• RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anno 6 Mart 1972 Fasc. 1 PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIV AE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE SKOPJE REDACTOR PRINCIPALIS: D. TEVCEV Radiol. Iugosl. UDK 1115.849 (05) (497.1) BUKISTAT Ovaj uredaj izveden je kao zidni stativ i služi za sve vrste buki snimanja pacijenata, u stojece1n, sedecem i ležecem položaju. Predviden je za snimanje normalnem ili tehnikom tvrdog zracenja. Narocito je podesan za snimanje lobanje, srca, toraksa, abdomena, karlice, kicme, bubrega, kao i za ginekološka snimanja. Posebno je pogodan u kombiniciji sa buki stolom tako da se dobija jedno univerzalno racino mesto koje odgovara savremenim zahtevima u rendgen dijagnostici. Stativ je izveden sa dva vertikalna stuba za pricvršcivanje na pod i zid. Duž stubova krecu se kolica sa nosacem buki blende uravnotežena kontra tegovima u stubovima, tako da je veoma lake podešavanje buki blende prema vis)ni pacijenata Kolica se mogu fiksirati mehanickom kocnicom u svakom izabranom položaju. Nosac sa buki blendom se može okrenuti za 3600 u jednoj prstenastoj vodjici, cime je omoguceno njegovo postavljanje u položaj koji ne smeta pacijentu. Pogodne skale za visinu i nagibni ugao osiguravaju da se svaki snimak tacno podesi i eventualno ponovo reprodukuje. U bocne šine na prednjoj pleci može se postaviti potreban pribor: naslon za pacijenta, držac glave i kompresorijum. Kao buki blenda upotrebljena je katapult blenda sa motornim pogonom rastera. Kretanje rastera u pocetku je veoma brzo, a u toku vremena brzina se smanjuje. Zahvaljujuci ovakvom kretanju izbegnuta je pojava rastera na snimku i pri vrlo kratkem vremenu snimanja. Prikljucak katapult blende na neki odgovarajuci rendgen vrši se preko jednog utikaca i posebno višežilnog kabla. Osnovni podaci: ELEKTRONSKA INDUSTRIJA Ukupna visina 205 cm Površina na podu 66,98 cm Grupacija medicinskih uredaja Ukupna težina oko 150 kg 1 aparata -Nil Schaffhausen CILAG-CHEMIE Svajcarska Salpix® rendgensko kontrastno sredstvo za histero-salpingografiju Ronpacon® 310 440 Cerebral 280 Ronpacon® optimalno podnoŠljiv, kontrastni snimci, visoki sadržaj joda, brzo se injicira, nisko viskozan 3o °lo °lo Joduron® °lo so 1o Joduron® U-S dijodni kontrast u vodenem rastvoru za histero-salpingografiju i uretrografiju Propyl iodon-Ci lag® vodena susoenzija za bronhografiju i prikazivanje šupljina . CILAG-CHEMIE CH-8201 Schaffhausen HOLEVID -trijodno kontrastno sredstvo za p e r o r a 1 n u holecistografiju i holangiografiju OPREMA: f i o 1 a sa 6 tabl. · KRKA tovarna zdravil -Novo mesto M X o B A R MIXOBAR je kontrastno sredstvo za radiološku dijagnostiku. SASTAV: 100 ml suspenzije sadrži Barii sulfas 100 g Corigentia i destil. voda od l 00 ml OSOBINE: Stabilna homogena suspenzija barijum-sulfata Viskoznost na 25 c oko 15 000 cps Osigurava dijagnostiku visokog stepena zbog savršene slike koja se njime postiže. lzbjegava se loša disperzija, vece cestice i mjehurici zraka, koji prate sliku kod korišcenja suvog barija. Ne dolazi do sedimentiranja. Ne mora da otstoji, niti da bubri, pa se postiže ušteda u vremenu. Na Mixobar ne vtice razlicita Ph sredina želudca i crijeva. CUVANJE: Suspenziju treba cuvati od zamrzavanja. PAKOVANJE: Plasticna boca od 5 l. Proizvodi: BOSNALIJEK -Sarajevo u saradnji sa: ASTRA -Sodertalje (švedska) Trgovsko podjetje z larobatorijskim in fotografskim materialom na debelo in drobno /t,ema6eevi4 -,o.to.. uvoz -izvoz LJUBLJANA, Trg Revolucije 2 nudi po konkurencnih cenah in veliki izbiri: APARATI, KEMIKALIJE, LABORATORIJSKA STEKLOVINA, LABORATORIJSKI PORCELAN, FILTER PAPIR, TERMOMETRI, AREOMETRI, LABORATORIJSKA PLASTIKA IN OSTALI LABORATORIJSKI MATERIAL FOTOGRAFSKO BLAGO TRGOVSKO PODJETJE NA DEBELO IN UVOZ SANO LABOR LJUBLJANA, CIGALETOVA 9 Telefon: 317 535,311 540,311 260 nudi: 8 MEDICINSKE IN LABORATORIJSKE APARATE INSTRUMENTE OPREMO S RENTGEN APARATE IN PRIBOR e ELEKTROMEDICINSKE APARATE IN OPREMO ZA FIZIOTERAPIJO e OBVEZILNI MATERIAL 8 BOLNIŠKO OPREMO IN TIPIZIRAN TEKSTIL G LABORATORIJSKO STEKLO lodamide® BRACCO Najnovije i najbolje podnošljivo kontrastno sretstvo za angiografiju i intravenoznu pielografiju 1 O DAMI DE-lnfusija metilglukaminska so jodamida za i. v. infuzionu urografiju IODAMIDE 300 metilglukaminska so jodamida za i. v. urografiju i angiografiju IODAMIDE 380 metilglukaminska i natrijeva so jodamida za angiografiju i i. v. urografiju e BRACCO INDUSTRIA CHIMICA S. p. A. MILANO ( ITALIA) RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE SKOPJE ANNO 6 RADIOBIOLOGIJA MART FASC. 1 RADIOTERAPIJA 1972 Collegium Redactorum M. Bašic, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. Curcic, Beograd -M. Dedic Novi Sad -V. Gvozdanovic, Zagreb -S. Hernja, Ljubljarta -M. Magaraševic, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -2.. Merkaš, Beograd ­ J. Novak, Skopje -F. Petrovcic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -M. Smok­vina, Zagreb -M. Špoljar, Zagreb -B. Varl, Ljubljana Redactor principalis D. Tevcev, Skopje Redactores I. Obrez, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -M. Prodan, Ljubljana -J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana 1 Radiol. Iugosl. 1 UDK 615.849 (05) (497.1) Lektor za srpskohrvatski jezik: Stepan NINKOVIC, Ljubljana Univerza,lna decimalna klasifikacija: prof. Sonja GOREC, Ljubljana Tajnica redakcije: Milica HARISCH, Ljubljana Izdavanje ovog su sledece ustanove, instituti, zavodi, BOSNALIJEK, Sarajevo BRACCO INDUSTRIA CHIMICA, Milano CILAG-CHEMIE, Schaffhausen ELEKTROMEDICINA, Ljubljana ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš FOTOKEMIKA, Zagreb INTERIMPEX, Skopje KEMOFARMACIJA, Ljubljana »KRKA«, tovarna zdravil, Novo mesto, KULTURNA SKUPNOST SLOVENIJE, Ljubljana LEK, Ljubljana ODBOR ZA KOORDINACIJO ZNANOSTI IN TEHNOLOGIJE SFRJ, Sarajevo ONKOLOŠKI INŠTITUT, Ljubljana PLIVA, Zagreb SCHERING, A. G., Berlin SONALABOR, Ljubljana VEB FILMFABRIK WOLFEN (ORWO), Berlin VSEBINA Radiobiologija Neke novije koncepcije savremene ra­diobiologije (Kanazir, D.) . . . 11 Proteoliticna aktivnost perjfernih lev­kocitov obsevanih kuncev po infuziji levkocitov (Kopitar, M., V. Cotic in D. Lebez) . . . . . . . . . . . . 29 Tretiranje letalno obsevanih miši s ce­licami kostnega mozga predtem ob-sevanega dajalca (Sljivic, v. S.) 35 o nekaterih faktorjih, ki vplivajo na povecanje pepsinogena v želodcni sluznici bele podgane (Klemenc-Se­bek, Slava in P. Schauer) . . . . . 45 Eksperimentalna i klinicka studija sa limfoliziranom durom kao produže­tak suptotalno resecirane vagine na­kon Wertheimovih operacjja (Havli­cek, S., V. Simcic, S. Plesnicar, I. Lenart i L. Kos) . . . . . . . . . 49 Studii postiradiacijskih sprememb na malignih celicah karcinoma vratu maternice (Fras, P. in Marija Us­Krašovec) . . . . . . . . . . . . 55 Ucinki supraletalnih doz pri zdravlje­nju karcinoma maternicnega vratu (Popovic, v., M. Boškovic i R. Ilic) 59 Osvrti Porocilo o 8. rednem letnem sestanku evropskega združenja za radiobjolo­gijo, ki se je vršil v Baškem Polju od 20.-23. 9. 1971 . . . . . . . . . 63 TABLE OF CONTENTS Radiobiology New concepts in radiobiology (Kana­zir, D.) . . . . . . . . . . . 11 Proteolytic activity of peripheral leu­cocytes in irradiated rabbits after in­fusion of leucocytes (Kopitar, M., V. Cotic and D. Lebez) . . . . . . 29 Treatment of lethally irradiated mice with bone marrow cells from preir­radiated donors (Sljivic, V. S.) . . . 