Dr Jakob Zupan. V listu 15. sušca 1812 obžaluje Primic, da na zadnje veliko pisanje njegovo ni še odgovoril Zupan, ter pravi: ,,Ko bi vedili, kako grozovitno težko na odgovor čakam, bi mi vže bili zdavnaj pisali. —¦ Kolko mi dajo, ko Jim nekaj noviga povem? — Slovenska Učivnica (2ef)rf cmjet ?) je — est, existit — v' Nemškim Gradcu — jaz (jez, jest) bom na-njo stopil, morde taki (precej) po Uzmi (Veliki noči), sem že (vre, pravijo Ribničani) dekretiran". — Zdaj vas zarotim vse, quibus meliori ex luto finxit praecordia Tit an; posebej prosim Vas, qui habetis venam vereslavicam, delajte, pomagajte, pošiljajte opominov rojaku, kteri goreče želi ,,zapušeno, sirotno, zaničvano, pozableno Slovenšino v lepih veselih Podravskih ino Pomurskih pokrajnah en malo kviško v živlenje perpraviti . . Bog bo vam platil" . . Proti koncu poprašuje: Quousque jam perventum est in revisione Bibliorum ? Pomagajte, da Paskal da svoje pridige skoraj v tisek; ali dajte Vi ktere! Ste-liKomenskega (Comenius) že pretolmačili? . . »De mi bodo skoro odgovorili, prorsus nullus dubito; ko vem, de so možki Župan . . Naj mi za terdno pišejo, če ne, jih bom o vakancah pretepel". — V pismu 26. julija vesel poterjuje, da je prejel pismo njegovo, omenja nekoliko o Kopitarju, češ, on se še zmirom kavsa z menoj, hvali Jarnika, zahvaljuje se Zupanu za poslane opazke k njegovemu delu ter ga prosi, naj mu piše kaj o glagolu, o Dobrovskovih glagolskih verstah, o slovenski skladnji, o Vodnikovi slovnici i. t. d. ,,$rof. (Smeiner unb ^rof. S3eno (ber baš SBiBelftubium trobirt) gefien ben Oeift ber fatljolifdjen ^eologie ^erauž. — Eh bienl SŽraiiter, berii^mt oon SKterž l)er, tterbet iljt eud) nie ettnuntern auS bm tragen, fiterčivifdfjen ©djlaje! 2E8ie leictjt fonntet tf)t ntdjt in ber SanbeSfpradje aud) eine a^nltdje ©djrift fjerau§ge* ben. Supan! Supan! macte virtute, korajža vela! ,,®erSOtenfct) fann triel, ttenn er nur ernftlidj imH"; ben Srainern fef)It nur ein toenig ju feljr an etnem feften, au§l)arrenben guten SBiHen. — 3n jeber SJiocefe ift fdjon fitr baš toiffenjdjaftKdje gac^ meljr gefc^efjert, at§ in ben neuern ^eiten in ber 2at)6atf)er: Kaj dremlete, al ne veste, kaj s. Pavel pravi: ura je prišla, de se enkrat iz spanja zbudimo! Quai.es reges, tales greges! — ®ie Srainer fotmten e» in jeber §inftd)t mel tueitet Bringen, toentt fie tnoKten." — »Lubi pobratin!" ogovarja ga v listu 15. novembra. —V Gradec sem spet srečno primahal ... V kratkim pridejo moja nova Nemško-slovenska Branja (tako sem 2efebud) imenoval) na svetlobo; kadar bodo gotova, ti bom že en eksemplar poslal, de ga boš presojval (kritiziral); pa te bom lepo prosil, de mi boš po pravici tvojo misel čez moje nemšovanje povedal . . Lubi moj brate! al mi ne moreš na ene tedne tvojiga Kiizmiča poslati? . . pošli ga do Vodnika, on mi ga bo vre poslal . . Al bi ti ne bil tako dober, de bi mojimu bratu iz prijatelstva proti meni včasi kaj pokazal, de se bo pred doma petelinsko al po nemško brati naučil, saj fant ima prav dobro butico ..ZRavnikarjam sera v Lublani govoril; mi je od Biblije ino od drugih pisem nekaj naprej bral, kar mi je silno dopadlo. Le delajte, gospoda, sej še nejste na Kranjskim vsirau na konec prišli ne; veliko več bi se pri vas imelo še zgoditi, ako bi tako oterpli ne bili: bukvarji so mi sploh tožili, de so vaši popi