^oftarina plaćena u gotovu OKOLvJM Cena Din. 1. GLA«/NIK 6LA5ILO .SAVE Z A KOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJI* V Čuvajte Jugoslaviji)! Izlazi svake subote Godišnja pretplata 50 din Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 Račun Poštanske štedionice br. 57.686 ♦ Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vraćaju 4 . Beograd, 18 decembar 1937 God. VIII ♦ Broj 39 i 40 Brat dr, Laza Popovič Povodom njegove 60~godišnjice Naš poštovani i dragi brat, d-r Laza opović, profesor univerziteta, navršio Пн^Пе °' m‘ godina svoga života. d ovog broja godina brat d-r Laza ^Ise od tri decenije posvetio je našem v0kolstvu. Pri torne, več odmah u po-cetku svoga rada, on je postao jedan najboljih i največih neimara i gra-*telja istorije našeg sokolskog pokre-a- Zbog toga danas pozdravljamo bra-8 d-ra Lazu kao graditelja lepe sokolske zgrade, čije se kupole penju u obla-11 visokog idealizma, poezije i nacionalne filozofije sokolstva. * Da bi se shvatila veličina i vrednost brata d-ra Laze Popoviča, treba !mati na umu prilike i vreme, u kome J® on otpočeo svoj sokolski rad. Brat 'r Laza Popovič otpočeo je svoj rad u Brat dr. Laza Popovič j^noj našoj pokrajini i sredini, u ko-os '^e nesumnJivo bilo živo narodno 2iieCanje' ^V0 nar°dno osečanje nala-г °v j.e svoj snažan oslonac u našim acajnim crkveno-školskim institucija-j a’. skoncentrisaniin u Sremskim Kar- živClma ' po ter‘toriP Srema. Uz ova a.narodna osečanja išao je i jedan taw'^an» ve(lar > optimističan men-^ 1 et naroda. Ovakav mentalitet biče pretstavlja rezultat s jedne strane 3terijalnih uslova života, a s druge nivf.ne e^ke kompozicije našeg stanovski 11 Premil, koji je dobijao žive Vp °.ve ' pritoke od stanovništva se-nert"h krajeva zapadne Srbije. Pri tome red ret*a zab°raviti da se u Sremu, poji. Patrijaršije, nalazilo mnogo mana-гЈГа> ^а u Ravanici leži telo kneza La-hleh’ Za^m Srem ima i dovoljno vin 3 ' dovoljno mesa, a da sremski no^radi rađaju dobrim grožđem i vi- jetfVe *° skupa uticalo je na stvaranje Se n°g narodnog mentaliteta, u čijoj °S"ov' nalazi snažno jedro optimi-rorf’ 'Z. koga Је zrači,° specifično na-sk ,no > nacionalno oduševljenje srem-gradana i seljaka. sr/ a • mladi doktor medicine iz Srem-Pr' t ^ar^ovaca> Laza Popovič, sin je i 6o i?aVn*k ove svoie sredine. I on je tai • sPec^^n°g optimizma. Samo što te|. пЈе8°У optimizam nije imao karak-0n pP^'mizma nekog doktora-buržoa, več sko^ *-°Pao nac*onalni optimizam srem-se ® skolovanog gradanina, kroz koga °secaju u punoj meri sve one psi- hičke osobine i sve konture našeg sremskog sela. Ali brat d-r Laza Popovič, takav kakav je bio, dobar pretstavnik našeg dobro školovanog čoveka iz Srema, uči-nio je jedan veliki skok. Snagu za taj skok dao mu je onaj veliki rezervoar na-cionalno-optimističke energije, koja se tako obilno nalazila sakupljena u nje-govom rodnom kraju. A pravac za taj skok, sa filozofskim primesama o odre-denoj nacionalnoj misiji Sokolstva, biče da pretstavlja nešto specifično d-r La-zino, nasledeno od neposrednih pre-daka. U svakom slučaju, bez obzira na tu-mačenje o dubokim uzrocima, koji su uticali na stvaranje duhovne ličnosti brata d-ra Laze Popoviča, on je ovim svojim skokom, koji je učinio odmah čim je stvorio sokolski pokret u Sremskim Karlovcima, izišao iz okvira či-stog sremskog psihološkog i nacional-nog optimizma. I tako je uspeo da Sokolstvu i svojim vedrim i zdravim Sokolima, pored lepih i vedrih oblika, nametne ozbiljnu i tešku sadržinu. Osečanje potrebe za ovom teškom i ozbiljnom sadržinom učinilo je, da je brat d-r Laza, odmah u početku svog sokolskog rada, obrnuo svoj pogled ka Beogradu kao prestonom gradu Kraljevine Srbije. Sočno i lepo sokolsko sta-blo sremskog psihološkog i nacional-nog optimizma trebalo je jednirri o-štrim i veštim potezom zaseči, da bi se nakalemilo jedno nešto drugojačije jedro, iz čega svega trebalo je da se pojavi nov i sadržajan sokolski plod. To kalemljenje, to biološko spajanje potrebnih oblika i potrebne sa-držine, izvršio je sa punim uspehom brat d-r Laza Popovič. Budno je bdio nad ovim svojim kalemarskim radom i dočekao je ubrzo jedar plod. Taj plod pretstavljalo je ujedinjeno Srp-sko Sokolstvo, koje je bez obzira na političke granice, pod jednom zasta-vomikao jedna celina istupilo več 1910 g. u Srbiji, a naročito 1911 u Zagrebu i 1912 u Pragu. To delo pretstavlja istorisku zaslugu brata d-ra Laze popoviča. Zato je on jedan od največih i najboljih neimara i graditelja istorije našeg sokolskog pokreta. Sve ostalo bili bi detalji, upučeni tome velikom cilju. Ali to su ujedno detalji dostojni največe pažnje, da bi se u punoj meri ocenila veličina i vrednost dela i sokolske ličnosti brata d-ra Laze Popoviča. Kada se posmatraju detalji sokolskog rada brata d-ra Laze Popoviča pa i on-da se, več na prvom početku toga rada, nailazi na onaj veliki cilj, koji je imao pred sobom d-r Laza. „Politička organizacija jeste prosta ma-tematička posledica opšte sokolske organizacije ... U stvari postoji samo jedno sokolsko udruženje i to obuhvata nas Srbe sve... Srpsko Sokolstvo mora biti deo slovenskog Sokolstva i uop-šte mora imati slovensko obeležje i tako mora raditi...” To su prve sokolske reči brata d-ra Laze Popoviča kojima se preko „Branika" juna meseca 1904 g. obratio srpskoj javnosti. A več u prvom broju svoga „Srpskog Sokola” brat d-r Laza kaže: ,,Svrha je i zadača ovoga lista da služi interesima Srpskog Sokolstva, koje valja da bude što snažnije obeleženo kulturom srpskom, a pored toga da uvek stupa solidarno i bratski sa slovenskim Sokolstvom, a osobito sa Sokolstvom Hrvatskim”. Več u prvom momentu, u prvome ovom sokolskom skoku u visinu i u daljinu, brat d-r Laza ukazuje na veli-činu i težinu sokolskog pokreta. 