kada su osnovane, do danas, Balile su se uvećale za jedanaest puta. Sada na cijelom poluostrvu postoji više od četiri stotine legiona Balila i Avangardista. Njihovo brojno stanje na dan 1. juna 1930. godine bilo je: 980.000 Balila, 756-000 Avangardista 680.000 djevojaka.
Ali manje je značajan broj članova ođ njihove vrijednosti. Fašizam hoće da obrazuje s jedne strane elitu, koja će da upravlja, s druge strane poslušan i disci-plinovan narod, »narod vjernika« kako mi je rečeno. Italiji je nedostojala elita. Ona se trudi da je stvori. A u pogledu volje i energije fašisti su neosporno najbolji, najaktivniji dio naroda koji oni treba da vode.
Ne treba potejenjivati taj napor. U Italiji je trebalo mnogo šta uraditi i ima još mnogo da se uradi- Postoji faktor »vrijeme« o kome fašizam ne vodi dovoljno računa u svojim oholim planovima. Ali treba manje gledati na ono što je učinjeno, a više na ono .što se sada radi. Fašizam radi za budućnost. A u današnjoj Italiji manje je važno zagledati u sadašnjicu, još prožetu prošlošću, nego u budućnost koju Italija sprema.
Georg Roux
.»•V Iv.
Hrvata
tirana katolička junačka (momačka) i djevojačka društva, koja su se udružila u posebne hrvatske junačke i djevojačke saveze. Četiri puta godišnje sastaju se sva ova društva na zajedničke zborove, na kojima se raspravlja o aktuelnim poslovima. Po svojim selima sva ova društva razvijaju vrlo živo djelovanje priređivanjem kazališnih predstava, sastanaka, sjednica i zabava.
Sve ovo nastojanje i rad nadvisuje briga oko uzdržavanja naših hrvatskih škola u Gradišću. Naše su škole vjerske, te stoje pod velikim uplivom samoga pučanstva, koje izabire školsku vlast, koja se zove »školska stolica«. Ona vrši imenovanje učitelja i vodi brigu za uzdržavanje škole dok državnim odnosno zemaljskim školskim nadzornicima^ pripada nadzor poučavanja. Time je omogućeno uzdržati sam hrvatski karakter _ škola u hrvatskim općinama, a naše daljnje nastojanje ide za tim, da se za nadzor škola, u kojima se uče hrvatska djeca, imenuje posebni hrvatski školski nadzornik. Natječaj za ovo mjesto je već raspisan sa strane ministarstva i pet se učitelja prijavi-še kao kandidati za ovo mjesto, ali do sada imenovanje još nije uslijedilo. Socijalističke i liberalne stranke hoće da oduzmu našim školama vjerski karakter i da ih pretvore u čisto državne. Naravno da bi onda narod izgubio svoju riječ u direktnoj upravi svojih škola. Protiv toga se bore građanski orijentirani Hrvati, pa su se u tom pravcu približili kršćansko-socijalnoj stranci, koja u pogledu škola ima također za cilj održanje njihovog vjerskog karaktera.
Gradišćanski su Hrvati nastojali, da budu zastupani po svojim ljudima u zakonodavstvu i upravi. U zémaljskom saboru imamo sada pet Hrvata: tri kršćanska Socijala, Dr Lovru Karalla koji je izabran za zemaljskog savjetnika, Ivana Konesza, poljoprivrednika i Ivana Probsta, tekstilnog radnika,^ a od socijalnih demokrata, Kolomana Tomšića, učitelja i zemaljskog činovnika i Ivana Sprinčića, sekretara ustrojstva. Razumljivo je, da su oni u mnogočemu vezani stranačkim programima, ali ipak moraju pomagati nastojanja svoje hrv. braće. U par-lamenat je sa strane socijal-demokratske stranke poslan jedan Hrvat rodom Antun Probt, načelnik iz Vrištana. (Hornstein. mjesto sa 2656 stanovnika. Tvornica, vrpca. Mještani zarađuju dnevni hljeb u domaćim i austrijskim tvornicama. Op. ured.)
Godine 1929. je konačno osnovano Hrvatsko Kulturno Društvo, koje ima zadaću da ravna i podupire sva kulturna nastojanja Hrvata. Zaista velika zadaća!
Tako stojimo mi gradišćanski Hrvati probuđeni i pažljivi, da nam se ne okrnji naša narodna cjelina, da budemo u narodnom pogledu živi i radini, u kulturnom napredni, a u gospodarskom čvrsti, da nas ni svjetska kriza niti volja naših narodnih protjvmka ne uzmogne ni srušiti ni uništiti«.
Nasa gradišćanska braća su najbolji dokaz životne snage našeg naroda. Kroz sto-Ijeca izvrgnuti nadmoći tuđinaca, odnarođi-vani na sve moguće načine, ostadoše ipak vjerni materinskom jeziku i ne zaboraviš® svoje stare postojbine.
Suton 3©Ss©Bs!2to is Istri
Stanje Sokolstva u Istri god. 1914. prijel svjetskog rata bilo je slijedeće:
Hrvatska sokolska Župa »Vitezić« obuhvaćala je 10 sokolskih društava, koje se radi geografskih prilika porazdijelilo medju tri oružja- U prvo okružje, liburnijsko, s istočne strane Učke. spadaju društva Volo-sko-Opatija, Lovran, Kastav i Kantrida-Zamet. Drugo, sa zapadne strane Učke, obuhvaća društva Pulu, Pazin i Medulin. Konačno je treće, na otoku Krku, sa društvima Punat (sada Aleksandrovo), Dobrini i Baška. Središte Župe i prvog okružja je .Volosko-Opatija.
Statistika, tiskana u br. 3. g. 1914. »Sokolskog Vijesnika« župe Vitezić iskazuje 1334 člana svih kategorija, većinom muškog članstva.
Presudne 1914., t. j. pred sam svjetski rat, nalazimo sva društva, već prema vlastitim silama, u marljivom sokolskom i na-cijonalnom radu. Već od pobjedonosnih balkanskih ratova sokolstvo prožeto _ idejom nacijonalnog jedinstva i ujedinjenja, marljivo radi u tom pravcu i nastoji, đa tim idejama zadoji široke mase pučanstva.
Austrijska vlast, od godine 1912., gleda prijekim okom na djelovanje Sokolstva. Političke vlasti prave presiju na činovnike i učitelje, da ne sudjeluju u sokolskom radu, predbacujući Sokolstvu protudržavno djelovanje. Medjutim Sokolstvo neda se u svom radu ničim omesti i ide neustrašivo za ciljevima, koje ima u vidu da postigne.
Na dan sarajevskog atentata održavali smo u Voloskom sjednicu tehničkog odbora. Iza sjednice sjedeći na verandi Narodnog Doma, doznali smo za atentat. Brat J„ načelnik Župe, mahnuvši rukom će: »Sto se nas tiče smrt jednog austrijskog nadvojvode? Mi prelazimo preko toga i idemo za našim ciljevima». Nitko u prvim časovima nije mislio, da će atentat za sobom povući takove posljedice.
Ali već par dana iza toga počeli se kupiti crni oblaci na obzorju slavenskog Juga i Evrope. Doseljeni Nijemci u Opatiji i Lovranu sa kojima smo, osim Talijana, u tim dvama mjestima vodili oštru nacijonal-nu borbu, sbaciše sa lica sve maske obzira j pristojnosti i stadoše denuncirati političkoj vlasti sve naše istaknutije ljude i korporacije, tražeći da se najstrože postupa protiv veleizdajnika i zagovaratelja Srba. A takovi smo bili svi.
Prvi su bili na udaru opatijski Srbi, koje ni krive ni dužne okovane otjeraše u tršćanske tamnice. Već nekoliko dana prije toga izložen je bio župski i društveni starješina raznim pogrdama i napadajima opatijskih Nijemaca i raznih crno-žutih elemenata.
Započeše brojna hapšenja, preslušavanja, premetačine i maltretiranja. Na ovom mjestu treba istaknuti pohvalno držanje par političkih nižih činovnika Slovenaca, koji su, gdje su samo mogli, štitili naše ljude, i potajno javljali mnogima o mjerama, koje Se proti njima spremaju. Tako smo dan prije doznali za premetačine, koje su se imale obaviti kod sokolskih društava i pojedinaca. Naravski, da smo imali vremena, da uništimo i sklonimo sve, čime bi nas Vlasti mogle pritisnuti.
I tako politička vlast nije došla do ni-kakovih dokumenata i dokaza, čime bi mogla pojedincima i društvima objesiti na ledja one svoje teške paragrafe kaznenog zakona. Da je naše djelovanje bilo protiau-strijsko, da smo bili iskreni pristaše nacijonalnog jedinstva i ujedinjenja, to su vlasti dobro znale, ali trebalo je ipak nekakovih stvarnih dokaza za postupak. Bila je još jedna činjenica, koja je išla u prilog Sokol--stvu. Ml sokoli smo radili, ali znali smo kako radimo, nismo naš rad obješali na veliko zvono. Za vrijeme tih dogadjaja, a i kasnije, naprotiv vidjeli smo, da su mnogi nastradali, koji nisu imali baš velikih zasluga na nacijonalnom polju a nastradali su, jer su mnogo, nesmotreno i pred svakim govorili. — Ali dogodilo se je ono, što se i drugamo dogadjalo: Onima, koji nisu bili pozatvarani, već se drugačije osvetili. Pozvalo ih se većinom u vojsku, i na grbaču im objesili onaj dobro poznati žig p. v. (politiseli verđachtig). I tako za vrijeme rata razrušiše sokolska-gnijezda i razjuriše sokole na sve četiri strane vje tra, da svaki spasava glavu kako najbolje zna.
Za vrijeme rata nastojali smo barem, da uzdržimo kontakt medju pojedincima. Nekoliko ih je i pomrlo: kao starješina Sokola u Puli, brat Stihović i načelnik Sokola u Pazinu brat Filipič.
I kada se na jesen god. 1918. bilo na Čistu kakova sudbina čeka Austro-Ugarsku nas nekolicina iz upravnog odbora, koji se u to doba našli na okupu u Voloskom, za-kazasmo prvu odborsku sjednicu u Narodnom Domu, da odlučimo, što nam je raditi u velikim danima, kojima smo išli u susret. To je bila prva sjednica na svršetku svjetskog rata, ali na žalost i posljednja Na sjednici prisustvovali su braća: starješina dr. Ivan Poščić, vodja Ivan Potočnik, Bogdan Viskanić, prof. Janowsky, i pisac ovih redaka.
Malo dana kasnije uslijedilo je konsti-fuiranje mjesnog Narodnog Vijeća u Volo-sko-Opatiji. Naš župski i društveni starešina izabran je predsjednikom Narodnog Vijeća, a organizacija Narodne straže povjerena Sokolima. Srž narodne straže sačinjavali su sokoli, a odmah nakon osnutka u njene redove pohrli oduševljenjem sva naša mladež. Narodna straža sastavljena je bila iz šest četa, koje su bile porazmje-Štene u Volosko-Opatiji, Matuljima, Rukav-
cu, KastVu i Kantridi-Zametu, a imala ie da se brine za održavanje reda od Lovrana do »Malte« na Rijeci, a eventualno i dalje. Oružje i ostalu potpunu opskrbu dobili smo iz onih silnih skladišta na Rijeci, kojom se opskrbljivala austrijska armada u Albaniji i koja su nažalost kasnije pala u ruke Talijana. Organizacija Narodne straže provedena je kroz nekoliko dana, te je sve počelo lijepo da funkcionira. Okupacijom Istre sa strane Talijana nestalo je narodnih straža. Talijani dodjoše u Istru mirni i pomirljivi u ime Antante...
