RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anr,10 15 1981 Fasc.3 PROPRIETARli IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA UDK 616--073.75 + 615.849 +616--006--07 /--08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. j 1 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE ,EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE Ljubljana ANNO 15 1981 FASC. 3 Collegium redactorum: N. Allegretti, Zagreb -Xh. Bajraktari, Priština -M. Bekerus, Beograd -E. Bi9aku, Prišti,na -F. cengic, Sarajevo -M. Dedic, Novi Sad -J. 0ordevic, Sarajevo ­S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -S. Ledic, Beograd -A. Lovrincevic, Sarajevo ­ B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -L. Milaš, Zagreb -J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Petrovcic, Zagreb -S. Plesnicar, Ljubljana -S. Popo­v,ic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -P. Soklic, Ljubljana -G. Šestakov, Skopje -V. šobic, Beograd -š. Špaventi, Zagreb ­M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor princ·ipalis: L. Tabo.r, Ljubljana Secretarius redacHonis: J. Škrk, Ljubljana Redactores: T. BenuMc, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana UDK 616"073.75 + 615.849+ 616-066-07 /-08 :621.039.8(05)(497.1) Rad'iiol. lugosl. 1 YU ISSN 0485--893X lzdavack!i savet revije Radiologia lugoslavica: M. AnNc, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -D. Bilenjki, Sarajevo -N. Granic, Beograd -N. lvovic, Titograd -N. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Ku­bovic, Zagreb -L. Lincender, Sarajevo -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje ­ P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -R. Stankovic, Priština -V. Stijovic, Titograd -l. Šimonovic, Zagreb ­ J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana Tajnica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: -Onkološki inštitut v Ljubljani -Inštitut za rentgenologijo KC, Ljubljana ­ -Institut za radiologiju KHnicke bolnice u Novam Sadu -Radiološki institut Medicinskog fakulteta PrišNna -Klinika za nuklearno medicino, KC, Ljubljana Pomoc reviji: KRKA, Novo mesto GALENIKA, Beograd CILAG-CHEMIE, Schaffhausen MEDEX, Ljubljana ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš VINCA, Beograd SLOVENIJALES, Ljubljana TUR, Dresden SCHERING A. G., Berlin (Alkaloid) NAFTAGAS, Novi Sad FOTOKEMIKA, Zagreb SIEMENS LEK, Ljubljana JUGOBANKA GAMMA, Budapest HOECHST BYK-MALLINCKRODT BOSNALIJEK, Sarajevo štampanje ovog zbornika financijski je pomogla Samoupravna interesna zajednica ·za naucni rad Vojvodine Univerzalna decimalna klasifikacija: Institut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA casopis za rendgendijagnostiku, radio• terapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, radiobio-logiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije lzlazi cetiri puta godišnje Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din lzdavaci: Uprava Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Izvršni odbor Udruženja za nuklearnu medicinu Jugo,sla,, vije Adresa redakcije: Onkološk!i inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Odgovorni urednik: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana Reviju Radiologia lugoslavica indeksiraju i/ili abstrahiraju: Medico -informationdienste GmBH, Berlin, revija »Physics in Medicine and Biology« i Biomedicina Slovenica Tiskala Tiskarna Slovenija, Ljubljana UDRU2ENJE ZA NUKLEARNU MEDICINU JUGOSLAVIJE SEKCIJA ZA NUKLEARNU MEDICINU DRUŠTVA LEKARA VOJVODINE XVII. JUGOSLOVENSKI SASTANAK ZA NUKLEARNU MEDICINU Novi Sad 23.-26. septembra 1981. PREDSEDNIŠTVO UDRU.ZENJA ZA NUKLEARNU MEDICINU JUGOSLAVIJ. B. Karanfilski, Skopje -predsednik; V. Bogdanova, Skopje -8. Geo-rgievska, Skop­je -B. Kastelic, Ljubljana -D. Kocic, Sarajevo -K. Kos·­ tic, Beograd C. Mar­getic, Osijek -D. Nasti6-Miri6, Beogr,ad -S. Pendic, Beograd -S. Popovic, Za­g,-V. Sedlak, Novi Sad -N. Serafimov, Skopje -N. Simova, Skopje - reb A. Smaji6, Tuzla -Lj. Stefanovi6, Novi Sad -l. Šimonovic, Zagreb -B. Varl, Ljub­ljana -B. Zakotnlik, Maribor -l. Zubovic, Banja Luka PREDSEDNIŠTVO SEKCIJE ZA NUKLEARNU MEDICINU DRUŠTVA LEKARA VOJVODINE Lj. Stefanovi6, Novi Sad -predsednik; S. Cvejic, Zrenjanin -J. Lemberger, Subo­tica -M. Maleševic, Novi Sad -R. Pavlovic, Novi Sad -V. Sedl.ak, Novi Sad ­ Z. Selir, Novi Sad ORGANIZATOR! SASTANKA Sekcija za nuklearnu medic:inu Društva lekaira Vojvodine Sekcija radioloških tehnicara i tehnicara za nuklearnu medicinu Saveza zdravstvenih radnika Vojvodine Medicinski fakultet Novi Sad POCASNI ODBOR SASTANKA Predsednik: Prof. dr sci. 0orde Jakovlje.i6, potpredsednik lzvršnog veca Skupštine SAP Vojvodine clanovi: Akad. prof. dr sci. Bogoljub Stankovic, predsednik Vojvodanske akademi,je nauka i umetnosti Jovan Dej.anovic, predsednik Skupštine grnda Novog Sada Prof. dr ing. Dušan Jakši6, rektor Univerziteta u Novam Sadu Prof. dr sc.i. Aleksandar Svi1 rcevi6, dekan Medicinskog fakulteta Novi Sad Doc. dr Laza,r Popovic, predsednik Predsedništva lekarn Vojvodine Doc. dr soi·. Stevan Novakov, clan Predsednlištva gradske konferencije SSRN Novog Sada ORGANIZACIONI ODBOR SASTANKA sacinjavaju svi clanovi Sekc1i,je za nuklearnu medicinu Društva lekara Vojvodine i Aktiva za nukleamu medic. inu Sekcije radioloških tehn:icar.a •i tehnicara za nuklearnu medicinu Saveza zdrav,stvenih radnika Vojvodine Zbornik radova pripremil,i za štampu: . R. Borata, S. Kaluderski, M. Maleševi6, M. Prvulovi6, V. Sedlak, Z. Selir, Lj. Stefanovic, 0. Elez i R. Simic Lektor za engleski jez'ik: 0. Ma:ndrino RADIOLOGIA IUGOSLAVICA FASC. 3 ANNOi15 1981 SADRŽAJ Klinicka evaluacija nuklearno-medicinskih testova Terminologija nuklearne mediici,ne. 1 lvancevic D., B. Ugarkovic 229 Hepatobiil.ijama scintigrafiija u di-jagnosticii ikterusa novorodencadi. , Ugarkovic B., D. lv,ancevic, A. Votava, F. Raic, G. Gjuric, D. Mardeš-ic 233 Klinicka evaluacija dinamske radioholegrafije u hepatobil!ijarnim bolestima. Dujmovic F., M. B. 2ivanovi6, D. Džambas, S. Kaludersk'i, z. Tomic 237 Kl,i,nicna in laboratorijska evaluacija dolocanja koncentracije žolcnih kislin v serumu pri boleznih hepatobiliarnega si,stema. Fettich J. J., K. Pavli'243 n, S. Štupar, B. Va1rl Mesto Schillingovog testa u dijagnostici sindroma loše apsorpcije. Dordevic N., O. Popovic, B. Dapcevic 249 "C tr-ioleiin izdisajni test. Po,povic o. 253 Kliniick,1ranih antigena i znacaj seirumsk!ih koncentracija tumor-asooi u gastroenterologiji -naša zapažanja. Ubman E., J. Lemberger, B. Marton, M. Varnai 257 Klin, icki aspekt prostaglandina (RIA) u hronicnoj i akutnoj dijareji. Novakovic R., J. Lemberger, M. Ratkovic, O. Popovic, Lj. Glišic, P. Simic, Lj. Petro,nijevic, O. Frim, 261 ,R. Han Scintigrafija kore nadbubrežnih žlezda sa 75Se-selenometilholesrtom. Taijfl D., M. Antic, R. Spaic 263 Scintigratija nadbubr-efoih žlezda -prva ,iskustva. Babic Lj., L. Lepšanovic, S. Kaluderski 269 Znacaj odredi•• van-j-a progesterona u serumu za procenu funkcionalne aktivnosti žutog tela u ranoj trudnoci. Paunovic R., S. Vuckovic, s. Miloševic,. J. Vasi'l1ijeli'i6i277 1 oimunološko odredivanje nivo-a FSH i LH u serumu nakon apli,kacije LH-RH Radi·, u pacijentkinja sa h.ipogonadotropnom sekundarnom amenorejam. B,ila S., M. Krai1ncan-281 i6, V. šulovic, O. Genbacev, F. R. Perez-L6pez lspitiv, anje pituitarne rezerve prolaktina u trudinoci TRH testom. cabr-ijan T., R. Cvijetic, M. Sekso, D. Vrbanec 285 , Estrogeni h-o-rmoni nakon primjene TRH u trudnoci. cv:ijetic R., T. cabni.jan, M. Sekso 289 Fu-nikoi-onalno isp,iltivanje mobilnog bubrega. Margetic o. 293 Vrijednost scintigraHje bubrega u više projekcija. Bunic A. 299 Diferenciranje zastoja u mokracnim putevlma pomocu sekvencijalne scintigrafije i diuretske stimulacije: klinicka evaluacija nalaza. Sedlak V., M. Beric, S. Kaluderski, D. Bone-rt, S. Pavlovic 305 Odredivanje klirensa 99mTc-DTPA kompjuterizovanom gama kamerom. Paunk!ovic N., R. 2iki6 311 LJ'.)K 616-073.75+615.849+616-066-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Rad1i10I. lugosl. YU ISSN 0485-893X 1 Radiorenografski nalazi rkod bolesnika sa karcinomom grlica materice. ,Kamenjicki E., M. Teš·ic, V. Sedla-k 315 Tubami izotopni test. Breznik R., J. Šubic, B. Zakotnik, R. Turk, E. Borko 319 Mogucnost racunarske •ob-rade skena celog tela u scintigrafiji kostne srži. Kaluderski S., R. Borota, F. Dujmovic, D. Pej,in 323 , Kliin.icki znacaj radiotimunološkog odredivanja beta-tromboglobulina i trombocitnog faktora PF-4. Luci,c A., R. Borota 329 Emisiona kompjuterizovana tomografija mozga u dijagnostici tumora glave i usporedba sa standardnom gamaencefalografijom. Bukovic-Bajc M., l. Herman, B. Ksal, M. Bašic 333 Dinamicna scintigrafija pni pretocnih motnjah možgan. Tur.k R., B. Zakotnik, M. Lipovšek, J. Šubic 337 Scintigrafija kosti s 99mTc-meWen difosfonatom i 6'Ga u bolesnika s protezam kuka. Dodig D., M. Pecina 341 Perfuziona scintigrafija pluca u procen.i zahvacenosti hilusa primarnim bronhopulmonalnim karcinomirna. Stefanovic Lj. 347 Nuklearna kardiologija Kada ,,,je. i šta najviše kardiolog ocekuje od metoda nuklearne kardriologi rifunovic S., M. Maleševic, Lj. Stefanovic T,353 Perfuziona scintigrafija miokarda sa 201TI u korona-moj ishemicnoj bolesti. Maleševic M., S. TrHunovic, Lj. Ste.fanovic 359 Odredivanje ejekci,one frakcije leve srcane komore metodam ekvililibrijumske radionuklidne angi·, okardiografije. Jovanovic A., N. Paunkovic 363 Slobodne teme Proucavanje karci,noembnionalnih proteina u želudacnom soku. Lemberger J., B. Marton, R. Novakovic, E. Libman, Lj. Glišic, M. Laszlo 369 AnaJ.iza tehnoloških problemov screeninga neonatalnega hipotiroidizma. Pavlin K., B. Varl, M. Turk, T. Talan 373 Odredivan,je koncentracije slobodnog tiroksina bez upO'trebe gotovih pribora - sistem ekophase -laboratorijska ispitivanja. Han R., R. P. Ekins, P. S. Milutinovic 379 ,Radio, imunološko odredivanje HPL pomocu antitela vezanih za cvrstu fazu. Petrovic M., R. Jankov, M. Kraincanic 383 Mogucn.ost korišcenja heterologih radioimunoloških sistema za odredivanje h-LH u serumu. Marinkovic B., M. Kraincanic, J. Si,nadinovic, G. Kos.tic ,387 Izdvajanje glikopro-teinskih hormona hipofize svinje i goveceta za primenu u heterolognom RIA sistemu. Ratkovic-Jericijo M., M. Kr-aincanic, Lj. Bezbradica 39·1 Sinteza dieti,1-HIDA-e i,n njeno markiranje z 99mTc. Kladnik S. Sinteza i kontrola kvaliteta 99mTc-dietil-lDA (EHIDA). adžer, D. Tajfl, N. Paunkovic, J. Bzenic Zmbova B., E. Kar.anfilov, l. T,-399 izvodnje 99mTc-MAA. Proteinsko vezivanje stano jona u procesu pro­ Jovanovic V., D. Konstantinovska, B. Zmbova, J. Bzenic 400 neti ku 991 Uticaj fenobarbitona na ki·mTc-dieti-l-l DA. Prvulovic M., M. Maleševic, Z. Grubac, Lj. Stefanovic 407 Kompartmanska analiza kinetike radiozlata u bolesni­ka sa hipersplenizmom. Ristanovic D., K. Kostic, D. 0okic-Ristanovic 411 Kalibraci,ja TL dozimetra s radionuklidima koji se koriste u nuklearnoj medicini. Vekic B., M. Ranogajec-Komor, M. Y.latkovic, l. Dvomik Diagnosticne vrednosti dolocevanja ACTH Ganitar U., Z. temva, B. Varl, A. Kocjancic 421 Domet i problemi scint,igra,fske dijagnostike tumora zadnje lobanjske jame. Lukic V. 425 Sequential scinHscanning of gastroesophageal reflux Vanov B., l. S. Tadže-r 433 Radovi tehnicara Upotreba predefinisanih studija i GAMMA-11-makro programa za akviziciju i obradu podataka na racun.aru. Pješiv.ac Z., M. Ljubo,j-evic 439 ,, Kvantitativna primerjava dveh fotografskih postopkov za dokumentiranje scintigrafskih podatkov. Gašparic J., B. Koban, S. Unuk, š. Ivancic 443 Neki tehnicki aspekti ispitivanja klirensa "'mTc DTPA. , !ivkovic Z., S. Stojano11i6, z. lvanovic 447 Kontrola kvaliteta i kl,inicka ko-relaC'ija radioimunoloških analiza. , Gužalic E., N. Brnnkovic, J. Hemun, Lj. Babic, Lj. Nikolic 449 ..TM c :::::i.-:! ._-. " .. . ... . ... . JJ:.4t. INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE Boris Kidric OOUR Spoljnotrgovinski promet Vinca 11001 Beograd-Vinca Tel. 438-134 žiro racun: 60803-601-38199 Telex: YU 11563 Delatnost Osnovne organizacije obuhvata: -uvoz-izvoz radioaktivnog materijala; -radiofarmaceutski preparati, izvori zracenja; -ozraceni materija! i drugo; -uvoz-izvoz opreme -medicinski, zdravstveni i naucni aparati, instrumenti i pribor, elektrooprema, naucni i laboratorijski instrumenti, elektronski ureaaji za proizvodnju i primenu radioaktivnih i stabilnih izotopa, za zaštitu od zracenja, opticki aparati i instrumenti; -uvoz-izvoz sirovina, poluproizvoda za reprodukcionu i široku potrošnju: boje, lakovi, hemikalije, lekovi, kaucuk, papir, maziva, ulja, masti, valjani i vuceni proizvodi obojene i crne metalurgije, staklo, porculan, keramicna roba, proizvodi od gume, plasticnih masa i kaucuka, casopisi, filmovi i drugo. RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANN015 1981 FASC. 3 TABLE OF CONTENTS Clinical evaluation of nuclear-medicine tests Nuclear medicine terminology. lvancevic D., B. Ugarkovic 229 Hepatobiliary scintidraphy i,n diagnosis of neonatal jaundice. Ugarkovic B., D. lvancevic, A. Votava, F. Raic, G. Gjuric, D. Mardešic 233 Clinical evaluation of the dynamic radiocholegraphy in hepatobiliary diseases. Dujmovic F., M. B. L'.ivanovic, D. Džarnbas, S. Kaluderski, Z. Tomic 237 Biile acids serum concentration in hepatobiliary disease: Clinical and laborntory evaluation. Fettich J. J., K. Pavlin, S. Štupar, B. Varl 243 . Role of SchiHing test ,i,n investigafion of malabsorption syndromes. 0ordevic N., O. Popovic, B. Dapcevic 249 iolein breath .tes,t. "C tr, Popovic O. 253 Clinical importance of the serum concentrations of the tumor-associated antigens in gastroenterohepatology -our expe-rience. Libman E., J. Lemberger, B. Martan, M. Varnai 257 Clinical aspect of prostaglandine (RIA) in chronic and acute diarrhea. Novakovic R., J. Lemberger, M. Ratkovic, O. Popovic, Lj. Glišic, T. Sirnic, Lj Petronijevic, O. Frim, R. Han 261 Radionuclide imaging in adrenal disease with 75Se-Selenomethylcholest. Tajfl D., R. Spaic 263 Scintigraphy of adrenal gland -Fiirst experiences. Bab,ic Lj., L. Lepšanovic, S. Kaluderski 269 The significance of determination of p.ogesteron in sem for evaluation of corpus lu.teum functional activity in early pregnancy. Paunovic R., s. Vuckovic, S. Miloševic, J. Vas1ilijev,ic 277 Radioimmunological determination of seirum FSH and LH following the LH-RH test application in the patients with hypogonadotropic secondary amenorrhea. Bila S., M. Kraincanic, V. šulovic, O. Genb.acev, F. R. Perez-L6pez ·281e Evaluation of piituita,· ry prolaction reserve with TRH test in pregnancy. cabrijan T., R. Cvijetic, M. Sekso, D. Vrbanec 285 Oestrogen hormones after application TRH in pregnancy. Cvijet-ic R., T. cabrijan, M. Seksa 289 FuncNonal mobile kidney testing. MargeiNc C. 293 Value of additional projections in k,idney scintigraphy. Buric A. 299 Differentiation of upper urinary stasis by sequentional scintigraphy and sNmulation with diuretics: Clinical evaluation of the results. Sedlak V., M. Beric,. S. Kaluder,ski, D. Bone1 rt, S. P,avlovic 305 Determinal'ion of 99mTc-DTPA clearance by cornputerised gamma camera. Paunkovic N., R. L'.ikic 311 UDK 616-073.75 +615.849+616-066-07 /•08:621.039.8(05)(497.1) Radi'OI. lugosl. 1 YU ISSN 0485-893X Radiionephrographic findings in patients with uteni,ne cervix ca,rcinoma. Kamenjicki E., M. Tesic, V. Sedlak 315 Tuba:I ·isotope itest. Breznik R., J. Šubic, B. Zakotnik, R. Turk, E. Borko 319 Computerised whole body scanning of the bone marrow. Kaluderski S., R. Borata, F. Dujmovic, D. Pejin 323 Glinica! value of radioimmunological esNmation of Beta-Thrnmboglobulin and Platelet Factor PF-4. Lucic A., R. Borot-a 329 on ,gammaencephalography. Bukovic-Bajc M., l. Herman, B. Kasal, M. Basic 333 Emlissi,computed brain tomography in comparison to standard Dynamic brain scanning i•n cerebral flow disturbance. Turk R., B. Zakotnik, M. Lipovšek, J. Šubic 337 Bone scintigraphy with wmTc-methylene diphosphonate and 67Ga in patients with hip prothesis. Dodig D., M. Pe6ina 341 Lung perfusion scanning evalua1ion of h,i, lar involvement by primary bronchopulmonary carci:noma. Stefanovic Lj. 347 Nuclear cardiology When and what is a cardiologist e.pecting from nuclear cardiology methods. Trifuno,vic S., M. Maleševic, Lj. Stefanov.ic 353 Myocardial perfusion scintiigraphy with '0'TI in cornnary ischaemic disease. Maleševic M., S. Trifunovic, Lj. Stefanovic 359 DeterminaNon of left ventricular ejection fraction by equilibrium •radionuclide ang•iocardiography. Jovanovic A., N. Paunkovic 363 Free communications Studies on carcino-embryonic proteins hn gastric juice. Lemberger J., B. Martan, R. Novakovic, E. Libman, Lj. Glisic, M. Laszlo ·359o Screening of neonatal hypothyroidism: , Analysis of technolog,ical problems. Pavlin K., B. Varl, M. Turk, T. Talan 373 Direct measurement of free thyroxine-ekophase method. Han R., R. P. Ekins, P. S. Milutinovic 379 Radiological determination of HPL using soHd-phase-coupled an.i,bodies. Petrovic M., R. Jankov, M. Krnincanic 383 The possibility of using heterologous radioimmunological systems for determination of h-LH iln sernm. Marinkovic B., M. Kralincanic, J. Sinadinov,ic, G. Kostic 387 The ,isolation of glycoprotein hormones from porcine and bovine hypophyses tor ap.plication ina heternl·RIA system. ogous Ratkovic-Jeric,i,jo M., M. Kraiincanic, Lj. Bezbradica 391 Syn.thesis of d'iethyl-HIDA an dits labeli,ng with '9mTc Kladnik S. Synthesis and quality oontrol of wmTc-D,iethyl-lDA (EHIDA) Zmbova B., E. Karanfilov, l. Tadžer, D. Tajfl, N. Paunkovic, J. Bzenic Albumin binding of stannous ions in wmTc macroaggregates production procedures. Jovanovic V., D. Konstantinovska, B. Zmbova, J. Bzenic The influence of phenobarbital on the kinetics of dietyl-lDA. Prvulovic M., M. Maleševic, Z. G-rubac, Lj. Stefanovic 407 Compartmental analysis of radiogold kinetics 'in patients suffering from hypersplenism. Ristanovic D., K. Kostic, D. 0o.i6-Ris·tanovic 411 Caliibra1ion of the response of TL dosimeters to the radionuclides in nuclear medicine. Vekic B., M. Ranogajec-Komor, M. Vlatkovic, l. Dvornik 417 Diagnostic value of ACTH dete>rminat,ion Gantar U., Z. Zemva, B. Varl, A. Koojancic 42. Scope and problems of scintigraphic diagnosis of infratentorial brnin tumors. Lukic v. 425 Sequential scintiscanning of gas,troesophageal reflux Vanov B., l. S. Tadžer 433 Technlcien's papers Use of the predefined studies and gamma-11-macro programes for acquisition and dala analys:is on the computer. Pješivac Z., M. Ljubojevic 439 Quantitative comparison of dual photographic procedure, for scintigraphic data documentaUon. Gašparic J., B. Koban, S. Unuk, š. lvanc1ic 443 Some technical aspects of 99mTc-DTPA clearance dete-rminaHon. Zivkov,ic z., s. Stojano.ic, z. lvanovic 447 Quality control and the clinical congruence of radioirnmunological assays. Gužalic E., N. Bankovacki, J. Heimun, Lj. Babic, Lj. Nikolic ·449 WN1AT' io·o: ·yo.u EXPECT.1 . F¦-oM . . . -. mr . 1 ._.; ·:i : .. •• ,,: .,, :. :----;;: .J: c.t>-: "·.· : .. -• \;::t:7 "--"'.7.)/·,> < ..,._ "J ,wa_ vv ',.:€. •s ·--r-,._ * L _ _ ' ! ., r.: - '( . . ·•.­ .!._ .. BE IELIAILI • QUICIC • PAINLESS These requirements are met by Scinticart K of Gamma Muvek: ; good resolution one to one imagination .. : BUDAPEST colour display Mariutaktured and exported by Gamma Muvek digital data processirig easy handling H-1509 Budapest Pf. 1. ••-·---••-••••-••· •••••••-.--•-·-•••ov•••-••••-••-•-••-•--"""••-•-••-•••••-••-•-•• ••-• -••••-•-----·-••-•-•--.J NUKLEARNA MEDICINA 1981 Kao i ranijih 16 sastanaka i dva kongresa, i ovaj sastanak za nuklearnu medicinu treba da prikaže najnovija dostignuca svih jugoslovenskih nuklearno-medicinskih institucija i brojnih strucnjaka za nuklearnu medicinu svih profila koji rade na ovom polju. Nuklearna medicina u Jugoslaviji ušla je u svoje zrelo doba delovanja. Tokom pedeset i sedam godina nakon prve primene radionuklida u biološkim istraživa­njima (George Von Hevesy 1924), i dvadeset i devet godina nakon ovakve primene u našoj zemlji (Arnovljevic 1952), nuklearna medicina je prošla sve faze elemen­tarnog razvoja i povremenih stranputica. Ona danas predstavlja jasno oformljenu granu medicine sa tacno definisanim zadacima u zdravstvenoj službi, obrazovnom procesu i naucno-istraživackom radu. Formiranjem specijalista za nuklearnu me­dicinu i savremeno opremljenih organizacionih jedinica u okviru zdravstvenih usta­nova širom zemlje, omoguceno je nuklearnoj medicini da u saradnji sa svim drugim medicinskim specijalnostima ravnopravno doprinosi unapredenju zdravstvene za­štite stanovništva. Ukljucivanjem u nastavu medicine, narocita poslediplomsku, ona pomaže školovanje lekara i visokospecijalizovanih medicinskih kadrova. Svo­jim ogromnim mogucnostima u domenu naucnoistraživackog rada, nuklearna me­dicina omogucuje rešavanje mnogih fundamentalnih i razvojnih problema medicine nepristupacnih drugim metodologijama. Na današnjem stupnju razvoja u našoj sredini, nuklearna medicina nema više potrebe da se pretežno bavi tehnološkim i metodološkim problemima, oni su uve­liko prevazideni. U centru pažnje je klinicka evaluacija nuklearno-medicinskih me­toda, jer je neophodno proceniti kakav je odnos izmedu uloženih sredstava koja nisu mala, i neposredne koristi koju rezultati ovih metoda donose u klinickom radu. Poreci toga evidentno je i ponovno vracanje izvornim principima nuklearne medicine kao prvenstveno kineticko-funkcionoj metodologiji. U periodu kada je nuklearno-medicinskom instrumentacijom bilo moguce dobiti najbolje slike paren­himskih organa, mnogi su u njima gledali samo morfologiju zanemarujuci pri torne osnovno preimucstvo koje metoda daje a to je topografija funkcije. Usavršavanjem instrumenata ultrazvucnog ispitivanja i pojavom transmisione kompjuterizovane tomografije, nuklearno-medicinska metodologija je srecom izgubila primat kao sredstvo za sticanje uvida u morfologiju mnogih parenhimskih organa. Srecom zbog toga, jer upravo to je podstaklo reafirmaciju jedinstvenih mogucnosti nu­klearne medicine kao precizne neinvazivne metode za pracenje dinamike metabo­lijskih procesa, kinetike obeleženih molekula, makromolekula i celija u živom or­ganizmu. Savremena oprema, obogacena racunarskom tehnologijom, omogucuje da se na osnovu ovih principa rutinski izvode najsloženija neinvazivna funkciona ispi­tivanja, da se dobijaju funkciono-topografske i funkcione slike mnogih organa. Na ovaj nacin nuklearna medicina zauzima svoje mesto u klinicko-dijagnostickom ispi­tivanju ne kao konkurentna nego kao komplementarna metodologija u odnosu na sve ostale danas veoma razvijene morfološke metode. Odraz navedenih zbivanja je i stavljanje u prvi plan nuklearne kardiologije kao dela nuklearne medicine cija klinicka primena kao metode za neinvazivna funkciona ispitivanja danas doživljava najveci napredak. Radovi štampani u ovom Zborniku cine samo deo radova iznetih na sastanku jer su shodno odluci Predsedništva Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije, štampani samo radovi u celini (in extenso). lzostavljanje izvoda koji predstavljaju nepotpunu naucnu informaciju samo ce doprineti uzdizanju naucnog nivoa Zbor­nika i podstaci objavljivanje potpunih radova. Konacno, svi radnici na polju nuklearne medicine duguju zahvalnost svima onima koji su u ovom nepogodnom trenutku ucinili finansijski napor da pomognu organi­zaciju sastanka i izdavanje Zbornika radova. Tradicionalno gostoljubivi kraj naše domovine docekuje sve ucesnike sastanka otvorenog srca, a organizatori ce predu­zeti sve da im boravak u ovoj sredini bude koristan i ugodan. R. Borata, Lj. Stefanovic KLINICKA EVALUACIJA NUKLEARNO-MEDICINSKIH TESTOVA CLINICAL EVALUATION OF NUCLEAR-MEDICINE TESTS ,-7 ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG FAKULTETA KLINlcKI BOLNICKI CENTAR, REBRO, ZAGREB TERMINOLOGIJA NUKLEARNE MEDICINE lvancevic D., B. Ugarkovic Sažetak: Brzi razvoj nuklearne medicine ostavio je dasta neriješenih problema njene terminologije. Namece se potreba dogovora te postepeno prihvacanje i tocnije definiranje našeg vlastitog nuklearno-medicinskog nazivlja. UDK 616-073:539.16(014) Deskriptoril: nuklearna medicina, nomenklatura Radiol. lugosl., 15; 229-232, 1981 Uvod -Razvoj nuklearne medicine u na­šoj zemlji krocio je brzim koracima. U raz­doblju kracem od cetvrtine stoljeca razvila se nova medicinska specijalnost sa znacaj­nim brojem kadrova i institucija. Nije stoga cudo da se svi problemi nuklearne medicine nisu mogli u hodu, i zadovoljavajuce rješa­vati. Smatramo da medu takve spada i ter­minologija. Specificna oprema, radionuklidi, literatura i educirani kadrovi dolazili su nam cesto iz inozemstva noseci sa sobom i stra­ne nazive. Domaci nazivi cesto nisu postojali pa srn.o prihvacali strane, ali je tu kojiput bilo i snobizma. Sadašnji položaj nuklearne medicine u na­šem zdravstvu i našoj medicinskoj znanosti namece medutim i potrebu odredenih dogo­vora o terminologiji, postepeno prihvacanje definiranje našeg nuklearno-medicinskog nazivlja. To ce doprinijeti i boljoj informira­nosti šire medicinske javnosti o našoj struci. U jednom (i jedinom) našem medicinskom rjecniku (Kostic, 1976.), ne može se naci cak ni ovih naših termina: scintigrafija, renogra­fija, gama kamera, nuklearna medicina. lzmedu pretjeranog jezicnog cistunstva i nekriticnog prihvacanja žargona, cesto naka­radnog (fremiranje, trešoldiranje) treba pro­naci prihvatljiva i realisticna rješenja. Na­mjena je ovog clanka da problem nacne, ponudi neka rješenja i potakne na dalja raz­mišljanja. Probleme naše terminologije mogli bismo podijeliti u nekoliko skupina. 1. Naziv struke -Pri uvodenju naziva nu­klearna medicina bilo je primjedaba i otpora. Danas je taj naziv gotovo svugdje prihvacen i istisnuo je neke prethodne, na pr. dijagno­sticka primjena radioizotopa, primjena radio­izotopa u medicini i slicno. 2. Naziv pretraga -Naziv scintigrafija istisnuo je neke prethodne: sken, scanning, gamagrafija, kartografija. Uz starije metode još uvijek se vežu i stari nazivi (renografija, radiokardiografija i gamaencefalografija) no uvodenjem nove opreme, gama kamera po­vezanih uz elektronicko racunalo, javlja se i niz dinamickih (sekvencijalnih) scintigrafija pojedinih organa, koje u sebi sjedinjuju i to­pografsko i funkcionalno ispitivanje organa. Scintigrafije uz topografsku informaciju daju sve više informacija o funkciji što se odra­ lvance'vic D „ B. Ugarkovic zuju i u nazIvIma novih pretraga: ispitivanje ejekcione frakcije, ispitivanje vezikoureteral­nog refluksa. Treba medutim reci da mnoga tzv. ispitivanja protoka (na pr. cerebralnog) ne mjere protok i da bi im bolje pristajao naziv ispitivanje perfuzije ili ispitivanje di­stribucije perfuzije (Siemsen, 1973.). Zbog znatnih razlika medu institucijama u nazi­vima pretraga trebalo bi navaditi s kojim radiofarmakom i s kojom opremam je pre­traga radena. Atomska težina piše se lijeva gore od simbola elementa (131J). Jedinica radioaktivnosti je Becquerel. 1 radiofarmako­logija i radioimunologija vec su dasta uvrije­ženi izrazi. Nažalost još uvijek se mnogo ko­risti rijec radioimmunoassay koju se može zamijeniti s radioimunološka analiza. cesto se spominje i tiroidni uptake i PBl-131 (ili još gore PBJ-131), a mogli bismo govoriti o akumulaciji u štitnjaci i proteinski vezanom 131J (PV 131 J). 3. Nazivi opreme -Buduci da opremu naj­cešce uvozimo tu se našao osobito velik broj tudih rijeci. U tabeli 1 navadimo neke Preporuceni nazivi Scintilacijsk,i brojac (za vanjska mjerenja) Scintigraf Gama kamera Brojac za tekuce uzorke (sa šupljim kristalom) Automatski gama (beta) brojac Poluvodicki brojac Koli'mator konvergentni, divergentni Kolimator s tockastim otvorom Brojilo lntegrator (;impulsa) Brzina brojanja štit, oklop Otkucaj, impuls Osnovno zracenje EKG sinhronizator Gama odašiljac Pribor, komplet Drugi nazivi Sonda, detektor Rektili.nearni skener Weil brojac Sample changer Semikonduktorski detektor Pin-hole kolimator Scaler Ratemeter Count rate Shield Count Background, fon Gate Gama emiter Kit Tabela 1 -Nuklearno-medicinska oprema -na­zivi prijedloge. Uvodenje elektronickog racunala u nuklearnu medicinu unijelo je još više stranih rijeci, uglavnom angloamerickih. En­gleski jezik koristi se u vecini strojeva i pro-gramskih jezika i ovdje ce, zbog potrebnih izmjena, uvodenje naših termina biti osobito teško. U tabeli 2 dajemo neke prijevode koji su vecinom i prihvaceni u specificnoj litera­turi (Stefanini, 1978.). Za nove nazive (kom­pjuterizirana gama kamera, emisiona kompju­terizirana tomografija .. . ) dobro bi došao glagol izveden od elektronickog racunala, ali ga nismo našli. Preporuceni· nazivi Elektronicko racunalo ? Disk Magnetska vrpca štampac Bušac citac Terminal Ekran Programi Aparatura Slicica Presjek Glaclenje Prilagoclavanje Crtanje Matrica Povecanje Regija (podrucje) ,interesa Svjetlosno pero Rucica Prag, gornji i donji ? Drugi nazivi Kompjuter Kompjuteriziran ,Disc Tape Printer Puncher Reader 1/0 unit Screen Software Hardware Frame Slice Smoothing Fitting Plot Matrix Blow up ROi, region of i'nterest Light pen Joy stick Threshold, upper and lower Sampling Tabela 2 -Elektroniicko racunalo -nazivi 4. Opisi nalaza -Radioaktivni indikator ili obilježivac ili radioindikator sasvim dobro prevodi englesku rijec radiotracer ili fran­cusku traceur i teško bi se moglo naci oprav­danja za rijec radiotraser koju se još srece. · Kineticari ce još dugo diskutirati o razlikama izmedu izraza compartment. pool i space i dok se pojmovi ne razbistre mi možemo ko­ristiti odjeljak i prostor. Vaskularni (krvni) prostor je blood pool. Stacionarno stanje je steady state, a konstanta brzine je rate con­stant. Konstanta brzine išcezavanja, raspada itd. Srednje vrijeme prolaza je mean transit tirne. Vrijeme poluraspada, ne poluvrijeme raspada! Pri opisivanju scintigrama odavno se upotrebljavaju izrazi vruca i hladna zona, cvor i si. Buduci da nemarno osjeta radio­aktivnosti koristimo se opisom toplinskog osjeta. Sinonim hladne zone mogli bi biti Te'rminologija nuklearne medicine --------· zona (podrucje) hipofiksacije, hipoaktiviteta, hipodenzna ili fotonski deficitna zona. Ovi su nazivi možda tocniji, ali manje slikoviti i rijede upotrebljivani. Pri opisivanju scinti­grama imamo i teškoca u prostornoj orijen­taciji i medusobnim odnosima organa i pro­mjena u njima. Na slici 1 prikazali smo she­matski tri osnovne ravnine: sagitalnu ili me- euperiorno .=.:;elno 1( "-k\ f {','•kjL\l -,,l Jr i!.:;.lno ::,, ..:..=r.•lna •nteriorno sagi talna ravnina .inferiorno Slika 1 -Ravnine i smjerovi za oznacavanje po­ložaja u covjecjem tijelu. Modificirano prema Kerosu i sur. 1968. dijalnu (središnju), frontalnu (ceonu) i trans­verzalnu (poprecnu). Ove ravnine koriste se osobito pri opisu presjeka u emisionoj kom­pjuteriziranoj tomografiji. Postupnim zakre­tanjem sagitalna prelazi u frontalnu ravninu pa se govori o sagitalnoj ravnini pod kutem 30° ili 60° . Na istoj slici prikazani su i polo­žaji u odnosu na ravnine: anteriorno je ispred, a posteriorno iza frontalne ravnine, superiorno je iznad, a inferiorno ispod trans­verzalne ravnine, lateralno je lijeva ili desno od sagitalne, medijalne ravnine. Pri opisiva­nju položaja scintigrafskog detektora govori se zapravo o projekciji trodimenzionalnog rasporeda aktivnosti u dvodimenzionalni scintigram. Pri opisu scintigrama na pr. jetre Radiol. lu.osl., 15; 229-232, 1981 treba reci da se radi o anteriornom, desnom lateralnom ili posteriornom scintigramu. Ra­diološki izrazi anteroposterioran odnosno posteroanterioran (AP ili PA) nisu opravdani. Pri opisivanju medupoložaja cine nam se naj­prikladniji izrazi: desni ili lijevi anterolate­ralni, desni ili lijevi posterolateralni koji na­domještaju engleske right anterior oblique (RAO) itd. Može se oznaciti i kutove: desni anterolateralni (pod kutem) 45° (slika 2). posteriorno desno postero­lijevo postero­ lateralno 135 ° lnteralno 135 ° .1/ lijeva desno lateralno lnteralno /1. lijeva ctntero­desno antero­ lateralno L1-5 ° lateralno 1+5 ° anteriorno Slika -2 Smjerovi za orijentaciju u transver­zalnoj ravn, ini gledanoj odozgo. Gornje smo izraze preuzeli iz sada vazece pariške anatomske nomenklature iz 1955 g. Usudujemo se izreci svoje mišljenje da pa­riška nomenklatura predstavlja korak natrag od prethodne jenske anatomske nomenkla­ture iz 1935 g. u kojoj su izrazi kranijalno, kaudalno, ventralno i dorzalno bili neovisni o stvarnom položaju tijela u prostoru tj. nisu se odnosili samo na uspravnog covjeka. Zakljucak -Sadašnji položaj i uloga nu­klearne medicine u našem zdravstvu i našoj medicinskoj znanosti namece potrebu dogo­vora o terminologiji te postepeno prihvaca­nje i tocnije definiranje našeg vlastitog nu­klearno-medicinskog nazivlja. Summary THE NUCLEAR MEDICINE TERMINOLOGY lvancevic D., B. Ugarkovic The tast development of nuclear medicine had \eft unsolved numerous problems relative to its tenninology. It -is necessary to agree upon more 231 __ _________lv_a_nce'vic D., B. Ugarkovic' ___ accurate definition of our own nuclear medicine terminology and its gradually acceptance in eve­ryday communications. Li teratura 1. Dorland's illustrated medical dictionary, W. B. Saunders, Philadelphia, 1974. 2. Keros P., J. Posinovec, M. Pecina i M. Novo­selac: Funkcionalna anatomija sustava za kreta­nje (Lokomotorni aparat). Medicinska naklada, Zagreb, 1968., s. 20-22. 3. Kostic A.: Višejezicni medicinski recnik, In­stitut za strucno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, Beograd, 1976. 4. Siemsen J. K.: Gali a spade a spade, J. Nucl. Med. 14, 871-872, 1973. 5. Stefanini B.: Fortran V. Osnovni tecaj. škol­ska knjiga, Zagreb, 1978. 6. Toldt C., F. Hochstetter: Anatomski atlas. Ur. J. Krmpotic-Nemanic, Jugoslavenska medicin­ska naklada, Zagreb i' Urban & Schwarzenberg, Miinchen, 1980. Adresa autora: Dr D. lvancevic, Zavod za nu­klearnu medicinu, Rebro, 41000 Zagreb. 1 7 ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINlcKOG BOLNlcKOG CENTRA MEDICINSKI FAKULTET SVEUclllšTA U ZAGREBU HEPATOBILIJARNA SCINTIGRAFIJA U DIJAGNOSTICI IKTERUSA NOVOROOENcADI Ugarkovic B., D. lvancevic, A. Votava, F. Raic, G. Gjuri'c, D. Mardešic Sažetak: Hepatobilijarnu scintigrafiju izvršili smo u 14 dojencadi s žuticom i sumnjom na biiHjarnu atreziju. U 4 je kirurški dokazana kongenitalna malfor­macija žucnih putova, a u ostalih 1 O postavljena je konacna dijagnoza hepati­tisa, odnosno holestatskog sindroma. Ni u jednog djeteta s atrezijam nije došlo do prolaska aktivnosti u gastrointesti'nalni trakt, a u 4 djece s hepatitJi­som takoaer nismo zabilježili prisutnost radiofarmaka u crijevu. To smo ob­jasnili vrlo visokom razinom bi.lirubina u krvi' i lezijom jetre. Zakljucili smo da prolazak aktivnosti u crijevo iskljucuje atreziju žucnih vodova, dok odsustvo radiofarmaka u probavnom traktu ne mora biti patognomonicno za atrezi]u. UDK 616.36-008.5-053.31-073:539.163 Deskriptori: zlatenica neonatalna, jetra-scintigrafija, biliarni trakt-scinti'grafija, žolcevodi-anomalije Radio!. lugosl., 15; 233-235, 1981 _J Uvod -Protrahirani ikterus u dojencadi predstavlja znacajan dijagnosticki problem u pedijatriji. Naime, pretežno direktnu hiper­bilirubinemiju nalazimo kod neonatalnih he­patitisa, ali i kod prirodenih anomalija raz­vitka žucnih putova. Važno je što ranije razluciti radi li se o upalnom procesu ili o intra, odnosno ekstrahepatalnoj holestazi zbog kongenitalne malformacije. Terapija je ovih dvaju stanja sasvim razlicita; dok je kod neonatalnog hepatitisa indicirano kon­zervativno lijecenje, kod kongenitalne atre­zije nužno je što ranije uciniti kiruršku ko­rekciju, dok ne nastupi sekundarna lezija hepatocita. Eksplorativna laparotomija je naj­meritorniji dijagnosticki zahvat za razrješa­vanje ove dileme, no ona donosi rizik opce anestezije i operativnog zahvata, što može u djece s hepatitisom znacajno pogoršati bolest ili cak ugroziti život djeteta. U nein­vazivnoj dijagnostici žutice u dojencadi zna­cajno mjesto ima hepatobilijarna scintigra­fija pomocu 99mTc Hide. Pretraga je jedno­stavna, nije agresivna, radijacijsko opterece­nje bolesnika je malo, a klinicaru može pružiti korisne informacije. lspitanici i postupci -Hepatobilijarnu scintigrafiju izvršili smo u 14 dojencadi u dobi od 1 do 6 mjeseci. Sva su djeca bila upucena na pretragu zbog hiperbilirubinemi­je i sumnje na malformaciju žucnih vodova. Scintigrafiju smo vršili pomocu 74 MBq die­til-ide (Solco). Neposredno nakan injiciranja poceli smo snimati staticke scintigrame na gama kameri svakih 5 m.inuta kroz 45 minu­ta, a istovremeno smo podatke pohranjival i u elektronicko racunalo u jednominutnim sekvencama takoder kroz 45 minuta. Nakan završetka sekvencijalne studije ucinili smo dodatne odložene scintigrame do 24 sata na­kan injiciranja. Analizu podataka iz elektro­nickog racunala vršili smo postavljanjem regija interesa i generiranjem krivulja aktiv­nosti u podrucju srca, jetre, porte hepatis, žucnih vodova, žucnog mjehura, crijeva, bu­brega i mokracnog mjehura. Rezultati -Od 14 bolesnika upucenih na hepatobilijarnu scintigrafiju sa sumnjom na malformaciju žucnih vodova u 8 nismo za­pazili prolaz aktivnosti u crijevo u toku 24 sata nakan injiciranja. U 4 od njih našli smo Ugarkovic B., D. lvancevic, A. Votava, F. Raic, G. Gjuric, D. Mardešic umjereno povišenu osnovnu aktivnost, uri­narno izlucivanje Hide i dobar prikaz jetre, a žucni vodovi i žucnjak nisu se prikazali Slika 1 -Scintigrafski nalaz u djeteta s atrezi­jam žucnih vodova (slika 1 ). Ovakav je nalaz, po našem mišlje­nju, upucivao na atreziju žucnih vodova. U preostala 4 djeteta takoder nije došlo do prolaska H ide u crijevo, ali je osnovna ak­tivnost bi la znatno veca, jasno je bilo vid­ljivo urinarno izlucivanje Hide, a jetra se prikazala slabo ili cak ekstremno slabo, te smo na osnovu toga posumnjali da bi uzrok holestazi mogao biti hepatocelularna lezija, iako nismo mogli sa sigurnošcu iskljuciti atreziju sa sekundarnom hepatopatijom. U preostalih 6 djece našli smo umjereno do znacajno povecanu osnovnu aktivnost, prikaz jetre varirao je od vrlo slabog do normalne saturacije, urinarno izlucivanje radiofarmaka bilo je uvijek prisutno, a dolazak aktivnosti u žucne vodove i crijevo zapazili smo u raz­licitim vremenskim intervalima od 10 minuta do 6 sati nakon injiciranja. U te smo djece smatrali da je atrezija iskljucena detekcijam aktivnosti u crijevu (tabela 1 ). Eksplorativna lapartomija izvršena je u 8 bolesnika u kojih nije došlo do prolaska ak­tivnosti u crijevo. U 4 djeteta potvrdeno je da se radi o atreziji žucnih vodova, a u 4 je atrezija iskljucena, te je konacna dijagno­za glasila hepatitis, odnosno akutni tranzi­torni holestatski sindrom. U preostalih 6 bo­lesnika, gdje smo registrirali prolazak aktiv­nosti u crijevo, postavljena je ista konacna dijagnoza. Atrezija Hepatitis; holestatski sindrom Nema aktrvnosti u crijevu Akti'vnost prošla u crijevo 4 4 6 Tabela 1 -Odnos scintigrafskih nalaza i konac­ne dijagnoze Diskusija -Naši rezultati pokazuju da hepatobilijarna scintigrafija može u nekim slucajevima pomoci u diferencijalnoj dijagno­stici žutice u dojencadi (Jenner et al. 1978). U svim slucajevima atrezije žucnih putova Hida je pokazala da nema prolaska aktivno­sti u crijevo. Odsutnost aktivnosti u crijevu zabilježili smo i kod 4 bolesnika s hepatiti­som, odnosno holestatskim sindromom (Klingensmith et al. 1980). U svim se sluca­jevima radilo o visokoj hiperbilirubinemiji u aktivnoj fazi bolesti, a poz nato je da kod bilirubinemije od 400 p.molova/1 ili više znatno opada dijagnosticki potencijal hepa­tobi I ijarne scintigrafije (Pauwels et al. 1978). Hepatobilijarna scintigrafija u dijagnostici ikterusa novorodencadi U jednoga od ovih bolesnika ponovili smo pretragu nakon 45 dana i pokazali da postaji prolazak žuci u crijevo (slika 2 a i 2 b). Akumulacija aktivnosti u jetri samo je do­nekle bila indikativna, jer se u svih bolesnika s atrezijam jetra dobro prikazala, no u bo­lesnika s hepatitisom saturacija jetre bila je varijabilna (Nielsen et al. 1978). Na osnovu naših rezultata mažemo zaklju­citi da prolazak aktivnosti u crijevo može iskljuciti dijagnozu bilijarne atrezije, dok od­sutnost aktivnosti u crijevo ne mora nužno biti posljedica malformacije žucnih vodova. Slika 2 b -Scintigrafski nalaz u istog djeteta nakan 45 dana Summary HEPATOBILIARY SCINTIGRAPHY IN DIAGNOSIS OF NEONATAL JAUNDICE Ugarkovic B., D. lvancevic, A. Votava, F. Raic, G. Gjuric, D. Mardešic Hepatobiliary scintigraphy was performed in 14 infants with jaundice and suspicion of con­genital biliary atresia. In four of them, with surgically confirmed biliary atresia, no activity was detected in the gastrointestinal tract up to 24 hours post injection. In four out of ten infants wi'th hepatitis or acute transient biliary 1stasis there was no intestinal activity either. This was probably due to extremely high hyperbilirubinae- Radiol. lugo31., iS; L33-Z.5. 1981 mia and hepatic damage. We assume that inte­stinal activity may exclude the diagnosi's of bi­liary atresia, while the absence of intestinal ac­tivity is not necessarily diagnostic of bile ducts malformation. Literatura 1. Jenner R. W., Howard E. R., Clarke M. B. et al.: Hepatobiliary imaging: The use of Tc-99 m pinidoxylidene glutamate scanning in jaundiced adults and infants, Brit. J. Radiol., 51, 862-866, 1978. 2. Klingensmith W. C., Fritzberg A. R., Zerbe G. O. and Koep L. J.: Relative role of Tc-99 m­diethyl-lDA and Tc-99m-sulphur co!loid in the evaluation of liver function, Clii,n. Nucl. Med., 5, 341-345, 1980. 3. Nielsen S. P., Trap-Jensen J., Lindenberg J. and Lykkegard Nielsen M.: Hepato-biliary scinti­graphy and hepatography with Tc-99m-diethyl­acetanilido-·iminodiacetate in obstructive jaundi­ce, J. Nucl. Med., 19, 452-457, 1978. 4. Pauwels S., Steels M., Piret L. and Beckers C.: Clinical evaluation of Tc-99m-diethyl-lDA in hepatobiliary disorders, J. Nucl. Med., 19, 783­788, 1978. Adresa autora: Dr Branka Ugarkovic, Zavod za nuklearnu medicinu, Klinicki boln1icki centar, 41000 Zagreb, lients with ethylic cirrhosis and patients with extrahe patic obstruction during fasting (1), 2 (2) and 4 hours (3) after meal Zdravi Ciroza Obstrukcija (Controls) (Cirrhosis) (Obstruction) CG SLCG CG SLCG CG SLCG N 32 32 20 20 10 10 x (µmol/1) 0,38 0,60 8,71 * 2,24* 8,91 * 2,69* + 2SO 0,09-1,67 0,26-1,82 0,36-208,9 0,21-23,4 0,16-490,0 0,41-17,8 R 0,17-0,78 0,16-1,55 0,21-51,7 0,49-76,5 0,39-69,6 0,54-6,30 N 12 12 20 20 10 10 2 x (p.mol/1) + 2SO 0,65 0,26-1,62 0,85 0,34-2,14 13,18* 0,76-229,1 2,57* 0,54-12,3 13,20* 0,25-692,0 3,16* 0,66-15,1 R 0,35-1,32 0,41-1,53 0,46-56,3 0,64-14,8 0,41-76,1 0,92-5,87 N 6 6 20 20 10 10 3 x (µmol/1) ± 2SO 0,48 0,11-2,09 0,75 0,21-3,63 13,8* 1,15-166,0 2,34* 0,51-10,7 17,0* 0,54-537,0 3,09* 0,62-15,5 R 0,14-0,91 0,31-7,75 0,73-61,9 0,56-10,0 1,00-69,8 0,63-7,38 • p 0,005 glede na zdrave/regarding controls (x = geometricna sredina, SO= standardna deviacija, R = razpon) (x = geometric mean, SO= standard devi"ation, R = range) Tabela 2 -Koncentracija CG in SLCG v serumu pri zdravih preiskovancih, bolnikih z etilicno cirozo in bolnikih z ekstrahepaticno obstrukcijo na tešce (1), 2 uri (2) in 4 ure (3) po zajtrku Table 2 -CG and SLCG serum concentrations in controls, patients with ethylic cirrhosis and pa­tients w,ith extrahepatic obstruction during fast ing ( 1), 2 (2) and 4 hours (3) after meal Klinicna in laboratorijska evaluacija dolocanja koncentracije žolcnih kislin v se'rumu .. A 1(,.-•093) N N -099) • / 2.( 1 -. ,·. / . .... ---___ .,_-1D •/ /. •/ /· ,,,.,,.­ /• 10 ,l() '/' 8 I; g . ,,,, . 6 b • . •/ / / 1 2. /. / / -4 0,1 0,3 0,5 0,1 0,9 1;1 - -O. -0,56 -O,lS +0,20 {,in . -{IS 40 2JJ 1)() 40 50 60 -•i,', ;,. i-O.l K">t1!f---t0 s1u1-11i:-01, T . r1 +----' 1 =-=-;:::o;-_0V . fi i== 1 1 ­ 1 . . 0.-­ 1 1 1 .-:. 1 2,l----6 ----.x!SO Eso /o c,­ (..) Ol :J o .-. Q)·­ ·-Komentar ..o C ._ E -" ·­ -o Ol ·.;::; . Q) C N +-' u_ C o_>(.) Ol C Cf) :::J <( Cf) !E. o.. Q) Patološke vrednosti u (1) pemiciozi, (2) sindromu crevne staze, (3) poreme­ cajima ileuma II + Korekcija malap- -sorpcije vitamina B„ potvrduje deficit UF (unutrašnji fak­ tor) III + Korekcija apsorpci­je vitamina B,2 + + UF potvrduje sin­drom crevne stale IV + Korekcija apsorpci­je vitamina B„ spe­cificnim lecenjem (pronison, sulfasa­lazin ili dr.) sugeri­ra ozdravljenje slu­zokože ileuma V + Poznat je i poreme­ caj apsorpcije vitn­mina B„ u pankre­ asnoj 1insuficij._ .iji • +, etape identifikovanja malapsorpcije vita­mina B12 Tabela 1 -Upotreba Schilling-ovog testa u pore­mecajima apsorpcije* Posle peroralnog unošenja 57Co-B12 u dozi od 18,5 KBq i parenteralnog davanja neaktiv­nog B12 vitamina radi zasicenja depoa i me­sta vezivanja u organizmu, pristupa se skup­ljanju 24 casovnog urina (pri cemu je po­trebno strogo voditi racuna o hidrataciji, odnosno korektnoj diurezi pacijenta), te se vrši merenje aktivnosti urina i referentnog standarda na scintilacionom brojacu, po me­todi jednakih zapremina, odnosno identicne geometrije merenja. Isti je postupak i sa modifikovanim Schilling-ovim testom (57Co­-B12 -kompleks 58Co-B12 -UF, »Dicopac«­Amersham). što skracuje postupak za doka­zivanje deficita UF, u slucajevima gde se to i ocekuje. Prema vecini autora u pernicioznoj anemiji se za 24h izluci urinom najviše 3-5 % date doze, dok u raznim sindromima loše apsorp­cije vrednosti mogu da budu vece a ipak pa­tološke, pa razni autori za donju granicu normalnog raspona daju vrednosti od 7 do 15 % (Sleisenger and Brandborg, 1977). Prema našoj statistici (oko 400 uraaenih testova) i klinickom iskustvu, donja granica normal nog raspona vrednosti iznosi 8-1 O % (sa napomenom da se ovo ne može smatrati apsolutnom -»statickom granicom«). Rezultati i diskusija -Kod 28 pacijenata sa pernicioznom anemijam (slika 1) rezultati Schilling-ovog testa su se kretali od O do 5,6 % (x ± SE -1,7 ± 0,3) a kada je test raden sa dodavanjem U. F. od 3,7 %-31 % (15,1 ± 1,3) i, sem kod jednog pacijenta, iz­ 32 24 L. ::, ..C ::, "' 16 m 1 o ,._u It) CII N o 'C ni C CII u o L. o.-..-..------------' U.F Slika 1 -Rezultati Schillingovog testa u 28 pa­cijenata sa pernicioznom anemijam. UF -unu­ trašnji faktor nosi I i su uvek iznad 6 % . Ovi rezultati su u potpunoj saglasnosti sa dobro poznatim proverenim cinjenicama. Rezultati Schilling-ovog testa u raznim ob­licima sindroma loše apsorpcije prikazani su Mesto Schillingovog testa u dijagnostici sindroma loše apsorpcije - - na slici 2. Medu 8 pacijenata sa celijacnom bolešcu, a pre uvoclenja dijete bez glutena, rezultati su bili niski u cetiri. Kod ovih paci­jenata nije naclena ahlorhidrija, a ponavljanje testa sa U. F. kod dva dalo je prakticno iste rezultate. U celijacnoj bolesti oštecen je obicno samo jejunum ali su nalažena i ošte­cenja sluzokože ileuma koja su ispoljavala korelaciju sa malapsorpcijom vitamina B 12 (Stewart et al., 1967). Apsorpcija vitamina B12 se u celijacnih bolesnika znacajno povi­šuje na dijeti bez glutena (Cluysenaer and van Tongeren, 1977). Naša dva pacijenta kod tiri ispitivana pacijenta uzrokovale niske vrednosti Schilling-ovog testa. U pacijentki­nja koje su zracene zbog Ca PVU utvrdena je Schilling-ovim testom loša apsorpcija vi­tamina B12 u oko 4/5, kako u toku zracenja tako i 3 meseca do 6 godina kasnije. lspiti­vanje drugih parametara apsorpcije (steato­reja, izdisajni test holil-glicinom-l-14C, indika­nurija) ukazivalo je na znacajno i perzistent­no oštecenje ileuma (Popovic i sar., 1978). Posebno isticemo grupu pacijenata u ko­ joj smo sprovodili dva ili više stadijuma Schilling-ovog testa, što je bilo znacajno za kojih rezultati Schilling-ovog testa bili ravni nuli, ispoljili su slabu reaktivnost na PAC. ­1 U.F. Br. dijetu bez glutena i poboljšanje tek po pri­meni kortikosteroida. U nekim slucajevima celijacne bolesti mogu da se dobiju vrlo vi­soke vrednosti Schilling-ovog testa koje se smatraju za rezultat kompenzatorne hiper­plazije sluzokože ileuma (Mackinnon et al., 1975). Dva od naših pacijenata sa cel ijacnom bolešcu imali su visoke vrednosti Schilling­ovog testa (36 i 44 %). 50 T 40 a 30 o ,u 20 10 1 --"'-­ 8.-----­. - -­--­: ---­--\--:-----­1 --­= :, su CELIJACNA CROHNOYA RESEKCtJE TAHKOG CREVA ZRACENJE !C1 PYUI' -:[Pa1 I J A G NO z A b1ot1c1 atln TBC ileocaecalis 1 s--------S ---+2 TBC peritonitis 2 0--+4,7-17,3 adhaesiva 12,7 Billroth II 3 4,5 Diverticulosis 4 5,6 13 intestini tenui Enteropathia 5 0,8 10 d iabetica M.Crohn 4---> 14 6 A.perniciosa 2 10 Pancreatitis chr. 7 22 1 Aethyl i smus Slika 3 -Rezultati raznih s,adij:.i.1::i Schillingo­vog testa, izraženi kao procenat doze "Co-8„ iz­lucen u 24. casovnom urinu, kod sedam pacije­nata sa sindromom loše apsorpcije postavljanje dijagnoze bolesti (slika 3). Kod pacijenta br. 1, kod koga se rezultat testa nije normalizovao uz dodatak U. F. niti posle terapije antibioticima per os, utvrdeno je da je ovo rezultat oboljenja ileuma specificne OBIMNE UME RENE UTOKU PO ZAVRŠEHOM prirode. U drugam slucaju TBC sa peritone­15 alnim adhezijama (br. 2) i tri pacijenta KOG CREVA 11 sa Slika 2 -Rezultati Schillingovog testa u raznim oblicima sdndroma loše apsorpcije. x -zajedno sa unutrašnjim faktorom Od 11 pacijenata sa Crohnovom bolešcu tankog creva u šest su rezultati Schilling­ovog testa bili niski, što je verovatno rezul­tat oboljenja ileuma ili pak bakterijske kon­taminacije tankog creva usled crevne staze. Kod svih 7 pacijenata sa obilnom resekcijom tankog creva od preko 1 m., koje su uvek za­hvatale i ileum, rezultati Schilling-ovog testa su bili niski i indikovali hronicnu supstitu­ciju. Umerene resekcije creva, ma da uvek cinjene na ileumu, nisu ni kod jednog od ce-sindromom crevne staze (br. 3-5) normali­zacija rezultata Schilling-ovog testa posle antibiotske terapije dokazala je bakterijsku kontaminaciju tankog creva kao uzrok sin­droma loše apsorpcije. U jednom slucaju Crohnove bolesti (br. 6) uzrok malapsorpcije B12 vitamina bila je latentna pernicioza dija­gnostifikovana kasnije biopsijam sluzokože želuca i ispitivanjem želudacne sekrecije. U jednom slucaju hronicnog etilicnog pan­kreatitisa rezultat Schilling-ovog testa je bio nizak. Pretpostavili smo da je deficitna egzo­krina pankreasna sekrecija uzrok ovoj pojavi (Toskes and Deren, 1973). Po dodavanju pan- Radio!. lugosl., 15; 249-252, 1981 0ordevic N., O. Popovic, B. Dapcevic kreatina test dozi 57Co-B12 dobili smo norma­lan rezultat testa. Medutim, 10 dana kasnije ponovljeni prvi stadijum Schilling-ovog testa dao je potpuno normalan rezultat pa je vero­vatno oštecena sluzokoža tankog creva usled nutritivnog deficita (folati?). u okviru hronic­nog etilizma, bila uzrok tranzitorne malap­sorpcije vitamina B12 (Forshaw, 1969). Summary ROLE OF SCHILLING TEST IN INVESTIGATION OF MALABSORPTION SYNDROMES 0ordevic N., O. Popovic, B. Dapcevic In order to investigate vitamin B„ absorpti'on Schilling test was applied 1in patients with perni­cious anaemia and patients with malabsorption syndromes. In 28 patients with pernicious ana­emia the results of Schilling test, expresed as the percentage 57Co-B„ dose excreted in 24 hour urine, ranged from 0-5,6 % (x ± 1,7 ± 0,3) and after addition of intrinsic factor from 3,7-31 % (15,1 ± 1,3). Low values of Schilling test (less than 8 %) were found in a significant percentage among different malabsorption syndromes: co­eliac disease 4 of 8 (50 %). Crohn's disease of the small intestine 6 of 11 (54,5 %), resection of the small intestine-extensive 7 of 7 (100 %) and moderate O of 4 (O%). 'irradiation because of Ca PVU-during 11 of 14 (78,6 %) and three months to 6 years after 4 of 5 (80 %). The importance of repeating Schilling test after antihiotic treat­ment in investigation of obscure cases of mal­absorption especially in small intestinal stasis syndrome, is stressed. Literatura 1. Armstrong B. K., Woodliff H. J.: Studies on the 57Co vitamin B„ plasma level absorption test. J. Ciin. Path. 23: 569-571, 1970 2. Cluysenaer O. J. J., van Tongeren J. H. M.: Malabsorption in coeliac sprue, Martinus Nijhoff Med. Div.-The Hague, 1977, pp. 166-171 3. Donaldson R. M.: Small intestinal bacterial overgrowth. Adv. lntern. Med. 67: 1250, 1974 4. Donaldson R. M.: Mechanisms of Malabsorp­tion of Cobalamin, in Babilon B. M. (ed.): Coba­lamin, John Wiley and Sons, New York, 1975, pp. 335-368 5. Forshaw J.: Effect of vitamin B1 , and fol.ic acid deficiency on small intestinal absorption. J. Ciin. Pathol. 