1 na tešku ozbiljnost, koja čini sadržaj ovog sokolskog posla. Zbog toga je ozbilj-nim i nešto oštrim rečima ukazao odmah da je Sokolstvo kao nacionalan pokret narodni pokret, da je problem Sokolstva vezan sa problemom našeg pravog i opšteg narodnog života: „Seljaci su od gospode pošteniji. Istina, grublji su, i njihovi kožusi ba-rem našim damama smrde. Nu seljaci zato ne umeju i neče da računaju sa neodređenim količinama prilika, sa iracionalnim brojkama morala, sa izvrnu-tim i zavrnutim popuštanjem. Zato je njima preko potrebna istina, prvo istina. Kad hoče, onda i hoče, pa ma-kar i pobunu...” 1 tako je vedrim i optimističkim svojim prvim Sokolima i građanima Sremskih Karlovaca rekao odmah pravu isti- ■ nu, i ukazao na ozbiljnost i kame-nitu putanju sokolskog rada: „Nije istina da je dovoljno da medu članovima vašim širite duh srpski, da budite duh „hrabrosti, vrline i junaštva”. Sve to nije ništa ako ne širite sve dobre običaje: štednju, trezvenost, vrednoču, a ne tamanite sve poroke i mane. Pijano Srpstvo je sramota! Dre-čeče Srpstvo je sramota! Besno. Srpstvo je sramota! 1 siroto Srpstvo je sramota! Ako to ne uvidate, zaraženi ste toliko lažju, da vam leka nema... Cilj je prosveta, i njome sloboda. Ako o tome i nije slobodno sve javno napisati, vi vode treba to da znate i tome da ro-bujete. Snaga naroda ne leži u sjajnoj prošlosti, u kraljevima, velmožama, u propalim carevinama; ne leži ni u jačini kulture, koja datira samo iz prošlosti. Snaga naroda skup je sadašnjih snaga pojedinaca, njihove svesti, bogat-stva i zdravlja. Pa makar kako poli-tički i teritorijalno bio narod rasko-madan, ako mu je zajednička jedna svest, jedna vera — onda pedeset, sto, pa i pet stotina godina ropstva spolja nisu ni jedan dan velikog života narodnog ...” Eto, to su ti detalji, fragmenti velikog sokolskog rada brata d-ra Laze Popoviča. A ne treba zaboraviti: na zdravim temeljima može se podiči zdrava i jaka zgrada. Brat d-r Laza izvr- šio je zdravo polaganje sokolskih temelja. A zatim je ukazao na onaj dalji, veliki cilj. „Cide da bude naše sokolsko gnezdo?” — postavio je otvoreno pitanje d-r Laza Popovič. Da li u Sremskim Karlovcima ili tamo „gde je život po količini i kakvoči kulturno-nacionalnog zanimanja napredan i svež..., gde bi se našlo još slobodne snage, ljubavi, razumevanja i volje. Srpskim Pragom ne mogu biti Karlovci nikada...!” Tim rečima brat d-r Laza Popovič u-kazivao je na Beograd kao nacionalni i sokolski Pijemont. Tim rečima on je hteo da kaže da se tamo, u Beogradu, ne nalazi samo presto Kralja Petra, več da se tamo nalazi narodna vojska jedne naše slobodne zemlje i da vodstvo velikog sokol, pokreta treba da bude tu, gde se nalazi ujedno i vodstvo borbe za narodnu slobodu. A tome mestu treba kao svoj prilog priložiti i svoju sokolsku snagu. To je ujedno bilo ukazivanje na nove tegobne puteve i na nov heroizam, koji če se tražiti od Sokola. Brat d-r Laza ujedno je pokazao i na žrtve, koje zahteva ovakav sokolski he-rojizam. Njegovo stradanje i tamnova-nje pretstavlja jedan takav oblik sokolskih herojskih žrtava. Ali na ova njegova stradanja i tamnovanja nečemo se danas zadržavati. 1 to je samo jedan detalj sokolskog rada d-ra Laze Popoviča na putu ka visoko položenim ci-ljevima. Ali ima nešto drugo na šta treba u-kazati, kada mislimo na sokolsku ličnost brata Laze Popoviča. A to je: večita ozbiljnost sokolskog cilja, ako želimo da to Sokolstvo ima svoju vrednost. Ova ozbiljnost zahteva budnu sokolsku pretstražu i snažnu duhovnu sokolsku vojsku. Zatim brzo i tačno rea-govanje na pitanja sokolske časti kao i punu meru sokolskog herojstva. Sasvim slučajno, prilikom sečanja na sokolske mučenike iz Tuzle, uoči svog 60-tog rodendana, brat doktor Laza i sada nam je bio vesnik, koji nam je sa sokolske duhovne pretstraže poru-čio, da pazimo na ozbiljnost svoga sokolskog posla i dužnosti: — Kada govorite o sokolskoj demo-kratiji, ne zaboravite, da prava demo-kratija traži i herojstvo. A da je iznad svega najviša — čast! Hvala bratu d-ru Lazi Popoviču, koji nas je u momentu završavanja svojih šest decenija života opomenuo na naš veliki sokolski cilj. D-r Milorad DragiC. Program za jednu naciju U genezi besprekidnog nacionalnog stvaralaštva mi smo se razvili do jednog stepena, kada treba davati završne forme našem nacionalnom životu. Sve do-sada učinjeno, treba da dobije svoj naj-ubedljiviji izraz, svoj najbolji oblik. A taj rad, koji pada u zadatak ovom poko-lenju, nije nimalo lak, ni jednosta-van. Da se on obavi sigurno i bez potresa, treba duboko i vidovito sagledati u duhovne dubine naroda, osetiti smisao njegovog istorijskog razvoja i zapaziti jasno sve puteve, što mu ih nameče sud-bina u budučnosti. Pa kada se na tom iskuju naši pogledi i naziranja, onda se istom mogu stvarati programli i koncepcije, koji če, bez potčinjavanja pro-laznoj psihozi i prilikama,moči da dadu pun, istinski sadržaj realnora i pozitiv-nom jedinstvu jugoslovenskom. U ovom radu najteža je stvar, da se razne komponente, iz kojih je sastav- Ijen naš narodni organizam, opet u jed-nače i povežu. I da se one očiste od svih oporosti i nanosa, što su do-šli kroz vekove. To treba činiti paž-Ijivom selekcijom, odabirajuči samo o-110, što je odista živo i životodavno i što če pojačati bliske etničke elemente kod sva tri naša plemena. Sve od oslobodenja naš javni život u ovom pogledu gubi se u krajnostima i u teškoj pometnji. Težeči da nademo najpogodniju formu za nov, harmoničan jugoslovenski život u slobodi, mi smo več dosada stvorili mnoštvo koncepcija, počevši od najkručeg centralizma pa do današnje teorije o tri naroda. Ali u tim koncepcijama, manje ili više zapostavili smo ono najvažnije: da one budu za-ista odraz svega rasnog i velikog! i da u sebi uključe sve 2ive vekovne nacionalne sile, što su kroz stoleča u nama postojale i buktale. Sa jednom bes- primernom lakočom mi smo tako zapostavili baš one