0 kakovom kasnijem djelovanju sokolstva nije bilo ni govora. Svi istaknutiji sokoli, koji se nisu već nalazili izvan Istre, bili su pod raznim izlikama pozatvarani od Talijana, ili konfinirani u Sardiniji i u Gar-đolu blizu Tridenta. Sokolska imovina bila je u najvećem dijelu uništena i raznesena.
Pojeđinica je jedva uspjelo, da spase neke mile uspomene iz sokolovanja u Istri. Tako se kod mene sada nalazi nešto župskih tiskanica i korospodence, te desetak primjeraka 1. broja, a po nekoliko desetaka 2. i 3. broja »Župskog Vijesnika«, koji je god. 1914. počeo izlaziti, a uslijed rata prestao. Nekoliko od ovih primjeraka mo-
gao bi još odstupiti sokolskim knjižnicama, ev pojedincima. Zapisnik Tehničkog odbora i zapisnik sokolskog društva u Volosko-Opatiji, tiskanice, izvjestan broj »Župskog Vjesnika«, predao sam pred nekoliko godina u pohranu zagrebačkoj župi »Petra Svačića« uz uvjet da ih povrati vlasnicima, kada Sokolstvo u Istri ponovno uskrsne.
Od sokolskih istaknutijih radnika veći dio nalazi se u našoj državi. Evo sadanjeg boravišta nekoje braće za koju sam mogao doznati:
Iz sokolskih društava u Volosko-Opatija: vodja Ivan Potočnjak i prednjak Bogdan Viskanić nalaze se u Zagrebu, Franjo Koder u Ljubljani; Medanić i Trtanj u Volosko-Opatiji, Lukež u Kastvu.
Lovran: načelnik brat Janko jazbec u Crikvenici,
Pula: braća bivši starešina Lacko Križ u Zagrebu, Mirko Gradečak i Švenderov!ć u Zagrebu; Petar Sekić i Ciciliani u Splitu.
Kantrida-Zamet: vodja Franjo Svjetličić, Ante Rubeša i sada su Kastvu.
Bolne a ujedno slatke su to uspomene-
A ja i mnogi drugi čvrsto smò bili a ••'jeleni, da ćemo ostaviti kosti u orlom pitomom i sunčanom kraju!
S. V-k.
Narodne manjine a Evropi
Riješenje pitanja manjina bit će posljednji razvitak stabiliziranja Evrope. Pitanje narodnih manjina ne može se usporediti sa socijalnim ili vjerskim, jer nijedan od posljednjih nije temeljima današnjih država tako blizu kao narodni. Državno zakonodavstvo, koje se odnosi na manjine, znači priznanje čovječanskih prava. Prava manjina nisu nikakav privilegij. Što je u zakonu znači mnogo, ali što se izvede ono je glavno. Škola manjina mora biti sporazum izmedju nje i države. Organizacije narodnih manjina su više, nego li obična društva.
EVROPSKE MANJINE BROJE 40 MILIJUNA.
Skoro nema države u Evropi, u kojoj nema manjina. Alzacija i Lotaringija su pitanja za se, jer se stanovništo ne broji ni u Francuze ni u Njemce, već hoće neku neutralizaciju zemlje, uz franko i germanofile. Ali već susjedna Njemačka nudi ša reniju sliku: Frizi, Danci. Lužički Srbi, Poljaci, Česi i Mazuri.
Neka govori ovo nekoliko brojeva iz pojedinih država: Po službenoj statistici ima u Ukrajini 2,400.000 manjina (Velikorusi nisu ubrojeni), i to 1,550.000 Židova, 363.000 Nijemaca, 24.000 Poljaka, 87.000 Bugara i 20.000 Grka. Pojedine manjine imadu svoje narodne sovjete.
Dobra trećina stanovništva Poljske sastoji se iz narodnih manjina. Ukrajinci, Židovi, Rusi, Nijemci, da nabrojimo samo najglavnije. U čemu je uopće poljski problem? U zadovoljavanju naroda u zajedničkoj poljskoj državi!
Baltičke države mogle bi se u kratko imenovati države manjina. Škole govore: U Estonskoj bilo je 1924./25. 1364 osnovnih škola, a 143 od njih posebne škole manjina. Srednjih škola ima 83, od tih 22 manjinskih. Samouprave su uzdržavale 120 javnih i osnovnih škola narodnih manjina, nadalje 6 srednjih, država 1, privatne osobe
1	saveza 15. Po narodnosti bilo je tamo 91.109 Rusa, 18.319 Nijemaca, 7000 Leta, 7850 Švedjana i 4566 Židova. U osnovnim školama bilo je svega 15.926 djece.narodnih manjina.
Narodne manjine su oznake i ostalih dviju baltičkih država, Litve i Latvije. U posljeđnoj državi je narodnim manjinama dapače povjeren sastav vlade.
Čehoslovačka ima u Istočnoj Šleziji, koja je pripadala republici, oko 100 hiljada Poljaka, koji imadu lijepo rasporedjenu školsku mrežu. Imadu 75 osnovnih škola.
2	gradjanske, 5 privatnih osnovnih, 5 privatnih gradjanskih, jednu realnu gimnaziju, jednu učiteljsku školu, jednu poljodjelsku,
jednu trgovačku i čitav niz domaćinskih škola. Javne pomaže država, i privatne Poljsko školsko društvo. Premda su stranački podijeljeni, ipak rade Poljaci zajedno. U Čehoslovačkoj ima dalje 3,130.000 Nijemaca, od kojih upotrebljava 2,200.000 njemačkih nastavni i službeni jezik, 753.220 dvojezični, a samo 134000 češki jezik. 96 po sto Nijemaca u Čehoslovačkoj može dakle općiti sa vlastima u materinskom jeziku. Gdje manjina nije veća od 20 po sto. mogu tražiti dvojezičnu školu. Konačno živi u republici 700.000 Madžara, koji ta-kodjer uživaju mnogo prava.
Sva Potkarpatska Rusija znači' praktično mješavinu narodnih manjina, koje se tek orijentiraju.
Dapače i Madžari priznaju, da su griješili nad drugim narodima. Tako je grof Appony, koji je poznat po svome predratnom školskom zakonu, koji je manjine prepustio sistematskom uništavanju, priznao, da je bila madžarska politika, u pogledu manjina u posljednjih nekoliko godina puna pogrješaka. Tada je Seaton Watson pred cijelom Evropom protestirao nad zločinima u Madžarskoj i veliki pjesnik Bjornson je isto tako optužio Evropu, da tako šta dopušta Madžarskoj. Medjutim čini se. da se Madžari još nisu opametili.
jer tamo živi 550.000 Nijemaca, koji se samo sa teškoćom bore za kulturni opstanak i 150.000 Slovaka, koji ne posjeduju nijednu školu.
I tako je prepleo vijenac narodnih manjina skoro svu Evropu, Rusiju, Rumuniju sa Nijemcima, Bugarima, Rusima, Ukrajincima, Madžarima, Srbima i Židovima, Grčku Austriju sa jugoslavenskom, Italiju sa jugoslavenskom i njemačkom manjinom.
Zato nije ni čudo. da je pitanje manjina postalo medjunarodno, koje se medju manjinama prvi puta raspravljalo na kongresu manjina u Ženevi 1925. Da Ii je moguće to pitanje svuda jednako riješiti?
Tko bi trebao, da predstavlja narodne manjine u svijetu? Na ženevskom kongresu nije o tome palo riješenje. Neki traže, da manjine zastupaju njihovi parlamentarni predstavnici, drugi predlažu manjinske prvake, treći službene organizacije i tako se razilaze mišljenja. Komu bi trebalo da služe manjine, sebi ili državi, u kojoj žive, ili narodu iz kojega potječu?
Ili za sarađnju, ili za iredentu?
ŠTO SU MANJINE VEĆ POSTIGLE?
Što su manjine do sada već postigle? Evropsko pravno priznanje, pravo do narodnog opstanka i razvitka.
Versailleski mir ima dodatni ugovor o zaštiti narodnih manjina.
Njemačka je preuzela u versailleskom mirovnom ugovoru odredbe za zaštitu manjina. A Poljska ima u čl. 93. istog ugovora obavezu, da zaključi ugovor sa saveznicima u korist narodnim manjina u Poljskoj, koji je zaključen 28. juna* 1919. Njemačka je za Gornju Šleziju zaključila 15. maja 1922. konvenciju, koja se odnosi na zaključak konferencije ambasadora od 20. oktobra 1921. Njemačka vlada dala je svečanu izjavu, da će se načelno brinuti za narodne manjine. Weimarski ustav veli: «Dijelovi države, u kojima žive narodne manjine, ne smiju se smetati putem zakonodavstva ili uprave u svome slobodnom razvitku, a naročito ne u upotrebi materinskog jezika kod poduke, uprave i pravo-sudja.« Pruska vlada je takodjer ponovnim odlukama obećala pravedni postupak. Saska je izdala za Lužičke Srbe odluku, u kojoj je doduše njemački jezik obvezan, ali obećaje, da će biti lužičko-srpskoj djeci pružena mogućnost, da se uzgoji u materinskom jeziku i dobije domaću kulturu. U čisto lužičko-srpskim krajevima osigurana je poduka od barem dva sata u materinskom jeziku.
Pitanje danske manjine je riješeno sa obojestranim ugovorom i odlukom pruskog ministarstva u februaru 1926.
U Rusiji bavio se prvi pitanjem manjina sadanji glavni komunistički tajnik Stalin, keji je rodom Gruzinac. Savez samostalnih sovjetskih republika je doduše ukrajinskog izvora, ali sadržaj mu je dao Stalin. Svaka narodnost u Sovjetskoj Rusiji, keja ima samo malo veće značenje, ima vlastitu narodnu republiku, te je preko šest velikih saveza utjelovljeno u SSSR.
Izmedju Poljske i Čehoslovačke zaključen je 23. aprila 1925. obojestrani ugovor, koji uredjuje pitanje poljskih manjina u Čehoslovačkoj. Na temelju službenih poljskih podataka, je u Poljskog 39 škola, sa češkim nastavnim jezikom. Sve škole polaze 1742 djece, sa pravom javnosti. Uz to Ima nekoliko škola, u kojima je češki fakultativni jezik. Čehoslovačka je pitanje svojih manjina povoljno i sretno riješila.
Poljska traži takodjer riješenje poljsko-njemačkog pitanja manjina. Sredinom aprila 1926. održana je u Varšavi konferenci ja njemačkih i poljskih delegata obih država, koja je položila točan nacrt, kako treba narode zbližiti i postepeno odstraniti uzroke trenja. Spomenimo ioš rumunjsko-
njemačke, poljsko-litavske, rumunjsko-ma-džarske pregovore, svuda je na površini pitanje manjina!