35 Factors influencing pepsinogen secre­tion in rat stomach mucosa (Kle­menc-Sebek Slava and P. Schauer) 45 Vagina] reconstruction after Wertheim hysterectomy using lyophilized dura mater (experimental and clinical stu­dy (Havlicek, S., V. Simcic, S. Ples­nicar, I. Lenart and L. Kos) . . . . 49 Postirradiation changes in cervical cancer cells (Fras, P. and Marija Us­Krašovec) . . . . . . . . . . . . 55 Effets surlethals de la radiotherapie du cancer du col uterin (Popovic, V., M. Boškovic and R. Ilic) . . . . . . . 59 Communications Report on the 8th Annual Meeting of the European Socjety for Radiobio­logy, Baško Polje, 20.-23. september 1971 . . . . . . . . . . . . . . 63 INSTITUT ZA BIOHEMIJU I MOLEKULARNU BIOLOGIJU, PRIRODNO-MATEMATICKI FAKULTET, BEOGRAD NEKE NOVIJE KONCEPCIJE SA VREMENE RADIOBIOLOGIJE Kanazir D. UDK: 577.3 :539.12.04 Jonizujuca zracenja predstavljaju fizicke agense koji mogu da deluju na fundamenitalne životm.e procese, a biološke poslediice toga del,ovanda mogu biti razlicite. Živi svet je u toku evolucije bio izložen stalnom delo­vanju kosmickog zracenja, pa se smatra, da su ta zracenja bila znacajan faktor u evoluciji živoga sveta. Covek je i danas izložen delovanju zrace­nja, kako iz prirodnih izvora, tako i delovanju zracenja koje se primenjuje u dijagnosticke i terapeutske svrhe. Prema torne problem kako zracenja deluju na živi sistem predstavlja jedan od centralnih problema savremene biologije. Dejstvo jonizujuceg zracenja se izucava vec više od pola veka. Sakupljeno je vrlo mnogo podataka o raznim aspektima delovanja zrace­nja na prostija i složenija živa bica. Efekat zracenja je izucavan na sub­celularnom, celularnom nivou, kao i na nivou jednocelijskih i višecelijskih organizama. No, i pored mnoštva podataka fundamentalni mehanizmi delovanja zracenja nisu još uvek dovoljno objašnjeni. Rezultati iz ranijih istraživanja su najcešce bili vrlo konfliktni i na osnovu njih bilo je vrlo teško stvoriti neku opštiju teoriju o mehanizmu delovanja zracenja. Jedan takav pokušaj doveo je do formiranja teorije o »meti-«, koja se zasnivala na vrlo uprošcenim predpostavkama, da u svakom živom sistemu postoje »mete« odnosno kriticki elementi na koje deluju zracenja. Kada dodje do oštecenja tih kritickih elemenata onda nastaju razne vrste funkcional­nih i morfoloških poremecaja u živom sistemu. Medjutim, ta uproštena teonija ntje mogla, da da odgovor na neka fundamentalna pitanja kao na pr. zašto su neki sojevi bakterija koji pripadaju istoj vrsti više ili manje osetljivi na zracenje. Naime, nije dat odgovor od cega zavisi oset­ljivost na zracenje kada živi sistem pripada istoj vrsti živih bica. Ta teo­rija takodje nije bila u stanju da odgovori na neka pitanja vezana za procese apsorpcije energije zracenja. Tako na pr. nije poznata priroda pe­netracije, distribucije apsorbovane energije, intermolekularnih i intramo­lekularnih zbivanja koja nastaju usled transfera apsorbovane energije nije poZinata sama priroda mehanizma trarnsfera apsoubovane energije, D. Kanaz.r zatim fizicko-hemijskih priroda organskih peroksida koji nastaju posle in­tracelularnog apsorbovanja energije. Jednom recju nije još uvek dovoljno poznata fizicko-hemijska priroda onih pramena koje nastaju u živoj celiji posle apsorbovanja energije zracenja niti je, pak, poznata mesto i priroda primarnog radijacionog oštecenja, koje se odigrava u celiji posle apsorbo­vanja energije zracenja. Navija istraživanja dovela su tu teoriju o »meti« u pitanje. Naime, noviji podaci narocita podaci intenzivnijeg eksperimen­talnog rada u oblasti radijacione mikrobiologije omogucili su nam, da napravimo racionalniju »sliku« ili bolje reci noviju radnu hipotezu o me­hanizmu delovanja zracenja. Ono što je važno, to je, da je iz prvih istra­živanja u oblasti mikrobijalne radiologije proizašla jedna neobicno zna­cajna opservacija, a to je, da kada se radi o jednocelijskim organizmima, da uvek postaji direktna korelacija izmedju osetljivosti na zracenje i ko­licine dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) tj. genetskog materijala. Ta zapažanja su bila od narocitog znacaja za dalji razvoj radiobiologije, jer su ukazivala da rešenje problema delovanja zracenja treba tražiti na nivou makromolekula i to specificnih molekula onih koji cine hemijsku gradju genoma, odnosno hemijsku gradju genetskog programa sadržanog u celiji. Znacaj tih prvih istraživanja bio je baš u torne, što je usmerio dalja istraživanja na izucavanje dejstva zracenja na gradju i funkciju genoma. Sumarni pregled rezultata tih istraživanja pokazuje, da zracenja bez obzira na njihovu prirodu izazivaju odredjena hemijska oštecenja u strukturi makromolekula DNK svakog živog sistema bez obzira na nje­govu morfološku i genetsku složenost, i da na taj nacin usporavaju ili potpuno inhibiraju deobu celija. Strukturalne alteracije genoma mogu znatno oštetiti procese metabolizma i izazvati smrt živog sistema. Otuda je izucavanje dej,stva :aracenja na struk:turu i funkaiju DNK, kao i na njen metabolizam, postalo centralni problem savremene radiobiologije. Radio­biologija danas postaje sve više molekularna radiobiologija tj. medudi­sciplina koja predstavlja sintezu molekularne biologije, fizicke i kvantne hemije, fizike, genetike. Danas u radiobiologiji postaje pokušaji, da se napravi sintetski pristup izucavanju problema dejstva zracenja na živi sistem, odnosno na fundamentalne životne procese. Noviji eksperimentalni rezultati potvrduju ispravnost takvoga pristupa, jer pokazuju, da bez ob­zira na prirodu zracenja direktno ili indirektno izazivaju strukturalna oštecenja DNK odnosno genoma, i da biološke posledice tih oštecenja mogu biti: mutacije, smrt celije, poremecaji u metabolizmu i fiziološkim funkcijama živog sistema. Nedavno je, takodje, utvrdjeno, da biološke po­sledice strukturalnog oštecenja DNK zavise kako od same primarne struk­ture DNK (vrste i redosleda purina i pirimidina koji ulaze u sastav ma­kromolekula DNK) odnosno od konstitucjie genoma živog sistema, tako i od sposobnosti živog sistema, da »ispravi«, »koriguje« greške u strukturi genoma. U svakom živom sistemu, smatra se danas, postaji multienzimski sistem poznat pod imenom »repair sistem«. Ovaj sistem prepoznaje alte­racije primarne i sekundarne strukture DNK koje izaziva zracenje, direktnim ili indirektnim putem, i koriguje te greške na taj nacin što rekonstruiše prvobitnu primarnu gradju DNK, odnosno integritet prvo­bitnog genetskog programa. Prema torne finalni ishod dejstva zracenja, pa i sama smrt izazvana zracenjem, ne zavisi samo od prirode i doze zracenja Neke navije koncepcije savremene radiobiologije 13 ili od mehanizma delovanja zracenja, vec i od efikasnosti »repair sistema« da ta radijaciona oštecenja »ispravi« odnosno »koriguje,,. Iz toga jasno proizlazii, da osetljivost na zracenje neke vrste živiih bica ili same ceLide zavisi v prvem redu od efikasnosti funkcionisanja »repair sistema«. Ovaj sistem ima univerzalan znacaj i izgleda da je operativan u svim živim celijama pocev od bakterija pa do celije coveka. Osnovna funkcija ovog sistema je, da ocuva strukturalni integritet genoma, odnosno integritet genetskog programa, jer od ovog programa zavisi specificnost i brzina bio­hemijskih procesa koji cine dinamicnu osnovu morfološkoj strukturi i morfološkoj varijabilnosti živog sveta. Prema torne, letalna bi bila samo ona oštecenja koja zracenja indukuju u strukturi nekog funkcionalnog gena i koja »repair sistem« nije u stanju da ispravi. Ta neispravljena, stal­na oštecenja u strukturi DNK