elemente, što; i danas va-zda sačinjavaju našu nacionalnu dušu i narodnu fizionomiju. Stoga su te koncepcije mahom ispale šture i blede, jer smo sa njima pravili samo politiku, a trebalo je da pravimo i stvaramo našu sutrašnjicu. Izgleda, kao da su neke magle obu-hvatile našu savest i osećanja. Mi zato ne možemo ni da razaberemo u dovolj-noj meri dobro od zla i stali smo bespomoćno na nekoj čudnoj kontrapo-ziciji belog i črnog. Kada tog ne bi bi- lo, mi bi prihvatili jednu nepobitnu i-stinu: da je samo ona država i nacionalna koncepcija realna i jedino mogu-ča, koju je za sva vremena postavio najdivniji vizioner naše budučnosti, naš Kralj-Ujedinitelj. Niko od Njega nije bolje sagledao sve potrebe ,sve pokretne snage, pa i sve detalje našeg novog, zajedničkog života. Niko od Njega nije uspeo da bolje nađe one prave vidikla i da čistije izrazi volju celokupne nacije. U mnogim besedama On je proročki tačno postavio rukovodna načela po svim pitanjima i u svim pravcima našeg narodnog ra-zvitka. Stoga, ti govori i besede, to su najviše nacionalno evanđelje, to je u istoriji zapisani program za jednu na-ciju. I u ovom sunovračenom vremenu, kada se toga mnogo izvrće i pre-kraja, po njima nam je -ostavljen sigu-ran i svetao putokaz, koji vodi pravo, bez zastranjivanja u Aleksandrovu Ju-goslaviju. Pa, što je govorio taj prvi integralni Jugosloven, koji je to bio i po srcu, i po duhu, i po svim svojim državnič-kim koncepcijama? Prilikom prenosa Njegoševih kostiju On nam poručuje, da je stiglo ono pokolenje, što je toliko željeno i iščekivano: „...ono daleko pokolenje o kome je snivao Njegoš, stiglo je, Črnogorci, a vi ste mu, diko naša, spremili cveče iz svoje krvi. To je hrana koju daje Crna Gora, ravne joj nema do majčina mleka!” To pokolenje treba da izgradi svoj nacionalni život na temeljima, koje u-slovljuje njegov istorijski razvoj, a u kome smo: „... razvijali kako smfo i gde mogli svoje zajedničfte ili svoje zasebne osobine, uvek dobro pamteći i znajuči da smo jedno.” Postavljajući tim putem osnove svom novom nacionalnom životu, mi nikada ne treba da zaboravimo: „...da ono što je plemensko dobiva baš u jedinstvu, u celini svoju najvišu vrednost, svoj krajnji cilj”. Naša ujedinjena nacija nije nastala kao posledica istorijskog slučaja, nego je delo neprekidnih napora, pa stoga: „Narodno jedinstvo i državna celina ne mogu nikad biti predmet nikakvih po-gađanja; oni moraju biti uvek iznad našeg dnevnog života i iznad sviju posebnih interesa.” On, vrhovni i besmrtni Voda naroda polaže na to svoju kraljevsku reč, kada kaže: „Moja je sveta dužnost da čuvam državno i narodno jedinstvo... To mora biti največi zakon za Mene i svakoga!” 1 zato: „Od kolevke do groba dužni ste služiti samo Jugoslaviji, jugosloven. ideji: njene su vaše miši©? i vaša srca... Vaš Kralj biče kao i dosada prvi zastav-nik naše jugoslovenske zastave... Stoga sam, ne samo po srcu, nego i po razumu Jugosloven i vodiču jugoslovensku politiku do zadnje kapi svoje krvi!” Tako, eto, govorio je, radio i mi-slio Aleksandar! I nikada nije izneve-rio sebe: ni onda, kada je ostao bez otadžbine; ni onda, kada je one pre-sudne noči na Bukoviku, pred proboj solunskog fronta, podviknuo: „U otadž-binu ili u smrt!” Pa ni onda, kada je tragičnog dana u Marseju zajauknuo: „Čuvajte Jugoslaviju!” U svim tim prilikama On je ostao jedakj i konzekven-tan: pionir našeg jedinstva i pretstavnik najlepših vrlina naše rase. Njegovo shvatanje jedinstva nikad nije vibriralo, nije bilo mehaničko ni u-dešavano, nego je bilo duhovno! i snažno proživljeno. On ga je postavljao na najviše moralne principe: na ličnu samozataju, kada je trebalo brisati i-storijsko-plemenske suprotnosti u cilju integralnog jedinstva jugoslovenskog; na produbljivanje i osečanje istovetnosti glavnih osobina narodnih; na spoznaju jednake i za^edničke sudbine svili triju naših plemena. Iz tih moralno-nacional-nih pobuda On je crpio džinovsku snagu za sva svoja pregnuča, stvaranja i i-deale. Kako su u ovom prema Njemu sitni i maleni svi oni, što se spremaju danas da obore Njegovo večno delo; kako su oni beskrajno mali, u sterilnoj pustoši današnjice, prema ovom Heroju nacije, kome po snazi, duhu i muškoj lepoti ravna nema! On je visoko odsko-čio od celog našeg pokolenja, da nam blagotvorno svetli sa čistog pijedestala jugoslovenske misli i da je neokrnjenu sačuva bogatim moralnimi i nacionalnim kapitalima svega svog života i rada. Kretati linijom Aleksandrovske Jugoslavije, znači stoga očistiti se od svih zabluda i proširiti svoj nacionalni vi-dokrug i u širinu i u dubinu. Znači ve- ru, žrtvu i predanost u svakom poslu narodnom. Takvi su bili oni, što su za Njim išli za života iz pobede u pobedu. A takvi treba da budu i oni, što se, i-stinski i verno, žele da oduže Njego-vom grobu. Oko toga groba okuplja se danas i dosta onog, što tamo ne spada: patosa, panegirika i ukrivenih namera. 1, na žalost, računa, banalnih ljudskih računa. Dužnost je svih rodoljuba pa prema tome i Sokola da čuvaju taj grob, to nacionalno svetilište, da ga čuvaju čistotom svojih pobuda, čistih kao kap jutarnje rose. I da ga „sjajem svoje vere lepe” sačuvaju od svih farizeja i račundžija. Baš od njih. Munib Osmanagič, Čajnice dočašča, učestvovanje na sletu, uvode-nje štednje, staranje o vaspitanju, pro-svečivanju, suzbijanju psovki, poroka i mana itd. Sve je ovo zaista važan rad i ukoliko se pojača i sistematski spro-vede kroz celo vreme sokolske Petrove petoletnice dače pozitivne i lepe rezultate. Sve ove radove treba da izvode sve br. jedinice bez izuzetka u grani-caina svoje mogučnosti. Jer je to sve re-dovan sokolski rad. Veliki broj br. jedinica precenio je svoju snagui i sredstva te ove jedinice nisu, čini se, ostale u granieama stvarnosti i mogučnosti i zaboravile su na upute Saveza. U prispelim podaciina nalazi se medu