22: 551-553, 1969 6. Glass G. B. J.: Gastric intrinsic factor and its function in the metabolism of vHamin B1,. Phisiol. Rev. 43:529-849, 1963 7. Hinke R. W., Welch A. D., Scharf V. et al.: Co60 labeled vitamin B„ in penicious anaemia Trans. Assoc. Am. Phis,icians 65:214-222, 1952 Studies of excretion (and absorption) of ­ 8. Katz J. H., Di Mase J., Donaldson R. M. Jr.: Simultaenous adminfstration of gastric juice bound and free radioactive cyancobalamin: rapid procedure for di.fferentiatng between intrinsic factor deficiency and other causes of vitamn B„ malabsorption. J. Lab. Ciin. Med. 61 :266-271, 1963 9. Mackinnon A. M., Short M. D., Elias E., Dowling R. H.: Adaptive changes in vitamin B„ absorption in celiac disease and after proximal small bowel resection in man. Am. J. Dig. Dis. 20:835-839, 1975 10. Popovic O., šobic V., Milcic K. 1i sar.: Di­namika poremecaja apsorpcije u pacijentkinja obolelih od karcinoma ženskih genitalnih organa lecenih radikalnom zracnom terapijam. Med. istraž., 11 (suppl. 1): 77-85, 1978 11. Reizenstein P. G., Cronkite E. P., Cohn S. H.: Measurement of absorption of vitamin B„ by whole body gama spectrometry, Blood 18:95 101, 1961 12. Schilling R. F.: lntrinsic factor studies. II. The effect of gastric juice o.n the urinary excre­tion of radioactivity after the oral administration of radioactive vitamin B1 ,. J. Lab. Ciin. Med. 42: 860-866, 1953 13. Sleisenger M. H., Brandborg L. L.: Malab­sorption, W. B. Saunders Co., Philadelphia 1977, pp. 19-23 14. Stewart J. S., Pollock D. J., Hoffbrand A. V. et al.: A study of proximal and distal 1i.ntesti­nal structure and absorptive function in idiopa­thic steatorrhea. N. J. Med. 36:425-444, 1967 15. Toskes P. P., Deren J. J.: Vitamin B1 , ab­sorption and malabsorption, Gastroenterology, 65:662-683, 1973 Adresa autora: Dr. Nikola 0ordevic, Klinika za radiolog,iju i nuklearnu medi'cinu, Pasterova 14, 11000 Beograd. KLINlcKA BOLNICA GRADA BEOGRADA 14C TRIOLEIN IZDISAJNI TEST Popovic O. Sadržaj: Kod 20 osoba, kontrolnih (6) i sa raznim dijarealnim poremecajima (14). korišcen je za ispitivanje apsorpcije masti, istovremeno s hemijskim odreoivanjem masti u stolici, "C tri'oleinski izdisajni test. Odreoivanje pro­centa doze izdahnute u toku 6 casova po peroralnom unošenju "C trioleina održava brzinu apsorpcije masti -utvroene su znacajne razlike u izluci­vanju "CO, izmeou osoba sa steatorejom i normalnom apsorpci'jom masti i korelacije izmeou rezultata radioizotopske i hemijske metode. Radioizotop­ska metoda je dala 16,7 % lažno pozitivnih i 12,5 % lažno negati"vnih rezultata u poreoenju s hemijskom. UDK 616.34-008.337-073:539.61 Deskriptori: sprue, crevesna absorbcija, feces-analiza, mašcobe, ogljik radioizotopi, triolein Radio!. lugosl.,. 15; 253-255, 1981 Uvod -široko primenljiva, jednostavna tehnika izdisajnih testova supstancijama obeleženim pomocu 14C u gastroenterologiji obuhvata danas i ispitivanje apsorpcije ma­sti. Nekoliko studija, tokom poslednjih dva­desetak godina, bilo je posveceno primeni 14C obeleženih triglicerida u ispitivanju ap­sorpcije masti (Schwabe et al., 1962, Abt and von Schuching 1966, Schwabe et al., 1967, Kaihara et al., 1968, Tomkin et al., 1971, Burrows et al., 1974, Newcomer et al., 1979, Popovic i sar., 1980). Mi smo, u cilju utvrdivanja vrednosti radioizotopske metode, uporedno sa 14C triolein izdisajnim testom vršili hemijsko ispitivanje kolicine masti u stolici, kod normalnih osoba i pacijenata sa sindromom loše apsorpcije. Materija! i metode -lspitivano je 20 oso­ba, 14 pacijenata sa raznim dijarealnim po­remecajima (hronicni pankreatitis -2, ce­lijacna bolest -2, sindrom kratkih creva usled resekcije -2, proliv kod dijabeticara -5, crevna tuberkuloza -2, granuloma­tozni kolitis -1) i šest kontrolnih osoba. Test je raden našte. Pacijenti su pili 185 kBq 14C trioleina (Amersham) zajedno sa sledecim napitkom: jestivo ulje 20 g, gumma arabica 5 g, sirup 5 g, aqua destillata 20 g i 1 kafena kašicica kakaoa. lzdisajni test spro­voden je standardnom metodam (Popovic i sar., 1976). lspitivanja izdahnutog vazduha vršena su pre pocetka testa i svakog casa u toku 6 casova. Rezultati su izražavani kao procenti doze izdahnuti u pojedinim casovi­ma, vrh izdahnjivanja i ukupno izdahnuta kolicina za 6 casova. Pretpostavlja se da produkcija 14CO2 u organizmu i izdahnjivanje preko pluca održavaju prethodnu apsorpciju test doze 14C trioleina. Rezultati radioizotop­skog testa uporedeni su sa rezultatima he­mijske analize stolice na kolicinu masti (Ka­mer et al., 1949). U tu svrhu stolica je skup­ljana u toku 3 dana dok su pacijenti bi I i na is­hrani koja je sadržala oko 100 g masti na dan. Rezultati -lspitivane osobe podeljene su u dve grupe: prva sa steatorejom (dnevna kolicina masti u stolici veca od 7 g na dan) a druga sa normalnom apsorpcijom masti u periodu ispitivanja. Prva grupa se sastojala od 12 osoba a u drugoj ih je bilo 8. Na slici 1 prikazani su rezultati 14C trio­lein izdisajnog testa u dve navedene grupe. Popovic S T EATOREJA • n 12 NORMALNI o n 8 20 .. . .. . 15 10 o o 2 '-' u , f :: 5. o . ' o ·;: 3h 1 1 ;, 4h 5h 6h VRH 6h kumul•livno . o !SO Slika 1 -Rezultati "C-triolein izdisajnog testa u pacijenata sa steatorejom i kod normalnih osoba Vec pocev od treceg casa testa rezultati 14C triolein izdisajnog testa bili su znacajno viši u normalnih osoba no u osoba sa steatore­jom. Statisticka znacajnost razlika bila je najveca 4. i 5. casa testa, nešto manja 6. ca­sa ili kada se uporede vrhovi izlucivanja postignuti u bilo kom casu. Visok stepen znacajnosti razlike utvrden je i kada je upo­redivano kumulativno izlucivanje 14CO2, izra­ženo kao procenat doze, u toku 6 casova testa. Dalje je ispitivana korelacija izmedu dnev­ne kolicine masti u stolici i rezultata 14C tri­olein testa izraženih kao kumulativni proce­nat doze izdahnut za šest casova, koja je prikazana na slici 2. Utvrdeno je da izmedu rezultata ove dve metode postoji znacajna 201 o I STEATOREJA• n 12 NORMALNI o n 8 o ' :s'2° olo O. negativna korelacija. Kada se oznace gornja granica normalnog opsega izlucivanja masti u stolici (7 g na dan) i pretpostavljena donja granica normalnog opsega radioizotopskog testa (12 % doze za 6 h) vidimo da je ova druga metoda dala dva lažno negativna re­zultata u osoba sa steatorejom od ukupno 12 (16,7 %) i jedan lažno pozitivan medu 8 oso­ba sa normalnom kolicinam masti u stolici ( 12,5 % ). Jedan lažno negativan rezultat do­bi jen je kod osobe s celijacnom bolešcu u remisiji a po jedan lažno negativan i poziti­van u dijabeticara s prolivom. Diskusija -lspitivanje apsorpcije masti hemijskim odredivanjem njene kolicine u stolici je metoda koja zahteva dugotrajno sakupljanje stolice koje je neprijatno kako za pacijenta tako i za personal odeljenja i laboratorije. Stoga se vec odavno cine na­pori da se ustanove jednostavnije i brže me­tode koje mogu da daju pouzdane informa­cije o apsorpciji masti (Losowsky et al., 1974, Popovic i sar., 1980, Popovic 1981). Takvu mogucnost pruža i 14C triolein izdi­sajni test koji smo mi koristili u ispitivanju grupe pacijenata i utvrdili zadovoljavajuce korelacije s rezultatima hemijske metode. Naši rezultati najpre mogu da se uporede, zbog prakticno iste metodologije, s rezulta­tima Newcomera i sar. (1979). U njihovoj seriji vrh izdahnjivanja 14CO2 najbolje kore­lira sa rezultatima hemijske metode ispitiva­nja apsorpcije masti a kod nas 4. i 5. cas i ukupno 6. casovno izlucivanje 14CO2. Ukup­no 6. casovno izlucivanje 14CO2, prema ovim autorima, iznosi normalno preko 1 O % doze a prema našim rezultatima bi trebalo da iz­ ,:; -· . 47,3 Norma-Adenom desne Adenom 1. 891,5 ',! --,. '--. lan desne 1104,0 nalaz n. ž. Posle 447,1 -. . Prikaz normal ne P. H. nalaz ope-273,2 leve n. ž. adenom racije P. S. 28 662,1 -. Adenom Adenom desne Adenom 2. cf' desne n. ž. desne n. ž. K. K 41 380,7 32,5 19,3 --· -> -> Norma-Mikroadenom 5: /"l 3 .· 391,7 lan leve n. ž. . 364,1 nalaz .;· Drugi 527,2 29,3 20,6 -. -. Norma-Dalje uvecanje :, /"'! boravak lan adenoma nalaz O" K. J. 54 <0,22 960,0 62,2 134,6 -.-.-. Renovazograf. Bilo-P. H. nalaz :, .( ',! 960,0 ...____ -ogroman tumor barni karcinom ::; 4. --,. 902,0 desne n. ž. tumor desne n. ž. .o.. Posle 137,9 26,0 13,5 -. Ostatak tumora i7 ope-135,1 ili metastaza racije 154,5 u jetri "' Kon-3,5 192,4 13,4 36,6 l' .-.eta-Opisano podrucje ...____ trola 139,9 staza je vece ...,. 227,5 I u jetri "' Kon-51,8 800,4 52,3 207,0 -. Dalje uvecanje trola 800,4 pramene 828,0 T. S. 35 35,8 38,7 Uvecane Asimetrija 5. . obe, više LI korist desne desna A. O. 47 58,2 Uvecane Asimetrija 6. obe, više LI korist desne cf leva LEGENDA: ,·, Si-ednja vrednos, Norn1alan odgovor -. Bez odgovora tri uzastopna odreclivanja ,,;, Nedovoljan odgovor -->Parndoksalni odgovor Tabela 1 -Rezultati funkcionih morfo-dinamskih i'spitivan ,a k:Jre n. ž. u bolesnika suspektnih na Cushingov sindrom C: ...; BAZALNE VREDNOSTI DINAMSKI TESTOVI** cii C/) Scintigrafija C: Meto- Supresijski CT nadbubrežnih "O·. 'i3-ci -ACTH Kortizol 17-OHCS* 17-KS* . (1) 2 o piron-LVP ·-o žlezda a: .o -=<.:la. pmol/I nmol/I µmol/d µmol/d kratki dugi ski M. M.46 10,8 786,6 20,8 24,9 Nor- Asimetrija 1. c;> 358,8 t -. t t malan u korist desne 794,8 nalaz S. K. 34 13,5 924,6 15,4 41,9 Nor- ,,,, Asimetrija 2. 400,2 malan c;> t t t / u korist desne 394,7 nalaz D. E.46 3. c;> 400,2 t t t malan 756,5 22,5 21,9 -. Nor- Asimetrija 345,0 nalaz u korist desne 5. c;> 408,3 t malan "' ., B. l. 33 11,2 789,4 25,6 32,2 Nor-O' o: Asimetrija 389,2 malan c;> t t t .!:: u korist desne 325,7 na laz ­ r M. D.56 579,3 30,0 23,9 Nor-" Asimetrija 'C '"' u korist desne 179,0 na laz o: K. D. 53 17,9 675,9 15,9 43,7 Nor­ (/) 6, cf 524,0 t t t malan Normalan nalaz ;,; 220,0 nalaz ., C "' " K. M. 36 12,5 725,9 8,2 Nor-;;; :o: 7. c;> 255,3 DHA t t t t malan Normalan nalaz 1,4 nalaz M. 0.26 789,4 6,3 78,7 Nor­ 8. c;> 472,0 DHA t t malan Normalan nalaz 179,4 15,6 nalaz F. M. 47 13,3 902,5 Nor­ 9. c;> 665,2 t t t t malan Normalan nalaz 518,9 nalaz LEGENDA: • Srednja vrednost .. t Normalan odgovoi­ tri uzastopna odrec!ivan,ia . Bez odgovora _.;, Nedovoljan odgovor Tabela 2 -Rezultati funkcionih i morfo-dinamskih ispitivanja LI gojaznih i LI bolesnika s hirzutizmom Scintigrafija nadbubrežnih žlezda -prva iskustva pregledu posle 6 meseci Slika 6 -Karcinom desne nadbubi-ežne ž\ezde (bolesnica K. J. br. 4) Slika 6 a -Podrucje nepravilnog oblika koje od­govara ostatku tkiva tumora ili metastazi u jetri' (prvi pregled) nami velicine 0,5 cm. mogu dovesti do ovak­ ve scintigrafske slike, a da klinicki i labora-Slika s -Asimetrija u velicini nadbubrežnih žlezda torijski ne budu ispoljeni (8). Slucaj naše bolesnice K. K. ilustruje ovu situaciju. Ok­tobra 1980 g. klinicka slika i funkciona ispi­tivanja nisu u potpunosti govorili za ovo oboljenje. Scintigrafija n. ž. ukazivala je na mikroadenom leve n. ž. (slika 4). S obzirom na ovakve nalaze, bolesnica je bila pod stal­nam opservacijom, a maja 1981 g. podvrgnu­ta je ponovnom klinickom ispitivanju: sada su i funkciona ispitivanja govorila za hiper­korticizam, a ponovljena scintigrafija poka­zuje dalji porast adenoma (slika 5). Napomi­njemo da retropneumoperitoneum, nacinjen pri prvom boravku, i kompjuterizovana tomo­grafija n. ž. pri drugam, nisu otkrili patološki proces. U bolesnice K. J., junija 1980 g. utvrden je virilizujuci tumor desne n. ž., koji je opera­ Babic Lj., L. Lepšanovic, S. Kaluderski rijski i klinicki došlo do remisije: scintigraf­ ::.•;..,.: -ski nalaz, p@k, ukazuje na postajanje podruc­ja nepravilnog oblika iznad desnog bubrega koje izdašno i neravnomerno nakuplja radio­ \. . t.-, holesterol, a koje na skenu jetre odgovara 1 • \ .:. . _) l•· . 1 { • , y .. ·.-. .-' )._1, . ,._ .. ::--.,;'): - Slika 6 b -Ponovna scintigrafija posle 6 meseci u iste bolesnice: opisana promena je znatno veca i kompaktnija u odnosu na predhodni nalaz Slika 6 c -Scintigram jetre u iste bolesnice (K. J.) koji pokazuje amputaciju gornjeg dela des­nog režnja (snimak jetre u A-P poziciji) Slika 6 d -Prnfilni snimak tivno odstranjen. Radilo se o velikom tumo­ru, težine 1200 g, ciji je histopatološki nalaz govorio za karcinom. Nažalost, preoperativ­no nije radena scintigrafija, jer tada kod nas još nije bila uvedena. Postoperativno testi­ranje oktobra 1980 ukljucilo je i scintigrafi­ju. Nalazi na tabeli pokazuju da je laborato­zoni hipofiksacije. Nalaz je interpretiran kao ostatak tkiva tumora ili metastatski depozit u jetri (slika 6). Decembra 1980 g. zapaža se podrucje koje vezuje radioholesterol uveca­lo, a klinicki i laboratorijski nalazi bili su i dalje uredni. CT n. ž. potvrduje postajanje metastaze u jetri. Maja 1981 g. ispoljeni su svi znaci bolesti, klinicki i laboratorijski: scintigrafski nalaz pokazuje da se navedena pramena povecala, postala kompaktnija, a sken jetre pokazuje amputaciju gornjeg dela desnog režnja (slika 7 i 8). Otkrivanje metastatskih depozita karcino­ma n. ž. pomocu scintigrafije sa radiohole­sterolom, moguce je zbog visoke specific­nosti markera za tkivo nadbubrega (21 ). lz­vestan broj autora saopštio je svoja iskustva s detekcijam metastaza karcinoma n. ž. (19, 20, 21, 23). Seabold i sar. su u 5 pacijenata dokazali metastatske depozite iako su svi za vreme scintigrafskog pregleda bili pod terapijam sa kortizonom i opDDD (22). Naša bolesnica je pri drugam ispitivanju takode bila pod terapijam (pronison, eliptene). U dva bolesnika upucena na scintigrafiju iz drugih centara, nalaz je govorio za izrazitu asimetriju u velicini i intenzitetu vezivanja radioholesterola u korist desne n. ž. Moguce je da se radi o pocetnoj asimetricnoj hiper­plaziji, ali slucajev! zahtevaju dodatno funk­ciono ispitivanje i eventualno ponavljanje scintigrafije n. ž. Na tabeli 2 prikazani su podaci za 3 bolesnice s izrazitim hirzutiz­mom u kojih je scintigrafski nalaz bio nor­malan, i za grupu gojaznih osoba. S obzirom na androidni tip gojaznosti postajala je sum­nja na hiperkorticizam. Vrednosti kortizole­mije bile su nešto povišene, ali uz ocuvan dnevno-nocni ritam i normalan supresijski test što je i karakteristika ovog stanja (24). Scintigrafski nalaz govorio je za izrazitu asi­metriju u velicini i intenzitetu vezivanja obeleživaca u korist desne n. ž. Literaturni podaci govore da se u 2/3 zdravih osoba može dobiti ovakav asimetri­can prikaz n. ž. kao posledica razlicite uda­ljenosti žlezda od detektora (8). lpak, postaji sumnja da li je ova izrazita razlika pocetni Scintigrafija nadbubrežnih žlezda -prva iskustv. znak nekog patološkog procesa, što ostaje predmet daljeg opserviranja i ispitivanja. Uporedujuci scintigrafske nalaze s nalazi­ma drugih metoda za vizualizaciju n. ž., ukljucujuci i CT podudarnost smo postigli samo u izvesnom broju slucajeva. Naglaša­varno da je jedino ova metoda omogucila otkrivanje adenoma malih dimenzija, kao i postajanje metastaza, znatno pre drugih di­jagnostickih postupaka. S obzirom na njenu neinvazivnost i rela­tivno jednostavnu tehniku izvoclenja, smatra­mo da ima znacajno mesto u dijagnostici oboljenja n. ž. Doza ozracenosti na celo telo i ciljni organ je velika, s napomenom da do­za ozracenosti na gonade odgovara onoj pri uobicajenim radiografskim procedurama (29, 30). Ova okolnost kao i duže trajanje pre­gleda, medutim, ne smanjuju njenu vrednost. Zakljucak -Mišljenja smo da se na osno­vu naših prvih iskustava s ovom metodam može zakljuciti sledece: 1. Scintigrafija n. ž. predstavlja neinvazivnu, relativno bezopasnu i jednostavnu metodu za prikaz ovog organa kao i za sticanje uvida u njegove funkcione abnormalnosti. 2. U poredenju s drugim me­todama za vizualizaciju n. ž. scintigrafija se pokazala posebno pouzdanom u otkrivanju malih promena i ranom otkrivanju metastaza sekretorno aktivnih malignoma. 3. Saradnja s klinicarem i timski utvrdene indikacije za ovaj pregled omogucuju njegovu svrsishod­niju primenu, a interpretacija u sklopu s kli­nickim i drugim nalazima tacniju dijagnosti­ku bolesti nadbubrežnih žlezda. Summary SCINTIGRAPHY OF ADRENAL GLAND FIRST EXPERIENCES Babic Lj., L. Lepšanovic, S. Kaluderski In the present paper the authors describe their first experiences in scintigraphy of adre­nal gland, their diagnostic approach and program­me of examination in various diseases of this endocrine organ. 15 patients in different patho­logical states were treated and the most cha­racteristic cases are presented separately along with the comment and comparison with similar findings of other authors. Radio!. lugosl., 15; 269-276, 1981 The following is especially pointed out: high sensitivity of method in comparison with other methods, morphological and morpho-functional check ups, its noninvasiveness and high speci­fic-ity. Literatura 1. Liebennan L. M., W. H. Beierwaltes, J. W. Conn, et al.: Diagnosis of adrenal disease by vizualisation of human adrenal glands with "'1­19-lodocholesterol, N. Engl. J. Med. 285:1387, 1971. 2. Beierwaltes W. H.,L. M. Lieberman, A. N. Ansari, et al.: Vizualisation of human adrenal glands ·in vivo by scintillation scanning, JAMA 216:275, 1971. 3. Conn J. W., W. H. Beierwaltes, L. M. Lie­berman, et al.: Primary aldosteronism. Preope­ratiVe tumor vizualisation by scintillation scan­ning, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 33:713, 1971. 4. Beierwaltes W. H., M. F. Sturman, U. Rya, et al.: lmaging functional nodules of the adrenal glands with "'1-19-lodocholesterol, J. Nucl. Med. 15:246, 1973, 5. Weiss M. L., H. Deckart: Erfahrungen mit der Nebennierenscintigrafie mit '"J-19-Jodohole­sterol, Dt. Gesundh. Wesen 31 (1976), H. 31. 6. Strathman l., M. A. Leeper: Results on an adrenal imaging study by eight (8) investigators using adrenoscan ("'1-19-lodocholesterol). Pro­ceedings of 24th Annual Meeting of Nuclear Medicine, 1977, J. Nucl. Med. 18:599, 1977. 7. Troncone L., G. Gall,i, D. Salvo, et al.: Ra­dioisotopic study of adrenal glands using '"l-19­lodocholesterol, Br. J. Radio!. 50:340, 1977. 8. Thrall J. H., J. E. Freitas and W. H. Beier­waltes: Adrenal scintigraphy, Seminars in Nu­clear medicine, Vol. VIII, No 1, 1978. 9. Troncone L.: Radiocholesterol scintigraphy in adrenal gland tumors, Eur. J. Nucl. Med. 5: 345, 1980. 10. Beierwaltes W. H., D. M. Wieland, T. Yu, et al.: Adrenal imaging agents Rationale, synthe­sis, formulation and metabolism, Seminars in Nuclear medicine, Vol. VIII, No 1, 1978. 11. Blair R. J., W. H. Beierwaltes, L. M. Lie­berman, et al.: Radiolabeled cholesterol as an adrenal scanning agent, J. Nucl. Med. 12:176, 1971. 12. Basmadijan G. P., K. R. Hetzel, R. D. lce, et al.: Synthesis of a new adrenal cortex scan­n.ing agent, 6-beta '"l-lodomethyl-19-norcholest-5 (10)-en-3 beta-01 (NP-59), J. Nucl. Med. 16:514, 1975, 13. Sarkar S. D., W. H. Beierwaltes, R. D. lce, et al.: A new and superior adrenal scanning agent, NP 59, J. Nucl. Med. 16: 1039, 1975. 14. Sarkar S. D., R. D. lce, W. H. Beierwaltes, et al.: Selenium-75-19-selenocholesterol a new adrenal scanning agent with high concentration in the adrenal medulla, J. Nucl. Med. 17:212, 1976. Babic Lj., L. Lepšanovic, S. Kaluderski 15. Couch W. M., and C. M. Williams: Com­parison of 19-lodocholesterol and 6-lodomethyl­norcholesterol as adrenal scanning agents, J. Nucl. Med. 18:727, 1977. 16. Chatal J. F., B. Charbonnel, R. Guihard: Un nouveau radiotraceur pour la scintigraphie -des surrenales: le 6-methyl-"Se-selenocholesterol, La Nouvelle Presse medicale, Vol. 6, 1145, 1977. 17. Mahler J. R., D. K. Oxley: Glinica! appli­cations of nuclear adrenal imaging, Ciin. Nucl. Med. 2:283, August, 1977. 18. Charbonnel B.: Aspects cliniques et pro­blemes diagnostiques des hypercorticismes me­taboliques, La Revue du Praticien, 29, 45 (octo­bre), 3495, 1979. 19. Forman H. B., M. A. Antar, R. J. Toulou­kian, et al.: Localization of metastatic adrenal carcinoma using '"1-19-lodocholesterol, J. Nucl. Med. 15:332, 1973. 20. Watanabe K., l. Kamai, C. Nakayama, et al.: Scintigraphic detecti'on of hepatic metastases with "'1-labeled steroid in recurrent adrenal car­cinoma: Case report, J. Nucl. Med. 17:904, 1976. 21. Chatal J. F., B. Charbonnel, B. P. Le Me­vel, et al.: Uptake of "'1-19-lodocholesterol by an adrenal cortical carcinoma and its metastases, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 43:248, 1976. 22. Seabold J. E., T. P. Haynie, D. N. De Asis, et al.: Detection of metastatic adrenal carcinoma using "' l-6-beta-lodomethyl-19-norcholesterol to­tal body seans, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 45: 788, 1977. 23. Tikkanen M. J., A. Sivula, A. Kahri, et al.: Recurrent adrenal cortical carcinoma with Cu­shing's syndrome: twenty-f,ive-year follow-up of a patient, J. Endocrinol. lnvest. 4:425, 1980. 24. Lepšanovic L.: Funkciono stanje kore nad­bubrežnih žlezda odraslih osoba obolelih od še­cerne bolesti, Doktorska disertacija, Novi Sad, 1977. 25. Mattingly D.: A simple fluorimetric method for estimation of free 11-hydroxycorticoids in human plasma, J. Ciin. Path. 15, 374, 1962. 26. Reddy W. J., D. Jenkins, G. W. Thorn: Estimation of 17-OHCS in urine, Metabolism: 1, 511, 1955. 27. Zimmermann W.: Eine Farbreaktion der Corticosteroide auf den Kohlenhydratstoffewech­sel, u Oberdisse K.: Diabetes mellitus, Springer Verlag, Berlin-Heidelberg-New York, 489, 1975. , 28. Kovac T., L. Lepšanovic: Osnovi savreme­ne endokrinologije, Medicinska knjiga, Beograd­Zagreb (u štampi). 29. Kirschner A. S., R. D. lce, W. H. Beier­waltes: Radiation dosimetry of '"l-19-lodochole­sterol, J. Nucl. Med. 14:713, 1973. 30. Radiation Dosimetry, u Scintandren, "Se­labeled agent for adrenal sointigraphy, Amer­sham, The radiochemical centre, Uputstvo za upotrebu. Adresa autora: Dr. Ljiljana Babic, Novi Sad, M. Gorkog 21/1 SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU I GINEKOLOšKO-AKUšERSKA SLUŽBA MEDICINSKOG CENTRA U ZAJEcARU ZNAcAJ ODREE>IVANJA PROGESTERONA U SERUMU ZA PROCENU FUNKCIONALNE AKTIVNOSTI žUTOG TELA U RANOJ TRUDNOCI Paunovi6 R., S. Vuckovi6, S. Miloševi6, J. Vasilijevi6 Sažetak: Izvršeno je odredivanje serumskog progesterona kod 299 trudnica u lutealnoj fazi graviditeta. Dobijene vrednosti mogu da posluže kao kriteri­jum za procenu funkcionalne aktivnosti corpus luteum graviditatis. Kod 115 trudnica uporedo sa odredivanjem koncentracije progesterona izvr­šeno je ·i citohormonsko ispitivanje progesteronske aktivnosti. Statistickim ispitivanjem (odredivanjem korelacije ranga) zakljucili smo da postaji ne­znacajna korelacija izmedu ova dva parametra (P > O.S). UDK 618.2:612.63.031.3:539.163 Deskriptori: nosecnost, korpus luteum, radioimunski testi, progesteron-kri Radiol. lugosl., 15; 277-279, 1981 _J Uvod -Odmah po oplodnji nivo progeste­rona koji sekretuje žuto telo postaje odraz funkcionalne aktivnosti corpus luteum gravi­ditatis. Ova endokrina žlezda je najbitnija za normalno odvijanje rane trudnoce. Ovoj je potvraeno izveštajima da hirurška lutekto­mija pre sedme nedelje skoro uvek dovodi do pobacaja koji izostaje ako se primeni supstituciona terapija progesteronom (Csa­po et al. 1973). To znaci da progesteron do sedme gestacione nedelje potice uglavnom iz žutog tela. Luteoplacentarna ravnoteža se uspostavlja vec posle 7. nedelje. Posle 12. nedelje placenta postaje najvažniji izvor pro­gesterona (Buster et al. 1975). Iz ovih razloga merenje koncentracije pro­gesterona u krvi trudnica u ranoj trudnoci služi za ispitivanje sekrecijskog kapaciteta žutog tela u prvih 5-6 nedelja kako bi se prisutna lutealna insuficijencija korigovala primenom substitucione terapije. U ovoj fa­zi, kada zapocinje placentacija, progesteron ima važnu ulogu tako da održavanje trudnoce zavisi iskljucivo od normalne aktivnosti žu­tog tela (Tulchinsky et al. 1973). Primena substitucione terapije ima efekta u luteal­noj fazi trudnoce, jer nedostatak progeste­rona u placentarnoj fazi njegove sekrecije posledica je insuficijencije placente pa bi substitucija ovim hormonom imala manje pouzdan terapijski efekat, s obzirom da u ovoj fazi koncentracija progesterona u seru­mu govori samo o jednoj od funkcija pla­cente (hormonskoj). C i I j r a d a -1. lspitivanje sekrecijskog kapaciteta žutog tela u ran oj trudnoci, od­nosno dobijanje normalnih vrednosti kon­centracije progesterona po nedeljama ge­ stacije. 2. Korelacija vrednosti serumskog proge­sterona sa rezultatima citohormonske anali­ze progesteronskog dejstva Materija! i metode -Doziranje progeste­rona u serumu vršili smo kod 299 klinicki zdravih trudnica starosti trudnoce od IV­X nedelje. Od IV-VII gestacione nedelje bilo je 219 trudnica, a 80 žena od VIII-X nedelje. Krv je uzimana u prepodnevnim ca­sovima a serum cuvan na -20° C do odre­divanja. Kod 115 žena, koje s udošle radi prekida trudnoce, uporedo sa uzimanjem krvi za od­ Paunovic R., S. Vuckovic, S. Miloševic, J. Vasilijevic redivanje progesterona uziman je i bris za citohormonsku analizu. Koncentracija progesterona u serumu od­redivana je RIA metodam (komplet reage­nasa firme »Hoechst«). Primenjena je diluci­ona tehnika (Paunovic i sar. 1980). Citohormonsko ispitivanje izvršeno je uobicajenom tehnikom u laboratoriji Gine­kološko-akušerske službe Medicinskog cen­tra Zajecar. Rezultati rada i diskusija -Kod 299 trud­nica odredena je koncentracija progesterona i dobijeni su sledeci rezultati: Nedelja grav_ Broj ispit. Konc. progesterona (nmol/1) (x±Sd) -­ IV 18 89.39±15.13 v 40 89.20± 17.58 VI 90 105.80±24.00 VII 71 119.99±27.88 ·----· - Tabela 1 -Vrednosti progesterona u toku !ute­ alne faze trudnoce Testiranjem statisticke znacajnosti (t-test) vrednosti koncentracija progesterona poje­dinih nedelja trudnoce dobijeni su sledeci rezultati: -Zapažamo dobro slaganje vrednosti koncentracija progesterona za IV i V gesta­cionu nedelje (P > 0.5) što je i realno, jer u ovoj fazi graviditeta mesto stvaranje pro­gesterona je iskljucivo žuto telo. -Znacajna razlika koncentracija proge­sterona izmedu V i VI nedelje, odnosno VI i VII (P < 0.001) objašnjava se zapocetom placentacijom pa dolazi do »preklapanja« vrednosti progesterona poreklom iz corpus luteum graviditatis i placente. -Od VII-IX nedelje nije zapažena raz­lika u koncentracijama progesterona, ali u X nedelji registrujemo znacajan porast (uve­canje sekrecijskog kapaciteta endokrine pla­cente). Kod 115 trudnica izvršeno je uporedno odredivanje koncentracije progesterona i ci­tohormonsko ispitivanje vaginalnog razmaza (CH analiza). Da bi ispitali u kakvoj su ko­ 278 relaciji direktno doziranje progesterona u serumu i CH analiza (indirektno ispitivanje progesteronskog delovanja) primenjena je statisticka analiza korelacije ranga. Rangiranje je izvršen ona sledeci nacin: vrednosti koncentracije progesterona grupi­sane su u cetiri opsega pri cemu je kao prvi uzet opseg unutar jedne Sd. od aritineticke sredine za odgovarajucu starost trudnoce, a sledeca tri opsega su obuhvati la za po 1 O % niže vrednosti od prethodnog. Opsezi CH analize su formirani na bazi kvalitativne procene, odnosno izveštaja ci­tologa (dobro izraženo, nedovoljno i slabo izraženo progesteronsko delovanje). Statistickim ispitivanjem (odredivanjem korelacije ranga) zakljucili smo da postaji neznacajna korelacija izmedu ova dva para­metra (p = 0.4; P > 0.5). Zakljucak -Izvršeno je odredivanje kon­centracije progesterona u serumu u toku lutealne faze trudnoce. Analizirane vredno­ VIII 121.57±30.52 sti po nedeljama gestacije predstavljaju IX 20 125.29±26.57 objektivni parametar za procenu funkcional­X 17 147.04±35.74 ne aktivnosti corpus luteum graviditatis. Uporedivanjem vrednosti serumskog pro­gesterona i rezultata CH analize kod istih trudnica dolazi se do zakljucka da CH ana­liza, kao indirektna metoda za odredivanje nivoa progesterona, nije u dovoljno znacaj­noj korelaciji sa vrednostima progesterona odredenim direktnom metodam. Summary THE SIGNIFICANCE OF DETERMINATION OF PROGESTERON IN SERA FOR EVALUATION OF CORPUS LUTEUM FUNCTIONAL ACTIVITY l[\J EARLY PREGNANCY Paunovic R., S. Vuckovic, S. Miloševic, J. Vasi­lijevic Determination of progesteron levels in sera of 229 pregnant women in luteal phase of pre­gnancy was performed. The obtained values might serve as a cr-iterion for evaluation of func­tional activity of corpus luteum graviditatis. In 115 pregnant women, a cytohormonal analysis, was done at the same tirne as progesteron leve! determination. By statistical testing (correlation of range) it was considered that the correlation between the two observed parameters are not significant. Znacaj odredivanja progesterona u serumu za procenu funkcionalne aktivnosti žutog tela u ranoj trudnoci Literatura 1. Buster J. E., Abracham G. E.: The applica­tion of steroid chormone radioimmunoassay to clinical obstetrics. Am. J. Obstet. Gynecol. 46; 489, 1975 2. Csapo A. l., Pulkkinen M. O., Kaihola H. L.: Effects of luteectomy and progesterone repla­cement in early pregnant patients. Am. J. Obstet. Gynecol. 115; 759, 1973 3. Paunovic R., Paunkovic N., Paunovic R.: Koncentracija lutealnog progesterona u ovulator­noj fazi ciklusa. Radiol. lugosl. 14; 453-455, 1980 4. Tulchinsky D., Hobel C. J.: Plasma human chorionic gonadotrophin, estrone, estradiol, estriol, progesterone, and 17 alfa hydroxyproge­sterone in human pregnancy: III. Early normal pregnancy_ Am. J. Obstet. Gynecol. 117; 884­889, 1973 Adresa autora: Dr Ratko Paunovic, Medioinski centar, Zajecar Radiol. lugosl., 15; 277-279, 1981 IXOTEN ° dražeje Citostatik za oralnu terapiju održavanja nakon što je remisija postignuta intenzivnom pocetnom terapijam Endoxan@-om INDIKACIJE: -Limfogranulomatoza -Limfosarkom -Makrofolikularni limfoblastom Brill-Symmers •-Retikulosarkom -Multipli mijelom -Waldenstromova bolest Kronicna limfaticna leukemija Karcinom jajnika Karcinom dojke •-Mikrocelijski bronhijalni karcinom •-Seminom Drugi komosenzitivni solidni tumori kod kojih se upotrebljava Endoxan@ Kronicna mijeloicna leukemija PAKOVANJE: 50 i 200 dražeja [-E, -bosnaliiek-1 Proizvodi u saradnji sa tir mom . BIEL EFELD i@J.t GINEKOLOšKO-AKUšERSKA KLINIKA, MEDIClf\lSKI FAKULTET, BEOGRAD ODELENJE ZA FIZIOLOGIJU I RADIOBIOLOGIJU, INSTITUT ZA PRIMENU NUKLEARNE ENERGIJE U POLJOPRIVREDI, VETERINI I šUMARSTVU ­ZEMUN RADIOIMUNOLOšKO ODREDIVANJE NIVOA FSH I LH U SERUMU NAKON APLIKACIJE LH-RH U PACIJENTKINJA SA HIPOGONADO­TROPNOM SEKUNDARNOM AMENOREJOM Bila S., M. Kraincanic, V. šulovic, O. Genbacev, F. R. Perez-L6pez* Sažetak: Pracen je nivo FSH i LH hormona u cirkulaoiji nakan aplikacije LH­RH u pacijentkinja sa hipogonadotropnom amenorejam. Zapažena su tri tipa odgovora. Prvi, koji se karakteriše dugotrajnim izlucivanjem visoke koncen­tracije LH; drugi, kra6im izlucivanjem relativno visokih koncentracija LH i treci, izostankom povecanog izlucivanja LH hormona. Iz iznetog može se zakljuciti da test sa primenom LH-RH može poslužiti u di­ferencijaciji uzroka poremecaja -na nivou hipotalamusa ,ili hipofize. UDK 618.176:612.433.62:539.16 Deskr,iptori: amenoreja, LH FSH sprošcajoci hormon-diagnosticna raba, radioimunski testi, FSH-kri, LH-kri R.idiol. lugosl., 15; 281-284, 1981 Uvod -Amenoreja je simptom iza koga mogu da stoje brojni i raznovrsni poreme­caji u funkciji razlicitih organa, pa je zbog adekvatne terapije važno što ranije utvrditi etiologiju ovog poremeca.ja. Pošto po uce­stalosti patoloških amenoreja, oko 60 % spa­da u grupu hipotalamo-hipofizarnih disfunk­cijskih poremecaja, smatrali smo da je od prakticnog interesa pratiti i analizirati nivo gonadotropnih hormona (FSH i LH) u serumu pacijentkinja sa sekundarnom hipogonado­tropnom amenorejam nakon aplikacije LH­RH u cilju utvrdivanja nivoa i tipa poreme­caja. Relativno skorašnjim razvojem radioimu­nološke metode doziranja hormona ostvare­na je mogucnost preciznog merenja kolicine gonadotropnih i steroidnih hormona u cirku­laciji. Niz istraživaca je vršio merenja nivoa FSH i LH, estradiola i progesterona u toku normalnog menstrualnog ciklusa i dobijene su normalne vrednosti, Franchimont P. (1971), Mishell D. R. et al. (1971), koje su otvorile mogucnost korišcenja ovih hormona • Faustino R. Perez-L6pez, profesor akušer­stva i ginekologije, Medicinski fakultet, Sarago­sa, Španija. _J u pracenju menstrualnih poremecaja, Ven S. et al. (1970). Materija! i metod rada -lspitivanje je vršeno na 68 pacijentkinja hospitalizovanih na Ginekološko-akušerskoj klinici Medicin­skog fakulteta u Beogradu. Sve pacijentkinje su hospitalizovane zbog sekundarne ameno­reje sa izostankom menstruacije od 3 me­seca do 6 godina. Uobicajenim klinickim me­todama (rentgen snimak turskog sedla; pre­gled ocnog dna) iskljuceno je postajanje tumora hipofize i cerebruma kao moguceg uzroka sekundarne amenoreje. Uzorci krvi uzimani su od pacijentkinja u proseku svakih 5 do 7 dana u trajanju jednog normalnog menstrualnog ciklusa. Prikupljeni uzorci su odmah centrifugirani i cuvani na -20° C. U uzorcima je vršeno odredivanje koncentracije gonadotropnih hormona radio­imunološkom metodom. Ukupno je izvršeno oko 547 odredivanja FSH i LH hormona. Za odredivanje FSH i LH hormona kori­šcen je komplet firme Byk-Mallimckrodt. Merenje radioaktivnosti vršeno je automat­skim gama scintilacionim brojacem CG-4000 lntertechnique. U cilju diferencijacije nivoa Bila S., M. Kraincanic, V. šulovic, O. Genbacev, F. R. Perez-L6pez Broj Redni FSH LH Prolaction Pacijent odredi­ broj mlU/ml mlU/ml mcg/ml vanja Oj. A. 11 6,53±2,91 15,59±5,89 187,5 2 G. M. 14 5,56±1,53 4,60±1,34 3616,1 3 š. H. 9 6,02±1,77 9,54±3,34 4 Oj. R. 9 3,67±1,02 5,37±1,98 221,0 5 R. V. 7 6,79±1,72 11,35±7,02 8000 6 J. ž. 6 4.46±0,96 6,94±2,83 8000 7 B. S. 9 4,72±1,35 8,03±4,76 5428,57 8 T. O. 11 4,52±2.49 3,71 ±0,80 112,38 9 s. v. 6,09±1,31 11,60±3,16 10 P. A 10 8,92±1,54 5,68±1,57 166,4 11 K. M. 17 7,07±3,32 10,38±4,25 206,09 12 B. A. 10 6,35±1,67 6,14±2,73 90,25 13 M. G. 6 5,57±1,26 6,27±1,63 1034,75 14 S. S. 8 3,05±1,21 4,66±2,59 A. O. 6 6,44±0,99 4,19±1.40 16 O. M. 6 5,87± 1,49 12,51 ±5,75 223,33 17 G. G. 4 4,16±1,01 11,20±5,44 192,23 18 M. Lj. 4 4,63±1,73 4,46±2,58 221,00 19 K. M. 4 4,36± 1,36 3,78±0,78 1192 20 T. N. 4 5,13±0,24 6,40±0,76 21 S. V. 4 5,65±0,36 4,83±0,75 2085,5 22 M. S. 4 4,19±1,74 5,73±2,18 Oj. S. 4 5,85±2,08 5,93±0,59 24 R. B. 4 6,25±1,91 8,01 ±3,04 T. S. 4 8,11±4,87 4,83±0,68 26 R. G. 4 4,95± 1,34 8,18±2,86 27 R. R. 4 5,10±2,72 5,33±0,26 28 T. S. 4 7,70±2,94 7,03±3,84 29 A. S. 4 8.42±1,97 9,99±1.41 Tabela 1 -Tabelarni prikaz slucajeva kod kojih je vršeno 4 ili više odredivanja hormona u cirkulaciji' Table 1 -Tabular presentation of the cases in whom 4 or more blood hormone determinations were made poremecaja korišcen je LH-RH hormon Reli­sorm-L firme Serono. Uzimanje uzoraka krvi vršeno je u vremenskim intervalima od 10, 20, 30, 60 i 90 minuta od momenta aplikacije LH-RH. Uz pomenuta ispitivanja vršena je uobica­jena klinicka obrada i ispitivanje hospitali­zovanih pacijentkinja, a koja je ukljucivala odredivanje pregnandiola, estriola, 17 k. ste­roida, 17 OH kortikosteroida iz urina prikup­ljanog u toku 24 casa, endometrijsku biopsi­ju, merenje bazalne temperature, pracenje funkcije štitaste žlezde. Neposredno pre ispitivanja kao i u toku ispitivanja pacijentkinje nisu bile tretirane hormon ima. Rezultati -Nivoi FSH i LH hormona u cir­kulaciji u 68 pacijentkinja sa sekundarnom hipogonadotropnom amenorejam kretali su se u proseku za FSH oko 5,54±2,43 U/1 a za LH 7,50±4,41 U /1. Karakteristican slucaj ove grupe pacijentkinja prikazan je na grafikonu 1. Pracenjem nivoa oba hormona u cirkulaciji u toku 58 dana (2 ciklusa) u intervalima od 5-8 dana, zapaža se nizak nivo oba hormo­na kao i otsustvo svake ci ki icnosti. Prikaz slucajeva kod kojih je odredivanje ovih hormona vršeno 4 i više puta, dat je u tabeli 1, iz koje se može zapaziti da su nivoi FSH i LH hormona niski. Takode se zapaža malo standardno odstu­panje o dsrednje vrednosti što znaci da se Radioimunološko odredivanje nivoa FSH i LH u serumu nakon aplikacije LH-RH u pacijentkinja sa ... ' ni nivo. Kod treceg tipa, unošenje LH-RH ne izaziva skoro nikakvo povecanje izlucivanja " LH hormona. Primena LH-RH u ispitivanom vremenskom intervalu pokazivala je nezna­tan uticaj na povišenje nivoa FSH u cirku­ . ,c . laciji mada je ovo povišenje uvek konstato­ stoji pozitivna korelacija izmeau prosecnog :::=:(_.:·:=::. ::{ ..::.:::. nivoa LH u periodu unošenja LH-RH i kolici­ ' " ,, ne LH izlucene u toku 3 casa posle unošenja LH-RH. Koeficijent korelacije iznosi r = vano. Interesantno je takode zapaziti da po­ ; Grafikon 1 -Prikaz karakteristicnog slucaja 89,63 %, što je prikazano na grafikonu 3. u odnosu na normalne vrednosti Graph 1 -Presentation of the characteristic '1111. X DJ,.TA. Y D.t.'T.1, t. 5.68 case in relation to the normal values l)C).­ 5.3? ..M "" 11.60 12l.2C 5. ,.60 niski nivoi hormona održavaju tokom dužeg 6. (j.5" 10.•7 212.?1 71.C 0,05 3,1 ±0,1 mikroJ/ml 20' 16,8 ± 1.5 mikroJ/ml p > 0,05 18,5±1,1 mikroJ/ml 60' 13,8±1,2 mikroJ/ml p > o.os 18,5± 1, 1 mikroJ/ml Tabela 2 -Vrijednosti TSH u TRH testu u II tro­mjesecju trudnoce (n = 38) i u negravidnih žena (n = 34) Kao što se vidi iz tabele 2 nema statistic­ki znacajne razlike u vrijednostima TSH iz­medu trudnica u II tromjesecju trudnoce i negravidnih žena ni u bazalnim uslovima, ni u 20. i 60-oj minuti nakon primjene TRH, o cemu je vec ranije referirano (cabrijan et al. 1980.). Diskusija -Bazalne vrijednosti PRL u trudnoci su detaljno ispitivane (Tyson, Frie­sen 1973, Bellmann 1977.). Tako se zna da one postepeno rastu od sedmog tjedna trud­noce da bi do poroda narasle na otprilike deseterostruku vrijednost, dok su u plodnoj vodi zabilježene i 100 puta više vrijednosti, nego li u serumu negravidnih žena (Bell­mann 1977.) . Poznata je takoder da hiperprolaktinemiju mogu izazvati razliciti lijekovi, koji ili sni­zuju koncentraciju dopamina u hipotalamu­su, ili blokiraju dopaminske receptore na stanicama hipofize (Lu et al. 1976, Drobnjak et al. 1980.). Isti ucinak se može postici i pomocu TRH i estrogena, ali oni ne djeluju preko dopaminskog mehanizma, nego izrav­na na stanice hipofize (Snyder et al. 1973, Carlson et al. 1973, Ylikorkala et al. 1980.). Vrijednosti prolaktina nakon primjene TRH u trudnoci su medutim malo ispitivane. Bell­mann i Broschen (1978) našli su u 21 trud­nice u III trimenonu srednju vrijednost PRL od 150±12 ng/ml sa porastom u 20-oj mi­nuti nakon TRH na 327±27 ng/fs. Kivinen et al. (1979) zabilježili su u 20 normalnih trud­nica u III tromjesecju bazalne vrijednosti PRL od 179,3 ng/ml sa srednjim maksimal­nim porastom od 146,4 ng/ml PRL nakon TRH. Tyson i Friesen ( 1973) su u jed ne trudnice u sedmom tjednu graviditeta zabi­lježi I i porast PRL nakon TRH na 66 ng/ml, u druge u osamnaestom tjednu na 31 O ng/ml i u trece u dvadesetprvom tjednu na 150 ng/ ml. Naši rezultati dobiveni LI 38 trudnica u II trimenonu od 112,3±10,1 ng/ml PRL bazalno uklapaju se izmedu nižih vrijednosti u po­cetku trudnoce i najviših zabilježenih u III tromjesecju. Osim toga naši rezultati dobi­veni u II trimestru potpuno se slažu s rezul­tatima Bellmanna i Broschena (1978) u III trimestru tj. da su u gravida i bazalne se­rumske vrijednosti PRL i vrijednosti nakon TRH znatno više nego u negravida, dok je sekrecija TSH bila slicna u obje grupe ispi­tanica. Svih 38 trudnica nije osim kratkotrajnog osjecaja topline i nagona na mokrenje osje­tilo nikakvih drugih nuspojava nakon primje­ne TRH. Sve su pracene do poroda i sve su rodile zdravu djecu. Navedeni podaci nam dozvoljavaju da zakljucimo. Zakljucci -1. 1 bazalne vrijednosti PRL i pituitarna rezerva PRL LI II tromjesecju trudnoce su znatno veci nego u negravidnih žena. 2. Nema razlike u pituitarnoj rezervi TSH izmedu II tromjesecja trudnoce i negravid­nih žena. 3. TRH je potpuno neškodljiv za majku i cedo, pa se može slobodno primjenjivati u trudnoci. Summary EVALUATION OF PITUITARY PROLACTIN RESERVE WITH TRH TEST IN PREGNANCY cabrijan T., R. Cvijetic, M. Sekso, D. Vrbanec Pituitary prolactin (PRL) reserve was examined in 38 normal euthyreotic women in 2nd trime­ster of pregnancy after the application of 200 micrograms of synthetic thyroliberin (TRH) intra­venously. The results were compared with the values of PRL and 60 minutes after TRH in 34 normal nonpregnant females. The basal values of PRL in 2nd trimester of pregnancy (112,3± . 286 lspitivanje pituitame rezerve prolaktina u trudnoci TRH testom 10,1 ng/ml) were statistically significantly higher than in nonpregnant women (10,5±1,0 ng/ml). Twenty minutes after TRH there was stili higher increase of PRL in pregnancy (248,1±14,5 ng/ml) than in the nonpregnant control (53,9±3,9 ng/ml). Simultaneously determined TSH values did not show statistically significant difference in pitui­tary TSH reserve among 2nd trimester of pre­gnancy and nonpregnant females. Literatura 1. Bellmann O.: Gynakologe 10, 66-83, 1977. 2. Bellmann O., C. Briischen-Zywietz: Z. Ge­burtsch. u. Perinat. 182, 105-112, 1978. 3. Carlson H. E., L. S. Jacobs, W. H. Daugha­day: J. Ciin. Endocrinol. Metab. 37, 488-490, 1973. 4. cabrijan T., R. Cv-ijetic, M. Seksa: Zbornik rezimea II Kongresa endokrinologa Jugoslavije, Struga, 28-30. V 1980., str. 70-71. 5. Drobnjak P., V. Grizelj, V. Šimunic: Lij. vjes. 102, 285-294, 1980. 6. Hershman J. M., A. Kojima, H. G. Friesen: J. Ciin. Endocrinol. Metab. 36, 497-501, 1973. 7. Hwang P., H. Guyda, H. Friesen: Proc. Nat. Acad. Sci. 68, 1902-1906, 1971. 8. Kivinen S., O. Ylikorkala, M. Puukka: Obstet. gynecol. 54, 695-698, 1979. 9. Lu K. H., V. Amenomori, C. L. Chen, J. Mei­tes: Endocrinology 87, 667-677, 1976. 10. Odeli W. D., J. F. Wilber, W. E. Paul: Ciin. Endocrinol. Metab. 25, 1179-1283, 1965. 11. Sialy R., G. K. Rastogi, A. N. Gupta: lndian J. Med. Res. 65, 519-522, 1977. 12. Snyder P. J., L. S. Jacobs, R. D. Utiger, W. H. Daughaday: J. Ciin. lnvestig. 52, 2324-2329, 1973. 13. Tyson J. E., H. G. Friesen: Gynecology, 116, 377-387, 1973. 14. Ylikorkala O., S. Kivinen, L. Riinnberg, L. Viinikka: J. Ciin. Endocrinol. Metab. 50, 600­602, 1980. Adresa autora: Prof. dr. Tomislav cabrijan, In­terna klinika Klinicke bolnice „or M. Stojanovic«, Vinogradska 29, Zagreb Radiol. 11190s1., 15; 285-287, 1981 dijagnosticki rendgen stativi UNDISTAT Univerzalni dijagnosticki rendgen stativ za sve rutinske preglede sa posebnim pogodnostima za rukovanje. Motorno obaranje stola do -5° ispod horizontale. Gornja ploca nepokretna ili motorno pokretna do 40 cm u pravcu od podnožja prema vrhu. lsporucuje se kao stativ za 1 rendgen cevi ispod gornje ploce ili u »tele« izvodenju sa 2 rendgen cevi, kada je ispod gornje place ugradena katapult buki blenda, a druga rendgen cev se nalazi na pokretnom subu ili na. plafonskom stativu. Uredaj za ciljano snimanje je potpuno automatizovan, nevezan za tavanicu i može se pomeriti u stranu da se dobije slobodna gornja ploca za snimanje odozgo. Mogucnost ugradnje merne komore za primenu automata za snimanje. Moguc­ nost dogradnje pojacavaca slike i TV lanca. .®. --------­6.1 1 . 1948 lj,"' 1978 FABRIKA RENDGEN APARATA NIŠ -JUGOSLAVIJA KLINlcKA BOLNICA »DR M. STOJANOVIC:«, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA, ZAGREB 1 MEDICINSKI CENTAR »DR LJUDEVIT JURINAC«, TESLI(; ESTROGENI HORMONI NAKON PRIMJENE TRH U TRUDNOCI Cvijetic R., T. cabrijan, M. Seksa Sažetak: Thyrotropin releasing hormone (TRH) u dozi od 200 grama i. v. je primijenjen kod 15 trudnica sa poremecenim tokom i 21 sa normalnim tokom trudnoce. Odredivan je Oestradiol (E2) i Thyrotropin (TSH). Nije došlo do sti­mulacije !ucenja E2 na primjenu TRH ni u jednom tromjesecju trudnoce dok je stimulacija !ucenja TSH odgovarala vrijednostima u negravidnih žena. UDK 618.3:612.621.31 :539.163 Deskriptori: nosecnostne komplikacije, tirotropin sprošcajoci' hormon­diagnosticna raba, estradiol-kri, tireotropin-kri, radioizotopi' Radiol. lugosl., 15; 289-291, 1981 Uvod -Odreclivanje estrogenih hormona u trudnoci se vrši u cilju procjene funkcio­nalnog stanja placente i feto-placentne je­dinice. To ima znacaja kod patoloških trud­noca (Markovic et al. 1976). Posteljica po­red sinteze estrogenih hormona ucestvuje djelimicno i u konverziji istih u androgene (Longhino et al. 1968). želeli smo ispitati da li u trudnoci dolazi do promjene koncentracije E2 nakon TRH buduci da smo u literaturi našli samo jedan podatak o ovakvim ispitivanjima i to svega na 9 trudnica (Ylikorkala et al. 1979). Interesi ralo nas je kakve su vrijednosti kod trudnica koje su trudnocu normalno no­sile i u prethodnim trudnocama nisu imale neuspjelih trudnoca i onih koje su u ana­mnezi imale podatak o jednom ili više spon­tanih pobacaja ili prevremenih poroda a i u ovoj trudnoci su od pocetka imale znake ab. iminens. lspitanice i metode -Oestradiol i TSH smo ispitival i kod 15 eutireoticnih trudnica sa poremecenim tokom i 21 sa normalnim tokom trudnoce u bazalnim uslovima i nakon TRH. Dobivene vrijednosti smo usporeclivali medusobno i pratili ih po trimenstrima trud­noce. TSH i E2 smo odreclivali radioimunolo­škom metodam. TRH smo aplicirali i. v. brzom aplikacijam kao »bolus« u dozi od 200 gama sintetskog preparata tvrtke »Ferring« a prohodnost vene smo održavali sa 0-9 % sterilnom otopinom NaCl. Statisticku obradu podataka vršili smo t-testom po Studentu (Petz 1964.). Rezultati -su prikazani na sledecim ta­belama: Tabela 1 prikazuje vrijednost E2 i TSH u 1 tromjesecju trudnoce kod 8 trudnica sa »dugim« TRH testom i 21 sa »kratkim«. Iz tabele se vidi da ne dolazi do stimula-­cije !ucenja E2 ni u kojem vremenu iza TRH ni u jednoj grupi trudnica, dok vrijednosti TSH znacajno rastu i najvece su u 20 a po­cinju opadati u 60 minuti iza TRH (Cvijetic 1980). Tabela 2 -prikazuje vrijednosti E2 i TSH u 1, II i 11I-cem tromjesecju trudnoce bazalno i nakon TRH. Uocljivo je da je za razliku od vrijednosti E2 došlo do povecanja vrijednosti TSH iza TRH. Ako se usporede vrijednosti E2 Cvijetic R., !· cabrijan, M. Seksa, . iz drugog tromjesecja sa vrijednostima u znacima ab. iminens i onih koje su trudnocu 1 tromjesecju vidi se da je došlo do stati­normalno nosile. sticki znacajnog povecanja. Ni u II i III tro­Iz tabele se vidi da nije došlo do stimula­mjesecju nije došlo do stimulacije !ucenja cije !ucenja E2 dok je TSH jako stimuliran E2 nakon TRH. nakon TRH. Ako se usporede vrijednosti iz­ Tabela 3 -prikazuje vrijednosti E2 i TSH medu ovih grupa ne nalazi se statisticki zna­u I tromjesecju kod trudnica sa klinickim cajna razlika. OESTRADIOL ng/ml. TSH mikro J/ml. »dugi« TRH »dugi« TRH »kratki« TRH »kratki« TRH Vrijeme 8 trudnica 21 trudnica 8 trudnica 21 trudnica O' 6593±2390 7472±1571 2.4±0,3 2,2±0,2 15' 5724±1755 13,8±4,0 20' 6187±1915 6484± 1122 15,2±4,3 10,8±1,3 30' 5215±1646 16,6±5,5 60' 6172±2203 5942± 1051 11,9±3,2 8,2±1,1 90' 6251 ±2225 7,9±;>,S 120' 6164±2084 6,0±1,8 180' 5397±2004 4,1±0,1 Tabela 1 -Vrijednost E2 i TSH kod trudnica u I tramjesecju odredivane »dugim« i »kratkim« TRH testom OESTRADIOL ng/ml. TSH mikro J/ml. o· 20' 60' o· 20' 60' 1 trom 21 tru. 7473±1571 6484±1122 5942±1051 2,2±0,2 10,8±1,3 8,2±1.1 II tram. 19 tru. 15551 ±1639 15682±1679 15009±1602 3,1±0,2 13,9±1,1 10,3±0,9 III tram. 16 tru. 19092±1431 19925±1797 19792±1596 2,6±0,2 11,1±1.4 10.4±1,1 Tabela 2 -Vrijednosti E2 i' TSH u 1, II i III-cem tromjesecju nakan TRH OESTRADIOL ng/ml. TSH mikra J/ml. O' 20' 60' o· 20' 60' 15 trud. 5359±1418 4815±1195 4673±1275 2,6±0,2 18,3±2,2 12,6±2,2 ab. imin. 21 zdrav. 7473±1571 6484±1122 5942±1051 2,2±0,2 10,8±1,3 8,2±1,1 trud. Tabela 3 -Vrijednosti E2 i TSH u I tramjesecju kod trudnica sa ab. iminens OESTRADIOL ng/ml. TSH mikra J/ml. O' 20' 60' o· 20' 60' 6 trud. 13768±3782 13733±3753 14258±3615 3,7±0,2 21,6±2,6 20,5±2,2 ab. imin. 19 zdrav. 15551±1639 15682±1679 15005±1602 3,1±0,2 13,9±1,1 10,3±0,9 trud. Tnbela 4 -Vrijednosti E2 i TSH u II tromjesecju kod trudnica sa ab. iminens E:strogeni hormoni nakan primjene TRH u trudnoci 7 trud. porem. t. 16 zdrav. trud. OESTRADIOL ng/ml. o· 20' 14968±3877 14126±3926 19092±1431 19925±1797 60' o· 12696±3932 3,3±0.4 19792±1596 2,6±0,2 TSH mikro J/ml. 20' 60' ··--.. ­ 13,9±1,0 9,5±1,1 11,1 ±1.4 10.4±1,1 Tabela 5 -Vrijednost E2 i TSH u III tromjese cju kod trudnica sa pore mecenom trudnocom Tabela 4 -prikazuje vrijednosti E2 i TSH kod navedenih grupa trudnica u II tromjesec­ju trudnoce. Iz tabele se vidi da dolazi do povecanja vrijednosti E2 kod obje grupe trudnica i to je statisticki znacajno u odnosu na I tromje­secje dok u vrijednostima E2 izmedu grupe trudnica sa normalnom trudnocom i onih sa poremecenom ne postaji statisticki znacajna razlika. Nije došlo do stimulacije lucenja E2 primjenom TRH. Tabela 5 -prikazuje vrijednosti E2 i TSH u 111-cem tromjesecju. Iz tabele se vidi da je došlo do porasta E2 kod obje grupa trudnica ali taj porast u odnosu na drugo tromjesecje statisticki nije znacajan. Ne postaji statisticki znacajna raz­lika ni u vrijednostima E2 izmedu grupe trud­nica sa normalnom i poremecenom trudno­ com. Nije došlo do stimulacije lucenja E2 nakon TRH. Diskusija -Od kako su 1969 godine Schally et al. izolirali TRH a Folkers et al. ga 1970 sintetizirali, vršena su s njima razli­cita ispitivanja u medicini. Kod trudnica je rijetko primijenjivan, na malome broju ispi­tanica i to samo za ispitivanje hipofizarne rezerve TSH i Prolaktina, pretežno u trecem tromjesecju trudnoce. Mi smo ranije na vecem broju trudnica u sva tri tromjesecja primjenjivali TRH i ustanovi I i da je njegova primjena bezopas­na kako za majku tako i plod (Cvijetic 1980). Iz grupe trudnica sa poremecenom trud­nocom 4 je spontano pobacilo a ostale su rodile na vrijeme zdravu djecu. Iz druge gru­pe trudnice sve su na vrijeme rodile živu i zdravu djecu. Nus pojave su bile uobica­jene i beznacajne (Cvijetic 1980). Zakljucak -1. TRH nema stimulativnog ucinka na lucenje Oestradiola dok TSH jako stimulira i kod trudnice. 2. Ne postaji stati­sticki znacajna razlika u koncentraciji E2 iz- Radio!. lugosl., 15; 289-291, 1981 medu trudnice sa poremecenim i normalnim tokom trudnoce. Summary OESTROGEN HORMONE LEVELS IN PREGNANT WOMEN AFTER TRH ADMINISTRATION Cv-ijetic R., T. cabrijan, M. Sekso Thyreotropin releasing hormone (TRH) was administered to fifteen pregnant women with disturbed and to twenty-one women with nor­mal pregnancy. Thereafter the thyrotropin (TSH) and oestradiol (E2) blood levels were determin­ed. After application of TRH no stimulation of the E2 was observed, and, the stimulation of TSH after TRH in pregnant women was similar to those in the non-pregnant state. Literatura 1. Cvijetic R.: Vrednosti tireotropina nakon primjene TRH u eutireoticnoj trudnoci. Magistar­ski rad, Medicinski fakultet, Zagreb, 1980. 2. Folkers K., F. Enzman, J. Boler, C. Y. Bo­wers, A. V. Schally: Biochem. Biophys. Res. Commun., 37:123-125, 1969. 3. Longhiono N., P. Drobnjak, A. Dražancic, L. Zrinski, C. Tomanic, T. Kovacic: Jugosl. Ginekol. Obstret., 3:229-235, 1968. 4. Markovic D., B. Zecevic, A. Musafija: Ra­dio!. lugosl., 10, 307-309, 1976. 5. Petz B.: Osnovne statisticke metode, škola narod nog zdravlja »A. Štampar«, Zagreb, 1964. 6. Ylikorkala O., S. Kivinen, M. Re-inilii: J. Ciin. Endocrinol. Metab. 