eno malo preveč negudni (komod). Pri Biskupu sem tudi bil, ino sem ga pričo Golmajerja ino Prelesnika z gorkimi besedami prosil, de naj napravi kakor ve ino zna, de se bodo vaši bogoslovci (teologi) bolj na obdelovanje svoje materne besede podajali, h čimur je posebno vedna učivnica (katedra) v teologiji potrebna . . Še enkrat prosim za Kuzmiča" i. t. d. — »Gradec 11. d. svičana 1813. Lubi moj Brate! No, pa dajva spet eno malo pogoričvati, saj že dolgo nejsva nič pokremlala. Kako je kaj ? Kaj začneš, Jaka? — Si že kaj bolj zadovolen v Šmariji? — Vidiš, ti jo prav iz serca po prijatelsko na vse usta povem: Erapirsko pamet moreš včasi bolj poslušati — svet nej bil ino ne bo drugači: man tmtJ3 bie 2Jienft^en nelimen, ttrie fie finb, nid)t, toie fie fetjn follen; ftubiere ®nigge'§ unb 2Retfcner'3 2Bex!e iiber bie 3Kenfd(jenfettntmJ3. Sd) »erft= d)ere ©ic§, Sruber, auč) ity ^abe bie namlidje @d)ule fc^on ntitgemad^t; aber je|t bin td) fdjon um 93tele§ getoi^tget ttorben. Pa mi ne smeš zameriti: vidiš, jaz ti prav po pravici povem, kar mislim, de bi za mir ino pokoj tvojiga serca dobro bilo. Sploh pa bi si jaz prav iz serca voSil, de bi ti ne bil na deželi, je škoda za te; vidiš, se mi zdi, de bi bilo veliko koristneje za-te, za človeštvo ino za vednosti, ako bi ti 6 e t) tn ©eleljrtenfadje kej bil — za kaplane so drugi . . dobri . . — ti jo še enkrat prav na ravnost povem: ti nejsi za kmeta, non habes sensum rusticum; razun ti bi se mogel za kmetavse — ves preroditi. — Sed jam plus quam satis de hisce odiosis! — Jam paullo majora canamus! — Zdaj odgovor na tvoje sladko pismice od 17. decembra ... Ravnikar že ve, de so meni njegove novo skovane besede znane; sem Vodniku pisal, pa nejsem povedal, od koga sem zvedil. V. mu je dal moj list brati. V. mi je tako odgovoril: ,,R. je tkoj obduhal, de ste pervo polo mašnih bukev brali; tedaj je rekel, de per njemu na Vačah pravijo otnem; popisba pa mu sarnimu ne dopade, pa pravi, de ga jc Rezar naganjal, de je hitel, de mu popisvanje ni bilo prav, in de je v naglici namest popis svojo bo perstavil. Per Biblii ne bo nič sam znešel, kar bi drugih enajst ne pervolili". So že tvoje bukvice natisnjene? pošli mi jih skoraj! — . . Tu ti pošlem moje to zadno delo; preberi, presodi ga prav ojstro, kar narveč moreš, z tim mi boš narbolj vstregel, ker goreče želim se pobolšati, kar je narveč mogoče. Vem prav dobro, de je še silno veliko nemšin notri, pa si ne morem kaj, sem na samoti, odločen od terdih Slovencov. Piši mi tvoje opomine (note), pa precej na dolgo. Kaj kaj praviš k mojim novinam (9leuerungen) i. t. d.?a V tem pismu se nahaja, kar je pisal M. Schneider o vojski med Francozi in Rusi slavnemu Jarniku, in Jarnik s tim vred Primicu (gl. Jezičn. str. 3.), pa v dostavku: ,,Timu mladimu Rudežu sem tudi ene bukvice poslal; veš, kaj se mi sanja, de zna morebit sčasama R. SlovenoKranjski Mecenas biti — treba bi ga bilo — kadar Cojza ne bo. Spodbadaj ga spodbadaj ino derva na ogenj prikladaj, kakor veš ino znaš. — Z Bogora!" — Drugi, kteri je Zupana jako čislal in pogostoma mu dopisoval po svoje, v raznih jezicih, največ latinski, bil je Kopitar. Iz premnozih pisem, kterih nekaj od 1. 1809 do 1821 hrani Slovenska Matica, posnamem naj le nektere kratke znake, na pr. 1. 