mogu prouzrokovati: ireverzibilnu inhibi­ciju DNK -rephkaoije, (što može izazvati sm11t); aHeracije u transkrip­ciji i translaciji genetskog programa tj. u procesu prevodjenja genetskih informacija u strukturu molekula proteina. Ovo može dovesti do sinteze »abnormalnih molekula proteina« ili do sinteze nedoVlršenog peptidnog lanca, odnosno nefunkoiona1nog molekula proteina, a sve se ovo, onda može fenotipski ekspedmirati bilo kao fiizio1oška ili morfološka alteracija ili, pak, kao smrt živog sistema. Smatram, da je potrebno na ovom mestu, da istaknem, da je za klinicare koji rade na primeni zracenja u terapeut­ske sv11he neobiono važmo, da imaju u vidu oinjenicu pos,tojan1ja efi:kasnih »repair sistema« u nekih celija kancera i da je »radioresistentnost« nekih tumora verovatno posledica funkcije »repair« mehanizma. Cilj ovoga rada je da ukaže na neke novije koncepcije savremene molekularne biologije, jer one mogu biti od interesa za prakticnu medicinu, a narocito za klinicku primenu zracenja u terapeutske i dijagnosticke svrhe i da istakne cinje­nicu, koja je nažalost našim medicinskim krugovima i na našim medicin­ skim fakultetama još uvek nedovoljno poznata i prihvacena, a to je da osnovu savremenoj medicini cini molekularna biologija celije, jer ona po­kušava da najsavremenijim metodama objasni suštinu, odnosno fizicko­hemijsku osnovu i prirodu života. Samo onda, kada budemo bolje pozna­vali te fundamentalne životne procese, kao i one mehanizme koji povezuju i regulišu brzinu tih procesa, bice nam moguce, da bolje razumemo i ob­jasnimo patološka stanja odnosno prirodu raznih obolenja. Savremena me­dicina se, danas, mora razvijati na osnovama i principima molekularne biologije. Medicina danas nije više samo klinicka medicina, ona postaje danas medudisciplina, ona predstavlja sintezu biologije, genetilke, biohe­mije, biofizike, kvantne hemije, naime, medicina danas postaje svakim genoma 1 j, -. Morfološka i fiziološkasvojstva organizma Ove promene u strukturi DNK mogu nastajaiti i spontano ili, pak, mogu biti indukovane bilo nekim fizickim ili pak hemijskim agensom, a danas se zna, da i virusi mogu modifikovarti, kada se inkorporiraju u genom celije, genetski program. Te »greške«. bilo spontane bilo indukovane u strukturi DNK mogu se sastojati u supstituciji jednog para purina ili pirimidina, a ta supstitucija dovodi, takodjer, do odredjene greške u strukturi molekula proteina. »Greška« u strukturi molekula proteina se može fenotipski eks­pmmirati bilo kao neka »missense«, »,ri-onssense« iili »frameshift« -mu­tacije. Može doci, takodje, i do delecije ili adicije jednog para nukleotida u neki strukturalni gen. Takva alteracija dovodi uvek do pogrešnog citanja programa odnosno do sinteze nepotpunog ili afunkcionalnog molekula pro­teina. Delecija više parova nukleotida je skorio uvek letalna mutacija. Pro­mene u strukturi DNK koje se odigravaju spontano uvek su slucajne i mogu se odigrati na bilo kom mestu u strukturi DNK tj. na bilo kom me­stu u strukturi nekog gena. Te promene predsfavljaju, takodje, i jedan od mehanizama nastajanja novog genetskog programa, a one su nepredvidive i slucajne, a u isto vreme cine osnovu biološkoj evoluciji i varijabilnosti živog sveta. Iz toga izlazi da je biološka varijabilnost i evolucija živog sveta produkt »puke slucajnosti« odnosno, da tok biološke evolucije nije bio unapred »smišljen-« i »predodredjen« niti je bio usmeren ka pojavi co­veka. Moglo se desiti, da u toj evoluciji covek uopšte ne nastane, niti je, pak, covek završni produkt biološke evolucije. Ovakav postulat moleku­larne biologije ruši osnove svakom »antropocentrizmu«, koji cini osnovu D. Kanazir mnogih filozofskih i religioznih teorija. Otuda je ovaj postulat sa filozof­skog aspekta teško prihvatljiv, jer je covek sklon, da u svemu onom što, se zbiva u prirodi, želi da vidi »svrsishodnost«. Ta neizvesnost mutabil­nosti je ugradjena u kvantnu strukturu materije. Mutacija je dakle »kvant­ni+< dogadjaj na koji se može primeniti princip nepredvidljivosti, neizves­nosti i slucajnosti. Prema torne, savremena biologija smatra da se sva svoj­stva živih bica zasnivaju na fundamentalnom mehanizmu konzervacije strukture molekula DNK, a evolucija bi prema tim koncepcijama bila ne svojstvo živih bica, vec posledica inperfektnosti funkcije »repafr sistema« tj. sistema za konzervaciju strukture DNK. Mutacije Postaje eksperimentalni podaci koji pokazuju, da se u mikroorganiz­mima, pa i u slucaju celija coveka, strukturalne alteracije nekog gena di­rektno prevode u strukturu molekula proteina i to baš onako kako to pred­postavlja osnovni postulat savremene molekularne biologije. Prvi primeri takvih prevodjenja genetskih oštecenja u strukturu molekula proteina za­paženi su u humanoj medicini. Poznata je, da u humanoj medicini postaje ra2JI1e vnste na;slednih anemija. Uzrok Um anemijama su nagcešce mutaciije. Svrukituralna oštecenja gena se prevode u molekiul hemoglobina, a struk­turalne pramene u molekul hemoglobina dovode do gubitka funkcije toga molekula što se fenotipski eksprimira kao anemija. Molekul hemoglobina je »multimer«, sastavljen od cetiri peptidna lanca (dva alfa i dva beta lan­ca). Svaki od njih sadrži oko 150 aminokisehlna, :pa rprema torne ceo molekul hemoglobina sadrži negde oko 600 aminokiselina. Danas je moguce utvrditi redosled aminokiselina u svakom od tih lanaca. Tako se na primer zna, da beta lanac otpocinje sa aminokiselinom valinom. Pošto se zna redosled amin,okiiselin.a ,i pošto se zna, da mesto svake amtnokiiseline u tom lancu od­redjuju specificni »kodoni«, a pošto je odgonetnuta priroda »kodona«, to je danas na osnovu redosleda aminokiselina moguce indirektno utvrditi redosled purina i pirimidina odnosno hemijsku osnovu genetskog progra­ma neophodnog za sintezu beta i alfa lanca. To što je receno ilustrovacemo j3dnam šemom, na kojoj ce biti predstavljen redosled ,aminokiiselina u beta lancu pocev od valina, bice dat samo redosled za osam aminokiselina i nje­ mu odgovarajuci genetski program beta lanac val-his-leu-tre-pro-glut-glut-liz ... HBA Informaciona GUU CAU CUC ACU CCC CAA CAA AAA RNK -kodoni Strukturalni gen -DNK CAA GTA GAG TGA GGG CTT CTT TTT kodoni Neke navije koncepcije savremene radiobiologije Postoji jedna nasledna vrsta anemije poznata pod imenom anemija »srpastih celija« (sickle cell anemia), koja je u homozigotnom stanju letal­na. Do te anemije dolazi zbog supstitucije glutaminske kiseline na šestom mestu u beta lancu jednom neutralnom aminokiselinom -valinom, zbog te supstitucije se menja konformacija molekula hemoglobina, a ovo dovodi do §1.JJbitka funkcije tj. ,takav molekul gubi sposobnost da transportuje kiseonik iz pluca do celija i tkiva. Znaci došlo je do greške u redosledu samo jedne aminokiseline, a ta greška je dovela do gubitka funkcije. Sma­tra se, da je do supstitucije u pepidnom lancu došlo zbog mutacije u struk­turalnom genu beta lanca i to u onom »kodonu« koji odredjuje mesto glu­taminske kiseline. U tom »kodonu-« je pirimidinska baza -timin zame­njena adeninom tj. purinom, pa prema torne je bila izrn.enjena hemijska gradja »kodona«. Posle mutacije nastao je »kodon-« sa redosledom CAT umesto CTT, dakle bila je dovoljna samo ta mala supstitucija jednog piri­midina sa purinom, pa da se »greška ugradi u strukturu molekula pro­teina hemoglobina. Takvih primera ima vrlo mnogo u mikrobialnoj gene­tici, medjutim, mi se na njima u ovom radu necemo zadržavati. B. UTICAJ NOVIH DOSTIGNUCA OSTV ARENIH U MOLEKULARNOJ BIOLOGIJI