48, 288-292, 1979. Adresa autora: Cvijetic dr Risto, Medicinski centar »Dr Ljudevit Jurinac«, 74270 Teslic (l}''".IIJALE .L uVENlftf.lft 1· ' ''".IIJALE .L uVENlftf.lft 1 1 ,jij.1IJALE .L uVENlftf.I 1 ,,m.IJALE .L uVENlftt., _ J ,;.1IJALE .L uVENlftf.I. llil''".1IJALE .L uVENlftf.lft1· llil'Jl.IJALE .L uVENlftf.lft Rlil'jij.IJALE .L uVENlftf.lftl delovna organizacija slovenijales-trgovina ljubljana Izvozna dejavnost DO Slovenijales-trgovina vkljucuje polfinalne izdelke: žagan les in elemente listavcev, žagan les iglavcev, lesne plošce, furnir, gozdne proizvode, lesene gradbene ele­mente in konstrukcije, celulozo, papir, kemicne surovine in repromaterial. Med finalnimi izdelki so najpomembnejši izvozni artikli kolonialno in rustikalno pohištvo iz masivnega lesa, moderno ploskovno pohištvo, športni artikli, kemicni izdelki in stroji ter naprave za lesno industrijo. Velik razvoj je dosegel izvoz inženiringa objektov in opre'me, predvsem hotelskih, turi­sticnih in drugih gospodarskih objektov. Uvozna dejavnost ob­sega proizvode kemicne, bazne in finalne industrije, repromate­riale za lesno industrijo in druge industrijske veje, papir in celulozo, lesno obdelovalne in gradbene stroje ter orodja. V okviru uvozne dejavnosti so organizirana zastopstva in kon­ signacijska prodaja repromaterialov, orodij. strojev in avdio­vizualnih programov. Na notranjem trgu prodaja delovna organizacija Slovenijales­trgovina stanovanjsko opremo, ki vkljucuje pohištvo, belo teh­niko, svetila, talne in zidne obloge ter ostalo notranjo de­koracijo. Ustrezno širok asortiment, gosta mreža prodajnih lokalov in sodobna skladišca omogocajo ob podpori racunalnika uvajanje družinskega inženiringa in zadovoljujejo najzahtevnejše kupce. Poleg stanovanjske opreme za izgradnjo in finalizacijo stanovanjskih in drugih objektov nudi delovna organizacija Slo­venijales-trgovina veliko izbiro žaganega lesa, lesnih tvoriv, stavbnega pohištva, osnovnih gradbenih in instalacijskih mate­rialov, sanitarne keramike ter izolacijskih materialov. Izvajal­cem gradbenih del DO Slovenijales-trgovina posreduje dobavo vseh gradbenih e'in lesno s lementov oskrbuje industrijo suro­ vinami in repromaterijali. Na podrucju opreme in inženiringa, ki vkljucuje kompletne hotelske in poslovne objekte, šole in vrtce, bolnišnice, banke ter športne in kulturne objekte delovna organizacija Slovenijales-trgovina nudi investitorjem svetovanje, projektiranje, celotno organizacijo, montažo in tehnicni prevzem. Delovna organizacija Slovenijales-trgovina oskrbuje jugoslovan­ sko tržišce s hlodovino, žaganim lesom, furnirje'm in drugimi elementi iz tropskih drevesnih vrst. Del tropskega lesa izvira iz mešanega podjetja Slovenia Bois, ki ga je 1971. leta usta­novila delovna organizacija Slovenijales-trgovina v CAR. Poleg gozdne proizvodnje (secnja in izvoz hlodovine) se podjetje od leta 1978, ko je bila zgrajena sodobna žagalnica in furnirnica z lastno energetsko postajo, ukvarja s proizvodnjo žaganega lesa in furnirja. Precejšen del uvožene tropske hlodovine se razžaga v sodobnem obratu, ki je bil v ta namen ustanovljen v Kopru v neposredni bi ižini mednarodnega pristanišca. 1 7 OPCA BOLNICA OSIJEK, ODJEL ZA NUKLEARNU MEDICINU FUNKCIONALNO ISPITIVANJE MOBILNOG BUBREGA Marget.ic C. Sadržaj: Prikazuje se kombinirano ispitivanje mobilnih bubrega_ Koristi se mo­difikacija Blaufox-ovog single-shot-slope klirensa s dvije klirens periode ­u ortostazi od 20.-30. minute, te u ležanju od 30.-40. minute. Daje granicereproducibilnosti II klirens periode, kao osnovu za provjenu utjecaja reverzi­bilno poremecene hemodinamike bubrega u ortostazi. Nadalje prikazuje i valorizira novu metodu procjene separatne bubrežne funk­cije s 99mTc DMSA, ciju vrijednost potvrduje korelacijam s standardnom me­metodam '"J Hipurana. Daje podatke o reproducibilnosti metode, a upozo­rava, da metoda ne zahtjeva korekcije za atenuaciju zracenja kod razlicite uda­ljenosti ili torzije bubrega. UDK 616.61-007.42-072.7:539.163 Deskriptori: ledvica hitpermobilna, ledvica funkcijski testi, radioizotopi, metabolicni klirens Radio!. lugosl., 15; 293-297, 1981 Uvod -Mobilni bubreg je vrlo cesta po­java, registrira se u 20 % ženske i 2 % mu­ške populacije. Interes koji izaziva u medi­cinskoj javnosti oscilira, pa je u fazi otkri­vanja renovaskularne hipertenzije znatno porastao, a narocito u posljednjih deset go­dina, kad se fibromuskularna displazija re­nalne arterije pocela povezivati s ptozom desnog bubrega (5, 6, 11, 23, 27, 29). U eta­blirane posljedice bubrežne mobilnosti ukljucuju se hipertenzija, pijelonefritis, re­nalna kalkuloza i hematurija. Kad se govori o funkcionalnom ispitiva­nju mobilnog bubrega, podrazumijeva se poglavito ispitivanje kapaciteta bubrežnih funkcija, tj. ERPF, GFR te kompetentnost drenažnih puteva, kao i utjecaj položaja ti­jela (ortostatski i ležeci) na sve nabrojane funkcije obih bubrega (5, 6, 7, 8, 9, 10, 12, 13, 14, 15, 16, 18, 20, 21, 22, 24, 28). lzuzevši rentgenološke pretrage drenaž­nih puteva bubrega, te ultrazvucnu dijagno­stiku kalkuloze, ostale metode ispitivanja nalaze se u domeni nuklearne dijagnostike. Efektivni plazmatski bubrežni protok, glome­rularna filtracija, scintigrafija bubrega, te procjena separatne bubrežne funkcije (1 31J _ _J Hipuranom, 99mTc DTPA ili 99mTc DMSA), eta­blirane su metode nuklearno-medicinske di­jagnostike, koje se primjenjuju u dijagnostici funkcionalnog stanja mobilnih bubrega. Zbog potrebe, da se kod mobilnih bubrega ocje­njuje funkcija u dva položaja tijela -u orto­stazi i u ležanju -to je kljucni problem poznavanje reproducibilnosti svih tehnika, koje se koriste. Polazeci naime od utvrclenih postulata, da znacajni kaudalni pomak bubrega (više od trecine dužine bubrega) isteže renalnu arte­riju i ometa minutni bubrežni protok, a da je sekundarna pojava tog intermitentnog istezanja fibromuskularna displazija renalne arterije (5, 6, 7, 11, 23). ocito je, da postoje dvije faze u poremecaju hemodinamike mo­bilnog bubrega: -prva faza tzv. funkcionalne intermi­tentne stenoze renalne arterije, koja postaji u ortostazi, a smanjuje se ili išcezava po­vratkom bubrega u svoju Jožu u ležecem po­ložaju; -druga faza organske trajne stenoze, koja prati razvoj fibromuskularne displazije renalne arterije. Margetic S. Promatrajuci dakle bolesnike s mobilnim bubrezima treba odgovoriti -dali postaji poremecaj ERPF i separat­nog bubrežnog klirensa u ortostazi (kao se­kvela poremecene hemodinamike)? -dali je i u kojoj mjeri je taj poremecaj reverzibilan u ležecem položaju? Reproducibilnost metode za ispitivanje ERPF i separatnog bubrežnog klirensa pro­mjenom položaja tijela, osnovna su granica pouzdanosti u interpretaciji testova. lspitanici i metode -Modifikacijam Blau­ 131 J fox-ovog klirensa Hipuranom (3, 4, 9, 12, 13, 15, 22, 28) ispitivano je 70 ispitani­ka, od kojih 35 s mobilnim bubrezima. Mo­difikacija se sastoja!a u dvije klirens perio­de, od kojih je prva vršena u ortostazi, a druga u ležecem položaju. Za I klirens perio­du korišteni su uzorci krvi od 20. i 30. mi­nute, a za II uzorci 30. i 40. minute. Daljnjih 70 ispitanika ispitivano je s obje klirens pe­riode u istom položaju tijela -tj. 35 u sje­decem položaju, a 35 u ležecem položaju. Posebna grupa od 35 ispitanika podvrgnu­ta je ispitivanju reproducibilnosti procjene separatne bubrežne funkcije metodam 99mTc DMSA dinamicke scintigrafije (99m tehneci­jem obilježenom dimerkaptosukcinilnom ki­selinom -Instituta »Boris Kidric-Vinca«) (16, 17, 26). lspitivanje je vršeno dvakratnim ponavlja­njem testa u razmaku od 2-1 O dana. Nakon injiciranja 2 mCi 99mTc DMSA istovremeno se startala dinamicka scintigrafija na siste­mu PHO-GAMMA IV -GAMMA-11-DEC, a snimanje je vršeno u intervalima od 30 se­kundi, ukupno 25 minuta. Generirane su kri­vulje iz regija interesa nad oba bubrega, te za osnovno zracenje. Dobivene krivulje bu­brega nakon odbijanja krivulje osnovnog zracenja, korištene su za formiranje pravca nagiba akumulacije kontrasta u prvih 11 mi-nuta. Koeficijent pravca prezentirao je brzi­nu akumulacije -proporcionalnu hemodi­namskim uvjetima u kojima bubreg radi. Odnos koeficijenta pravca lijevog, odnosno desnog bubrega, prema zbroju koeficijenata ukupno, promatran kao proporcija ucešca bubrega u ukupnoj funkciji, upotrebljen je kao faktor ukupnog krvnog klirensa hipurana (ERPF ekvivalenta). te je na taj nacin pro­cjenjivan separatni bubrežni klirens. Grupa 1 klirens perioda II klirens perioda DI DII 625±228 639±243 DIII 621 ±179 628±187 DIV 606±144 643±153 Provjera ove metode vršena je korelaci­jam s standardnom metodam ispitivanja se­paratne bubrežne funkcije s 131 J H ipuranom 131 J (200 uCi Hipurana uz dinamicku scinti­grafiju s 30 sek. intervalima snimanja u toku 25 min., te prvi 2 min. integral impulsa po odbijanju osnovnog zracenja služi kao odnos funkcionalnih kapaciteta bubrega) (2, 12, 21, 24). Za korelaciju naše metode s referent­nom poslužile su dvije grupe ispitanika: 60 ispitanika s nemobilnim bubrezima ispi­tivano je obim metodama u ležecem položaju (uz potrebne korekcije za razi icitu udalje­nost bubrega medusobno kod referentne metode), te oni cine grupu A. 60 ispitanika s mobilnim bubrezima ispi­tivano je u ortostatskom položaju (korekcije kao i u grupi A), te oni cine grupu C. Rezultati -lspitivanje I i II klirens perio­de modificiranog Blaufox-ovog klirensa vrše­no je na grupi D I s ispitanicima ležeci u obje periode, na grupi D II s ispitanicima u obje periode. Grupa DIII nije imala mobilne bubrege, a I kiirens perioda vršena je u or­tostazi, dok je II klirens perioda uzimana na ležecem ispitaniku. Grupa D IV imala je do­kazane mobilne bubrege, a ispitivanje je vršeno kao i u grupi D III (tabela 1). Znacajna razlika I i II klirens periode de­tektirana je samo u grupi mobilnih bubrega (D IV). dok se ocekivana razlika za prve tri grupe i P < 0,05 krece do 126,8 ml/min/ t-test P x,,,±S(est) parava -14±56,4 0,24>0,5 0,97 -6±43,7 0,83>0,1 0,97 -37±60,8 2,98<0,01 0,92 Tabela 1 -lspitivanje II klirens periode na cetiri grupa ispitanika sa modifi"ciranom Blaufoxo­ vom klirensom Funkcionalno ispitivanje mobilnog bubrega 1,73 m2 , što je ujedno granica reproducibil­nosti II klirens periode u modifikaciji, ako je radena kod nemobilnih bubrega, i to prva u ortostazi, a druga u ležanju i I i izraženo u postotcima, reproducibilnost iznosi ±20 %. Reproducibilnost dinamicne scintigrafije s 99mTc DMSA, odnosno procjene separatne bubrežne funkcije izražene u proporCIJI ukupne funkcije, ispitana je na 35 ispitanika grupe B u dvokratnom ispitivanju definirana je slijedecim podatcima: r = 0,92., S (est) = 3,25 %, t = 78, P > 0,1, KV= 6,07 %. Re­producibilnost dakle procentualnog separat­nog klirensa za P < 0,05 krece se za metodu 99mTc DMSA do ±6,5 % uz prakticki neposto­jecu razliku srednjih vrijednosti obih mje­renja. Našu metodu separatne bubrežne funkcije (99111Tc DMSA) komparirali smo s referent­nam metodam 131 J Hipuranskom dinamickom scintigrafijom (uz potrebne korekcije ove metode za razi icitu udaljenost bub rega me­dusobno). Korelaciju smo vršili za grupu ispitanika bez mobilnih bubrega u ležecem položaju (grupa A, N = 60). te na grupi ispitanika s mobilnim bubrezima (grupa C, N = 60) (ta­bela 2). Na taj nacin dokazali smo da naša metoda izvanredno korelira s rezultatima referentne metode, te da razlike nisu vece od ocekiva­nih kod opce ocekivane reproducibilnosti u dvokratnom odreclivanju. Rasprava -Opca reproducibilnost ocjene separatne bubrežne funkcije jednom od mo- Separatni klirens Metoda 1 ijevog bubrega x±s Grupa A "'J Hipu ran 267 ± 118 "'mTc DMSA 174 ± 109 Grupa C "'J Hipuran 338 ± 93 "'mTc DMSA 351 ± 101 difikacija Oberhausenove metode iznosi ± 1 O % (1 a, 4, 9, 21, 28). Teško je medutim prihvatiti opcu reproducibilnost metode se­paratnog klirensa bubrega za slucajeve mo­bilnosti bubrega. Brojni autori upozoravaju na potrebe korekcija za razi icitu udaljenost bubrega od leda (8, 19, 25). U svih metoda, koje baziraju na integriranju impulsa pod odredenim otsjeckom krivulje akumulacije kontrasta u bubrezima, a zbog poznate ate­nuacije zracenja u tkivu, korekcija je neop­hodna. Ta korekcija je narocita znacajna u mobilnim bubrezima, koji promjenom polo­žaja tijela mogu pokazati položajnu razliku pri kaudalnom pomaku i do 6 cm ventralno. 131 J Znacajna razlika u impulsima (D/2 za i odredeni sistem -kao naš na pr. -iznosi pribi ižno 8 cm) tako registrirana, a bez ko­rekcije, može bitno utjecati na rezultate mjerenja separatnog klirensa. No kako ve­cina jace mobilnih bubrega pokazuje i tor­ziju, to se proporcionalno torziji smanjuje detekciona površina, a to takoder znatno utjece na rezultat. Tako je W. Abenhardt i sur. (1) relaciju površine pri torziji modela bubrega prikazao relativnim procentualnim gubitkom impulsa, pa pokazuje da smanje­nje površine bubrega za 45 % procentualni pad registriranih impulsa iznosi 15 %, a kod 60 % smanjenja površine detekcije taj pad raste na 25 % . Ako se dakle hoce ispitivati reverzibil­nost poremecaja bubrežne funkcije kod mo­bilnosti bubrega u ležecem položaju, u od­nosu na funkcionalne smetnje u ortostazi Xa;i ± S (est) t p 7± 27,1 0,37 > 0,5 0,97 y = 0,9 X+ 34 13 ± 34,9 0,72 > 0,1 0,94 y= 1,032x + 2,17 Tabela 2 -Rezultati komparacije metode separatne bubrežne funkcije ("mTc DMSA) sa referent­nam metodam '"J Hipuranske dinamicke scintigrafi'je Radiol. lugosl., 15; 293-297, 1981 ______________________ arg_ic. ___ M___et_S____________________ spomenutom referentnom metodom, neop­ hodno je: -odrediti udaljenost bubrega od leda u ortostatskom i ležecem položaju -odrediti tocno površinu torkviranog bu­brega (preko 45° ) u oba položaja -ocjeniti za svaki specificni sistem d/2 za 131J -na osnovu tih podataka korigirati aku­mulirane impulse nad svakim bubregom u toku ispitivanja za oba položaja tijela. Tako komplicirano ispitivanje teško da je prihvatljivo za rutinsko ambulantno ispitiva­nje nosioca mobilnih bubrega. Naglašavamo nosioca mobilnih bubrega, jer bitan problem trijaže u populaciji s mobilnim bubrezima, cini grupa s intermitentnim reverzibilnim hemodinamski uvjetovanim funkcijskim po­remecajima bubrega u ortostazi. To je rizic­na grupa, koju treba izdvajati i pratiti, kao potencijalne kandidate za renovaskularnu hipertenziju, te ostale komplikacije vezane za smetnje hemodinamike. Naša metoda 99 mrc DMSA za procjenu separatne bubrežne funkcije uz modificirani Blaufox-ov klirens, ne zahtjeva korekcije razlicite udaljenosti niti torzije ( 16, 17). Pred lažemo dakle, da se ispitivanje separatne bubrežne funkcije u mobilnih bubrega vrši našom metodom u le­žecem i ortostatskom položaju, a da se 131J Hipuranska dinamika radi, zbog identifikaci­je drenažnih smetnji, s dozom od 100 uCi 131 J Hipurana, te uz to odredi modificirani Blaufox-ov klirens u dvije klirens periode. Staticki scintigram ucini se rutinski, uz jed­nu od dinamika s 99mTc DMSA, u oba polo­žaja tijela, te profilni snimak mobilnog bu­brega u ortostazi, zbog identifikacije torzije bubrega. Zakljucak -1. Modifikacija Blaufox-ovog klirensa hipurana s dvije klirens periode, pouzdana je metoda za ocjenu utjecaja he­modinamskih smetnji mobilnog bubrega u ortostatskom položaju, te reverzibilnosti istih. Ocjenjene su granice reproducibilnosti II klirens periode u odnosu na prvu, za nor­malne bubrege, koji nisu mobilni. 2. Postavili smo novu metodu za procjenu separatne bubrežne funkcije s 99mTc DMSA, definirali granice njene reproducibilnosti u dva ponavljanja, dokazali izvrsnu korelaciju s referentnom metodom. 3. Opisali smo splet testova -ERFP, se­paratni bubrežni klirens i staticku scintigra­fiju, koji zajedno mogu detektirati funkcio­nalne poremecaje mobilnih bubrega na rela­tivno jednostavan, ambulantni, rutinski na­cin. U mogucnosti smo otkriti funkcionalni po­remecaj mobilnog bubrega još u vrijeme nje­gove reverzibilnosti, identificirati r121cnu grupu unutar nosioca mobilnih bubrega, te izdvojenu grupu pratiti. Moguce je, dakle, dugotrajnom planiranom studijom dobiti od­govor o ucestalosti razvoja sekundarnih sek­vela u reverzibilnih hemodinamskih poreme­caja mobilnih bubrega. Su mmary FUNC TION AL MOBILE KIDNEY TESTING Margetic C. In the present paper the results of an investi­gation of mobile kidney are reported. The pre­sent results were obtained by using the single­shot-slope clearance by Blaufax with two clea­rance periods. The first clearance period per­farmed in orthostasis lasted from 20 to 30 mi­nutes, wh ile the second lasted 30 to 40 minutes and was perfonned in lying partients. The de­gree of the reproducibility of the second clea­rance period is reported and serves as the basis far the evaluation of reversible orthostatic hae­modynamic changes of the mobi le kidney_ Fur­ther on, a new method is described used far estimation of separate kidney function with 99mTc DMSA which was evaluated by comparing with the results obtained with the standard method using '"J Hippuran. Data concerning the degree of reproducibility are presented. Far the 99"'Tc DMSA method, which is based on the slope of the accumulation curve in the first 11 minutes, no corrections are needed far different kidney depths and torsions, and, it appears that this method is particularely interesting in separate kidney function testing of the mobile kidney. Literatura 1. W. Abenhardt i sur.: Einfluss der Nieren­kippung auf die functionscintigraphische Beur­teilung von Wandernieren. NUC compact, 2:46, 1981. 2. J. Assailly i sur.: lndividual renal clearence measurements in man using the early part of '"J OIH renogram; comparison with 197 Hg CI, fixation. Radioactive lsotope in Klinik u. For­schung 12:255, 1976. 3. D. M. Blaufax i sur.: Simplified hippuran F unkcionalno i .sp itivanje mobi lnog bub rega _ clearence. Measurement of renal function in man with simplified hippuran clearence. Ne­phron, 3:274, 1966. 4. D. M. Blaufox: Measurement of renal func­tion with radioactive materials. Progress in Nu­clear Medicine, 1972. 5. U. Bi.il: lsotopennephrographische Unter­suchungen zur Korrelation von lageabhiing-igen Functionbeeintriichtigung mit der Absinhohe bei Nephroptosen. Der Urologe, 11: 148, 1972. 6. J. H. Clorius: Nachweis der laggeabhiingi­gen Nierenarterienstenose mit der '"OIH-func­tionscintigraphie. Der Kl-inische Wert der Metho­den der N. M. (16. In. Jhrtag. G. N. M. Madrid 1978) Abstract 37:33, 1978. 7. J. H. Clorius i sur.: '"J Hippuran reno­graphy in the detection of orthostatic hyperten­sion. JNM 19:343, 1978. 8. W. Erd i sur.: Die Bedeutung der Organ­tiefe fi.ir seitengetrennte quantitative Nierenun­tersuchung. Radioactive lsotope in Klinik u. For­schung Xl:196, 1974. 9. O. Heidenreich i sur.: Zuverliislichkeit und metodische Grentzen der Globalen u. seitenge­trennten Nierenclearencebestimmung am teilab­geschirmten Ganzkorperziihler. Nucl. Med. XVIII: 19, 1979. 10. A. Jucker: Routineeinsatz von '"J OIH zur Nierenfunctionspri.ifung. Der Klinische Wert der Methoden der N. M. (16. Jhrtag. G. N. M. Mad­rid 1978), 33:29, 1978. 11. J. J. Kaufmann i sur.: Upright renal arte­riography in the study of renal hypertension. JAMA, 187:977, 1964. 12. F. N. Kontzen i sur.: Comprehensive renal function studies: Technical aspects. JNM Tech­nology, 5:81, 1977. 13. K. Kruhonja i Margetic C.: Utjecaj hemodi­namike mobilnog bubrega na klirens '"J Hipu­rana iz krvi. Radio!. lugosl., 14:227, 1980. 14. B. Le-isner i sur.: Seitengetrennte "'J Hip­puran Clearence-Bestimmung bei Nephroptosen im Rahmen der Kammera-Function Scintign1phie. Nucl. Med. 126, 1976. 15. V. Mahadev: Measurement of effective renal plasma flow. Evaluation of clinical uses in combination with renography. Dynamic studies with radioisotopes in Medicine. 136/106:299, 1970. 16. C. Margetic: wmrc DMSA akumulacija u procjeni separatno bubrežne funkcije. Radio!. lugosl. 14:231, 1980. 17. C. Margetic: Funkcionalno ispitivanje mo­bilnog bubrega. Disertacija, Zagreb, 1981. 18. P. Mariss: Abschiitzung der seitengetrenn­ten Nierenfunction mittels der "mTc DMSA Auf­nahme. Aus der Medizinischen Hochschule Han­nover -Abt. IV, N. M. u spezielle Biophysic, 1978. 19. B. Mayr i sur.: Die Bedeutung der Nieren­tiefenkorrektur bei der seitengetrennten "'J Hip­puran Clearence mit Hilfe der Sonographie. Nucl. Med., XVlll:14, 1979. Radiol. lugosl., 15; 293-297, 1981 20. E. Oberhausen i sur.: Bestimmung der Nierenclearence durch externe Gammastrahlen­messung. 5. Jhrtag. G. N. M. 323, 1967. 21. H. U. Pixberg i sur.: Klinischer Stellen­wert der seitengetrennten Katheterlosen Clea­rence mit '"J OIH. Nuklearmedizinische Verfa­hren bei Erkrankungen der Nieren u. Ableitenden Harnwege. P. Pfannenstiel-Schentztor Ver. 1977. 22. H. Rosler i sur.: Ortho-Jodhippursiiuere­Total-Clearence nach der vereinfachten 7-17 single-shot Methode. Nierenclearence, Gussin­ger Symp. 1968, bei R. Hofer (Hoechst), 1968. 23. H. G. Stoli: Zur lndicationstellung der Ne­phropexie unter besonderer Berucksichtigung re­noviiskuliirer Aspekte der Nephroptose. Der Uro­loge A, 9:114,-1970. 24. W. N. Tauxe i sur.: A comprehensive com­puter assisted renal function study: A routine procedure in clinical practice. JNM, Proceedings 25. An. Meeting 19:720, 1978 -Abstract. 25. K. H. Tonnesen: Influence on the radio­renogram of variation in skin to kidney distance and the clinical importance hereof. Radionuclides in Nephrology-zum Winkel, Blaufox, Funk-Breta­no Georg Thieme Ver. 1975, str. 79. 26. N. Vanilic-Razumenic: Comparative exami­nation of "mTc DMS preparations obtained by labelling Dimercaptosuccinate kits with diferent formulations. Comparison of chemical and bio­logical characteristics of Te P-5 and TCK-12 kits. XIX:39, 1980. 27. G. Wandschneider i sur.: lndicationsstel­lung und Erfolgsbeurteilung der Nephropexie mit Hilfe der Kombinierten lsotopenuntersuchung der Nieren. Der Urologe A, 11: 161, 1972. 28. K. Winkler i sur.: Vereinfachte Methode zur Bestimmung der Nierenclearence. NUC com­pact 10:235, 1979. 29. D. de Zeeuw i sur.: Nephroptosis and hy­pertension. Lancet, 1 :213, 1977. Adresa autora: Dr. Cvijeta Margetic, Opca bolnica Osijek, Odjel nuklearne medicine, Osi­jek, SR Hrvatska. SIEMENS Sensor-Design -Samo zgodno ime?- Svi elementi za rukovanje preglednog i lijepo oblikovanog generatorskog pulta leže pred vama na laka nagnutoj radnoj površini zašticeni glatkom specijalnom prozirnom folijam. Prašina i bakterije se ne mogu nigdje zadržati. Lagani dodir na polju za odabiranje organa za pregled ili parametara snimke -i vi imate optimalni izbor. Preduvjet za odlicnu sliku. Sensor-Design -više od samo zgodnog imena, naime jedno rješenje, jednostavnije i sigurnije, higijensko i ugodnije (uostalom zašto ne?) i elegantnije da si ga bolje nismo uspjeli predstaviti, jer iza toga stoji mnogo istraživackog rada. Sensor-Design karakterizira novi 12-pulsni Rontgen dijagnosticki generator TRIDOROS 712 MP. Možete slobodno odabrati sve parametre programa i kad želite, samo pritiskom tipke prenijeti ih u organprogram i na taj nacin koristiti prednost programiranog upravljanja. Automatski regulacioni spojevi, nehabajuci tyristorski elektricni spojevi i elektricki mikroelementi poput onih u racunarima cine aparat pouzdanim. Zastupstvo u Jugoslaviji: BANEX, Trg Sportova 11, 41000 Zagreb BANEX, Makedonska 33/V, 11000 Beograd BANEX/MEDITEHNA, Belasica B. B./Rajon 40, 91000 Skopje Preciznost-kvalitet-sigurnost: MP-generatori od Siemens-a 1 7 KLINlcKA BOLNICA »BRACA DR SOBOL«, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, RIJEKA VRIJEDNOST SCINTIGRAFIJE BUBREGA U VlšE PROJEKCIJA Buric A. Sažetak: Povremeni lažno negativni rezultati, u bolesnika s lokaliziranim pro­cesom, na scintigramu bubrega u standardnoj-posteriornoj projekciji su nas naveli na to da cešce radimo i dodatne projekcije, posebno lateralne. Pokazali srno da u slucajevirna suspektnih promjena na dodatnim projekcijama hladna zona postaje znatno bolje vidljiva, a takoder se bolje može odrediti njena velicina i položaj. Od 31 bolesnika s ekspanzivnorn tvorbam u bubregu u 5 je hladna zona nadena samo u lateralnoj projekciji. U posteriornoj je scintigraf­ski nalaz bio uredan. UDK 616.61-006-07:539.163 Deskriptori: ledvica-scintigrafija Rarliol. lugos!., 15; 299-303, 1981 Uvod -Uobicajeno je da se scintigram bubrega radi u ležecem položaju, u jednoj­posteriornoj projekciji. Ovakav rutinski po­stupak s bolesnikom predstavlja opasnost, osobito u modernoj medicinskoj tehnologiji. Vec i obavezno izvoclenje scintigrama u le­žecem stavu pruža dodatne dijagnosticke po­datke. Tako dokazana pomicnost bubrega može razjasniti nejasne subjektivne tegobe i neke promjene u izgledu renografskih kri­vulja u mnogih bolesnika (Clorius et al. 1977, Po ropat, Latkovic 1980). Lažni rezultati, ne­gativni ili pozitivni, ce biti puno rijecli ako se bolesniku prije pretrage uzme kratka ana­mneza, ucini orijentacioni fizikalni pregled i što je vrlo važno, prethodno kontaktira s li­jecnikom koji je bolesnika uputio na pretra­gu. Tada ce i odluka o izvoclenju pretrage u više projekcija biti ispravnija. Naravno da sve ovo nije uvijek moguce, u uvjetima u ko­jima radimo. Nužno je barem u onih boles­nika u kojih postaji klinicki temeljita sumnja da se radi o tumorskom procesu na bubre­gu, pa i u slucajevima kad je na standard­nam scintigramu nalaz uredan. lstraživanja i rezultati nekih autora (Bre­uel et al 1976, Kahn, Mostbeck, 1979) i slu- _J cajevi iz prakse su nas potakli, da na našem materijalu pokušamo pokazati vrijednost do­datnih projekcija pri scintigrafiji bubrega; prvenstveno u otkrivanju ili boljoj lokalizaciji hladnih zona, a i opcenito u boljoj interpre­taciji velicine i oblika bubrega. Materija! i metode -Analizirali smo sve scintigrame bubrega s hladnom zonam, u kojih su osim posteriorne ucinjene i dodat­ne, prvenstveno lateralne projekcije. Takvih bolesnika je, u razdoblju od aprila 1979. do aprila 1981. godine, bilo ukupno 31. U 20 bo­lesnika je scintigram bubrega bio prva pre­traga, a u 11 druga -nakan i. v. urografije. Naknadno su raclene druge, diferentnije pre­trage. U bolesnika s hladnom zonam samo u lateralnoj projekciji konacna dijagnoza je potvrclena operativnim zahvatom. U ostalih je postavljena nakan arteriografije ili u ma­njem broju nakan operativnog zahvata. Scintigrami bubrega su racleni na gama kameri s paralelnim kolimatorom u posteri­ornoj, lateralnoj i povremeno u anteriornoj projekciji, dva sata nakan i. v. davanja 37-74 Mbq 99mTc-DMS. Rezultati i diskusija -Na tabeli 1. je pri­kazan broj hladnih zona u pojedinim projek­cijama. Od ukupno 31 bolesnika hladna zona u bubregu je u posteriornoj projekciji vidlji­va u njih 26 (83,9 %). U pet bolesnika je pri­kazana samo u lateralnoj projekciji (16,1 %). Od njih pet dvojica su imali cistu, a trojica adenokarcinom bez ili s oskudnom klinickom simptomatologijom. Slicne su rezultate po­kazali i neki drugi autori (Breuel et al. 1976, Kahn, Mostbeck, 1979). Vidljive LI posteriornoj projekciji :26 (83,9 %) bolesnika Vidljive samo LI lateralnoj projekciji 5 (16,1 %) bolesnika UkLipno LI obje projekcije 31 (100 %) bolesnika Tabela 1 -Hladne zone LI bLibregLI Na slici 1 A i B je hladna zona u lijevom bubregu dobro vidljiva u posteriornoj i late-U desnoj lateralnoj je medutim vidljiva hlad­na zona -adenokarcinom u ventralnom di­jelu gornjeg pola desnog bubrega (slika 3 B). ralnoj projekciji. Lateralna projekcija daje do­datne podatke o velicini i tocnom položaju hladne zone. U posteriornoj projekciji se tek nazire ne­homogenost aktivnosti u I ijevom bubregu (slika 2 A). U lateralnoj se na tam mjestu jasno vidi hladna zona (slika 2 B). U bolesnika s bezbolnom mikrohematuri­jom scintigram bubrega u posteriornoj pro­jekciji je bez znacajnih promjena (slika 3 A). Slika 1 A Slika 1 A i B -Hladna zona LI lije­vom bLibregLI -dobro vidljiva LI po­steriornoj i lijevoj lateralnoj projek­ ciji Dodatne projekcije, a posebno lateralne, poboljšavaju scintigrafsku dijagnostiku hlad­nih zona u bubregu. Nije rijedak slucaj da se u standardnoj projekciji ne vidi hladna zona ili je tek suspektna, a u dodatnima se jasno vidi. Dio njih mogu biti adenokarci­nomi što naglašava važnost izvodenja scinti­grama bubrega u više projekcija. Povremeno se dogaaa da radi neadekvatnog pristupa bo­lesniku i nedovoljnog kontakta s lijecnikom, koji je bolesnika uputio na pretragu, jedan Vrijednost scintigrafije bubrega u više projekcija Slika 2 B -U lijevoj lateralnoj projekciji na tom mjestu hladna zona dio hladnih zona ostane neprepoznat ili tek naznacen kao suspektan. U slucajevima iz­ražene klinicke slike takvi su propusti rijedi. Tada lijecnik, koji izvodi pretragu, vodi ra­cuna o toj cinjenici i obicno, ako zanemari­mo vremenski tjesnac u rutini, ucini i do­datne projekcije. Jednako je važno (i I i još važnije) ove projekcije raditi i u bolesnika s oskudnom klinickom simptomatologijom i urednim scintigrafskim nalazom u posterior- Radiol. lugosl., 15; 299-303, 1981 noj projekciji. Upornost i strpljivost ce ne­rijetko u jednoj od dodatnih projekcija, kat­kada samo i u polukosoj, rezultirati sigurnim nalazom. Scintigram bubrega je obicno prva dijagnosticka instrumentalna pretraga. Zato je svakoj pretrazi, osobito u bolesnika sa suspektnom klinickom slikom, potrebno pri­stupiti s puno odgovornosti i strpljivosti. Samo takav rad i dobar kontakt s lijecnicima drugih specijalnosti -prvenstveno urolozi­ma može dati pouzdane dijagnosticke podat- _ _ _____cB=uric_A_. __________ ke i uputiti na pravi put za postavljanje ko­nacne dijagnoze. Osim u boljoj detekciji hladnih zona do­datne projekcije su od vrijednosti i u ocjeni velicine i oblika bubrega. Na scintigramu u stojecem stavu (slika 4 A) je prikazan spu­šten desni bubreg, prividno manji. U desnoj lateralnoj projekciji (slika 4 B) je vidljivo da se radi o rotaciji, radi cega je nastao spo­menuti privid u posteriornoj projekciji. Kahn i Mostbeck (1979) su u 38,7 % ispitanika do­datnim projekcijama pokazali da je smanje­nje bub rega bilo prividno, uzrokovano rota­cijam. Treba reci da dodatne projekcije za boles­nika ne predstavljaju nikakvo opterecenje. Od lijecnika zahtijevaju više strpljivosti i ne­što više vremena. Nema niti »tehnickih« po­teškoca pri radu s gama kameram i s para­lelnim kolimatorom. Zbog dobre apsorpcije tehnecija u mekom tkivu, samo rijetko se može superponirati nešto aktivnosti kontra­lateralnog bubrega. Ove se smetnje mogu jednostavno izbjeci okretanjem bolesnika u polukose projekcije. Iz dostupne I iterature i naših rezultata proizlazi da je potrebno proširiti indikacije za scintigrafiju bubrega u više projekcija, osobito u bolesnika s oskudnom klinickom simptomatologijom. Dodatne projekcije mo­gu biti od velike vrijednosti, tim više što je scintigrafija bubrega obicno prva pretraga, koja lažnim nalazom može izazvati velike, katkada i fatalne dijagnosticke zablude. Iz­vodenje više projekcija pri scintigrafiji bu­brega je primjer, koji pokazuje kako se uz odgovarajuci pristup bolesniku, s postoje­cim sredstvima mogu postici znacajna dija­gnosticka poboljšanja. Summary THE VALUE OF ADDITIONAL PROJECTIONS IN KIDNEY SCINTIGRAPHY Buric A. Normal scintigrams ob,alned on a conventio­nal-dorsal projection in patients with confirmed localised processes in kidney prompted us to perform and to study the value of additional projections. In cases where suspected changes were noted, using additional projections "cold areas" become clearly visible. Morever, it was possible to determine its position and size. In five out of 15 patients with lesions of the kid­ney, cold areas were visible only in lateral pro­jections. The dorsal scintigraphy in these cases revealed a c:omplete normal finding_ Literatura 1. Clorius J. H., M. Kjelle-Schweigler, P. Ge­orgi, H. J. Sinn, K. Moehring: Position depen­dent renogram changes of the mobile kidney, Eur. J. Nucl. Med_ 2, 67, 1977. Vrijednost scintigrafije bubrega u više projekcija 2. Poropat M., l. Latkovic: Utjecaj položaja ti­jela na renografske krivulje kod mobilnih bubre­ga, Lij. vjes. 102, 522, 1980. 3. Breuel H. P., W. Kraft, M. Bahre, D. Emrich: Das seitliche Nierenszintigramm, Fortschr. Roent­genstr. 125, 48, 1976. 4. Kahn H. D., A. Moestbeck: Value of additio­nal seans in renal scintigraphy, Eur. J. Nucl. Med. 4, 21, 1979. Adresa autora: dr Anton Buric, Zavod za nu­klearnu medicinu, Klinicka bolnica »Braca dr So­bo!«, D. Tucovica 15, Rijeka. Radiol. lugosl., 15; 299-303, 1981 .,#+. Byk-Mallinckrodt the full line in: • in votro tests thyro1d diagnosis gynec.logy drug monit oring • in v.vo tests • generat.rs 1 7 INSTITUT ZA PATOLOšKU FIZIOLOGIJU I LABORATORIJSKU DIAGNOSTIKU MEDICINSKOG FAKULTETA, NOVI SAD DIFERENCIRANJE ZASTOJA U MOKRACNIM PUTEVIMA POMOcU SEKVENCIJALNE SCINTIGRAFIJE I DIURETSKE STIMULACIJE: KLINlcKA EVALUACIJA NALAZA Sedlak V., M. Beric, S. Kaluderski, D. Bonert, S. Pavlovic Sažetak: U ovom radu se iznose prva iskustva u razlikovanju obstruktivnih i funkcionih poremecaja gornjeg urotrakta metodam sekvencijalne scintigra­fije bubrega sa "'J-OIH uz primenu diuretske stimulacije_ !spitano je 28 bo­lesnika sa sumnjom na prisustvo obstrukcije u gornjim mokracnim putevima i izvršena je klinicka evaluacija nalaza. Dobijeni rezultati pokazuju da je metoda veoma korisna u diferenciranju hipo­tonije i genuine obstrukcije mokracnih puteva. U sklopu sa ostalim morfolo­škim i funkcionim metodama ispitivanja ona znacajno doprinosi razjašnjavanju i pravilnom lecenju klinicko nejasnih slucajeva. Takode može da bude od znacaja u otkrivanju uzroka akutne anurije. UDK 616.G"l-007.272-072:539.163 Deskriptori: urinarni trakt obstrukcija, ledvica-scintigrafija, jod radioizotopi, Radio!. lugosl., 15; 305-309, 1981 L _J Uvod -Poremecaj u oticanju mokrace može da nastane na bilo kom nivou urotrak­ta, pocev od bubrežnih cašica do spoljašnjeg otvora uretre. Uzrok drenažnih smetnji je najcešce obstrukcija razlicite etiologije koja najpre dovodi do zastoja, a zatim do dila­tacije mokracnih puteva iznad mesta prepre­ke. Poznata je medutim, da dilatacija uro­trakta može da nastane i u odsustvu ob­strukcije ukoliko postaji hipotonija elasto­mišicnog tkiva bubrežne karlice i/ili uretera (Carris, Dykhuizen, 1977; Whitaker et al. 1975, 1976; Gosling, Dixon, 1978; Hutch, Ta­nagho, 1965; Shopfner, 1966). Primarna i tradicionalna metoda za otkri­vanje prisustva obstrukcije u mokracnim or­ganima je i. v. urografija koja daje izvrsne morfološke detalje sabirnog sistema i u ve­cini slucajeva omogucuje da se nivo ob­strukcije tacno utvrdi. Nije retko medutim da se na i. v. urogramu prikazuje dilatacija mokracnih puteva bez sigurnih znakova ob­strukcije (Aaronson, 1980; Flower, 1977). U takvim nejasnim slucajevima neophodni su urodinamski pokazatelji koji ce pomoci u procenjivanju funkcionog stanja urotrakta i u izboru terapije. Podaci o odnosima pritiska i protoka unutar urotrakta koji se dobijaju metodam perfuzije uretera (Whitaker, 1973; Whitfield, 1976) -su pravi pokazatelji, ali je metoda invazivna. Diuretska renografija zna­cajno doprinosi razlikovanju funkcionih od obstruktivnih poremecaja drenaže urina, ali ne daje podatke o anatomskoj lokalizaciji poremecaja (Gray, 1970; O'Reilly et al. 1978). Sekvencijalna scintigrafija sa 131J-OIH uz pomoc kompjuterizovane gama kamere po­red renografskih parametara otkriva i mesto zastoja u mokracnim putevima iako ne može da razlikuje da li je zastoj nastao usled hipo­tonije ili obstrukcije. U cilju diferenciranja tipa zastoja i procje­njivanja stepena obstrukcije uveli smo me­todu diuretske stimulacije u sklopu sekven­cijalne scintigrafije bubrega. Metoda i bolesnici -Sekvencijalnu scin­tigrafiju bubrega izvodimo u ledno-ležecem položaju bolesnika pomocu gama kamere Searle-LFOV i srednje energetskog paralel­nog kolimatora smeštenog ispod stola. Na­kan premedikacije sa 400 mg. perhlorata i hidriranja bolesnika sa 0,5 litre caja pola sata pre pocetka ispitivanja injicira se Sedlak V., M. Beric, S. Kaluderski, D. Bonert, S. Pavlovic 11, 1 MBq 131J-OIH u vidu bolusa. Podaci se prikupljaju na kompjuteru DEC pdp 11 /34 A (Gamma-11) na matrici 64 X 64 byte-a tokom 24 minuta sa vremenskim periodima akvizi­cije po 15 sekundi. Scintifotografije se uzi­maju pomocu microdot-a u intervalima od 2 minuta. U slucaju zastojnog tipa krivulje po­cinje se nova studija pod istim uslovima u trajanju od 15 minuta. U 5 minutu snimanja injicira se 40 mg Furosemida intravenozno. Nakon završene diuretske stimulacije vrši se obrada podataka sa obe studije, generišu se dinamske krivulje sa ROi oba bubrega i mokracne bešike kao i zbirni scintigrami u intervalu od po 2 minuta. Kod analize i interpretacije nalaza u obzir se uzimaju sledeci pokazatelji: -amplituda II. segmenta renografske krivulje, -mesto zastoja radioindikatora sa zbir­nih scintigrama, -tip dinamske krivulje, i -promene u intenzitetu aktiviteta na mestu zastoja tokom diuretske stimulacije. Na ovaj nacin ispitano je 28 bolesnika od 22-68 godina starosti. Kod 22 bolesnika po­stojala je dilatacija mokracnih puteva (nalaz i. v. urografije). a 4 bolesnika su upucena u stanju akutne anurije. Na osnovu prethod­nih klinickih, laboratorijskih i radioloških nalaza bolesnici su upuceni pod sledecim dijagnozama: obostrana hidronefroza (n = 3), jednostra­na hidronefroza (n = 5). obostrana uroliti­jaza (n = 3). jednostrana pijelektazija (n = 2), stanje nakon bubrežnih kolika bez sigur­nih znakova obstrukcije (n = 3). stanje na­kon pijeloplastike (n = 1). suspektna steno­za ureteropijelicnog vrata (n = 1). duplika­tura mokracnih puteva (n = 2). mobilan bu­breg (n = 1) i akutna anurija (n = 4). Rezultati -Svi nalazi su analizirani pre­ma gore navedenim kriterijumima. Na diu­retsku stimulaciju naclena su 3 tipa odgovora odnosno 3 tipa dinamskih krivulja (slika 1, 2, 3). Tip l. odgovora -Vec 2-3 minuta nakon intravenozne aplikacije Furosemida dolazi do naglog pada aktiviteta sa strmim nagibom pravca krivulje i potpunog isceza­vanja fokalnog zastoja. Ovakav nalaz naclen je kod 12 bolesnika (tabela 1). Kod ovih pa-cijenata nivo fokalne retencije nalazio se u podrucju pijelona i/ili gornjeg dela uretera sa znacima proširenosti istih, a II. segment renografskih krivih bio je odgovarajuce vi­soke amplitude. Promptna i potpuna elimi­nacija aktiviteta sa podrucja fokalnog zasto- / A ,b B Slika 1 -Renografska krivulja pre stimulacije diuretikom (A). Tip l. odgovora na diuretik: nagli i kompletan pad aktiviteta (B) Fig. 1 -Renogram pattern before diuretic sti­mulation (A). Type 1. response to diuretic: sud­den and complete decrease of the activity (B) A B Slika 2 -Renografska krivulja pre stimulacije diuretikom (A). Tip II. odgovora na diuretik: po­stepeno i nepotpuno opadanje aktiviteta (B) Fig. 2 -Renogram pattern before diuretic sti­mulation (A). Type II. response to diuretic: slug­gish and incomplete decrnase of the act.ivity (B) Diferenciranje zastoja u mokracnim putevima pomocu sekvencijalne scintigrafije' i diuretske stimulacije,: ... Tip 1. odgovora Tip II. odgovora: Tip 111. odgovora: Funkcioni poremecaj Nepotpuna obstrukcija Kompletna obstrukcija Klinicka diagnoza Broj Klinicka diagnoza Broj Klinicka diagnoza Broj (N= 12) bol. (N = 11) bol. (N=5) boles. Duplikatura mokracnih Adenom prostate Jednostrana puteva 2 (obostrani nalaz) 2 h idronefroza 2 Bubrežne kolike bez Obostrana hidronefroza Akutna anurija 3 dokazane kalkuloze 3 (obostrani nalaz) Suspektna stenoza Obostrana hidronefroza ureteropijelicnog vrata 1 (jednostrani nalaz) 2 Stanje nakan Jednostrana hidronefroza pijeloplastike 1 (jednostrani nalaz) 3 Suspektna stenoza Obostrana urol iti jaza uretera 1 (jednostrani nalaz) 3 Stanje nakon elektro­ resekcije prostate Pijelektazija 2 Mobi lan bub reg 1 Tabela 1 -Tri tipava odgovora pronadeni nakan diuretske stimulacije. Kli'nicke dijagnoze bolesnika svrstane prema tipu odgovora na diuretsku stimu laciju. Glinica! diagnosis according to types of re­sponse after diuretic stimulati'on A 24 'l\,.JV' B 1 15 Slika 3 -Renografska krivulja pre primene diu­retika (A). Tip III. odgovora na diuretik: bez pada aktivi teta (krivulja u vidu »platoa«) (B). Fig. 3 -Renogram pattern before application of the diuretic (A). Type III. response to diuretic: no decrease of the activity (a »plateau-like« curve) (B). ja govorila je protiv prisustva obstrukcije, a dobro izraženi II. segment renografske kri­vulje za dobro ocuvanu funkcionu sposob­nost bubrežnog parenhima. Ovakav nalaz tu­macen je kao funkcioni poremecaj drenaže urina nastao najvjerojatnije usled hipotonije pijelona i/ili uretera. Tip II. odgovora na diuretsku s t i m u I a c i j u -Sporo opadajuca kri­vulja sa manjim ili vecim nagibom pravca uz nepotpuno pražnjenje aktiviteta iz podrucja fokalnog zastoja. Ovakav tip krivulje naden je kod 11 bolesnika sa sigurnim znacima i poznatim uzrokom obstrukcije (tabela 1 ). Ovi su pacijenti ispitivani u cilju utvrdivanja ste­pena obstrukcije i procenjivanja funkcione sposobnosti bubrežnog parenhima. Ovi pa­rametri su bili od izuzetnog znacaja narocita kod bolesnika sa obostrano patološkim nala­zom i. v. urografije. O b o s t r a n o sporo opadajuci tip krivu­lje registrovan je kod 3 bolesnika (adenom prostate -n = 2) bilateralna hidronefroza (n = 1). U nagibu pravca krivih je postajala izvesna razlika u korist jednog ili drugog bubrega ali je eliminacija obostrano bila ne­potpuna. Kod ostalih 8 bolesnika delimican odgovor na diuretsku stimulaciju registrovan je u n i I a te r a I n o dok je nalaz na kon­tralateralnom bubregu bio razlicit: -normalni renogram (jednostrana hidro­ nefroza -n = 3), -nagli pad aktiviteta na diuretik uz pot­punu eliminaciju (obostrana urolitijaza ­n = 3), obostrana hidronefroza (n = 1), -potpuni izostanak odgovora na stimu­ laciju (obostrana hidronefroza -n = 1). Sedlak V., M. Beric, S. Kaluderski, D. Bonert, S. Pavlovic Nepotpuna eliminacija radioobeleživaca pod uticajem diuretika govori za subtotalnu obstrukciju mokracnih puteva kod koje po­jacani protok urina samo delimicno može da nadvlada postojecu prepreku. U prilog ob­strukcije govori i sniženost II. segmenta renografske krivulje koja je u ovoj grupi pa­cijenata postajala bez izuzetka. Tip III. odgovora na primenu d i u r e t i k a -Odsustvo opadanja aktivi­teta (krivulja u vidu »platoa« uz dalje perzi­stiranje fokalnog zastoja). Ovakav nalaz re­gistrovan je kod 5 pacijenata (jednostrana hidronefroza (n = 2). akutna anurija (n = 3). Kod 2 bolesnika sa hidronefrozom izvršena je nefrolitotomija i izvaden koralni kamen iz pijelona. 3 bolesnika koji su upuceni u stanju akutne anurije imali su samo jedan bubreg (drugi je prethodno operativno od­stranjen). a kompletna obstrukcija preosta­log bubrega dovela je do akutne anurije. Kod cetvrte bolesnice sa akutnom anurijom postajali su znaci difuznog oštecenja paren­hima bubrega (teško krvarenje u toku total­ne histerektomije). Dijagnoza kompletne obstrukcije urotrak­ta može sa sigurnošcu da se postavi u slu­caju izostanka odgovora na diuretsku stimu­laciju uz istovremeno prisustvo fokalnog za­ stoja. Ukoliko postaji globalna insuficijen­cija bubrega sa izostenuricnim tipom krivu­lje, izostanak odgovora na stimulaciju ne može da se tumaci sa sigurnošcu u smislu kompletne obstrukcije, ako istovremeno ne postaje znaci fokalnog zastoja. Diskusija i zakljucak -Diuretska stimu­lacija u sklopu sekvencijalne scintigrafije bubrega sa 131 J-OIH je neinvazivna metoda koja je u našem bolesnickom materijalu znacajno doprinela diferenciranju prirode drenažnih smetnji u dilatiranim mokracnim putevima u svih 22 ispitanih bolesnika. Po­mocu nje bilo je moguce dokazati funkcio­ne poremecaje urotrakta odnosno iskljuciti obstrukciju u 12 slucajeva i tako izbeci dru­ge invazivnije dijagnosticke metode. U slu­cajevima prisustva obstrukcije prethodno verifikovane pomocu i. v. urografije (n = 11) omogucila je procenjivanje njenog stepena kao i posledica obstrukcije na funkciju bu­brežnog parenhima. Pokazala se pogodna i za pracenje efekta korektivnog hirurškog za­hvata. U 3 od 4 ispitana slucaja akutne anu­rije znacajno je doprinela razjašnjavanju uzroka iste i pokazala se kao metoda izbora. Na osnovu iznetih rezultata smatramo da metoda sekvencijal ne scintigrafije bubrega uz primenu diuretske stimulacije treba da ude u program obrade uroloških bolesnika kod kojih urografskim pregledom nije mogu­ce sa sigurnošcu utvrditi prirodu dilatacije gornjih mokracnih puteva. Summary D!FFERENTIATION OF UPPER URINARY STASIS BY SEOUENTIAL SCINT!GRAPHY ANO STIMULATION WITH DIURETICS: CLINICAL EVALUATION OF THE RESULTS Sedlak V., M. Beric, S. Kaluderski, D. Bonert, S. Pavlovic In the present paper the experience gained in clifferentiating between the obstructive and functional disturbances of the upper urinary tract by 311I-0IH sequential scintigraphy after diuretic stimulation is reported. Twenty-six pa­tients were studied with suspected upper uri­nary tract obstruction and the obtained results clinically evaluated. Based on the obtained re­sults it appears that the described method is of great value in differentiating between hypotonia and genuine obstruction which could occur in the upper urinary tract. When combined with other morphological and functional cliagnostic pracedures, this technique could contribute to the clarification and correct management of cli­nically equivocal cases. It could be also of value in detecting the causes of acute renal failure. Literatura 1. Aaronson 1. A.: Compensated obstruction of the renal pelvis. Br. J. Ural. 52, 79-83, 1980. 2. Bratt C. G., M. Aurell and S. Nilsson: Re­na! function in patients with hydranephrasis. Br. J. Ural. 49, 249-255, 1977. 3. Carris C. K. and R. F. Dykhuizen: Yo-yo re­nal pelvis: an unusual cause of flank pain. J. Ural. 117, 153-155, 1977. 4. Flower C. D. R.: Wide ureters-a dilema in diagnosis. Br. J. Radio!. 50, 539-540, 1977. 5 Gosling J. A. and J. S. Dixon: Functional ob­struction of the upper urinary tract. A histoche­mical and electran microscopic study. Br. J. Ural. 50, 145-152, 1978. 6. Gray W.: The effect of osmotic diuresis on the radioisotope renogram in ureteric obstruc­tion. Br. J. Ural. 42, 425-428, 1970. Diferenciranje zastoja u mokracnim putevima pomocu sekvencijalne scintigrafije' i diuretske stimulacije:: ... 7. Hutch J. A. and E. A. Tanagho: Etiology of non-occlusive ureteral dilatation. J. Urol. 93, 177 -184, 1965. 8. Karlberg l.: Hydronephrosis. An assessment of late results after treatment of pelviureteric junction obstruction. Scand. J. Urol. Nephrol. 10, 235-238, 1976. 9. Mogensen P., H. Bay-Nielson, M. Egeblad and O. Munck: '"1-Hippuran renography tor con­trol of patients with ureterolithiasis. Scand. J. Urol. Nephrol. 10, 253-256, 1976. 10. O'Reilly P. H., H. J. Testa, R. S. Lawson, D. J. Farrar and E. Charlton-Edwards: Diuresis renography in equivocal urinary tract obstruc­tion. Br. Ural. 50, 76-80, 1978. 11. Shopfner Ch. E.: Nonobstructive hydrone­phrosis and hydroureter. Am. J. Radio!. 98, 172 -180, 1966. 12. Turner-Warwick R., C. G. Whiteside, E. D. Arnold, P. Bates, P. H. L. Worth, E. G. J. Milroy, J. K. Webster and J. Weir: An urodynamic view of prostatic obstruction and the results of pro­statectomy. Br. J. Urol. 45, 631-645, 1973. 13. Whitaker R. H.: Methods of assessing ob­struction in dilated ureters. Br. J. Urol. 45, 15­22, 1973. 14. Whitaker R. H. and J. H. Johnston: A simple classification of wide ureters. Br. J. Urol. 47, 377-385, 1976. 15. Whitfield H. N., N. W. Harrison, T. Sher­wood and D. lnnes Williams: Upper urinary tract obstruction: pressure/flow studies in children. Br. J. Urol. 49, 427-430, 1976. 16. Whitfield H. N., K. E. Britton, l. Kelsey­Fry, C. C. Nimmon, P. Travers and J. E. A. Wick­ham: The obstructed kidney: correlation between renal function and urodynamic assessment. Br. J. Urol. 49, 427-430, 1977. Adresa autora: dr. Valerija Sedlak-Vadoc, Me­dicinski fakultet, Institut za patološku fiziologiju, H. Veljka 1, 21000 Novi Sad. Radio!. lugosl., 15; 305-309. 1981 septikemija (tudi neonatalna sepsa); hude, komplicirane in ponavljajoce se infekcije urinarnega trakta; infekcije spodnjih dihal; gastrointestinalne infekcije (tudi peritonitis); infekcije kože, kosti, mehkih tkiv in opeklin; infekcije osrednjega živcevja (tudi meningitis). KONTRAINDIKACIJE Obracin je kontraindiciran pri bolnikih, ki so preobcutljivi zanj. STRANSKI UCINKI Najpogostnejše so kožne reakcije v obliki izpušcaja, srbenja in urtikarije. Poleg tega so možne spremembe ledvicnih funkcij, posebno pri bolnikih, ki so imeli okvaro ledvic v anamnezi ali pa so jih zdravili dalj casa z vecjimi dozami, kot se obicajno priporocajo. TOVARNA ® FARMACEVTSKIH IN KEMICNIH IZDELKOV LE K LJUBLJANA v sodelovanju z Eli Lilly & Co., Indianapolis. TOZD FARMACIJA 1 7 MEDICINSKI CENTAR U ZAJEcARU, SLUL'.BA ZA NUKLEARNU MEDICINU 1 UROLOŠKO ODELENJE, ZAJEcAR ODREDIVANJE KLIRENSA 99mTc-DTPA KOMPJETERIZOVANOM GAMA KAMEROM Paunkovic N., R. L'.ikic Sažetak: Prikazana je metoda i rezultati odredivanja brzine glomerulske fil­tracije merenjem klirensa Tc-99m DTPA. Korišcena je gama kamera i komer­cijalni kompjuterski programi za ispitivanje bubrega hipuranom. U kontrolnoj grupi od 20 zdravih osoba dobijene su vrednosti ovog parametra 119±20 ml/ min. Prikazani su rezultati u obolelih od: hronicne bubrežne insuficijencije, unilateralnih i bilateralnih uroloških oboljenja. Diskutovano je o prednostima i nedostacima ove metode UDK 616.611-008.8-072.7:539.16 Deskriptori: glomerularna filtracija hitrost, metabolicni klirens, DTPA, radioizotopi, tehnecij Radiol. lugosl., 15; 311-313, 1981 L _J Uvod -Za ispitivanje funkcije bubrega rulske filtracije. Metoda koju smo prilagodili vecina nefroloških institucija najcešce ko­za rutinsku primenu ima gotovo sve nave­risti odreclivanje bubrežnih »klirensa« (Sto­dene karakteristike. jimirovic B. 1971). Uvoclenjem radioaktivnih nuklida u nefrološka ispitivanja, došlo se do Materija! i metode -lspitano je 20 osoba više pogodnih testova, pre svega do radio­bez oboljenja bubrega (kontrolna grupa) i 40 renografije (Taplin et al. 1956). Jedna od naj­bubrežnih bolesnika svrstanih u sledece opravdanijih zamerki ovoj metodi je njena podgrupe: l. sa unilateralnom nefrektomijom pretežno kvalitativna interpretacija. Iz tog ili afunkcijom bubrega (7), II. sa unilateral­razloga mnoge radioizotopske laboratorije nim nefrološkim oboljenjem bubrega, najce­poreci renografije odrecluju i klirense raznih šce nefrolitijazom (8), III. sa obostranim »obeleženih« metabolita, kojima se meri urološkim oboljenjima, bez azotemije (20). brzina glomerulske filtracije: vitamin B12 i IV. sa hronicnom bubrežnom insuficijenci­Co-57, EDTA Cr-51, DTPA Tc-99m (Nelp et jom (5). Grupe su sacinjene na bazi kom­al. 1964; Chantler et al. 1969; Hilson et al. · pletnog urološkog i nefrološkog ispitivanja. 1976; Bogdanova 1980). Korišcen je DTPA proizvodnje »IBK-Vinca« Metoda za merenje ovog parametra treba­obeležen 99mTc (Hoechst). Davana je test la bi da ispunjava vecinu navedenih uslova: doza velicine oko 10 kBq predhodno izmere­da koristi kvalitetnu test supstancu, da se na na scinti lacionom brojacu, na konstant­izvodi bez sakupljanja urina a pogotovu bez noj distanci od »šupljine« scintilacionog kri­kateterizacije mokracne bešike, da se njome stala. lspitivanje je racleno na gama kameri odrecluje klirens svakog bubrega ponaosob, Pho/gamma IV sa predprogramiranim racu­da ne traje dugo, da ne zahteva uzimanje narom Scintiview, proizvodnje Searle, USA. veceg broja krvnih uzoraka, da je tacna i Za akviziciju podataka primenjivan je komer­precizna itd. cijalni program za dobijanje radiorenograf­ Mi smo u ovom saopštenju prikazali nacin skih krivulja hipuranom, a za izracunavanje rada i rezultate odreclivanja klirensa glome-klirensa program namenjen za merenje efek­ Paunkovic N., R. 2ikic tivnog protoka krvi kroz bubrege, takode namenjen radu sa hipuranom. Trajanje akvi­zicije podataka je 25 min. Izracunavanje glo­balnog klirensa filtracije vrši se iz krivulje aktivnosti na aortam, baždarene pomocu dva krvna uzorka (najcešce u 12 i 20 min). Ra­cunar odreduje separatne klirense po me­todi Oberhausena iz globalnog bubrežnog ki i rensa i porasta aktivnosti nad bub rezi ma u vremenu od 0,75 do 3 min. Rezultati se iz­ ražavaju u vidu brojcanih podataka za kliren­3 20 4 28 se i krivulja nad bubrezima i trbušnom aor­ tam. Rezultati -Za 20 osoba bez oboljenja bu­brega dobijeni su sledeci rezultati: ki irens oba bubrega 119,0±20,1 ml/min, klirens des­nog bubrega 61,4± 11,2 ml/min, i klirens le­vog bubrega 58,4±14,1 ml/min. Klirens je preracunat na standardnu telesnu površinu, a navedeni podaci predstavljaju u vidu arit­metickih sredina i jedne standard devijacije. Na sledecim tabelama navedeni su rezul­tati filtracionih klirensa za bolesnike po na­vedenim podgrupama. Afunkcionalan Red. Prisutan bubreg bubreg broj ml/min ml/min 1 83 17 2 80 14 2 56 12 4 68 16 5 48 25 6 52 29 7 76 29 Tabela 1 -Rezultati klirensa filtracije u boles­nika sa unilateralnom nefrektomijom ili afunk­cijom Red. Zdrav bubreg Oboleo bubreg broj ml/min ml/min rens oba bubrega: 69,9±14,0 ml/min, klirens desnog bubrega: 38,4±14,2 ml/min, i klirens levog bubrega: 31,5±11,1 ml/min. U pet bolesnika sa azotemijom rezultati klirensa su bili: Red_ Desni bubreg Levi' bubreg broj ml/min ml/min 1 24 2 57 22 5 27 41 Tabela 3 -Rezultati klirensa filtracije u boles­nika sa azotemijom Diskusija -Funkciono ispitivanje bubre­ga je kompleksan zahvat. Metoda koju smo koristili dobro odgovara mnogim zahtevima te složene problematike. Brojcani podaci kojima se izražava klirens ispitivane supstance govore o funkciji sva­kog bubrega ponaosob. Sem njih, dobijaju se i radiorenografske krivulje koje se »ski­daju« sa regiona od interesa, pa ne zavise od pozicije bubrega, koje mogu da se koriste kao pogodna vizuelna kontrola rada. Pošto se aktivnost prati i registruje u kratkim vre­menskim intervalima, iz tih podataka može da se dobije kvalitetna sekvencionalna scin­tigrafija bubrega. Podaci su dobijeni neinvazivnom tehnikom, ne zahtevaju sakupljanje urina, radijaciona doza je zanemarljiva. Korišcena metodologija ima i neke nedo­statke. Dietilentriaminpenta sircetna kiseli­na (DTPA) se malim delom vezuje sa pro­teine plazme, pa daje nešto niže vrednosti od klirensa inulina i EDTA (Hilson et al. 1976). Naravno, ovo je uslovno bitan cinilac, 1 2 50 ako se koristi uvek ista klirens supstanca. U relativne nedostatke treba navesti i ne­3 42 27 4 46 26 ophodnost uzimanja dva krvna uzorka. Rele­ 5 56 42 vantna cinjenica, da se i sa regiona afunk­6 58 40 cionalnog ili cak nefrektomisanog bubrega, 7 58 dobijaju izvesne vrednosti za filtracioni kli­ rens, nalaže da se primeni modifikacija pri- Tabela 2 -Rezultati klirensa filtracije u boles­1 ikom o brade podataka. lspitivanje ove mo­nika sa unilateralnim oboljenjem bubrega difikacije, kao i testiranje drugih bitnih po­ Rezultati klirensa DTPA za 20 bolesnika sa kazatelja primenjivosti i kvaliteta metode obostranim hronicnim bubrežnim oboljenji­(preciznost, reproducibilnost) predmet su ma, bez azotemije, navedeni su zbirno: kli-našeg daljeg rada. Odredivanje klirensa WmTc-DTPA kompjuterizovanom gama kameram Summary DETERMINATION OF 99mTc-DTPA CLEARANCE BY COMPUTERISED GAMMA CAMERA Paunkovic N., R. žikic In the present paper a method is presented for the determination of glomelural filtration rates using the 99mTc clearance. For this purpose a gamma camera and a commercial computeri­sed program for renal testing with hippuran was used. A control group of twenty healthy indivi­duals was examined and the determined para­meters reached values of 119±20 ml per minute. A comparison was made with similar data ob­tained from groups of patients wi'th chronic re­nal insufficiency, unilateral and bilateral renal diseases. Finally, in the paper are discussed the advantages as well as the shortcomings of the used method, described in the present report. Literatura 1. Bogdanova V.: Odrecli'vanje glomerularne filtracije sa "mTc DTPA i jednim krvnim uzorkom. Radiol. lugosl. 