odabranim radovima, koji treba da se izvrše u toku sokolske Petrove petoletnice sledeči: podig-nuti preko 320 sokolskih domova, dovršiti 9 započetih domova, izgraditi 201 letnje vežbalište, nabaviti i razviti 80 zastava, podignuti 58 četnih koševa, 179 česama, 486 bunara, 9 vodovoda, 2 silosa, 12 kupatila, 4 higijenske ustanove, 646 poljoprivrednih dubrišta, 36 mostova, 885 higijenskih nužnika, 1 krečanu, 3 spomenika, zasuti 1 bunar i baru, nabaviti 62 sprave, 3 nabavke bolje stoke, urediti 12 pčelarnika i nabaviti 2.432 košnice, urediti 37 cesta, nabaviti 187 ručnih apoteka, urediti 88 Petrovih Gajeva, 43 parka, podignuti i urediti 63 rasadnika, podignuti 4 spomenika Kralju Aleksandru, osnovati 130 knjižnica, 4 čitaonice, 41 novu četu, u-rediti 12 groblja i mesta oko crkava, zasaditi 3 drvoreda, nabaviti 388 modernih preslica, 64 kreveta, urediti 4 potoka i kanala, osnovati 21 glazbu, provesti 45 štednji za slet, prirediti 19 polj. izložbi, osnovati 70 poljoprivrednih zadruga i dr. A samo za izgradnju 320 domova i izvršenje glavnih izloženih radova ra-čunato najskromnije, trebalo bi preko 20.000.000,— dinara, ne uzimajuči u obzir radnu snagu. Ostali raznovrsni poslovi, koji su odabrani, a od kojih mnogi spadaju u redovan posao, vide se iz odnosne tabele. Ne sporeči po-trebu izvršenja svih izloženih poslova, naročito potrebu izgradnje domova, na-lazimo, da svaka br. jedinica, koja je odabrala da u sokolskoj Petrovoj pe-toletnici podigne svoj dom, još jednom ispita, da li je u stanju da taj zadatak izvede. Pada u oči, da su osnivanje fonda za podizanje doma, što je mnogo lakše, predvidele samo 4 jedinice. U-stanovljenje fonda za podizanje doma ili vežbaonice i prikupljanje sredstava za ostvarenje toga zadatka, trebale su u stvari sve bratske jedinice, koje ne-maju doma ili vežbaonice, da predvide kao neophodan zadatak i da im sredstva koja priberu u petoletnici budu osnov za ostvarenje toga zadatka, pa ma to bilo i posle. čitave decenije. Narod kaže: „Tiha voda breg roni”. I to je tačno. Ali se ta osveštana istina zaboravlja i br. jedinice ili hoče da dom podignu u kratkom vremenu ili ni-kako. Mi bismo bili srečni ako bi sve br. jedinice, koje su predvidele podizanje domova u sokolskoj Petrovoj petoletnici to i ostvarile. Ali se bojimo, da to svuda neče biti moguče. Stoga neka svaka br. jedinica još jednom ispita mogučnost ostvarenja toga zadatka u petoletnici, pa ako nije sigurna da če ga moči izvršiti, neka zadatak prilagodi mogučnosti: pribiranju sredstava, eventualnom otpočinjanju izgradnje, stvaranju fonda za dom, odnosno vežba-onicu, pribavljanje zemljišta za dom i letnje vežbalište i izvršenje priprem-nih radova. Jedna br. četa je na pr. vanredno lepo shvatila zadatak sokolske Petrove petoletnice. Ona je kupila 3 kat. jutra zemljišta, čiju če kupovnu vrednost is-platiti članstvo za 50»/o u toku petoletnice. Na tom zemljištu je četa zasadila 130 komada plemenitih vočaka, a ostalo če zasaditi i odnegovati u toku petoletnice. Tu če zatiin podiči kučicu za čuvara, a uz njega če raditi i četno članstvo, naročito nezaposleno. Pozna-to je, da veliki broj br. jedinica teško pribavlja sredstva i odgovara svojim materijalnim obavezaina, jer je jedaii broj članstva siromašan. Nije li ova četa, kad se njen vočnjak odneguje • stane na rod, u znatnoj meri rešila sokolskom Petrovom petoletnicom j svoje materijalno pitanje? 1 ne bi 1| mnoge br. jedinice mogle ovakvim i» sličnim delom u sokolskoj Petrovoj pe_ toletnici prema svojim prilikama, posti* Što se do sada uradilo na spro voden ju naše sokolske Petrove petoletnice Na osnovu odluke skupštine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, objavljeno je na dan proslave Kraljevog ro-dendana 1936 god. izvodenje sokolske Petrove petoletnice. Proklamovanje potrebe da svaka, pa i najmanja, sokol-kolska jedinica i svaki njen pripadnik sam izabere i izvrši poseban posao i zadatak do punoletstva našeg Mladog Kralja i uzvišenog brata Starešine, pored tačnog i savesnog izvr-šavanja svih redovnih sokolskih dužno-sti, a za dobro svoje, Sokolstva, naroda, Kralja i Otadžbine, izvršeno je toga dana od Saveza i svih br. sokolskih jedinica. Prva godina je bila godina proučava-nja, istraživanja: i odabiranja najpotreb-nijih, najracionalnijih i korisnih poslova, koji bi se preduzeli i izvršili. Ta godina je bila godina stvaranja programa i odmeravanja snage i sredstava, koja se imaju na raspoloženju ili se misle na neki način pribaviti za preduzete zadatke. Ta prva godina je bila i za to, da se u njoj iza prouča-vanja zadatka donesu definitivne odluke i rešenja od svake jedinice, od svakog pripadnika i pripadnice, šta če ko izvršiti. Zaveti u vidu potpisane zavetnice, pismene izjave, rešenja, date reči, izveštaji itd. imali su biti izvršeni u toku prve godine. Radi pravilnog po-stupka i olakšanja br. jedinicama, a da ne bi precenjivale svoju snagu, pre-duzimale zadatke preko svoje snage i sredstava, uprava Saveza SKJ je svojim raspisom br. jedinicama savetovala, da pri izboru poslova budu skromne i obazrive, da ne računaju na ničiju materijalnu pomoč i snagu, več samo na svoju sopstvenu. Naglašeno je, da što se preduzme, mora da se solidno i na vreme izvrši, da se u toku rada, ako se preduzeti posao ranije završi, mogu preduzimati novi poslovi i time prvi povečavati. Ali nijedan preduzeti posao ne bi smeo ostati u predvidenom roku nedovršen. U docnijim raspisima je u-pozoravano, da nijedna br. jedinica ne bi smela da izostane u ovom zajednič-kom radu celoga Sokolstva, več svaka treba da učini svoj ma i najskromniji prilog opštem delu, za dobro celine. Prilike su, istina, za sprovodenje o-voga velikoga pothvata u raznim kra-jevima, pojedinim župama, različite, i u glavnom dosta teške i nepovoljne. Teške i za tačno i solidno odgovara-nje redovnim sokolskim zadacima