1809: nQuid de spe patrii idiomatis? ^rimi| Ijat e§ iiBernommen, ben Łru6er lexici faciundi causa ju ejjerpiren! SBerben @ie, spes nostra! benn gar mdjt§ t|un pro bono pulcerrimae dialecti linguae pulcerrimae (d. i. ber tjerrlid^fte ©ialeft ber f)errlid)ftett otter lebenb Driginolfprad)!); fammetn <3ie boc^ adagia, proverbia unb — in quo certe tu vel maxime proficies — $|kofelt)ten fiir unfer ©tubium! §at <5te SS o b n t f nid^t auč) angefeuert jum aJJtttDtrten ? — 1810: Velis nolis. ©ie miiffen atn @nbe boct) auci^ ein Slattiifte toerben; benn ©ie ftnb einmaf)t enrolirt 6ei S)obrott)f!i5, unb id) war ber SBer« Ber . . Ergo noli me confundere! . . Ne bodite tako Župansko štiman! . . Snbefjen tnerben ©ie ®o6rott)fft)'§ ^Srdfent, unb tesseram slavophiliae (Slavin) fc^on erf)olten ^afien: id) ^abe mic^ fiir ©ie in oorauž berBiirgt, unb adagia, proverbia, novam bibliorum versionem etc. bei 2)obr. angefagt: ergo fac velis, nam potes unus omnium maxime... Sacrosancte Doctor! Bodo hudi na-me, ki sim jim oblubil, de proxime habebis res bestellatas, ino še zdej tukej leže! . . I kaj pa Oni delajo, dulcissime amicorum? Quid de novis bibliis? Quid de proverbiis? Accepistine Dobrovii munusculum (Slavin)? Sit tibi hoc baptisma slavismi! Meni gre po glavi, de jih bodo za Notariusa postavili: to mi ni prov: icfj ttiitt @ie ntdtjt al§ ©efcfjdftSmamt, fonbern al§ @elef)rten, cujus et post fata aeterna existat memoria, ttriffen. SBte fte^t e§ mit ber Sntjrifdjen @)?radŁ)fanset? . . Vale, dulcissime rerum! — Lop! id) laffe micfj nidjt jtueimaf)l bitten, ut te tikem! scis voluisse me, sed non audebam doctorem provocare ipse indoctorrimus! Oblatam autem ultro humanitatem quare non accipiam! ? Ergo vivat Gospod Jaka: Bog Te sprimi! Tikantem tikato! — Nescis, quantopere de te gaudeam, sed cave ne alii tibi subrideant ob slavismum. Est enim opus tibi dignitate quadam gravi tanquam pastori ovium. L. 1812: 0 te impudenter negligentem! Nihilne mei meministi? Nescio quid de te cogitem. Num te collegarum corrupit exemplum, fruges consumere natorum? . . Si non succenserem, mitterem per te salutem dissimillimo tui Ravnikaro etWallando etGuntio etHladniko: sed vix dignus es . . . Perpende antequam quid dicas; nam soles levis esse in prodendis secretis et pene puerilis, nil reputans quid scintilla possit . . Ergo nec mihi succense, si quid verius dixi, nec in socordia persevera . . Si te offendi, ignosce poenitenti, toer' nij meljr fpaffett! nam scribo tibi, non aliis; magnus autem pater (Zois), credo, omnia nostra potest scire, immo debet . . Vodnikum saluta, est Primitzo decies melior . . Primitz sit Gottsched nosterl — Humbold nunc slavicas linguas adgreditur me duce. 0 quin tu rure marcescis? nonne in urbe posses esse, et circa baronem? ut et ipsum juvares, et ab ipso juvarerisl — Est, ut fuit, ambitiosus in maJam partem, respondi de te. — Ravnikarum aut Ravniharum (— har enim itidem est plane nostrum) saluta meo nomine amantissime, et de bibliis, quae ubique fama laudat, gratulor. — Ravnikar est spes mea! L. 1&13: Totum hoc koplanarstvo tuum mihi jampridem non ita probatur; quid propheta inter Saulos hos? relege initium Sallustii, et vide, an recta moneam, qui te etiam atque etiam flagitem, ut rure relicto in urbem redeas et cum barone sies, apud illum discas et illi snbservias ut ego et Vodnik olim. Nullane in civitate fara pro doctore aut notariatus, qui