NA ISTRAŽIVANJA U OBLASTI RADIOBIOLOGIJE Noviji koncepti molekularne biologije stimuliraju dalja istraživanja u oblasti biologije zracenja. Osnovna postavka na kojoj se zasnivaju savre­mena istraživanja u radiobiologiji predpostavlja, da svako oštecenje u strukturi DNK -genom -izazvano, bilo direktnim ili indirektnim delo­vanjem zracenja, može: a) -ili inhibirati autoreplikaciju DNK; b) -ili ta strukturalna alteracija može u procesu autoreplikacije biti reproduko­vana kroz generacije kao definitivna greška u strukturi DNK (mutacija). To znaci da zracenje, pa i drugi hemijski agensi .mutageni i kancerogeni). mogu izazvati trajne promene u genetskoj konstituciji živog sistema tj. u hemijskoj strukturi njegove DNK. Ako se te promene odigraju u strukturi funkcionalnih (operativnih) gena, onda ce se one prepisati u gradju infor­macione RNK, pa ce se u procesu translacije prevesti kao male »greške« u strukturu molekula proteina. Ovo se može, ali ne mora uvek, odraziti na specificne procese metabolizma. Najcešce takvi molekuli proteina gube parcijalno ili potpuno svoju funkciju. Ako dodje do formiranja »nonssen­se«-nog »kodona-«; UAA, UAG i UGA, u strukturi nekog funkcionalnog strukturalnog gena, onda dolazi do prematurirane terminacije translacije 1Jj. do sinteze nepotpunog peptidnog lanca, odnosno nefunkcionalnog mo­lekula proteina. Nedostatak nekih molekula proteina -enzima -naro­cito onih ukljucenih u fundamentalne životne procese može biti letalan. vali= valin pro = prolin his = histidin glut = glutaminska kislina leu = leucin liz = lizin tre = treonin G = guanin A = adenin C= citozin T=timin U = uracil 2·• D. Kanazir \ \ ' \ Thymine Adenine \ \3' 1 Slika 2. Na slici je prikazan fragment strukture moleku­la DNK. Lanci su komple­mentarini, adenin se vezuje za timin dvema hidrogen­skim vezama, a citozin za Guanine Cytosine guanin sa tri hidrogenske veze. S-deoksiriboza, P-fos­forna kiselina. -Na slici je prestavljen i mehanizam transkripcije. J edan lanac Adenine Thymine molekula DNK služi kao program za sintezu RNK 1 J Thymine Adenine Cytosine Guanine DNA DOUBLE-HELIX \ RNA base alignment 1 1 • Phospnate bridge formed \ Thymine . Adenine Guanine H Cytosine LJ S \ ­ Adenine t:::l Uracil 1-L s '1. l --j r--r(p) T. Cytosine H Guanine DNA Strand Strand ,. \ HYBRID OF DNA-RNA \ \ Fizicko-hemijske promene indukovane zracenjem u strukturi DNK Posle absorbovanja energije zracenja u celijama može doci zbog di­rektnog ili indirektnog delovanja zracenja, do depolimerizacije DNK tj. do smanjenja njene molekulske težine; do prekida u lancima makromo­lekula i to do prekida ili u jednom ili u oba lanca (slika 4). Ti prekidi nastaju usled cepanja veza izmedju baza i pentoza; ili pentoze i fosfata u lancima DNK, jer te veze drže povezane baze u polunukleidne lance (slika 1 i 2). Može doci, takode, i do strukturalnog oštecenja same baze; dezami­nacija, demetilacija, oksidacija itd. Sve te pomenute promene mogu biti izazvane bilo direktnim dejstvom zracenja bilo, pak, indirektnim tj. dej­stvom organskih peroksida i slobodnih radikala koji nastaju dejstvom zra­cenja na organska jedinjenja i molekule vode. Na pitanje kakav je biološki Neke novije koncepcjje savremene radiobiologije znacaj ovih fizicko-hemijskih oštecenja u strukturi DNK još je uvek teško dati potpun i precizan odgovor. Pretpostavlja se da sve gore pomenute struktura1ne alteracije DNK mogu, ulwliko ih »repai:r sistem« ne kori­guje, uticati na dve bitne funkcije genoma: na procese autoreplikacije i transkripcije genoma. Smrt izazvana zracenjem je najcešce posledica de­finitivne imhibicije procesa autoreplikacije i transkripcije genetskih infor­macija, a uwok smr,ti su neispravljene, »definitivne« greške u strukturi DNK. Ukoliko su doze zracenja vece i intenzivnije utoliko su vece šanse da bude oštecen i multienzimski »repair« mehanizam. DNA X -roys t=1 Q) r---------­ H 2 0 ® ' / § :: ::::: i:::',;,,, D S. breok ( lethol) ,/ H is!idine or R•SH G) H2q t 02 -R; --, i--Bose domoge ( lethol repoiroble) R•SH Slika 4. šematski ,prikaz 3 razlicita tipa oštecenja strukture DNK koja se mogu indukovati direktnim i indirektnim dejstvom zracenja. D. S. -dupli prekid u lancima DNK, letalan; S. S.-prekid u jednom lancu DNK, nije letalan. Strukturalno oštecenje baze, može, ako ne bude ispravljeno, biti letalno Dejstvo zracenja na procese autoreplikacije Noviji eksperimentalni podaci pokazuju da zracenje inhibira privre­meno ili definitivno procese autoreplikacije DNK, iako mehanizam delo­vanja zracenja nije potpuno objašnjen. Dejstvo zracenja na replikaciju DNK je najbolje izuceno u virusa, bakterija i sisarskih celija u kulturi. U virusa je moguce napraviti direktnu korelaciju izmedju oštecenja u struk­turi DNK i bioloških svojstava virusa: proliferacije i sazrevanja virusa. Tako je utvrdjeno da je dvostruki prekid tj. istovremeni naspramni pre­kidi u oba lanca DNK i oštecenje baze -timina (pirimidin) letalno. Posle tih oštecenja DNK virus gubi moc multiplikacije. Prekidi u jednom lancu nisu letalni jer ih »repair« sistem ispravlja i rekonstruiše primarnu gradju 22 D. Kanazir DNK. U virusa su, dakle, »defekti« u strukturi DNK, ukoliko nisu kori­govani, uzrocnici gubitka proliferativne moci t. j. smrti virusa. U bakte­rija biološke posledice radiacionog oštecenja strukture DNK zavise od efi­kasnosti »repair« sistema, ali i u ovom živom sistemu: smrt bakterija (letalne mutacije) i mutacije koje se eksprimiraju fenotipski kao »aukso­trofija« su posledice strukturalnog oštecenja DNK. Podaci koji se odnose na sisarske celije (u kulturi) pokazuju, da je smrt indukovana zracenjem najverovatnije posledica bilo strukturalnog oštecenja DNK, ili DNK-proteinskog kompleksa hromozoma, bilo, pak, po­ stem, onda se strukturalna oštecenja DNK »prepisuju« i »provode« u strukturu enzima (specificnih proteina), a posledice tih promena mogu biti funkcionalni poremecaj u metabolizmu kao na pr.: produženje interfaze, interfazna smrt tj. smrt celije pre nego što celija udje u deobu, i smrt celije posle manjega broja deoba (reproduktivna smrt). Rezultati koji se odnose na dejstvo zracenja na više organizme poka­zuju da smrt sisara nastaje najcešce zbog toga što zracenja indukuju smrt celija intestinalnoga trakta i hematopoetskoga tkiva. Smrt tih celija nije još uvek dovoljno egzaktno objašnjena s obzirom na cinjenicu, da se posle letalnih i subletalnih doza zracenja u celijama ozracenih organizama odigravaju mnogostruke biohemijske promene. Problem je utoliko slože­niji što u tim organizmima posle zracenja može doci do repopulacije or­gana i tkiva. Do te repopulacije dolazi bilo zbog efikasnog »repair« si­stema, bilo, pak, zbog brže deobe preživelih celija, i1i zbog migracije celija. Razume se, da posle totalnog ozracivanja neke životinje ili coveka nije oštecen samo jedan molekul ili jedan tip molekula u celijama, svi molekuli mogu btti ošteceni, jer ne postaji nrnkaikvo selektivno delovai!lije j-onizujucih zracenja na pojedine vrste makromolekula, ali ovde treba odmah istaci, da biološke posledice ne moraju biti iste. Iz onoga što je dosada receno jasno se vidi, da svako oštecenje strukture DNK može biti kriticno za funkciju celije, dok na primer oštecenje molekula polisaharida, fosfolipida ne more biti kriticno. Sve dotle dok genom nije oštecen postoji efikasan sistem koji je u stanju da obnovi hemijski sadržaj celije. To znaci, ako je funkcija gena neoštecena, onda ce i hemijski sastav ozracene celije biti vrlo brzo obnovljen. Prema torne, za