ŠTO I KAKO RADE DRUGI?
Najpopularniji razlog za stupanje Njemačke u Društvo Naroda bila je želja, da Njemačka preko ženevske ustanove utječe na brojne njemačke maniine u drugim državama. U Stuttgartu ima ogroman institut, a u Miinchenu znastvenu akademiju i 26 hiljada organizacija i društava u korist njemačkih manjina. U Njemačkoj dolaze do uvjerenja, da pitanje manjina treba zakonito urediti. U tom pogledu veli Liga mira: »Organizacija manjina neka dobije javnopravni značaj. Manjine neka dobiju kulturnu autonomiju, pravo samoodredjenja i slobodno kretanje u školskom pitanju«.
Za Nijemce u Danskoj, koji uživaju školsku autonomiju i koji se i onako prosto kreću u dodiru sa majkom otadžbinom, dalo je hamburško gradsko vijeće 1926. g. 135 hiljada dinara potpore. Njemački savez u Estonskoj obasiže 116 instituta i društava.
Njemački učitelji i njemačke pogranične organizacije predložile su berlinskoj vladi, da preuzme sve inozemske njemačke privatne škole na državni trošak.
Njemački Schulverein-Siidmark, koji je slomom Austro-Ugarske izgubio svoju glavnu sferu, pokazao je ipak još 1926. god. 38,065.014 šilinga dohodaka. Njegovo polje rada prostire se na slovensku manjinu u Koruškoj i na njemačke škole u našoj državi.
Narodne manjine osnivaju u posljednje vrijeme svoja narodna kazališta, te se u tu svrhu organizirale u majci-otadžbini središnjice.
Kad je u Bukureštu održan kongres Rumunjskog ženskog saveza, pozvale su takodjer predstavnice saskog ženskog saveza, u Sedmogradskoj, švapskog laveža iz Banata, ženskog saveza iz Bukovine i židovskog saveza i Transilvanije. U pozivu se veli: Majke imaju dužnost, razgovarati o sudbini svoje djece, o potrebama svojih obitelji, o zaštiti bolesnika, poslanstvu mira i zato takodjer o riješenju pitanja manjina.
BRIGA ZA NIJEMCE U JUGOSLAVIJI.
U Zagrebu je dne 28. februara osnovana podružnica Švapsko-njemačkog prosvjetnog saveza, kojemu je sjedište u Novom Sadu. Njemačka manjina u Jugoslaviji broji taj savez u svoju najjaču organizaciju, koja se bavi prosvjećivanju svojih članova.
Skupštinu koja je bila sazvana u svrhu da se u Zagrebu osnuje podružnica saveza, otvorio je u prostorijama evangeličkog bjs-kupskog ureda prvinjemačko-evangelički biskup u Jugoslaviji dr. Filip Popp. Pozdravio je okupljene, kojih je bilo preko 80 a prvom dao je riječ izaslaniku Saveza iz Novog Sada g Kecksu, On je u podužem govoru objasnio važnost i značenje Švapsko-njemačkog prosvjetnog saveza, u kojem su začlanjeni samo oni Nijemci, koji su jugoslavenski državljani. Savez vodi brigu oko prosvjećivanja njemačkih narodnih manjina, a djeluje strogo u duhu našjh državnih zakona. Od godine 1929. otvorio je savez oko 60 njemačkih škola, u našoj zemlji, a osnovao je i privatnu učiteljsku školu za njemačke državljane u Velikom Bečkereku.
Poslije govora g. Keckesa slijedilo je upisivanje u zagrebačku podružnicu saveza, pa je već na ovom sastanku upisano 86 članova. Ujedno je izabran odbor, na čelu sa pretsjednikom g. Matheisom.
GINO BATTISTI IZGINIL
Trst, marca 1932. Fašistični listi pišejo; Iz Tridenta je neznatno kam izginil Gino Battisti, sin nekdanjega italijanskega poslanca v avstrijskem državnem zboru Cezarja Battistija, ki so ga Avstrijci v svetovni vojni ujeli kot italijanskega dobrovoljca in ga potem v Tridentu obesili. Mladi Gino Battisti se je sprl s fašističnimi hijerarhi. Pred kratkim so ga fašisti v Tridentu na-
POSVARJENI IN POHVALJENI DUHOVNIKI.
Reka, marca 1932. »Corriere Istriano* piše, da ima na Škofijah pri Kopru italijanizacija dober uspeh. V tem smislu se trudi tudi sedanji župnik na Rišani Gvido Galvani (prej Glavan). Na Škofijah grade novo cerkev, kjer bo seveda vse po laško. Na pergamentu temeljnega kamna je laško besedilo Zapisano je poleg drugega sledeče: »Naj bo to novo svetišče sv. Mateja kraj, kjer bodo peli slavo Gospodu in Mariji ter delavnica značajev, boljših in strumnejših vojakov za domovi-n o, in sinov, vdanih katoliški cerkvi, državljanov, izabranih za nebesa.« — Uradni list puljske-prefekture poroča, da je bil Božo Silvani, župnik v Roču, policijsko posvarjen. Puljska prefektura je tudi posvarila župnika Banka iz Sv. Ivana od Šterne.
IZJAVA ZAHVALNOSTI.
Povodom teškog udarca sudbine, koja nas je zadesila preranom smrću naše nezaboravne kćerkice Nevenke, ovim putem se najtoplije zahvaljujemo svim prijateljima i znancima, koji su nam u tim teškim časovima iskazali bratske usluge i pomoć, kao i svima onima, koji su nam iskazali sućut i zemne ostatke naše drage Neve otpratili do zadnjeg počinka.
Ožalošćeni
Stanko i Branka Ćuk. Novi Sad.
Organizovana aktivnost
1% društva
u Zagrebu
NOVA UPRAVA DRUŠTVA ISTRE« U ZAGREBU.
Na prvoj sjednici poslije glavne skupštine konstituirao se je novi upravni i nadzorni odbor društva »Istre« u Zagrebu ovako:
Upravni odbor: Pretsjednik Dr. Ivo Ražen; I. Potpretsjednik Lazarić Josip, čin. drž želj.; II. Potp'etsjednik Vatovec Andrija, trgovac; Tajnik Dobrila Josip, čin, drž. želj.; II. Tajnik Dobrila Srećko, student; Blagajnik Kjuder Alfons, priv, ^činovnik; Zamj. blagajnika Gortan Ivan, čin. kod stola sedm.; Odbornici: Bolčić Edo, priv. činovnik, Cargo Ljubo, student; Godina Dragutin, stolarski pomoćnik; Kirac Luka. priv. čin.; Prelac Gjuro, krojački obrtnik; Škoflić Slobodan; Tumpić Jakov, strojobravar, Nadzorni odbor: Buić Fran, priv. činovnik; Cukon Nikola, radnik; Dr. Vje-koslav Gortan, Obad Josip, Insp. drž. želj.; Vivoda Jakov čin. Banske Uprave.
REDOVITA GLAVNA SEMESTRALNA SKUPŠTINA ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA.
Istarski Akad. Klub održaje u subotu dne 12. o. mj. svoju redovitu semestralnu glavnu skupštinu u 7 i pol sati na večer u društvenim prostorijama. Dnevni red je slijedeći:
1.	Otvorenje,
2.	Čitanje zapisnika posljednje gl. skupštine,
3.	Izvještaji: a) tajnika, b) blagajnika, c) knjižničara,
4.	Nadopuna pravila,
5.	Primanje članova — starješina,
6.	Izvještaj nadzornog odbora i ap-solutorij upravnom i nadzornom odboru,
7.	Biranje novog odbora,
8.	Eventualije.
Svi prijedlozi za skupštinu, pritužbe i eventualne kandidatske liste moraju biti predane bar ,dva dana prije glavne skupštine odboru (Poslovnik § 25). — Odbor.
DAROVI SOCIJALNOM ODSJEKU
DRUŠTVA »ISTRE« U ZAGREBU.
. Mjesto vjenča na odar blagopokojnog prof. Ivana Mandiča darovali su 150 dinara (svaki 50 dinara) Socijalnom odsjeku »Istre«, u Zagrebu gg. Milovan Mihovil. Rihard Franovič i Mileva Zlatić (svi iz Kragujevca). Socijalni odsjek najtoplije zahvaljuje.
Vijesti iz Jugoslovesuske Matice u Zagrebu
Banovinski odbor Jugoslovenske Matice u Zagrebu održao je plenarnu odborsku sjednicu dne 4 februara o. g-, primio je na znanje izvještaj o radu u mjesecu januaru i donio važne zaključke za dalji rad.
Dne 24 februara 1932 umro je nakon kratke ali teške bolesti član i odbornik Jugo-slovenske Matice veleč. gosp. prof. Ivan Mandič, ravnatelj Đačkog internata u Zagrebu.
Banovinski odbor Jugoslovenske Matice održao je u počast požrtvovnog istarskog otadžbenika dne 25 februara žalobnu sjednicu, dne 27 februara prisustvovao je sprovodu blagog pokojnika, a nad otvorenim se je grobom od njega u ime Jugoslovenske Matice oprostio društveni tajnik.
U mjesecu februara o. g. poslali su Jugo-slovenskoj Matici za njezine visoke i plemenite ciljeve: gosp. Dr. Fran Brnčić, Zagreb, u počast blagopokojnog prof. Ivana JVlandića 300 Din, gosp. prof. Vjekoslav Spinčić, Sušak svoj mjesečni doprinos, 100 Din, gosp. Jurkovič Tomo, vodnik I klase Pomorske vojne akadem. u Dubrovniku 50 Din, gg. Babič Rudolf i M. S. Zagreb po 20 Din, g. Birola Oskar, Zagreb, 15 Din, gg. Vlasić Marija, Zagreb, Oraščić Benjamin i Draščić Dragutin, Zagreb, Edmund Drobnik, Gospić, po 10 Din. Svima se najtoplije zahvaljuje Odbor.
Iz društva „Nanos“ v Mariboru
USTANOVNI OBČNI ZBOR DRUŠTVA »NANOS« V MARIBORU.
Mariboru.
Ustanovni občni zbor društva »Nanos« v Mariboru se je vršil v nedeljo 28. februara v Narodnem domu. Občnega zbora se je vdeležilo nad 400 oseb, tako da je bila dvorana nabito polna.
Ob 10 uri je otvoril predsednik pripravljalnega odbora g. Koruza občni zbor. Po nazdravu vsih navzočih in posebno zastopnikov društev je prečital brzojavne in pismene pozdrave prejete od društva »Istre« v Zagrebu, Orjema iz Trbovelj, »Soče« iz Jesenic, in ostalih.
V spomin umrlega isterskega borca prof. Ivana Mandiča, kako tudi vseh primorskih žrtev je pretsjednik pozval navzovže k 1 minutemu molku, čemur so se vsi odzvali.