censum certum praebeat et otii aliquanto plus quam ruri est, et amicos dignos te, et libros? perpende rem, et cum barone delibera et effice! . . Sollicita Rauniharum et tu ipse cooperare, cooperator ut sis vere . . Redeo ad Nr. 1, ut Sallustium relegas et cum Barone (Zois) liberrime et apertissime deliberes. Ego, quamquam omnes isti vestri Athanasii me suspectum baberent, sperarem et confiderem plenam ipsoram fiduciam mereri (non subrepere); cur non et tu, Augustine, nepos cum sies. Sen fjalkn 2Beg toerben fte bir felbft entgegen= fommen, sed (na^oavr^ opus est . . De koplanarstvo videbis, ut te expedias. Sallustii locus est: Omnes homines, qui sese student praestare ceteris animantibus, summa ope niti decet, vitam silentio ne transeant ut pecora . . — L. 1814: Gaudeo quam maxime, et alias dialectos slavicas tam inter vos foveri, et amo Jerinum, cujus pueri Ijinter ben ^tofterfrauen perbene memini, cum adhuc bos letaret, et ego smerkov: erat jam tum fein glavica. Amo et Vodnikum, quod tam bona matica sit, et vos mladas čebelicas dacat ad gore visoke ut ait . . Ravnikar: sunt enim in illo aeque divina velle et nosse! ¦— Quam vellem te esse in urbe, ut cum illo esses et communibus consiliis rem gereretis . . . Vale et sis minus rejen, et magis reden et poreden i. e. diligens, orbentlid). — Tu cave, ne gula te corrumpat et potentiorum liminal — L. 1816: Carantanica dialectus poterit brevi deduci per fontes seculi IX. X. XI. XII. XIII. etc. et gaudeat Valentinus (i. e. Vodnik) et sapiat. Cur nemo vestrum carniolice vertit nDies irae, dies illa", quam omnes dicunt esse rem protestantibus inassequibilem? — L. 1820: Ergo — pace! . . Raunicharo facis injuriam multifariam. — Velles ne . . tua Slavica omnia (2tttflattri[cfj, fet) e§ nun glogot. ober cgritt. gebrudt ober gefdjrieb'en) . . huc mittere . . Mea omnia Dobrovio dedi domum (habitat in altera urbis parte). Omni vespera simul slavizamus Dobrowsky te resalutat et mecum est cupidus videndi Glagol. et Cyrill. tua. — Audio te fuisseBelegradae Constantini Porphjrogennetae! — L. 1821: Ecce.. macerat me tuum silentium, ne imprudens te offenderim! — An quod communicari cupierim tua slavica. Equidem mea omnia Dobrovio communicavi, nec poenitet. Nec te poenituisset! Cum honestis enim viris est negotium, non cum lutheranis Vossiis! Et vel si non vis, dic verbo et sanabitur anima mea, laesa silentio! Ipsa gloria, quam tibi times (fortasse)praeripi posse, nondeerit, situis thesauris potuerit utipatriarcha Dobrovius . . Gaudeo quod summum magistrum etiquettae aliquando derwischerim! heus tu? nonne mihi debes responsa duo aut unum? Qui te excusabis apud dominam etiquettam! Nam de amicitia vidua video te non multum curare . . . Sed tu, quo minus tibi placemus, eo magis nos deberes amare ex mente Xsti, nam si amas qui placent, quid facis melius quam publicani. Vale et corrige te amico Veteri . . — Naslove na pismu narejal mu je časih nemške ali latinske, navadno francoske na pr.: A Moiisieur Mr. 1' abbe Jaques Soupan (Supan, Suppan) Docteur en Theologie et Cooperateur a Ste. Marie (Šmarje) pres Saibad); . . Dr. en Theologie et Professeur a Laibach; in v pismu časih po cirilski na pr.: Župano Doctori K. Legista, Censor, Scriptor in v sklepu: Vale; vale animamque redde veteri amico; vale et fave Veteri vetus hospes amico. i. t. d.« -