i du-žnostima, a još više i posebnim, pored redovnih. Ali baš te i takve prilike i bile su, pored ostalog, razlog predlogu, prihvačanju i potrebi krajnjeg napora u izvodenju sokolske Petrove petoletnice. „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junači”. Treba stva-rati mnoga sitna, korisna i dobra dela, treba za njih činiti posvednevne žrtve i napore, treba se u njih uneti, u njima živeti, u njih angažovati veliku so-kolsku porodicu od nekoliko stotina hiljada pripadnika, od malene dece do isluženih ratnika i veterana, da bi se stvarnim i očitim primerom povukle i sve ostale zdrave i pozitivne snage naroda za stvaranje, požrtvovanje i plemeniti rad. Jer treba nam rad i rad i opet samo zdrav i solidan rad. 1 ta prva etapa petoletnice je prošla. Pred završetak godine od objavlji-vanja petoletnice trebalo je svaka jedinica, svaki njen pojedinac, svaka župa i Savez da pregledaju i jasno i kri-tički ocene, šta je i koliko u prvoj, protekloj godini izvršeno, šta je pre- duzeto, da li su se br. jedinice i njeni pripadnici pozivu i dužnosti odazvali i u kojoj meri, da li su veličinu i značaj zadatka shvatili, da li su u njego-vom izvršenju stajale na terenu stvarnosti i da li su pri tom imale u vidu savete savezne uprave. Jer ni največa gotovost na požrtvovanje, ni najpleme-nitiji zanos ne smeju odvesti u nestvarnost i nemogučnost. Da bi mogla sve to proceniti, uprava Saveza je umolila br. župe da prikupljene podatke od svojih jedinica o preduzetim poslovima dostave Savezu do 31 avgusta tek. g., a od jedinica, za koje nemaju podatke, da ih što pre prikupe i naknadno što pre dostave. Največi broj br. župa odazvao se je molbi i apelu Saveza i poslao tra-žene podatke, ukoliko su ih imale sa-kupljene, a naknadno postepeno dostav-ljaju. onako kako ih pribavljaju, i podatke za jedinice, za koje nisu imale. Ipak nekoliko br. župa se je na taj poziv i apel potpuno oglušilo i nisu poslale nikakve podatke — zavetnice — niti ikakav izveštaj iz koga bi se moglo razabrati, da li se šta, gde i koliko radi. Ovim br. župama je uprava Saveza uputila posebne dopise, izlažu-či im kako je ovo vrlo neugodno i kako če i po njih i po celu sokolsku or-ganizaciju biti porazno, kad se budu objavili podaci, šta je u kojoj župi sve preduzeto da se izvrši, a u ovim br. župama ni traga od rada — več osu-stvovanje i mrtvilo, bar sudeči po tome što nema podataka niti se ma šta javlja. Savez je stoga molio ove br. župe, da sve podatke što pre prikupe i po-šalju. Iz podataka o izabranim i preduzetim radovima u 18 br. župa zapaža se sledeče: ispod polovine br. jedinica prihvatilo je i izabralo do sada zadatke koje če izvršiti u sokolskoj Petrovoj petoletnici. Verujemo, da je još izvestan broj jedinica odabrao i da izvodi radove za koje podaci nisu dostavljeni, te tako ukupan broj jedinica koje su odabrale poslove može izneti svega polovinu od broja svih br. jedinica. To znači da se preko hiljadu br. jedinica nije odazvalo odluci savezne skupštine, apelu Saveza i svojoj sokolskoj dužnosti. Znači, da toliki broj jedinica nije shvatio važnost, potrebu, veličinu i lepotu ovoga sokolskog pothvata i ovih zadataka. Ili znači, da tim br. jedinicama nije godina dana bila dovoljna da se reše, šta da izaberu i šta da preduzmu. I jedno i drugo je težak fakat i teška optužba koje te jedinice čine prema sebi samima i prema Sokolstvu. Sokolska Petrova peto-letnica je zamišljena tako, da svaka br. jedinica kroz to razdoblje pojača u naj-večoj meri ceo redovan rad, a osim toga da i br. jedinice i svi pripadnici preduzmu po neki posebni zadatak koji bi u ovom roku izvršili. Prema tome, i u največoj meri pojačane pojedine vrste redovnog sokolskog rada, opet su redovan rad. A samo onaj posebni van toga odabrani rad ulazi u zadatke sokolske Petrove petoletnice. Mnoge br. jedinice, izlažuči posebne poslove koje su izabrale da izvrše u sokolskoj petoletnici, izlažu i sva pojačanja koja če učiniti u pojedinim vrstama redovnog rada, kao: povečanje pojedinih kategorija članstva, priredivanje raznih te-čajeva, povečanje broja prednjaka, o-snivanje novih otseka, obilaženje jedinica, priredivanje izleta, taborovanja, o-bilazak znamenitih mesta i ratišta, ho- ći isti uspeh? Nekoliko bratskih jedinica predvidelo je stvaranje rasadnika plemenitih vočaka, iz kojih bi davale sad-nice članstvu. A kad bi se sadnice delile i ostalima u okolini, po pristupač-noj ceni, to ne samo da bi bilo podiranje opšteg dobra, več bi se tako moglo bar delimično da reši i pitanje materijalnih potreba tih jedinica. Razume se, da svakom takvom poslu treba pristupati sa dovoljnom spremom, poznavanjem, pažnjom, ozbiljnošču i i-strajnošću. Mnoge su br. jedinice po koji od izabranih zadataka i izvršile, a na ostalima rade. Pojedini sokolski pripadnici također rade po svojim ličnim zavetnicama, bilo da sade vočke, drveče, izgraduju česme, bunare, đubri-sta, nužnike, krečane, staje i dr. Sve to izgleda pojedinačno sitno i malo. Ali skupno je veliko i značajno. Jer uzmimo da bi samo 100.000 sokolskih pripadnika zasadilo i odnegovalo po 10 vočaka, to bi iznelo 1.000.000 voča-ka. A kolika je to dobit i opšta ko-r>st, lako je prosuditi. Ne manja je korist od sađenja i negovanja šuinskog drveča i pošumljavanja. Neke br. čete su razvile živu akciju na podizanju pče-arstva te nastoje da pored četnih koš-nica i njihovi članovi pribave i od-"efuJU po koju košnicu u toku sokolske etrove petoletnice. I zar ne bi bilo m°guče za veliki broj sokolskih pripadnika, i na selu i u varoši, da Pribave i odneguju po koju košnicu? kupno uzeto i to može biti veliko el°- _ Zar br. jedinice iz varoši, ako bi same imale zemljišta na kome | zasadile vočke, ne bi mogle poječim četama podariti po koju stotinu sadnica plemenitih vočaka, zar i same ne bi lako mogle zasaditi i pošumiti u okolini po koju ogolelu