G. predsednik je na to v izčrpnem govoru podal program in cilje, ki ih bode zasledovalo novo društvo, kakor tudi dosedanje
delo bivše omladine Narodne Odbrane. Iz poročila sledi, da bode glavna naloga dru-j štva socjalna pomoč brezposlenim članom j zbiranje v svojem krogu vse mladine ki prihaja iz Primorja, da ne zaide na cesto in postane tako balast poštene družbe in dati vsem članom skromno zavetište in zbirališče, skrbeti potom predavanj za njih kulturno izobrazbo, zaposliti jih po raznih društvenih odsekih itd. Idejno bode mladina sledila ciljem, katere je zasledovala na domačih tleh, in za katere je položila že toliko žrtev. Iskalo bode društvo redno sodelovanje z vsem primorskim kakor tudi domačimi društvi. V političnem stališču bude sledilo jugoslavenski program.
Ker je bil oficjelni govornik prof. Dr. Čermelj zadržan, se je prešlo takoj na slučajnosti.
Prvi se je oglasil k besedi zastopnik Narodne Odbrane g. Dr. Irgolič, ki je s svojim nad vse oduševljenim in v srce segajočim govorom navdušil vse navzoče.
Za njim je govoril zastopnik društva »Jadran« g. Lah ki je z lepo domačo besedo utemeljeval potrebo novega društva, ter obljubljal v imenu »Jadrana« vso podporo. Žel je za svoje tople besede burno priznanje.
V imenu Omladinskoga Sveta v Ljubljani je društvo pozzdravil tov. Višnjevce ter želel najlepši uspeh,
G. Ferjančič je pozdravil v imenu Kluba primorskih emigrantov s klikom padlega tovariša Bidovca »živela Jugoslavija«.
Za njim je tovariš Figer pozdravil društvo v imenu »Zarje« Kranj, ter opisal veselje v njihovem društvu, ko se je razile-sla vest, da je oživel tudi Maribor.
V	imenu članov iz Pobrežja je govoril g. Tončič, ki je opisal praktične naloge, katere se mora začeti rešavat v novem društvu.
G. P e r h a v e c, je z ognjevito besedo, orisal stanje na Primorskem, ter predočil naloge, ki čakajo našo domovino, zlasti pa tukajšnjo primorsko emigracijo. Mladina naj v borbi prednjači.
G. Dr. Fornazarič je opisal odmev, ki ga ima v Primorju ustanovitev in delo emigrantskih društev.
Po končanih govorih so navzoči člani pevskega društva »Jadran« zapeli poznano »Buči buči, morje Adrijansko« kar je spremenilo občni zbor v pravo manifestacijo.
Po kratkem odmoru so se vršile volitve Izvoljeni so bili. z toplim pozdravom za predsednika tov. Koruza Albert, podpredsednika Kosmina Božo, tajnika Danilo Sedmak, v ostali odbor:	Štoka Angela.
Kralj Marino, Turk Danilo, Kette Ferdinand, Godnič Alojz, Horvatin Milan, Mislej Rudolf, Škrinjar Tone, Novak Mirko, Kralj Stanko, prof Bevk,Ivan Kralj in Ivo Lasič.
Z splošnim aplauzom je bil sprejet pred-lag da se pošalje udanostna brzojavka Nj. Vel. Kralju, banu Dr. Marušiču in Savezu Emigrantov v Beograd.
Tov. Koruza se je zahvalil za izvolitev ter pozval vse navzoče k sodelovanju v društvu, nakar je zaključil nad vse lepo uspeli ustanovni občni odbor.
Popoldne se je zbrala velika večina članov ter priredila izlet v bližnjo okolico. Proti večeri pa so člani spremljali svoje tovariše ki so se vračali proti Ljubljani, na kolodvor, ter jim priredili prav prisrčno odhodnico.
Nedelja je pomenila lep manifestacijski dan za vse naše Primorce in Istrane, ki živijo v Mariboru in okolici.
»NANOS« V MARIBORU V POČASTITEV SPOMINA ŠKOFA DOBRILE
Da poleg ostalih jugoslovenskih mest proslavi tudi Maribor na skromen način tega probuditelja Istre bo priredil »Nanos« v mali dvorani Narodnega doma predavanje o delovanju in življenju škofa Dobri-le. Predaval bo dobro znani župnik g. Jakob Soklič iz Št. Vida pri Ptuju. — (Poročilo v prihodnji številki).
Proslava škofa Dobrile, se bode vršila v mali dvorani Narodnega doma dne 15 marca. Članska udeležba obvezna. Vstopnina prosta.
AKADEMIJA »NANOSA« V MARIBORU
V	soboto 12. t. m, se bo vršila v mariborskem Narodnem domu velika akademija društva »Nanos«, katere čisti dobiček je namenjen za podporni fond brezposelnih brezdomovincev. Na akademiji bodo sodelovali odlični igralci g. Sancin, g. Rasberger, gdč. Udovičeva in Kraljeva. Akademija bo pod pokroviteljstvom mestnega podžupana g. Golouba, tržaškega rojaka.
»NANOS«, MARIBOR
Vsak ponedeljek od 19 uri se vrši redna odborova seja.
Vsak torek ob 20 uri vaje tamburaškega odseka
Vsako sredo ob 20 uri vaje pevskega odseka
Vsak četrtek sestanek vseh članov in članic z predavanjem
Vsak petek vaje dramatskoga odseka
Vsako soboto vaje tamburaškega odseka
Vsako nedeljo predpolne vaje pevskega odseka.
Ta urnik velia do preklica.
!s damštva „25a?jau v Ejjfailias
PROSLAVE V PRIMORSKEM
DRUŠTVU »ZARJA« V KRANJU.
Dne 7. februarja t. 1. je društvo »Zarja« v Kranju na skupnem sestanku proslavilo 501etnico smrti velikega škofa Dobrila in pa 121 letnico rojstva velikega škofa in preporoditelja Jugoslovenov Josipa Juraja Strossmayerja. V ta namen je imel društveni podpredsednik predavanje o Dobrili in Strossmayerju.__ V kratkih besedah je povedal njin življenjepis in orisal njuno delo, saj _ je tako slično. Baš tako, kot je zaslužen Dobrila za preporod Istre, ravnotake zasluge ima Josip Juraj Strossmayer za preporod Hrvatov in sploh Jugoslovenov. Na sporedu je bila dalje deklamacija tov. štembergerja Budovi k a, ki je Aškerčevo budnico: Mi vstajamo, podal prav izrazito. Je to pesem, ki se nam omladincem danes bolj kot kedaj prilega. Deklamirala je dalje tovarišica Ceda Batističe v a Igo Grudnovo pesem: Slika z Adri-j e. Deklamirala je res izborno in način njenega prednašanja je segel vsem nav-zočnim doboko v srce. Sledila je še deklamacija tov. Skoka, ki nam je lepo prednašal Vojeslava Moleta pesem: Slovo.
Sestanek ki je vsekakor lepo potekel, se je zaključil s poročilom o društvenem delovanju. Tako se je tudi »Zarja« priključila onim, ki so proslavili spomin naših narodnih velikanov.
PUSTNA PRIREDITEV »ZARJE« V KRANJU.
Na pustno nedeljo zvečer je društvo zbralo v društvenih prostorih do sto svojih članov in prijateljev k pustni zabavi, katero je priredilo, da si malo odpomore v finančnem oziru in na ta način podpre društveno blagajno, ki je skoraj izčrpana. V ukusno dekorirani dvorani, ki sta jo dekorirala tov. Marjan in Bo go mir Žerjal obenem z načelnikom športnega in prireditvenega odseka se je razvila prav animirana zabava s plesom, šaljivo pošto in petjem društvenega možkega zbora. Zabava je trajala pozno v noč in bo ostala vsem ki so se je udeležili v najlepšem spominu. Odprle so se nam duše in srca, pa smo si v zaupnem pogovoru lajšali naše trplenje, s tem, ko smo se eden drugemu potožili. Preživeli smo zopet par uric skupnega veselja, takih uric, kot smo jih bili vajeni živeti v domovini, dokler nas ni kruta usoda zanesla po svetu.
NOVOSTI IZ DRUŠTVENEGA ŽIVLJENJA »ZARJE«.
Vse tovariše in tovarišice opozarja odbor na to, da so se sestanki prenesli od nedelj dopoldne na torke zvečer ob 8 uri. Sestanki se torej vrše vsak torek točno ob 8 uri zvečer v društvenih prostorih.
Pevske vaje društvenega mešanega zbora se vrše vedno vsak četrtek in soboto ob osmi uri zvečer. Pevske vaje možkega zbora pa iste dneve ob sedmi. Vabimo vse rojake, pa tudi vse ostale, posebno delavke in delavce, da se zboru pridružijo. Javijo naj se društveni tajnici Mojci Peganov! ali pa pri vajah načelniku pevskega odseka tov. Žižmondu Viktorju.
Na zadnjem sestanku je bil mesto odpotovalega tov. Benčana, ki je bil na zadnjem obč. zboru izvoljen za revizorja, izbran tov. Stanič Rudolf.
DVOJE ZANIMIVIH PREDAVANJ V »ZARJI«.
Društveni odbor si je nadel nalogo, napraviti sestanke kolikor mogoče pestre in privlačne in je sklenil v ta namen naprositi razne predavatelje za predavanja.
Tako je na sestanku dne 23. U. t. 1. predaval akademik Slavoljub Ferjančič, predsednik Kluba jugoslovenskih primorskih akademikov iz Ljubljane, ki je govoril: »O pomenu mladine« Očrtal je razmere, ki vladajo v Primorju in izčrpno podal smernice, po katerih naj bi se mladina ravnala, da pride do svojega cilja. Predavanje je vzbudilo veliko zanimanje.
Na poslednjem sestanku, dne 1. III. t. 1. pa nas je presenetil z res krasno zasnovanim in izvrstno podanim predavanjem Tabor jan tov. Ciril Kosmač iz Ljubljane. Pod naslovom: »Hodil po zemlji sem naši«, nas je vodil iz kraja v kraj po našem Primorju, vsa mesta odel v beletristiko in jih napojil z življenjem, tako, da so v nas zaživeli kot na dlani Kras, Trst, Mira-mar, Devin, Barbana, Gorica, Brda, Idrija, Kostanjevica, Tolmin in vse, vse ono, kar je naše, do poslednje vasice. Bili smo doma, govorili smo z domačimi, sedeči ob kaminih.
škoda samo, da sestanek ni bil obiskan tako, kot bi moral biti.
V bližnji bodočnosti se nam obeta še predavanje tov. Božiča predsednika »Tabora« v Ljubljani:	»o emi-
grantskem ookretu» in preda-
vanje tov. Kosmača:	»Primor-
ske bajke in pravljice«. Vse tovariše in tovarišice že danes opozarjamo na ta dva važna sestanka. Prosimo obenem, da povedo tudi onim, ki na »Istro» niso naročeni. Eno izmed predavanj se bo vršilo 15., drugo pa 29. marca t. 1. ob osmi uri zvečer v društvenih prostorih.
USPEH »ZARJANA« PRI SOKOLSKIH SMUŠKIH TEKMAH.