14, 327-328, 1980. 2. Chantler C., E. S. Garnett, V. Pearsons and N. Veall: Glomerular filtration rate measurement in man by the single injection method using Cr-51 EDTA. Ciin. Sci. 37, 169-180, 1969. 3. Hilson J. W., R. D. Mistry and M. N. Maisey: Br. J. Radio!. 49, 794-796, 1976. 4. Nelp W. B., H. N. Wagner and R. C. Reba: Renal excretion of vitamin B-12 and its use in measurement of glomerular filtration rate in man. J. Lab. Ciin. Med. 63, 480-491, 1964. 5. Stojimirovic B.: Dijagnosticke metode za rs­pitivanje funkcije bubrega. Institut za strucno usavršavanje zdravstvenih radnika, Beograd, 1971, 207-239. Adresa autora: Dr. sci. Nebojša Paunkovic, Medicinski centar -Zajecar, 19000 Zajecar. Racliol. lugosl., 15; 311-313, 1981 AMIPAQUE® METRIZAMID RENTGENSKO KONTRASTNO SREDSTVO ZA SUBARAHNOIDALNO PODRUcJE lndikacijsko podrucje LUMBALNA MIJELOGRAFIJA TORAKALNA MIJELOGRAFIJA CERVIKALNA MIJELOGRAFIJA VENTRICULOGRAFIJA Pakovanje kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 3,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natriumbikarbonat otopina 50 ppm) Kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 6,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natrium bikarbonat otopina .SO ppm) 6 CILAG-CHEMIE AG • 8201 Schaffhausen/Schweiz Zastupništvo za Jugoslaviju: AGROPROGRES -Ljubljana, Gradišce 13 Predstavništvo: Beograd, Narodnog Fronta 72 MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU 1 GINEKOLOšKO ODELJENJE INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU, ODELJENJE ZA NUKLEARNU MEDICINU INSTITUTA ZAJEDNlcKIH MEDICINSKIH SLUžBI RADIORENOGRAFSKI NALAZI KOD BOLESNICA SA KARCINOMOM GRLlcA MATERICE Kamenjicki E., M. Tesic, V. Sedlak Sadržaj: Radiorenografsko ispitivanje je uracleno kod 30 bolesnica sa karci­nomom grlica maternice razvrstanih prema stadijumima bolesti, i u 10 ispi­tanica iste životne dobi bez oboljenja urogenitalnog sistema. Na radiorenografskim krivuljama posmatrani su vreme maksimuma (T max), vreme polueliminacije (T 1/2) i oštrina vrha. Signifikantne promene u odnosu na kontrolnu grupu uocene su vec i u I stadijumu bolesti, a u narednim sta­dijumima nalaze se u 90 % bolesnica. što je stadijum bolesti odmakliji, radio­renografske promene su izrazitije_ Na osnovu naših rezultata smatramo da radiorenografiju treba koristiti kao redovan postupak za ispitivanje uropoetskog sistema bolesnica sa karcino­mom grlica materice. UDK 618.146-006.6:616.61-073:539.163 Deskriptori: cerviks novotvorbe, radioizotopna renografija Radiol. lugosl., 15; 315-318, 1981 i i_ Uvod -Kod bolesnica sa ginekološkim oboljenjima bitno je ustanoviti stanje urinar­nog trakta zbog anatomskih odnosa sa geni­talnim organima. Ovo je posebno znacajno ako se radi o malignim oboljenjima kod ko­jih se mora racunati na kombinovano, dugo­trajno i drasticno lecenje u toku kojeg mogu da nastanu komplikacije na urinarnom trak­tu. Postaje razne metode koje se rutinski pri­menjuju u ispitivanju mokracnih organa ovih bolesnica (biohemijske metode, hromocisto­skopija i i. v. urografija). Kod naših boles­nica sa karcinomom grlica materice ovo ispi­tivanje dopunjeno je radiorenografskim pre­gledom, i u radu se iznose preliminarni re­zultati. Cilj -Cilj našeg ispitivanja je bio da utvrdimo da li radiorenografski pregled mo­že poslužiti za ispitivanje funkcije uropoet­skog sistema kod bolesnica sa karcinomom grlica materice i u ko joj meri radiorenograf­ske pramene zavise od stadijuma bolesti. Materija! i metod -!spitano je 40 paci­jenata. Karcinom grlica materice imalo je 30 bolesnica, koji je kod svih verifikovan pato­histološki (26 bolesnica imalo je planocelu­larni karcinom, 4 bolesnice su imale adeno­karcinom). životna dob ovih ispitanica bila je 54,76±12,93 god. Naše bolesnice su pre­ma TNM klasifikaciji svrstane u stadijum 1, II, III i IV. U svakoj grupi bilo je po 10 bolesnica. Kontrolnu grupu sacinjavalo je 10 ispitanica koje nisu imale bolesti urogenitalnih orga­na, ni povišen krvni pritisak. životna dob u kontrolnoj grupi bila je 49,7±13,33 godina i nije se signifikantno razlikovala od životne dobi bolesnica (p > 0,2). Radiorenografsko ispitivanje je radeno po.­mocu 131 J-hippurana nakon prethodnog opte­recenja vodom. Radiorenografske krivulje su snimane na renaltronu V firme »Nuclear­Chicago«, pod uobicajenim standardnim uslovima za radiorenografska snimanja. U radu su posmatrana sledeca tri para­ metra: 1. vreme maksimuma (T max) 2. vreme polueliminacije (T 1 /2) 3. oštrina vrha svake krivulje Ovi parametri su vrednovani sa 1, 2, 3 ili 4 prema kriterijumima u tabeli 1. Kamenjicki E., M. Tesic, V. Sedlak Vrednovanje Minuti Oštrina posmatranih parametara Tmax T 1/2 vrha <5 min. <7 min. oštar 2 5-6 min. 7-10 min. blago zatupljen 3 6-7 min. 10-15 min. jako zatupljen 4 >7 min. >15 min zbrisan Tabela 1 - Posmatrani tri parametri' kod radionefrografskog ispitivanja sa '"J-hipuranom Broj Normalni radiorenogrami Patološki radiorenogrami Jednostrano Obostrano Kontrolna grupa 10 10 1 stadijum 10 4 3 3 II stadijum 10 1 2 7 III i IV stadijum 10 1 1 8 Tabela 2 - Karakteristike radionefrografskih kr ivulja materice ispitanih bolesnicn sa karci'nomom grlica Trosegmentarni oblik sa produženim segmentima Nedostatak eliminatornog segmenta lzostenuricne i afunkcionalne krivulje Stadijum bolesti T max > 5 min. Elim. seg. > 7 min. Jednostr. Obostr. Jednostr. Obostr. 1 stadijum 2 7 1 o 1 o II stadijum o 8 o 1 o 1 III i IV stadijum o 7 4 o 2 1 Tabela 3 -Patološke pramene radiorenograma bolesnica sa karcinom grlica materice Parametri radiorenografskih krivulja (x±SD) ----------­-- Desno Levo Grupa Broj Oštrina Oštrina Tmax T 1/2 Tmax T 1/2 ispitanika ispitanika vrha vrha Normale 10 1+0 1,2±0.42 1+0 1+0 1,2±0.42 1+0 1 stadijum II stadijum 10 10 1,6±1,26 1,6±1,26 2,4±1,26 2,9±1,29 1,6±1,08 1,8±1,03 1,1 ±0,32 1,6±1,26 2,1±0,99 2,7±1,25 1,1±0,32 1,6±1,08 III i IV stadijum 10 2,5±1,58 3,3±1,6 2,5±1.43 2,1±1,45 3,1±1,1 2,1±1,37 Ukupno 40 Tabela 4 Srednje vrednosti i standardna dev ijacija svih analiziranih parametara posmatranih bolesnica podeljenih prema stadiju bolesti Znacajnost razlika (p) posmatranih desno i levo parametara X,-X, Tmax T 1/2 Oštrina vrha Normale -desno : levo P > 0,5 P > 0,5 P > 0,5 1 stadijum -desno : levo P > 0,2 P > 0,5 P > 0,1 II stadijum -desno : levo P > 0,5 P > 0,5 P > 0,5 III i IV stadijum -desno : levo P > 0,5 P > 0,5 P > 0,5 Tabela 5 -Znacajnost razlika aritmetickih sredina posmatranih parametara desnog i levog bubrega u svakoj od grupa bolesnica Radiorenografski nalazi kod bolesnica sa karcinomom grlica materice Znacajnost razlika (p) aritrnetickih sredina posrn atranih parametara u odnosu na kontrolnu grupu Desno Levo Oštrina Oštrina X,-X, Tmax T 1/2 T rnax T 1/2 vrha vrha 1 stadijum : norm. p > 0,1 p < 0,01 p > 0,05 p > 0,2 p > 0,05 p > 0,2 11 stadijum : norm. p > 0,1 p < 0,001 p < 0,05 p > 0,1 p < 0,05 p > 0,05 III i IV stad. : norm. p < 0,01 p < 0,001 p < 0,001 p < 0,05 p < 0,01 p < 0,05 Tabela 6 -Znacajnost razlika parametara bolesnica sa karcinomom grlica rnaterice u odnosu na kontrolnu grupu Rezultati -lzgled radiorenografskih kri­vulja naših ispitanica posmatranih po grupa­ma dat je u tabeli 2. U tabeli 3 su prikazane patološke prame­ne radiorenograma naših bolesnica sa kar­cinomom grlica materice. Srednje vrednosti i standardne devijacije svih analiziranih parametara naših ispitanica svrstanih po grupama prikazane su u tabeli 4. T-testom testirana je znacajnost razlika (p) aritmetickih sredina posmatranih para­metara desnog i levog bubrega u svakoj od grupa u koje su bolesnice razvrstane. Re­zultati ovog testiranja prikazani su u tabeli 5. Znacajnost razlika (p) aritmetickih sredina posmatranih parametara bolesnica sa karci­nomom grlica materice razvrstanih po gru­pama u odnosu na kontrolnu grupu testirana je T-testom i dobijeni rezultati prikazani su u tabeli 6. Diskusija -Naši rezultati se slažu sa re­zultatima drugih autora. Popovic et al., 1967. utvrdili su da je kod karcinoma grlica mate­rice patološke pramene na urinarnom traktu imalo vec u I stadijumu bolesti 42,8 %, a u II stadijumu 62,1 % bolesnica. Slicnom, ali širom problematikam (uklju­cujuci sve patološke pramene na ženskim genitalijama) bavili su se Unnerus i Win­holm, 1963. i isto su u velikom procentu na­šli pramene na mokracnim putevima. Kjorstad et al, 1975. su ispitali radioreno­grafski i pijelografski 297 bolesnica sa kar­cinomom grlica materice i ukazali na prog­nosticku vrednost ovih nalaza. Našim ispitivanjima utvrdeno je da se vec u preko 50 % bolesnica koje se nalaze u 1 stadijumu bolesti mogu naci patološke pra­mene na radiorenografskim krivuljama, a u stadijumima II, III i IV normalni radioreno­grami su izuzetak (nalaze se samo u 10 % slucajeva). U I stadijumu bolesti u odnosu na kon­trolnu grupu utvrdeno je znacajno produže­nje eliminacije radiohipurana iz podrucja bu­brega, verovatno kao odraz pocetnih drenaž­nih smetnji. U stadijumu II eliminacija radio­hipurana se u proseku još više produžava, a u stadijumu III i IV, poreci daljeg produ­ženja eliminacije radiohipurana, javlja se znacajno kašnjenje vremena maksimuma i zatupljenje vrhova radiorenografskih krivu­lja, najverovatnije kao odraz sekundarnih pramena funkcije bubrega. Mehanizmi koji su mogli dovesti do navedenih pramena su višestruki (kompresija ili infiltracija donjih mokracnih puteva primarnim tumorom ili re­gionalnim metastazama, propratne ascen­dentne infekcije, efekti terapijske radijacije preduzete kod naših bolesnica i dr.). Mi se u našem radu nismo upuštali u analizu mo­gucih mehanizama koji igraju ulogu u na­stanku patoloških pramena na radiorenogra­mima, pošto relativno mali broj ispitanih bolesnica nije dovoljan da se dode do po­uzdanih zakljucaka u tom pravcu. Pared toga kod manjeg broja bolesnica nije uradeno hromocistosk opsko i pijelografsko ispitiva­ nje. lzmedu posmatranih parametara radiore­nografskih krivulja desnog i levog bubrega, u kontrolnoj grupi i u grupama naših boles­nica, nisu nadene znacajne razlike. Medu­tim, ipak se uocava tendencija nešto cešce, ranije i izraženije pojave patoloških prame­na radiorenografskih krivulja bolesnica sa Radiol. lugosl., 15; 315-318, 1981 ________ K_a_m_e_n._E., M._Te_s_ic, _V_.Se__la_k _____ _ ji_ck_i____d___________ karcinomom grlica materice na desnoj stra­ ni, u odnosu na levu stranu. Zakljucak -Radiorenografski nalaz na na­ šem bolesnickom materijalu upucuje na po­ remecaje funkcije uropoetskog sistema kod bolesnica vec u I stadijumu bolesti. Sa lo­ kalnom i lokoregionalnom progresijom bo­ lesti (11, III i IV stadijum) uocavaju se sve cešce i sve izrazitije radiorenografske pra­ mene. Smatramo da ovaj neinvazivni test treba koristiti za ispitivanje uropoetskog sistema bolesnica sa karcinomom grlica materice; informacije koje se radiorenografskim pre­ gledom dobijaju pomažu u utvrdivanju tera­ pijskog plana kao i u proceni prognoze bo­ lesti. Summary RADIONEPHROGRAPHIC FINDINGS IN PATIENTS WITH UTERINE CERVIX CARCINOMA Kamenjicki E., M. Tesic, V. Sedlak Radionephrography was performed in thirty patients with uterine cervix cacinoma and in ten female patients of the matchi'ng age free of urogenital system diseases as the control group. The times of maximum (T max), the half-elimi­nation tirne (T 1 /2) and the peak sharpness were recorded and studied from the obtained in the control group, significant changes were noted already in patients with stage I disease while in patients with next stages that is with more advanced disease were present in 90 % of ali studied cases. It was noted that in more 8dvanced stages of the disease the radioreno­(]raphic changes were more readely evident and more pronounced. On the basis of the presented results, radiorenography should be used as the routine procedure in assessing the functiona­lity of the uropoetic system in patients with uterine cervix carcinoma. Literatura 1. Popovic D., B. Beri'c, K. Janca: Stanje uri­narnog trakta kod malignih neoplazmi genitalnih organa žene. Med. pregled 20, 69-73, 1967. 2. Kjorstad K. E., O. Kjellgren, L. Jonsson and P. Junghagen: lsotope nephrography in carci­noma of the uterine cervix and its prognostic significance. Act. Radi'ol. 12, 478-488, 1973. 3. Unnerus C.-E., O. Widholm: Ureteral ob­structions and large gynecological tumours. Ann. Chir. Gynec. (Feniae) 52, 212-216, 1963. Adresa autora: Dr Elena Kamenjicki, Zavod za nuklearnu medicinu, Institut za onkologiju, 21204 Sr. Kamenica. 1'18 SPLOšNA BOLNIŠNICA MARIBOR, GINEKOLOŠKI ODDELEK, TOZD VARSTVO žENA IN OTROK, ODDELEK ZA NUKLEARNO MEDICINO, TOZD INTERNISTlcNI ODDELKI TUBARNI IZOTOPNI TEST Breznik R., J. šubic, B. Zakotnik, R. Turk, E. Borko Sadržaj: Autori opisuju radioizotopnu metodu pretraživanja prohodnosti jajo­voda pomocu 99mTc. Rezultate ovih pretraga su usporedivali kod svih pacien­tica sa nalazima histerosalpingografije i laparoskopije. Prolaznost jajovoda dokazivali su aktivnošcu izotopa u uterusu i jajovodima i izvan njih, te kri­vuljam rastuce i padajuce aktivnosti izotopa u uterusu i jajovodima. UDK 618.177:618.12-007.272-072.7:539.16 Deskriptori: sterilnost ženska, jajcevod testi prehodnosti, radioizotopi, tehnecij Radio!. lugosl., 15; 319-321, 1981 Uvod -Najcešci uzroci neplodnosti kod žena su smetnje u prohodnosti jajovoda, one se javljaju u 25 do 50 % neplodnih žena, prema našim iskustvima u 39 %. lspitivanje prohodnosti jajovoda je stoga jedan od naj­cešcih diagnosticnih postupaka kod neplod­nih žena. Osim persuflacije, histerosalpingo­grafije (HSG) i laparoskopije, što su inace najcešce pretrage za ispitivanje prohodnosti jajovoda, poznajemo i druge kirurške i ne­ kirurške metode (Ansari 1979). U nekirur­ške metode ubrajamo takooer i tubami izo­topni test, kojeg su prvi opisali Pertynski et al. (1977, 1978). U ovom radu cemo pri­kazati vlastita iskustva, koje smo stekli upo­trebom ovog testa. Metoda rada -Radioizotopnu pretragu dokazivanja prohodnosti jajovoda izvodimo pomocu otopine radioizotopnog tehnecija. Prolaznost jajovoda i si iku uterusa, koje tre­ba promatrati malo drugacije nego što smo bili nauceni dosad (npr. kod HSG), dokazi­vali smo aktivnošcu izotopa u uterusu i jajo­vodima ili izvan njih, te s krivuljam rastuce i padajuce aktivnosti izotopa u uterusu i ja­jovodima. Rezultate ovih pretraga usporedi­vali smo kod svih pacientica sa nalazima HSG i laparoskopije. Radioizotopnu pretragu vršimo uvijek u prvoj fazi menstrualnog ciklusa. Otopinu ra­dioaktivnog tehnecija ubrizgavamo pomocu Folley-evog katetra u uterus. Ova otopina je sa tehnecijem markiran sumporni koloid (TcP-1 Boris Kidric Vinca) u dozi od 18,5 MBq (500 p. Ci). Nakupljanje i prolaz radioaktiv­nog tehnecija iz maternice u jajovode i oko­linu snimamo gama kameram Picker Dyna Camera svakih 1 O sekundi do 30 minuta na­kan ubrizgavanja ovog sredstva. Dobivene podatke analizira kompjutorski sistem Digi­tal POP 11 /34. Ovaj sistem nam ocjenjuje distribuciju indikatora u pojedinim sekven­cama i promjene radioaktivnosti u materni­ci, jajovodima i u okolini jajovoda. Rezultati -Rezultati naših pretraga su prikazani na slikama. Na slici 1 (a i b) smo ustanovili obostranu prohodnost jajovoda. Na slici 2 (a i b) smo ustanovili, da je lijevi jajovod prohodan a desni okludiran u ampu­larnom dijelu i nije vrecasto proširen. Na slici 3 (a i b) vide se vrecasto obostrano proširene jajovode u ampularnom djelu. Breznik R., J. šubic, B. Zakotnik, R. Turk, E. Borko Slika 1 a i b -Obostrana prohodnost jajovoda (a -aktivnost izotopa u uterusu, jajovodima i i'zvan njih, b -krivulja rastuce i padajuce aktiv­ nosti izotopa) Diskusija -Metode HSG i laparoskopije su dvije najcešce upotrebljavane metode za otkrivanje uzroka neplodnosti kod žena i me­dusobno se dopunjuju. Zbog velikog broja lažno negativnih i lažno pozitivnih rezultata (Gomel 1977). metoda HSG ima manju vri­jednost od metode laparoskopije u ocjeni stupnja prohodnosti jajovoda. Osim toga su Slika 2 a i b -Lijevi jajovod prohodan, desni okludiran u ampularnom dijelu (a -aktivnost izotopa u uterusu i lijevom jajovodu i' izvan nje­ga, b -krivulja rastuce i padajuce aktivnosti izotopa) oba ovarija za vrijeme ovih pretraga izlože­na neposrednom delovanju rentgenskih zra­ka. Doza zracenja je 2,9 cGY (2,9 rd) (Ber­man 1963, Bladth 1971). Prema našim pro- Tubami izotopni test ucavanjima je doza zracenja kod upotrebe metoda tubarnog izotopnog testa manja i iznosi 1 cGY (1 rd). Zbog toga su Pertynski et al. ( 1977, 1978) preporuci I i radioaktivnu pretragu za dokazivanje prohodnosti jajovo­da pomocu izotopa kojeg ubrizgavamo u ute­rus i jajovode. Njegovi rezultati dokazuju vi· soku koincidenciju sa rezultatima dobivenim metodom HSG. Naši rezultati takoaer potvrduju visoku koincidenciju rezultata dobivenih ovom pre­tragom sa rezultatima dobivenim metodom HSG pa i laparoskopije. Pretraga bi zbog to­ga bila pogodna za dokazivanje prohodnosti jajovoda kod pacijentica prije konzervativne operacije na jajovodima, pogodna je takoder za kontrolu prohodnosti nakon operacije i kod postavljanja indikacija za ponovnu ope­raciju. Ovom pretragom moguce je dokazati i ak­tivni transport u smijeru uterus-jajovod što su dokazali neki autori (Lini< et al. 1980). Dokazivanjem aktivnog transporta i odredi­ vanjem njegovog kvantiteta ovaj test se dak­ le jaj može ovoda. upotrebljavati i kao test funkcije Summary TUBAL ISOTOPE TEST Breznik R., J. Šubic, B. Zakotnik, R. Turk, E. Borko The authors describe the radioisotope method of examining the patency of oviduct using "mTc. The results of examinations corresponded in all cases to the diagnosis made on the basis of hysterosalpingography and laparoscopy. The pa­tency of the oviducts was assessed on hand of the overall pi'cture of radioisotope activity in the uterus cavity and curves of increasing and de­creasing activity in the fallopian tubes. Li teratura 1. Ansari A. H.: Diagnostic procedures far assessment of tubal patency. Fertil. Steril. 31, 469-480, 1979. 2. Bladth W. H.: Nuclear medici'ne. Me Graw­Hill Book Company 1971, 106-126. 3. Gomel V.: Laparoscopy prior to reconstruc­tive tubal surgery far infertility. J. Reprod. Med. 18, 251-253, 1977. 4. Berman R.: Akušerska rentgenologija. V: Greenhill J. P.: Opstetricija. Medicinska knjiga Beograd, Zagreb, 1963, 131-333 Radio!. lugosl., 15; 319-321, 1981 5. Lini< M., H. J. Otto, J. Knak, U. Mrlbradt: Nu­klearmedizinische Prufung des retrograden Trans­portmechanismus der Tuben als Beitrag zur Ste­rilitatdiagnostik. Zbl. Gynakol. 102, 496-501, 1980. 6. Pertynski T., W. Jakubowskr, J. Stelmachow, W. Graban, S. Zurowski: A scintigrafic method of examining the patency of oviducts using '"Xe. Eur. J. Nucl. Med., 2, 159-164, 1977. 7. Pertynski T., W. Jakubowski, J. Stelmachow, W. Graban: Radioizotopowa metoda badania droz­nosci jajowodow. Pol. Przeg. Rad. i Med. Nukl. 42, 145-148, 1978. Adresa autora: Dr. Radovan Breznik, Ginekolo­ški oddelek, TOZD varstvo žena in otrok, Splošna bolnišnica Maribor, Ljubljanska 5, 62000 Maribor. Naftagas 8 RAFINERIJA NAFTE NOVI SAD Proizvodi: Motorne benzine, dizel goriva, ulja za loženje, putne i industrijske bitumene Godine 1980. RNS je pocela sa proizvodnjam široke palete motornih i industrijskih ulja po licenci americke firme TEXACO. U programu je preko sto razlicitih vrsta ulja. Od ove brojne porodice TEXACO-ovih proizvoda, posebnu pažnju zaslužuju ulja za motorna vozila: HAVOLINE MOTOR OIL SAE 15W-40 • Motorno ulje za sva godišnja doba, poznata u svetu po visokom kvalitetu URSA OIL EXTRA DUTY (ED) URSA OIL LA-3 URSA SUPER LA URSA SUPER PLUS SAE 15W-40 a Porodica ulja URSA za razlicite tipove dizel motora 2T MOTOR OIL • Ulje za dvotaktne motore OUTBOARD MOTOR OIL 50-1 • Ulje za vanbrodske motore, priznata i preporuceno od BIA (Boating lndustry Association) TC-WA 12797-1. Može se koristiti za podmazivanje dvotaktnih vanbrodskih motora sa vodenim i vazdušnim hladenjem THUBAN 80, 90, 140 • Ulja za menjace i diferencijale putnickih vozila MULTIGEAR LUBRICANT EP 80, 90, 140 • Ulja za hipoidne transmisione sisteme Za detaljnije informacije o svim proizvodima RNS, treba se obratiti Službi za istraživanje i primenu na adresu: Naftagas, Rafinerija nafte Novi Sad, šajkaškog odreda 4. Telefoni: 021-613-777 i 23-486. Telex: 14333 1--j MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD, INSTITUT ZA PATOLOšKU FIZIOLOGIJU 1 LABORATORIJSKU DIJAGNOSTIKU MOGUcNOSTI RACUNARSKE OBRADE SKENA CELOG TELA U SCINTIGRAFIJI KOSTNE SRžl Kaluaerski S., R. Borata, F. Dujmovic, D. Pejin Sažetak: Prikazana je metoda racunarske obrade skena celog tela za dobi­janje numerickih parametara raspodele kostne srži. Metoda je proverena na cetiri zdrave osobe, cetiri bolesnika sa pravom policitemijom i dva bolesnika sa osteomijelofibrozom. LJDK 616.419-073:539.163:681.3 Deskriptori: kostni mozeg-scintigraf,ija, racunalniki· Radiol. lugosl., 15; 323-327, 1981 _J Uvod -Pregledi kostne srži, pre razvitka 2) upotreba radioaktivnih elemenata i je­nuklearno-medicinskih metoda bili su ogra­dinjenja koje aktivno ugraduju celije eritro­niceni na aspiracionu punkciju ili biopsiju poetske loze (Fe-52, ln-111 hlorid), (Lilien et kosti, koje daju podatke samo o jednom ma­al., 1973). lom delicu ukupne mase kostne srži u orga­Oba pristupa imaju svoje prednosti i ne­nizmu. Isto tako ove metode ne mogu dati dostatke medu kojima je najvažnija cinjenica uvid u celokupni raspored ili celokupnu koli­da su moguca razmimoilaženja aktivnosti he­cinu funkcionišuceg hematopoetskog tkiva u matopoetskog tkiva izmeau fagocitne aktiv­kostima. lako još nedovoljno usavršena, me­nosti RES-a, eritropoetske aktivnosti i cito­toda scintigrafije kostne srži je za sada je­poetske aktivnosti ostalih loza. dina metoda koja može da pruži i ove podat­Tehnika snimanja i interpretacija rezultata ke. Vec su prvi rezultati upotrebe ove me­su još dve nedovoljno usavršene komponen­tode pokazali da postoji niz oboljenja u kojih te u scintigrafiji kostne srži. Tehnicki pro­pramena u funkciji zahvata samo pojedine blemi standardizacije javljaju se narocito pri delove kostne srži, kao i da se u pojedinim upotrebi koloidnih cestica kao radiofarmaka patološkim stanjima menja karakteristicno jer one bivaju fagocitovane od celija RES-a distribucija aktivne kostne srži, bez ili sa i izvan kostne srži u mnogo vecim kolicina­promenama njene ukupno funkcionišuce ma­ma nego u RES-u same kostne srži. Stoga se. se uslovi pri snimanju moraju podesiti i stan­ Obzirom na osnovni zahtev svih scintigraf­dardizovati prema radioaktivnosti kostiju, što skih metoda, da se koristi radiofarmaceutik zavisno od tehnickih uslova cak i kod iste koji se selektivno nakuplja u zavisnosti od osobe može dati razlicitu sliku. što se tice funkcije odredenog tkiva, u osnovi postoje interpretacije nalaza, ona se za sada još uvek dva pristupa scintigrafiji kostne srži: nalazi na nivou licne impresije interpretato­ 1) upotreba obeleženih koloidnih cestica ra, a o nekoj proceni ukupne funkcionišuce koje bivaju fagocitovane od strane celija mase kostne srži može se govoriti samo kao RES-a kostne srži (Engstedt et al., 1958), o orijentacionom podatku. Prema opšte pri­ Kaluaerski S., R. Borata, F. Dujmovic, D. Pejin hvacenim kriterijumima pri interpretaciji se procenjuju: (Henry et al., 1976; Gamm et al., 1974) intenzitet radioaktivnosti u centralnim delovima kostne srži, širenje radioaktivnosti na delove skeleta u kojima se normalno ne nalazi, intenzitet radioaktivnosti periferne sr­ži, prisustvo fekalnih defekata u vezivanju aktiviteta kao i izgled i dimenzije jetre i sle­zine. Nezadovoljni ovakvim stanjem metodolo­gije, a imajuci potrebu u svome radu za tac­nijom metodam u preceni ukupne mase funk­cionišuce kostne srži pokušali smo da u po­stojece metode unesemo više egzaktnosti i dobijemo sigurnije numericke podatke ume­sto vizuelnih. Za rešavanje ovog problema tri smo elementa smatrali fundamentalnim: 1) Odbir najpogodnijeg radiofarmaceutika, 2) Registraciju aktivnosti svih delava tela istovremeno uz mogucnost racunarske ob­rade podataka, i 3) Uspostavljanje numerickih kriterijuma pri interpretaciji nalaza. Materija! i metode -Na osnovu podataka iz literature, (Taplin et al. 1964, Henry et al. 1976) a uzimajuci u obzir naše mogucno­sti za nabavku radiofarmaceutika i odgova­rajucih radionuklida, opredelili smo se da kao radiofarmak za scintigrafiju kostne srži koristimo albuminske milimikrosfere (CIS­lnternational-TCK-9) obeležene tehnecijumom Tc-99m. Prema podacima proizvoaaca ovaj preparat ima cestice uniformne velicine od 0.2 do 1.0 mikrona, velicina im je reprodu­cibilna u raznim serijama, a procenat neve­zanog tehnecijuma mali. Sken celog tela vršen je pomocu gama kamere LFOV i pokretnog stola firme »Sear­le«, uz prikupljanje i obradu podataka na ra­cunaru POP 11. S obzirom da standardna iz­vedba ovih sistema ne omogucuje sakuplja­nje podataka na racunaru pri skenu celog tela, izvršene su potrebne modifikacije u ko­mandnem pultu kamere. Modifikacije su iz­vršene tako da je manipulacija ostala pot­ puno neizmenjena u odnosu na snimanje celog tela na polaroid film ili Micro-dot ima­ger. (Pošto su ureaaji još pod garancijam, navedena modifikacija je uraaena u saradnji sa isporuciocem opreme, firmam »Scientific lnstruments«). Obzirom da je pri scintigrafiji kostne srži veoma važna standardizacija uslova snimanja mi smo se u radu uvek pridržavali sledecih uslova: Pre snimanja ispitanici su dobijal i 800 mg perhlorata, radiofarmaceutik je sprav­ljan sasvim svež, ispitanici su dobijali 3,7 MBq/kg t. t. aktiviteta, strogo intravenski. Snimanje je zapocinjano tacno nakon 1 cas, a neposredno pre snimanja pražnjena je mo­kracna bešika. Pre postavljanja osobe na sto, celo kamere je smešteno na tacno 30 cm rastojanja od podloge stola. Snimanje je vr­šeno pri brzini pomeranja stola od 24 cm/ min, širina polja iznosila je 69 cm, a dužina u AP snimku 200 cm, a u PA snimku 100 cm. Prikupljanje podataka na racunaru je raaeno kao staticka studija sa predefinisanim vre­menom završetka, 16 odnosno 8 minuta, na matrici 128 X 128 WORD. Obrada podataka vršena je analizam ukupnog broja impulsa, broja celija i prosecnog broja impulsa po celiji u odgovarajucim regijama od interesa. Kako bi stekli barem preliminarnu infor­maciju o torne da li je ovakva metodologija u stanju da prikaže razlike u rasporedu ak­tivne kostne srži kao i podatak o ukupnoj masi aktivne kostne· srži, izmeau zdravih i obolelih osoba, na napred opisani nacin je izvršeno ispitivanje cetiri zdrave osobe, ce­tiri osobe obolele od prave policitemije i dve osobe obolele od osteomijelofibroze. Svi ovi bolesnici su hospitalizovani na Klinici za interne bolesti Medicinskog fakulteta u No­vam Sadu, gde im je dijagnoza bolesti veri­fikovana. Rezultati -Obradom podataka sakuplje­nih na napred opisani nacin, na ekranu racu­nara dobijana je slika skena celog tela na kojoj se vec i vizuelno mogao uociti raspo­red aktivnosti u telu kao i izvesne razlike izmeau normalnih osoba i bolesnika. Daljam obradom po delovima uz upotrebu gornjeg praga radi eliminacije visokog aktiviteta jet­re i slezine moguce je uociti i druge detalje rasporeda aktivnosti u telu sa dovoljnom tac­nošcu koja je potrebna za formiranje regija od interesa (slika 1 a i 1 b). U preliminarnoj obradi izvršeno je odreaivanje velikog mo­guceg broja regija kako bi se našle reprezen­tativne regije koje ce moci da najbolje odra­ ze pramene u aktivnosti pojedinih delava kostne srži i kasnije posluže za izracunava­ 4108 Mogucnosti racunarske obrade skena celog tela u scintigrafiji kostne srži PR t t 1 _.......___ ' • 1 1 . ·• ' •. ! Slika 1 a -A-P snimci celog tela normalne osobe (N), bolesnika sa pravom policitemijom (PRV) r bo­lesnika sa mijelofibrozom (MF) obradeni na racunaru N PRV Mf Broj impulsa po regiji Ukupno Cll Cll Cll Cll impulsa Cll Q) o .... o o (.) C Cll :::, Cll . ,.__ N > Q) Q) o.. ,.__ u kostnoj ...., Q) Cll .+ ,: o >(.) Cll §+ .Cll + o ...., Cll srži . +cii o _,_, >(/) _, :::C . (/) a:-1 :::C 290 696 1045 4676 2269 1714 1061 1940 44127 14.025 26852 812 4284 2461 1972 378 333 662 455 3363 14.724 70052 374 634 745 627 1859 1224 820 2565 12.584 ZE 25891 268 379 599 737 2022 1648 740 3482 13.457 27299 591 602 1054 1443 4944 3173 2427 2327 4420 20.984 , ro ·o==­44678 664 625 768 882 3489 4718 1638 782 3457 17.044 = o.E 40822 535 663 1510 1179 6198 2491 1658 893 2958 18.089 11. ..... 33803 423 908 981 914 8000 2170 1884 1384 4616 21.284 .ii: . 42042 429 600 636 3703 3164 1658 702 2331 13.521 j.. 30068 447 489 960 940 3732 3052 2071 456 2949 15.098 Tabela 1 -Raspored aktivnosti i ukupna aktivnost standardizovanog dela kostne srži u tri grupe i'spitani,ka (izraženo kao imp/10) Radio!. lugosl., 15; 323-327, 1981 Kaluderski S., R. Borota, F. [)_ujmovic, D. Pejin nje standardizovanog dela ukupne aktivne kostne srži. Nakan razmatranja preliminarnih rezultata opredelili smo se da u konacnoj obradi zadržimo sledece regije (slika 2): Na AP snimku: 1) Lobanja, 2) Ramena L i D, 3) Laktovi L i D, 4) šake L i D, 5) Jetra., 6) Karlica (uz oduzimanje regije mokracne bešike), 7) Kolena, i 8) Stopala, a na PA snimku: 9) Kicma (vratna i lumbalna), 10) Slezi na, i 11) Sacrum. Na tabeli 1 iznose se podaci o ras po redu aktivnosti i ukupnoj aktivnosti kostne srži dobijeni na ovaj nacin obrade u normalnih osoba, bolesnika sa policitemijom i boles­nika sa osteomijelofibrozom. Iz rezultata tabele se jasno vidi da je na osnovu dobijenih numerickih podataka mo­guce uspostaviti tacne numericke parametre o odnosima u rasprostranjenosti kostne srži u celom telu. Ukupan broj impulsa u stan­dardizovanom delu kostne srži koju pred­stavlja zbir impulsa iz svih posmatranih re­gija, dasta je ujednacen u grupi normalnih osoba. Odgovarajuce vrednosti nadene u grupi bolesnika sa policitemijom evidentno su više nego u grupi normalnih osoba, dok su vrednosti u dva bolesnika sa osteomijelo­fibrozom u oblasti normalnih. Diskusija -Dobijeni rezultati na veoma malom broju ispitanika koji cak i ne dozvo­ljava statisticku obradu, ne dopuštaju bilo kakve kategoricke tvrdnje. Od strane mno­gih postavlja se pitanje da li je uopšte mo­guce kvantificirati aktivnost kostne srži i uporedivati razne osobe kada se zna da na raspored radiofarmaka tipa koloida uticu i mnogobrojni dodatni faktori. Medu njima su najvažniji velicina cestica, kolicina neaktiv­nog radiofarmaka, velicina jetre i slezine, kao i raspodela protoka krvi izmedu jetre, slezine i kostne srži (Dobson et al., 1966; Alpin et al., 1964). laka svesni cinjenice da svi navedeni faktori kao i rešavanje još mno­gih problema u vezi sa geometrijam mere­nja iziskuju temeljitu proveru i dodatno usa­vršavanje, smatramo da su naši rezultati dovolj no ohrabrujuci za dalji rad. U · našim preliminarnim istraživanjima mi smo vec utvrdili potrebu daljeg usavršavanja metode. cinjenice da smo bez obzira na velicinu dela aktiviteta veza.nog u jetri i slezini i ve­licine da.te doze dobili dasta uniformne nu­mericke podatke u pojedinim grupama, kao Slika 3 -Pracenje dinamike radi"ofarmaka LI krvi i jetri normalne osobe Mogucn·osti racunarske obrade skena celog tela u scintigrafiji kostne srži 1 Jasnu razliku izmeau grupe zdravih i poli­citemicnih osoba, ukazuju na pravce toga usavršavanja. Takode smo se, mereci dina­miku radiokoloida u krvi, jetri i slezini uve­rili da ne postaje bitne razlike ovih parame­tara u posmatranim grupama ispitanika (sli­ka 3). Posebno je važno što se prikazana metoda racunarske obrade skena celog tela može sa uspehom primeniti i na druga ispi­tivanja u vezi sa distribucijam aktiviteta u celom organizmu. Zakljucak -Postavljena je metoda za ra­cunarsku obradu skena celog tela koja je u scintigrafiji kostne srži omogucila izracuna­vanje numerickih parametara raspodele ak­tivne kostne srži u organizmu i procenu standardizovanog dela ukupne mase aktivne kostne srži. Uz dalja usavršavanja metoda se može primeniti i u drugim ispitivanjima di­stribucije aktiviteta u celom telu. Summary COMPUTERISED WHOLE BODY SCANNING OF THE BONE MARROW Kaluderski S., R. Borota, F. Dujmovic, D. Pejin A method of computer assisted whole body scan is presented for calculation of numerical parameters of distribution and total bone mar­row mass in organism. The method was tested in four normal persons, four patients with poly­cythemia vera and two patients with myelofi'­brosis. Literatura 1. Dobson E. L., L. J. Finkelstein, C. R. Finney, L. S. Kelly: Particulate chronic phosphate: Col­loid characteristics suitable for measurement of liver circulation, in: Radioactive Pharmaceuticals, US Atomic Energy Commision, Oak Ridge 1966. 2. Engstedt L., Franzen S., Jonsson L., Larsson L.: In vivo localisation of colloidal Au-198 intra­venously injected in polycythemia vera, Acta Radio!. 49:66, 1958. 3. Gamm H., J. Fisher, J. Preiss, R. Wolf: Szin­tigraphische Verlaufsbeurteilung hiimatologischer Erkrankungen, 7. Jahrestagung European Society for clinical lnvestigation 1973, Med. Tribune Nr. 3:39, 1974, 4. Henry R., L. Resnick: Bone Marrow Scan­ning, u Gottschalk A. Diagnostic Nuclear Medi­cine, str. 195, 1976. Radiol. lugosl., 15; 323-327, 1981 5. Lilien D. L., H. G. Berger, D. P. Anderson, L. R. Benett: lndium 111 chloride, a new agent for bone marrow imaging, J. Nucl. Med. 14:184, 1973. 6. Taplin G. V., D. E. Johnson, E. K. Dore, H. S. Kaplan: Suspensions of radioalbumin agre­gates for photoscanning the liver, lung and orther organs, J. Nucl. Med. 5:259, 1964. Adresa autora: Dipl. ing. Siniša Kaluderski, Institut za patološku fiziologiju i laboratorijsku dijagnostiku, Medicinski fakultet Novi Sad, Haj­duk Veljkova 1, 21000 Novi Sad. -¦ ¦­ ¦­ CI) >(/) o ¦ • . ¦ o • 1 . CI) ' -C >(/) > (/) o l.. CI) :J o ..C C. o: o -C 1 7 MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD, INSTITUT ZA PATOLOšKU FIZIOLOGIJU 1 LABORATORIJSKU DIJAGNOSTIKU KLINlcKI ZNAcAJ RADIOIMUNOLOšKOG ODREDIVANJA BETA-TROMBOGLOBULINA I TROMBOCITNOG FAKTORA PF-4 Lucic A., R. Borata Sažetak: Radioimunološkom metodam odredivana je plazmatska koncentracija beta tromboglobulina i trombocitnog faktora 4 u grupi zdravih osoba te u grupama bolesni"ka sa dubokim venskim trombozama, sa veštackim srcanim zaliscima, sa aortokoronarnim by passom, ishemicnom bolešcu srca, i u grupi žena koje uzimaju kontraceptivna sredstva. Takode je odredivana koncentra­cija ovih markera trombocitne reakcije oslobadanja i di"namski u grupi ope­risanih osoba, sa i bez aplikacije acetilosalicilne kiseline. Procenjen je dija­gnosticki i prognosticki znacaj ovih merenja u bolesnika u kojih se mogu ocekivati pretrombozna stanja_ UDK 616.151.511 :612.115.3:539.163 Deskriptori: radioimunski testi, beta tromboglobulin-kri". trombocitni ta k tor 4-kri Radiol. lugosl., 15; 329-332, 1981 Uvod -U okviru eksperimentalnih i kli­nickih istraživanja etiopatogenetskog meha­nizma tromboze, veoma su vidni i napori usmereni ka pronalaženju laboratorijskih tehnika koje bi se mogle koristiti za procenu pretromboznih stanja, odnosno za potvrdu vec postojece tromboze. Dosadašnji rezultati ovih usmerenih napora nisu izrazito zado­voljavajuci, no ipak su pružili dokaze da od­redeni specificni testovi mogu u izvesnim slucajevima, mada ne uvek i redovno, poslu­žiti kao indikatori postojece sklonosti ka tromboziranju, odnosno kao pokazatelji vec prisutne tromboze. U ovoj ne tako brojnoj grupi specificnih testova, po mnogim karak­teristikama, posebno mesto zauzimaju radio­imunološke tehnike za odredivanje dva spe­ cificna trombocitna proteina, beta-trombo­globulina i trombocitnog faktora 4/beta-TG­i PF-4/ (Handin et al., 1978; Ludlam et al., 1975). Osnovne karakteristike inicijalne faze stvaranja tromba cine proces adhezije trom­bocita, pramena oblika trombocita, proces agregacije trombocita i fenomen degranu­lacije trombocita, poznat kao reakcija oslo­badanja. Tokom trombocitne reakcije oslo­badanja, koja predstavlja najznacajniju in vivo biološku reakciju inicijalne faze stvara­nja tromba, dolazi do prelaska specificnih materija iz tri vrste trombocitnih subcelu­larnih granula u okolnu plazmu. Tom prili­kam se iz alfa-granula trombocita izlucuju fibrinogen, beta-TG, PF-4, protein koji stimu­liše rast celija, cinilac koji reguliše vaskul­nu propustljivost, LAPF 4 /PF-4 niskog afini­teta/, hemotaksni faktor i kalijum. Dosadašnja ispitivanja još nisu pokazala jasnu biološku funkciju beta-TG, medutim s obzirom na njegovu visoku koncentraciju u alfa-granulama, koja iznosi oko 1-1,6 ng/g trombocita, smatra se da bi on mogao biti specificni ambalažni protein koji potpomaže održavanje stabilnosti drugih aktivnih sasto­jaka alfa-granula. PF-4 je slicno beta-TG sastavljen iz poje­dinacnih proteinskih lanaca male molekulske težine koji su verovatno vezani u obliku te­tramera, a biološki se ponaša kao antihepa­rinski cinilac jer poseduje izuzetno visok afinitet prema heparinu. Ako se ima na umu mehanizam pojave i poreklo ovih proteina u cirkulišucoj krvi, onda je sasvim jasno da odredivanje beta­TG i PF-4 predstavlja kvantitativni parametar Lucic A., R. Borota za procenu intenziteta reakcije oslobadanja intracelularnih sastojaka trombocita u okviru procesa njihove aktivacije tokom pretrom­boznog ili tromboznog stanja (Marouf et al., 1978; Denham et al., 1977). U nameri da bliže odredimo klinicki zna­caj odredivanja beta-TG i PF-4, izvršili smo ispitivanja ovih in vivo markera trombocitne aktivacije u grupama osoba sa razlicitim pa­tološkim stanjima u kojih postaji povecan rizik za nastanak tromboembolijskih kompli­kacija. njihova je dijagnoza višestruko proverena potvrdena. Rezultati i diskusija -Rezultati dobijeni odredivanjem PF-4 u opisanim grupama ispi­tanika iznose se tabelarno (tabela 1). Godine Grupa starosti ispi- n X SD tanika ----- Zdrave osobe 20-22 30 4,44 3,83 Zdrave osobe 33-51 20,83 12,13 Materija! i metode -Radioimunološkom metodam uz upotrebu komercijalnih pribora odredi vali smo koncentraciju beta-TG (The Radiochemical Centre Amersham Code IM. 88) i PF-4 (Abbott Cat. No. 7856-24) u uzor­cima plazme dobijenim posebnim postup­kom venepunkcije sa minimalnim mogucno­stima oštecenja trombocita. Ovaj se postu­pak sastoji u torne što se u venu ulazi sili­konisanom iglom bez izazivanja venske staze poveskom i uz upotrebu plasticnih špriceva ili vacutainer-a. Kao antikoagulans korišcena je EDTA 2,5 % uz trombocitne inhibitore: 2-chloradenosine i procaine-HCI, plazma je od mah odvajana u centrifugi na 4° C i zamr­zavana do odredivanja. Iz ovako dobijenog materijala izvršeno je odredivanje PF-4 u sle­decim grupama ispitanika: kontrolna grupa od 60 zdravih osoba podeljenih u dve grupe prema životnoj dobi, 28 žena koje uzimaju oralna kontraceptivna sredstva, 20 osoba sa aorto-koronarnim bajpasom i u 21 osobe koje imaju ugradene veštacke zaliske u srcu. Takode je izvršeno odredivanje beta-TG u 54 zdrave osobe podeljene u dve grupe prema životnoj dobi, a zatim u 52 bolesnika sa ishe­mijskim oboljenjima srca, i u 48 bolesnika sa dubokim venskim trombozama. Koncentraci­je beta-TG pracene su dinamski u dve grupe bolesnika pre i 2, 4, 6 i 10 dana nakon hi­rurških zahvata s tim što prva grupa od 9 bolesnika nije primala nikakvu preventivnu terapiju u smislu sprecavanja agregacije trombocita, dok je druga grupa takode od 9 bolesnika primala svakodnevno 900 mgr ace­tilosalicilne kiseline (ASA) u trajanju od 10 dana. Svi obradeni bolesnici su evidentirani i trajno praceni u ambulanti Odeljenja za antikoagulantnu terapiju Instituta za patolo­šku fiziologiju i laboratorijsku dijagnostiku i Aorto-karo­ narni bajpas 32-55 20 51,01 33,71 Veštacki zalistci 28-50 21 53,76 39,78 Kontraceptivna sredstva 19-35 28 35,28 31,65 Tabela 1 -Rezultati odredivanja koncentracije trombocitnog faktora PF-4 (u ng/ml), po grupama ispitanika Rezultati dobijeni pojedinacnim odrediva­njem beta-TG u opisanim grupama ispitanika iznose se tabelarno (tabela 2). Godine Grupa starosti ispi- n X SD tanika Zdrave osobe 20-22 24 27,9 13,36 Zdrave osobe 33-51 30 51,7 16,85 lshemijska oboljenja srca 30-62 52 145,34 88,9 Duboke venske tromboze 28-65 38 93,78 50,8 Tabela 2 -Rezultati pojedinacnog odredivanja koncentracije beta tromboglobulina (u ng/ml), po grupama ispitanika Rezultati dobijeni dinamskim pracenjem koncentracije beta-TG u grupama operisanih bolesnika sa i bez preventivnog davanja ASA iznose se u vidu dijagrama (grafikon -1). Rezultati naših ispitivanja pokazuju da su vrednosti i beta-TG i PF-4 u direktnoj zavis­nosti od godina starosti. Predpostavljamo da u starijih zdravih osoba postaji pojacana in vivo trombocitna aktivacija i reakcija osloba­danja, što u osnovi govori za odreden pore­mecaj hemostaznog mehanizma koji bi prven­stveno mogao biti indikovan aterosklerotic­nim vaskulnim promenama u ovih osoba. U Klinicki znacaj radioimunološkog odreaivanja beta-tromboglobulina i trombocitnog faktora PF-4 _ patogenetski mehanizmi nastanka venskih /HG -auASA tromboza evidentno razliciti u odnosu na pa­ ---SA ASA ,0 ng/ml .::,, togenetske mehanizme arterijskih tromboza, (J o '--aktivacija trombocita je ocigledno nezaobi­ 0, r---\... 1 lazni dogaclaj u oba ova procesa te otuda i verovatno nalaz povišenih vrednosti beta-TG : u bolesnika sa dubokim venskim trombo­ , , , ' I , zama. Povišenje srednjih vrednosti PF-4 u .. ... grupi mladih žena koje primaju kontracep­ , .... .. l ... ,.., . : .:_ dani -2 o 2 4 6 8 10 Grafikon 1 -Kretanje plazmatske koncentracije beta tromboglobulina pre i u toku 10 dana nakon operativnog zahvata (srednje vrednosti grupa od po 9 osoba sa naznacenom standardnom devija­cijom). Puna linija predstavlja kretanje u grupi bez preventivne terapije u smislu sprecavanja agregacije trombocita, a isprekidana linija vred­nosti u grupi bolesnika koja je primala acetilosa­ licilnu kiselinu svakom slucaju u proceni vrednosti ovih markera trombocitne aktivacije neophodno je uvek imati u vidu i životno doba ispitiva­nih osoba. Moramo isto tako istaci da su naše vrednosti u starijoj dobnoj skupini ne­što više nego što se to srece u drugim ispi­tivanjima (Ludlam, 1979), te prema torne ve­rovatno ovde imaju uticaja i neki drugi ci­nioci, kao što su blaži ili strožiji kriterijum u proceni klinicki zdravih osoba i strogi pro­tokol za uzimanje materijala uz izbegavanje i odsustvo bilo kakvih cinilaca koji bi mogli dovesti do in vitro dodatnog porasta vredno­sti ispitivanih markera. Vrednosti beta-TG i PF-4 u ispitivanim gru­pama osoba sa ishemijskim oboljenjima srca uz postajanje aorto-koronarnog bypassa i re­umatskim oboljenjima srca sa veštackim val­vulama su signifikantno više u odnosu na vrednosti u zdravih osoba. Ovi rezultati go­vore u prilog stavu da su trombociti po svoj prilici ukljuceni u patogenezu ovih poreme­caja i da mogu izazvati u ovih bolesnika sklonost ka nastanku pretromboznog i trom­boznog stanja. Povišene srednje vrednosti beta-TG odnos­no PF-4 nadene su i u grupama bolesnika sa hronicnim venskim trombozama i u osoba koje koriste kontraceptivna sredstva. Jako su tivna sredstva, predstavlja veoma znacaian i indikativan nalaz, i zahteva šira i obimnija dalja ispitivanja i punu evaluaciju. Dinamsko pracenje vrednosti beta-TG u osoba koje su bile podvrgnute ortopedskim hirurškim intervencijama pokazuje da hirur­ški zahvat kompleksnim patofiziološkim me­hanizmom dovodi do povišenja nivoa trom­bocitne aktivacije i reakcije oslobaclanja. Po­rast nivoa beta-TG je narocita izražen u neposrednom postoperativnom periodu. Na­kan cetvrtog dana pojavljuje se tendencija opadanja ovih vrednosti, koje desetog post­operativnog dana padaju na nivo vrednosti koje su postajale i preoperativno. Zanimljivo je da davanje ASA u polovine ispitivanih bo­lesnika nije dovelo do inhibicije trombocitne aktivacije i reakcije oslobaaanja, što na od­recleni nacin dovodi u pitanje i vrednost ASA u prevenciji tromboembolijskih komplikacija. Naravno, relativno mali broj ispitanika za sada ne daje mogucnost za donošenje bilo kakvog decidiranog zakljucka. U svakom slu­caju, naši nalazi pokazuju da neposredni postoperativni period stvara visoko rizicno stanje za razvoj tromboembolijskih kompli­kacija, te ovi bolesnici nužno zahtevaju od­recleni vid preventivnog tretmana. Rezultati do kojih smo došli tokom dosa­dašnjih ispitivanja, kao i iskustva drugih autora (Zahavi et al., 1980) pokazuju da su odreclivanja beta-TG i PF-4 nezamenljivi i izu­zetno korisni markeri trombocitne funkcije in vivo. No prilikam interpretacije nalaza treba imati na umu i sledece: u stabilnim i uravnoteženim uslovima nivo vrednosti ovih markera odreclen je velicinam stimula­cije aktivacije trombocita i opsegom odgo­vora trombocita na ovu stimulaciju. Aktiva­cija trombocita može da se pojavi kao posle­dica naglih i intenzivnih procesa stimulacije, što ce dovesti do naglog porasta plazmat­skog nivoa beta-TG ili PF-4, ili pak kao posle­dica niske ali kontinuirane stimulacije što Radiol. lugosl., 15; 329-332, 1981 Lucic A., R. Borata dovodi do umerenog porasta beta-TG ili PF-4. Kada je aktivacija na minimalnom, uslovno da kažemo fiziološkom nivou, plazmatski nivo beta-TG odnosno PF-4 ce biti u okviru normalnih vrednosti. Ovakve in vivo dina­micke pramene ispitivanih markera trombo­citne aktivacije s jedne strane objašnjavaju razlicite nalaze i kontrolnim i bolesnickim grupama, a s druge strane ukazuju i na pri­sutnost odreaenih limitirajucih cinjenica u interpretaciji dobijenih nalaza. cini se stoga da bi obzirom na dinamicki ekvilibrijum koji reguliše plazmatski nivo ovih markera, poje­dinacna odreaivanja trebalo zameniti dina­mickim analizama, prilikom cega bi se odre­aivanja vršila bar u tri navrata u intervalima od po nedelju dana. Rezultati ovakvih mere­nja, ako su uzastopno povišene u odnosu na kontrolne vrednosti u grupama zdravih oso­ba iste starosne dobi, bili bi sasvim pouzdan indikator povišene in vivo trombocitne akti­vacije i reakcije oslobaaanja, i u arsenalu testova za dijagnostiku pretromboznih i tromboznih stanja zauzeli bi apsolutno istak­nuto i veoma vredno mesto. U našim budu­cim istraživanjima, mi nameravamo da pri­hvatimo upravo ovakav stav pri daljoj klinic­koj evaluaciji radioimunološkog odreaivanja beta-TG odnosno PF-4. Zakljucak -1. Odreaivanjem koncentra­cije PF-4 i beta-TG u zdravih osoba dobijene su više vrednosti u grupi starijih osoba. 2. Znatno povišene vrednosti PF-4 dobi­jene su u osoba sa veštackim zaliscima srca, sa aorto koronarnim bypassom i u žena koje uzimaju oralna kontraceptivna sredstva. 3. Znatno povišene vrednosti beta-TG do­bijene su u osoba sa ishemijskim bolestima srca, dubokim venskim trombozama i nakon operativnih zahvata. 4. Uz potreban oprez u interpretaciji rezul­tata, radioimunološko odreaivanje PF-4 i beta-TG je od posebne koristi u dijagnostici pretromboznog i tromboznog stanja. Summary CLINICAL VALUE OF RADIOIMMUNOLOGICAL ESTIMATION OF BETA THROMBOGLOBULIN ANO PLATELET FACTOR PF-4 Lucic A., R. Borata By the use of radioimmunological method the plasma concentrations of Beta Thromboglobulin and Platelet Factor 4 were estimated in a group of healthy persons and in the following groups of patients: deep vein thrombosis, arteficial heart valve, post coronary bypass surgery, ischaemic coronary heart disease, and a group of women receiving oral contraceptives. The con­centrations of these thrombosis markers were also determinated dinamically in a group of post surgery patients with and without application of acethylosalicylic acid. The diagnostic and pro­gnostic value of these estimations were eva­luated in patients with high risk of prethrombo­tic state. Literatura 1. Denham M., J. Fisher, M. G. James and M. Hassan: Plasma concentration of beta thrombo­globulin in venous and arterial thrombosis, Lan­cet, Vol. 1:1154, 1977 2. Handin R. l., McDonough M. and Lesch M.: Elevation of platelet factor four in acute myo­cardial infarction: Measurement by radioimmuno­assay, J. Lab. Ciin. Med. 91 :340-349, 1978 3. Ludlam C. A., Moore S., Bolton A. E., Pep­per D. S. and Cash J. D.: The release of a human platelet-specific protein measured by radioimmu­noassay, Thrombosis Research 6:543-548, 1975 4. Ludlam C. A.: Evidence for the platelet spe­cificity of Beta Thromboglobulin and studies on its plasma concentration in healthy individuals, Brit. J. Haematol., 41 :271-278, 1979 5. Marouf A. A., Workman E. F. and White G. C.: Elevation of high affinity platelet factor four (HA-PF4) in hypercoagulable states, Circulation 58: 116, 1978 (Abstract) 6. Zahavi J., Kankar V. V.: Beta Thromboglobu­lin -a Specific marker of in vivo platelet re­lease reaction, Thrombos. Haemostas. (Stuttgart), 44:23-29, 1980 Adresa autora: Doc. dr. Aleksandar Lucic:, In­stitut za patološku fiziologiju i laboratorijsku di­jagnostiku, Medicinski fakultet 21000 Novi Sad, ul. Hajduk Veljka 1. 