preživljavanje nekog ozracenog si­stema nije bitan broj i vrsta ostecenih molekula vec specificnost funkcije ostecenih molekula. Ono što ovde treba istaci, to je, da medju mnogobroj­nim poremecajima koja zracenja izazivaju u živoj celiji inhibicija sinteze DNK u brzo proliferirajucim celijama (creva, koštane srže) i celijama dru­gih organa je fenomen koji se posle zracenja najranije zapaža. Izgleda, da to oštecenje DNK predstavlja univerzalni fenomen odnosno posledicu delovanja raznih vrsta zracenja, i da se zapaža u svim živim sistemima bez obzira na kompleksnost ozracenog organizma. Takvo zapažanje na­mece tri pitanja: šta je to što prouzrokuje inhibiciju sinteze DNK? Kakva je DNK što se sintetiše u celijama ozracenog organizma? Da li je ošte­cenje izazvano zracenjem u strukturi DNK »reparabilno« i1i ne? Inhibicija sinteze DNK zapaža se, vec nekoliko sati posle ozracivanja letalnim i subletalnim dozama. Ona se ne može pripisati aktivnosti nu­kleaza (enzima koji katalizuju hidrolizu DNK) jer se aktivnost tih enzima Neke navije koncepcije savremene radiobiologije u vremenskim intervalima kada se zapaža inhibicija sinteze DNK ne me­nja, niti se ta inhibicija može pripisati nekrozi celija, ili promenama u populaciji celija u organima ozracenih životinja. Sve su ovo promene koje se daleko kasnije zapažaju nego što se uocava inhibicija sinteze DNK. To miaci, da su veroiVatno da:ugi faktori odgovorna. za ovaj fenomen. Tako bi na primer promene u kolicini prekurzora -manjih molekula -neop­hodnih za sintezu DNK, ili smanjena fosforilativna oksidacija mogle da uspore ili blokiraju sintezu DNK. Medutim, isto tako uzrok toj inhibiciji sinteze DNK mogla bi da budu i strukturalna oštecenja samog molekula DNK ili pak oštecenja u strukturi enzima -polimeraza. Eksperimentalni rezultati govore u prilog pretpostavke da je uzrok sporijoj ili potpuno inhibiranoj replikaciji DNK u celijama ozracenih životinja najverovatnije promena elektronske konfiguracije duž samog makromolekula DNK, što sekundarno dovodi do prekida u lancu DNK, ili nekog trajnog oštecenja purinske ili pirimidinske baze, a sve ove promene mogu inhibirati aktiv­nost DNK -polimeraze tj. procese autoreplikacije DNK. Imajuci u vidu te novije podatke nije danas potrebno, kao što se to nekada ranije cinilo, pretpostavljati, da u raznim organima i organizmima postoje specificni i razliciti mehanizmi delovanja zracenja, vec se može pretpostaviti, da se verovatno radi o jednom jedinstvenom i univerzalnom mehanizmu bez obzira na genetsku i morfološku složenost i komplikovanost živih bica. Naime, s pravom se može pretpostaviti, da je to univerzalno oštecenje u stvari oštecenje primarne gradje molekula DNK, odnosno strukture ge­noma, a da biološke posledice mogu biti razlicite. Razume se, da bi se ta strukturalna oštecenja genoma fenotipski eksprimirala potrebno je, da se prepišu i prevedu u strukturu molekula specificnih proteina. Kada se di­skutuj e ovaj problem mora se stalno imati u vidu i cinjenica, da su mole­kuli DNK u sisarskoj celiji i celiji coveka vezani za molekule baznih pro­teina (histona) i molekule kiselih proteina tj. da hromozomi nisu ništa drugo nego složeni kompleksi nukleoproteina i da proteini u takvoj kom­pleksnoj strukturi mogu imati »protektivnu« ulogu, tj. mogu zaštititi mo­lekul DNK od direktnog i indirektnog dejstva zracenja. Medjutim, ono što ovde treba istaci to je da oštecenja izazvana zracenjem u strukturi proteina koji cine nukleoproteinski kompleks, (a ta oštecenja mogu biti na primer oksidacija tiol-grupa histonske F-3 frakcije ili inhibicija fosfo­riladje histona bogatih lizinom), mogu prouzrolmvati promene u konfor­maciji DNK sadržane u hromozomima, a ove mogu spreciti procese auto­replikacije i transkripcije tj. mogu spreciti normalne funkcije genoma. Dejstvo zracenja na transkripciju Novija istraživanja u oblasti molekularne biologije pokazuju da joni­zujuca kao i ultravioletno zracenje inhibiraju sintezu »de novo« proteina, odnosno inducibilnih enzima. Ovo se objašnjavalo usporenom ili inhibi­ranom transkripcijom i translacijom. Zna se, da je RNK direktni produkt transkripcije gena. Poznato je, takodje, da postoji više klasa ribonuklein­skih kiselina: informaciona RNK (m RNK), ribozomalna RNK (r RNK) i transfer RNK (t RNK). Sve ove klase ucestvuju u procesima »prevodjenja« genetskog programa u gradju molekula proteina tj. u procesima biosinteze proteina. 24 D. Kanazir G· •RNA "'-.. !RNA rnRN:, rRNA / ( Ribosomol pro•ei. ((1) (D ,.8) \ ------.._, lrcnsfer O} _;;Jj ---s---e:i::yrie s Ribonucleotides Free .::-ri GTP ribosc"'e /V-' \ A "--..A _;;·;. r. .. t ,,,. Enzymotic breokdown of mRNA Polypeptide chains AA ~ AMP /' AA ATP Slika 3. Sematski prikaz translacije-biosinteze proteina. Sve razlicite klase ribo­nukleinskih kiselina se sintetišu putem transkripcije. m-RNK je informaciona RNK, sadrži program za sintezu proteina. Ribozomi se vezuju za m-RNK (poli­zomi) i omogucuju polimerizaciju aminokiselina u specificne polipeptidne lance. Kodoni sadržani u m-RNK odreduju mesto svake amino kiseline. t-RNK-trans­fer RNK, za svaku aminokiselinu postoji odgovarajuca specificna t-RNK-. Ami­nokiselina se vezuje za odgovarajucu t-RNK i preko nje prepoznaje odgovara­juci kodon. Ribozomi se pomeraju duž m-RNK od kodona do kodona, a na sva­kom novom kodonu jedna odredena aminokiselina se vezuje za nascentni pep-tidni lanac Za svaku vrstu ribonukleinske kiseline postaje odgovarajuci geni. Prema torne struktura ribonukleinske kiseline nije ništa drugo nego »oti­sak«, »slika« gradje odgovarajuceg strukturalnog gena. Program gena tj. redosled purina i pirimidina se transkribuje u procesu koji je slican auto­replikaciji DNK i prepisuje u specifican redosled purinskih i pirimidinskih baza odredjene RNK ciju sintezu kontroliše doticni gen. Prema tome treba ocekivati, da ce se svaka greška u strukturi DNK prepisati u gradju neke vrste ribonukleinske kiseline, a to onda može dovesti do grešaka u samoj sintezi proteina, jer smo vec ranije pomenuli, da u tom procesu ucestvuju sve klase ribonukleinskih kiselina (slika 3). Postaje eksperimentalni podaci koji pokazuju, da je sinteza informa­cionih i ribosomalnih RNK usporena u bakterija posle ozracivanja, a u virusu je utvrdjeno, da se posle zracenja sintetišu »-abnormalne« informa­cione RNK. Slicno je, zapaženo i u sisarskim celijama u kulturi. !zgleda, dakle, da je transkripcija usporena i da su informacione RNK (m RNK), koje se sintetišu posle zracenja, nestabilnije (kraceg veka). Ova nestabilnost se može pripisati »greškama« u strukturi RNK. Izucavano je takodje i dejstvo zracenja na transkripciju u organima viših organizama. Model sistem je: jetra odraslog pacova (jetra u miro­ Neke novije koncepcjje savremene radiobiologije 25 vanju); jetra u proliferaciji posle hepatektomije; i jetra u toku embrio­nalnog i fetalnog razvica. Ta istraživanja su pokazala da subletalne doze zracenja usporavaju procese transkripcije tj. procese sinteze svih vrsta RNK i da je stepen inhibicije proporcionalan dozi zracenja. Izgleda, da je izmenjena i strukitura RNK molekula sintetizovanih posle zracenja, a to znaci, da je modifikovan i genetski program sadržan u takvim RNK­molekulima. Ispitivanja strukture informacionih RNK sintetizovanih u jetri embriona pacova posle zracenja pokazuju, da je sastav tih RNK znatno izmenjen. Slicne premene su zapažene i celijama hepatoma. Svi ovi podaci jasno pokazuju, da jonizujuca zracenja modifikuju procese transkripcija, i da se strukturalna oštecenja