površinu? Iz odnosne tabele vide se u glavnom poslovi koji mogu sačinjavati posebne zadatke za br. jedinice u sokolskoj ■ °.voj petoletnici, a svakako da ih *ttia još pogodnih. Sav ostali rad koji su br. jedinice predvidele ne bi se niogao uzeti kao poseban posao u sokolsko] Petrovoj petoletnici, več kao povečanje i pojačanje redovnog rada u toku naše petoletnice. Namera ovoga celog izlaganja je: Da se ukaže na apsolutnu potrebu svaka br. jedinica uzmp i izvrši, po-red redovnog rada, ma i najskromniji Posao, a tako po mogučstvu i svaki Pripadnik i pripadnica br. jedinica. . Da se, utvrđujući da je svega polo-У1па br. jedinica izabrala poslove koje j* izvesti u sokolskoj Petrovoj peto-etnici i istima pristupila, pozovu i ostale br. jedinice da iz poslova koji su izloženi u odnosnoj tabeli izaberu Poslove za sebe, imajuči u vidu izlo- žene napomene, i da pristupe odmah izvršenju tih poslova. Jer kraj druge godine sokolske Petrove petoletnice mora pokazati, da nema nijedne sokolske jedinice koja je živa a da je sa ovog rada izostala. Da sve br. župe, odnosno njihovi referenti za sokolsku Petrovu petoletnicu neprestano i istrajno opominju i bodre br. jedinice svoje župe i od njih traže šta su uzele u posao i kako posao napreduje; da svaka br. jedinica odredi referenta koji če bditi, da br. jedinice i svi njeni pripadnici po mogučstvu odaberu poslove koje mogu uspešno izvršiti; da brača referenti jedinica vode evidenciju, da li se poslovi izvode dobro i blagovremeno; da dostaVljaju refe-rentima župa prikupljene podatke o pre-duzetim radovima, a ovi opet Savezu; da u toku izvršenja poslova br. jedinice izveštavaju župe a ove opet Savez. lako če sve to u toku rada biti izloženo pro-menama, ipak pred kraj svake godine trebaju br. jedinice i br. župe i Savez da imaju bar približno jasnu sliku i približno tačan rezultat o svršenim poslovima i onima u radu. Ne sme se misliti da ima još dosta vremena. Na-protiv, stalno treba misliti da je vreme prekratko i da treba što više. žuriti. Da sav redovan rad sve br. jedinice pojačaju u največoj mogučoj meri, kako bi se sravnjenjem stanja na početku i svršetku petoletnice konstatovali po-voljni rezultati učinjenih napora. A kontrole radi može se to poredenje učiniti i svršetkom svake godine. Vrlo važna grana redovnog rada je sredivanje ma-terijalnog stanja i isplata obaveza. Da se skrene pažnja na još jedno blagodarno i za Sokolstvo moguče polje rada, naime na održavanje tečajeva za nepismene i otklanjanje nepismenosti, što je u prisnoj vezi sa prosvetnim radom. Na sve br. sokolske jedinice Savez SKJ apeluje da prionu na posao, da rade, da o radu izveštavaju br. župe, a ove Savez, kako bi objavljivanje rezultata izvršenih napora davalo nove snage i poticalo na takmičenje u izvr-šivanju plemenitih dužnosti. Mole se sve br. jedinice da svim redovnim sokolskim dužnostima posvete punu paž-nju i da u toku sokolske Petrove petoletnice stvore od dužnosti pojam časti i svetinje, te da, prekaljeni u sve-sti o dužnosti i očeličeni u savlađi-vanju teškoča, gledajuči na sva dela stvorena u sokolskoj Petrovoj petoletnici složnom snagom, neizmernom ljubav-lju i požrtvovanjem, budemo spremni i osposobljeni za nove podvige, nova dela za dobro, sreču i lepu budučnost Kralja, Jugoslavije i Sokolstva! T u 2 1 a — Trideset godina sokolsko# rada — Na dan Ujedinjenja proslavilo je So-olsko društvo Tuzla vrlo svečano tri-^setgođišnjicu svoga rada. Tri dece-n*je truda i napora, velikih žrtava i stradanja. u isto vreme. Veliki nacionalni cilj leb-deo je pred očima ovog usplamtelog pokolenja i ono je zaboravljalo na svoj život i nije ga žalilo. Vode su bile ui-stini vode a čete bile pouzdane i pra-tile ih uzastopce. Miško, kao Boško na Kosovu na čelu, prvi je došao na red kao žrtva, što je digao ovaj narodni u-stanak. Na vešalima se rastao sa životom lako, jer je več video požar koji je sa družinom zapalio i koji če sago-reti mrsku im Monarhiju. Taj veliki nacionalni rad, te retke podvige i žrtve koje je Tuzla podnela za slobodu, Sokolsko društvo je slavilo na dan Ujedinjenja, kada je celokupno Sokolstvo slavilo taj dan kao svoj praznik. Brača iz uprave prvo su priredili pomen palim žrtvama u crkvi. Taj akt pijeteta izvršen je uz učešče mnogo-brojnih poštovalaca, prijatelja i ličnih poznanika palih sokolskih junaka. Sve što je dišalo nacionalnim duhom' i cenilo patriotski rad ovih ustanika, došlo je u crkvu da oda poštovanje senima onih koji su pali za slobodu i jedinstvo. Posle svršenog pomena svi su otišli u Sokolski dom na svečanu sednicu da i u tom narodnom hramu, gde se je slavilo ime palih mučenika, čuju istori-jat tridesetgodišnjeg rada, truda i napora koje je Sokolsko društvo podnelo. Tu se govorilo o osnivanju društva, o prvim koracima njegova rada, o teško-čama na koje se nailazilo, ali se nije klonulo. Išlo se stalno napred i več u prvim počecima u mladom dobu o-vog društva, naslučivalo se i naziralo da če ono dati nešto značajno i veliko, nešto što če uči u istoriju. Kao u filmu, redale su se slike tih prvih tvoraca, i boraca živiht i pogubljenih. I oni stariji i oni mladi, sasvim mladi, prikazani su kakvi su bili i šta su radili. Ima sada medu njima sedih staraca, zašlih duboko u godinef, i zrelih ljudi u punom naponu snage onda mladih i oduševljenih, poletnih omla-dinaca, koji se sada sečaju toga doba i onoga rada sa izvesnim uzbuđenjem. Cela dvorana sa najodabranijim i naj-uglednijim svetom i pretstavnicima svih udruženja i organizacija pažljivo je i sa velikim interesovanjem pratila izlaganje ovog retkog istorijata. S vremena na vreme, kad su isticani oni važni momenti, slušaoci su davali izraza svome oduševljenju, odajuči priznanje živima i hvalu palima. Pozdravi prvih živih uče- Audijencija brata Dure Paunkovića kod Nj. Kr. Vis. Kneza Namesnika Pavla U sredu dne 8. o. m. u 18 