1 -1 MEDICINSKI FAKULTET U ZAGREBU, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU 1 ODJEL ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG CENTRA VARAŽDIN EMISIONA KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA MOZGA U DIJAGNOSTICI TUMORA GLAVE I USPOREDBA SA STANDARDNOM GAMAENCEFALOGRAFIJOM Bukovic-Bajc M., 1. Herman, B. Kasal, M. Bašic Sadržaj: Emisiona kompjuterizirana tomografija sa rotaci'onom gama kamerom znacajna je dijagnosticka metoda za otkrivanje ekspanzivnih procesa u mozgu. Vizualizacijom specificnih ravnina unutar distribucije radioaktiviteta pobolj­šava se kontrast, a organi i eventualni procesi prikazuju se oštrij:ih rubova. !spitano je 67 bolesnika, nakon cega se došlo do zakljucka da je emisi'ona kompjuterizirana tomografija posebno indicirana u slucajevima granicnih na­laza gamaencefalografije, suspektnih procesa u stražnjoj lubanjskoj jami, reci'­diva tumora nakon operativnog zahvata te u slucaju kad želimo razlikovati moždane od nemoždanih procesa. UDK 616.831-006-073.756.8:681.3 Deskriptor,i: možganske novotvorbe-dijagnoza, scintigrafija, tomografija racunalniška Radio!. lugosl., 15; 333-336, 1981 _J Uvod -Scintilaciona kamera pretvara tro­dimenzionalnu distribuciju aktiviteta u orga­nizmu u dvodimenzionalnu projekciju. U toku tog procesa lezije gube kontrast, a rubovi organa postaju neoštri zbog superpozicije dogaclaja koji se simultano registriraju, a po­tjecu iz razlicitih ravnina objekta. Tehnike emisione kompjuterizirane tomografije omo­gucavaju nam vizualizaciju specificnih rav­nina unutar distribucije radioaktiviteta, cime se automatski poboljšava kontrast, a organi i lezije se prikazuju oštrijih rubova. Unazad osam mjeseci u našem Zavodu ra­dimo emisionu kompjuteriziranu tomografiju mozga sa rotacionom gama kameram kao rutinsku pretragu. željeli smo odrediti nje­zinu korisnost, odnosno, doznati koliko do­datnih informacija nam može pružiti, naro­cita u dijagnostici ekspanzivnih procesa mozga. Nalaze smo usporedili sa odloženim snimkama standardne gamaencefalografije, a patološki nalazi kasnije su potvrcleni ope­rativnim zahvatom, te kompjuteriziranom to­mografijam. Pretragu smo ucinili u 67 boles­nika. Zbog relativno dugog trajanja pretrage velikog utroška kompjuterskog vremena, nastajali smo ustanoviti da li postaje neki slucajevi kad je em1s1ona kompjuterizirana tomografija kao dijagnosticka pretraga mo­zga posebno indicirana. Materija! i metode -Naša rutinska pre­traga ukljucivala je pracenje cerebralne per­fuzije u anteriornoj projekciji nakon intraven­ske injekcije 99mTc pertehnetata u kolicini od 740 MBq (20 mCi). Odložene snimke raclene su 90-120 minuta nakon injiciranja u ante­riornoj. posteriornoj i obje lateralne projek­cije, a ako je bilo potrebno i verteks projek­ciji. Sve standardne gama scintigrafije uci­njene su na »Searle« PHO/GAMMA 5 kameri sa niskoenergetskim višenamjenskim kolima­torom (LEAP). Deklarirani index rezolucije takvog sistema za 99mTc na visini od 10 cm od predmeta je FWHM = 11,1 mm. Dinamic­ka metoda za mjerenje indexa rezolucije (Kasal, Popovic 1980). kada je u sistemu ukljucen i kompjuter, daje FWHM = 11,6 ± ± 0,1 mm. Prije svake scintigrafije testirana je uniformnost odaziva sistema preko cita­vog vidnog polja detektora. Emisionu kompjuteriziranu tomografiju ucinili smo u 40 ispitanika bez znakova organske lezije mozga i 27 ispitanika sa ki i­ Bukovic-Bajc M .. l. Herman. B. Kasal. M. Bašic nicki postavljenom sumnjom na postojanje ekspanzivnog procesa u glavi. Tomografsko snimanje vršeno je odmah nakon standardne gamaencefalografije pa pacijentima nije trebalo injicirati dodatne ko­ licine 99mTc pertehnetata. Za akviziciju podataka koristili smo »GE­NERAL ELECTRIC MAXICAMERU 400-T« koja ima mogucnost rotacije oko ispitanika i za­ustavljanja u diskretnim angularnim pozici­jama na odreoeno vrijeme. Prije svake akvi­zacije provjeravali smo poklapanje elektricne i rotacione osi sistema te uniformnost oda­ziva detektora. Kontrola uniformnosti izuzet­no je važna, jer nejednoliki odaziv može uzrokovati pojavu lažnih »hladnih« ili »vru­cih« zona u rekonstruiranom presjeku. Sni­mali smo u matrici 64 X 64 standardno sva­kog pacijenta iz 64 položaja po 20 sekundi, što je davalo prosjecni totalni broj impulsa od 5 milijuna po studiji. Za rekonstrukciju tomografskih presjeka koristili smo progra­me »SPETS« (Single Photon Emission Tomo­graphy Software) koji su raoeni u bolnici Karolinska u Stockholmu. Za svakog ispita­nika ucinili smo po 32 transverzalna, fron­talna i sagitalna presjeka. Razmak izmeou pojedinih ravnina presjeka je poznat i iznosi cca 13 mm. Zato je moguce precizno odrediti lokalizaciju ekspanzivnog procesa u mozgu. Sve smo projekcije nastajali analizirati u istim i standardnim uvjetima, koristeci isti raspored boja na kolor ekranu i obrativši po­sebno pažnju na normalne nalaze. Jer, pozna­vanje normale omogucava kasnije razlikova­nje patologije. Rezultati -U kontrolnoj skupini ispita­nika dobro se vide konture glave, stražnja jama se dobro može razluciti od hemisfera velikog mozga, narocita na sagitalnim i fron­talnim presjecima (slika 1, 2, 3). Snimili smo relativno veliki broj ispitanika koji je služio za kontrolnu skupinu, da bismo mogli ocije­niti mogucnost krivog interpretiranja nalaza. Najcešce izvor krive interpretacije je pod­rucje konfluens sinum, sinus sagitalis infe­rior (narocito u djece) i jako izražena mala kri la sfenoidne kosti. U 27 ispitanika s tumorom, koji su kasnije bili potvroeni operativnim zahvatom, odnos­no kompjuteriziranom tomografijom, 21 je imao pozitivan nalaz na gamaencefalogramu. Slika 1 -Transverzalni presjeci -uredan nalaz ... m,m1 •n•11 . .g;; ;.uit:_:••.··g·. ;:·o· ·\:· ··· .. :. · :o: ··.n r·? •"-... . · ....... -. .. : .. · • 0; : .1-_::· .. ' ·.. ·.' ··:: . . /. . ·: .. . ··, · . .. .. · -:. ;,..'.f..: . -:· . ... · .· / ..[ ..... .· ..o. . ·. · ·. .• .:... -...•. :;.. ·....... \,tt--.. .. ·:.a•·-. . · • ·• : . . ' . • • t1 .••••• · . ' . -: • • .. \.J. ·· ,z, Slika 2 -Frontalni presjeci -uredan nalaz .t1r:l'E!1 :: .,, ,, f','f'),, , · iim!E :T C!•;Z3l5: Mii#IM:O@M@,¦ - c.... ;•15.:t ·. ·". _• ..,,.,.>,..""·..· .. :·..·.. ··...-...;:··.· .. .,.-'. . . · k •.. ..,. ••.··\>•' ·.11'. .'!3?·· . · . ·' . . :.. . . . .> :-' --:.:;.· ,.-.•.. •· ·_•-·· --.;-.• -.--(\''\,, '1}; .•-.: ::: ·, Slika 3 -Sagitalni presjeci uredan nalaz Dvadeset cetiri ispitanika su imala pozitivan nalaz na emisionoj kompjuteriziranoj tomo­grafiji. Dva ispitanika imala su negativan na­laz kompjuterizirane tomografije, a pozitivan nalaz na standardnoj gamaencefalografiji i emisionoj kompjuteriziranoj tomografiji. Di­jagnoza je kasnije potvroena operativnim za­hvatom u oba bolesnika (slika 4, 5, 6). Kod svih ispitanika samo su 3 bolesnika imala proces u stražnjoj jami. Tumor nismo Emisio"-"-kompjute'rizirana tomografija mozga u dijagnostici tumora glave i usporedba sa standardnom . :: -::,e:m :m •:i:M)•84 .JrJ•O •••U :Ei•.t 1111 ./. ..,.-·.\j.J \3/ .... -··­.. - ·, •·\ .• -..-:. <·:·.-W ,-, .r .. ,e ·. _. · .. • .;,,:,·· .. : ... · .. •' .-, Slika 5 -Frontalni presjeci -tumor u stražnjoj jami Slika 6 -Sagitalni presjeci -tumor u stražnjoj jami vidjeli ni gamaencefalografijom ni emisi­onom kompjuteriziranom tomografijam kod dvojice od njih. Za jednog od ispitanika na standardnoj gamaencefalografiji, cinilo se da ima proces u stražnjoj jami. Pomocu emi­sione kompjuterizirane tomografije ustano­vili smo da proces ne ulazi u stražnju lubanj­sku jamu, tj. u podrucju malog mozga. Radiol. !ugasi., 15; 333-336, 1981 Diskusija -Broj ispitanika s tumorom je premali da bismo mogli govoriti o statistici. Možema reci da nema znacajne razlike u de­tekcijskoj moci dvaju sistema (Watson et al ., 1980), odnosno da je neznatna prednost emisione kompjuterizirane tomografije. ECT ima povoljniji odnos T /NT (target/nontar­get), (Popovic et al ., 1980) što omogucuje nešto vecu dijagnosticku moc. Za oba si­stema vri jedi da, ako je T /NT odnos visok, lezija ce se dobro vidjeti i jednim i drugim (Watson et al., 1980). Emisiona kompjuterizi­rana tomografija korisna je u razlikovanju moždanog procesa i nemoždane lezije, što smo u našoj seriji vidjeli samo na jednom primjeru. Emisiona kompjuterizirana tomo­grafija važna je i u ocjeni dubine lezije i tu ima sigurno prednost pred standardnom ga­maencefalografijom. Broj bolesnika s tumo­rom u stražnjoj jami, gdje bismo ocekivali znacajnu prednost ECT-a, bio je premali, da bismo mogli donositi konacne zakljucke. Prednost ECT-a trebala bi biti i u bolesnika s recidivom tumora u kojih je bila ucinjena kraniotomija, jer bi na taj nacin mogli vjero­jatno dobro razluciti postoperativne promje­ne i recidiv tumora, što je cesto sa stan­dardnom gamaencefalografijom teško. Zakljucak -cini nam se, za sada, da emi­siona kompjuterizirana tomografija ne daje dovoljno dodatnih klinickih informacija koje bi u rutinskoj primjeni opravdale znatno du­lje vrijeme izvocfenja pretrage i kompjuteri­zirane obrade tih ispitanika. Na osnovu do­sadašnjih rezultata, smatramo da bi emisi­onu kompjuteriziranu tomografiju trebalo raditi u izabranim slucajevima. Indikacije za ECT bili bi granicni nalazi nacfeni na stan­dardnoj gamaencefalografiji, suspektni pro­cesi u stražnjoj lubanjskoj jami, recidivi tu­mora nakon operativnih zahvata, te diferen­ciranje moždanih od nemoždanih procesa. Summary EMISSJON COMPUTED BRAIN TOMOGRAPHY IN COMPARAISON TO STANDARD GAMMAENCEPHALOGRAPHY Bukovic-Bajc M., 1. Herman, B. Kasal, M. Bašic Computer assisted radionuclide emission to­mography with rotating gamma camera is a po­werful diagnostic method for lesion detection in Bukovic-Bajc M., l. Herman, B. Kasal, M. Bašic the brain. Visualising the specific planes within the distribution of radioactivity, the contrast is improved and organs or possible tumors are imaged with sharper edges than by conventional scintigraphy_ During eight months sixty seven patients have been tested, after which we come to a conclu­sion that the emission computed tomography, as a tirne consuming method, is especially indi­cated only in some special cases. Literatura 1. Watson N. E., J. Robert, J. Cowan, M. R. Bali, D. M. Moody, D. W. Laster, C. D. Maynard: A comparaison of brain imaging with gamma camera, single-photon emission computed tomo­graphy, and transmission computed tomography: concise communication. J. Nucl. Med. 21, 507­-511, 1980. 2. Phelps M. E.: What is the purpose of emis­sion computed tomography in nuclear medicine? J. Nucl. Med. 18, 399-402, 1977. 3. Popovic S., M. Bašic, B. Kasal, M. Bukovic: Prva iskustva s emisionom kompjuteriziranom tomografijam. Radiol. lugosl. 13, 3, 1980 (Abs). 4. Kasal B., S. Popovic: Dinamicka metoda za eksperimentalno odreaivanje LSF gama kamera, Radiol. lugosl. 14, 565-567, 1980. Adresa autora: Dr. Bukovic-Bajc Marika, Zavod za nuklearnu medicinu, Kišpaticeva 12, Zagreb. 1 7 SPLOŠNA BOLNIŠNICA MARIBOR, INTERNI ODDELEK ­NUKLEARNA MEDICINA DINAMlcNA SCINTIGRAFIJA PRI PRETOCNIH MOTNJAH MOžGAN Turk R., B. Zakotnik, M. Lipovšek, J. Šubic Povzetek: S pomocjo dinamicne scintigrafije možgan smo raziskovali uspeh operacije pri okluzijah arterije karotis interne po vzpostavitvi shunta med fron­talno ali parietalno vejo arterije temporalis superfi'cialis in kortikalnimi žilami (ekstra-intrakranialni bypass). Uspešna funkcija anastomoze je zagotovljena, ce je pritisk v arteriji temporalis superficiali's za 4 kPa (30 mm Hg) vecji kot v kortikalni arteriji. To razliko pritiska smo dokazovali s pomocjo merjenja pretoka i'n polnjenja prizadete strani pred in po operaciji. UDK 616.831-005.4-073:539.163 Deskriptorji: karotidna arterija interna, arterijske okluzivne bolezni-kirurgija, krvni pretok hitrost, možgani-scintigrafija Radiol. lugosl., 15; 337-339, 1981 Uvod -Metode dinamicne scintigrafije možgan so že izdelane in rutinsko v uporabi (Heiss in sod., 1972), prav tako imajo že svo­jo vrednost meritve regionalnega cerebral­nega pretoka krvi z radioaktivnimi inertnimi plini (Lassen in lngvar, 1961), ter intrakaro­tidna radioaktivna angiografija z mikrosfera­mi (Blandino, 1973). Za najboljšo kvantita­tivno oceno uspeha ekstra-intrakranialnega bypassa pa je merjenje regionalnega cere­bralnega pretoka krvi. Za te meritve je po­treben multikanalni detektor z racunalnikom, katerega nabava pa je za rutinsko delo pro­blematicna. Zato smo s standardno opremo (gama-kamera, racunalnik) skušali kvantita­tivno oceniti delovanje anastomoze. Po do­sedanjih izkušnjah (6 primerov) menimo, da je to mogoce, vendar je potrebno metodo še izpopolniti. Material in metode -šest pacientov z rentgenološko dokazano okluzijo arterije ka­rotis interne smo preiskali pred in 14 dni ali vec po operaciji. Po bolus vbrizgu 99mTc-per­tehnetata (740 MBq v 1 ml) v kubitalno veno smo kontinuirano snemali 40 sekund, z avto­matskim startom kamere (Picker-Dynacame­ra IV) z nizkoenergetskim kolimatorjem. Po pol ure smo napravili staticni scintigram. Vso snemanje je v A-P projekciji. Podatke smo obdelali z racunalnikom PDP-11, v ma­triki 128 X 128, po eno sliko na sekundo. Slike smo vrednotili po posameznih sekun­dah, nato smo jih prištevali in subtrahirali ozadje. Podatke smo primerjali po opravlje­nem normirnem postopku, v intervalu 40 s po vbrizgu, pred in po operaciji. Posamezne regije smo oznacili z interesnimi podrocji (A -desna hemisfera brez sagitalnega si­nusa, B -leva hemisfera brez sagitalnega sinusa, po potrebi pa tudi regije karotidnih arterij ali celotno vidno polje}. Iz teh podro­cij smo izpisali aktivnostno-casovne krivulje. Rezultati -1. primer: O. D., 47 let star pacient z dokazano okluzijo desne art. karo­tis interne. Po analizi vidimo, da pred opera­cijo zakasni polnenje desne hemisfere. Tri tedne po operaciji je zakasnitev še vidna, vendar manjša. Prekrvavitev je boljša (slika 1, 2). 2. primer: N. N., 42 let star moški z dokazano okluzijo leve art. karotis interne. Prekrvavitev leve hemisfere se po operaciji bistveno izboljša (slika 3, 4). Turk R., B. Zakotnik, M. Lipovšek, J. Šubic Diskusija -Polnenje zdrave strani se ca­sovno ne razlikuje od opisanih pri zdravih krvnih žilah (Wadynski in sod., 1979). Pri se­danjem številu preiskovancev smo pri petih ugotovili, da je prekrvavitev operirane strani boljša, vendar še vedno zakasnitvena. Na­klon krivulj pa je v prvi fazi prakticno enak. Zakasnitev si razlagamo z razliko premera in dolžine polnityenih žil. Pri enem bolniku ni­smo ugotovili sprememb pred in po opera­ciji, kar je odgovarjalo klinicni sliki. Izkazalo se je, da shunt deluje, vendar je najverjet­neje gradient pritiska prenizek. Velik problem predstavlja pri primerjavi rezultatov pred in po operaciji casovna od­visnost pretoka (puls). To smo skušali kori­girati z definirano interesno regijo in poja­vom radioaktivnosti v njej (zacetni del obeh karotidnih arterij). Prav tako še nimamo iz­delanih stalnih kriterijev za procentualno normiranje posnetkov pred in po operaciji. V nadaljnjem delu pricakujemo, da se dajo ti problemi rešiti predvsem z matematicnimi transformacijami aktivnostno-casovnih kri­vulj. Zakljucek -Prepricani smo, da ima me­toda veliko diagnosticno vrednost z vso prednostjo nuklearno-medicinskih dinamicnih preiskav (neinvazivnost, sevanje, ponovlji­vost). vsekakor pa je metoda dobra alterna­tiva merjenju regionalnega možganskega pretoka z multikanalnim detektorjem. Summary DYNAMIC BRAIN SCANNING IN CEREBRAL FLOW DISTURBANCE Turk R., B. Zakotnik, M. Lipovšek, L. Šubic With the help of dynamic brain scanning we have studied the successfulness of vascular extracranial-intracranial bypass operation bet­ween the branch of superficial temporal artery (STA) and the cortical branch of middle cerebral artery (MCA) in patients with the occlusion of interna! carotid artery. The successful and functional anastomosis is established when the intravascular pressure in STA exceeds the pressure in MCA tor 4 kPa (30 mm Hg). The difference of pressure has been proven with the help of flow measurements and the filling of the affected side before and after operation. Dinamicna s_cintigrafija pri pretocnih motnjahmož__gan _______ __ Literatura 1. Kletter Gerhard: The Extra -lntracranial Bypass Operation for Prevention and Treatment of Stroke, Springer Verlag, Wien -New York, 2. Wadynski A., K.-H. Toelle, H.-J. Conrad: Hirn­sequenzszintigraphie -eine nichtinvasive Me­thode zur risikolosen Diagnostik intrakranieller Erkrankungen, Elektromedica -Siemens, 27-30, 1979. Naslov avtorja: Turk Rudi, Splošna bolnišnica Maribor, Nuklearna medicina, Ljubljanska ul. 5, 62000 Maribor Radio!. lugosl., 15; 337-339, 1981 -optimalna kontrastnost IODAMID 380 -hitro in dobro izlocanje skozi ledvice IODAMID 300 -izredno lokalno in sistemsko prenašanje ampule, steklenica IODAMID 36% infuzija Trijodno kontrastno sredstvo za parenteralno in lokalno uporabo Sestava lodamid, z genericnim imenom jodamid, je kemicno 3-acetamido-5-acetilamidometil-2, 4, 6-trijodbenzojeva kislina 1 ampula (20 ml) lodamida 300 vsebuje 9,91 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 steklenica (100 ml) lodamida 300 vsebuje 49,55 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 ml raztopine vsebuje 300 mg joda 1 ampula (20 ml) lodamida 380 vsebuje 12,55 g jodamida (v obliki me11luminske in natrijeve so.in 1 steklenica (100 ml) lodamida 380 vsebuje 62,75 g jodamida (v obliki meglurninske in natrijeve soli) 1 ml raztopine vsebuje 380 mg joda steklenica (250 ml) lodamida 36 % za infuzijo vsebuje 68,65 g jodamida (v obliki megluminske soli) ml raztopine vsebuje 166 mg joda Lastnosti in delovanje Molekula lodamida ima v svoji strukturi metilensko skupino, ki predstavlja kljuc za nadaljnji napredek v razvoju kontrastnih sredstev za angiografijo in urografijo. Ta skupina tvori strukturno razliko med jodamidom in dobro znanima skupinama acetrizoata in diatrizoata. Posledice te strukturne spremembe je boljše sistemsko in lokalno prenašanje in izrazitejši urotropizem. Molekula jodamida omogoca visoko stopnjo kontrastnosti, odlicno stabilnost in topnost, dobro mešanje s krvjo in hitro, izlocanje z urinom. Zaradi tega je lodamid odlicno kontrastno sredstvo za angiografijo in urografijo. Ne draži tkiva in je zelo primeren za lokalno uporabo lodamid v obliki infuzije uporabljamo za urografije, kadar obicajna intravenska urografija odpove npr. pri bolnikih z ledvicno insuficijenco. Z infuzijo vnesemo v telo velike kolicine razredcenega kot;trastnega sredstva v dovolj kratkem casu, kar povzroca boljše polnjenje in boljši prikaz secnih poti Indikacije lodamid 300: intravenska u.rografija in retrogradna pielografija, cerebralna angiografija, selektivne angiografije (razen angiokardiografije), periferna arterijografija in venografija lodamid 380: intravenska urografija adipoznih, korpulentnih in nepripravljenih bolnikov, angiokardiografija_, aortografija (tra.slumbalna, retrogradna s katetrom), artrogmfi]a in splenoportografija lodamid 36 % infuzija: infuzijska urografija Doziranje in nacin uporabe Doziranje lodamida na splošno dolocamo glede na vrsto preiskave, velikost podrocja, ki ga želimo snemati. telesno težo in klinicno stanje bolnika. Uporabljamo enake kolicine lodamida, kot so obicajne pri uporabi drugih trijodnih kontrastnih sredstev Dozo in koncentracijo lodamid infuzije dolocamo po starosti in telesni teži ter klinicnem stanju bolnika Uporabljamo enake kolicine (do 250 ml) infuzijske raztopine kot pri drugih trijodnih kontrastnih sredstvih Infuzijo dajemo 7 do 15 minut Stranski pojavi Obicajno so blagi in se redko pojavljajo (•obcutek toplote, slabosti, urtikarija itd.) Kontraindikacije Hujše -okv'are ledvic, jeter in srcne mišice, mb. Basedow:. Tromboflebitis je kontraindikacija za venografijo obolele vene Potrebna je previdnost pri cerebralni angiografiji pri hipertonicnih bolnikih Opozorilo Ceprav redko, lahko pride kot pri drugih jodnih kontrastnih sredstvih tudi pri uporabi lodamida do pojavov neprenašanja ali drugih nezaželenih reakcij, zato moramo imeti pripravljeno vse za nujno intervencijo Testiranje preobcutljivosti Za zdravnike, ki žele testirati, so priložene testne ampule lodamida po 1 ml Oprema 5 ampul po 20 ml lodamida 300 5 ampul po 20 ml lodamida 380 1 steklenica po 100 ml lodamida 300 1 steklenica po 100 ml lodamida 380 1 steklenica po 250 ml lodamida 36 % za infuzijo Testna ampule lodamida po 1 ml KRKA, tovarna zdravil n. sol. o., Novo mesto . s sodelovanjem Bracco, Italija 1 7 MEDICINSKI FAKULTET U ZAGREBU, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU 1 KLINIKA ZA ORTOPEDIJU SCINTIGRAFIJA KOSTI S 99mJc-METILEN DIFOSFONATOM 1 67Ga U BOLESNIKA S PROTEZOM KUKA Dodig D., M. Pecina Sadržaj: Autori su prikazali mogucnosti scintigrafije u diferencijalnoj dijagnozi komplikacija nakon aloartroplastike kuka. U dva izabrana bolesnika sa sum­njom na labavljenje endoproteze kuka, odnosno sa sumnjom na kasnu infek­ciju u podrucju operiranog kuka, izvršena je scintigrafija zdjelice i proksimal­nih dijelova femura s 99mTc-meti'lendifosfonatom, a potom s "Ga. Na temelju analize navedenih scintigrama moglo se s velikom sigurnošcu razluciti labav­ljenje endoproteze od upalnih promjena. Nalaz scintigrama je potvrden i intra­operativno prilikom reimplantacije endoproteze. Autori su pokazali mogucnost pracenja postoperativnog toka nakon reimplan­tacije endoproteze kuka pomocu scintigrafije. UDK 616.728.2-089.28-06:616.717.728-073:539.163 Deskriptori: kolk proteza-škodljivi ucinki, medenicne kosti-scintigrafija, femur-scintigrafija, tehnecij. galij radioizotopi Radiol. lugosl., 15; 341-345, 1981 Uvod -Problem aloartroplastike zgloba kuka nije još u cijelosti riješen bez obzi­ra na poboljšanje kvalitete metala proteze, strukture površine, oblika femoralnog nastav­ka proteze i kvalitete polietilena upotreblja­vanog za acetabularni dio proteze. Isto tako nisu još riješeni ni biološki problemi kao što je alergija na cement i metal, pitanje troše­nja proteze, trajnost fiksacije proteze i ce­menta, te cementa i kosti, odnosno pitanje labavljenja proteze. Poseban problem pred­stavljaju komplikacije u vidu ranih i kasnih infekcija operiranog kuka koje cesto znace »katastrofu« za operirani kuk tj. operiranog bolesnika. Te je komplikacije cesto moguce izbjeci samo zahvaljujuci rano postavljenoj dijagnozi pri cemu je najvažniji klinicki znak pojava boli u postoperativnom razdoblju. Me­dutim etiologija boli nakon zamjene zgloba protezam predstavlja problem jer je cesto teško razlikovati bol uzrokovanu labavlje­njem proteze od bola zbog upale. Rendgen­ski pregled koji najcešce koristimo za de­tekciju promjena na kostima u nekim sluca­jevima i to narocita pri pocetnim promjena­ma ne može otkriti pravi uzrok pojave boli. U tim slucajevima neki autori (Williamson 19.79 et al., Weiss 1979 et al., Hunter 1980 et al.) sve cešce koriste scintigrafiju s99mTc. MDP (metilen difosfonatom) u bolesnika s bolom nakon izvršene zamjene zgloba endo­protezom. Ovim dijagnostickim postupkom moguce je otkriti rane promjene prije nego radiološkim pretragama. Medutim scintigra­fija s 99mTc-MDP sama za sebe ne može dati odgovor o etiologiji nastanka boli, jer cemo pojacano nakupljanje naci bilo da se radi o upali ili reakciji kosti na labavljenje proteze. S toga je Rosenthall 1979 et al. upotrijebio i 67Ga citrat da bi lakše razlucio što je uzrok bolu, jer je poznata cinjenica da se 67Ga osim u tumorima intenzivno nakuplja i na mjestima upale. S vrha rada -željeli smo na primjeru dva bolesnika, u kojih je došlo do tzv. kasnih komplikacija nakon ugradenja totalne endo­proteze kuka, prikazati mogucnosti scinti­grafske dijagnostike i to prvenstveno u raz­lucivanju labavljenja proteze od upalnih pro­mjena. Cilj našeg prikaza je i provjera scin­tigrafije na temelju intraoperativnog nalaza, te bakterioloških i patohistoloških nalaza in­traoperativno uzetog materijala. Dodig_. Metoda rada -U bolesnice sa sumnjom na labavljenje endoproteze kuka i u bolesni­ka sa sumnjom na kasnu infekciju u podru­cju operiranog kuka vršili smo preoperativno scintigrafiju zdjelice i proksimalnih dijelova femura. U bolesnika sa sumnjom na kasnu infekciju u podrucju endoproteze kuka ucinili smo scintigrafiju nakon operativnog zahvata. Scintigrafiju zdjelice i proksimalnih dijelova femura vršili smo 2 sata nakon i. v. injekcije 555 MBq 99rnTc-MDP gama kameram LFOV­Searle s paralelnim kolimatorom za niske energije visoke rezolucije. Scintigrame gla­ve femura i acetabuluma ucinili smo i pin­hole kolimatorom. Nakon scintigrafije s 99mTc-MDP, ucinjen je scintigram i s 67 Ga­citratom. Scintigrafiju s 67 Ga vršili smo 48 i 72 sata nakon i. v. injekcije 111 MBq 67 Ga­ citrata pomocu gama kamere LFOV-Searle s paralelnim kolimatorom za visoke energije. Snimanje smo vršili na tri kanala tako da smo obuhvatili energije od 93, 184 i 296 keV-a. Time smo povecali efikasnost mjerenja a da pritom nismo smanjili rezoluciju. 1 s p it a n i c i -Bolesnica S. D. roaena 1902. godine operirana je u travnju 1972. go­dine u Klinici za ortopediju zbog teških de­generativnih promjena lijevog kuka (dg: Co­xarthrosis gravis l. sin.). Izvršen je opera­tivni zahvat zamjene lijevog kuka ugradnjom totalne endoproteze. Ugraden je tada upo­trebljavani model endoproteze po Ringu. Postoperativni tok bio je uredan. Stanje ope­riranog kuka bilo je uredno do 1978. kada su se javi I i prvi bo lovi. Na ucinjenom rend­genogramu uz acetabularni dio proteze mo­gla se primjetiti resorpcija kosti tj. radiolu­centna zona. Bolesnici je savjetovano da ogranici opterecenje operiranog kuka. Tokom slijedece godine bolovi su postajali sve jaci. Rendgenogram ucinjen je 1979 pokazuje po­cetnu dislokaciju acetabularnog dijela pro­teze, a isto tako postoji resorpcija kosti u podrucju proksimalnog dijela femura. Obzi­rom na dob te opce stanje bolesnice odu­staje se od operacije. Krajem 1980. godine bolesnica je hospitalizirana zbog jakih bo­lova, a nalazi prvi puta pokazuju povišenu sedimentaciju eritrocita (SE 32/65). Ucinjen rendgenogram pokazuje izrazitu dislokaciju endoproteze i opsežnu resorpciju proksimal­nog dijela femura. Postavi se indikacija za M. Pecina zamjenu endoproteze, aii se obzirom na po­višenu sedimentaciju indicira i scintigrafija s 99mTc-MDP i 67 Ga. Na scintigramu ucinje­nom s 99"'Tc-MDP nade se patološko nakup­ljanje u podrucju lijevog acetabuluma i tro­hantera, te u podrucju desne glave femura (sl. 1 a). Scintigram ucinjen s 67Ga bio je normalan (sl. 1 b). Na taj se nacin uz rend­genski nalaz iskljuci upala. Predvideni ope­rativni zahvat nije izvršen zbog opceg stanja bolesnice. _____ Scintigrafija kosti s 99mTc-metilen difosfonatom i 67Ga u bolesnika s protezom_ku_K_a __ teza model po Lubinusu. Postoperativni tok bio je posve uredan. 1979. godine, dvije go­dine nakon operacije bolesnik se prvi puta žali na bolove u operiranom kuku. Na uci­njenom rendgenogramu operiranog kuka opa­ža se periostalna reakcija u proksimalnom dijelu femura (sl. 2). a nalaz sedimentacije Slika 2 -Rendgen snimka lijevog femura LI bolesnika Z. S. Vidi se periostalna reakcija LI proksimalnom dijelLI femLira. eritrocita iznosi 22/44. Nakon provedene an­tibiotske terapije sedimentacija eritrocita se snizila, a rendgenogram je ostao bez promje­na. U travnju 1980 bolesnik dolazi zbog bo­lova u neoperiranom kuku, dok je nalaz ope­riranog kuka normalan. Meautim u prosincu Radiol. lugosl., 15; 341-345, 1981 1980 bolesnik se hospitalizira zbog jakih bo­lova u operiranom kuku i visoke sedimen­tacije eritrocita u prvom satu (SE 11 O). te sumnju na infekciju. Ucini se kompletna ob­rada bolesnika ukljucivši i scintigrafiju s 99 mTc-MDP i 67Ga. Scintigram s 99mTc-MDP po­kazuje patološko nakupljanje aktivnosti u po­drucju trohantera i proksimalnog dijela lije­vog femura (operirana strana) te u podrucju desne glave femura gdje se razvila idiopat­ska asepticka nekroza (sl. 3 a). Na scinti­gramu s 67Ga naae se patološko nakupljanje aktivnosti u podrucju lijevog trohantera (sli­ka 3 b). Na temelju pozitivnog scintigrama s 67Ga potvraena je sumnja na kasnu infek- 4l;r·?;, • Slika 3 a -Scintigram zdjelice kukova i proksi­malnih dijelova femLira LI anteriornoj projekciji LICinjen s 99mTc-MDP LI bolesnika Z. S. Patološko nakLipljanje aktivnosti LI podrLicjLI lijevog trohan­tera i medijalnog korteksa lijevog femLira, te LI podrLicjLI desne glave femLira Dodig D., M. Pecina ciju te se pristupi zamjeni proteze 23. 1. 81. lntraoperativno odmah nakon presjecanja fascije naicle se na fistulozni kanal iz kojeg prokulja gnojni sadržaj. U podrucju velikog trohantera koji se temporerno otkleše, nacle se obilno granulaciono tkivo. Tokom opera­tivnog zahvata uzme se materija! za bak­teriološku i patohistološku pretragu. Pato­histološki na laz govori za dg: inflamatio chronica granulomatosa. Postoperativni tok uz primjenu antibiotika je posve uredan. Kon­trolni klinicki i rendgenski nalaz nakon 6 tj. pokazuje uredan nalaz operiranog kuka. Dva mjeseca nakon operacije klinicki nalaz je ure­dan i napravi se ponovo scintigram s 99mTc­MDP i 67Ga. Scintigram s 99mTc-MDP 67ga su uredni (sl. 4 a i b). Na temelju tih nalaza kao i klinicke slike te SE 10/25 postavi se indikacija za operaciju drugog kuka gdje je asepticka nekroza uznapredovala. Slika 4 a -Scintigram zdjelice, kukova i proksi­malnih dijelova femura u anteriornoj projekciji ucinjen s 99mTc-MDP u bolesnika Z. S. nakon re­implatacije proteze. Uredan nalaz lijevog femura Diskusija -Radiološka dijagnoza labav­ljenja proteze je jedino jasna kad vec postaji dislokacija proteze, a sama radiolucentna zo­na još nije dokaz labavljenja pogotovo uz asimptomatski klinicki nalaz (nema sponta­nih bolova ni bolova pri unutarnjoj rotaciji operiranog kuka). Greške projekcije pri ra­diološkoj dijagnostici mogu se izbjeci po­navljanjem rendgenograma, ali sve to ne osi­gurava ranu dijagnozu labavljenja proteze. Slika 4 b -Scintigram zdjelice, kukova i proksi­malnih dijelova femura u istog bolesnika ucinjen s 67Ga nakon reimplantacije proteze. Uredan na­laz lijevog femura Isto tako laboratorijski nalazi i klinicka slika ne osiguravaju ranu i pouzdanu dijagnozu kasne infekcije nakon implantacije endopro­teze kuka. Pogotovo je ponekad teško razlu­citi labavljenje proteze od upalnih promjena. U tom slucaju od neprocjenjive koristi je scintigrafija kosti s 99"'Tc-MDP a potom s 67 Ga citratom. Pozitivan scintigrafski nalaz ucinjen s 99111Tc-MDP i negativan nalaz uci­njen s 67Ga s veli kom sigurnošcu može isklju­citi upalu i govori u prilog labavljenja. Dok pozitivan nalaz s oba radiofarmaka govori u prilog upale jer mala vjerojatnost koinciden­cije infekcije nakon aloartroplastike zgloba s nekom drugom bolesti gdje imamo poja­cano nakupljanje 67Ga. Na primjeru naša dva bolesnika pokazali smo ispravnost Rosen­thall-ove ideje o primjeni scintigrafije s 67 Ga u razlucivanju etiologije boli nakon implan­tacije endoproteze kuka. U našeg bolesnika Z. S. intraoperativni i patohistološki nalaz po­tvrdili su vrijednost scintigrama s 67 Ga. Vri­jednost scintigracije s 67 Ga došla je do iz­ražaja i u pracenju postoperativnog toka u tog bolesnika. Kontrolni scintigram 2 mjese­ca nakon reimplantacije endoproteze je nor­malan, što je u skladu s njegovem klinickom slikom i laboratorijskim nalazima. Zakljucak -Na temelju dosadašnje pri­mjene metode scintigrafije s 99mrc-MDP i 67 Ga, a kako je to prikazano i na primjeru Scintigr._!_!ja kosti s 99mTc-rnetilen difosfonatorn i 67Ga u bolesnika s protezam kuka dva izabrana bolesnika mažemo zakljuciti da se s velikom pouzdanošcu može razlikovati labavljenje endoproteze kuka od upalnih pro­mjena u podrucju operiranog kuka. Scintigra­fija se može primjeniti i za pracenje post­operativnog toka nakan reimplantacije endo­proteze za potvrdu uspješnosti same reim­plantacije. Pri torne je osobito znacajan scin­tigram ucinjen s 67Ga koji se nakuplja u upal­nim promjenama. Summary BONE SCINTIGRAPHY WITH ""'Tc-METHYLENE DIPHOSPHONATE ANO 67Ga IN PATIENTS WITH HIP PROSTHESIS Dodig D., M. Pecina Scintigraphy was used in differentiation of complications after implantation of a hip pro­sthesis. Pelvis and proximal femur scintigraphy was performed with 99mTc-MDP followed by 67Ga, in two patients with suspicious hip prosthesis loosening or with inflammation. Differentiation between hip prosthesis loosening and inflamma­tion could be possible on the basis of analysis of scintigrams. The results of scintigraphy were confirmed by operation. The possibility of follow­up by scintigraphy was also shown in the pa­tient with reimplantation of hip prosthesis. Literatura 1. Bosch P., H. Kristen, and K. Zweymi.iller: An analysis of 119 loosenings in total hip endo­prosthesis, Arch. Orthop_ Traumat. Surg. 96, 83­ 90, 1980. 2. Ruszkowski l., š. Spaventi, T. Matasovic i M. Schwartzwald: Dijagnostika komplikacije pri aloartroplastikama kuka metodama radiotrasera, Zbornik radova, VI kongres ortopeda i trauma­tologa Jugoslavije, Ohrid, 1974, 205-21 O. 3. Mclnerny D. P. and Hyde l. D.: Technetium 99mTc pyrophosphate scanning in the assessment of the painful hip prosthesis, Ciin. Radiol. 29, 513-517, 1978. 4. Rosenthall L., R. Lisbona, M. Hernandez and A. Haclipavlou: ""mTc-PP and 67Ga imaging follo­wing insertion of orthopedic devices, Radiology, 133, 717-721, 1979. 5. Silberstein E. B.-Nuclear orthopedic, J. Nucl. Med. 21, 997-999, 1980. 6. Hunter J. C., R. S. Hattner, W. R. Murray and H. K. Genant: Loosening of the total knee arthro­plasty: Detection by radionuclide bone scanning, Am_ J. Radiol., 135, 131-136, 1980. 7. Weiss P. E., J. C. Mali, P. B. Hoffer, W. R. Mu­rray, J. J. Rodrigo and H. K. Genant: 99mTc-methy­lene diphosphonate bone imaging in the evalua­tion of total hip prostheses, Radiology, 133, 727-729, 1979. 8. Williamson B. R. J., R. E. Mclaughlin, G. J. Wang, C. W. Miller, C. D. Teates and S. T. Bray: Radionuclide bone imaging as a means of diffe­ rentiating loosening and infection in patients with a painful total hip prosthesis, Radiology, 133, 723-725, 1979. Adresa autora: Dr Dodig Damir, Zavod za nu­klearnu medicinu -Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb Radio!. lugosl .. 15; 341-345, 1981 Garamycin injekcije, injekcije za otroke, mazilo Baktericidni antibiotik izbire pri hudih infekcijah, ki jih povzrocajo po Gramu negativni mikroorganizmi • pljucnice • infekcije secil • septikemije • infekcije ran ... leta klinicnih izkušenj zahtevajo zaupanje Kontraindikacije Preobcutljivost za Garamycin. Garamycina ne priporocamo v nosecnosti razen v življenjsko nevarnih stanjih, ceprav poskusi na živalih niso pokazali teratogenega delovanja. Opozorilo Pri bolnikih s hudimi ledvicnimi okvarami je obcasno treba kontrolirati delovanje ledvic in osmega možganskega živca. Treba se je izogibati kombinacijam Garamycina z nevrotoksicnimi ali nefrotoksicnimi preparati ali z i. v. diuretiki. . tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto 1 -1 MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, INSTITUT ZA ONKOLOGIJU PERFUZIONA SCINTIGRAFIJA PLUcA U PROCENI ZAHVAcENOSTI HILUSA PRIMARNIM BRONHOPULMONALNIM KARCINOMIMA Stefanovic Lj. Sažetak: Perfuziona scintigrafija pluca uradena je u 225 pacijenata obolelih od pri'marnih bronhopulmonalnih karcinoma. Linearnom regresionom analizam utvr­dena je vrlo visoko signifikantna zavisnost izmeclu zahvacenosti plucnog hilusa malignomom i proširenosti poremecaja perfuzije. Relativno karakteristi'can znak zahvacenosti plucnog hilusa neoplazmom je postajanje poremecaja per­fuzi,ie koji su veci od ocekivanih na osnovu rendgenskog i bronhološkog na­laza. Pri'sustvo tog znaka znacajno povecava verovatnocu da je karcinom za­hvatio podrucje hilusa. Zakljuceno je da perfuzioni scintigram doprinosi egzaktnijem utvrdivanju proširenosti bronhopulmonalnih karcinoma na predeo hilusa pluca. UDK 616.24-006.6-073:539.163 Deskriptori: pljucne novotvorbe-scintigrafija, karcinom bronhogeni Radiol. lugosl., 15; 347-350, 1981 Uvod -Stupanj proširenosti primarnih bronhopulmonalnih karcinoma u vreme nji­hovog otkrivanja igra bitnu ulogu u utvrdi • vanju plana lecenja (Favez 1976; Stanford et al., 1976). Cilj našeg rada bio je da ispitamo u kojoj meri perfuziona scintigrafija može doprinesti utvrdivanju da li je plucni hilus zahvacen primarnim bronhopulmonalnim karcinomom. Materija! i metodi rada -lspitivanjem je obuhvaceno 225 bolesnika sa patohistološki i/ili citološki verifikovanim primarnim bron­hopulmonalnim karcinomima. Svim ispitani­cima uradena je standardna rendgenska ob rada, ispitani su bronhološki, u dela su uradene inhalaciona scintigrafija pluca, scin­tigrafija radiofarmacima koji se akumuliraju u tumorima, a u nekolicine medijastinosko­pija, parasternalna medijastinalna biopsija, torakoskopija. Rezultati klinickog ispitivanja 74 pacijenta provereni su prilikam operacije ili obdukcije. Makroagregati albumina, obeleženi u 194 ispitanika sa 99"'Tc, a u 31 sa 131 J, upotreb­ljeni su za izvodenje perfuzione scintigrafije pluca. Snimanje scintigrama vršeno je na skeneru PHO/DOT II »Nuclear-Chicago«. Velicine podrucja u kojima je perfuzija smanjena vrednovane su numericki da bi taj parametar mogao biti statisticki obraden. Kao jedan oznaceni su poremecaji perfuzije prošireni na ceo plucni segment. Rezultati i diskusija -Regionalno sma­njenje perfuzije prouzrokovano bronhopulmo­nalnim karcinomima detektovano je scinti­grafski u 222 ispitanika (98,7 %). Poremecaji perfuzije nisu bili vidljivi na scintigramima 3 pacijenta; u sva 3 su tumori bili lokalizo­vani periferno, dimenzija 2 X 2 do 4 X 2,5 cm. Velicine podrucja redukovane perfuzije kada je neoplazma zahvatila plucni hilus i kada nije zahvatila prikazane su u tabelama 1 i 2. Srednja velicina podrucja smanjene perfu­zije u pacijenata kod kojih je plucni hilus za­hvacen malignomom bila je vrlo visoko signi­fikantno veca (p < 0,001) od srednje velicine tog podrucja kada hilus nije zahvacen. Ovo je utvrdeno kada je zahvacenost hilusa oce­njena klinickim ispitivanjem (tabela 1), kao i u onih bolesnika kod kojih je to egzakt­ 347 Stefanovic Lj. no utvraeno operacijam ili obdukcijam (ta­bela 2). Linearnom regresionom analizam Zahvacenost h'ilusa Poremecaji perfuzije Broj ocenjena klinickim ispi­ paci­jenata X SD SDx CV% tivanjem --­ ·· -zahvacen 137 7,03 3,39 0,29 48,2 -nije za­ 1 hvacen 88 4,27 3,74 0,40 87.4 Ukupno 225 vu rendgenskog i bronhološkog nalaza u 37,3 % pacijenata. Napominjemo da prilikam izracunavanja ovih procenata nisu uzeti u ra­cun oni bolesnici u kojih je tumor bio sme­šten u glavnom bronhu, ili su imali obilan pleuralni izliv. U 88 % operisanih ili obduko­vanih pacijenata kod kojih su poremecaji perfuzije bili veci od ocekivanih, najcešce prošireni na celo plucno krilo, plucni hilus bio je zahvacen neoplazmom; ovi opsežni Odnos zahvacenosti hilusa Rezultati neoplazmom (X] prema proširenosti poremecaja Tabela 1 perfuzije (Z) 2. 225 Broj pacijenata Zahvacenost hilusa Poremecaji perfuzije Verovatnoca sa kojom Broj utvrdena se hipoteza B, = O paci­ operacijam ili može prihvatiti u osnovnom jenata X SD SDx CV% skupu: obdukcijam -T-test <0,001 <0,001 -Analiza varijanse <0,001 <0,001 -zahvacen 44 6,02 3,87 0,58 64,2 -nije za­hvacen Ukupno 30 74 2,22 2,46 0,45 110,8 Tabela 2 ispitana je zavisnost izmeau zahvacenosti odnosno nezahvacenosti hilusa neoplazmom kao nezavisno promenljive velicine X i pro­širenosti poremecaja perfuzije kao zavisno promenljive Z (tabela 3). Ovom analizam utvraeno je da izmedu ta dva parametra po­staji vrlo visoko signifikantna zavisnost, sa tendencijom povecanja podrucja smanjene perfuzije kada se karcinom proširio na pod­rucje hilusa, kako u grupi onih gde se oce­nilo klinickim ispitivanjem da li je hilus za­hvacen (prva kolona tabele). tako i u pod­grupi u kojoj je ovo egzaktno utvraeno operacijam ili obdukcijam (druga kolona ta­bele). U 37,5 % naših pacijenata sa primarnim bronhopulmonalnim karcinomima poremecaji perfuzije bili su veci nego što se ocekivalo prema velicini rendgenskih pramena i prema bronhološkom nalazu; u 78,9 % od tih ispi­tanika poremecaji perfuzije bili su prošireni na celo plucno krilo. Kada je analiza ograni­cena samo na one pacijente u kojih je utvr­aeno egzaktno operacijam ili obdukcijam da li je hilus zahvacen neoplazmom, poremecaji perfuzije bili su veci od ocekivanih na osno- Zavisnost Z od X u osnovnom skupu postaji postaji Tendencija pramene Z u osnovnom skupu kada X raste raste raste Koeficijent korelacije iz uzorka 0,344 0,489 Najmanja moguca vrednost koeficijenta korelacije u osnovnom skupu 0,243 0,328 Tabela 3 poremecaji perfuzije u njih bili su posledica kompresije i/ili infiltracije plucne arterije malignomom. Rezultati naših ispitivanja uka­zuju da kada su poremecaji perfuzije ne­srazmerno veci od ocekivanih na osnovu rendgenskog i bronhološkog nalaza, to je relativno karakteristican pokazatelj zahvace­nosti plucnog hilusa karcinomom. Efikasnost perfuzione scintigrafije u oceni da li se ne­oplazma proširila na podrucje plucnog hilusa, kada je navedeni karakteristican scintigraf­ski nalaz prisutan ili odsutan, ispitana je Bayes-ovom teoremom u grupi pacijenata ciji je nalaz u podrucju hilusa utvraen egzaktno operacijam ili obdukcijam, a dobi­jeni rezultati prikazani su graficki (grafikon 1). Prevalencije, tj. prethodne verovatnoce zahvacenosti hilusa nanete su na apscisu, a aposteriorne verovatnoce koje su izracunate za svaku od prethodnih verovatnoca nanete Perfuziona scintigrafija pluca u proceni zahvacenosti hilusa primarnim bronhopulmonalnim karcinomima korišcen perfuzioni scintigram, prvenstveno T,O j rr-0.,-,,,....,1., .......... ----. o, sa aspekta egzaktnijeg utvrcfivanja zahvace­nosti hilusa i/ili medijastinuma malignomom. o 0,8 o, 7 Time bi se svakako smanjio broj nepotrebnih torakotomija, kod kojih je tek za vreme ope­ o racije utvrcfeno da je karcinom inoperabilan, . 0, 6 uglavnom zbog toga što je bio opsežno pro­ ::,. širen na plucni hilus i/ili na medijastinum. l 5 Zakljucak -Na osnovu naših ispitivanja o, 3 o 0, 2 o, 1 O 0,1 0, 2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 APRIORNA VEROVATNOCA Grafikon su na ordinatu. Iz ovih podataka konstru­isane su krivulje verovatnoca zahvacenosti plucnog hilusa neoplazmom za razne preva­lencije kada je karakteristican scintigrafski nalaz prisutan, i kada nije prisutan. Prema podacima iz I iterature (M ittman, Bruderman 1977; Stanford et al., 1976) prevalencija pro­širenosti primarnih bronhopulmonalnih kar­cinoma na plucni hilus iznosi 0,5-0,6 u vre­me kada se pacijenti podvrgavaju ispitivanju; u našem radu ta prevalencija je bila 0,609 kada je ocenjena ki inickim ispitivanjem, a 0,595 kada je egzaktno utvrcfena operacijom ili obdukcijom. Pri ovim prevalencijama kao što se vidi iz grafikona prisustvo napred opi­sanog karakteristicnog scintigrafskog nalaza govori sa visokom verovatnocom da je hilus zahvacen malignomom, dok njegovo odsu­stvo skromno snižava ovu verovatnocu. U 5,6 % naših bolesnika zapazili smo tran­zitorno zadržavanje dela bolusa injicirane radioaktivnosti u potkljucnoj veni na strani injiciranja, ispred mesta na kome je taj krvni sud uklješten izmecfu kljucne kosti i prvog rebra. To je znak izrazito usporene venske drenaže u sistemu gornje šuplje vene, što je redovno bilo posledica proširenosti neoplaz­me na medijastinum. Svi naši pacijenti klasifikovani su na sta­dijume bolesti na osnovu kriterijuma TNM klasifikacije. U podgrupi bolesnika kod kojih je klinicko TNM klasifikovanje provereno operacijom ili obdukcijom, ono bi bilo signi­fikantno poboljšano da je u tom postupku Radiol. lugosl., 15; 347-350, 1981 perfuzioni scintigram pluca pruža informacije koje doprinose egzaktnijoj proceni regional­ne proširenosti primarnih bronhopulmonal­nih karcinoma na podrucje plucnog hilusa, te smatramo da ga treba redovno koristiti pri­1 i kom ispitivanja ovih bolesnika, a informa­cije koje se njime dobijaju treba upotrebiti u evaluacionom postupku pri utvrclivanju plana njihovog lecenja. Summary LUNG PERFUSION SCANNING EVALUATION OF HILAR INVOLVEMENT BY PRIMARY BRONCHOPULMONARY CARCINOMA Stefanovic Lj. Perfusion scintigraphy was performed in 225 patients with prirnary bronchopulrnonary carci­noma. By the linear regression analysis the highly significant dependence was found bet­ween a malignant involvement of the lung hilus and the extension of perfusion disturbances. Perfusion disturbances bigger than expected based on the X-ray and bronchologic finding, are a relatively characteristic sign of the extension of neoplasm to the lung hilus. Their presence increases significantly the probability that the lung hilus is involved by neoplasm. The conclu­sion is drawn that the perfusion sointiscan con­tributes to more exact determination of the extension of bronchopulmonary carcinomas to the lung hilar area. 1 L i t e r a t u r a 1. Favez G.: Le diagnostic precoce du cancer bronchique: son utilite. Schwe1iz. med. Wschr. 106, 922-924, 1976. 2. Mittman C., l. Bruderrnan: Lung cancer: To operate or not? Amer. Rev. resp. Dis. 116, 477­-496, 1977. 3. Stanford W., C. G. Spivey, G. L. Larsen, J. A. Alexander, W. J. Besich: Results of treatment of primary carcinorna of the lung. Analysis of 3000 cases. J. thorac. cardiovasc. Surg. 72, 441­-449, 1976. Stefanovic Lj. 4. Stefanovic Lj.: Pramene na perfuzionim scintigramima pluca pacijenata obolelih od pri­marnih malignih neoplazmi bronha i pluca. Me­hanizmi njihovog nastanka i znacaj njihovog utvr­divanja za klinicara. -Disertac·ija. Novi Sad, 1979 Adresa autora: Prim. dr. sci. Ljubomir Stefano­vic, Zavod za nuklearnu medicinu OOUR-a, Insti­tut za onkologiju Medicinskog fakulteta -Novi Sad, 21204 -Sremska Kamenica. NUKLEARNA KARDIOLOGIJA NUCLEAR CARDIOLOGY 1 --7 MED'.CINSKI FAKULTET U NOVOM SADU, INSTITUT ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KADA I šT A NAJVIŠE KARDIOLOG OcEKUJE OD METODA NUKLEARNE KARDIOLOGIJE Trifunovic S., M. Maleševic, Lj. Stefanovic Sažetak: Kardijalna nuklearna medicina obezbeduje informacije komparabilne sa onima koje se dobijaju invazivnijim tehnikama i snabdeva podacima o re­gionalnoj funkciji i perfuziji srca koje ne mogu biti dobijene drugim nacinom. Najvažnije mogucnosti su: otkrivanje specif.icne koronarne bolesti i odvajanje nekroze od ishemije miokarda. Procena bolesnika sa anginalnim bolom i nor­malnim koronarnim arteriogramima :i detekcija intramiokardnih masa (sarkoid, granulomi, tumori, miksom) i komorske aneurizme. Odredivanje istisne frak­cije, narocito kompjuterom stvorene, bojom šifrovane reg•ionalne ejekcione frakcije. Neinvazivan metod kvantifikovanja valvularne regurgitacije. Procena funkcije desne komore i kongenitalne bolesti srca. Takode neinvaz-ivna de­tekcija zatvaranja kalema by-pass-a. UDK 616.12-073:539.163 Deskriptori: kardiolog1ija, nuklearna medicina, srce bolezni-diagnoza, i-adioaktivni izotopi Radiol. lugosl., 15; 353-357, 1981 _J Uvod -Polje nuklearne kardiologije za­navijanja u cilju dugorocnog pracenja toka snovano je sjajnim eksperimentom prve pri­i prirodne istorije oboljenja. Proteklu deceni­mene radioaktivnih indikatora u ispitivanju ju odlikovala je izrazita usmerenost ka istra­cirkulacije Blumgart-a i Weiss-a 1927. godi­živanju i razvoju neinvazivnih dijagnoznih ne (1). 1948 Prinzmetal i sar. (2) vec regi­tehnika i postupaka koji daju pouzdane in­struju prekordijalno sa Geiger-Muller-ovim formacije uz maksimalnu bezbednost paci­brojacem prolaz radioaktivnog natrijuma i jenta. Medu njima, svojim istinskim dome­karakteristicnu krivu sa dva vrha koji odra­tima, izdvojile su se 1-i 2-dimenzionalna žavaju prolaz radioindikatora kroz desno i ehokardiografija i radionuklidne tehnike za levo srce. vizualizaciju srca i krvnih sudova. Svoj današnji položaj važnog cinioca inte­širokom klinickom primenom gama scin­gralne rutinske dijagnostike, nuklearna kar­tilacionih kamera u vizualizaciono-morfolo­diologija je dosegla solidnom preciznošcu škim izucavanjima, omogucena je prakticno informacija krajnje uporedivim sa podacima trenutna ·vizualizacija ras po reda radioaktiv­dobijenim neposrednim ili direktnim invaziv­nog obeleživaca specificnog podrucja orga­nim putem, sa kojima se iz objektivnih ra­na ili sistema (3), odnosno dinamicna vizu­zloga ne može serijski evaluirati funkcija alizacija prolaza kroz šupljine srca i kardio­srca, pogotovo u kriticno obolelih. pulmonalnog krvotoka. Ostvarena je neinva­Ova protivurecnost je elegantno rešena zivna nuklearna angiokardiografija. portabl gama scintilacionom kameram sa mi­ Mogucnosti visoko arbitrarnih tehnika i krokompjuterom, koja prakticno ukida »teri­procedura za direktno dijagnostikovanje obo­torijalni« problem bolesnika. Radionuklidna ljenja i anomalija srca i krvnih sudova pu­tehnika vi.ualizacije uglavnom dopunjava tem kateterizacija srca su dobro poznate i obaveštenja dobijena kateterizacijom, ali je standardizovane, isto kao i relativni nedo­u izvesnim stanjima procedura izbora koja staci zbog njihove invazivnosti, odredenog daje jedinstvene informacije, i put ka pre­stepena rizika i nemogucnosti cešceg po-ciznoj dijagnozi. Trifunovic S., M. Maleševic, Lj. Stefanovic Klinicki repertoar nuklearne kardiologije -U evaluaciji bolesnika radionuklidna kar­diografija, u miru i pod opterecenjem, može pomoci u odreaivanju dijagnoze, etiologije, specificnih anatomskih nenormalnosti i funk­cionalnog kapaciteta srca, otkriti šantove uroaenih mana srca, identifikovati tešku dis­funkciju desne komore u hronicnom plucnom srcu i razlikovati disfunkciju leve komore bez njene asinergije ili dokaza šantovanja u bolesnika sa primarnom kardiomiopatijom. Otkrivanje segmentalne asinergije leve ko­more, narocita pod opterecenjem sugeriše koronarnu etiologiju nakan poboljšanja nitro­glicerinom. Pared jasnog prikaza dilatacija leve ili desne komore i asinergije u miru tokom akutnog ili starog infarkta miokarda, radionuklidna kardiografija može takoae su­gerisati valvulnu regurgitaciju i evaluirati ve­licinu pojedinih šupljina, smanjenu rasteglji­vost komora i ošteceni indeks minutnog volumena u odgovoru na opterecenje. Ošte­cenje i pogoršanje funkcije leve komore to­kom opterecenja može razlikovati kardijalni od plucnog uzroka dispnoje na napor. Otkrivanje asinergije leve komore koja se ne poboljšava nitroglicerinom, aneurizmi ili teškog smanjenja istisne frakcije leve ko­more u miru mogu uticati na predviaanje ishoda, odnosno koristi od kardijalne opera­cije, a serijske pramene funkcije leve ko­more u miru ili opterecenju koje se javljaju pre nego u rentgenogramima i ehokardiogra­mu, mogu kriticno uticati na odreaivanje pra­vog vremena za hiruršku intervenciju kako u oboljenjima valvula tako i koronarnih bo­lesnika. Procenjivanjem globalne i regionalne funk­cije leve komore pre i nakan operacije mo­guce je pomoci hirurzima u izboru najboljih operativnih tehnika za cuvanje srcanog mi­šica. Konacno, radionuklidna kardiografija može pomoci razjašnjenju nenormalnih EKG pramena u testu opterecenja pogotovo u asimptomatskih pacijenata i oceniti efekte lecenja antihipertenzivnim i vazodilatatornim sredstvima. Danas su klinicki primenjive tri znacajne nuklearne tehnike u kardiovaskularnoj me­dicini: 1. Scintigrafija miokarda pod optere­cenjem sa thallium-201 (201TI), 2. Angiogram prvog prolaza izotopa, 3. Radionuklidna ven­trikulografija dobijena pomocu markiranih eritrocita sa technetium-99m ( »multiple ga­ted radionuclide ventriculography 99mTc-MU­GA of the cardiac blood pool). Zasnovana na zamašnim dosadašnjim isku­stvima, danas se scintigrafija miokarda sa 201TI uspešno primenjuje rutinski u sledecim situacijama: A k u t n i 1 n f a r k t m i o k a r d a -Od dijagnostikovanja vec u pocetnoj fazi akut­nog infarkta, preciznog lokalizovanja i mogu­ce procene velicine i potvrde ranijeg infark­ta. Veoma znacajno otkrivanje miokardne ne­kroze u stanjima preegzistentne nenormalne aktivacije komora: bloku leve grane, brojnim varijantama W. P. W. sindroma i ritmu pace­maker-a a takoae i u okolnostima koronarne, odnosno kardijalne hirurgije. Konfiguracija i velicina leve k o more -Dilatacija, aneurizma, asime­tricna hipertrofija. H i p e rt r o f i j a d e s n e k o m o r e. Evaluacija koronarne arterij­ske bolesti u miru i pod opte­r e cen j e m (procena efekata lezija). 201TI s c i n t i g r a f i j a p o d o p t e r e -cenjem: 1 -Detekcija skrivene miokardne ishe­mije u pacijenata bez simptoma ali sa izra­zito pozitivnim EKG-om pod opterecenjem, ili u onih sa tipicnim, odnosno atipicnim bo­lom uz normalni stres-EKG. Senzitivnost (85 %) i specificnost (85-90 %) scintigra­fije daleko premaša EKG. 2 -Razlikovanje miokardne nekroze od ishemije u preoperativnoj oceni bolesnika kandidata za aorto-koronarni by-pass (AKBP). 3 -Pracenje operisanih sa AKBP-som i neinvazivna detekcija zatvaranja AKBP pre­sada. 4 -Potvrda postajanja smanjene mio­kardne perfuzije u bolesnika sa nestabilnom anginam ili koronarnim spazmom. 5 -Procena bolesnika sa anginalnim bo­lom i normalnim nalazom koronarne arterio­grafije ili bolesnika sa hipertroficnom kar­diomiopatijom. 6 -Evaluacija funkcione važnosti i zna­caja kalateralne cirkulacije u koronarnom si­stemu ljudi. Kada i šta najviše kardiolog ocekuje 7 -Monitoring pramena regionalne per­fuzije miokarda tokom fizickog treninga, re­habilitacije i režima kardijalnih lekova, a takode i procene efikasnosti AKBP-a. Za kar­diologa je neobicno važno da se pomocu 201TI scintigrafije može proceniti funkcional­nost i protocnost graft-a odnosno efikasnost AKBP-a. 8 -Detekcija intramiokardnih masa, sar­koida, granuloma, tumora, metastaza. 