izazvana zracenjem u genomu celije prepisuju u gradju RNK. Ekspresija funkcije gena odvija se i u celijama viših živih bica putem transkripcije i translacije. Medjutim, pored spoljnih faktora ovu ekspresiju kontrolišu i endogeni faktori tj. u viših organizama postoji i neurohor­monalna kontrola genetske ekspresije. Hormoni mogu da aktiviraju gene tj. mogu da ukljuce u funkciju neke inaktivirane gene ili pak da iskljuce iz funkcije neke aktivne gene. Hormoni uticu na gensku ekspresiju preko procesa transkripcije i translacije. Prema torne, izucavanje mehanizama dejstva zracenja u celijama viših bica, je daleko kompleksnije nego u j ednocelij skih organizama. Sumirajuci dosada pcmenute podatke moglo bi se ukratko zakljuciti, da se oštecenja u strukturi DNK preko procesa transkripcije i translacije prevode u strukturu molekula enzima i drugih specificnih regulatornih proteina. Ovo može da prouzrokuje poremecaje u metabolizmu koji se mogu manifestovati kao hrže starenje, kancerogeneza ili kao nesposobnost organizma, da se fiziološki, a covek i psihicki prilagodi sredini, tj. kod coveka se te alteracije u metabolizmu mogu eksprimirati i kao psihoze. C. UKLANJANJE RADIACIONOG OŠTECENJA IZ STRUKTURE DNK I REKONSTRUKCIJA ORIGINALNOG GENETSKOG PROGRAMA. ULOGA I FUNKCIJA »REPAIR« MEHANIZMA Novija istraživanja pokazuju da verovatno u svakoj živoj celiji postoji multienzimski sistem koji uklanja strukturalne greške i rekonstruiše prvo­bitnu strukturu DNK. U tom mehanizmu ucestvuje više razlicitih en.zima: jedna grupa enzima prepoznaje grešku u strukturi DNK i iseca taj frag­ment DNK, a drugi enzimi posle isecanja izvrše parcijalnu sintezu tog isecenog dela jednog lanca DNK, kao program za resintezu služi odgova­rajuci deo u komplementarnom lancu. Prema torne, »repair-«, mehanizam, p03le parcijalne degradacije onog dela lanca koji sadrži grešku, izvrši par­cijalnu resintezu -rekonstrukciju -prvobitnog genetskog programa (Cut-and-patch-mechanism) (slika 4). Pošto je to multienzimski sistem, to znaci, da postoje geni u svakoj celiji koji kontrolišu intaktnost, invarija­bilnog genetskog programa. Ovaj mehanizam stalno smanjuje kolicinu strukturalnih oštecenja DNK, t. j. frekvencu mutabilnosti pa prema torne smanjuje i mogucnost fenotipske ekspresije primarnog radiacionog ošte­cenja. Ako je zracenje tako intenzivno da inaktivira »repair-« mehanizam, 26 D. Kanazir 1) C A T G C AT TG C TAT G DNA sequence with III li II III III 11 (II II )III III II II II III GTACGTAACG ATAC .hymine dimer {mutanti lncorrect H-bonding 2) i C A T A T G DNA with sequence of 111 II 11 11 11 111 bases surrounding thymine G T A G A T A C dimer excised "Excision" enzyme GC ATTGCT Excised fragment v-released in celi 3) \ C T AT--;;-· -Ga.. fill_ed in DNA by C A T G C A T T G pos,t,on,ng of .ases III II II III III II II 11 III II 1 11 11 i I III through H-bonding G T A C G T A A C G A T A C . -specificity 4) j . ­ C A T G C A T T G C T A T G Formation of phosphate III II 11 111 111 II 11 11 111 111 II II II III back-bone of DNA G T A C G T A A C G A T A C molecule [xcision-repair complete Slika 5. šematski prikaz aktivnosti multienzimskog repair-mehanizma. Oštecenje u strukturi DNK, dimer timina, prepoznaje repair-mehanizam, eksci­zioni enzimi isecaju taj deo jednog lanca DNK, a prekid u lancu koji nastaje zbog isecanja se ispunjava postepeno putem parcijalne resinteze doticnog frag­menta, kao program za tu sintezu slu;i;i odgova,rajuci fragment komplementarnog lanca. Tu sintezu katalizuje enzim repair-replikaza, a kada se sinteza završi krajeve novonastalog fragmenta sa krajevima lanca ,povezuju enzimi ligaze, tako se u više etapa završi rekonstrukcija primanne grade gena, odnosno genetskog programa onda su posledice strukturalnog oštecenja DNK letalne tj. celija odnosno organizam su osudjeni na smrt. U prilog ove predpostavke govore i po­daci koji se odnose na jednu bolest covecije kože poznate pod imenom xeroderma pigmentosum. To je nasledno oboljenje, a do njega dolazi zbog toga što je u celijama tih bolesnika »repair« mehanizam inaktivan. Te -celije nisu u stanju, da uklone »greške« iz strukture DNK izazvane UV­ili X-zracenjem, a biološka posledica tih oštecenja je rak celija kože. Za­paženo je, takodje, da ti bolesnici prematurno stare. Ovo je vrlo lep pri­mer iz humsne medicine koj,i govoni u prilog radne Mpoteze, da 0u biološke i patološke manifestacije zapažene posle zracenja posledica strukturalnih oštecenja DNK i inefikasnosti »repair« sistema. Neke navije koncepcije savremene radiobiologije legend Dornagcd DNA DNA = RNA• = Abnormol RNA RS = Reoc1r synthes1s Ex.pression / INTER = lnlerphase deoth Mulo! on Reproducl1ve ---. / Tronsloli.n Corcinogenes1s /rnutoticn ./ lRNA ---Chonge in occeptor copoc11y ronscnpt,on o\ ­ ,r_ 1,00,c "­• .\'Q.b. DNA•___­ ,,X:. Rephcotron Abnormol ._ prolein , onscr1ption t /; Abnormo! life '/ proccsoes ......,_ - Changg_gi metobqlism: _._t:-.LorIDPJ .. T --ll-.o. An ;;{ / RS R r · .0NA•--Repo1r -DNA ..ONA. Funcllonol } ltfe Translolion protems p..sses .............. . 46 . t,-01/l'lo,-,,, J;­ (g_r.91}Qgenes1s Scr,I) O/ 0 "se,, 11ofJ "'o. / ' rRNA• Nonft,mclional Abnormol proteins / { Nond;v1d1ng cei! 0 5 1 r n lolicn Chonge of metcbohsm -.hang.ys1olog!.f._o_l ""func11ons I _tRNA* ti!..0J.9g1co! ond Q1_Qrpholog1col a11erat10Q.? ! Deoth e.o 0.380 5.67 0.42 0.191 8.29 0.31 0.160 8.23 0.52 0.088 5.28 0.48 ;;."' 1 0.030 0.022 0.044 0.030 o 0.022 0.011 0.020 !;i' :::: " Hb3.5 0.310 4.59 0.32 0.144 0.26 0.057 6.61 0.35 0.064 3.65 0.36 " 2* Hb7.0 0.036 0.043 0.038 0.048 BSA 7.0 0.006 0.020 0.011 0.024 [ Hb3.5 0.213 3.38 0.27 0.096 3.33 0.22 0.218 5.06 0.40 0.060 0.39 q o H, 3 Hb7.0 0.077 0.022 0.032 0.032 'C BSA 7.0 0.008 0.013 0.008 0.008 "' ,s· r, "' Table II. Catheptic activity of leucocytes from irradiated and with infusion trea ted animals e -··· " Control 24 hrs 48 hrs 12 days o " «: " OD 750 Eu/mgN Eu/107 C OD 750 Eu/mgN Eu/107 C OD 750 Eu/mgN Eu/107 C OD 750 Eu/mgN Eu/107 c v, Hb3.5 0.306 4.38 0.34 0.255 5.80 0.21 0.053 7.04 0.48 0.050 0.47 s· 1* Hb7.0 0.022 0.038 0.023 0.042 BSA 7.0 0.008 0.018 0.014 0.022 '" o. Hb3.5 0.304 4.50 0.38 0.160 5.50 0.53 0.068 6.66 0.95 0.047 3.75 0.43 ,;· 2 Hb7.0 0.017 0.022 0.024 0.041 " BSA 7.0 0.007 0.014 0.008 0.023 o. (l) * O' Hb3.5 0.312 4.42 0.34 0.154 7.46 0.19 0.228 7.12 0.54 3* Hb7.0 0.023 0.042 0.034 v, BSA 7.0 0.004 0.014 0.018 Hb3.5 0.177 3.75 0.24 0.200 0.27 0.224 1.32 0.092 5.29 0.54 4 Hb7.0 0.023 0.017 0.044 0.043 BSA 7.0 0.020 0.008 0.022 0.043 * Animal died. 2:;l M. Kopitar, V. Cotic, D. Lebez control 1day 2d 12d Fig. l. White blood picture: a) segmented leucocytes (O/o), b) lymphocytes (%} c) total leucolyte cells/mma Proteolytic activity of peripheral leucocytes in irradiated rebbjts . . . 33 activity was more or less unchanged, they died within 15 days after irra­diation. Similar phenomenon was observed in the behaviour of the cathep­tic activity per cell with cancer patients irradiated with therapeutical local doses (4). Also in these cases paitients with unchanged catheptic aotri,v,i,ty ,of leucocytes died within the period of clinical observation. Recent investigations (6) in the field of cancer therapy pointed out the importance of activation of lysosomal system, according to hydrolytic enzymes degrading cytoplasmatic structures and leading to the cell death. The mechanism of activation or inactivation of lysosomal hydrolases is not known yet. Very important are also investigations of low molecular weight neutral proteinases from leucocytes (20). They are known to inhibit the growth of Yoshida sarcoma cells and therefore increase the survival of tested subjects. Summary l. Peripheral leucocytes of control (irradiated) and treated (irradiated and infused) rabbits were isolated by the method of Skoog and Beck. 2. Proteolytic activity of leucocytes and hematological picture of control and treated animals was followed. The effect of 800 r gamma irradiation on the release of cathepsins was studied just before irradiation and 24, 48 hr and 12 day. A pronounced increase of catheptic activity per cell unit (107 cells) was observed especially in subjects that survived. 