Več članov »Zarje« je učlanjenih tudi pri tukajšnjem Sokolu. Preteklo nedeljo so se vršile smuške tekme gorenjske sokolske župe in je tov. Stanič Rudolf ob močni konkurenci v teku na 14 km dosegel 4. mesto, čestitamo!
ŠPORTNO DELOVANJE
Društveni športni odsek s svojim turističnim pododsekom je napravil dvoje izletov v bližnjo kranjsko okolico in sicer enega na Brdo, katerega se je udeležilo 21 članov in na Sv. Jošt, katerega se je udeležilo 12 članov. Začela je s treningi tudi bazena. Tovarišice prosimo naj prihajajo točno in vedno.
r
OBČNI ZBOR JUGOSLOVENSKE MATICE V KRANJU
Občni zbor Jugoslovenske Matice v Kranju se bo vršil v torek 15. t. ra. ob pol 20. v restavraciji pri »Peterčku«.
Občni zbnr „Soče“ v Novem Mestu
6. t. m. je imelo društvo »Soča« svoj redni občni zbor. Občni zbor je otvoril predsednik, pozdravil vse navzoče ter izrazil obžalovanje, da se nahaja tajnik v bolnici, ter da bo tako moralo odpasti podrobnejše tajniško poročilo. Blagajnik poroča, da je društvo izdalo v poslovnem letu 1931-32 Din 790.— podpore revnim emigrantom. Po blagajniškem poročilu se je prešlo na volitev novega odbora. Pri slučajnostih je povzel besedo g. Mervič ter je v zbranih in lepih besedah pozival na resno delo ter pozival člane naj se v čim večjem številu naročijo na naše emigrantsko glasilo »Istro*.
Pripominjamo, da ie v Novem mestu nad 200 emigrantov. Od teh je včlanjenih pri našem društvu samo 74. Kje so pa drugi? Želeti bi bilo, da se tudi ostali vpišejo v naše društvo, da v strnjenih vrstah delamo za skupno našo stvar.
Večer emigrantske omladine v Ljubljanu
Zadnji čas je opažati med ljubljansko emigrantsko mladino posebno živo delavnost, ki se kaže zlasti v njenem kulturnem delu. Na čelu tega gibanja je Delavsko in prosvetno društvo »Tabor« v katerem delata z roko v roki delavec in v šolah zrasli izobraženec. Iz tega složnega dela se je razvil med člani izreden čut za socialnost, ki more biti zgled vsem onim društvom, ki so po svoji tradiciji močna in razpolagajo s sredstvi, od katerih bi kdaj pa kdaj marsikaj moglo odleteti v žep brezposelnega človeka. Društvo »Tabor« izpolnjuje to dolžnost vsakega poštenega kulturnega dela v precejšnji meri. Ne le da skrbi za pribegle emigrante iz onstran meja naše države s prenočišči in obleko, temveč se ob vsaki mu dani priliki spominja tistih, ki nimajo ničesar razen goleg življenja.
Tako je to društvo pogostilo na večeru emigrantske mladine, ki se je vršil preteklo soboto v dvorani hotela Tivoli, okrog 120 brezposelnih mladeničev. Res da pogostitev ni bila razkošna (čaj, kruh in razno pecivo), vendar so ti ljudje bili vsaj za nekaj ur postavljeni iz svojih mračnih dni v pesem in godbo, v večerno razgibanost veselih ur. — Večer je otvoril glasbeni mandolini-stični odsek društva s pesmijo »Buči morje Adrijansko«, kateri je sledila recitacija Gregorčičeve pesmi »Na dan«, ki jo je lepo podala gdč. škrapova. Ona kakor mandolinisti so bili deležni od občinstva, med katerim je prevladovala mladina, navdušnega odobravanja. Sledil je pozdrav predsednika Božiča; z jedrnatimi besedami je pozval vse, ki so močni, na delo za zmago naroda, za odrešitev vseh zasužnjenih. Zatem so mandolinisti z »Zvuci iz Virovitice« zasanjali vse v neko mehko otožje, ki je doma na širokih ravninah naših južnih bratov.
G. Milko škrap je v izčrpnem referatu prikazal delo mladine v Primorju, oživel pred pozornimi poslušalci vso veliko Golgoto naroda pod tujim jarmom, ki je križan in pričakuje vstajenja. In
Gostiona MARKO BRANICA
Nova Ves bro; 2
Saslajalište Istrana. — Na glasu jer oruža gostima sve ugodnosti: primorska jela, dalmatinska vina, dva igrališta za »boće« i kuglanu. — Posjeduje lijepu bašću. — Preporuča se
kakor v potrditev, kako polna vere v lepšo bodočnost je slovenska mladina, je g. Ljuba Toros efektno recitiral Župančičevo »Pesem mladine«. Zelo toplo je bilo sprejeto lepo zasnovano poročilo gdč. Slavke Lenar j e ve o primorski ženi doma in v emigraciji; vzorno je prikazala pomembno delo žene tu in tam, ki z majhnimi sredstvi požrtvovalno vzgaja v raznih ženskih krožkih mladino za bodoči veliki čas. Zopet so mandolinisti zaigrali večno lepo, in zlasti za današnji čas visoko pesem: »Slovenec sem«. Dvorano je zajel vihar navdušenja. Večer se je bližal svojemu višku. In bil je na višku ko je predsednik g. Božič izpregovoril svojo besedo. V lepo zasnovanem govoru je prikazal delo emigrantske mladine, zgodovinsko utemeljil boj mladega človeka, boj med današnjim in včerajšnjim svetom, sociološko prikazal kaotičnost naše dobe, se z izredno fineso dotiknil impe-rialistično-kapitalističnih teženj prene-katerih sil, omenil moderne kolonije in boj med kapitalom in komunizmom. Tako je podal posrečen presek skozi gospodarsko in duhovno krizo Evrope in brez vsake retorične teatraličnosti zaključil svoja izvajanja z mislijo, ki je bila vredna večera: da je emigrantsko vprašanje — vprašanje dela in kruha, vprašanje demokracije. Nedvomno! Da so njegove besede bile polne duha zemlje, je pričalo iskreno navdušenje vseh navzočih, ki se ni hotelo poleči.
Kmalo za tem je predsednik pozdravil zastopnike društev, tako gospo Maso Gromovo kot zastopnico »Kluba Primork«, g. dr. Fellacherja kot zastopnika kluba koroških Slovencev, g. načelnika Sancina kot zastopnika udruženja emigrantov, dalje zastopnika podpornega In prosvetnega društva »Nanos« v Mariboru, g. magistra Segota, g. prof. Lava Čermelja, g. prof. Bačiča kot zastupnika »Soče«, g. Fibra kot zastopnika prosvetnega društva Zarje v Kranju in zastopnika Akademskega kluba v Lju-
J Zatem so zastopniki z bolj ali manj kratkimi govori pozdravili zbrano mladino in goste in čestitali društvu za njegovo uspešno delo med emigranti. Zlasti gospa Maša Gromova in g. dr. Fellacher sta s svojimi živimi besedami dala večeru mladine pošten obulus, ki je izravnal vse razlike let med mladimi in starimi. — Nato je Ferdo Delak recitiral Grudnovo »Pesem iredentistov«. Njegova recitacija je bilo izreden umetniški užitek. — Večer so zaključili mandolinisti. Na prireditvi pa je sodeloval tudi ves pevski zbor Tabora, ki ga je vodil g. Venturini.
Isf rasti!
Vaša oorodica ne šraiie bit! bez našega Usta Sveta ie dužnost svih emigranata da čitaju naš list. 7
P8?©*platlte se saa ,,Isti?uu!
NOVA ADRESA »ISTRE«
Upozoravamo naše pretplatnike i sara’đ-nike, da je »Istra«/ promijenila adresu. — Upućujte Vaša pisma na ovu adresu; »ISTRA«. ZAGREB,
Masarykova ul. 28, II. kat.
Ivo Sancin
Naš vrli tržaški rojak Ivo Sancin, ki je že med prvimi moral zapustiti našo milo Istro slavi te dni v Ljubljani, čil in zdrav, svojo 60-letnico. Hvala Bogu 60 let ni še prava starost za tako žilavega moža, kakor je naš Ivo, ali hvaležna javnost je vendar uporabila to življenje točko, da mu iskaže svoje priznanje za mnoge zasluge in vrline, ki ga diči j o.
Nepopravljiv je idealist, ki je sicer prestal mnogo nepričakovanega in neprijetnega, a je kljub vsemu in svojim letom še danes tako mladeniško navdahnjen v mislih, besedah in dejanjih za našo stvar, kako je bil z 20 leti. Saj pripovedujejo še sedaj o prvi dijaški veselici pri Pangosu na Greti, kjer je nastopil Sancin z svojim tamburaškim zborom, in še nastopil kot igralec na odru in to v časih, ko je bilo vsako dijaško udruženje na nemški gimnaziji v Trstu strogo zabranjeno, ko so bili slovenski in hrvatski dijaki pod posebno pažnjo in v ponovnih preiskavah. Tudi kot dijak na višjih kmetijskih šolah se je vselej iskazal Ivo Sancin kot neutruden narodni délavec na kulturnem in političnem polju. Na kmetijskih in narodnih shodih je nastopal kot priljubljen govornik in v »Edinosti« in »Naši Slogi« je bodril naš vzbujajoči se narod z ognjevitimi članki s potpisom I. S. Fojačev, v smislu pesnika: »Kdor ponižuje se sam, je podloga tujčevi peti«.
Njegova podjetnost in vstrajnost povzdignila ga je ponovno do častnih služb in mest, ali on je krenil vedno raje tja, kjer je bil najbolj potreben. Gotovo se ga spominjajo še širom Dalmacije ko je prenavljal z rojaki strokovnjaki vi-norejo ogroženo po trtni uši, niso ga pi-maio pozabili po Buzeščini, Koperščini, Pazinščini in Puljščini kje je v pred in medvojnih letih poleg poljedelskih naukov ucepil mnogo drugega dobrega, tako, da so laške zajedavke ga smatrale za najopasnejega svojega protivnika. Kmetje celjskega okrožja so mu iz hvaležnosti za njegovo »nadzorovanje« pod konec vojne ponudili kandidaturo za
zadnje volitve v skupščino. Kaj je pa je v zadnjih 10 let storil Sancin za kmetovalce dravske banovine nam pričajo razni slavnostni članki v slovenskih listih.
»Slovenski Narod« od 3 marca piše: Ivo Sancin je bil rojen 3. marca 1872. na Greti, predmestju Trsta. Po sloven-skc-talijanski ljudski šoli v Rojanu, slovensko-nemški pripravnici na Proseku, in nemški gimnaziji v Trstu je I. 1894. z odliko absolvirai višje vinarsko in sadjarsko učilišče v Klostemeuburgu in s tem posvetil svoje življenje kmetu, ki mu je zvesto služil, mu še služi in mu bo služil do zadnjega utripa svojega zlatega srca. še dolgo, dolgo naj mu krepko služi in uspešno!