9 -Procena mase desne komore. Prikaz našeg bolesnika -starog 37 go­dina, sa infarktom miokarda i postinfarktnom aneurizmom, potvrdenih koronarografski i ventri ku I og rafi jom. od metoda nuklearne kardiologije _ cijanoticnih urodenih mana srca jer se u pa­tološkim desno-levim šantovima leva komo­ra vizual izuje, kao i descedentna aorta vec u dekstro-fazi ili fazi plucne aktivnosti. Pul­monalnu atreziju odaje okoncanje prolaza tracer-a na položaju odsutne valvule. U te­tralogiji Fallot kasni punjenje pluca sa ra­nam pojavom kontura ascedentne aorte. Oda­biranjem »regije od interesa« sa kompjuter­skim obeleživacem (light pen, marker), može se radionuklidni angiogram podeliti u neko­liko krivih vreme-aktivnost, ciji normalni ob­lik iskljucuje levo-desni šant. Rana recirku­lacija preko VSD-a produžava opadanje krive u srazmeri prema velicini šanta. Izracunavanje istisne frakcije (EF), pogo­tovo njezine prve trecine toliko znacajne za prognozu bolesnika nakan infarkta miokarda pa i stanja miokarda u valvulnim i drugim manama, tehnikom prvog prolaza je superi­ornije od kontrastnog angiografskog metoda jer ne ovisi od geometrije komora. Metodom 99"'Tc-MUGA koja prevazilazi neka ogranice­nja tehnike prvog prolaza moguca je detek­cija ishemijske bolesti srca, odredivanje isti­snih frakcija desne i leve komore, diferen­tovanje reverzibilnih od ireverzibilnih podru­cja komorske asinergije u pripremi bolesnika za operaciju aorto-koronarnih bypass-a, ot­krivanje komorskih aneurizmi. Pracenje efe­kata lekova, rehabilitacije, operativnih zahva­ta. Procena funkcije desne komore, njenog infarkta miokarda, hronicnog plucnog srca, povratnih plucnih embolija. Detekcija zastoj­ne i hipertroficne kardiomiopatije. Moguca je procena urodenih mana srca kao i otkri­vanje miksoma leve komore. Neke posebne mogucnosti nuklearne kar­diologije -Nalaz diskretnih defekata u pu­njenju ili cetvrtastog apeksa metodam ek­vilibrijuma radionuklidne angiografije govori u prilog tromba u levoj komori. Povecana ak­tivnost 201TI u plucima za vreme testa opte­recenja sugeriše disfunkciju leve komore prouzrokovane stresom pa bi evaluacija pluc­ne aktivnosti trebalo da bude obav!jena to­kom rutinske interpretacije scintigrafije mio­karda (4). Serijskim odredivanjima istisnih frakcija desne i leve komore, takode i vreme prve trecine EF tehnikom angiograma prvog prolaza, moguce je razluciti disfunkciju des­ne komore i sagledati eventualnu participa­ _ _ ________ _T____________ ____ _rifunovic S., M. Maleševic, Lj. Stefanov_ic ___ ciju leve komore u hronicnom plucnom srcu, i to vec u ranim fazama (5). Lažne aneurizme leve komore, sklone rupturi, moguce je bla­govremeno identifikovati tehnikom I prolaza radionuklidne ventrikulografije koja se ispo­ljava modelom paradoksalne sistolne ekspan­zije (6). i zahteva pravovremenu operativnu intervenciju. Perikardna lokalizacija 67gal I ium-a kori sna je u detekciji temperature, groznice u bo­lesnika sa aortokoronarnim by-pass-om, po­tom u otkrivanju perikardnog procesa u mul­tisistemskog viralnog oboljenja, zapaljenj­skih infiltrata idiopatskih kardiomiopatija, di­fuznog ili lokalizovanog perikardnog procesa, miokardnih abscesa u infektivnom endomio­karditisu. Dobar je metod i za neinvazivnu detekciju akutnih i hronicnih inflamatornih reakcija u bubrezima, CNS-, plucima i ko­stima (7). S obzirom da se vizuelna inter­pretacija stres distribucije 201TI scintigrama miokarda smatra suboptimalnom, u oceni obima koronarne bolesti danas se primenju­je metod kvantitativne kompjuterske proce­ne, pomocu koga se korektno identifikuje višesudovna koronarna bolest u 76 % paci­jenata nasuprot 47 % u vizuelnoj interpre­taciji. Pouzdanija je i detekcija stenoza od 50-75 % (70 % prema 35 %) (8). Vrlo pre­cizan metod detekcije koronarne bolesti je vizualizacija regionalne istisne frakcije, do­bijena kompjuterski i kodirana u boji. Re­gionalne istisne frakcije za 12 ili više pro­cenata, za vreme handgrip testa i regionalne abnormalnosti pokreta ivice komore smatra­ju se pozitivnim za signifikantnu koronarnu bolest sa senzitivnošcu od 99 % i speci­ficnošcu od 94 % (9). Dehmer i sar. (10) direktno mere minutni volumen putem radionuklidne ventrikulogra­fije tzv. ne-geometrijskom tehnikom za od­redivanje volumena leve komore iz racuna­nja podataka dobijenih iz višestrukog mere­nja aktivnosti u serijskim periodima vreme­na. Urbina i sar. (11) otkrivaju nenormalni plucno-kapilarni pritisak iz distribucije regio­nalnog plucnog volumena krvi neinvazivnim metodam nuklearne angiokardiografije, odre­divanjem odnosa distribucije apeksa i baze pluca (A/B). Ovaj odnos je nenormalan ako je veci od 1. Sa autolognim trombocitima koji su markirani 111lndium-om moguce je evaluirati funkciono stanje i protocnost od­nosno tromboziranje aorto-koronarnog pre­sada. Zakljucak -Premda cinekoronarografija pruža preciznu definiciju morfologije sudo­va, lokalizaciju i obim pramena, efekat lezije koronarne arterije na tkivnu perfuziju ne mo­že biti tacno odreden rentgenografskom pro­ceduram. 201TI scintigrafijom pod opterece­njem stice se uvid u miokardni protok krvi direktno, pa je moguce oceniti cist efekat velicine lezija, adekvatnost eventualne kola­teralne cirkulacije, postajanje neživog tkiva i podrucja normalnog miokarda mešanog sa teško obolelim tkivom. Radionuklidna angiokardiografija odnosno ventrikulografija pouzdan je neinvazivan me­tod globalne i regionalne procene funkcije leve komore. 1 dok je istisna frakcija leve komore najvažniji globalni parametar, maksi­malna brzina relaksacije (faza brzog punje­nja) merena iz globalne krive vreme-volu­men, izgleda da je najosetljiviji globalni pa­rametar insuficijencije leve komore. Hipoki­netska i akineticna podrucja su karakteri­sticna slika koronarne bolesti u toku testa opterecenja. Dva bitna kvaliteta neinvazivnost i suštin­ska digitalna komponenta egzatnosti, uz spo­sobnost otkrivanja pritajenih, retkih i bizar­nih stanja i oboljenja kardiovaskularnog si­stema opravdavaju položaj nuklearne angio­kardiografije kao važnog cinioca integralne rutinske dijagnostike. Summary WHEN ANO WHAT DOES THE CARDIOLOGIST EXPECT MOST OF THE METHOD OF CARDIAC NUCLEAR MEDICINE Trifunovic S., M. Maleševic and Lj. Stefanovic Cardiac nuclear medicine provides information 1 comparable to that obtained with more invasive techniques and supplies data on regional car­diac function and perfusion that can be obtained by no other modality. The most important possi­bilities are: detection of speoific coronary artery disease and distinction of myocardial necrosis from myocardial ishaemia. Assessment of pa­tients with ang,inal pain and normal coronary arteriograms and detection of intramyocardial masses (sarcoid, granulomas, tumours, myxoma) and ventricular aneurysm. Determination of ejec­tion, especially computer generated colour co­ Kada i šta najviše kardiolog ocekuje od metoda nuklearne kardiologije ded regional ejection fract,ion image. Noninva­sive method of quantifying valvular regurgitation. Assessment of right ventricular function and congenital heart disease. Also, as noninvasive detection of by-pass graft closure L •i t e r a t u r a 1. Blumgart H. L. and S. Weiss: Studies on the velocity of blood flow. J. clin. lnvest. 4, 15, 1927 2. Prinzmetal M., E. Corday et al.: Radio­graphy: A new method for studying the blood flow through the chambers of the heart in hu­man beings. Science 108, 340, 1948 3. V. Bošnjakovic: Nuklearna angiokardiografija. Zbornik radova, Neinvazivne metode u kardiova­skularnim bolestima, Niška Banja, 1977 4. Boucher Ch. A., L. M. Zir et al.: lncreased Lung uptake of Thallium 201 during exercise myocardial imaging: Clinical, hemodinamic and angiographic implications in patients with coro­nary artery disease Am. J. Cardiology 8, 48, 1980 5. Slutsky R. A., W. Ackerman et al.: Riight and left ventricular dysfunction in patients with chro­nic obstructive lung disease. Asse sment by first-pass radionuclide angiography_ Am. J. Med. 68/2, 1980 6. Dymond D. S., A. T. Elliott, S. Banim: De­tect.ion of a false left ventricular aneurysm by first-pass radionuclide ventriculography, J. nucl. Med. 1979, 20/8 7. O. 'Connel J. B. et al.: Gallium•' citrat scan­ning for noninvasive detection of inflamation in Pericardial Diseases. Am. J. of Cardiology 5, 1980 8. Maddahi J. et al.: Ouantitative analysis of stress distribution and washout of Tl20' myocar­dial scintigrams: superiority over visual asses­ment for evaluation ,of coronary artery disease. Am. J. Cardiology 2, 1981, (part 2) 9. Miller H. l., J. Baron, Sh. Braun: The regional ejection fraction image-An accurate method for the detection of coronary heart disease. A. J. Cardiology 2, 1981, (part 2) 10. Dehmer G. J., J. T. Willerson et al.: Direct measurement of cardiac output by gated equilii­brium blood pool scintigraphy. Am. J. Cardiology 2, 1981, (part 2) 11. Urbina A., R. Okada et al.: The detection of abnormal pulmonary capillary wedge pressure from the distribution of regional pulmonary blood volurne on the gated blood pool scan. Am. J. Car­diology 2, 1981, abst. (part 2) Adresa autora: Prof. dr Svetislav Trifunovic, upravnik Klinike za Kardiologiju Instituta za Kar­diovaskularne bolesti Medicinskog fakulteta u Novam Sadu Radiol. lugosl., 15; 353-357, 1981 Rentgenska dijagnostika iz Scheringovog asortimana Za angiografiju: Angiografin Za oralnu holegrafiju: Biloptin Za i. v. holegrafiju: Biligrafin 30 %, 50 % Biligram Biligram za infuziju Za lokalnu primenu: Endografin Za snimanje gastro-iniestinalnog trakta Gastrografin Za uro-i angiografiju: Rayvist 180, 235, 300, 350 (takode i za kompjutersku tomografiju) Urografin 60 %, 76 % Za urografiju: Urovison Urovison za infuziju Urovist za infuziju za decu SCHERING AG Berlin/Bergkamen 1 Berlin 65 Mi.illerstrasse 170-178 Zakoniti zastupnik: ALKALOID Zastupnicki sektor SCHERING 11000 Beograd o. Jakšica s P. f. 205 1 7 MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU, INSTITUT ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI 201 TI ISHEMlcNOJ BOLESTI PERFUZIONA SCINTIGRAFIJA MIOKARDA SA U KORONARNOJ Maleševic M., S. Trifunovic, Lj. Stefanovic Sadržaj: Uradena je perfuziona scintigrafija miokarda sa 201TI kod 23 pac:ijenta. Scintigrafsko ispitivanje vršeno je nakan ergometrijskog .'testa opterecenja, do postizanja maksimalnog tolerantnog napora. Raden je stres scintigram i, 3-4 sata od injiciranja 201 TI scintigram redistribucije. Prema analizi odnosa aktivnosti u stres scintigramu i scintigramu redistribucije, svi perfuzioni scin­tigrafskii, nalazi su svrstani u pet grupa. Deset pacijenata sa patološkim koro­narografskim i tri sa patološkim ventrikulografskim nalazom imali su pato­loške nalaze i perfuzione scintigrafije miokarda. PerfuZ1i.ona scintigrafija miokarda sa 201 TI je neinvazivna metoda kojom se može pouzdano ispitivati ishemicna koronarna bolest i stanje koronarne perfuzije nakan prebolelog infarkta miokarda. UDK 616.127-005.8-073:539.163 Deskriptori: koronarna bolezen, miokard-scintigrafija, talij. radioizotopi Radiol. lugosl., 15; 359-362, 1981 _[ _1 Uvod -Sa razvojem kompjuterizovane dobi od 27-65 godina, prosecne starosti 34 gama kamere, sredinam sedamdesetih go­godina. Indikacije je postavljao klinicar kar­201TI. dina ovog veka, Cook, Bailey (3, 1) uvode diolog, vrlo strogo zbog cene Perfuzi­perfuzionu scintigrafiju miokarda u nukle­ona scintigrafija miokarda radena je kod bo­arnu kardiologiju, kao neinvazivnu i vrlo lesnika: osetljivu metodu u dijagnostikovanju i pra­-koji su imali izrazitu klinicku sliku cenju koronarne bolesti. 201TI se koristi kao angine pectoris sa cesto odsutnim specific­ najpovoljniji radiofarmak za perfuzionu scin­nim EKG promenama u fazi repolarizacije; tigrafiju miokarda. On ima fizicku analogiju -u bolesnika sa prebolelim infarktom, sa kalijumom, što omogucava evaluaciju raz­od mesec dana pa naviše, tj. kod onih boles­licitih stanja koronarne bolesti. Adekvatno nika kojima je postavljena indikacija za izvo­pracenje miokardne perfuzije moguce je denje aortokoronarnog bypas-a ili kod boles­samo dobro izvedenim testom opterecenja. nika koji su imali vec koronarni bypas a Ovaj test se izvodi ergometriskom metodom, osecali su postoperativne anginozne bolove; do postizanja maksimalnog tolerantnog na­-kod mladih bolesnika sa primarnom pora. kardiomiopatijom i smetnjama u provodnom Cilj rada je evaluiranje naših prvih isku­sistemu srca prema EKG-u (WPW syndrom, stava u primeni perfuzione scintigrafije mio­ 201TI varijacija LGL, bifascicularni blok), a koji su karda sa u koronarnoj ishemicnoj bo­imali prekordijalne bolove, pa se želelo vi­lesti. deti ovom metcidom, da li su postojeci bolovi posledica primarne kardiomiopatije ili posle­ Materijal i metod -U novembru 1980. dica pridružene koronarne ishemicne bolesti. uvedena je perfuziona scintigrafija miokarda sa 201TI u Zavodu za nuklearnu medicinu Pre scintigrafskog ispitivanja kod deset u saradnji sa Institutom za kardiovaskularne bolesnika bila je vec uradena koronarografija bolesti. Scintigrafija je urade na kod 23 bo­i ventrikulografija, a kod cetiri je bio izveden lesnika; 22 muškarca i jedne žene, životne i aortokoronarni bypas. Maleševic M., S. Trifunovic, Lj. Stefanovic Svim pacijentima raden je test opterece­nja ergometriskom metodam, uz prisustvo klinicara. Opterecenje je vršeno po proto­kolu ergometriskog kabineta Instituta za kar­diovaskularne bolesti. Pacijentu je za celo vreme izvodenja ergometriskog testa priklju­cen EKG i monitoriše se na osciloskopu gama kamere. Kada se postigne predvideno po protokolu odgovarajuce opterecenje, inji­cira se 74 MBq 201TI; po injiciranju još jedan minut nastavlja se opterecenje na ergo-bi­ciklu. Snimanje se izvodi na LFOW gama­kameri, firme Searle, uz korišcenje kompju­terskog sistema PDP-11 /34, firme DEC. Ko­rišcena je verzija III software-a Gamma-11. Radi se prvo stres scintigram u tri projek­cije: ANT, LAO-40° , LAO-60 ° . 3-4 sata od injiciranja radi se scintigram redistribucije u istim projekcijama. Analizira se kompjuter­ska slika uz postavljanje donjeg praga maksi­malno do 40 %, interpolaciju i gladenje slike u devet tacaka. Rezultati -Raspored bolesnika prema klinickim dijagnozama prikazan je u tabeli 1: Broj KI. dijagnoza boles­ % nika -­ Angina pectoris 9 39,1 St. post inf. myocardi,i 10 43,4 Cardiomiopathia prim. 2 8,6 WPW synd. (varijacija LGL) 1 4,3 ispitivanja sa 201TI, vrlo je znaca1na što de­taljnija analiza odnosa perfuzije na stres scintigramu i scintigramu redistribucije. Taj odnos perfuzije u komparaciji sa klinickom dijagnozom dat je u tabeli 2. Iz tabele se vidi da postaji pet grupa scintigrafskih na­laza (6): -1 grupu imaju pacijenti kod kojih je normalna perfuzija u stresu i redistribuciji. Ovi pacijenti najverovatnije da nemaju koro­narnu bolest. -II grupu nalaza imaju pacijenti sa pato­loškom perfuzijom u stresu i normalnom perfuzijom u redistribuciji. Ovo se vidi u pa­cijenata koji imaju reverzibilne ishemicne pramene tipicne za anginu pectoris. -lil grupu sacinjavaju pacijenti sa pato­loškom perfuzijom i u stresu i u redistribu­ciji, zbog ožiljka posle zalecenog infarkta miokarda. -IV grupu nalaza imaju pacijenti sa pa­tološkom perfuzijom u stres scintigramu i sa samo delimicnim poboljšanjem u redistri­buciji, što se javlja u nekim slucajevima ishemicne koronarne bolesti (možda sa rani­jim prebolelim infarktom). -V grupu nalaza imaju pacijenti u kojih je perfuzija u stresu normalna ali je u redi­stribuciji patološka. Ovo se prema podacima iz literature, vidi kod pocetnih stenoticnih pramena koronarnih krvnih sudova i kod ko­ Bloc bifascicularis 1 laterala. Ukupno: 23 100 Tabela 1 -Raspored bolesnika prema klinickim d:ijagnozama -Klinicku dijagnozu angine pectoris ima­lo je 9 bolesnika. Kod cetiri je bila uradena koronarografija i ventrikulografija, a jedan bolesnik je imao koronarni bypas cetiri go­dine. -Prebolovali infarkt miokarda imalo je deset bolesnika. šest pacijenata iz ove gru­pe imalo je koronarografski nalaz, a kod tri se ventrikulografski videla aneurizma i tri su imala ugraden aortokoronarni bypas. -Kod cetiri bolesnika sa primarnom kar­diomiopatijom i smetnjama u provodnom si­stemu srca sumnjalo se da je koronarna ishemicna bolest uzrok postojecih tegoba. Pri donošenju definitivnog mišljenja o sta­nju koronarne perfuzije, nakon scintigrafskog Diskusija -Zbog velike cene 201TI nismo mogli napraviti kontrolnu grupu zdravih pa­cijenata, te smo se u interpretaciji scinti­grafskih nalaza, bar u ovoj pocetnoj fazi, oslanjali na objavljena iskustva drugih auto­ra. Zna se da primarna kompjuterska slika ima visoku osnovnu aktivnost, jer se samo 4-5 % 201TJ zadržava u miokardu a ostalo je rasporedeno u cirkulaciji, jetri, bubrezi­ma, gastrointerstinalnom traktu i skeletnoj muskulaturi. Smanjenje osnovne aktivnosti u cilju poboljšanja kvaliteta scintigrafske sli­ke može se postici samo interpolacijam iz manje u vecu matricu, više puta (6); ili ski­danjem donjeg praga do 30 %, no ako je subtrakcija veca od 30-50 % mogu se do­biti artefakti (6). Lie, Reiber (5) dozvolja­vaju substrakciju maksimalno do 40 %. Mi smo koristili pri obradi kompjuterske slike 11 01 r- Perfuziona scintigrafija miokarda sa '?.<:t:_ C\l ;,': <:t C") C")(O C") <:taNa811u C Q)'-'C\l C") o (O -"o .o N. o l!) . N. C") NI1 -:;:::;a" . ci.. E o ..C..C N .....o "' en C\l(/) o'-'aC en ..... -o (/) o.. 1o o..o(/) ,_ '-' o C\l ·-o ->-, .E 00 Q) ·­ o..1: E •au_ C\laC .;::; '-' (/)a 201n u koronarnoj ishemicnoj bolesti substrakciju sa donjim pragom maksimalno do 40 %, interpolaciju i gradenje slike. Za sada preliminarno možemo saopštiti da smo u nekoliko pacijenata uradili perfu­zionu tomografsku scintigrafiju miokarda sa kolimatorom sa više otvora pomocu tzv. »se­ven pinhole« kolimator-a, uz korišcenje po­sebnog kompjuterskog programa za obradu slike. Iz ove oblasti nastavljamo naša ispi­tivanja u smislu komparacije ove dve me­tode. Naše indikacije su bile precizno usmere­ne: na stanje koronarne perfuzije u ispiti­-. -ci:.vanju koronarne ishemicne bolesti i ispiti­ O C ..... >-, -o vanju perfuzije miokarda nakon prebolova­ Q)C/J­-"< . .o oC\laE o E . Q) a; (/) O..-' E '2 E ·;:: co nog infarkta u pacijenata kojima se želi preduzeti operacija koronarnog by-pass-a, ili ispitivati stanje perfuzije miokarda u paci­jenata kojima je vec postavljen koronarni by-pass, radi pracenja uspeha operacije i do­brog funkcionisanja by-pass-a. Svi pacijenti sa patološkim koronarograf­skim i ventrikulografskim nalazima imal i su ubedljivo patološki perfuzioni scintigram miokarda, slika 1. Tako su nam pacijenti sa o -"< >(.) C o:,·-.c.:, <( o ii <( _,at, (/) ..... t: ·­ o o..a en c. :;:::; Q)(/) o.oQ) E CC\la oe -"< C\l +l C\l (/)_= E oC '-' C/JaC Q)a -o <( o ..... i...C\l .-o . --, ..... C Q) ----­Q),_ E (/) N ::) u_ ·;::(/)a o ..... '-' Q)o..<( <( --, N :::J u_ a: L.LJ o...1:C\l '-' o>-,a E ....: C <(--, N :::J u_ a: L.LJ o...a ..... --, -+-L.LJ C\la -c N•­ :::J-­u_ a:L.LJ . o ­ o... .o Q)acci o. N"'a a:-o L.LJ>N >o w E a:. .:.::::::..+-' . O'.l (/) Q) No a: .O L.LJ C\l >c L.LJ ,_ CaC Q) Q)a E o.. e C o Q) • ,_a.Q) C\l ....,_ .(/).... C\l _a Q)cii o-"< · ­ E"' .. E <( C\l .N :::J t'.a:2ID 32 C\l(/)a '-' C\la o .o< :::J Q) '-':::J .o ·.::: ..... (/)-o C\l E ·aena a: L.LJ o... <( z o.:.:: .(/).... <( e ::::i oaffi o...·E ­<( z<( C\l <( . Zc C E N a: No. L.LJ <( za_, CC C\l "°" o_, CC _, <( .,5 N a: L.LJ o :lrE a: L.LJ ,_ ol >L.LJ a: Ca-"< C\l :.:: -. en a:a o za> L.LJ > L.LJ a: :;:::;C '-' a:a(/) (/) ..... (/)a ·;;; -E Q)o..o(/)-Coa .N -:::J ...., ,_ -.N :::J ..... ,_ C\l Q) 0..0..a>(/) •a -·-N o.,:::J _ .o ,_ o.. o..ao.. o..aC C/J .N .N Et §t o Q) o Q) C 0..aC O..a · u-u (/) . -. N:::J .a ...., ,_ C\l Q) o.. o..a-.r-.i O-+­:::Ja .._, ,_ C\l Q) o.. o..a .N Ei o Q) C O..a .N -O-+­:::J ...., ,_ C\l Q) .N E..2 ,_ o Q) C O..a CI)...; (/) ..... '-'(/)akoronarografskim i ventrikulografskim nala­ o ,_ 1 zima bili u izvesnom smislu najbolja kontrol­ N C\l Q)na grupa za perfuzionu scintigrafiju miokar­.o da sa radioaktivnim talijumom. C\l .i :: 1 C\l o..a C\lC\l o..ao..aC\l o..aC\l o..a a.. t: . ::::l--­ ,_ '-' C\la 22 2 2 en en en en Zakljucak - Perfuziona scintigrafija mio­karda sa 201Tl je neinvazivna metoda kojoma ;] Radiol. lugosl., 15; 359-362, 1981 Maleševic M., S. Trifunovic, Lj. Stefanovic Slika 2 -Perfuzioni scintigram miokarda u re- distribuciji kod istog pacijenta se može pouzdano dijagnostikovati koronar­na ishemicna bolest i ispitivati stanje koro­narne perfuzije nakon prebolelog infarkta. Svi pacijenti sa patološkim koronarografskim i ventrikulografskim nalazima imali su ubed­ljivo patološki i perfuzioni scintigram mio­karda. Perfuziona scintigrafija miokarda sa 201TI i koronarografija su metode koje se do­punjavaju, a ne iskljucuju. Njihovi zajednicki rezultati imaju poseban dijagnosticki i pro­gnosticki znacaj u donošenju odluke za ope­raciju koronarnog by-pass-a. Summary MYOCARDIAL PERFUSION SCINTIGRAPHY WITH '01 TI IN CORONARY ISCHAEMIC DISEASE Maleševic M., S. Trifunovic, Lj. Stefanovic Myocardial perfusion scintigraphy using 201 TI was performed in 23 patients. Scintigraphic stu­dy was conducted after the ergometnic exercise test until maximal tolerant strain was reached. Stress scintigraphy was performed, and 3-4 hours following 201TI injection redistribution scin­tigraphy. On the basis of the analysis of the ac1Jivity relationship in the stress and redistri­bution scintigrams, ali perfusion scintigraphic findings were classified in five groups. Ten pa­tients with abnormal coronographic and three with abnormal ventriculographic findings had the abnormal myocardial perfusion scintigraphy fin­dings. Thallium-201 myocardial perfusion scintigraphy is a noninvasive method enabling a realiable assessment of ischaemic coronary disease and the coronary perfusion condition after previous myocardial ,infarction. L •i t e r a t u r a 1. Bailey IK., LSC. Griffith, J. Roleau: Thallium­201 myocardial perfuslon imaging at rest during exercise. Comparative sensitivity to electrocar­diography in corronary artery disease. Circula­tion 55, 79, 1977. 2. Beck HJ., TL. Jems, RC. Gobb, CC. Harris, JK. Goodrich: Myocardial Perfuzion lmaging Us,ing Thallium-201: A New algorithm for Calcu­lation of Beckground Activity. J. nucl. Med. 20, 1294-1300, 1979. 3. Cook D., L. Bailey, W. Straus: Thallium-201 myocardial imaging: Apperance of the normal heart. J. nucl. Med. 17, 583, 1976. 4. Gibson SR., GJ. Taylor, DD. Watson, BC. Ber­ger, RS. Crampton, RP. Martin, GA. Beller: Pro­gnostic significance of resting ante.ior Thallium­201 Defects in Patiens with lnferior Myocardial infraction. J. nucl. Med. 21, 1015-1021, 1980. 5. Lie EP., JHC. Reiber, ML. Simons, JJ. Ger­brands: Ouantification of Thallium-201 exercise and redistribution images (nepublikovan rad u rukopisu). 6. PacliTnger O., E. Ogris, H. Sochor: Thallium­201 in Cardiovascular Nuclear Medicine. Byk­Malli' ncrodt, Dietzenbach 2, 1980. 7. Ashburn WL., GA. Beller, ME. Bloomfoeld et al.: Optimizing Thallium-201 lmaging. NEN Drei­eich, 1980. Adresa autora: Dr Milica Maleševic, Zavod za nuklearnu medicinu Instituta za onkologiju -Medi'ainski fakultet, Novi Sad 1 7 MEDICINSKI CENTAR U ZAJEcARU, INTERNISTlcKA SLUŽBA 1 SLUžBA ZA NUKLEARNU MEDICINU ODREDIVANJE EJEKCIONE FRAKCIJE LEVE SRcANE KOMORE METODOM EKVILIBRIJUMSKE RADIONUKLIDNE ANGIOKARDIOGRAFIJE Jovanovic A., N. Paunkovic Sažetak: Prikazali smo neke metodološke aspekte i rezultate odreclivanja ejek­ 1 cione frakcije leve komore u zdravih osoba (kontrolna grupa) i bolesnika koji su preležali infarkt miokarda. Ukazali smo na važnost pažljivog odredivanja »re­giona od interesa«, koji u našem ispitivanju unosi grešku od oko 6 %. U kon­trolnoj grupi vrednost ejekcione frakcije bila je 68,6 ± 6,6 % dok je u ispiti­vanoj grupi iznosila 52,0 ± 9,1 %. Oiskutovano je o mogucnostima klinicke pri­mene. UDK 616.127-005.8:616.12-008.3-073:539.163 Deskriptori: miokardni infarkt, srce utripni volumen, srce ventrikel, angiokardiografija, scintigrafija 1 Radiol. lugosl., 15; 363-365, 1981 Uvod -Ejekciona frakcija predstavlja od­nos udarnog volumena prema zapremini ko­more u end-dijastoli. Ovaj parametar je veoma pogodan za merenje kontraktilne sna­ge miokarda leve komore (Ashburn et al. 1977). Do pojave neinvazivnih tehnika (radio­aktivni obeleživaci, ultrazvuk) odredivao se iz podataka dobijenih kontrasnom ventrikulo­grafijom (Dodge HT. et al. 1960; Pombo JG. et al. 1971). Radioizotopske metode mogu da na dva nacina izmere ejekcionu frakciju: metodam »prvog prolaza« obeleživaca kroz srce, i odredivanjem krvnih volumena srca­nih šupljina u fazi ekvilibrijuma obeleživaca, tzv. »gated blood pool imaging« (Strauss and Pitt, 1977; Twieg et al. 1979). Mi smo u ovom radu koristili drugi nacin odredivanja. Cilj nam je bio priprema me­tode za rutinsko izvodenje: ispitivanje nekih kriticnih postupaka u toku rada, dobijanje normalnih vrednosti u zdravih, kao i odredi­vanje ovog parametra u jedne grupe bolesni­ka koji su preležali infarkt miokarda. Materija! i metode -!spitali smo 15 zdra­vih oseba, oba pola, uzrasta od 30 do 60 godina, i 25 bolesnika koji su preležali akut­ni transmuralni infarkt miokarda, pre tri me­seca do dve godine. Kao obeleživac korišcen je humani serum albumin (IBK-Vinca) obeležen sa oko 37 MBq 99mTc. Snimanje je vršeno gama kameram, Pho/gamma IV, koja ima uredaj za sinhro­nizovanje EKG signala. Korišcen je kolimator sa paralelnim kanalima za niske energije, a sonda postavljana u levi kosi položaj pod uglom od 45°. Podaci su obradivani u malom racunaru, Scintiview, pomocu komercijalnog programa, ECAP. Rezultati su predstavljeni u vidu krivulje vreme-volumen i odgovaraju­cih brojcanih vrednosti i slika. Pošto se predeo leve komore odreduje ocrtavanje »regiona od interesa« izvršili smo proveru tog postupka, odredivanjem više pu­ta istog parametra od strane istog ispitivaca i dva ispitivaca. Rezultati ejekcione frakcije leve komore izracunati su u obe ispitivane grupe. Rezultati -Uticaj odredivanja regiona le­ve komore na rezultat ejekcione frakcije pri­kazali smo na tabeli 1, u vidu podataka koje je dobio jedan ispitivac u dva odredivanja, Jovanovic A., N. Paunkovic kao i dva nezavisna ispitivaca, iz istih po­dataka. !spit. !spit. Redni broj 1 II Razi -----­-­. Razi . , 11 % % E. F. E. F. E. F. E. F. .­ 1 41 44 4 41 38 7 _ _ Poseban znacaj metoda ima za ispitivanje bolesnika od koronarne bolesti, mada se nje­na osetljivost povecava ako se izvodi u toku doziranog opterecenja (Urady et al. 1980). Osnovna prednost opisane metode je nein­vazivnost i jednostavnost. Pre uvodenja u rad, ispitali smo »slabu tacku« metode, tj. odredivanje leve komore 48 11 9 48 42 na ekranu racunara od strane ispitivaca. Va­ 3 49 46 3 48 2 rijabilnost od oko 6 %, koju unosi cak isti 49 8 9 49 ispitivac, treba imati na umu, i prednost dati 5 52 51 8 2 50 6 53 3 52 55 3 programima sa automatskim odredivanje »re­ 3 7 59 51 3 giona od interesa«. Uvežbavanje ispitivaca 2 8 59 54 9 54 znatno smanjuje navedene varijacije. 63 6 9 51 13 Naveli smo i naše normalne vrednosti 61 66 7 za 59 64 8 IQ 11 68 64 6 61 61 o jednu manju grupu zdravih osoba. Mada ce­ 12 - - - 61 69 10 13 - 68 68 o 14 - - - 79 81 2 prosecna prosecna varijacija: 6 % varijaoija: 5,6 % Tabela 1 -Uticaj oznacavanja »regiona od in­teresa« od strane jednog i dva ispitivaca na vrednost E. F. Rezultate odredivanja ejekcione frakcije leve komore u 15 zdravih osoba i 25 boles­nika koji su preležali infarkt miokarda pri­kazujemo na sliki 1. no. JO 10 0 0 o o o o o o o 0 0()0 00 0 o ,o 0 o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o x = 68.6 x • sr,o l 50 = 6,6 5D • 9,1 n = 15 tl = 25 ZOl!AVI 1 NtARCT Slika 1 -Vrednosti ejekcione frakcije leve ko­more u zdravih osoba i bolesnika poji su pre­ležali infarkt miiokarda Diskusija -Odredivanje frakcije istiski­vanja krvi pogodan je i osetljiv nacin za ispitivanje funkcije miokarda leve komore. mo podatke proveriti na vecem broju ispi­tanika, relativno mala disperzija rezultata govori da je ispitivanje dosta precizno. U najveceg dela bolesnika koji su prele­žali infarkt miokarda, dobijene su snižene vrednosti ejekcione frakcije, mada je ispi­tivanje vršeno u miru. Cilj ovog rada nije bio korelacija sa elektrokardiografskim, di­namskim i klinickim podacima, što je pred­met studije koja je u toku. Zakljucak -Prikazali smo odredivanje ejekcione frakcije leve komore metodam ra­dioizotopske angiokardiografije. U 15 osoba kontrolne grupe dobijene su vrednosti koje odgovaraju podacima iz literature. Oko 2/3 bolesnika koji su preboleli infarkt miokarda imaju ovaj parametar snižen. Odredivanje po­zicije leve komore unosi oko 6 % greške u rezultate. Su mmary DETERMINATION OF LEFT VENTRICULAR EJECTION FRACTION BY EOUILIBRIUM RADIONUCLIDE ANGIOCARDIOGRAPHY Jovanovic A., N. Paunkovic We have represented severa! methodical as­pects and results of left ventricular ejection fraction determination in healthy persons and in the patients who had myocardial infarct. We have pointed to the importance of careful »re­gion of interest« determination, which in our examination causes an error of about 6 per cent. In the control group, ejection fraction value was 68,6 ± 6,6 %, and in the examined group 52,0 ± 9,1 %. The possibilities of clinical use were dis­ cussed. ____ Ojredivanje ejekcione frakcije le\te srcane komore metodom ekvilibrijumske radionuklidne angiokardiografije Liiteratura 1. Ashburn W. L., H. R. Schelbert and J. W. Ver­ba: Left ventricular ejection fract!ion -a review of severa! radionuclide angiographic approaches using the scintillation camera, in: B. L. Holman et al.: Principles of cardiovascular nuclear me­dicine, Grune and Stratton, New York, 171-188, 1977. 2. Brady T. J., J. H. Thrall. K. Lo, and B. Pitt: The importance of adequate exercise in the de­tection of coronary heart disease by radionuclide ventriculography. J. Nucl. Med. 21, 1125, 1980. 3. Dodge H. T., H. Sandler, D. W. Ballew at al.: The use biplane angiocardiography for the mea­surement of left ventricular volume in man. Am. Heart J. 60, 762-776, 1960. 4. Pombo J. G., B. L. Troy, and R. O. Russell: Left ventr. icular volume and ejection fraction by echocardiography. Circulation, 43, 480, 1971. 5. Strauss H. W., and B. Pitt: Gated cardiac blood-pool scan: use in patients with coronary heart disease, in: B. L. Holman et al.: Principles of cardiovascular nuclear medicine, Grune and Stratton, New York, 161-170, 1977. 6. Twieg D. B., J. K. Doss, R. W. Parkey, et al.: Assessment of myocardial function using radio­nuclide techniques, in: W. R. Parkey et al.: Cli­nical nuclear cardiology, ACC, New York, 309­328, 1979. Adresa autora: Dr A. Jovanovic, Medicinski centar -Zajecar, 19000 Zajecar Radio!. lugosl., 15; 363-365, 1981 Univerzalna Planigrafija Jedinica za planigrafski Bucky rentgenski pregled ležeceg pacijenta pogodna za daljinsko snimanje i rentgen thoraksa horizontalnim x-zracenjem • tipkama upravljani planigrafski programi omogucuju linearno, elipticno i spiralno zakretanje rastera • digitalni prikaz planigrafskog sloja sa svjetlosnom indikacijam položaja sloja na pacijentu • motorno namještanje sloja sa 2 brzine • »plivajuca« ploca MULTIGRAPH: univerzalna primjena, racionalizirane i ekonomicne funkcije sa spiralnim planigrafskim kretanjem za primjenu u teškim medicinskim slucajevima Sa zadovoljstvom cemo Vam pružiti Zastupstvo u Jugoslaviji: više informacija Banex Zagreb, Trg sportova 11 MUL TIGRAPH od Siemens-a "T1 ::ti m m (") CI) O r :s: o :S: Dl C: o Z' C (") z l> m --t --t o m z 3: CJ> m 1 -1 MEDICAL CENTRE AT SUBOTICA AND SCHOOL OF MEDICINE, UNIVERSITY OF BELGRADE STUDIE$ ON CARCINO-EMBRYONIC PROTEINS IN GASTRIC JUICE Lemberger J., B. Marton, R. Novakovic, E. Libman, Lj. Glišic, M. Laszlo Summary: The radioimmunoassay of CEA, BHCG and B,-m has been done in the gastric juice of 30 patients with non-malignant diseases of the digestive system and lin 22 patients with gastric cancer. By the dilution curve method the presence of CEA-like and BHCG-like substances was detected. In patients with gastric cancer pathological levels of CEA and BHCG were registered. The achieved results show that the CEA and BHCG are useful tests tor the diagno­sis of gastric cancer, which is not a case with B,-m. Gastric BHCG 1is a new tumor marker and has a potential importance tor future investigations. UDK 616.33-006.6-074-097:612.433.62:539.163 Des! 0,05). The specificity of the radioimmunoassay tor CEA and BHCG was tested by the dilu­tion curve method. Some dilution curves are not parallel to the standard curves. This shows that in radioimmunoassay of CEA and BHCG a cross reaction of CEA-like and BHCG-like substances in gastric juice is evi­dent. Therefore, the values of CEA and BHCG express the immunoreactivity of CEA and BHCG. The mean B2-m activity in patients with non-malignant diseases was 471 ± 137 µg/1 and in patients with gastric cancer 571 ± ± 177 µg/1. The difference is not significant (p > 0,05). Discussion -In the gastric juice of pati­ents with gastric cancer in the mean signi­ficantly higher activities of CEA and BHCG in relation to non-cancerous patients were Studies on carcino-embryonic proteins in gastric juice registered. This shows that malignant cells intensively neosinthetize and release CEA and .HCG in gut lumen, which was not a case with .2-m. Pathological level of CEA in the gastric juice of patients with gastric can­cer was found by other authors, too. Ho­wever, there are considerable differences in absolute values of the CEA. The achieved values are comparable to the data of some authors (Vuento et al., 1976, Bunn et al., 1979, Kawaharada et al., 1979), but others have found significantly lower absolute acti­vities (Molnar et al., 1976, Fujimoto et al., 1979, Tatsuta et al., 1980). These contro­versial results could be explained by several facts: 1. The period of collection as well as treatment of the gastric juice are different. 2. We have used the direct CEA assay, but the data of other authors are based on extracted gastric juice. During the extraction the CEA in serum degrades and the absolute activities are lower than in the non-extracted samples. Possibly a similar phenomenon happens in the gastric juice. On the other hand, there is probably a higher degree of interference by CEA-like substances during the direct CEA assay in relation to the indi­rect method. Different authors have achi­eved variable absolute values, but the patho­logical levels of the CEA were proved in most of the patients with gastric carcinoma. The fact that 72 % of the gastric cancer pro­duce this tumor marker makes the CEA test useful in the immunodiagnosis of gastric cancer. It is well known, that because of low inci­dence of .HCG positivity in blood it is of small importance in the diagnosis of gastric cancer. It was later establ ished that s mali quantities of .HCG are normally present in non-malignant tissues (Yoshimoto et al., 1977) and essential ly bigger quantities were proved in the tissue of gastric carcinoma (Hattori et al., 1978). On the basis of this data we have expected .HCG to be also pre­sent in the gastric juice. We have found that the activity of .HCG is present in patients with non-malignant diseases as well as in patients with gastric cancer. It is surprising that the gastric juice of patients with ga­stric carcinoma contains on the average significantly higher activity. The achieved results show, that 45 % of the carcinoma produce .HCG and that the malignant cells release it rather into the gastric juice than into the blood. .HCG is a highly specific tumor marker for the gastric cancer. The de­termination of .HCG in the gastric juice is a new immunodiagnostic method and opens new ways for future researches. It is known, that the determination of .2-m in the blood separately or in combination with CEA is important for the diagnosis of the gastric cancer. The activities of .2-m in the gastric juice were proved in patients with non-malignant diseases of the digestive tract and malignant gastric diseases. Ho­wever, there is no difference in the mean values. It seems that .rm assay in the ga­stric juice is of no importance in the dia­gnosis of gastric cancer. Sadržaj PROUcAVANJE KARCINOEMBRIONALNIH PROTEINA U ZELUDAcNOM SOKU Lemberger J., B. Martan, R. Novakovic, E. Libman, Li. Glišic, M. Laszlo Izvršeno je radioimunološko odredivanje CEA, .HCG i .,-m u želudacnom soku 30 bolesnika sa nemal,ignim bolestima digestivnog sistema i u 22 bolesnika sa karcinomom želuca. Metodom dilu­cionih krivulja detektirano je prisustvo CEA-u slicnih i .HCG-u slicnih supstanci. U bolesnika sa karoinomom želuca zabeleženi su patološki ni­voi CEA i .HCG. Dobijeni rezultati ukazuju, da su CEA i .HCG vredni testovi u dijagnostici kar­cinoma želuca, dok je .,-m bez znacaja. .HCG u želudacnom soku je novi tumor marker karci­noma želuca i od potenoijalnog je znacaja za daljnja istraživanja. Refere nces 1. Bunn P. A., M. l. Cohen, L. Widerlite, J. L. Nugent, M. J. Matthews, J. D. Minna: Simulta­neous gastric and plasma immunoreactive pla­sma carcinoembryonic antigen in 108 patients undergoing gastroscopy. Gastroenterology 76, 734-741, 1979. 2. Fujimoto S., V. Kitsukawa, K. ltoh: Carcino­embryonic antigen (CEA) in gastric juice or feces as an aid in the diagnosis of gastrointes­tinal cancer. Ann. Surg. 189, 34-38, 1979. 3. Hattori M., M. Fukase, H. Yoshimi, S. Mat­sukura, H. lmura: Ectopic production of human chorionic gonadotropin in malignant tumors. Can­cer 42, 2328-2333, 1978. fladiol. lugosl., 15: 369-372, 1981 Lemberger J., B. Marton, R. Novakovic, E. Libman, Lj. Glišic, M. Laszlo 4. Kawaharada M., M. Yachi, T. Wada: Studies of CEA like substance in gastric juice. In: Frank­Gunther Lehmann (ed.): Carcino-embryoniic pro­teins. Elsevier/North-Holland, Amsterdam 1979, Vol. II, 105-108. 5. Molnar 1. G., J. P. Vanderwoode, G. L. Git­nick: CEA levels in fluids bathing gastrointesti­nal tumors. Gastroenterology 70, 513-515, 1976. 6. Tatsuta M., T. ltoh, S. Okuda, H. Yamamura, M. Bata, H. Tamura: Carcinoembryonic antigen in gastnic juice as an aid in diagnosis of early gastric cancer. Cancer 46, 2686-2692, 1980. 7. Vuento M., E. Ruoslahti, H. Pihko, T. Sven­berg, T. lhameki, M. Siurala: Carcinoembryonic antigen-like substance in gastric juice. lmmuno­chemistry 13, 313-316, 1976. 8. Yoshimoto Y., A. R. Wolfsen, W. D. Odeli: Human chonionic gonadotropin like substance in nonendocrine tissues of normal subjects. Sci­ence 197, 575-577, 1977. Author's Adress: Naucni saradnik dr. Janoš Lemberger, Radioizotopna laboratorija, Medicin­ski centar, 24000 Subotica, lzvorska bb. 7 KLINICNI CENTER, TOZD KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO, TOZD GINEKOLOŠKA KLINIKA, LJUBLJANA ANALIZA TEHNOLOŠKIH PROBLEMOV SCREENINGA NEONATALNEGA HIPOTIROIDIZMA Pavlin K., B. Varl, M. Turk, T. Talan Povzetek: Avtorjii so vpeljali RIA metodo dolocanja TSH v posušeni kapljici krvi na filter papirju, ki je dovolj specificna, obcutljiva in precizna za izvajanje screeninga hipotiroidizma pr,i novorojenckih. Ugotovili so, da je zanesljivost dolocanja odvisna predvsem od pravilnega nanosa krvi na filter papirju. Kri za analizo TSH so jemali novorojenckom tretji dan po rojstvu iz pete, premazane s hemo-lubom, s pomocjo kap,ilare. Suhe krvne vzorce so hranili do 7 dni pri sobni temperaturi, za daljši cas pa neprodušno zaprte v plasticni ovojnici pri +4° C. Koncentracijo TSH v krvi so dolocili pri 2308 novorojenckih. Pri mejni vrednosti 25 mE/1 TSH so dobi'li ki'inicno specificnost metode 99,5 % z 0,5 % ponavljanjem lažno pozitivnih rezultatov. UDK 616.441-008.64-047-097:539.163 Deskriptorji: hi'potiroidizem-diagnoza, množicni pregledi, novorojencek, tireotropin, radioimunski testi Radio!. lugosl., 15; 373-377, 1981 L _J Uvod -Koncentracija tireotropnega hor­FSH in HCG je manj kot 0,37 %. Analiza se mona (TSH) v kapljici krvi novorojencka, je izvaja dva dneva. zanesljiv parameter iskanja neonatalnega hi­ Serumski TSH smo analizirali z dvojno pro­ potiroidizma (Delange F. et al., 1977). V clan­titelesno metodo firme Serono-Biodata. Do­ ku bomo podali naše izkušnje z uporabo locitev kane. TSH s filter papirno metodo in radioimunske metode (RIA) dolocanja TSH v s serumsko metodo smo izvajali v duplikatu. posušeni kapljici krvi na filter papirju in opi­sali tehnološke probleme z izvajanjem scre­eninga neonatalnega hipotiroidizma. Namen dela Material in metoda -Kri za dolocitev 1. Laboratorijska evaluacija testa na ob­kane. TSH smo jemali novorojenckom tretji cutljivost, ponovljivost in preciznost metode. dan po rojstvu. Mesto vboda na peti novo­ 2. Karakteristika odvzema vzorca krvi in rojencka smo ocistili z alkoholom in prema­nanosa na filter papir. zali s silikonsko mastjo (hemo-lub). Kri smo 3. Preizkus vpliva staranja in dejavnikov posrkali v kapilaro in takoj kapnili v tri ozna­cene kroge na filter papirju. Filter papir smo deponiranja kapljice krvi na filter papirju na vsebnost TSH pri sobni temperaturi in pri sušili dve uri na zraku na vodoravni podlagi, ki ne vpija. Dolocili smo koncentracijo TSH v krvi 2308 novorojenckov, rojenih v casu od 4. Odvisnost kane. TSH v kapljici krvi od 13. 10. 1980 do 27. 1. 1981 na Ginekološki dnevne starosti novorojencka. kliniki v Ljubljani. 5. Korelacija rezultatov dolocitve serum­Konc. TSH v krvi smo dolocali z RIA me­skega TSH s filter papirno in serumsko me­todo firme Phadebas, ki uporablja specificna todo. protitelesa vezana na sephadex delce. Spe­cificnost metode je po podatkih proizvajalca 6. študij rezultatov dolocitve kane. TSH v zadovoljiva. Odstotek križne reakcije z LH, serumu 2308 novorojenckov, starih tri dni. Pavlin K., B. Varl, ----- ----· · ---- Rezultati 1. Laboratorijska evaluacija metode: a) obcutljivost metode je 10 mE/1. Dolo­cena je s konc., ki jo dobimo z upoštevanjem +2 SO (standardna deviacija) pri merjenju radioaktivnosti nicelnega standarda; b) ponovljivost metode, dolocena s po­precnim koef. variacije od 10 do 100 mE/I TSH je v seriji ± 15,8 % , med serijama pa ±17,8 %; c) preciznost dolocanja, izvedena z reco­very poizkusom v obmocju 10-100 mE/I TSH, je od -5 % do +25 %. 2. Zaradi slabega nanosa krvi na filter pa­pir, smo morali ponovno analizirati 2,6 % vseh preiskav TSH. Glavni vzroki so bili: a) filter papir ni bil popolnoma prepojen s krvjo; b) dodatni nanos krvi na filter papir na istem mestu zaradi prvega slabega nanosa. Vpliv ponovnega nanosa krvi na isto me­sto smo preverili s poskusom tako, da smo krvne vzorce z znano vsebnostjo TSH nanesli dvakrat na isto mesto na filter papirju. Do­bili smo od +33 % do + 100 % višje vred­nosti od pricakovanih. Enakomeren nanos smo dosegli z uporabo kapilare. Preverili smo tudi vpliv sedimentacije krvi v kapilari pri kapilarnem odvzemu na vseb­nost TSH na ta nacin, da smo analizirali 10 vzorcev krvi, ki so bili odvzeti s kapilaro in brez kapilare. Vrednosti konc. TSH pri od­vzemu s kapilaro in brez kapilare so bile v obmocju od O do 10 mE/1. 3. Krvne vzorce z razlicno vsebnostjo TSH smo nanesli na filter papir in nato posušene analizirali še isti dan, po 7. dneh in po 14. dneh hranjenja pri sobni temperaturi in pri +4° C. Na sliki 1 so podani rezultati krvnih vzorcev, hranjenih pod razlicnimi pogoji. 4. 29-tim pacientom, pri katerih se je izva­_ial TRH test, smo dolocili konc. TSH s filter papirno in serumsko metodo. V obeh prime­rih smo analizirali vzorce po stimulaciji s TRH. Rezultat korelacije filter papirne in se­rumske metode je zadovoljiv, r = 0,89 (sli­ka 2). 5. Vpliv starosti novorojencka na vsebnost TSH v krvi smo preverili pri skupini 20 novo­rojenckov, katerim smo dolocili konc. TSH 3., 4. in 5. dan po rojstvu (slika 3). Na sliki 374 M. Turk, T. Talan so oznacene geometrijske sredine s SO po posameznih dnevih. 6. Graficni prikaz porazdelitve konc. TSH v krvi 3. dan po rojstvu pri 2308 novorojenc­ ...______. 1 sobna lernp./ roorn temp. / 100 ------. 2 +4°C E &:J -­ --2 I i. .--­ ____ -. 1 . .=:-=NO -SIGNI. =:-_-/< 0, 025" ./ 4 5 t [ DNEVI/DAy5J Slika 3 -Vpliv casa odvzema krvi po rojstvu smo našli zadovoljivo obcutljivost, ponovlji­vost in preciznost metode. Obcutljivost do­locanja je ± 10 mE/1 TSH, ponovljivost me­tode pri konc. TSH 10-100 mE/1 je v seriji ± 15,8 %, med serijami pa ± 17,4 %. Pre­ciznost dolocanja v obmocju 10-100 mE/1 TSH je v mejah -5 % do + 25 %. Pri analizi kri iz pete 2308 novorojenckov smo zaradi slabega nanosa krvi na filter pa­pir ponovili 2,6 % vseh preiskav TSH. Napa­ko smo odpravili s kapilarnim nanosom krvi na filter papir. S tem smo preprecili preko­merno koncentracijo krvi na istem mestu na filter papirju, kar povzroca kopicenje eritro­citov in s tem lažno pozitivne rezultate (Jo­nes, 1978). Prav tako smo mesto vboda na peti novorojencka premazali s hemolubom, ki omogoca formacijo velike kaplje krvi. Ugo­tovili smo, da se rezultati dolocanj TSH dob­ljeni s kapilarnim odvzemom in brez kapilare niso signifikantno razlikovali. Vzorce za ana­lizo smo luknjali iz centralnega dela posu­šene kaplje krvi na filtru, da bi preprecili vpliv kromatografskega ucinka, ki povzroca zvišano konc. hormona na periferiji krvnega madeža (Davis, 1977). novorojencka na koncentracijo TSH (J' Fig. 3 -Dependence of TSH concentration on z90 the timing of postnatal blood sampling in new­borns UJ II'. • 05.9;" , 9 ­ PONOVLJIVOST/ Rl::-CALL / - kih, je podan v sliki 4. Konc. TSH od O do 1 O mE/1 je imelo 78,6 % novorojenckov, od S; 70 o 20 do 25 mE/1 TSH 1,4 % , konc. TSH od 25 z ­ "' do 45 mE/1 pa 0,5 % vseh preiskanih novo­ o rojenckov. Glede na rezultate dolocanj smo postavili mejno vrednost 25 mE/1 TSH, pri . 50 kateri je koef. variacije v seriji od ± 1 O % do ±20 %. Sedmim novorojenckom smo dolocili vs.ebnost trijodotironina (T 3), tiroksina (T 4) in TSH v serumu, ker so bile duplikatne JO vrednosti TSH dolocene s filter papirno me­todo nad 25 mE/1. Dobljeni rezultati dolocanj hqrmonov v serumu so izkljucili sum na hi­potireozo. .o Pri mejni vrednosti 25 mE/1 je klinicna specificnost metode 99,5 % , ponavljanje 10 20 30 ltO so lažno pozitivnih vrednosti nad 25 mE/1 TSH --T5H[mE l] pa 0,5 %. Slika 4 -Porazdelitev koncentracije TSH pni 2308 novorojenckih Diskusija -Z laboratorijsko evaluacijo Fig. 4 -TSH concentration patterns in 2308 RIA metode dolocanja TSH na filter papirju newborns 11::;diol. lugosl„ 15; 373-377, 1981 37.5 Pavlin K., B. Varl, Hranjenje krvnih vzrocev do 14 dni pri 4° sobni temp. ali pri + C v obmocju do 60 mE/I ni povzrocilo signifikantnih razlik v rezultatih dolocene konc. TSH v primerjavi z dolocitvijo TSH takoj po nanosu krvi. Slab­še signifikanten padec (p < 0,52), je bil dob­ljen pri konc. nad 60 mE/I (slika 1 ). Podobne rezultate navajajo tudi drugi avtorji (Drahov­sky et al., 1978). Pri eksperimentalnem preverjanju dolocit­ve serumskega TSH s filterpapirno in se­rumsko metodo smo dobili zadovoljivo ko­relacijo, r = 0,89. Skupini novorojenckov smo dolocili konc. TSH 3., 4. in 5. dan po rojstvu, da bi ugoto­vili odvisnost konc. TSH v krvi od starosti le-teh. Pri izracunavanju poprecnih vredno­sti konc. TSH v krvi po posameznih dnevih smo videli, da ne gre za normalno distri­bucijo rezultatov. Vse rezultate smo zato transformirali z logaritmiranjem v normalno distribucijo, dolocili geometricno srednjo vrednost in obmocje ± SD (Hamilton, 1977). Ugotovili smo, da slabo signifikantna pad­ca konc. TSH v krvi med 3. in 5. dnevom (p < 0,05) in 4. in 5. dnevom (p < 0,05) nista bistvenega pomena, ce upoštevamo dejstvo, da je na podlagi dobljenih rezultatov postav­ljena mejna vrednost 25 mE/I TSH, zaneslji­va meja za hipotirozo pa 50 mE/I TSH. To pomeni, da je 3. dan po rojstvu novorojencka konc. TSH že ustaljena in s tem je dana možnost, da se lahko izvaja screening za hi­potireozo 3. dan po rojstvu novorojenckov, ko matere zapustijo porodnišnico. Pri 99,5 % novorojenckih (konc. TSH od 0-25 mE/1) smo z veliko sigurnostjo izklju­cili hipotiroidizem, le 0,5 % novorojenckov, ki so imeli konc. TSH vecjo kot 25 mE/I smo ponovno testirali in s serumskimi dolocit­vami hormonov T4, T3 in TSH izkljucili hipo­tiroidizem. Uporabljena RIA metoda dolocanja TSH v posušenem vzorcu krvi ima klinicno speci­ficnost 99,5 % in je tako primerna za izva­janje screeninga hipotiroidizma. Klinicno ob­cutljivost iz naših podatkov nismo izracu­nali, ker pri preiskani populaciji nismo od­krili nobenega hipotireotika. Po literaturnih podatkih je konc. 50 mE/I TSH zanesljiv po­zitivni rezultat za hipotirozo, klinicna obcut­ljivost odkrivanja primarne hipotireoze s TSH filter metodo pa 100 % (Delange, 1978). M. Turk, T. Talan - Zakljucek -Vpeljana RIA metoda dolo­ canja TSH v posušeni kapljici krvi na filter papirju je specificna, obcutljiva in precizna metoda primerna za screening hipotiroidizma pri novorojenckih. Zanesljivost dolocanja je po naših ugoto­vitvah odvisna predvsem od pravilnega na­nosa krvi na filter papirju. Paziti je potrebno, da je filter papir popolnoma prepojen s kr­vjo, da ni dodatnega nanosa krvi na filter papir na isto mesto zaradi prvega slabega nanosa in da se vzorec za analizo luknja iz centralnega dela krvnega madeža. Kri za ana­lizo smo jemali iz pete novorojencka 3. dan po rojstvu s pomocjo kapilare. Mesto vboda smo premazali s hemo-lubom. Suhe krvne vzorce smo hranili do 7 dni pri sobni tem­peraturi, za daljši cas pa neprodušno zaprte 4° v plasticni ovojnici pri + C. Rezultati so pokazali, da je 3. dan po rojstvu novoro-· jenckov konc. TSH v krvi že ustaljena. To omogoca, da se screening za hipotireozo lahko izvaja že tretji dan po rojstvu novo­rojenckov, ko matere zapustijo porodnišnico. Pri 99,5 % testiranih novorojenckov s konc. TSH od 0-25 mE/I smo z veliko sigurnostjo izkljucili hipotiroidizem, le 0,5 % novorojen­ckov, ki so imeli konc. TSH preko 25 mE/I smo ponovno testirali in s serumskimi do­locitvami hormonov TSH, T3 in T4 izkljucili hipotiroidizem. Klinicna specificnost uporabljene metode je pri mejni vrednosti 25 mE/I TSH 99,5 % . Summary SCREEN ING OF NEONATALE HYPOT HYRO IDISM: ANAL YSIS OF TEC HNOLOGI CAL PROBLE MS Pavlin K., B. Varl, M. Turk, T. Talan The authors have introduced the RIA filter spot method of TSH determination using dried blood, which has proved to be a specific, sen­sitive and accurate technique for screen:ing hy­pothyroidism in newborns. Reliability of the method was found to depend primarily on the proper application of blood on the filter paper. Capillary blood samples were taken from the heel of newborns salved whh hema-lub, on the third day after birth. Dried blood samples were stored for up to 7 days at room temperature and for longer periods in air1Jight plastic covers at + 4 ° C. Concentration of TSH was determined at 2308 newborns. At the limit value of 25 mU/1, clinical speci­ficity was found to be 99,5 % with the 0,5 % reproducibility rate of false positive results. Analiza tehnoloških problemov screeninga neonatalnega hipotiroidizma L'iteratura 1. Davis Gene: Glinica! Chemistry, 23, No 12, 2356-2357, 1977. 2. Delange F., et ali: Acta paediatrica belg ica 30, Suppl. VII, 37-46, 1977. 3. Drahowsk y M., et ali: Nuc Compact, 9, 35­38, 1978. 4. Hamilt on M.: Y. Ciin. Path., 30, 454-459, 1977. 5. Jones Kirn: Cliniical Chemistry, 23, No 12, 2356-2357, 1977. Naslov avt orja: Pavlin Katarina, ing. chem., Kli­nika za nuklearn o medic in o, Ljubljana, Zaloška 7 Radio!. lugosl., 15; 373-377, 1981 CALCITAR® (kalcitonin-hormon tireoidne žlezde) Uspešno se primenjuje u lecenju: PAGETOVE BOLESTI HIPERKALCEMIJE RAZNE ETIOLOGIJE OSTEOPOROZE Calcitar smanjuje katabolizam koštanog tkiva, cime povecava akumulaciju kalcijuma i fosfata u koštanoj masi, a snižava nivo neorganskog fosfora i kalcijuma u plazmi. MEDICINSKI FAKULTET, BEOGRAD, LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI ODREDIVANJE KONCENTRACIJE SLOBODNOG TIROKSINA BEZ UPOTREBE GOTOVIH PRIBORA -SISTEM EKOPHASE ­LABORATORIJSKA ISPITIVANJA Han R., R. P. Ekins*, P. S. Milutinovic Sadržaj: Opisan je metod za direktno odredivanje koncentracije slobodnog tiroksina u serumu. Postupak se zasniva na predpostavci da se pomocu »po­vratne titraoije« obeleženim tiroksinom može odrediti koncentracija slobodnog hormona vezanog za specificna antitela dodata serumu u kolicini koja ne narušava znacajno dinamsku ravnotežu odnosa TBG i T,. Odgovarajuca kon­stanta afiniteta antitela i visoka spec,ificna aktivnost obeleženog tiroksina omogucavaju izvodenje analize. Postupak cine dve inkubacije i dva odvajanja vezana od slobodne frakcije obeleženog tiroksina. Prva ,inkubacija traje 2 casa (37 ° C) a druga 1 cas (4 ° C). 