časova Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Knez Namesnik Pavle blagoizvoleo je primiti u audijenciju II zamenika starešine Sa-veza Sokola Kraljevine Jugoslavije brata Đuru Paunkovića. U toku audijencije brat Paunkovič izvestio je Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Kneza Namesnika Pavla o radu i prilikama jugoslovenskog Sokolstva. snika u osnivanju i radu kao i onih docnijih izazivali su živa dopadanja, jer su oni uskrsavali one trenutke iz života društva u prvim danima. Tada je otkrivena i zavesa pozorišna, dar Njegovog Veličanstva Kralja Petra II. Ovaj čin pozdravljen je vrlo odu-ševljeno u celoj dvorani. Ova visoka pažnja izazvala je živu radost kod svih i Visokom Darodavcu priredene su burne ovacije.. Prisustvo izaslanika Njegovog Veličanstva Kralja kao i ministra brata d-ra Kujundžiča, čija je akcija u prošlosti išla uporedo sa sokolskom, zatim crkvenog velikodostojnika Nj. V. preosveštenstva mitropolita tuzlanskog, senatora i izaslanika Saveza SKJ na čelu sa zameni-kom saveznog starešine bratom D. Paunovičem, koji je ovom prilikom Sokolskom društvu Tuzla poklonio jednu vanredno lepu i skupocenu kristalnu vazu, uveličala je ovu proslavu i dala joj jedno naročito značenje. Učešče pe-vačkih dmštava i đačkog hora također je doprinelo da proslava dobije karakter jedne veče narodne svečanosti. Za-jednički ručak, koji su spremile sestre iz uprave i servirale u Sokolskom domu, stvorio je jednu toplu bratsku intimnu atmosferu, u kojoj su se svi osečali kao svoji. Uveče je akademija završila ovo lepo slavlje, koje je u svemu bilo u znaku nacionalnih svečanosti, onih velikih koje obuhvataju široke slojeve i nalaze u njima duboko odjeka. Brača iz uprave sa svojim neumornim starešinom organizovali su i izveli ovu proslavu sa punim uspehom. Odužili su dug i prema žrtvama i prema svi-ma trudbenicima i saradnicima u radu tuzlanskog Sokola. Đ. P. Brzakovič Sokolsko oporavilište Nj. Vel Kralja Petra II u Kranjsko* Gori Spomen-reljef u Sokolskom domu u Tuzli narodnog heroja i dugo-godišnjeg starešine Srpskog Sokola u Tuzli br. Miška Jovanoviča (rad ak. kipara F. Ledera) Tuzla u našoj sokolskoj zajednici za-uzima jedno naročito mesto po žrtvama koje je podnela za ostvarenje naših nacionalnih ciljeva. Ona je simbol onih velikih stremljenja, koja su bila program nacije i koja je istorija stavila pred ceo narod kao zadaču prvoga reda. Ona je bila gnezdo odakle su izletala jata mladih Sokola, podvižnika i junaka koji su stvaraki istoriju. Zaneti velikim nacionalnim idealim'a i prožeti vre-lom ljubavlju prema svome napačenom i ugnjetavanom rodu, ovi mladi junači bli-stali su likom Obilica i lepotom Jugoviča. U svojoj plahovitoj jarosti naletah su na najstrašnije opasnosti bez straha i drhtaja. U preziranju smrti bili su ravni kosovskim vitezovima. Ne bejaše toga podviga koga se ne bi latili samo da se ugnjetač smakne. U njima je bio raspaljen žar rodoljublja u tolikoj meri, da je zagrevao svuda gde god su se pojavili. Spontano, kao da su sud-binski bili odredeni da vrše velike za-dače, bilo je kod njih one moralne snage i uzmaha koje pesma opeva. U njima je tekla vrela viteška krv koja i-zaziva prkose i osvetničke sudare. To su potomci onih starih hajduka! i osvet-nika, koji su se verali po vrletima kr-šne gore Romanije i vršili krvave o-bračune sa nasilnicima i narodnim kr-vopijama. Deli-Tatomira i dijete Grujiču zamenili su mladi gimnazisti tuzlanske gimnazije. I tako sul i starii i mladi išli jednim puteni, koji je vodio žrtvovanju i slavi U nizu mnogih velikih i značajnih tekovina našega Sokolstva u poslednje doba nesumnjivo spada, naročito kao prva u zdravstveno-socijalnom pogledu, i lepo Sokolsko oporavilište Nj. Vel. Kralja Petra II — „Petrovo” — u Kranjskoj Gori, koje je prošlih dana bilo svečano otvoreno i predano svojoj svrsi. To je ujedno i prvi sokolski dom ove vrsti podignut u okviru Petrove pe-toletke našega Sokolstva. Pored odmora i oporavka za poje-dinu braču i sestre, ovaj lepi dom u ovom divnom kraju moči če da izvršno posluži i za održavanje nekojih sokolskih tečajeva, naročito smučarskih, a osim toga i kao jedno od najprivlač-nijih planinskih izletišta leti i zimi za Sokole i ostale posetnike iz bližih i dal jih krajeva. Dom se nalazi na jednom od najlepših položaja u Kranjskoj Gori, u dolini okruženoj vencem visokih brda, u neposrednoj bližini železničke stanice, od koje je udaljen jedva kojih pet minuta peške. Sokolsko oporavilište Nj. V. Kralja Petra II u Kranjskoj Gori svečano je otvoreno dne 5 decembra o. g. Dan pre samog svečanog otvaranja stigli su u Kranjsku Goru zamenik starešine Saveza SKJ i pretsednik Jugoslovenske sokolske matice u Ljubljani brat Gangl, delegat Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije brat d-r Milorad Feliks, brat dr. Riko Fuks i druga brača. Sutradan Hliunu Sokolsko oporavilište Nj. Vel. Kralja Petra II — „Petrovo" u Kranjskoj Gori u nedelju na svečano otvorenje doma stiglo je s velikim brojem brade i se-stara iz bliže i dalje okolice takoder i mnogo odličnih gostiju. Iz Ljubljane je stigao kao izaslanik Nj. V. Kralja Petra 11 artiljerijski potpukovnik g. Stefanovič, Ministar za fizičko vaspitanje naroda brat dr. Vjekoslav Miletič u prat-nji šefa svoga kabineta g. Dominisa i stručnog referenta u Ministarstvu g. prof. Ulage te zastupnika Kr. banske uprave brata prof. J. Jerasa, nadalje pretsednik Jugoslovenskog zimsko-sport-skog saveza brat dr. Ciril Pavlin, starešina Sokolske župe Ljubljana brat dr. Josip Pipenbaher sa župskim tajnikom bratom Stanom Flegarom, starešina Sokolske župe Maribor brat dr. Milan Gorišek sa tajnikom župe bratom Doj-činovičem, starešina Sokolske župe Celje brat Joža Smertnik, starešina Sokolske župe Kranj brat Jakob Špicar i starešina Sokolske župe Novo Mesto brat dr. Vasič. Svečanom otvorenju