V	Tirole in celo v Južno Italijo, pa tudi na višje gospodarsko učilišče v
Križevac na Hrvatsko in visoko šolo za kmetijstvo na Dunaj ga je gnala želja za izpolnitvijo in tam je I. 1900. tudi napravil učiteljski izpit za vinorejo in sadjarstvo, že prej je pa po prostovoljskem letu postal tudi rezervni oficir. Kot potovalni učitelj in referent za kmetijstvo je najprej služboval pri namestništvu v Zadru, nato pa v Dubrovniku ter v teh šestih letih spoznal vso Dalmacijo in trpljenje dalmatinskega kmeta ter njegov boj proti tujemu pohlepu po naši Adriji. V Zadru je sodeloval pri ustanovitvi poljedelske poslovnice, ki še danes deluje v Splitu.
V	Istri se je pričelo živahnejše delo na političnem in gospodarskem polju in naš borbeni in idealni nacijonalist je pustil bolj dobro službo v paradižu Dubrovnika ter odšel za skromnega potovalnega učitelja in okrajnega kmetijskega referenta v Buzet, središče puste Čičarije. Agilnega in uspešnega narodnega delavca so pa italijanske intrige pregnale k okrajnemu glavarstvu v Pulo, kjer je ostal do mobilizacije.
Preobširno bi bilo poglavje njegovega nemirnega življenja v svetovni vojni za objavo: vedno preteče internacije in grozeča smrt, enkrat poveljnik stotnije, obenem suspendiran kot namest-niški uradnik, prisiljen dopust »zaradi

bolezni«, skrivanje in zopet suspenzija pa življenje pod policijskim nadzorstvom, nato pa zopet oficir na Koroškem in Doberdob tožnega spomina, za njim pa Srbija in bitke na vseh sektorjih v Tirolu, kočno je pa prišel v času najbolj bresrčnih rekvizij v Celje za namestnika nadzornika za prehrano Spodnje štajerske. Kako »vneto« je opravljal svojo službo, se s hvaležnostjo spominjajo vse ondotne kmetije, že 17. oktobra 1918. je pa rovar prevzel vodstvo našega vojaštva in 1. novembra poveljstvo nad vsemi pešadijskimi četami Celja in organiziral prevrat ter poslal celo 500 vojakov generalu Maistru v Maribor na pomoč. S Tirola je nosil tajna poročila dr. žerjavu na Dunaj, po prevratu je pa g. Ivo Sancin šel z deputacijo Istranov v Pariz zastopat interese Istre. V priznanje izrednih zaslug in odločnega delovanja ob prevratu ga je deželna vlada imenovala za čr-novojnega stotnika v naši vojski, kjer je služil vse do 1. 1920., ko je prevzel tajništvo tedanje Kmetijske stranke na štajerskem, ki jo je reorganiziral in dogovorno z demokratsko stranko izvršil uspešne volitve v ustavotvorno skupščino. Zato ni dobil službe in je bil šele po izpremembi političnih prilik imenovan za kmetijskega referenta in inšpektorja pri agrarnem uradu v Mariboru, nato pa za šefa kmetijskega oddelka v Ljubljani, dokler ga ni 1. 1927. minister za kmetijstvo dr. Kulovec brzojavno vpokojil. Za časa njegovega na-čelnikovanja kmetijskemu oddelku so bile ustanovljene srednja kmetijska šola v Mariboru, sirarska šola v Škofji Loki, ribogojni zavod v Bohinjski Bistrici, postavljeni temelji za gospodinjsko šolo v Mali Loki, ustanovljenih ne-broj trijerskih postaj, uredil je pa tudi kmetijsko potovalno službo i t. d.
L. 1924. je bil prvovrstni in izkušeni strokovnjak izvoljen za predsednika Kmetijske družbe, ko je imela 400.000 dolga, a je še prvo leto njegovega predsedstva postala aktivna in je pozneje imela celo lepe dobičke navzlic velikim investicijam, nakupu hiš in skladišč v Mariboru, Celju in Novem Mestu ter otvoritvi družbine prodajalne, ki je razširila ogromno poljedelskih strojev po vsej deželi. O njegovem plodonosnem delovanju pa najlepše pričajo letna poročila KD in pa zaupanje našega kmeta v svojega požrtvovalnega voditelja.
Agilno delovanje g. Sancina pa ni omejeno le na gospodarsko polje; požrtvovalen delavec je tudi v neštetih drugih organizacijah in pokretih. Med drugim je podpredsednik »Soče« in predsednik ASK Primorja. Kar je Klub Primork napravil na humanitarnem polju, to je »Soča» storila na prosvetnem in organizatornem polju. Po vojni je »Soča« v Ljubljani prva začela z rednimi predavanji in dolgo je slovela kod edino ljudsko-prosvetno žarište med nami in če je sedaj v Ljubljani in po vsej dravski banovini glede prostovoljnega javnega prosvetnega dela znatno bolje, gre v veliki meri zasluga temu društvu in njegovim voditeljima med katerimi stoji v prvi vrsti jubilant.
Ivo Sancin je tudi podpredsednik Saveza emigrantskih udruženj. — Poleg tega je bil izvoljen za namestnika senatorja.
Pripo vijest „ Istre ”
Zastava na vjetru
Jože Jeram (Nastavak 10.)
Zorzut se je bavio svojim mislima do jutra, kad se je umirila bura i kad je sinuo dan, a svijetlo je u zrakama prodiralo kroz prozor.
Tada je nastao preokret. Čovjek, koji se je u tami. u tako jasnim obrisima u njemu javljao, nestao je. Zorzut je izgledao kao čovjek, koji je u danjem svijetlu iznenada opazio svoju pravu sliku pred sobom. Otresao je sa sebe prah noćnih misli i uspomena. Stidio se je samog sebe.
Otvorio je prozor. Na nebu je bilo malo oblaka, koji su u bijegu letjeli svodom i neprestano mijenjali svoj oblik. Najedamput se ponovno javi prijašnji čovjek u punoj snazi.
Za kose ga je dovukao iz kuta, kamo se je skrio i govori mu: »Tu stani! Zar se bojiš? Zar se treseš pred onima, koji ne će da se užive u nove prilike? Neka idu u onaj kraj, za kojim čeznu!« Uvjeravao je svoju savjet: »Što mi mogu? Oni su sluge, ja sam gospodar. I gdje je pisano, da bi zapovjedao sluga a gospodar šutio?«
Sjetio se je na momačku pjesmu i crvenilo Ijutine prekrilo mu je lice. Osvrnuo se je u mislima još malo unatrag i vidi je pred sobom kuđravog, crnomanja-stog mladića, kojeg do tada nije vidio.
Na stepenicama je sreo kćerku.
— Da li si ti vidjela mladog gospodskog mladića u selu? Crnomanjast je, jak i kudrav...
— Kovačev student... — razjasni kći.
— Mislej, Mislej? — tražio je u sjećanju njegovo krsno ime, koje je bio već zaboravio.
— Ciril Mislej. Sinoć je došao.
— Sinoć je došao i tebi jè već sve to dobro poznato?
— Da, ___ odgovori kći nekako preplašena oče-
vom strogošću. — Zajedno smo se vozili.
— Možda i na tvojem vozu?
— Da. Možda nije nešto u redu? — začu’djeno
upita kći, dok je pogledom mjerila očev podbuhli, neispavani obraz.
— Dobro, dobro, — reče Zorzut i kimne u znak da može ići. — Dobro! — kimne ponovno, kad je vidio, da ga kći začudjeno i dalje gleda.
Karmen je otišla.
Došao je u vežu, otvorio vrata i prešao preko praga. Želio je da se naužije čistog zraka. Bilo je još rano jutro, a budući je bila nedjelja, u selu je bilo na nogama tek polovicu ljudi. Negdje je pjevala ptica. Nad obzorjem je visjela tamnoružičasta zavjesa od moglice. Po udaljenim obroncima raspoznavao se je kroz bistri zrak svaki grm i svaki kamen. Tek na momente udario bi vjetar u grane stabala i zazibao ih. Nije bio ni izdaleka onako snažan kao u noći i dan prije.
Zorzut je promatrao mali vrtlog prašine, koji se je vijao na cesti. A onda su mu oči odbludile u stranu i zaustavile , se. Prenerazio se je ... Na cesti je opazio zgitžvanu hrpu šarenih krpa, iz kojih je virio odlomljeni kolac.
Nehotice se njegov pogled podigne prama školskom prozoru. Nad njim nije više bilo zastave, koja se je obično u ovakvim danima doticala njegove glave, kad je stajao pred vratima. Prije nije toga opazio. Goli, slomljeni stijeg, skršen, stršio je kroz prozor prvoga sprata.
U tom istom trenutku prošao je cestom čovjek, koji je bio goloruk. Haljetak je nosio obješen preko ramena. Hlače su mu padale preko peta. Njegovo lice je bilo crveno, nelijepo. Jedna strana lica bila mu je deblja od druge. Jedno oko bilo mu je zakrvavljeno crveno i otečeno. Pijan se je vraćao kući. Hod mu je bio nesiguran, umoran. Opirao je svu snagu, da bi hodao ravno, ali nije uspjevao.
— Žvanut — pozove ga učitelj.
Žvanut se je zaustavio. »A?« zine i ispusti glas, sličan glasu gluhonijemih, i gledao je otvorenim ustima.
— Dodji ovamo! Zašto si se tako opio?^
— Pa nisam ja pijan, — mučio se je Žvanut i krivudajući pristuni Zorzutu.
Zorzut je raširio zastavu, gledao je mrlje na m i pitao Žvanuta:
— Vidiš li što je ovo?
— Zastava.	#
— A znaš li ti možda, kako je ona đospje’ ovamo?
— Znaš li, kako je dospjela ovamo na cestu' Visjela je na školi, a sada je, eto, ovdje...
— Pa neko ju je_______počne Žvanut da izgovan
svoju pijanu misao. Uzrignulo mu se je od vina i pc srnuo je, a zatim je sumanuto pogledao učitelja.
— Svjedokom ćeš biti. Prvo, da si vidio zastavu na cesti s odlomljenim stijegom. Drugo, da je nisam ja bacio na cestu. Treće, treće... rekao si, da ju je neko otrgnuo... Ko?
— A?
Učitelj je odnio zastavu u kuću i metnuo je na t>od. U tom momentu došla je Karmen po stepenicama.
— vJdiš li? — pokaže Zorzut na zastavu.
— Zastava? Vjetar ju je slomio...
— Vjetar, — reče Zorzut tvrdo i bijesno, — Vjetar, koji je noćas pjevao pred školom! Vjetar, koji ne može da vidi ništa što je naše... A zar ti ne znaš, što se još može da nam se dogodi jednog dana...
Bio je crven u licu i otišao je stepenicama u sprat. Kćerka je šutke gledala za njim.
Stiipio je pred zrcalo i ogledao se u njemu. Kao da ogleda svoje ogorčenje i ispituje mjeru tog ogorčenja. Iza srditih crta lica naslućivao se je posmjeh, tiho zadovoljstvo, koje je počelo da obuzimlje sva njegova osjetila.
Izišao je na vrata i viknuo?
— Karmen!
Kćerka se je odazvala.
— Idi po kola. Idem u varoš. Odmah!
— Da, oče.
Zatvorila su se vrata. Čuo je trčeće korake na cesti. Zorzut je šetao sobom i od zadovoljstva trljao je ruke.