4 ° Odvajanja se vrše centrifugovanjem na C. Laboratorijska ispitivanja poka­zala su da je sistemska greška metode -1,5 pmol/1, racini opseg 2,5-62,1 pmol/1. Osetljivost je ± 1,5 pmol/1 a specificnost (NSB) 0,19 %. Koeficijent korelacije s vrednostima dobijenim referentnom metodam je 0,94. Prikazan je profil preciznosti pojedinacnog odredivanja. UDK 616.444:576.8-097:539.163 Deskriptori: tiroksin-kri, radioimunski testi Radio!. lugosl., 15; 379-382, 1981 Uvod -Koncentracija slobodnog tiroksina bitna je odrednica tireoidnog statusa. Pra­mene nivoa belancevina, nosaca tireoidnih hormona u serumu, uticu na rezultat odredi­vanja koncentracije ukupnog tiroksina što, u klinickom smislu, merenje nivoa slobodne frakcije ovog hormona cini superiornim. Po­stoji nekoliko komercijalnih radioimunoloških pribora za odredivanje koncentracije slobod­nog tiroksina u serumu. lzvesne teorijske zamerke (1), delimicna zavisnost rezultata od koncentracije TBG-a (2). otežana dostup­nost i visoka cena pojedinih pribora uz ogra­nicen uticaj na performanse i kapacitet go­tovo svih kompleta nametnuli su potrebu da se uvede i razradi radioimunološki metod za odredivanje nivoa slobodnog tiroksina cije se komponente, uz nekoliko izuzetaka, mogu pripremati u našim laboratorijama. Cilj rada -Cilj rada je da se prikaže ra­dioimunološki metod za direktno odredivanje koncentracije slobodnog tiroksina u serumu -sistem EKOPHASE -bez upotrebe goto­vih pribora. • Prof. Dr Roger P. Ekins, Sub-Department of Molecular Biophysics, Institute of Nuclear Medi­cine, Middlesex Hospital Medi'cal School, London. Teorijske osnove -U serumu coveka pri­bi ižno 99,95 % tiroksina je vezano za belan­cevine a ostatak, približno 0,05 % cirkuliše slobodno. Ako se serumu doda odredena ko­1 icina antitela protiv tiroksina a da se pri tom bitno ne naruši dinamska ravnoteža iz­medu vezane i slobodne frakcije hormona, koncentracija tiroksina koja ce se vezati za antitela srazmerna je koncentraciji njegove slobodne frakcije. Po uspostavljanju ravno­teže u sistemu, odreduje se stepen zasice­nosti vezujucih mesta na antitelima, dodava­njem obeleženog tiroksina. Poredeci zasice­nost antitela dodatih kalibracijskim (stan­dardnim) rastvorima i uzorcima seruma s nepoznatom koncentracijom slobodnog ti­roksina, odredujemo njegov nivo. Potreban materija! -Priprema kalibracij­skih rastvora. Rastvori slobodnog tiroksina za kalibraciju sistema pripremaju se tako što se tiroksin rastvoren u propilen glikolu i vodi (50 : 50 :) doda serumu oslobodenom tireoidnih hor­mona (HFS). Razredivanjem osnovnog rastvo­ra pomocu HFS dobijaju se standardi s raz­licitim nivoima tiroksina. »Nulti« kalibracijski Han R., R. P. Ekins, P. S. Milutinovic nivo je serum bez tireoidnih hormona. Kon­centracija slobodnog tiroksina u pojedinim rastvorima odreauje se referentnom meto­dom (3). Za kalibracijsku liniju obicno se koristi šest nivoa slobodnog tiroksina. Sa­brani serumi s poznatim koncentracijama slobodnog tiroksina razdeljuju se u uzorke od 0,5 ml koji služe kao radni rastvori za od­reaivanje kalibracijske linije. Priprema rastvora za inkubiranje i ispiranje Hepes pufer: u 1 litar redestilovane vode doda se 2,38 g Hepes pufera (Hepes Free Acid, »Sigma«, London, ph 7,5 kat. broj H-3375). 6,2 g natrijum hlorida i 65,2 mg na­trijum azida (NaN3, »Sigma«, London, kat. broj S-2002). Kiselost pufera se podesi na 7,4 dodavanjem približno 5 ml 1 M NaOH. Hepes GT pufer: u 1 litar Hepes pufera doda se 1 g želatinskih granula (»Merek«, art. 4070) i 1,5 ml Tween 20 (»Merek«, art. 822184). Obeleženi tiroksin: u 5 ml Hepes GT pu­fera rastvori se 200 µI obeleženog tiroksina visoke specificne aktivnosti (Amersham, IM 141, >44,4 Mbq/"YJg). Potrebno je da 50 µI ovog rastvora daje približno 150 000 impulsa u minuti. Antitela protiv tiroksina: specificna anti­tela protiv tiroksina (Beneden Antisera, Be­neden Chest Hospital, Kent) se vežu za akti­visane cestice mikrokristalne celuloze. Akti­vacija cestica vrši se cijanogen bromidom. Kolicina suspenzije antitela koja se dodaje inkubacijskoj smešii treba da vezuje samo 1-5 % tiroksina prisutnog u uzorku. Koli­cina od 250 µI osnovne suspenzije antitela, rastvorene u 50 ml Hepes GT pufera, vezuje navedenu kolicinu tiroksina. O p i s postu p k a -Za odreaivanje koncentracije slobodnog tiroksina ovom me­todom potrebne su dve inkubacije reakcijske smeše i dva odvajanja vezane od slobodne frakcije hormona. Prva inkubacija: u 100 .d seruma za kali­braciju ili seruma koji se ispituje doda se 500 µI suspenzije antitela protiv tiroksina vezanih za cestice mikrokristalne celuloze. Smeša se inkubira 2 casa na 37° C uz povre­meno mešanje. Prvo odvajanje: smeša se centrifugira 10 4° minuta (1000 X g, na C). Talog se dva puta ispere s 2,5 ml hladnog Hepes GT pu­fera. Druga inkubacija: talogu se doda 50 µI ra­stvora obeleženog tiroksina i 1 ml Hepes GT pufera. Smeša se inkubira, uz rotiranje, 1 cas na 4° C. Drugo odvajanje: smeša se centrifugira kao pri prvom odvajanju, talog se dva puta ispere s 2,5 ml hladnog Hepes GT pufera, supernatant se odvoji aspracijom i odreauje se aktivnost u brojacu. Rezultati -Na osnovu rezultata dobijenih odreaivanjem koncentracije slobodnog tiro­ksina metodom EKOPHASE u uzorcima se­ruma eutireoidnih osoba i bolesnika s razli­citim tireoidnim poremecajima, izvršeno je odreclivanje sistemske greške, radnog opse­ga, tacnosti, osetljivosti i specificnosti me­tode kao i profila preciznosti. Sistemska greška metode je -1,5 pmol/ 1, a radni opseg 2,5-62,1 pmol/ 1. Standardna devijacija na »nultom« kalibracijskom nivou je± 1,5 pmol/I, a procenat vezivanja obele­ženog tiroksina u uzorku seruma u koji nisu dodata specificna antitela (NSB) je 0,19 %. Rezultati su prikazani na tabeli 1. Radni Speci-Sistemska Osetlj1ivosi ficnost opseg , greška (Working (Sensitivity) (&peoi-(Bias) range) ficity) ,2,5-62,1 ±1,5 -1,5 pmol/I 0,.19'% pmol/I pmol/I Tabela 1 -Sistemska greška, radni opseg, oset­ljivost i specificnost opisane metode Table 1 -Bias, working range, sensitivity and specificity of the described method Na grafikonu 1. prikazana je korelacija vrednosti slobodnog tiroksina odreclivanih referentnom metodam (3) i metodam EKO­PHASE. Koeficijent korelacije za 48 uzoraka je 0,94. Na grafikonu 2. prikazan je profil preciznosti pojedinacnog odreclivanja. Naj­veci deo opsega sniženih, normalnih i povi­šenih koncentracija slobodnog tiroksina od­reauje se s relativnom greškom manjom od 10 %. Odrectivanje koncentracije slobodnog tiroksina bez upotrebe gotovih pribora -sistem ekophase ... F\ 11 Grafikon br.I r= 0,9, o,'\• n= ,s pmol/I .<::> °' \,+ ,,<::> "' .30 .C Q. o -"' w 10 30 50 pmoi/t FT, Ekvilibrijumska dijaliza Grafikon 1 -Korelacija rezultata dobijenih me­todam ekvilibrijumske dijalize i sistemom Eko­phase Figure 1 -Correlat,ion between results obtained by equilibrium dialysis and Ekophase system cijacije. Poželjno je da antitela dodata se­rumu ne vezuju više od 1-5 % tiroksina iz uzorka, a da njihova konstanta asocijacije bude bliska vrednostima ove konstante TBG-a. Konstanta afiniteta antitela protiv ti­roksina odredivana je Scatchardovom anali­zam. Za antitela korišcena u prikazanoj seriji odredivanja, vrednost ove konstante bila je 1,9 X 1010 1/mol. Zbog fizikohemijskih svoj­stava cestice Sephadex-Ultrafine su povolj­nije kao »cvrsta« faza od mikrokristalne ce­luloze, ali se one ne mogu nabaviti uobicaje­nim putem. cestice mikrokristalne celuloze zadovoljavaju osnovne zahteve, jeftinije su i laka dostupne. Teorijski, opisani metod bi dao nepouzda­ne rezultate u bolesnika s hipertireozom s vrlo niskom koncentracijam . vezujucih pro­teina u serumu. Kolicina tiroksina vezana za antitela u torn slucaju može biti znacajna frakcija ukupnog tiroksina što nije u skladu 01'H .o 30 20 10 fo to jQ ,;o 50 GO 7b pmol/\ FT4 Grafikon 2 -Profil preciznosti opisane metode za pojedinacno odredivanje Figure 2 -Precision dose profile of the single assay -Ekophase method Diskusija -Sistem EKOPHASE nastao je razvijanjem dva postupka za odredivanje koncentracije slobodnog tiroksina, usavrše­nih ranije u odelenju za molekularnu bio­fiziku bolnice Middlesex u Londonu (3, 4). Rezultati pokazuju da, u laboratorijskom smi­slu, ovaj metod ispunjava uslove potrebne za rutinsku dijagnoznu primenu. Teorijski koncept na kome je metod zasnovan u skla­du je s novijim saznanjima o prenosu tire­oidnih hormona u plazmi (5). U sistemu EKO­PHASE kljucni detalji su koncentracija anti­tela protiv tiroksina i njihova konstanta asa- s polaznom osnovam teorijskog koncepta. Obzirom na teorijski koncept, rezultati odredivanja koncentracije slobodnog tiroksi­na u drugim biološkim tecnostima (likvor, plodova voda) bi trebalo da se tumace s kri­tickom rezervam. Zakljucak -Izvršeno je laboratorijsko ispitivanje metode za odredivanje koncentra­cije slobodnog tiroksina u serumu -sistem EKOPHASE. Rezultati pokazuju da su sistem­ska greška, racini opseg, tacnost, osetljivost, specificnost i preciznost metode u okvirima uobicajenih kriterijuma za rutinske analize. Postupak je jednostavan i moguce ga je pri­meniti u našim radioimunološkim laboratori­jama. Slede dalja laboratorijska ispitivanja i klinicka evaluacija metode. Summary DIRECT MEASUREMENT OF FREE THYROXINE ­EKOPHASE METHOD Han R., R. P. Ekins, P. S. Milutinovic Direct method far the measurement of free thyroxine in serum is described. This method relies on the proposition that if a small quantity of anti-thyroxine antibody coupled to microcry­staline cellulose is added to serum, the rate at which thyroxine is bound to antibody reflects its »free« concentration. The amount of thyroxine bound to antibody is determined by back-titration of unoccupied binding sites using labeled thyro- Radio\. lugosl., 15; 379-382, 1981 P. no ____ Han R., R. P. Ekins, _ s.M_il_ut__iv__i_c _ _ ______ _ _ xine of high specific activity_ Two incubation 37° 4° steps (at C and C, respectively) and two separations (by centrifugation at 4° C) are requ­ired_ The results show that the bias of the me­thod was -1,5 pmol/1, working range 2,5­62,1 pmol/1, sensitivity ±1,5 pmol/1, specifici'ty (NSB) 0,19 %. Ceoficient of correlation between the results obtained by equilibrium dialysis and the method described is 0,94. Theoret,ical basis and the design of the me­thod have been developed in the Sub-Department of Molecular Biophysics, Institute of Nuclear Medicine, Middlesex Hospital Medical School, London. L 'i t e r a t u r a 1. Ekins R. P.: Commercial Radioimmunoassay for Free Thyroxine, Lancet 1, 1190, 1979 2. Witherspoon L. R., M. M. Garoia: in Special Free T, Report, The Ligand Review, 1, 1, 11, 1979 3. Ekins R. P., Ellis S.: The Radioimmunoassay of free thyroid hormones in serum, u Robbins J., L. E. Braverman (Eds.) Thyroid Research, Ex­cerpta Medica, Amsterdam, p. 597, 1976 4. Ellis S., R. P. Ekins: The direct measure­ment by radioimmunoassay of the Free Thyroid Hormone concentrations in serum. Acta Endocri­nol_ (Kbh.) (Suppl.) 177:106, (Abstract), 1973 5. Robbins J., M. L. Johnson: Theoretical con­siderations in the transport of the thyroid hor­mones in blood, lnternational Symposium on Free Thyroid Hormones, Venice, Excerpta Medica, 1, 1978 Adresa autora: dr Ruben Han, Laboratorija za primenu radioaktivnih izotopa u medicini, Medi­cinski fakultet, ul. Dr Subotica 9, 11000 Beograd 1 -1 INEP, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I ISHRANU, ZEMUN; PRIRODNOMATEMATlcKI FAKULTET, BEOGRAD* RADIOIMUNOLOšKO ODREDIVANJE HPL POMOcU ANTITELA VEZANIH ZA cVRSTU FAZU ic M., R. Jankov*, M. Kraincanic Petrov, Sadržaj: lspitivana je mogucnost korišcenja antitela prema humanom placent­nam laktogenu (HPL), predhodno vezanih za cvrstu fazu (mikrokristalnu ce­lulozu) za radioimunološko odreaivanje ovog proteina. Ustanovljena je opti­malna koncentracija antitela (200/µI 1 % suspenzije), najpovoljnije vreme in­kubacije (1 sat) i zapremine standarda koje treba uneti da bi se održao isti raspon standarda koje treba uneti da bi se održao isti raspon standardne krive kao ,i kod RIA sistema za odredivanje HPL solubilnim antitelima. UDK 612.433.664:576.8-097:539.163 Deskriptori: placentni laktogen, radioimunski testi, protitelesa, celuloza Radio!. lugosl., 15; 383-385, 1981 Uvod -Upotreba imobilisanih antitela, vezanih za cvrstu fazu može u znacajnoj meri da pojednostavi izvodenje RIA testa i da poveca njegovu osetljivost. Opisane su brojne cvrste faze: unakrsno vezan dextran (Wide & Porath, 1966), agarosa (Hart, 1972), stirenski derivati (Catt et al., 1966), pol isti­renske epruvete (Catt et al., 1970), mikrokri­stalna celuloza (Wide, 1969) i diskovi hartije (Ceska & Lundkvist, 1972). U ovom radu opi­sana je priprema antitela prema HPL vezanih za mikrokristalnu celulozu i iznalaženje opti­malnih uslova u kojima bi se mogla prime­niti za radioimunološko odredivanje HPL u serumu gravidnih žena. Materija! i metode -Priprema antiseruma -Ovan, rase merino, težine oko 20 kg imu­nizovan je sa po 3 mg HPL u 1 ml komplet­nog Freundovog adjuvansa, O, 14 i 28 dana. Sedam do deset dana nakan zadnje imuniza­cije, krv je dobijena punkcijam vene jugula­ris, izdvojeni antiserum cuvan je na -20° C, do upotrebe. Svaka cetiri meseca je vršena reimunizacija sa smanjenom dozam HPL. Kod svih antiseruma kontrolisan je titar i avid­nost antitela. lgG iz antiseruma dobijen je Rivanol-amonijum sulfatnim postupkom, kao što je rani je opisano (Petrovic et al., 1975). Priprema 125J HPL i nacin izvodenja testa opisani su ranije (Kraincanic et al., 1979). Priprema antitela prema HPL vezanih za cvrstu fazu. Aktivacija mikrokristalne celu­loze vršena je prema metodi Wide (1969). Aktivirana cvrsta faza (100 mg) je suspendo­vana u 5 ml O, 1 M NaHC03 i 1 mg proteina u rastvoru, mešano je na magnetnoj meša­lici 24 sata, pri sobnoj temperaturi. Suspen­zija je ispirana sa 0,5 M NaHC03 i deaktivi­rana sa 0,1 M acetatnim puferom pH 4,0, preko noci i sonifikovana. Na kraju celuloza je ispirana u radnom diluentu i cuvana kao 50 % suspenzije na +4° C, do upotrebe. Rezultati i diskusija -Procenat vezivanja 125J HPL za antitela prema HPL u razlicitim razblaženjima prikazana je na sl. 1. Sve tri krive predstavljaju antiserume jedne iste ži­votinje, ali su ovi serumi uzimani u razlici­tim vremenskim intervalima, 1-14 meseci posle primarne imunizacije. Ocigledno je da titar antitela raste sa vremenom. U daljim eksperimentima korišcena su antitela ciji je titar predstavljen krivom II. Pe'trovic M., R. Jankov, M. Kraincanic ..J Q. :I: f I . o •o o., M o.o % suspenzije imunosorbenta Slika 2 -Procenat vezivanja "'J HPL za antitela prema HPL vezanih za cvrstu vazu (imunosor­bent) u funkcij,i koncentracije i zapremine imu­ nosorbenta 125J Vezivanje HPL za antitela vezana za mikrokristalnu celulozu (imunosorbent) zna­cajno zavisi od kolicine imunosorbenta. Na sl. 2 predstavljena je zavisnost vezivanja obeleženog HPL od procentualne koncentra­ cije imunosorbenta, za tri razlicite zapremine unete u reakcionu smešu. Procenat vezivanja raste sa povecanjem ukupne kolicine antitela unete u reakcionu smešu, bilo da se pove­ cava zapremina ili gustina suspenzije. Za rad je korišceno 200 µI 1 % suspenzije imuno­ sorbenta. U ovim uslovima ispitivana je inhibicija 125J vezivanja HPL hladnim HPL (standardi· ma) u sledecim koncentracijama: 1,2; 3,6; 7,0 i 12,0 p.g/ml. Pri torne su ovi standardi unošeni u reakcionu smešu u dve razlicite 00 70 - "' o ­ 50 -. 30 . > 10 I'' JO 00 f' 1.2 3,8 7.0 12,0 HPL Slika 3 -lnhibicija vezivanja 125J HPL za imuno­sorbent hladnim HPL u funkciji razlicitih zapre­mina standarda zapremine: 10 i 50 µI (sl. 3). Zapremina od 50 p.l standarda koristi se pri klasicnom RIA HPL solubilnim antitelima. Ocigledno je da pri unošenju ove zapremine vec i najmanji standard (1,2) vrši potpunu inhibiciju vezi­vanja. Optimalni nagib standardne krive do­bija se pri radu sa 1 O µI standarda. Ovo prak­ticno znaci da je osetljivost odredivanja HPL pri korišcenju imunosorbenta znacajno veca od osetljivosti RIA sistema koji koriste so­lubilna antitela prema HPL. Na slici 4 prikazana je vremenska zavis­ 125J nost inhibicije HPL, hladnim HPL. Oci­gledno je da se sistem približava ravnoteži vec nakan 1 h inkubacije. Razlike u obliku Radioimunološko odredivanje HPL pomocu antitela vezanih za cvrstu fazu maintain the same range of the standard curve •oo as in the RIA system far the determination of HPL with soluble antibodies. 80 00 ------,o• -"' "' _, o. :,: f 40 ·c ,b. N > 2•b 20 l,2 3.6 7,0 12,0 HPL ( .9/ml) Slika 4 -lnhibicija vezivanja '"J HPL za imu­ nosorbent u funkciji vremena inkubacije standardne krive posle 1 h i 24 h su bez­znacajne. Na osnovu ovih rezultata mi predpostav­ljamo da bi se upotrebom imunosorbenta, odnosno antitela prema HPL vezanih za cvr­stu fazu mogla znacajno da se poveca oset­ljivost radioimunološkog testa za HPL i da se njegova upotreba proširi i na odrediva­nje HPL i u prvom trimestru trudnoce. Summary RADIOLOGICAL DETERMINATION OF HPL USING SOLID-PHASE-COUPLED ANTIBODIES Petrovic M., R. Jankov, M. Kraincanic The authors have investigated the possibility of using antibodies against human placenta! lac­togen (HPL) previously coupled to sol,phase id (microcrystal cellulose) far radioimmunological determination of this protein. The fallowing has been established: the optimal concentration of antibodies (200 µI of 1 % suspension), the pre­ -ferable incubation tirne (1 h), the standard vo­lumes which should be considered so as to Radio!. lugosl ., 15; 383-385, 1981 L 'i t e r a t u r a 1. Catt, K., N,iall, H. D. & Tregear, G. W. (1966) Biochem. J. 100, 31-33. 2. Catt, K., Tregear, G. W., Burger, H. C. & Skermer, C., (1970), Ciin. Chim. Acta 27, 267­279. 3. Ceska, M. & Lundkvist, U., (1972) lmmuno­chemistry, 9, 1021-1030. 4. M. Kraincanic, J. Sinadinovic, G. Kostic, B. Marinkovic, O. Genbacev, M. Petrovic i M. Mov­ses,ijan. (1979). Periodicum Biologorum, 81, 501­503. 5. Petrovic, M., Biljana Jovanovic & Movsesi­jan, M. (1975). Acta Veterinaria, Beograd, 25, 19-23. 6. Wide, L. (1969). Korolinska Symp. Res. Me­thods Reprod. Endocrinol. 1 st. 207-218. 7. Wide, L. & Poroth, J. (1966). Biochim. Bio­ phys. Acta, 130, 257-260. Adresa autora: Miomir Petrov,Zavod ic, INEP, za endokrinologiju, imunologiju i ishranu, Banat­ska 31-b, 11080 Zemun kefamandOI (natrijev formilcefamandolat) antibiotik iz skupine novih cefalosporinov z izrazito razširjenim spektrom za mikroorganizme, negativne po Gramu. INDIKACIJE • infekcije respiracijskega trakta; • infekcije urogenitalnega trakta; • infekcije kosti in sklepov; • infekcije kože in mehkih tkiv (tudi peritonitis); • infekcije krvi (septikemija); • infekcije žolcnika, kadar jih povzrocajo za Kefamandol obcutljivi mikroorganizmi. KONTRAINDIKACIJE Kefamandol je kontraindiciran pri ljudeh, ki so preobcutljivi za cefalosporinske antibiotike. STRANSKI UCINKI Opisani so primeri preobcutljivosti v obliki mrzlice, kožnih izpušcajev in eozinofilije ter pozihvnega direktnega Coombsoveg testa. Lahko nastanejo nevtropenija, levkopenija in trombocitopenija. Opazili so tudi prehodno zvecanje vrednosti SGOT in SGPT, alkalne fosfataze ter uree v krvi. IZDELUJE ® TOVARNA FARMACEVTSKIH IN KEMICNIH L E K ........A TOZD FARMACIJA v sodelovanju s Eli Lilly & Co .. Indianapolis - -i 1 INEP, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I ISHRANU. ZEMUN MOGUcNOST KORlšcENJA HETEROLOGIH RADIOIMUNOLOšKIH SISTEMA ZA ODREDIVANJE h-LH U SERUMU Marinkovic B., M. Kraincanic, J. Sinadinovic, G. Kostic Sadržaj: lspitivana je mogucnost korišcenja antiseruma prema govedim LH, za radioimunološko odredivanje nivoa humanog LH u serumu. Utvrdeno je da antitela prema govedem LH pri optimalnom razblaženju vezuju do 36 % obeleženog humanog LH. Nagib standardne krive, za koju se koriste standardi humanog LH, zavisi od razblaženja antitela, vremena inkubac,ije i redosleda dodavanja reagenasa inkubacione smeše. Uporedeni su rezultati odredivanja LH u humanom serumu primenom heterologog i homologog sistema i odreden stepen korelacije. UDK 5·12.433.62:576.8-097:539.163 Deskriptori: LH-kri, radioi'munski testi Radiol. lugosl., 15; 387-390, 1981 Uvod -Heterologi radioimunološki siste­mi definišu se kao sistemi u kojima su anti­tela upravljena prema hormonu jedne živo­tinjske vrste, a obeleženi antigen ili stan­dardi su isti hormoni, ali poticu od druge vrste (Franchimont et al. 1974.). Tako je ko­rišcen govedi TSH antiserum sa humanim standardima i 125J-h-TSH (Lemarshand-Berau 1970.). Pacovski FSH je odredivan korišce­njem antiseruma prema humanom FSH (Gay et al. 1970.), a pacovski LH upotrebom anti­seruma prema ovcijem LH i ovcijeg obele­ženog LH (Niswender et al. 1968.). Mi smo pokušali da odredujemo humani lutropin (h-LH), koristeci humani obeleženi LH i stan­darde, dok su antitela bila upravljena prema govedem LH. Smatrali smo da ovakva ispi­tivanja imaju i nesumnjiv prakticni znacaj obzirom da je izolovanje glikoproteinskih hormona iz humanih hipofiza ogranicavajuci faktor za razvoj i širu upotrebu radioimuno­loške metodologije odredivanja gonadotro­pina. Materija! i metode -Antitela prema go­vedim LH pripremljena su imunizacijam ku­nica preparatom govedeg LH, koji je dobijen od National Pituitary Agency-USA (NIAMDD­(bLH-4). Imunizacija je vršena u mesecnim intervalima. Hormon je homogenizovan sa dvostrukom zapreminom kompletnog Freund­ovog adjuvansa i apliciran intradermalno. Po­sle 3-4 injekcije životinje su probno krva­rene i serum ispitivan na prisustvo speci­ficnih antitela. Antitela prema humanom LH dobijena su imunizacijam kunica precišce­nim preparatom h-LH (Jagannadha Rao et al. 1970 ). Antitela ovce prema imunoglobulini­ma (lgG) kunica (sekundarna antitela) veza­na su za mikrokristalnu celulozu, metodam Wide-a (1969 ). Priprema obeleženog LH i nacin izvoaenja testova za odredivanje LH opisani su rani je (Kraincanic et al. 1979 ) . Rezultati -Antitela prema govedem LH (Ab-bLH) vezuju obeleženi humani LH (125J­hLH). Procenat vezivanja zavisi od koncen­tracije Ab-bLH. Koncentraciona zavisnost ve­zivanja 1 25J-hLH od Ab-bLH prikazana je na slici 1. Maksimalno vezivanje 125J-hLH (oko 36 %) postignuto je pri koncentraciji Ab-bLH od 1 /8000. Vezivanje 125J-hLH za antitela pre­ma goveaem LH može se inhibirati dodava­njem hladnog humanog LH. Stepen inhibicije Marinkovic B., M. Kraincanic, J. Sinad!novif., l.. l N . 10 ;;!'. 1/10 1/L.O 1/160 1/6f.0 X 10-2 RAZBLAŽENJE ANTISERUMA Slika 1 -Procenat vezivanja 1"J-hLH za antitela prema govedem LH u funkciji koncentracije anti­tela 100 'X-, ', fesa (l) ·" ',",,,, ' :r: "' ' ---' .-f . "'"' *,,, .. "' -.60 ", " z N w ", > ;-! 1.0 o---o K .---X 118000 4---A 1116000 e----e 1132000 201----.-.--.-.--.-.---1 . 5 W M h-LH {U/L) Slika 2 -lnhibicija vezivanja "'J-hLH za Ab-bLH hladnim hLH pri razlicitim koncentracijama Ab­bLH. Kriva K predstavlja inhibiciju u homologom sistema (1"J-hLH, Ab-hLH i standardi hLH) ...J ::, 80 I ...J 1 ..C 1 ::l' 60 4: • z N 40 w > -..!: o Sl,ika 3 1100-----------------, 1()0. ·­ a .--X-­ 'b. ............ '-A, ". x,,,, ' x , ', ', '-ti, 1.25 5 20 80 1.25 5 20 80 h-LH (U/L) -Zavisnost inhibicije vezivanja '"J-hLH za AbbLH od vremena inkubiranja i redosleda do­davanja komponenti Slika 3 a -Ukupno vreme inkubacije 24 casa. Kriva A sve komponente dodate istovremeno. Kri­va B1"J-hLH dodat 1 cas posle pocetka inkubiranja. Kriva C"'J-hLH dodat 20 casova posle pocetka inkubi ranja. Slika 3 b -Ukupno vreme inkubacije 48 casova. Kriva A"'J-hLH dodat 3 casa posle pocetka inkuba­cije. Kriva B12'J-hLH dodat 24 casa posle pocetka inkubacije. Kriva K na slici 3 a i 3 b predstavlja inhibiciju u homologom sistemu ("'J-hLH, Ab-hLH i standardi hLH) Mogucnost korišcenja heterologih radioimunoloških sistema za odredivanje h-LH u serumu zavisi od koncentracije antitela. Na slici 2 prikazane su standardne krive pri tri razli­cita razblaženja Ab-bLH. Medutim i pri opti­malnom razblaženju Ab-bLH, nagib standard­ne krive je manji nego kada se koriste anti­tela prema humanom LH (slika 2, kriva K). Povecanje nagiba standardne krive može se postici produžavanjem vremena inkubacije. Maksimalni nagib postignut je posle 48 ca­sova inkubacije. Dalje produženje vremena nije imalo efekta na oblik standardne krive. Na nagib standardne krive utice i redosled dodavanja komponenti u inkubacionu smešu. Na slici 3 a prikazana je zavisnost nagiba standardne krive od redosleda dodavanja komponenti. Kriva A odgovara istovremenom dodavanju 125J-hLH, Ab-bLH i standarda hu­ 125J­ manog LH. Kriva B je dobijena kada je hLH dodat pošto su Ab-bLH i standardi hu­manog LH inkubirani jedan cas. Kriva C predstavlja slucaj kada je 125J-hLH dodat 20 casova posle pocetka inkubacije Ab-bLH i humanih standarda LH. U svim slucajevima ukupna inkubacija trajala je 24 casa. Na slici 3 b prikazane su standardne krive koje od­govaraju dodavanju 125J-hLH 3, odnosno 24 casa, nakon pocetka inkubacije Ab-bLH i hladnog humanog LH pri cemu je ukupna dužina inkubacije 48 casova. Pod ovim uslo­vima standardna kriva se sasvim približava onoj, koja se dobija korišcenjem humanih antitela prema LH (slika 3 b, kriva K). Kori­steci antitela prema govedem LH u razbla­ženju 1 /25000 pri cemu j einkubacija trajala 48 sati, a 125J-hLH je dodat 24 casa posle pocetka inkubiranja standarda i uzoraka sa antitel ima, odrede na je koncentracija LH u 65 uzoraka humanog seruma. Rezultati su uporedeni sa rezultatima dobijenim korišce­njem našeg kompleta za odredivanje LH (RIA h-LH, INEP, Zemun) sa humanim antitelima. Koeficijent korelacije se krece od 0,65-0,70. Diskusija -Veci broj heterologih sistema korišcen je za merenje glikoproteinskih hor­mona hipofize razlicitih životijskih vrsta i coveka. Upotreba ovih heterologih sistema zasniva se na unakrsnoj reakciji antiseruma i antigena razlicitih životijskih vrsta. Ova unakrsna reakcija izgleda da nastaje zbog slicnih antigenih determinanti P podjedinica istih glikoproteinskih hormona razlicitih ži­votinjskih vrsta. Suprotno torne imunološko Radiol. lugosl., 15; 387-390, 1981 ponašanje a podjedinica razlicitih glikopro­teinskih hormona iste životinjske vrste je potpuno razlicito. Zbog toga u heterologim sistemima, narocito ako su vrste cije su komponente upotrebljene vrlo razlicite, imu­nološka reakcija izgleda da se odigrava iskljucivo na antigenim determinantama P podjedinice i obicno je visoko specificna za svaki pojedinacni hormon (Franchimont et al. 1974 ). Da bi se ovo svojstvo moglo prak­ticno iskoristiti za odredivanje LH u huma­nim serumima upotrebom antiseruma prema govedem LH bilo je potrebno utvrditi opti­malne uslove odigravanja imunohemijske re­akcije. Utvrdeno je da znacajnu ulogu pri torne imaju koncentracije antiseruma i tra­janje reakcije. lzgleda da je brzina reakcije antigen -antitelo u ispitivanom heterolo­gom sistemu manja nego u homologom, pa se zbog toga ravnoteža postiže znatno kasni­je, tek posle 48 casova. Uvodenjem optimal­nih uslova mi smo bili u mogucnosti da merimo LH u humanim serumima upotrebom Ab-bLH pri torne smo dobili relativno visoku korelaciju sa rezultatima koji se dobijaju ko­rišcenjem uobicajenog homologog sistema. Zahvalnica -Zahvaljujemo se National Pituitary Agency -USA (NIAMDD) za pre­parat govedeg LH (bLH-4). Summary THE POSSIBILITY OF USING HETEROLOGOUS RADIOIMMUNOLOGICAL SYSTEMS FOR DETERMINATION OF h-LH IN SERUM Marinkovic B., M. Kraincanic, J. Sinadinovic, G. Kostic The possibil,ity of using antiserum against bo­vine LH for the radioimmunological determina­tion of the LH leve! in human blood has been investigated. It has been established that anti­bodies against bov,ine LH bind up to 36 % of labelled human LH at the optimal dilution. It hu­man LH standards are used for the standard cur­ve, the slope depends on the dilution of the antibody, the tirne of incubation and sequence of the addition of the incubation mixture re­agents. The results obtained for the determina­tion of LH in human serum using heterologous and homologous systems have been campared and the degree of correlation has been deter­mined. Marinkovic B., M. Kraincanic, J. Sinadinovic, G. Kostic 1 L i t e r a t u r a 1. Franchimont P., J. C. Hendrik, A. M. Reuter, H. G. Burger: Radioimmunoassays of glycoprote,in hormones, pp_ 195-211 in Radioimmunoassay and Related Procedures in Medicine (Procee­dings of a Symposium, Istanbul, 10-14 septem­ber 1973) IAEA, Vienna, 1974. 2. Gay, V. L., G. D., Niswender, A. R., Midgley, Jr., Reichert L. E., Jr.: Radio,immunoassay for rat FSH with antiserum to human FSH and radio­iodinated rat FSH. Fed. Proc. 29, 439, 1970. 3. Jagannadha Rao A., N. R. Moudgal: An immu.nochemical study of ovine pituitary follicle stimulating hormone, Arch. B,iochem. Biophys., 138, 189-198, 1970. 4. Kraincanic M., B. Marinkovic, J. Sinadinovic, G. Kostic, O. Genbacev: Odredivanje hipofiznog gonadotropina LH u serumu primenom sopstve­nog radioimunološkog kompleta. Radiologia lugo­slavica Fasc. 2 Anno 13, 105-107, 1979. 5. Lamarchand-Beraud Th.: Comparison of anti­bodies to bovine and human Tyrotropin (TSH) for radioimmunoassay in plasma: Gross reaction studies with clinical results. Acta endocr. (Kbh) 64: 620-629, 1970. 6. Niswender G. D., Midgley A. R., Jr., Monroe S. E. Reichert L. E., Jr.: Radioimmunoassay for rat luteinizing hormone with antiovine LH serum and ovine LH-"'J. Proc. Soc. Exp. Biol. Med. 128, 807-811, 1968. Adresa autora: Marinkov,ic Branka, INEP, Zavod za endokrinologi ju, imunologiju i ishranu, 11080 Zemun, Banatska 31-b .90 1-1 INEP, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I ISHRANU, ZEMUN IZDVAJANJE GLIKOPROTEINSKIH HORMONA HIPOFIZE SVINJE 1 GOVEcETA ZA PRIMENU U HETEROLOGNOM RIA SISTEMU Ratkovic-Jericijo M., M. Kraincanic, Lj. Bezbradica Sadržaj: Iz acetonskog praha govedih i svinjskih hipofiza izolovani su gliko­proteinski hormoni: FSH, LH i TSH primenom metoda jonoizmenjivacke hro­matografije i gelske filtracije. Glikoproteini su ekstrahovani etanolskim rastvo­rom amonacetata i separisani na CM-celulozi da bi se postiglo odvajanje FSH od LH ,i TSH. Ova dva hormona razdvojena su zatim na koloni DEAE­celuloze. Finalno precišcavanje postignuto je propuštanjem kroz kolonu Sep­hadex-a G-100. cistoca preparata proverena je primenom elektroforeze na gelu poliakrilamida. UDK 612.432.018-087.9 Desk.iptori: hipofiza-analiza, FSH, LH, tireotropi'n, kromatografija ionsko izme­njevalna, elektroforeza poliakrilamid gel, govedo, prašici Radiol. lugosl., 15; 391-393, 1981 Uvod -Hipofize raznih životinjskih vrsta korišcene su do sada za dobijanje protein­skih hormona. lzmedu ostalih izolovani su: svinjski FSH (Closset 1978 ), LH (Hennen et al. 1971 ) i TSH (Closset, Hennen, 1974 ), kao i govedi FSH (Grimek et al. 1979). LH (Reichert et al. 1969.) i TSH (Shome et al. 1971 ) . Posebno treba pomenuti jedan od pionirskih radova na tom polju (Hartree, 1964.) koji je dao osnovu za izolaciju i parci­jalno precišcavanje proteinskih hormona iz humanih hipofiza. Nagli prodor radioimuno­loških metoda merenja kolicine hormona u serumu i plazmi, uslovio je povecanje potre­ba za dobijanje ovih supstanci u vecim koli­cinama i u precišcenom obliku. Medutim, kako humane hipofize nisu lako dostupne, to se u poslednje vreme teži ka stvaranju kom­binovanih radioimunoloških sistema za dozi­ranje hormona kod ljudi. Heterologni radio­munološki sistemi predstavljaju razne kom­ binacije komponenti izolovanih iz humanih i životinjskih organa. Ovaj rad preduzet je sa nameram da se ispita neka od metoda prepa­ racije proteinskih hormona hipofize i da se dobiju komponente koje ce se koristiti u he­ terolognim radioimunološkim sistemima. _I Materija! i metode -Prolazni materija! za izolaciju bile su govede i svinjske hipofize dehidrirane acetonom i pretvorene u prah mlevenjem u prisustvu tecnog azota. Ukupni glikoproteini ekstrahovani su iz acetonskog praha etanolskim rastvorom amonacetata (96 % etanol -10 % amonacetat, 6:4 v/v, pH 5, 1 ). Nerastvorni deo je odvajen centrifu­govanjem a u ekstraktu su taloženi proteini pomocu 2,5 zapremine 96 % etanola. Talog je sakupljen centrifugovanjem, ispran etano­lom i etrom i osušen u vakuum eksikatoru. Suvi glikoproteinski prah ekstrahovan je 5 mM amonacetatnim puferom (pH 5,5). Ekstrakt je separisan na koloni CM-celuloze, pri cemu je FSH prolazio kroz jonski izmenji­vac a LH i TSH ostali atsorbovani. Ova dva su zatim bila eluirana 1 M puferom pri istom pH. U eluatima su taloženi proteini sa 5 za­premina 96 % etanola, centrifugovani, ispra­ni etanolom i osušenim etrom. Suvi prah frakcije FSH rastvoren je u 5 mM kalijum fosfatnom puferu pH 7,0 i se­parisan na koloni DEAE-celuloze eluiranjem sa 60 mM istim puferom. Pritom eluirana frakcija dializovana je prema 0,05 NH,HCO, i precišcena na koloni Sephadex-a G-100. Ratkovic-Jericijo M., M. Kraincanic, Lj. Bezbradica Suvi prah LH i TSH rastvoren je u 5 mM glicinskom puferu pH 9,5 i separisan na ko­loni DEAE-celuloze 50 mM i 200 mM istim puferom, pri istom pH. LH je eluiran pri nižoj a THS pri višoj koncentraciji glicinskog pu­fera. Pod navedenim uslovima izvršena je i rehromatografija oba hormona. Konacno su LH i TSH precišceni propuštanjem kroz ko­lonu Sephadex-a G-100, na slican nacin k\lO i FSH. Svi preparati osušeni su liofilizacijom. Nji­hova homogenost proverena je pomocu elek­troforeze na 7 % gelu poliakrilamida (Davis 1964 ). Rezultati i diskusija -Svinjski glikopro­teinski hormoni izolovani su iz 2300 svinj­skih, a govedi hormoni iz 230 govedih hipo­fiza. U toku opisanog postupka iz obe vrste hipofiza dobijena je približno ista kolicina glikoproteinskog praha, izraženo u procen­tima u odnosu na pocetni materija!. Ovi po­daci prikazani su u tabeli 1. Go· Svinjski vedi Broj hipofiza 2300 230 Težina hipoiiznog praha (g) 73 •,100 Glikoprote1i,nski prah (g) 2,93 1,75 . Prinos FSH sa CM-celuloze (g) 0,88 0,47 Prinos LH+TSH sa CM-celuloze, (g) 0,59 0,32 Prinos LH sa -(mg) 281 101 DEAE-celuloze Prinos TSH sa DEAE-celuloze (mg) 199 98 Konacni prinos posl,e sejparaaije na G-100 i l• 1iofi'lizaci.je (mg) -FSH 117,0 25,0 -LH 25,3 38,3 -TSH 7,5 13,7 Tabela 1 -Prikaz prinosa pojedinih frakcija u to­ku preparacije FSH, LH i TSH iz svinjskih ,i gove­dih hipofiza Glikoproteinski hormoni hipofize se teško razdvajaju usled toga što su njihove struk­turne karakteristike veoma slicne. Medutim, oni imaju izoelektricne tacke pri razlicitim pH vrednostima, što je iskorišceno za njiho­vu separaciju uz pomoc jonoizmenjivackih metoda. Posle prve separacije na katjon­skom izmenjivacu CM-celulozi, dobijen je vi­sok prinos FSH u odnosu na LH i TSH. Da­ljim precišcavanjem na anjonskom izme­njivacu DEAE-celulozi, znatno se smanjila kolicina FSH, a mnogo manje LH i TSH. Posle završnog propuštanja svih hormona kroz kolonu G-100 i sušenja liofilizacijom, najveci prinos, od 117 mg dobili smo za svinjski FSH, a najmanji, 7,5 mg za svinjski TSH. Tipican elucioni profil na G-100 prika­zan je za govedi LH na slici 1. E C: . 1 03 GOVEOJ/ LH <: '-lJJ . <: lJJ c::i 02 ­. •<...:i ;:: Q_ a 0.1 0.05 10 20 30 1,0 50 60 BROJ FRAKCIJ. Slika 1 -Filtracija govedeg LH u 0,05 M NH,HCO, na Sephadex-u G-100. Dimenzije kolone 2,8 x 62 cm. Protok 47 ml/h, 5,2 ml po epruveti cistoca pojedinih frakcija kontrolisana je pomocu elektroforeze na gelu poliakrilamida. Na fotografijama 2 a, b, c i d, i 3 a, b, c i d, prikazani su gelovi ukupnih svinjskih i gove­dih glikoproteina, kao i precišcenih prepa­rata FSH, LH i TSH. Uocava se izvesna mi­kroheterogenost precišcenih hormona. Ona se javlja na subjedinice i stvaranja raznih tipava molekula rekombinanata, kao i usled gubitaka izvesnog broja labilnih rezida sia­linske kiseline iz šecernog dela molekula, koje se lako odkidaju pri niskim pH vredno­stima (što je narocita izraženo u slucaju FSH). O torne nalazimo podatke u literaturi (Geschwind, 1969.). Izdvajanje glikoproteinskih hormona hipofize svinje i goveceta za primenu u heterolognom ria sistemu ,. ,,,(J" • b C d Slika 2 -Gl,ikoproteinski hormoni hipofize svinje na 7 % gelu poliakrilamida, pH 8,3. Bojeno raz­blaženim rastvorom Amidocrnog u 7 % sircetnoj kiselini. a) ukupni glikoproteini; b) FSH (140 µg); c) LH (130p.g) i d) TSH (170p.g) t ,,., .... ­ 1 \Q b \ C ,d '- Slika 3 -Glikoproteinski hormoni hipofize gove­ceta. Svi uslovi isti kao i na slici 2. a) ukupni gl.i­koproteini; b FSH (140 I.1.g); c) LH (100 µg) i d) TSH (100 µg) Zakljucak -Iz svinjskih i govedih hipofiza izolovani SLI glikoproteinski hormoni FSH, LH i TSH. Smatramo da SLI oni precišceni LI dovoljnjoj meri da bi se LIPOtrebili kao komponente LI pripremanjLI heterolognih ra­dioimLinoloških kompleta. Summary THE ISOLATION OF GLYCOPROTEIN HORMONES FROM PORCINE ANO BOVINE HYPOPHYSES FOR APPLICATION IN A HETEROLOGOUS RIA SYSTEM Ratkovic-Jericijo M., M. Kraincanic, lj. Bezbradica The glycoprotein hormones: FSH, LH and TSH were isolated from an acetone powder of bovine and porcine hypophyses using methods of ion­exchange chromatography and gel filtration. They were extracted with an ethanol solution of ,am­monium acetate and separated on CM-cellulose to achieve separation of FSH from LH and TSH. The last two hormones were then separated on DEAE-cellulose. The fina! purification was achie­ved on a column of Sephadex G-100. The purity of the preparations was tested by electrophore­sis on polyacrylamide gel. L •i t e r a t u r a 1. Closset, J. and Hennen, G.: Porcine foll,itro­pin. lsolation and characterization of the native hormone and its a and . subnits. Eur. J. Biochem. 86, 105-113, 1978, 2. Hennen, G., Prusi k, Z. and Maghuin-Rogister, G.: Porcine lute-inizing hormone and its subunits: lsolation and characterization. Eur. J. Biochem. 18, 376-3833, 1971. 3. Closset, J. and Hennen, G.: Porcine thyrotro­pine isolation and characterization of the hormo­ne and its a , and . subunits. Eur. J. Biochem. 46, 595-602, 1974. 4. Grimek, H. J., Gorski, J. and Wentworth, B. C.: Purification and characterization of bovine fol­licle-stimulat, ing hormone: comparison with ovine follicle-stimulating hormone. Endocrinology, 104, 140-147, 1979. 5. Reichert, L. E. Jr., Rasco, M. A., Ward, D. N., Niswender, G. D. and Midgley, A. R. Jr.: lsolation and properties of subunits of bovine ,pituitary luteinizing hormone. J. Biol. Chem. 244, 5110­5117, 1969. 6. Shome, B., Liao, T. H., Howard, S. M. and Pierce, J. G.: Theprimary structure of bovine thy­rotropin. l. lsolation and partial sequences of cyanogen bromide and tryptic peptides. J. Biol. Chem. 246, 833-849, 1971. 7. Hartree, A. S.: Separation and partial purifi­cation of the protein hormones from human p,i­tuitary glands. Biochem. J. 100, 754-761, 1966. 8. Davis, B. J.: Disc electrophoresis 11: Method and application to human serum proteins. Ann. N. Y. Acad. Sci. 121, 404-427, 1964. 9. Geschwind, J. J.: Comparative biochemistry of pituitary ganodotropins. Gem. Comp. Endocri­nol. 2, 180-189, 1969. Adresa autora: Ratkovic-Jericijo M., Zavod za endokrinologiju, imunologiju ,i ishranu, INEP, Ze­mun, Banatska 31-b. Radio!. lugosl., 15; 391-393, 1981 Dijagnosticki šest-pulsni rendgenski generator L r t" . - ffi • " .. ­ DRESDEN 1 D800 . .- za nameštenje savremenih rendgenskih odeljenja po principu usmerenog daljinskog rukovanja Moguc:nost kratkotrajnih pretraga Paralelan rad na aparatima Moguc:nost daljinske ekspozicije Programirana tehnika slikanja s automatskim osvetljenjem Moguc:nost daljinskog rukovanja prosvetljavanja Zahtevajte naše detaljne prospekte! Izvoznik: Zastupništvo u Jugoslaviji: intermed-export-import Firma UNIVERZAL Volkseigener Aussenhandelsbetrieb der Majke Jevrosime 51 Deutschen Demokratischen Republik 11000 Beograd DDA-102 Berlin. Schicklerstrasse 517. P.0.6.17 tffl KLINICNI CENTER LJUBLJANA, KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO SINTEZA DIETIL-HIDA-E IN NJENO MARKIRANJE S 99mTc Kladnik S. Povzetek: N(2,6-dietilacetanilido)iminodiocetno kislino (dietil-HIDA) smo pni­pravili iz 2,6-diet,ilanilina, kloracetilklorida in iminodiocetne kisline. Reakcija poteka v dveh stopnjah z w-kloro-2,6-detil-acetanilidom kot vmesnim produk­tom. Navajamo nuklearno-magnetne resonancne spektre (NMR) in infrardece spektre (IR) izolirane dietil-HIDA-e. Markiranje d,ietil-HIDA-e s 99mTc smo iz­vedli s SnCI, kot reducentom in pripravili komplet za markiranje v liofiliziran,i obliki. Dosežen je bil visok delež vezave 99mTc na dietil-HIDA-o (preko 95 %). Prikazani so problemi pri papirni kromatografiji 99mTc-dietil-HIDA-e, predvsem vpl,iv kisika na potek radiokromatograma. UDK 547.298.3:621.039.85:539.143.43 Deskriptori: dieti! HIDA, tehnecij, nuklearna magnetna resonanca, spektrofo­tometrija z infrardecimi žarki, kromatografija papirna Radiol. lugosl., 15; 395-398, 1981 Uvod -HIDA, dietil-lDA, EHIDA in dietil­HIDA so skrajšanke za kemijsko spojino N (2,6-dietilacetanilido) iminodiocetno kislino, ki po markiranju s 09mrc z uspehom služi za radioizotopske preiskave jeter in žolcevodov (SOLCO 1978). V novejšem casu je že precej znanega o kemijski zgradbi in biološkem po­našanju analogne spojine 09mTc-dimetil-HIDA-e (Loberg in Fields 1978). Zanimivo je, da ima "mTc-dimetil-HIDA popolnoma drugacno far­makokinetiko kot nemarkirana dimetil-HIDA (Callery et al. 1976). Sintezo derivatov iminodiocetne kisline (IDA) so izvedli z reakcijo med iminodiocet­no kislino in ustreznimi w-kloro-acetanilidi, pri cemer se znani postopki locijo glede na uporabljena topila in tehnicne detajle (Cal­lery et al. 1976, Chiotellis et al. 1978, Chia et al. 1978). Oznacevanje dietil-HIDA-e s 09mrc ne pred­stavlja posebnega problema, ker je komplek­sna spojina 09mTc-dietil-HIDA obstojna. SnCI, služi kot sredstvo za redukcijo 09mTcO,-, pH raztopine pri markiranju znaša okrog 5,5. Ko­mercialni preparati za pripravo 09mTc-dietil­-HIDA-e vsebujejo posušena dietil-HIDA-o in SnCI,, ki jima je treba dodati samo raztopino pertehnetata. Na osnovi znanih literaturnih podatkov smo poskušali izvesti kemijsko sintezo dietil-HIDA-e iz enostavnih izhodnih spojin in markiranje dietil-HIDA-e s "mTc. Material in metode -a) Sinteza dietil­-HIDA-e je potekala v dveh stopnjah (sli­ka 1 ): l. 2,6--dietilanilin (0,25 molov, Aldrich) rea­gira s klor-acetilkloridom (0,27 molov, Al­drich) v koncentrirani ocetni kislini. Nastali w-kloro-2,6-dietil-acetanilid je netopen v vodi. II. w-kloro-2,6-dietil-acetanilid (0,13 molov) in Na-sol iminodiocetne kisline (0,13 molov, Aldrich) se raztopita v mešanici etanol-voda (3:1) in 48 ur kuhata pri temperaturi vrelišca (z refluksom). Etanol se odpari in preostanek obdeluje z etrom. Dietil-HIDA se obori z zni­žanjem pH na 3 in prekristalizira iz vroce vode. Izolirano dietil-HIDA-o smo identificirali z infrardecimi (ePrkin Elmer) in nuklearno,. magnetnimi resonancnimi (Jeol) spektri. b) 09mTc-dietil-HIDA-o smo pripravili na sle­deci nacin: 20 mg (0,062 molov) dietil-HIDA-e Kladnik S. 1. STOPNJA C,H, C,H, O -HCI O NH, + CICH,COCI _. NH -COCH,CI C,H , C2H 5 '2,6-DIETILANILIN KLORACET/LKLOR/0 W-KLORO-2,6­ DIETILACETA NIL /O 2,STOPNJA C,H, CH 2COOH -HCI NHCOCH,CI + H N/ - ' O CH2COOH C2 H, w-KLOR0-2,6-/fv/JN ODIOCET NA 0IETILACETANIL/0 KISLINA smo raztopili v 1 ml H,O z dodatkom 100 µI 1 mol/1 NaOH. Potem smo dodali 100 µI 0,1 mol/1 HCI in 40µ1 raztopine SnCI, (1,77 µmol SnCI,. 2 H,O) v 1 mol/1 HCI . pH razto­pine smo po potrebi zregulirali na 5,5. Celot­no raztopino smo sterilizirali z membranskim filtrom (0,22 p,m). Sterilna raztopina se lahko uporabi direktno ali se liofilizira. Liofilizirani preparat se pred uporabo raztopi v 2 ml fizio­loške raztopine. Markiranje se izvede z dodatkom do 5 ml 09mTcO,-. Raztopina se premeša in uporablja po 15 minutah. Radiokemicno kontrolo markirane substance smo izvajali z ascendentno papirno kromato­grafijo (Whatman 3) s fiziološko raztopino ali 0,85-nim metanolom kot topilom. Rezultati in diskusija -Pri kristalizaciji iz vodnih raztopin smo dobili dvoje vrst die­til-HIDA-e: iglicaste kristale iz razredcenih raztopin in amorfno snov iz koncentriranih vodnih raztopin. Obe obliki se ne razlikujeta po svojih kemijskih lastnostih in dasta iden- o= 1,05 t 6 H (CH,-) o= 2,45 q 4H (-CH,O) o= 3,43 s 2 H (-CO-CH,-N) o= 3,51 s 4 H (N-CH,-COO) o= 7,03 m 3 H (aromatsk1i obroc) o= 9,48s 1 H (-NH-) Tabela 1 -Nuklearno-magnetni -resonancni' spek­tr,i (DMSO,-d6) dietil-HIDA-e F\,H , COOH NHCOCH ,-N / CH2 CH,COOH C H z • DIETIL-HIDA Slika 1 -Postopek sinteze dietil­·HIDA-e ticne rezultate pri markiranju s 09mTc in spek­tralnih analizah. Rezultati nuklearno-magnet­no resonancne analize so prikazani v ta­beli 1, infrardeci spektri pa v tabeli 2. 3315 cm·1 mst ({l•NH) 3018 cm-1 ms.t ({l•Ar-CH) 1670 cm-1 st ({!-CO) 1545 cm·1 st ({l·COO) Tabela 2 -l,nfrardeci spektri dietil-HIDA-e v KBr­tabletah Za tocnejšo identifikacijo izolirane dietil­·HIDA-e bi bilo treba narediti še elementarno analizo in dolociti tališce. Rezultati kontrole radiokemicne cistoce 09mTc-dietil-HIDA-e (lio­filizirane ali pripravljene direktno iz razto­pin) so prikazani na si iki 2. Bistvenih razlik med radiokromatogrami pri 0,85-nem metanolu in fiziološki raztopini ni. Pri fiziološki raztopini znašajo R, vredno­sti: O za reducirani tehnecij, 0,5-0,8 za pro­sti pertehnetat, 0,8-1,0 za Tc-dietil-HIDA-o. Pri 0,85-nem metanolu pa potuje Te-dieti I­·HIDA s fronto topila (R, = 1,0). Pri radiokromatogramih, delanih na zraku, se pokaže del radioaktivnosti v vzpenjajocem delu krivulje do vrha Tc-dietil-HIDA-e, kar kaže na stalno razpadanje Tc-dietil-HIDA-e in sprošcanje pertehnetata med kromatografijo. ce pa odstranimo kisik med kromatografijo, tako da izpihamo topilo z dušikom in poteka Sinteza dietil-HIDA-e in njeno markicanje s 99mTc 1a5­ 1 0,85 -metanol 4 8.10 Tc-HIDA 1co; ...., "' o C :;::; "" 6.1a4.I 4 4 .10­· • :ci f: 2.104. tLTc o 5 10 frakcije--+ 15 20 s ,o ·, fiziološka roztoprno 8.104 l Tc-HIDA l 6 .104 "' o 4 4 .10­ -'<: o C, '-i, o ­ o ,·s 5 1·0 20 frakcije - Slika 2 -Papirna kromatografi•ja dietil-HIDA-e s topilom 0,85-nim metanolom (zgoraj) ,in fiziolo­ško raztopino (spodaj). 105 8,104 vo k uum, N 2 ,J 6,104 1 ...., . 4 ,104 .;:: zrak l 2.10 \ 2 10 15 20 frakcije- Slika 3 -Papirna kromatografija dietil-HIDA-e na zraku in v inertni atmosferi papirna kromatografija v inertni atmosferi ali vakuumu, pa ima radiokromatogram simetri­cen vrh Tc-dietil-HIDA-e brez nakazanega raz­padanja (slika 3). Zanimivo, da pri Tc-DTPA nismo opazili razpadanja kompleksa med kro­matografijo zaradi prisotnosti kisika. Pri markiranju dietil-HIDA-e s 99mTc smo ugotovili najmanj 95 %-no vezavo tehnecija na dietil-HIDA-o. Prosti pertehnetat je priso­ten v minimalnih kolicinah, pac pa se pojav­lja do 5 % radioaktivnosti na startu kroma­tograma kot reducirani tehnecij. Kolicina reduciranega tehnecija je v zacetku markira­nja vecja kot po 30 minutah. Fritzberg in Le­wis (1980) sta s pomocjo HPLC ugotovila dve obliki Tc-dietil-HIDA-e, nastanek katerih je odvisen od pH raztopine pri markiranju. Po in vivo aplikaciji pa obstaja samo tista oblika, ki sicer nastaja pri pH višjem od 6. Nista pa še znani identiteti in strukturi obeh oblik dietil-HIDA-e. S papirno kromatografijo po navedenem postopku smo ugotovili samo eno vrsto Tc-dietil-HIDA-e pri pH raztopine 5,5. Verjetno ima papirna kromatografija pre­slabe resolucijske zmožnosti, da bi zaznala strukturne spremembe Te-dietil-HIDA-e. Vsi reagenti, ki služijo za pripravo Tc­-dietil-HIDA-e, so obstojni pri sobni tempe­raturi. Liofilizirani preparat z dietil-HIDA-o in SnCI, je uporaben še najmanj 4 mesece po pripravi, ce se hrani v dušikovi atmosferi. Pred in vivo aplikacijo Tc-dietil-HIDA-e na ljudeh pa je treba napraviti še biološke teste na živalih in teste o sterilnost, pirogenosti in toksicnosti, kar bo predmet našega nadalj­ nega dela. Zakljucek -Iz osnovnih izhodnih snovi 2,6-dietilanilina, kloracetilklorida in iminodi­ocetne kisline je možno po relativno eno­stavnem postopku pripraviti dietil-HIDA-o v cisti obliki. Pri markiranju dietil-HIDA-e s 99mTc in z SnCI, kot reducentom dobimo vi­soke izkoristke vezave tehnecija na dietil­-HIDA-o z minimalnimi kolicinami prostega 99mTcO,-. Enostavni kompleti za radioizotopske preiskave jeter in žolcevodov se lahko pri­pravijo iz dietil-HIDA-e in SnCI, v liofilizirani obliki ali v obliki raztopin. Radio!. lu.osl., 15; 395-398, 1981 Kladnik S. Summary SYNTHESIS OF DIETHYL-HIDA ANO ITS LABELLING WITH "mTc Kladnik S. N (2,6-diethylacetanil,ido) iminodiacetic acid (diethyl-HIDA) has been made by reacting 2,6­-diethylaniline, chloracethylchloride and iminodi­acetic acid. The reaction was performed in two steps, w-chloro-2,6-diethyl-acetanilide being the intermidiate product. The nuclear magnetic reso­nance spectra (NMR) and infrared spectra of iso­lated diethyl-HIDA are reported. Diethyl-HIDA has been labelled by reducing 99mTcO,-with stan­nous (11) chloride. The reagent set in lyophilised form for diethyl-HIDA labell.ing has been prepa­red. 99mTc binds to diethyl-HIDA to a great extent (over 95 %). The problems by paper chromate­graphy of 99mTc-diethyl-HIDA are reported regard­ing the influence of oxygen on radiochromato­gram shape. Literatura 1. SOLCO NUCLEAR, Med. Vademecum of he­patobiliary functional scintigraphy: "mTc SOLCO HIDA, Scientific Dep. (Febr. 1978). 2. Michael D. Loberg and Anna T. Fields: Che­mical structure of technetium-99m-labelled-N (2,6-dimethylphenylcarbamoylmethyl) -iminodi­acetic acid (Tc-HIDA) lnt. J. Appl-Rad. lsot. Vol. 29, 167-173, 1978. 3. Patrick S. Callery, W. C. Faith, M. D. Loberg, A. T. Fields, E. B. Harvey, M. D. Cooper: Tissue di­stribution of technetium-99m and cabon-14 label­led N (2,6-dimethyl-phenylcarbamoylmethyl) imi­nodiacetic acid J. Med. Chem. Vol. 19, No. 7, 962-964, 1976. 4. E. Chiotellis, C. Sawas-Dimopoulou, C. Kou­toulidis, and M. Constantinides: 99 mTc-HIDA, a gal­lbladder ,imaging agent. Eur. J. Nucl. Med. 3, 41­46, 1978. 5. H. L. Chia, S. Fumagalli, F. Peter: Synthese und Oualitatskontrolle von 99mTc-Diathyl-lDA (EHI­DA) Nucl. Compact 9, 82-86, 1978. 6. Alan R. Fritzberg and David Lewis: HPLC analysis of Tc-99m iminodiacetate hepatobiliary agents and a question of multiple peaks: conc.ise communication J. Nucl. Med. 21, 1180-1184, 1980. Naslov autorja: mgr. Silvester Kladnik, Klinika za nuklearno medicino, Klinicni center Ljubljana, 61000 Ljubljana, Zaloška 7. 398 1 -, INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINcA SINTEZA I KONTROLA KVALITETA 99mTc-DIETIL-IDA (EHIDA) Zmbova B., E. Karanfilov, l. Tadžer*, D. Tajtl**, N. Paunkovic*"", J. Bzenic Sadržaj: Data je sinteza jedinjenja dietil-lDA (EHIDA) i obeleženog kita 99mTc­Dietil-IDA. Izneti su rezultati kontrole kvaliteta koji ukljucuju hemijsku iden­t,ifikaciju komponenata kita, radiohemijsku cistocu i biodistribuciju na paco­vima. Rezultati pokazuju hemijsku i radiohemijsku cistocu proizvoda kao i njegove biološke osobine; brzi klirens krvi, visoku b,ilijarnu koncentraciju i nizak stepen urinarne ekskrecije, što cine ovaj proizvod vrlo pogodnim za hepatobilijarnu scintiigrafiju. UDK 615.849.2 Deskriptori: dieti! IDA, tehnecij, kontrola kvalitete Radiol. lugosl., 15; 399-402, 1981 Uvod -Poslednjih nekoliko godina brojni hepatobilijarni agensi obeleženi 09mTc (1, 2, 3, 4) mogu da zamene "'1-Rosebengal (5). U ovoj grupi spada i kompleks 09mTc sa piri­doxalom koji je najviše obecavao zbog svoje visoke akumulacije u žuci za vrlo krakto vre­me. Mada ima nedostataka zbog komplikova­nog pripremanja koje otežava pripremu »in­stant« tehnikom. Harvey et al (6) su pokazali da helatna grupa i iminodisircetnoj kiselini (IDA) je sposobna da se redukovanim "mTc, lako da se inkorporira u biološki aktivnom molekulu. Isto tako IDA derivati imaju bolje karakteri­stike za bilijarni trakt. Oni se laka pripre­maju »instant« tehnikom, ekstrahuju se iz krvi i izlucuju preko hepatocita. Oni se odli­kuju u ukstremno brzim klirensom, kratkim hepatotransportnim vremenom i visokom akumulacijam u žuci. Kao posledica toga još u prvih šestdesetak minuta njegova bilijarna • lnsti'tut za patofiziologiju, Medicinski fakultet Skopje ** Vojno Medicinska Akademi·ja -Beograd * • * Medicinski centar, Radioizotopna labora­ torija -Zajecar _1 koncentracija je znatno veca nego kod Rose­bengala. Bilijarna ekskrecija nekog jedinjenja zavisi od sledecih faktora: od molekulskog oblika, težine, polarnosti (lipidne rastvornosti), mo­lekulske strukture (odnosa izmedu polarne i nepolarne grupe) i mogucnosti od protejin­skog vezivanja. Do sada poznati komercijalni IDA derivati su: Dimetil IDA (HIDA), Dieti! IDA (EHIDA) i P-butil IDA. Oni se uglavnom medusobno razlikuju po njihovoj urinarnoj ekskreciji br­zini klirensa krvi i jetri. U ovom radu bice prikazan postupak sinteze Dieti! IDA (EHI­DA). proces obeležavanja kao i kontrola kva­liteta ••mTc-EHIDA. Materija! i metode -Sinteza Dietil-lDA sastoji se iz dve faze: a) acetilovanja -dobijanje analida b) sinteza a) Proces aceti lovanja izvodi se egzoter­nom reakcijam izmeclu 2,6 dietilanalina i mo­nohlorsircetne kiseline koje su rastorene u acetonu. Dobijeni proizvod je nerastvorljiv u vodi i precišcava se kristalizacijam iz eta­nola/vode; dobijeni kristali imaju belu do Zmbova B., E. Karanfilov. l. Tadžer•, D. Tajfl ... N. Paunkovic ... , J. Bzenic belo žuckastu boju sa tackam topljenja od 133-134° C.a b)aSinteza: EHIDA predstavlja kondezova­ni proizvod ix-hloro 2,6 dietilanalida i imino­disircetne kiseline (IDA) pri cemu se dobija N (2,6 dietilacetanalid) iminodisircetne kise­line. Reakcija koja se odigrava za vreme sin­teze je sledeca: I II C,Hs Cll& COOH O NHcorn.2lcu1-1)N< -HCL CH 1 COOH C,Hs llf C1Hs CH2COOH O NI-ICOCH2N ( EHIDA CH2COOH r.u. Slika 1 -Sinteza N(2,6 dietilacetanalid) imino­disircetne kiseline (EHIDA) w-hlora -2,6 dietilanalid (1) i iminodisir­cetne kiseline (Na-Go) (11) u ekvivalentnim kolicinama (22,4 g, 19,5 g) pomešani su u 500 ml 60 % etanola. Ova smeša je bila re­fluksirana od 8-10 casova na vodenom ku­patiku i zatim alkohol uparen. Ostatak ra­stvora je ohladen i talog od neizreagovanog w-hloro-2,6 dietilanalida je otstranjen. Filtrataje podešen na pH-2 sa 5 NHCI do njegoveaizoelektricne tacke. Talog je filtriran i ispranarazblaženom kiselinom. Kristalizacija se iz­vodi iz smeše rastvora aceton-voda (slaboakiseli vodeni rastvor). pri torne se izdvajaabeli kristalni prah sa tackam topljenja odaje i Sephadex G-25 za odvajanje obeležene komponente, TcO4 (slobodni pertehnetat) i hidrolizat. Za eluiranje Tc-EHIDA koristi se fosfatni pufer pH-7.2 za hidrolizata 0,05 °/o H202 . U tabeli 1 date su Rt-vrednosti dobivene razlicitim radiohromatografskim metodama. -Tan kos l,01j.aTank-osi oj. Uzlazna hroma.ahroma. htroma. na 1Ge,Silikagel­ lmainaWhatman RazliclitO N° (s.a) k-isel.i 1 Te-oblici n-butan.