3. The infused dose of cells 5 -8 X 107 have no effect on survival of irra­diated animals. By our opinion it was to low. Zakljucki l. Levkociti periferne krvi kontrol (obsevanih) in poskusne serije (ob­sevanih in infundiranih) zajcev so bi1i izo1irani po metodi Skooga in Beclrn. 2. Opazovali so proteolizno aktivnost lev,kocitov in hemafološko sliko kontrol in živali v poskusu. Ucinek obsevanja z 800 r.'na sprostitev katepsinov so dolocali tik pred obsevanjem in 24,48 uro ter dvanajsti dan. Zaznaven porast katepsinske aktivnosti (na 107 celic) je bil opažen posebno pri primerih, ki so preživeli. 3. Perfundirana doza celic 5 -8 X 107 celic ni pokazala efekta na pre­živetje obsevanih živali. Izgleda, da je bila doza prenizka. Acknowledgement The authors thank Mrs. J. Komar far her skilfuf technical assistance. This work was supported by Boris Kidric Foundation SRS, Contract No. 106. 44-71. References l. D. Lebez, M. Furlan, M. Antonijevic and M. Kopitar: Abstr. Ilnd Int. Congress Radiat. Res., Harrogate, England, p. 206, 1962. 2. U. Hagen: Strahlentherapie 116, 2 5(1962). 3. M. W. Bouma, M. Gruber: Biochim. Biophys. Acta 89, 545 (1964). 3 M. Kopitar, V. Cotic, D. Lebez 4. M. Kopitar, J. Škrk, L. šavnik, D. Lebez and T. Poniž: Strahlentherapie 129, 596 (1966). 5. E. D. Wills and A. E. Wilkinson: Biochem, J. 99, 657 (1966). 6. W. A. Filov: Vopr. Onkol. 16, 94 (1970). 7. M. Kopitar, D. Lebez: Strahlentherapie 133, 132 (1967). 8. J. štefanovic, š. Kišon and O. Absolonova: Folia Mikrobiol. 13, 424 (1968). 9. M. Kopitar, V. Cotic, V. Turk and D. Lebez: Strahlentherapie 135, 714 (1968). 10. M. Kopitar, V. Cotic, V. Turk and D. Lebez: ibid. 136, 496 (1968). 11. M. Kopitar, V. Cotic, V. Turk and D. Lebez: ibid. 136, 621 (1968). 12. C. C. Congdon: Progr. Haematol. 2, 21 (1959). 13. A. M. Papas, V. P. Perry, T. E. Wheeler and G. W. Hyatt: Milit. Med. 126, 347 (1961). 14. V. P. Perry, T. I. MaJ.inin, C. C. Kerby and M. F. Dolan: Cryobiol. 1, 233 (1965). 15. J. W. Goodman and G. S. Hodgson: Blood 19, 703 (1962). 16. T. M. Fliedner, E. Herbst, M. J. Phile, W. Calvo and K. P. Schnappauf: Abstr. 8th Ann. Meeting Europ. Soc. Radiat. Biol. p. 44, 1971. Baško polje, Yugo­slavia. 17. L. C. Ford, D. M. Donaldson, A. L. Allen: Soc. Exp. Biol. Med. 127, 286 (1968). 18. W. A. Skoog, W. S. Beck: Blood 11, 436 (1956). 19. C. Dumazert, Y. Marcelet: Bull. Soc. Chim. Biol. 20, 212 (1938). 20. N. Allegretti, I. Andreis and M. Kopitar; D. Lebez: Nature New Biol. 229, 180 (1971). Author's a:ddress: Dr. M. Kopitar, Jožef Stefan Institute, Jamova cesta, 61000 Ljubljana, Yugoslavfa. DEPARTMENT OF IMMUNOLOGY, ST. MARY'S HOSPITAL MEDICAL SCHOOL, LONDON TREATMENT OF LETHALLY IRRADIATED MICE WITH BONE MARROW CELLS FROM PREIRRADIATED DONORS V. S. Šljivic UDK: 618.146-006.6-085.849.l Intl'oduction Many attempts have been concentrated on the problem of suppressing the secondary disease in lethally ir,haematopoietic cells. One possible approach is the suppression of the immu­nological actLvity of donor cells by irradiation. Cudkowicz (9) repo11ted that preirradiation of donor mice with a single sublethal dose decreased the incidence of secondary disease among allogeneic recipients of their bone marrow. The same author reported later (10) that a similar effect could be obtained by in vitro irradiation of allogeneic bone marrow and spleen cells. Cole and Davis (7) found that late mortality was much reduced in lethally irradiated mice injected with bone marrow cells from allogeneic donors which had been exposed to a single sublethal dose of radiation 12 to 16 days earlier. In a somewhat different system Argyris (3) found that preirradiation of spleen cell donors can reduce the incidence of runt disease without reducing substantially the capacity of these cells to induce tolerance. Other authors were unable to conf.i!em the beneficial effect of the preirradiation of bone marrow donors (1, 13). It is well know that continuous irradiation at a sufficiently high dose­rate causes a marked depression of antibody formation. This was reported by Stoner and Hale (23, 24) for antitoxin formation in mice and by Draper (11, 12) for haemolysin formation in rabbits. Similarly, daily irradiation with 50 R produced a marked depression of the haemolysin-forming ca­pacity in rats (20). On the other hand, some data indicate that the haematopoietic activity is not severily affected in animals irradiated for a long tirne with similar doses. Lamerton et al. (16, 17) reported that the peripheral blood counts are maintained for a long tirne at nearly normal levels in rats exposed 3* V. S. š!jivic continuously to 50 rad/day. More damage was caused, however, by 50 rad given daily as divided doses: after three weeks the level of polymorpho­nuclear leucocytes in the blood was normal, but the mononuclear cell count was substantially reduced (19). On the basis of the above information it seemed worth investigating whether daily irradiation of prospective donor an1mals would reduce the activity of immunologically competent cells in the bone marrow without substantially affecting the haematopoietic activity and whether such treat­ment would result in a better late survival of lethally irradiated recipients. Materials and methods Animals. -Male CBA/H mice, aged 4-4 ˝ months were used as re­cipients. Female albino rats and male C57BL mice aged 3 and 3 ˝ months respectively at the beginning of the experiment were used as bone marrow donors. Design of the experiments. -Each of the four groups of lethally irra­diated CBA mice was reconstituted with bone marrow cells from one of the following sources: a) unirradiated rats, b) irradiated rats, c) unirradiat­ed, and d) irradiated C57BL mice. Recipient mice were observed for mor­ta1ity and changes in body weight, and aHer death the relevant tissues were examined histologically. Each of the four groups of prospective donor animals was divided into three subgroups at the end of the period of daily irradiations: one subgroup was used as bone marrow donors, while the other two were used to assess the state of their humoral (response to rabbit erythrocytes -RBC) and cellular (rejection of CBA skin grafts) immunity. Radiation Procedure. -A Siemens radiotherapy-type X-ray machine was used as a source of radiation and was operated at 250 kV, 14 mA, with 0.25 mm Cu fiLter, h. v. l. 1.2 mm Cu, target distance 60 cm and a dose-rate ob about 72.5 rad/min. Mice were irradiated from below to the whole body, five at a tirne in their living aluminium cages. Rats were irradiated two at a tirne in similar cages and under same conditions. Recipient mice were irradiated with a single 1000 rad dose. Prospective bone marrow donors were irradiated in 24 exposured with a total dose of 1200 rad (50 rad per exposure). The exposure schedule was as follows: Mon­day to