(Nastavit će se.)
Naša kulturna kronika
SRPSKA KRALJEVSKA AKADEMIJA PO-DIJELUJE NAGRADU ANTI DUKIĆU.
Prošle nedjelje, 6. o. mj. održan je u Beogradu svečani godišnji skup Srpske Kraljevske akademije nauka i umjetnosti u prisustvu Nj. Vel. Kralja, Patrijarhe, članova vlade i mnogih odličnih prestavnika državnih i naučnih institucija. Na tom skupu donesen je izvještaj o radu Akademije u prošloj godini i program za novu godinu, primljeni su novi pravi i dopisni članovi Akademije i proglašene su nagrade za književna djela iz zadužbina, kojima raspolaže Akademija, pa je tako iz zadužbine Ljubomira M. Mihailoviča sa 3.000 dinara nagradjen i naš zemljak, uvaženi književnik g. Ante D u k i ć za svoje djelo »P o-gledi na život i svijet«, koje je izi-šlo već u dva izdanja, u prvom izdanju latinicom u Zagrebu, a u drugom ćirilicom (kod Gece Kona u Beogradu).
Ante Dukić jedna je rijetka pojava u našoj jugoslovenskoj literaturi. Ma da je počeo literarno da radi već u mladosti, zaokupljen kao učitelj teškom borbom za život i vrlo aktivnim sitnim i apsorbuju-ćim nacionalnim radom u Istri i Gorici, on uspjeva tek u svojim poodmaklim godinama, kad se drugi razvikani književnici povlače u zatišje slave, da se afirmira i da dobije onaj lijep književni glas i ime, koje sada nosi. Poslije rata pročulo se je to ime u vezi s romanom »Iz dnevnika jednog magarca«. Tim romanom svratio je Dukić na sebe pozornost, jer je u toj knjizi kritika zapazila pravog pisca neobično svježeg duha, fine ironije i satire.
U tom »dnevniku« Dukić je prikazao život jednog sela, gledan očima magarca, što ga gospodar nemilosrdno bije. Knjiga je to puna jetkih opažanja, izrečenih kratko, pregnatno. Možda i nema knjige, u kojoj je psihologija našeg istarskog sela bolje dana nego u ovom »Dnevniku jednog magarca«.
Poslije tog romana Dukić je objavio malu »Nedužnu priču o nevinom futurizmu«, vrlo duhovitu i spretno izvedenu »poenu«, u kojoj se parodira moderna poezija ne samo u formalnom pogledu, nego i u njezinoj suštini.
Treće njegovo djelo u knjizi su njegovi »Pogledi na život i svijet«, sažete, zbijene i duboke misli, u formi aforizama, u kojima je dana čitiva jedna životna filozofija izdjelana logički, detaljno, precizno i apsolutno originalno. I po duhu to je Duki-ćevo djelo jedna interesantna i odlična novina u jugoslavenskoj literaturi. O toj knjizi maksima, koje je iz Dukića izbacio život pun iskustva, iduh neobično svjež, kritika je mnogo govorila, većinom s priznanjem i divljenjem. — Bogdan Popović, najauktoritativniji jugoslavenski književni kritičar i esteta je svoje mišljenje o knjizi iznio u jednom božićnom (ili uskrsnom) broju »Politike«, u jednom opširnom, duhovitom i znalački pisanom napisu, koji je, (slobodni smo to misliti) možda jedno od najljepših priznanja i satisfakcija, koje je Dukić kao pisac mogao očekivati.
A sad, eto, čitamo u izvještajima o skupu Srpske Akademije ono o nagradi za »Poglede«. Ne potejenjujući (u ova crna vremena!) ni materijalnu stranu te nagrade, ne možemo ipak a da u prvom redu ne naglasimo njezino, moralno značenje, i uvažujući to, moramo da g. Anti Dukiću najiskrenije čestitamo.
ŠULIGOJEV ZBOR KONCERTIRA V BEOGRADU
Mladinski pevski zbor iz Trbovelj-Vođe v Dravski banovini priredi 21. t. m. ob 20. koncert v novi dvorani Kolarčeve zadužbine v Beogradu. Na sporedu so narodne in sodobne umetne pesmi jugoslovenskih skladateljev.
100 rudarske dece broječi zbor dirigira njegov ustanovitelj Avugust Šuligoj, klavirske točke pa bo spremljal Milan P erto t, oba učitelja, primorska rojaka.
Dolžnost vsakega zavednega rojaka v prestolici je, da počasti s posetom tega koncerta požrtvovalno delo rojakov v novi domovini in s tem dokumentira zavednost in skupnost vseh primorskih emigrantov.
Za koncert, ki se bo vršil pod pokroviteljstvom Kraljeviča Petra, so določene prav niske cene. tako, da bo vsakemu omogočeno prisostvovati koncèrtu tega prvega in edinega tovrstnega zbora v državi, ki si je v kratkem času svojega obstoja pridobil že velik umetniški sloves.
RIJAVEC U LJUBLJANSKOJ OPERI.
Glasoviti svjetski operni pjevač Josip Rijavec, naš zemljak, rodom iz Goričke, došao je iz Berlina u Ljubljanu. U četvrtak 10. o. mj. gostovao je u ljubljanskoj operi u ulozi Cavaradossija (Tosca), koja je jedna od njegovih najboljih uloga. Gostovat će u još nekoliko uloga. — Odlični tenorist Rijavec uživa danas veliki glas ne samo u Evropi, nego i u Americi. Lanjske godine je uspjehom gostovao u Buenos Airesu. Član je opere u Berlinu.
PREDAVANJE DRA BOHMA.
Dne 3. marta je priredilo društvo »Pravnik« v Ljubljani na sodišču predavanje. Predaval je naš rojak g. honorarni univerzitetni profesor dr. Ludwik B 6 h m o nacionalnem ekonomu Luju Brentanu.
BRAVNIČAR PRODUCIRA.
Matija Bravničar, uvaženi naš mladi kompozitor, objavio je u posljednjem broju muzičke revije »Zborovi« pjesmu »Osamljena« za sopran i klavir.
FERDO DELAK REŽIRA.
Naš mladi publicista i literarni revo-lucioner Ferdo Delak vratio se je iz inozemstva (Pariza i Beča), gdje se je nalazio na studijama. Došao je u Ljubljanu s novim saznanjima i — s mladom simpatičnom ženom, jednom nadobudnom umjetnicom plesa. Počeo je da radi u ljubljanskom teatru i režira Offenbachovu komičnu operu »Robinzonadu«, koja će se davati ovih dana. Delak nastupa kao režiser prvi put.	^
»BRATJE IN SESTRE« — NOVELE BOGOMIRA MAGAJNE.
Mohorjeva Družba u Ljubljani izdala je jednu novu zbirku novela našeg Bogomira Magajne. Lani je Družba izdala njegovu zbirku »Primorske novele«. Ove godine su mu novele izišle pod naslovom »Bratje in sestre« (broširano 18 Din, u platno vezano 27 Din.) — Literarna vrijednost tih novela je velika i izvan diskusije, Magajna se je u posljednje vrijeme afirmirao kao izradjen pisac. U ovoj zbirci ima i takvih stvari, koje interesuju specijalno nas i koje će svaki od nas s razumijevanjem čitati (»Ananas«, »Pismo«. »Primorska črtica« itd.)
ANTE MODRUŠAN DJEČJI PJESNIK.
U posljednjem broju lista za sokolsku mladež »Naša Radost« objavio je naš saradnik Ante ModrušamPrikodražan jednu uspjelu pjesmicu pod naslovom »Mirno«.
JOŠ O KOSOVELU.
U Nikšiću (Crna Gora) počeo je izlaziti književni list »Razvršje«. U prvem bro:u taj list donosi lijep prikaz -poezije našeg rano umrlog Srečka Kosovela.
jr5 JEDNA GREGORČIČEVA AKADEMIJA.
Ljubljanska gradjanska škola priredila je »Gregorčičevu akademiju« u korist djece besposlenih roditelja. Na programu je bio prigodni govor, nekoliko deklamacija i pjevačkih tačaka Gregorčičevih pjesama.
NOVA KOMPOZICIJA JOSIPA MANDIČA.
Na koncertu Praške Filharmonije u Pragu prošlih se je dana davala glazbena pjesma u šest djelova »Noćni put« od našeg uvaženog kompozitora dra Josipa Mandiča, koji u inozemstvu uživa odličan glas. Kritika u svim praškim listovima govori o ovom novom djelu veoma laskavo i ističe Mandićevu veliku stvaralačku snagu.
NOVI KUMAREVI USPJESI.
Srečko Kumar, poznati zborovodja našeg zaslužnog i divnog učiteljskog pjevačkog zbora u Julijskoj Krajini, živo radi i u Jugoslaviji. On vodi pjevački zbor Jugoslavenskog učiteljskog udruženja (u kojem srž tvore naši zemljaci učitelji emigranti iz bivšeg našeg zbora). Prošlog ponedjeljka taj je zbor nastupio u Ljubljani s vrlo velikim uspjehom. Kritika piše laskavo i o zboru i o Kumaru. Zbor nazivlje Škerjanc u »Jutru« »močnom kulturnom postojankom v naši narodni prosveti«, a Kumara nazivlje »najagilnejšim i najtem-peramentnejšim dirigentom ki si ga moremo misliti«. — »On zna svojo četo navdušiti in privesti do velikih uspehov«.
SILVESTER ŠKERL O FRANZU WERFELU.
Silvestar Škerl, naš mladi književni kritičar i esejista, pred nekoliko je dana u ijubljanskom radiju održao literarno predavanje o /staknutom njemačkom književniku Franzu Werfelu.
UMETNIŠKA PRIREDITEV V ČAST
MAŠE GROMOVE IN IVA SANCINA
»Istra« je že zabeležila, da sta naša popularna narodna delavca ga Maša Gromova in g. Ivo Sancin pred šestdesetom letnicom. Ob tej priliki so se njuni prijatelji odločili, da podprejo njuna plemenita stremljenja z ustanovitvijo »Sklada Maše Gromove in Iva Sancina«, iz katerega se bodo delile nakaznice sa brezplatno prehrano beguncem in se pomagalo opremi zavetišča »Tabora«, ki nudi tem nasrečnikom prvo streho na svobodnih tleh.
Temeljni kamen za sklad naj položi donos svečane akademije, ki bo v soboto zvečer v veliki dvorani ljubljanskega Uniona. Akademija bo nekaj izrednega, saj boco sodelovali naši najboljši umetniki. Prchhnentni rojaki obeh jubilantov so se radevolje odzvali klicu, da povzdignejo nivo proslave in prispevajo s svojim nesebičnim sodelovanjem k namenu prireditve. Tako se bo predvajal program, v katerem bodo nastopili: članici opere gdč Mezetova in ga. Poličeva, pianistka gdč. -Jadviga Poženelova, bariton g. Primožič, tenorista gg. Rijavec in Šimenc, recitator g. Emil Kralj, violinist g. Karel Sancin,
ravn. Glasb. Matice v Celju (spremljala ga bo na klavirju njegova žena ga. Mirca Sancin); klavirsko spremstvo solistov so prevzeli gg. Polič, ravnatelj opere, ter kapelnik Neffat in dr. Švara. Zborovo petje bo reprezentira! pevski zbor »Tabora« pod vodstvom g. Venturinija.