-n-bu-tan.­ 2N' ,20/o sircet..asi;rcet. kis.a NaC-1 NaCl H,O (4:1 :1) H,O (4:1 :1)a 99mTc­ 0.1 0.4 0.5 TcO-, 0.2 0.2 "mTc­hikl-r0t­,0,00-0.00 0.00 0.00 l,izat Tabela 1 -Rf-vrednosti d-obij,ene ra­ ,razlic;itim diohromatografs-kim metodama Biološka kontrola 99mTc-EHI­D A -Stabilnost preparata odredena je na belim pacovima. životinjama je bilo injicira­no po 0.1 ml radiofarmaceutika pri razlicitom vremenu posle obeležavanja. Biodistribucija preparata po organima živo­tinja u razlicitim vremenskim intervalima da­ta je u tabeli 2. Vreme žrtvovanja životinja Organ uamin.a 185-186° C.a Pluca 3 30 0.16 Jetra 25 2,8 Obe I e ž a vanje EH ID AY'mTc -lspi­Slezi na 2eludac 0.28 0.12a0.1 tivani su uslovi za obeležavanje EHIDA sa "mTc koristeci razlicite kolicine EHIDA i 1.3a2 lnst. tra:kt 21 53a87 SnCI, 2 H,O pri pH rastvora od 3-7 (u za­premini od 4 ml). Pripremljen je liofilizirani »instant« preparat sledeceg sastava: 40 mgaEHIDA, 1 mg SnCI, 2 H,O i 9 mg NaCl. Obe­ležavanje se izvodi doavanjem 1-4 ml elu­ata "mTc gde je pH-rastvora 5.5±0.4.a Za pracenje radiohemijske cistoce ovog preparata korišcene su razlicite radiohroma­tografske tehnike kao: uzlazna papirna hro­ N° matografija na Whatman-u -1 sa razvija­cem n-butanol-sircente kiseline i voda u vo­lumenskom odnosu 4: 1: 1, tankoslojna hro­matografija na Gelman (s.a Go) sa razvija­cem 2N NaCl i 2 % NaCl. Takode korišceno Tabela 2 -Biodi-stribuai-ja "mTc-EHIDA (% orrga­nu) u funkciji vremena žrtvovanja živo,tinja Na sl. 2 date su krive krilensa jetre, inte­stenalnog trakta i krvi. Stabilnost preparata data je u tabeli 3, pra­cena razlicitim radiohromatografskim meto­dama. Rezultati i diskusija -Rezultati naših is­pitivanja potvrduju da proizvod sintetizirana EHIDA u našoj laboratoriji i obeležena 99mTcapokazuje slicne kineticke karakteristike »in vivo« kao što je objavio Loberg et. al. (7). Sinteza i kontrola kvaliteta 99m'fc-dietil-lDA (EHIDA) IA'T!IS. TRAl 0,55). Diskusija i zakljucak -Rezultati ukazuju da je maksimalni »uptake« 99mTc dietil-lDA-e u desnom režnju znacajno ubrzan nakan pri­mene fenobarbitona. Nije jasno zašto je ovaj parametar nad levim režnjem jetre beznacaj­no promenjen posle aplikacije ovog leka. Evi­dentno je da »poluvreme ekskrecije« u svim regionalnim krivuljama aktivnosti nije zna­cajnije izmenjeno. Ukoliko dietil-lDA ima konsekventno »anjonski« put, što znaci trans­membranski prolaz molekula, zatim veziva­nje za ligandin i solubilne proteine (Z, X) u hepatocitu, slicno bilirubinu i BSP-u, onda se može ocekivati i efekat lekova koji de­luju induktivno na subcelularne organe he­patocita. Poznata je da psihijatrijski boles­nici, koji dugo uzimaju preparate iz grupe fenotijazida, imaju ubrzan klirens BSP-a. Utvrcleno je na animalnim modelirna (Kitani et al., 1979, Fritzberg et al., 1979) da infu­zije BSP-a inhibiraju i hepaticke »uptake« i bilijarnu ekskreciju 99mTc dietil-lDA-e. Ovi po­daci govore u prilog slicnog ponašanja u ki­netici bilirubina, BSP-a i dietil-lDA-e. Naši podaci, iako skromni, ukazuju da enzimski induktor, kao što je fenobarbiton, deluje na ubrzanje hepaticnog »uptake« dietil-lDA-e, ali nema uticaja na njenu ekskreciju. Evidentno je da u pitanju kinetike dietil­lDA-e postaje mnoga neslaganja (da li se reapsorbuje dietil-lDA u crevima ili ne, za­tim, uticaj velicine doze na plazmatski kli­rens, etc.). Uticaj medikamenata na hepa­tobilijarni transport dietil-lDA-e je pitanje ko­je ukazuje na složenost i protivurecnost ki­netike ovog radiofarmaka. Summary THE INFLUENCE OF PHENOBARBITAL ON THE KINETICS OF DIETHYL-IDA Prvulovic M., M. Maleševic, Z. Grubac, Lj. Stefanovic In 1 O patients with the normal livers the scin­tigraphy of the hepatobiliary system using 99mTc­Diethyl-lDA was performed. After the examina­t.ion the patients were administered Phenobar­bital tbl. 0.2 g daily tor 6 days and the scinti­graphy with Diethyl-lDA was repeated. The study was aimed to evaluate the effect of Phenobar­bital on some regional kinetic parameters. T m" and T,t, over the both hepatic !obes and over the !iver hilus were evaluated. The results ob­tained show the s,ignificant difference between the means of T m" over the right hepatic lobe and T,/, over the other regions do not show any sig­nificant di'fferences after Phenobarbital applica­tion. U itcaj fenobarbitona na kinetiku 99mTc dietil-lDA _ _ L'iteratura 1. 1-larvey E., M. Loberg et al.: Hepatic clearen­ce mechanism of Tc-99m-l-llDA and its effect on quantitation of hepatohiliary function: concise communication, J. Nucl. Med., 20, 310, 1979. 2. Loberg M., W. Ryan et al.: Reply, J. Nucl. Med., 21, 1111, 1979. 3. Popescu H.: Hepatic Clearence Mechanism of Tc-99m-N-(Acetinilido)-lminodiacetic Acid De­rivates. J. Nucl. Med., 21, 1110, 1979. 4. Erjavec M., S. Pahor et al.: (Cit.) Nenavadna opažanja pr,i delu z Dietil-lDA. Radio!. lugosl., 14, 343, 1980. 5. Jansholt L., D. Vera et al.: In vivo kinetics of hepatobiliary agents jaundiced animals. Am. J. Roentgenol. 132, 492, 1979. (abst.). 6. Pauwels S., L. Piret et al.: Tc-99m-Diethyl­lDA lmaging: Clinical Evaluation in Jaundiced Pat.ients. J. Nucl. Med., 21, 1022, 1979. 7. Kitani K., S. Kawagushi et al.: lnhibitory effect of sulfobromophtalein on the hepatic and biliary excretion of "mTc-N-(2,6-Dimethyl-phenyl­-carbamol-methyl)iminodiacetic acid and pyrido­xylidene-isoleucine in rats. J. Nucl. Med., 20, 642, 1979 (abst.). 8. Fritzberg A., W. Whitney et al.: Hepatobi­liary transport mechanism Tc-99m-Diethyl-lDA. J. Nucl. Med., 20, 642, 1979 (abst.). Adresa autora: Dr Mladen Prvulovic, Zavod za nuklearnu medicinu, Institut za onkologiju, 21204 Sremska Kamenica Radio!. lugosl., 15; 407-409, 1981 SIEMENS Computer-Tomograph sa momentalnom slikom Somatom vrši snimanje snopom zraka u kratkom vremenu. Snimanje i rekonstrukcija slike traju samo 5 sekundi. Znaci, nakan 5 sekundi mažete odi uciti: izbor novog sloja, kontrastno sredstvo, novo pozicioniranje pacijenta ili -o. k. Momentalna slika cini to mogucim. Rezultat: brzi, temeljiti i neopasni pregledi više pacijenata u kratkom vremenu. Ovo Vam pruža samo Rontgen-Computer­ J': , Tomograph SOMATOM -razvijen na iskustvu Siemensa u podrucju rentgentehnike i elektronike. Zastupstvo u Jugoslaviji: BANEX Trg Sportova 11, 41000 Zagreb BANEX Makedonska 33/V, 11000 Beograd BANEX/MEDITEHNA Belasica B. B./Rajon 40, 91000 Skopje SOMA TOM od Siemens-a MEDICINSKI FAKULTET, BEOGRAD, INSTITUT ZA BIOFIZIKU I LABORATORIJA ZA IZOTOPE KOMPARTMANSKA ANALIZA KINETIKE RADIOZLATA U BOLESNIKA SA HIPERSPLENIZMOM Ristanovic D., K. Kostic, D. 0okic-Ristanovic Sadržaj: U i-adu je ispitivana kinetika radioaktivnog koloidnog zlata 198Au pre i posle splenektomije u bolesn.ika sa hipersplenizmom. Merena je aktivnost uzoraka krvi uzetih iz vena bolesnika u ekvijednakim vremenskim razmacima. Sprovooena je kompartmanska analiza sistema koji su cinili krvotok, Kupffe­rove celije i retikulo-endotelski sistem slezine. Pokazano je da je kolicina radiozlata, koja se za odreoeno vreme vezuje za Kupfferove celije, oko 3 puta veca od kolicine koja za isto vreme prode kroz jetrine sinuse. UDK 616.411-007.61:539.12.08 Deskriptori: hipersplenizem, splenektomija, zlato radioizotopi, radiometrija Radiol. lugosl., 15; 411-415, 1981 _J Uvod -Danas kada se sve veci interes klinicara usmerava ka morfološkim i in vitro ispitivanjima organa i njihovih sistema, ce­sto se zaboravlja na traserske metode i kom­partmansku analizu od kojih je nuklearna me­dicina i pocela. Traserske metode u nas ra­nije su se mnogo cešce koristile; iz tih pri­mena nastao je niz zapaženih publikacija. Ovde treba ukazati na radove koji obraduju kinetiku gvožda (Antic i sar. 1968, Ristic 1969, Tadžer, Dolganova-Korubin 1969), kal­cijuma (Jovanovic, šimonovic 1968, Odovic i sar. 1971), joda (Karanfilski i sar. 1969, Popovic, šimonovic 1971) i hroma (Kostic 1968, 1972). kao i istraživanja kinetike i me­tabolizma BSP, indocijanina i drugih boja (Bošnjakovic i sar. 1972, Ristanovic i sar. 1976). Jako bi se ovi novi trendovi mogli da objasne uvodenjem novih tehnologija, po­sebno gamakamere, tomokamere i racunara, ipak ostaje nejasno zašto se sada u kine­tickim i hemodinamskim ispitivanjima racu­nar relativno malo koristi. U poslednje vreme u casopisima i na sa­stancima ponovo pocinje da se obraca paž­nja upotrebi trasera u svom klasicnom smi­slu (Popovic i sar. 1979, Pahor i sar. 1980, Scholer et al. 1980, Sodeberg et al. 1980). Zato je jedan od ciljeva ovog rada da pruži doprinos ovim težnjama na našem tlu kroz razmatranje jednog znacajnog kompartman­skog sistema koji je vec duže vremena pred­met naših istraživanja (Ristanovic, Kostic 1971, Ristanovic and Kostic 1971, Ristano­vic i sar. 1976, Kostic et al. 1978, Ristanovic et al. 1979, Ristanovic et al. 1980). Materija! i metode -Eksperimentalni po­stupak -lspitivanje kinetike radioaktivnog koloidnog zlata 198Au vršeno je na pet bo­lesnika sa hipersplenizmom. U fazi preope­rativnog klinickog ispitivanja za svakog bo­lesnika uraden je scintigram jetre i slezine i odreden frakcioni klirens radiozlata. Posle splenektomije i oporavka bolesnika izvršena je kontrolna scintigrafija jetre i ponovo od­reden klirens. Scintigrafija je izvršena 60 minuta posle ubrizgavanja 7,4 MBq radiozlata, uz korišce­nje Pho/Dot skenera (Nuclear Chicago). U periodu od 20 minuta po ubrizgavanju radio­zlata uzimani su svakih 5 minuta uzorci krvi iz vene i merena je njihova aktivnost u scin­tilacionoj sondi sa šupljim kristalom velicine Ristanovic D., K. Kostic, D. Dogic-Ristanovic 5,08 cm, uz korišcenje jednokanalnog dife­rencijalnog anal izatora (Nuclear Chicago). 1 KRVOTO K k i· 12 k21 k1; 1 ' r 2 ' 4 JETRI NI SLEZI NA SINUSI k32 3 KUPFER. CELIJE Slika 1 -cetvorokompartmanski sistem u kome se prati kinetika radiozlata. Strelice prikazuju smerove transporta trasera K o m p a rt m a n s k a a n a I i za -Kine­tika radiozlata u organizmu coveka posma­trana je u zatvorenom, cetvorokompartman­skom sistemu (slika 1 ). Pored kompartmana (odeljka) 1, koji predstavlja krvotok (izuzev krvotoka jetre), sistem sadrži kompartman 2 koji odgovara krvotoku jetre, kompartman (i,j = 1,2,3,4) je brzinska konstanta za tran­sport radiozlata iz odeljka j u odeljak i. Pretpostavimo da je u pocetnom trenutku (t = O) obeleženi koloid, cija je aktivnost a0 , trenutno ubrizgan u kompartman 1. Pocetni uslovi za sistem jednacina (1) bice a1 (O) = a0 , a; (O) = O, j = 2,3,4. (2) Primenjujuci na sistem jednacina (1) i pocet­ne uslove (2) direktnu Laplaceovu transfor­maciju, a zatim na rezultat te primene (tj. rešenja dobijenog sistema algebarskih jed­nacina) inverznu Laplaceovu transformaciju, došlo se do vremenskih zavisnosti koje daju aktivnost u sva cetiri kompartmana. Meto­dologija rešavanja ovakvih jednacina data je na drugam mestu (Atkins 1968, Ristanovic et al. 1979). U radu je korišcen metod gra­ficne analize (Atkins 19.68), metod najmanjih kvadrata i druge matematicko-statisticke teh­nike. Rezultati -Rezultati pracenja aktivnosti uzoraka krvi prikazani su na sliki 2. Kružici 1 00 \ :\=0117, t.2 =0 236, X1 =0-099, t.i=0160 075 \ !} o l \ )­ (/) o z 050 > )­ . \I' <( 3 (Kupfferove celije) i kompartman 4 (reti­ <( z kulo-endotelski sistem slezine). Matematicki > model koji opisuje kinetiku radiozlata u ovom sistemu na slici 1 dat je sistemom diferen­ O 25 ­ <( _J w o::: cijalnih jednacina prvog reda s konstantnim koeficijentima: da1 da3 .-= -(k21 + k4i) a1 + k21a2, dt o 5 10 15 20 25 k32a2 dt VREME t (min) da2 da4 Slika 2 -Graficni prikaz kinetike radi"ozlata u = k21a1 -(k12 + k32) a2, -. = k41a1, kompartmanima 1 i 2 pre (krive 1 i 2) i posle dt dt splenektomije (krive 1' i 2'). Vertikale kroz eks­ peri"mentalne vrednosti predstavljaju standardne greške (SE). Na slici su ispisane izracunate vred­ gde je a; (t) aktivnost uzorka krvi uzetog u nosti brzinskih konstanti k,1 i parametara ), pre trenutku t iz odeljka j (j = 1,2,3.4). a k;; (),., i '-,) i posle splenektomije ('-', i '-',) Kompartmanska analiza kinetike radiozlata u bolesnika sa hipersplenizmom prikazuju srednje vrednosti relativnih aktiv­ 08 nosti radiozlata za uzorke uzete pre splenek-------. - tomije, a tacke, posle nje. Brzina opadanja . -3' 07 aktivnosti u zadnjem slucaju je manja jer je iz sistema odstranjen kompartman (tj. sle-O 6 / t. ···-···--­ ···-······---­ zina) koji je ranije vezivao zlato. . ----· .. --7·7:_: .. : .. ­ a. O 5 "' Kompartman X/a0 Yfa,o Z/a0 ___ 3 ----;;, a 0-t. / 0,40 0,60 pre t. / 3/ posle 0,91 0,09 vi 0-3 pre, 0,79 o posle 1,54 pre ,0,44 0,87 0,43 0,77 2,01 1,25 3 posle 4 pre 0,56 0,32 0,24 1 1 1 1 1 1 Tabela -Eksperimentalno odredene vrednosti parametara pre i posle splenektomije o 5 10 15 20 25 Rešenja sistema jednacina (1), tj. a1 = X1 exp (-A1 t) + Y1 exp (-A2tl. a2 = X2 [exp P1t) -exp (-1,2t)], a3 = .. [X3 -V3 exp l-i-1tl -Z3 exp P2t)], ao s 84 = . [X4 -Y4 exp(-A1 tl -Z4 exp(-A2t)]. ao (3) daje kinetiku radiozlata za sva cetiri ko:n­partmana. Ovde je s0 korektivni faktor koji sadrži a0 i zavisi od kolicine krvi u jetri ( R istanovic et al. 1979), X, Y i Z su koefici­jenti koji su posredno dati u Tabeli, a "1 i A2 su konstante. Pocetne koncentracije a0 odredene su na bazi metoda najmanjih kvadrata ekstrapolacijam eksperimentalno dobijenih tacaka, za t = O. Vrednosti A1, ).,, X, i Y, odredene su metodam graficne analize (Atkins 1968). Vrednosti brzinskih konstanti k;i nadene su iz podataka u Tabeli na bazi Vieteovih pravila (Ristanovic et al. 1979) i pretpostav­ke da su nakon splenektomije brzinske kon­stante ostale neizmenjene. Pored vrednosti za A, vrednosti ovih brzinskih konstanti une­te su na sliki 2. Krive na slikama 2 i 3 do­bijene su pomocu jednacina (3) i vrednosti brzinskih konstanti. Sa slike 2 vidi se da je kinetika zlata u jetri (odeljak 2) prikazana dobro poznatom dilucionom krivom. Na sliki 3 prikazane su krive koje daju kinetiku radiozlata u aku- Radiol. lugosl ., ·JS; 4·11-415, 1981 VREME t(min). Slika 3 -Grafi'cki prikaz kinetike radiozlata u kompartmanima 3 i 4, pre (krive 3i 4) i posle splenektomije (kriva 3'). Krive su izracunate na bazi jednacina (3) i vrednosti parametara ispisa­nih na sliki 2 i u tabeli. Horizontalne linije pred­ stavljaju asimptotske nivoe mulacionim kompartmanima, tj. Kupfferovim celijama (krive imaju S-oblik) i retikulo­endotelskom sistemu slezine (kriva pre od­govara jednostrukoj eksponencijali, što se pripisuje neposrednom kontaktu ovog odelj­ka s krvotokom). Sve krive teže svojim asimptotskim nivoima (horizontale na sli­ki 3). Diskusija -Odnos asimptotskih nivoa kri­vih 3 i 3' (slika 3). koje prikazuju kinetiku radiozlata u kompartmanu 3 pre i posle sple­nektomije, iznosi 0,57. To znaci da ce se pre splenektomije kolicina ubrizganog ko­loida tako rasporediti da se približno 57 % akumuliše u tkivu jetre, a ostatak u slezini. To ne protivreci dobro poznatoj cinjenici da ova distribucija može da ima širok dijapazon mogucnosti zavisno od velicine slezine (Ko­stic, Perišic 1975). Odnos kolicina supstancija, koje za uoce­no vreme napuste kompartman 2 i predu u kompartmane 1 i 3 (slika 1l. dat je odnosom odgovarajucih brzinskih konstanti k32/k1 2 = 2,6. Znaci da je kolicina radiozlata, koja se za uoceno vreme veže za Kupfferove celije, približno 3 puta veca od kolicine iste sup­stancije koja ce da se vrati iz jetre u krvo­ Ristanovic D., K. Kostic, D. Dogic-Ristan_o_v_ic ___ __ ____ tok. lako se u praksi polazi od postavke da se svaka cestica radiozlata 198Au, koja dospe u sinusoid, normalno vezuje za Kupfferovu celiju (brzina fagocitoze je manja od 0,01 s). ipak su ispitivanja sadržaja ovog obeleživaca u hepatickoj veni pokazala da pri prvom pro­ lasku kroz jetru izvesna kolicina radiozlata prelazi u sistemsku cirkulaciju (Glass, de Garreta 1967, Kostic, Perišic 1975). Prethod­ na tumacenja pokazuju da se o ovom feno­ menu mora da vodi racuna posebno u hiper­ splenizmu. Iz odnosa k21/k41 = 0,72 sledi da je u hi­persplenizmu kolicina radiozlata, koja za od­redeno vreme dospe iz krvotoka u slezinu, cak i veca od kolicine ove supstancije koja za isto vreme dospe u jetru. Ovaj rezultat je u saglasnosti s nalazima drugih autora. Naime, u velikog broja bolesnika sa cirozam smanjen je protok krvi kroz jetru, dok je on kroz slezinu povecan u odnosu na normalnu vrednost (Goresky 1963). 1 drugi podaci uka­zuju na povecani protok krvi kroz slezinu u toku idiopatske portne hipertenzije, ciroze sa splenomegalijom, Wilsonove bolesti sa velikom slezinom kao i ekstrahepaticke op­strukcije portne vene nepoznate etiologije (Wiliams et al. 1968). Summary COMPARTMENTAL ANALYSIS OF RADIOGOLD KINETICS IN PATIENTS SUFFERING FROM HYPERSPLENISM Ristanovic D., K. Kostic, D. 0okic-Ristanovic Kinetic behaviour of colloidal radioactive gold '98Au before and after splenectomy in patients with hypersplenism was considered. Radiogold activities in blood samples taken equidistantly from patients's vein were measured. Compart­rnental analysis in the system consisting of the circulation, Kupffer cells and reticuloendothelial system of the spleen was performed. The ra­diogold amount removed from the blood stream by the liver reticuloendothelial system, was found to be about three times higher than the one flowi'ng back from the liver through the he­patic vein into the systemic circulation. Bibliografija L'iteratura 1. Antic, M., 8. Radojcic, B. Trajkovic: Feroki­netika u bolesnika s mijelosklerozom. Zbornik radova VIII jugoslovenskog sastanka strucnjaka za primjenu nuklearne energije u medicini, Osi­jek, 1968, 223-228. 2. Atkins, G. L.: Multicompartment Models in Biological Systems. Methuen & Co., New York, 1968. 3. Bošnjakovic, V., S. Stefanovic, V. Zujnic, S. štajnfl, J. Petric, M. Ristic: Promenljivost meta­bolickih kinetickih konstanti indici'rana primenom analognog elektronskog racunara. Zbornik rado­va XII jugoslovenskog simpozijuma za nuklearnu medicinu, Ohrid, 1972, 265-270. 4. Glass, H. l., A. C. de Garreta: OuantitatiVe analysis of exponential curve fitting for biologi­cal applications. Physics Med. Biol., 12, 379-390, 1967. 5. Goresky, C. A.: A linear method for deter­mining liver sinusoidal and extravaskucal volu­mes. Amer. J. Physiol., 204, 626-640, 1963. 6. Jovanovic, V., l. šimonovic: Odredivanje di­fuznog kalcijuma u serumu metodam ultraf.iltra­cije. Zbornik radova VIII jugoslovenskog sastanka strucnjaka za primjenu nuklearne energije u me­dicini, Osijek, 1968, 61-66. 7. Karanfilski, 8., l. Tadžer, V. Bogdanova, P. Davcev: Splenohepatalni -indeks i rektalna re­sorpcija radiojoda u uslovima portne hiperten­zije. Diagnostika i'n Terapia v Nuklearni Medicini, Bled, 1969, 118-121. 8. Kostic, K.: Dilucione krive obeleženih eri­trocita "Cr i albumina '"J u hepatickim venama i razlike u vremenu prolaska ovih obeleživaca kroz sinusoide jetre. Zbornik radova VIII jugo­slovenskog sastanka strucnjaka za primjenu nu­klearne energije u medicini, Osijek, 1968, 29-30. 9. Kostic, K.: Neki aspekti ponašanja eritrocita "Cr i albumina 125J u krvi, jetri i slezini. Zbornik radova XII jugoslovenskog sastanka za nuklearnu medicinu, Ohrid, 1972, 435-440. 10. Kostic, K., V. Perišic: Dijagnosticka prime­na radioaktivnih izotopa u oboljenjima jetre. Ga­lenika, Beograd, 1975. 11. Kostic, K., D. Ristanovic, V. Perišic, Z. Ro­lovic: The effect of extrahepatic colloid radio­gold uptake on its blood disappearance rate. In: Nuklearmedizin und Biokybernetik, band 11, K. Oeff und H. Schmidt (eds.), Medico-lnformations­dienste, Berlin, 1978, 89-92. 12. Odovic, M., L. Ivanovic, R. Micic, M. Antic: Odredivanje intestinalne apsorpcije "Ca u nekim oboljenji"ma. Nuklearna medicina XI, Budva, 1971, 215-225. 13. Pahor, C., M. Erjavec, B. Diallo, J. Šnajder: Kinetika Dietil-lDA. Radiologica lugoslavica, 14, 1980, 339-341. 14. Popovic, C., l. Šimonovic: Kineticko tuma­cenje izlucivanja joda. Nuklearna medi'cina, XI, Budva, 1971, 140-145. 15. Popovic, O., R. Novakovic, D. Paligoric, S. Brkic: Dvadesetcetiricasovna dinamika izdisajnog testa sa Hobil-glicinom. Radiol. lugosl., 13, 203­206, 1979. 16. Ristanovic, D., K. Kostic: Matematicko mo­deliranje procesa prolaska indikatorskih supstan­ci kroz sinus jetre i njene difuzione prostore. Kompartmanska analiza kinetike radiozlata u bolesnika sa hipersplenizmo_rr,_ U knjizi: Navija iskustva u gastroenterologiji, tom 11, lnternisticki dani, Subotica, 1971, 96-100. 17. Ristanovic, D., K. Kostic: A tour-compart­ment model of the sinusoidal and extrasinusoidal part of the liver structural element. lugoslav. Physiol. Pharmacol. Acta 7, 121-126, 1971. 18. Ristanovic, D., K. Kostic, B. šikic, M. Rat­kovic: Biofizicki pristup ispitivanju uticaja doze BSP na njegov frakcioni klirens. Medici'nska istra­živanja (Supl. 1), 9, 55-58, 1976. 19. Ristanovic, D., K. Kostic, D. 0okic: Com­partmental analysis of colloidal radiogold kine­tics in li'ver and spleen of patients with hyper­splenism. J. Fr. Biophys. et Med. Nucl., 3, 205­211, 1979. 20. Ristanovic, D., D. 0okic-Ristanovic, K. Ko­stic: A three-compartment model of multiple dosage. lugoslav. Physiol. Pharmacol. Acta, 16, 149-160, 1980. 21. Ristic, M.: Ferokinetika u bolesnika sa ane­micnim sindromom. Diagnostika in Terapia v Nu­klearni Medicini, Bled, 1969, 73-76. 22. Scholer, O., L. Lehr, H. Hundeshagen: Ober Kompartementanalysen bei Storungen des Wa­sser und Elektrolythanshaltes. In: Prospects To­day tor Radioisotope Techni'ques in Glinica! Re­search, Band 14, 14th lnt. Symp., Badgastein, 1980, 1-6. 23. Sodelberg, B., H. Asaba, S. Dawidson, B. Gunnarsson, J. Virgin: Three dimensional haemo­dynamic studies with continuous infusion. In: Prospects Today tor Radioi'sotope Techniques in Glinica! Research, Band 14, 14th lnt. Symp., Bad­gastein, 1980, 9-13. 24. Tadžer, l., V. Dolganova-Korubin: Odrediva­nje apsorpcije "Fe kod pacava merenjem akti­viteta celog tela pacava i fekalne ekskrecije. Di­agnostika i'n Terapia v Nuklearni Medicini, Bled, 1969, 81-83. 25. \J\/iliams, R., R. E. Codon, H. S. Wiliams, L. M Blendis, L. Kreel: Splenic blood flow in cirrho­sis and portal hypertension. Ciin. Sci. 34, 441­452, 1968. Adresa autora: prof. dr. Dušan Ristanovic, In­stitut za biofiziku, Medicinski fakultet, Višegrad­ska 26/2, 11000 Beograd fladiol. lugosl., 15; -111-415, 198'1 DARILO NARAVE! 1.a vnetja, odrgnine, ranice in dezinfekcijo v vsako domaco lekarno MEDEXOVO PROPQllii:;..;. tinkturo, ki jo lahkn kupite\' lcbrnah ti.•medex .ljubljana ali \·cC:·jih trgm·inah. 1 7 INSTITUT »RU0ER BOšKOVIC«, ZAGREB, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, KBC REBRO, ZAGREB KALIBRACIJA TL DOZIMETARA S RADIONUKLIDIMA KOJI SE KORISTE U NUKLEARNOJ MEDICINI Vekic B., M. Ranogajec-Komor, M. Vlatkovic, l. Dvornik Sažetak: Prikazani su rezultati kalibracije termoluminiscentnih dozimetrijskih sistema na bazi LiF i MgB,O,:Dy s radionuklidima koji se najcešce upotreb­ljavaju u nuklearnoj medicini, tj. s 99"'Tc i "'J. Pokazalo se da se svi TL dozi­metri kalibrirani pomocu kalibriranog izvora '°Co mogu vrlo uspješno korist, iti za mjerenje apsorbirane doze zracenja koja potjece od niskih gama energija, što je najcešce karakteristika radionukl.ida koji se koriste u nuklearnoj medi­cini. lstovremeno su pracene i druge karakteristike navedenih TL dozimetara, kao što su osjetljivost i reproducibilnost. UDK 539.12.089 Deskriptori: radionuklidi, tehnecij, jod radioizotopni, kobalt radioizotopni, dozi­ metri, kalibracija Radiol. lugosl., 15; 417-420, 1981 Uvod -Mnogi kristalicni materijali nakan izlaganja izvorima ionizirajuceg zracenja ima­ju svojstvo da, ako se griju do odgovarajuce temperature, emitiraju elektromagnetsko lu­miniscentno zracenje. Intenzitet luminiscen­cije proporcionalan je primljenoj dozi i može se mjeriti pomocu razlicitih tipava TL citaca. Ocitavanjem TL dozimetara briše se vecina informacija, tako da oni, za razliku od film­dozimetara, mogu biti po novo korišteni. Termoluminiscentna dozimetrija zamjenju­je posljednjih godina film-dozimetriju u mno­gim zemljama svijeta koje koriste izvore ionizirajuceg zracenja, a u najširoj upotrebi su TLD na bazi LiF (1). Nedavno je u Insti­tutu »Boris Kidric«, Vinca, razvij en termo­luminiscentni dozimetar na bazi magnezij bo­rata s karakteristikama koje odgovaraju zahtjevima licne dozimetrije (2), i koji kao takav predstavlja kvalitetnu alternativu za TLD na bazi LiF. Posjedovanje TL dozimetara domace proizvodnje predstavlja sigurnu os­novu za preorijentaciju na TL dozimetriju u oblasti licne dozimetrijske kontrole u našoj zemlji. Usporednim mjerenjem doza zracenja po­mocu tkivu ekvivalentnih TL dozimetara na _j bazi LiF i Mg 8401: Dy i film-dozimetara poka­zano je dobro slaganje izmjerenih vrijednosti (3,4) za sve navedene vrste dozimetara. No, prilikam pocetnih kontrolnih mjerenja u me­dicinskim ustanovama (nuklearna medicina). gdje se pretežno radi s radionuklidima ni­skih gama-energija, iskrsnulo je pitanje toc­nosti izmjerenih doza. Pitanje je bilo tim op­ravdanije ako se ima u vidu a su svi TL dozimetri na Institutu »Ruder Boškovic« ka­librirani pomocu kalibriranog 6°Co izvora, tj. izvora visoke gama energije (1.17 i 1.33 MeV). laka u literaturi (1,2) ima podataka o odnosu TL emisije u funkciji energije zra­cenja prema zracenju 6°Co, smatrali smo važ­nim taj odnos tocno odrediti za navedene TL dozimetre. Tim više, jer i prema literaturi (1) ocekivani rezultati mogu biti razliciti od eksperimentalno odredivanih. Zbog toga smo prema kalibraciji TL dozimetara nacinjenoj s 6°Co mjerili i racunali doze zracenja nakan izlaganja istih TLD zracenju kalibracionog standarda 226 Ra (E = 0.093-2.45 MeV). te 131 J radionuklidima (E = 80-723 keV, od to­ga 82,4 % 364 keV) i 99111Tc (E = 140 keV), koji se najcešce i najviše upotrebljavaju u nuklearnoj medicini. Vekic B., M. Ranogajec-Komor, M. Vlatkovic, l. Dvornik Materija! i metode -6°Co -i z v o r -Svi TL dozimetri kalibrirani su pomocu 6°Co­gama izvora jakosti 962 TBq (2600 Ci) na mjestu gdje je brzina doze bila 1.2 mGy/min. (120 mrad/min.). Sve navedene doze pred­stavljaju dozu koju je primio Frickeov dozi­metar i etanol-klorbenzenski dozimetar smje­šten u isti položaj u kojem su bili smješteni TL dozimetri prilikom ozracivanja. Tocnost kalibracije 6°Co -izvora je ±3 %. 226Ra -standard -Korišten je kali­bracioni standard 226Ra jakosti 736.7 MBq (19.91 mCi) u 1 mm Pt, zajedno s kalibraci­onom plocom s tocno odreclenim kalibrira­nim položajem i dozama, koji se godinama koristi na Institutu »Rucler Boškovic« u licnoj dozimetrijskoj kontroli osoblja izloženog iz­vorima ionizirajuceg zracenja. Rad i on u k I i d i 131 J i 99 mTc -Ovi ra­dionuklidi se svakodnevno upotrebljavaju u nuklearnoj medicini. 99mTc -generator ispo­rucuje firma »Hoechst-Behring«, a 113J Insti­tut »Boris Kidric«, Vinca. Da bi se priredi o što bolji tockasti izvor, otopine pertehnetata odnosno jodida uparavane su skoro do suha prije izlaganja TL dozimetara. Navedene ak­tivnosti su srednje vrijednosti mjerenja na dva razlicita kalibratora, a slaganje rezultata je ±5 %. TL do z i metri na bazi LiF -TL do­zimetri na bazi prirodnog LiF nabavljeni su od firme »Pittman«, Engleska. Svi dozimetri su teflonske plocice promjera 12,5 mm i deb­ ljine 0,4 mm, a sadrže 30 % LiF. Po dva ovakva dozimetra u paru (jedan izmeclu Al­plocica dimenzije 13 X 1 mm, a drugi utam­nom PVC materijalu) smješteni su u poseb­no konstruiranim kazetama. Da bismo poboljšali tocnost ocitavanja ni­skih doza, svi LiF dozimetri pojedinacno su kalibrirani na 60Co izvoru u opsegu doza od 0-4 mGy (0-400 mrad). Apsolutna tocnost kalibracije je ±7 %. Temperaturni režim pri­likom ocitavanja doza bio je: 16 sekundi na 130° C prije ocitavanja, 16 sekundi na 240° C pril i kom ocitavanja, te napuštanje ( »anne­al ing«) 36 sekundi na 300° C. TL dozimetri na bazi MgB4O1 :Dy -TL dozimetar na bazi magnezij borata s karakteristikama koje odgovaraju zahtjevima licne dozimetrije, proizveden je u Institutu »Boris Kidric«, Vinca. Dimenzije k6rištenih MgB4O1 :Dy dozimetara su: promjer 6 mm i debljina 0,7 mm. Masa MgB4O1 :Dy iznosi 15 mg. U kazetama dobivenim od proizvocla­ca smještena su 3-4 dozimetra bez filtera. Temperatura na kojoj se javlja TL pik je 210° C. Ovaj dozimetar ne zahtijeva niti tem­peraturna tretiranja prije ocitavanja, niti na­puštanja. 1 ovi dozimetri su zbog poboljšanja tocnosti ocitavanja pojedinacno kalibrirani. Apsolutna tocnost kalibracije bila je ±5 %. O c i t a v a n j e TL d o z i m e t a ra -Svi TL dozimetri ocitavani su pomocu citaca TO­LEDO 634 nabavljenog od firme »Pittman«, Engleska. Rezultati i diskusija -U tabeli 1 dati su rezultati kalibracije TL dozimetara domace (MgB4O1:Dy) i strane (LiF) proizvodnje po­mocu kal ibracionog standarda 226Ra. Sve do­ze tokom ove i slijedecih kalibracija ocita­vane su iz kalibracije nacinjene pomocu 6°Co -gama izvora. 1 kalibrirane i izmjerene doze date su u jedinicama apsorbirane doze (mGy). Za preracunavanje kalibrirane doze ekspozicije standarda 226Ra u apsorbiranu do­zu za tkivo ekvivalentne materijale korišten je u tabeli 1, i u svim ostalim tabelama fak­tor od 0.96. Kao što se iz prikazanih rezultata vidi, dobiveno je zadovoljavajuce slaganje izmeclu kalibriranih i mjerenih vrijednosti doza. Ta­ko je npr. za TL dozimetre na bazi MgB4O1:Dy prosjecno odstupanje svih mjerenih vrijed­nosti od kalibriranih za rezultate iz tabele 1 oko ± 7 % , a po apsolutnom iznosu najvece odstupanje je 16,9 % . Za TL dozimetre na bazi LiF prosjecna odstupanja su nešto viša (16 %). ali još uvijek zadovoljavajuca i u skladu s literaturnim podacima o slicnim mjerenjima (1). Prilikom usporednih mjere­nja doza pomocu film-dozimetara i TL dozi­metara na bazi LiF nakon ozracivanja sa standardom 226Ra nadeno je slaganje unutar ±20 % (1). Rezultati iz tabele 1 pokazuju da je slaganje kalibriranih i mjerenih vrijed­nosti to bolje što je udaljenost TL dozirne­tara od izvora veca, tj. što je utjecaj geome­trije mjerenja manji. Sa stanovišta licne do­zimetrije gdje su dozimetri rijetko kad na udaljenosti od izvora manjoj od cca 30 cm, možemo zakljuciti da su razlike u kalibraciji TL dozimetara pomocu 6°Co i 226Ra zane­marive. .alibracija TL dozimetara s radionuklidima koji se koriste u nuklearnoj med_icini _ __ _ Kalibrirane i izmjerene doze (mGy) na udaljenosti od izvora "'Ra Vrijeme 28cm 23cm 18cm ozracivanja, izmjereno: izmjereno: izmjereno: (min) kalibri-kalibni­kalibni­ MgB,O,:MgB,O,: MgB,O,: rano LiF rano LiF rano LJi,F :Dy :Dy :Dy 15 0.47 0.48 0.47 0.700.58 0.73 1.180.93 1.04 20 0.63 0.62 0.930.92 1.58-1.45 - 25 0.78 0.72 1.171.171.97 1.88 30 0.95 0.73 0.84 1.40 1.15 1.28 2.37 1.76 2.02 40 1.26 1.19 1.87 1.79 3.16 2.81 - - 1.42 1.30 1.38 2.10 1.83 2.04 2.68 3.11 Normalizi­rana sredn,ja vrijednost 1.00 0.90 0.95 1.00 Tabela 1 -Kalibracija TL 0.84 0.98 1.00 dozimetrijskih sistema s "'Ra 0.76 0.89 Vrije­me, ozra­v...t civa­"'J, nja (MBq) (min .) 40 522 7,0 511 90 503 120 473 180 562 Normalizira­na srednjav-rijedn.stl izracu­nata 0.45 0.78 0.99 1.242.21 1.00 Izracunate i i.zmjerene doze (mGy) na udaljenosti od izvora "'J 20 cm 18 cm 14.1 cm izmjereno: izmjereno: izmjereno: izracu­i.zracu­MgB,07: MgB,O,:MgB,O,: LiF n aro LiF nato LiF :Dy :Dy :Dy 0.450,46 0.57 0.54 0.580.92 0.83 0.840.800.800.97 0.93 0.9911.58 1.28 1.47 1.120.97 1.23 1.30 1.23 2.00 1.65 1.82 1.17 1.261.55 1.42 1.552.51 2.25 2.342.18 2.22 2.76 2.69 2.85 4.48 3.99 4.18 1.04 1.01 1.00 0.97 1.01 1 .00 0.87 0.92 Tabela 2 -Kalibracija TL dozimertijs.ih sistema s "'J Vri,je-me ozra­bva­nja 1<\kti­vnosi 99mTc (MBq) izracu­nato: Izracunate i izmjerene doze (mGy) na udal,jenosti od izvora ""'Te 20 cm 18 cm 14.1 cm izmjereno: izm.jere-no: izmjereno: izracu-i,zracu-Mg.B,,: MgB.,: Mg.B.,: LiF nato: LiF nato: Lff (m.iin) :Dy :Dy :Dy 1.85 2.33 2.24 1.19 2.40 2.74 2.57 1.27 1.47 4.24 4.20 2.27 30 45 9731 1.06 1.34 1.52 2.1 06 2.40 0.89 1.20 1.02 1.06 1.65 1.22 1.73 2.21 1.96 2990 2509 0.72 1.07 0.87 0.89 1.20 1.01 1.45 1.82 1.69 90 150 2002 281 1.14 0.27 0.82 0.41 1.22 0.32 1.42 0.34 1.32 0.38 1.44 0.39 2.31 0.54 1.6.0 0.52 2.37 0.65 Normalizira­na srednja vri,jednost 1.00 1.21 1.15 1.00 1.21 1.11 1.00 Tabela 3 -Kalibracija TL dozimetrijskih sistema s 99mTc 1.07 1.13 Rezultati kalibracije TL dozimetara s 131 J , gdje je: jednim od najcešcih radionuklida u nukle­ arnoj medicini, prikazani su u tabeli 2. Ap­ A = ukupna radioaktivnost sorbirane doze racunate su prema jednadžbi: t = vrijeme ozracivanja Ky X A X t X 0.96 1 = udaljenost od izvora do dozimetra D = ---------­12 Ky = specificna konstanta gama zracenja. Radiol. lugosl., 15: 417-420, 1981 Vekic B., M. Ranogajec-Komor, M. Vlatkovic, !--.arnik Za 131 J, glavna gama zraka kojeg ima ener­giju od 364 keV, Ky = 1.42 X 10-5 C kg-1 cm2 MBq-1 (Ky = 2.04 R h-1 cm2 mCi-1) (5). Slaga­nje izmjerenih i izracunatih doza za kalibra­ 226 Ra. ciju s 131 J bolje je nego za Prosjecnoaodstupanje izmjerenih doza od izracunatih za TL dozimetre na bazi Mg8401 :Dy je ± 4 % , dok je za TL dozi metre na bazi Li F to odstupanje ±8 %. Kad se radi s nižim energijama gama ili X-zracenja, odgovor TL dozimetara je neštoaviši od odgovora na zracenje 6°Co. Premaaliteraturi (1,2) za energije niže od 200 keV,aa pogotovo za one niže od 100 keV, termo­luminiscentna emisija je povecana. Ova opa­žanja potvrduju i naši rezultati kal ibracijeaTL dozimetara pomocu 99mTc (tabela 3), kodakojeg je energija gama zrake 140 keV. 99mTcase upotrebljava u nuklearnoj medicini višeanego svi ostali radionuklidi, pa je stoga uaovom prikazu za nuklearnu medicinu moždaai najzanimljiviji. 1 za 9901Tc doze su racunateapomocu iste jednadžbe kao i za 131 J, s timada je konstanta gama zracenja u ovom slu­caju 4.11 X 10-6 C kg-1 h-1 cm2 MBq (Ky = 0.59aR h-1 cm2 mCi-1) (5). Doprinos dozi od nisko­energetskog (18 keV) X-zracenja 99mTc je za­nemariv i nije uzet u racun.a Rezultati kalibracije s 9901Tc prikazani uatabeli 3 pokazuju da su doze izmjerene po­mocu TL dozimetra na bazi Mg84Q7: Dy oko 14 % više, a za TL dozimetre na bazi LiF oko 19 % više od izracunatih, što je u skladu i s literaturam (1, 2) i s našim ocekivanjima. Tokom ovih, kao i tokom ranijih (3, 4) mje­renja s TL dozimetrima pracene su karakte­ristike navedenih TL dozimetrijskih sistema. tako i jedna i druga vrsta TL dozimetara pot­puno zadovoljava sve zahtjeve licne dozime­trije, ocita je da su TL dozimetri na bazi MgB401 :Dy (domace proizvodnje) pouzdaniji, rezultati su reproducibilniji i s manjom stan­dardnom devijacijom, i u svim našim sluca­jevima bliži su izracunatim rezultatima. Ako svemu torne dodamo da im je osjetljivost za otprilike red velicine veca u odnosu na LiF dozimetre, te da im je i režim ocitavanja znatno jednostavniji, njihova prednost u prak­ticnom (rutinskom) radu je još ocitija. No, jako TL dozimetri na bazi Mg 8401: Dy ne za­htijevaju temperaturna tretiranja ni prije ni poslije ocitavanja, treba napomenuti da bi prilikam mjerenja viših doza bilo poželjno napuštanje, buduci da ono ipak doprinosi tocnosti ocitavanja primljenih doza. Prilikam svih ovih mjerenja svi TL dozi­metri su bili pojedinacno kalibrirani. No pri­likam opsežnijih mjerenja, rutinskih npr., ne­moguce je sve dozimetre pojedinacno kali­brirati, ali treba vrlo velika statistika za zajednicko kalibriranje, jer su primijecene manje individualne razlike osjetljivosti medu pojedinim TL dozimetrima na bazi Mg8401 :Dy iz iste serije. U tam slucaju svi TL dozimetri ne samo da potpuno zadovoljavaju sve zahti­jeve licne dozimetrije, vec daju više poda­taka nego dosadašnja mjerenja. Summarya CALIBRATION OF THE RESPONSE OF TL DOSIMETERS TO THE RADIONUCLIDES IN NUCLEAR MEDICINE Vel • i" . / . "' . .., ,.. '<'. , . % . ,Uo ,bo ,(.o .... ­o : ..... 1 ..::: . l ,Jo 1Zo ,/oo -- ,foo 80 80 - ,o • ,o ',o 4o _, lo ' .L. 'l.o l.> Slika 1 -Bazalne vrednosti koncentracije ACTH i"n kortizola pri bolnikih z Mb. Addisonom Bolniki so prejemali obicajno glukokortiko­idno substitucijsko terapijo (slika 1 ). Kon­centracija kortizola je bila pri vseh bolnikih znižana, kane. ACTH je bila zvišana pri 7 bolnikih (x = 149 pmol/1) pri 3 bolnikih pa je bila v obmocju normalnih vrednosti x = 9,36 pmol/1). 3) Cushingov sindrom zaradi adenoma skorje nadledvicne žleze (slika 2 in 3). Kon­centracijo ACTH smo dolocali pri 3. pacien- ACTH pr.d op -po op . kotft'zol kodizol pred. op . ACfH . 1600 po op [pmo1/,. 7 !4oo 11 ;200 /0 1000 8ao ,oo ,oo Loo A f> C O PA.CIEI-IT/ Slika. 2 -Bazalne vrednosti koncentracije ACTH in kortizola pri posameznih bolnikih s Cushin­govim sindromom pred in po operaciji adenoma "' .. ACTH preol op " • . 0--0 ACT/-1 po op . l(ortizol pred op - h. c::a--c:1 f(ortizol f>O op '-' " ,(800 -1 .... t ,(1 .200 f .o • -Jooo ­ g 800 ' boo ­ 400 4 1 __.1rt 200 1 1 1 . -= 1 .. Slika 3 -Koncentracija ACTH in kortizola pri bolnikih s Cushingovim sindromom zaradi ade­noma nadledvicne žleze Diagnosticne vrednosti dolocevanja ACTH tih pred in po operaciji, pri 1 pacientu pa je pred operacijo. Pri vseh 4. primerih je bila konc. ACTH pred operacijo nizka, ob zvišani konc. kortizola. Po operaciji adenoma je konc. kortizola v 2. primerih padla na nor­malne vrednosti ob porastu konc. ACTH-ja. V 1. primeru opazimo višje vrednosti ACTH (10,5 pmol/1) pred operacijo ob izrazito zvi­šanem kortizolu. Po operaciji adenoma se je konc. ACTH znižala, konc. kortizola pa nor­malizirala. 4) Nelsonov sindrom: vsem 5 bolnicam je bila napravljena bilateralna adrenalektomija zaradi hiperplazije skorje nadledvicnih žlez. Kljub postoperativnemu obsevanju podrocja hipofize in glukokortikoidne terapije, smo pri bolnicah zasledovali razvoj Nelsonovega sin­droma brez rentgenološko potrjenega hipo­fiznega tumorja. Konc. ACTH je bila pri vseh bolnicah zvišana. (x = 124,7 pmol/1). M.A. 31 let P. F. 53 let B. L. 46 let M. R 41 let v. J. 30 let ACTH pmol/1 45,7 pmol/1 186,4 pmol/ 1 159,8 pmol/ 1 45,2 pmol/1 186,4 pmol/1 Koncentracija ACTH-ja pri bolnicah z Nelsonovim sindromom 5) Skupini 31 bolnic s hirsutismom smo istocasno dolocali konc. ACTH in kortizola A ACrn A kori iz ol - 1tcrn [f""'j{. 90 Jo 1o bo 50 >o !>o lo fo [nmol/4] kortizol 45 40 , I 35 I I I .)o I , 15 / AS lo t f, AO ,,,-' ----­ 5 ,,, . , , ob insulinski hipoglikemiji (slika 4). Najvišji porast ACTH-ja je opazen v 30 min. testa (x = 7,76 pmol/I ± 5,6) in prehiteva porast kortizola za 30 minut. 6) Osmim bolnikom s tumorjem hipofize smo prav tako dolocevali konc. ACTH in kor­tizola ob hipoglikemicnem testu (slika 5). Porast konc. ACTH glede na bazalne vred­ nosti je najvišji pmol/I ± 2,45). A pm0l/L I A n"'ol./t 40 + 40 }o + .o lo + 10 jo .j.io v 30 minuti testa (6 = 6,3 ____. ACT H ----korti'zol I ,-, ', , '',,, , I , ',­, I I , I ,o E,o ']o "'in.t Slika 5 -Porast koncentracije ACTH in korti­zola pri' bolnikih s tumorjem hipofize glede na bazalne vrednosti ob insulinskem hipoglikemic­ nem testu Diskusija -Pri bolnikih z Mb. Addisonom praviloma zasledimo visoke konc. ACTH v plazmi, ki so zvišane kljub substitucijski te­rapiji. V skupini naših bolnikov z Mb. Adi­sonom smo v treh primerih dobili normalne konc. ACTH. Vsi bolniki so bili ob odvzemu krvi za dolocitev konc. ACTH na substitu­cijski terapiji z glukokortikoidi. V teh pri­merih pa je težko vrednotiti koncentracije ACTH, ker nam niso natancno znani podatki o casu jemanja nadomestne terapije. Pri bol­nikih s primarno insuficienco nadledvicnih žlez smo spremljali padec konc. ACTH-ja po aplikaciji glukokortikoidov. Prav tako nam je pri bolnikih z adrenogenitalnim sindro­mom sprememba konc. ACTH pokazatelj us­pešnosti terapije. lnsulinska hipoglikemija predstavlja mocan stimulus za sekrecijo o .30 60 'JO m,'nute ACTH in kortizola in je zato uporabna za Slika 4 -Odziv ACTH in korti'zola pri bolnicah ovrednotenje funkcije hipotalamohipofizne s hirsutismom glede na bazalne vrednosti ob insulinskem hipoglikemicnem testu suprarenalne osi. Pri detekciji insuficience Radiol. lugosl., 15; 421-424, 1981 Gantar U., ž. žemva, B. Varl, A. Kocjancic hipofize je dolocanje konc. ACTH v plazmi v casu testa zanesljiv pokazatelj funkcijske re­zerve žleze. V odgovoru ACTH in lS ., os bijane liste u kojima je obracleno -pode­ šena srednja vrednost, podešen koeficijent varijacije i navedene naše dobijene vred­nosti. Na osnovu ovih podataka izracunavali smo odstupanja naših rezultata od podešene srednje vrednosti i izracunavali srednji ko­eficijent varijacije. Klinicka kontrola kvali­teta vršena je na dva nacina. Za ambulantne bolesnike, uporeclujuci raspoložive rezultate i uputnu dijagnozu, sa našim laboratorijskim nalazima, imajuci pri tom u vidu rezultate unutrašnje kontrole kvaliteta serije. Za le­žece bolesnike, u stalnem kontaktu lekara našeg odeljenja sa klinicarem, koji se od­vijao putem vizita i klinickom korelacijom na licu mesta. U slucaju izrazitog neslaganja naših nalaza sa klinickim nalazom, razma­trali smo okolnosti zbog kojih je došlo do toga. Ako je bilo izvesnih odstupanja koje su unutrašnjom kontrolom kvaliteta vec ot­krivene, ponavljali smo analizu iz istog uzor­ka. Kod sumnje na neadekvatno uzimanje uzoraka ili problema u toku transporta (bez leda, duži transport itd.) predlagano je po­novno vaclenje materijala. Razmatranjem na­ših nalaza sa klinicarem, mogli smo objas­niti eventualna odstupanja i otkriti prirodu istih. 5LfK. J!>R 1 Slika 1 -Primer unutrašnje kontrole kvaliteta -kontrolna karta za Folikulostimulišuci hormon (FSH) Rezultati trole kvalitdijagrama. deeta vetomesecne izneti su na spoljaslici šnje 2 u kon­vidu Navedimo i najkarakteristicnije primere klinicke korelacije naših nalaza, koji su bili realni iako su u prvom mahu znatno odstu­pali od klinicke slike. Diskusija i zakljucak -Unutrašnja kon­trola kvaliteta sprovodena dugotrajnim od­redivanjem kontrolnih seruma obezbeduje stalno održavanje odredenog nivoa i repro­ducibi lnosti radioimunoloških analiza. Na sli­ci 1 vidljivo je da povremeno dolazi do pri­bi ižavanja dobijene vrednosti granici od dve standardne devijacije, što je iziskivalo u radu ponavljanje serije, odnosno brižljive kontrole uslova pod kojim se analiza izvo­dila. Obicno se radilo o sledecim greškama: nepridržavanju metodologije rada, premena laboranta, premena komercijalnog pribora, premena u nacinu izracunavanja. U onim Kontrola kvaliteta i klinicka korelacija radioimunoloških analiza REZULTATI DEVETOMESECNE INTERNACIONALNE kONTROLE KVALITETA .,,. Ľ,21101 .,., ., •• 1 TIROKSIN TR/JODOTIRON/N TIREOTROPN! HORMO/\ '"J 7i, T3 TSH •l"to .-... .1.c l ..... _..--.. /.. ,.,, ..... __ • .. . ..,., ..... /:'\._"',/', ·--.. ' .. ........ ____ _ ... _,,,,. --HAŠ.. 00S rvn,.N)A OD POVEŠENE SREDNJE Vf/fEONOS TI ,., '•-.. ,' -(,C -----PODEfrNI KOEFIC/)ENAT YAR/JACIJE 40 .( t .l',5 6 78 , . Z .', 5 . 7 & 9 f 2 3 '1 S 6 '7 .!I 9 meseci 5Lr KA. bR. 2 Slika 2 -Primer spoljašnje kontrole kvaliteta -rezultati devetomesecne internacionalne kontrole kvali'teta za tireoidne hormone i tireotropni hormon. šrafirana površina obuhvata otstupanja naših vrednosti od podešene srednje vrednosti svih laboratorija u procentima. lsprekidane linije ozna- cavaju jednu odnosno dve vrednosti podešenog koeficijenta vari'jacije svih laboratorija slucajevima gde je vršena i kontrola tac­nosti, primeceno je da se tacnost analize uglavnom može održavati u prihvatljivim okvirima, iako povremeno i ovde i pored svih najbrižljivih mera dolazi do odstupanja. Naravno da i u ovakvim slucajevima ovo predstavlja alarm za laboratorijske radnike za preispitivanje odredene procedure. Iz pri­kazanih rezultata spoljašnje kontrole kvali­teta (slika 2), vidi se da su uspešnim spro­vodenjem unutrašnje kontrole kvaliteta do­bijeni i dobri rezultati spoljašnje kontrole kvaliteta, koji su u velikoj vecini slucajeva bili u granicama prihvatljivim za ovu vrstu kontrole (preko 95 %). Samo u nekoliko slu-cajeva naši rezultati okvalifikovani su kao tzv. »OUT LIERS«-i tj. rezultati koji ispadaju izvan odredenih granica prihvatljivosti ana­lize. Naknadnim proverama utvrdili smo da se u ovim slucajevima radilo o gruboj za­meni seruma, odnosno u jednom slucaju o ispadanju analize zbog neadekvatnog izvo­denja metode upotrebljene pri radu. Pod­vlacimo da spoljašnja kontrola kvaliteta pred­stavlja veoma veliki doprinos u sigurnosti rada radioimunološke laboratorije, jer bez obzira što se rezultat dobija kasnije, kada je vec nemoguce uticati na izdate rezultate, ona pruža laboratorijskim radnicima veliku sigurnost i samopouzdanje u radu. Radiol. lugosl., 15; 449-453, 1981 Gužalic E., N. Bankovacki, _:l.:_ Hemun, Lj. Babic, Lj. Nikolic Najkarakteristicnije primere klinicke ko­ relacije pocinjemo sa prvim primerom bo­ lesnice S. D. kod koje smo merili ukupni tiroksin i trijodotironin koji su bili poviše­ ni dok je nalaz TSH bio normalan. Klinicko stanje je govorilo za eutireozu. Unutraš­ nja kontrola kvaliteta je pokazala da je rezultat tacan. Naknadno uraden TBG bio je znatno iznad normale, a odnos tiroksin/TBG normalan, kao i odredeni slobodni tiroksin. Radilo se o bolesnici koja je bila gravidna i ukupni tiroidni hormoni su bili povišeni zbog povecanja nosaca (TBG). Drugi primer imamo kod bolesnika 0. J. koji je bio ispitivan zbog gojaznosti i šecer­ne bolesti. Utvrdene koncentracije testoste­rona i dihidrotestosterona bile su neoceki­vano veoma snižene (niže nego u osoba ženskog pola). To je bila za klinicara nova cinjenica, te je ispitivanje usmereno u tom pravcu. Utvrdeno je da ima visoke vrednosti prolaktina u bazalnim uslovima, kao i pato­loške odgovore na testove. Otkriven je pro­laktinski adenom hipofize. Kao veliku pomoc laboratorijskog nalaza u pracenju efekta terapije, isticemo sledeci primer. U bolesnika T. D. utvrdena je rezi­stencija na insulinsku terapiju, i posumnjalo se da se radi o povecanoj koncentraciji anti­tela na insulin. U toku tretmana monokom­ponentnim insulinom došlo je do poboljšanja stanja. U tabeli su navedene vrednosti in­sulinskih antitela, pre i na kraju terapije. Dokazano je znacajno sniženje u koncentra­ciji antitela. Merenje vrednosti ACTH u bazalnim uslo­vima i u toku dinamskih testova veoma je znacajni dijagnosticki postupak u ispitivanju funkcionisanja osovine hipotalamus-hipofiza­nadbubreg. Bolesnica K. J. ispitivana je zbog sumnje na Sy. Cushing, a laboratorijski na­lazi visoke vrednosti kortizola koji nije re­agovao na supresiju, ukazivali su na to. ACTH u bazalnim uslovima bio je nemer­ljiv, a u toku dinamskih testova je patološki reagovao. Posle operativnog odstranjenja tu­mora nadbubrega, bazalna vrednost ACTH kao i reakcija na stimulacione testove je normalna. U slucaju bolesnice M. M. koja je ispiti­vana zbog hiperkalcemije laboratorijski je dokazano povišenje parathormona koji je u bazalnim uslovima i u toku EDTA-testa po­kazivao preterani odgovor. Nalaz je govorio za adenom. Posle operacije adenoma para­tiroidne žlezde nalazi parathormona i kalci­juma su se normalizovali. U zadnja tri pri­mera neuobicajeno visoke vrednosti hormo­na dobijene pri RIA odredivanju mogu da izazovu sumnju u ispravnost rada ali uz kli­nicku korelaciju dobijaju svoju punu potvrdu. Na osnovu svih iznetih rezultata i naše dugogodišnje prakse u laboratorijskoj i ki i­nickoj kontroli kvaliteta radioimunoloških analiza, može se zakljuciti da je za izvode­nje ove kontrole neophodno uložiti dodatni trud i materijalna sredstva, ali da se taj rad višestruko isplati u održavanju kvaliteta rada laboratorije i smanjivanja broja ponov­ljenih analiza. Sem uobicajene unutrašnje i spoljašnje kontrole kvaliteta koja je rutin­ska za vecinu laboratorija, mi smo kontrolu kvaliteta naših analiza usmerili i na klinicku kontrolu istih, korelirajuci sve naše nalaze sa klinickom slikom bolesti. smo dobili punu potvrdu vrradioimunoloških analiza. Na edno taj sti nacin naših Summary OUALITY CONTROL ANO THE CLINICAL CONGRUENCE OF RADIOIMMUNOLOGICAL ASSAYS Gužalic E., N. Bankovacki, J. Hemun, Lj. Babi'c, Lj. Nikolic The authors review the organisation and the results of quality control in radioimmunological laboratory_ The interna! and external (interna­tional) quality control is given separately and the congruence at clini'cal data with the results of radioimmunoassays has been discussed. The importance of quality control is stressed and corroborated with severa! illustrative examples. Literatura 1. Boroviczeny, K. G., R. Merten: Systematik der Oualitatskontrolle i'm Laboratorium, Arztl. Lab., 17, 285-289, 1971_ 2. Boroviczeny, K. G., R. Merten: Systematik der Oualitatskontrolle im Laboratorium. 2. Zuord­nungskontrollen, Arztl. Lab., 17, 349-352, 1971. 3. Boroviczeny, K. G., R. Merten: Systematik der Oualitatskontrolle im Laboratorium_ 3. Pra­zisions-und Richtigkeitskontrollen Kontrollpro­ben und Kontrollkarte, Arytl. Lab., 17, 384-391, 1971. Kontrola kvaliteta i klinicka korelacija radioimunoloških analiza 4. Boroviczeny, K. G., R. Merten: Systernatik der Oualitats kontrolle irn Laboratoriurn. 4. Pra­zisions-und Richtigkeitskontrollen Standardsub­stanzen, Standardliisungen und Kontrollproben, Bezugskurven und Bezugskurvenfaktoren, Eichen, Justieren und Kalibri'eren, Artzl. Lab., 17, 416­ 419, 1971. 5. Boroviczeny, K. G. et al.: Systernatik der Oualitatskontrolle irn Laboraturiurn. 5. Statistik, Arztl. Lab., 17, 451-461, 1971. 6. Kirberger, E.: Laboratori'urnsuntersuchungen Hinweise und Fehlerrniiglichkeiten, Arztl. Lab. 17, 176-183, 1971. 7. Kladnik, S. et al.: Statisticna kontrola kva­litete pri radioirnunskih preiskavah, XIV Jugoslo­venski sastanak za nuklearnu rnedi'cinu, Zbornik radova, Galenika, Beograd, 1977, 20-25. 8. Radujkov, Z. et al.: Nacin vršenja unutraš­nje kontrole strucnog rada i rnogucnosti ispiti­vanja grešaka u biohernijskorn laboratorijumu, Glasnik Klinicke bolnice u Novam Sadu, God. 11, Br. 3, 145-161, 1972. Adresa autora: Edita Gužalic, hemijski tehni­car, Institut za patološku fiziologiju i laboratorij­sku dijagnostiku, Medicinski fakultet, 21000 Novi Sad, Hajduk Veljkova 7-9 Radiol. lugosl., 15; 449-453, ·1981 INDEKS AUTORA ANTIC. M LASZLO M. BABIC LJ. BANKOVACKI N. BAŠIC M. BERIC M. BEZBRADICA LJ. BILA S, BONERT D. BORKO E. BOROTA R. BREZNIK R. BUKOVIC-BAJC M. BURIC A. BZENIC J. CVIJETIC R. cABRIJAN T. DAPCEVIC D .. DODIG D. DUJMOVIC F. DVORNIK l. D2AMBAS D. DJOKIC-RISTANOVIC D. DJORDJEVIC N. EKINS R. P. FETTICH J. FRIM O. GANTAR U. GAŠPARIC J. GENBAcEV O. GJURIC G. GLIŠIC LJ. GRUBAC Z. HAN R. HEMUN J. HERMAN l. IVANCEVIC D. IVANCIC š. IVANOVIC Z. JANKOV R. JOVANOVIC A. JOVANOVIC V. KALU0ERSKI S. KAMENJICKI E KARANFILOV E. KASAL B, KLADNIK S. KOBAN B. KOCJANCIC A. KONSTANTINOVSKA D. KOSTIC G. KOSTIC K. KRAINCANIC M. LEMBERGER J. LEPŠANOVIC L. LIBMAN E. LIPOVŠEK M. LUCIC A. LUKIC V. LJUBOJEVIC M. MALEŠEVIC M. MARDEŠIC D. MARGETIC C. MARINKOVIC B. MARTON B. MILOŠEVIC S. MILUTINOVIC P. NIKOLIC LJ. NOVAKOVIC R. PAUNKOVIC N. PAUNOVIC R. PAVLIN K, PAVLOVIC S. PECINA M. PEJIN D. PEREZ-LOPEZ F. R. PETRONIJEVIC LJ. PETROVIC M. PJEŠIVAC Z. POPOVIC O. PRVULOVIC M. RAIC F. RANOGAJEC-KOMOR M. RRATKOVIC-JERICIJO M. RATKOVIC M. RISTANOVIC D. SEDLAK V. SEKSO M. SIMIC P. SINADINOVIC J. SPAIC R. STEFANOVIC LJ. STOJANOVIC S. šTUPAR S. šUBIC J. šULOVIC V. TAD!ER l. TAJFL D. TALAN D. TESIC M. TOMIC Z. TRIFUNOVIC S. TURK M. TURK R. UGARKOVIC B. UNUK S. VANOV B. VARL B. VASILJEVIG J. ZAKOTNIK B. VEKIC B. ZMBOVA B. VLATKOVIC M. VOTAVA A. ŽEMVA Z. VRBANEC D. žiKlc: R. VUcKOVIC S. žlVANOVIC M. ZIVKOVIC Z.