So-kolskog oporavilišta Kralja Petra II u Kranjskoj Gori prisustvovali su također i pretstavnici mesnih vlasti i ustanova medu kojima: sreski načelnik dr. Vrečar iz Radovljice, pretsednik suda dr. Bregar, pretsednik opštine u Kranjskoj Gori brat Bukinek, pretsednik Društva za promet stranaca G. Lavtižar i prel sednik gostioničarske zadruge g. Malešič iz Jesenica. Toga dana Kranjska Gora bila je is-kičena državnim zastavama. Na stanici odlične gostej i pretstavnike dočekao je i pozdravio kao domačina brat Gangl. Na ulazu u Sokolsko oporavilište i-zaslaniku Nj. V. Kralja potpukovniku g. Stefanoviču i ministru za fizičko vaspitanje naroda bratu dr. Miletiču uz znak dobrodošlice po starom narod-nom običaju dve Sokolice u slovenač-koj narodnoj nošnji ponudile su so i hleb, a zatim im predale svakome po jednu kiticu cveča, povezanu svilenom trakom u državnim bojama. Gosti su nato bili uvedeni u blagovaonicu, gde su bili počaščeni malom zakuskom. Kada su se sakupili svi gosti, brat Gangl je toplim rečima najpre pozdravio izaslanika Nj. V. Kralja potpukovnika g. Stefanoviča, zamolivši ga da bude tumač sokolske ljubavi i odanosti Nj. V. Kralju, starešini jugoslovenskog Sokolstva, zatim ministra za fizičko vaspitanje naroda brata dr. Vjekoslava Miletiča, koga je naročito toplo pozdravio kao starog sokolskog brata, dalje pretstavnike mesnih vlasti, pretstavnika bratskog Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije brata dr. Milorada Feliksa, prisutne starešine petero bratskih sokolskih župa iz Dravske banovine pretstavnike drugih organizacija i pretstavnike štampe Mao i svu pri-sutnu braču i sestre. Iza toga je brat Gangl izneo ukratko istorijat gradnje o-vog prvog sokolskog oporavilišta koje je podignuto u okviru Sokolske Petrove petogodišnjice. Između ostalog brat Gangl je izneo, da je zemljište na kome je ovaj dom podignut kupljeno godine 1931, a s gradnjom se započelo prošle godine početkom avgusta. Celokupno zemljište s onim nad kojim je podignut dom obuhvata 20.000 kvadratnih metara i danas zajedno s izgrajenim domom pretstavlja vrednost od 1.300.000 dinara. Materijalna sredstva za ovo dala je od svojih ušteda Jugo-slovenska sokolska matica, iznos o3 dinara 100.000 dao je Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije kao bezkamatni za-'jam, a izvesan iznos prikupljen je od priloga nekojih dobrotvora. Dom je iz-građen prema nacrtima ing. Nace Perka, a unutrašnja oprema izvedena je prema nacrtima ing. arh. Kobe i ing. Jesiha. Svoj govor brat Gangl završio je rečima, da su Sokoli ponosni što njihovo prvo oporavilište nosi svetlo ime starešine jugoslovenskog Sokolstva, Njego-voh Veličanstva Kralja Petra II. U torne času odjekli su oduševljeni poklici „živeo Kralj!” Tada je izvršio crkveni obred osve-čenja doma župnik u Kranjskoj Gori g. Karel Čuk, nakon čega je brat Gangl pročitao pozdravni telegram Nj. V. Kralju Petru II i Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije. Na koncu je brat Gangl umolio izaslanika Nj. V. Kralja da izvoli proglasiti dom otvorenim. Nakon svečanog otvaranja gosti su razgledali prostorije doma, čije je ure-denje kod svih naišlo na najlepšu po-hvalu i jednodušno dopadanje. Treba zaista priznati da ovaj dom- i po svome vanjskom izgledu kao i po svom unu-trašnjem uredaju spada neosporno medu najmodernije domove ove vrste u našoj državi. lako dom izvana ne iz-gleda naročito velik, ipak je u svojoj unutrašnjosti po vrlo racionalno is-koriščenom prostoru veoma prostran i udoban i može da primi u slučaju potrebe do 150 gostiju. Prednost je o- voga doma što ima največi broj soba s jednom posteljem, a dosta su prostrana osobito zajednička ležišta, koja se nalaze u visokom potkrovlju. Dom ima svoj vlastiti vodovod, centralno gre-janja i osvetljenje. Sobe su jednostavno ali vrlo prijatno i lepo opremljene s pokućstvom izradenim u planinskom stilu u boji naravnog drveta. U svakoj sobi je umivaonik s toplom: i hladnom vodom, a na svakom spratu nalazi se kupatilo sa tušem. Upravo krasna je blagovaonica, velika i svetla, čiji su zidovi obloženi u drvetu, iz koje se iz-lazi na prostranu verandu, na kojoj če leti gosti moči ručati i večeravati, a koja je osobito prikladna, ‘i za sunča-nje. Pored blagovaonice nalazi se prostrana i svetla kuhinja kajoj i ostale nuz-prostorije. Nakon što su gosti posle otvorenja razgledali prostorije doma, prireden je zajednički ručak, za vreme koga je odr-žano nekoliko toplih zdravica. Prvi na-zdravio je biranim i uznositim rečima brat Gangl Nj. V. Kralju Petru II i JX (() BRODARSKO AKCI0NARSK0 DRUŠTVO „OCEANIA" SUSAK podržava ove redovite pruge I. Jadran-Marseille-Španija-Sjev. Afrika - Kanarsko otočje i povratek POLAZAK: iz Sušaka (event. Trsta) Šibenika, Splita, Dubrovnika 2 za: Marseille, Barcelonu, Va- (| lenciju, Oran, Casablanku, Teneriffe i Las Palmas, tićući po potrebi i ostale luke u pravcu pruge fl] II, Jadran - Malta - Španija - Maroka i povratak POLAZAK: iz Sušaka (event. Trsta) Šibenika, Splita, Dubrovnika 2 za: Maltu, Barcelonu, Valen-•» ciju, Alicante, Oran i Casablanku, tičući po potrebi i ostale luke u pravcu pruge | III. Jadran - Sjev. Afrika - Valencifa - Marseille i povratak X POLAZAK: iz Sušaka (event. Trsta) Šibenika, Splita. Dubrovnika 2 za: Tunis, Alilr, Valenciju 1 jlj Marseille, tičući po potrebi i ostale luke u pravcu pruge IV, Jadran - Sjev, Evropa i»\ POLAZAK; iz Sušaka, Šibenik«, Splita i Dubrovnika 2 za: London, Anvers i Hamburg, tičući po l?| po potrebi i druge luke u pravcu pruje № Za sve informacije obratiti sa na upravu društva u Sušbku — Telefon broj 131 i 332 I Izdaje za Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije Đ. Paunković, Rumunska 56 • Glavni i odgovorni urednik Stjepan Čeiar, Jovana Rističa 6 • Uredjuje redakcioni odbor Štamparija Drag. Gregoriča, Strahinjiča Bana 75. — Beograa