KRITIKA O JOŽI LAVRENČIČU.
O omladinskoj knjizi »Tiho življenje«, koju je napisao naš zemljak poznati književnik Joža Lavrenčič, a izdala nedavno Ljubljanska »Mladinska Matica«, »Slovenec« donaša u podlistku veoma pohvalnu kritiku. Naročito naglašava kritičar, da je Lavrenčič veoma živ u opisivanju krajeva i da su njegove legende u glavnom vezane na naše krajeve u Julijskoj Krajini.
DR. HENRIK TUMA PREDAJE O NAŠIM JULIJSKIM ALPAMA.
U ponedjeljak 7. marta predavao je u Mariboru (Ljudska univerza) poznati pionir slovenskog planinarstva i poznavalac naših planina u Julijskoj Krajini, dr. Henrik Tuma o »onom delu naših zapadnih Alp, ki nam jih je nemilosrdna usoda iztrgala«. Svoje predavanje popratio je biranim projekcijama.
»VEZ«
mjesečni list za žene izašao 2. broj god. VII. sa sadržajem:	Ornamentika
bosanske čarape. Zapisci zaljubljenika. Seljačka žena u Bosni. Misli o uzgoju. Borba, žena u našoj narodnoj poeziji Prijateljice. Pomoćna radnica i Listak. Na prilogu: crteži za ručni rad, opis crteža, slike krojeva, kuhinja, kućanstvo, zdravstvo, materinstvo itd. Godišnja pretplata na list stoji 48 dinara. Pojedini broj 4.50 Din. Naručuje se kod Uprave lista Zagreb, Pavla Radića ul. 26.
Našim organizacijama!
Nedavno je naša uprava razaslala svim saveznim organizacijama jednu okružnicu, kojom se organizacije upozoravaju, da će uskrsni broj našega lista izići u većem opsegu, pa je u tu svrhu potrebno sakupiti što više oglasa, kako bi troškovi štampanja bili što manji. Na tu okružnicu nisu sve organizacije odgovorile. One organizacije, koje to još nisu učinile, molimo da to pitanje pretresu i jave što prije rezultate hitno, jer o tome ovisi opseg našeg uskrsnog broja. Molimo, nadalje, organizacije, da nastave što življe s akcijom oko sakupljanja novih pretplatnika. Ta je akcija u malom zastoju, a tom su zastoju krive same organizacije. Naš list mora da dosegne tiražu od 6.000 primjeraka najmanje još tokom ove godine. Poradimo svi složno na tome i uspjeh ne će uzmanjkati.
Preporučamo organizacijama, da učine sve što mogu, kako bi pretplatnici u njihovom djelokrugu shvatili što ozbiljnije svoju dužnost i plaćali što savjesnije svoje pretplate, jer o tome ovi si opstanak i razvitak našega lista.
Upute za čuvanje od gripe i influence
Hladno doba godine sa promjenljivom temperaturom pogoduje razvijanju i širenju različitih priljepčivih bolesti, kao gripe i influence. Takove se bolesti, kao što su gripa i influenca šire veoma brzo i za kratko vrijeme znaju njima biti zaražene čitave pokrajine, pa čak i čitave države. Za različne druge teške zarazne bolesti, kao što su:
kolera, tifus, kuga, crne kozice I druge
uspjelo je nauci da im pronadje uzročnika i da bolesnika koji oboli na takovim bolestima podvrgne prokušanom liječenju i suzbijanju bolesti. Te užasne bolesti liječe se već danas mnogo lakše i uspješnije.
Kod gripe medjutim nije takav slučaj, jer nauka još nije utvrdila koji je pravi uzročnik gripe.
Za gripu je utvrdjeno da se vrlo brzo i lako širi, da se prenosi s jednog bolesnika na drugog zrakom i što je još teže nije nam poznat uzročnik gripe, a niti još nemamo nekog naročitog lijeka protiv te bolesti.
Poznato je medjutim da se gripa lako i brzo širi i da se javlja sa laganim podmuklim simptomima kao: Sa lakšom prehladom. malo kašlja, lagani bronhitis, neznatna sumornost u glavi, promuklost grla, neznatna bol u kostima i eventualno za koju liniju povišena temperatura navečer.
Svi ti simptomi ne dolaze najedamput,

GRADSKA ŠTEDIONICA
općine siob. i kralji, glav. građa Zagreba
Obavlja najkulantnije sve burzovne kao i ostale bankovne poslove—Iznajmljuje sigurnosne pretince (Safe-Depot)
Za sve obveze, a napose za uloške jamči općina sl.i kr. glav. grada Zagreba
a nekoji mogu uopće da i ne nastupe. Dakle nišia naročitoga. 1 čovjek kojega je već gripa odabrala za svoju žrtvu ne pridaje odmah dužnu pažnju spomenutim lakšim simptomima i vrši svoj dnevni posao, kreće se medju ljudima, i dok se zapravo još nije ni sjetio ni shvatio da ie obolio od gripe, on je već zarazio desetke zdravih osoba. Na ovaj način širi se gripa. Zato je potrebno da svaki onaj, koji na sebi osjeti sumnjive simptome gripe odmah legne u krevet i pozove liječnika, koji će ispitati stanje bolesnika i odrediti njegu. Ovo je potrebno naročito podvući, jer se redovito nažalost dogadja da se gripi, obzirom na njenu podmuklost ne pridaje odmah u početku dužna pažnja i ne nastoji bolest odmah u početku suzbiti. U ovom slučaju je dobra naša narodna poslovica koja kaže da je »bolest lakše spriječiti, nego je kasnije liječiti«.
Simptomi su gripe dakle u početku skoro neosjetljivi, ali su zato posljedice teške, jer ako se u početku zanemari liječenje bolest se vrlo brzo razvija i može poprimiti i najteži karakter.
Naučno je konstatovano da se klice raznih bolest» svlače u ljudsko tijelo kroz organe za disanje, dakle kroz nos, usta i grlo.
Kroz organe za disanje uvlači se i gripa u tijelo.
Za obranu od gripe preporučuju: izbjegavati nagle promjene temperature, izbjegavati vlagu i svaki prenaporan posao, toplo se odijevati, uzimati lakšu hranu, uzdržavati svakidnevni redoviti otvor crijeva, a što je najvažnije često puta kroz dan ispirati nos, usta i grlo sa raskužno blagim sredstvima.
Takovih sredstava ima više. Treba paziti da takova sredstva ne budu previše oštra, jer se na taj način može postići obrnuti efekat, to jest da se osjetljive sluzne kožice grla. nosa i usta upale i na taj način još lakše okuže Sa različnim ba čilima, pa i gripom.
Kao najpodesnije sredstvo za raskuživa. nje grla, nosa i usta pokazalo se do sada u praksi, da je to naš odUčan domaći preparat
»ALGA«
_ Naš savjet Vam dakle glasi: Ulijte jednu žličicu ALGE u čašu čiste vođe i sa tom mješavinom grgljajte grlo, ispirai te nos i usta i grlo više puta na dan. Kad nemate čašu čiste vode pri ruci, namočite maramicu ALGOM i prislonite je na nos i usta i udišite, dobro, jer će pare od ALGE disanjem ući i u najzabitnije otvoriće i bore i razvit svoje blagotvorno djelovanje raskuživanja i otstranjivanja uzročnika iz kojih se razvijaju bolesti, medju kojima i gripa. Osim toga dobro je da uvečer prije nego legnete masirate (trljate) dobro sa ALGOM prsa, ledja, mišice. Masaža sa ALGOM djeluje tako da ojačava tijelo, pravi ga elastičnijim i otpornijim. ALGA se dobiva posvuda uz cijenu od dinara 14 po flaši i uz svaku je fla-šicu priložena tačna uputa.
Mali oglasnik „ISTRA"

GUSTAV ILlC
r.BJtjtM.-»«
VELIKU KUĆU TIK ZHINJSKOG TEGA (ueao) sunčani položaj, sa više trgovačkih lokala, to sta! nova po 2, S—4 sobe sa komforom, poslovne prostorije, krasan veliki podrum ispod cijele kuće, svi stano rt parketirani. uveden plin i elektrika itd. Godišnji dohodak oko Din 300.000. Prodajem za cca 2,850.000 Din. »Argus«, Petrinjska ulica 2 — (410—77).
KUĆU NA ZBINJEVCU dvokatnicu, sa više ni. lokala, stanova i poslovnih prostorija, sve sobe parketirane. plin i elektrika provedeno, površina zemljišta oko 200 četvornih hvati, kolni ulaz i dvorište, prodajem povoljno radi obiteljskih razlogi. »Argus«, Petrinjska ulica 2 — (235—62).
KUĆU JEDNOKATNICU sa I uličnim lokalom, 7 stanova po 2 sobe, 7 stanova po 1 sobu sa nuz-prostorijama i 1 stan od 1 sobe sa štednjakom, elektrika, vodovod, kanalizacija, oko 220 četvor-nih hvati vrta i dvorišta, sve ograđjeno, ul. fron-ta oko 22 metra, godišnji čisti dohodak 100.000 Dm, prodajem za oca 650.000 Din, potrebno u gotovom ili uložnicama Din 400.000. ostalo dug ?a preuzeti. »Argus«, Petrinjska ulica 2 — (235—62).
POSJED TIK ZAGBEBA 12 kat jutara sa gospodskom vilom od 8 soba, sa svim najmodemi-jim komforom, centralnim loženjem, posjed se sastoji iz vinograda cca 4.5 kat. jut, nešto oranice, vrt, voćnjak i šljivika. Uz posjed nalaze se potrebne nuzzgrade štala itd.. kao i podrum betonirani. prodaje se za cca 480.000 Din. — »Argus«, agencija, Petrinjska ulica 2 — (1391)
JEDNOKATNICU NA KANALU sa 10 malih stanova, elektrika, vodovod i kanalizacija, godišnji dohodak Din 66.000, prodajem za cca 475.000 Din. »Argus«, Petrinjska 2 — (1372—168).
ig. lla*@2iftikai*
Trgovina kave i čaja Vlastita elektropržiona i elektromlin za mlevenje Zagreb, Ilica broj 65.
Telefon 7657
EMIGBANTI — V NOVOM MESTU IN OKOLICI!
Ako se hočete zavarovati proti požara (stavbe, premičnine), za življenje (smrt, doživetje), vse kombinacije, razpoka šip, avtocased, jamstveno, nezgodno ali vlom. zglasite se pri Šoncu, potniku Vzajemne — v Novem Mestu.
yiasrdk i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28./II. — Urednik: Ive Mihovilović, Hercegovačka 35. — Za uredništvo odgovara- Dr! Fraii Bmčić advokat, Samostanska 6, — Tisak; (I ©slovenska štampa d. d., Zagreb. Masarykova 28a. — Za tiskaru odgovara: Rudolf Polanović, Zagreb. Ilica broj 131,’