Thursday 50 rad daily, Friday two exposured of 50 rad each (in the morning and in the evening), Saturday and Sunday no exposures. The irradiation was started on a Thursday and was finished on a We:1nesday, the overall irradiation period being 28 days. Bone marrow injection. -Bone marrow cell suspensions from irra­diated rats and C57BL mice were prepared in Tyrode solution 24 hours after the last exposure and were injected intravenously into two groups of lethally irradiated CBA mice within 4 hours of their exposure. Another two groups of recipients were injected with bone marrow cells from cor­responding unirradiated donors. The number of nucleated cells injected per mouse was 10 X lQG. Restaurative capacity of irradiated bone marrow Treatment of lethally irradiated mjce with bone marrow cells.. . Skin grafting. - Both normal and irradiated rats and C57BL mice (5 animals in each of the 4 groups) were grafted with CBA skin using pinch fitted grafts (6). Irradiated animals were grafted two days after the last exposure to 50 rad. Dressings were removed 12 days later and grafts examined. Serology. -Irradiated rats were immunized with an intravenous in­jection of 1 ml of 1 % RBC suspension two days after the last exposure. Serum samples were obtained by cardiac puncture under ether anaesthesia on days 3, 6, 11, and 19. Irradiated C57BL mice were immunized with an intraperitoneal injection of 1 ml of 1 % RBC suspension two days after the last exposure and were bled six days later. Contrcl unirradiated rats and mice were immunized and bled in the same way. Sera were kept at -20° C until titration. They were inactivated far 30 min at 56° C and serial twofald dilutions of sera were made in saline containing 0.3 % bov:ine serum albumin, starting from the initial 1 /z dilu­tion. To each test tube containing 0.2 ml of serum dilution one drop of 1 O/o RBC suspension was added. The tubes were left overnight at room tempe­rature and the pattern of haemagglutination on the bottom of the tubes was determined (22). The highes serum dilution giving positive haemag­glutination was used as the end-point and the titres were expressed as log2 of the reciprocal of the dilution. The negative reaction in the first tube was recorded as titre l. Grafted mice, both normal and preirradiated, were bled 19 days after grafting and their sera tested far isohaemagglutinins using the dextran­human serum technique of Gorer and Mikulska (14). Serial twofald dilu­tions (in 2 % Dextran in physiological saline) were made from an initial ˝ dilution. To each tube containing 2 drops of serum dilution one drop of 2 °/0 suspension of CBA-strain erythrocytes in human serum -saline (1 : 1) was added. The test tubes were incubated far 1 ˝ hour at 37° C and agglu­tination was read macroscopically and microscopicalle. The titre was defin­ed as the log2 reciprocal titre. Results Observations on donor animals irradiated with 24 X 50 rad. -During and after the period of repeated irradiations observations were made con­cerning the pathological and functional status of rats and mice used as bone marrow donors. l. General. -Rats and mice were weighed twice a week during the irradiation period. The average body weights changed little during that period (Fig. 1). In mice the body weight decreased very slightly, while in rats it generally increased. The fluctuation of the average body weight was more marked in rats and was dep2ndent on the irradiation schedule, declin­ing during the five-day periods of irradiation and increasing during the weekends. Results of the white blood cell counts in bone marrow donors are given in Table l. The figures indicate that the dose of 1200 rad distributed Restaurative capacity of irradiated bone marrow V. s. S!jivic Fig. l. -Changes of average body weights of rats (12 animals) and C57BL mice (20 animals) during re­ • RATS pated exposures to 50 rad of X-rays oMICE E .. ,, !:!) -.._ ..C 'b---­ .Q\ 19 'o---.---------.... -125 ... ---0 ., '"°'"..c............'-'-'24 7 14 21 28 Time in days tt ttttt ttttt ttttt ttt Exposures (sorads) over a period of 28 days produced a profound decrease in the number of white cells in the peripheral blood. Histological examination of various tissues of repeatedly irradiated donor animals revealed major changes in lymphoid tissues and the bone marrow. In rats the thymus, Peyer's patches, subcutaneous and mesenteric lymph nodes contained few lymphocytes. In the spleen the lymphoid follicles were much reduced in size and contained only small numbers of lymphocytes. The sinuses were dilated and much haemosiderin was seen in the red pulp. There were no visible signs of extramedullary haemato­poiesis. The sternal marrow was depleted and congested. Although no at­tempts were made to do the differential counts, is was noticed that the relative number of granulopoietic elements versus erythropoietic ones was smaller in irradiated rats than in controls. Changes in the lymph nodes and thymus of irradiated C57BL mice were similar to those in rats. The spleen was congested with few small lymphoid folhcles contcrining small numbers of lymphocytes. Foci of active haematopoiesis were numerous. Sternal marrow was partially depleted and congested. Table l. -White blood cell count/mm' in donor animals.* Unirradiated donors Irradiated (24 X 50 rad) donors Ra,ts Mice Rats Mice 14,000 27,400 1,860 2,660 131600 21,400 5,000 3,000 21,000 3,260 2,460 17,800 3,660 2,400 Means: 13,80(1 21,900 3,445 2,630 * Counts made on tail blood 24 hours after the last exposure to 50 rad. Restaurative capacity of irradiated bone marrow Treatment of lethally irradiated mice wit11 bone marrow cells . . . '} •oo.---- -, 0-<> Normo! ret t>on<: mcrrc-.. ( iO) o-o-.,-˝,7B' _,,_ (!O) <>-<>Prt1rr ret (ll) o o_.,_ Cs1Bi _,._ (8) r----' . . r--­ __ __f t 7C a" j 601 30 40 50 (:() 70 80 90 !00 110 120 soi !O 20 30 40 50 (D 70 80 90 100 110 120 DO)'S afttr irra1iation Dcrts Oft('.r irrod1atior, Fig. 2. -Cumulative mortality of Fig. 3. -Changes in body weights CBA mice lethally irradiated and in­among CBA mice lethally irradiated jected i. v. with bone marrow cells and injected i. v. with bone marrow from: I normal rats, II preirradiated cells from normal or preirradiated rats, III normal C57BL mice. and IV rats and C57BL mice. Numbers in preirradiated C57BL mice. The num­parenthesis refer to numbers of ber of mice in each group is given CBA mice in each group while num­in Fig. 3 bers below points indicate the num­ ber of survivors 2. Immunological responsiveness. -The haemagglutinin response to RBC in both rats and mice exposed repeatedly to 50 rad of X-rays was found to be markedly depressed (Table 2). In both irradiated rats and mice grafted with CBA-strain skin the shedding-times were not different from those in corresponding controls. Titration of isohaemagglutinins did not reveal any significant difference between irradiated and unirradiated C57BL mice. The mean log2 titre of f.ive animals was 6.4 for the former and 6.0 for the latter. Observations on recipient animals. -Cumulative mortality of lethally irradiated CBA mice injected with bone marrow cells from normal or preirradiated rats or C57BL mice is shown in Fig. 2, and changes in their body weights in Fig. 3. Mice injected with normal rat bone marrow cells Table 2. -Effect of repeated X-irradiation (24 X 50 rad) on haemagglutinin formation in donor animals. * Days after immunization Animals Treatment 3 6 11 19 Irradiated 1.0 ± o.o 1.0 ± o.o 1.25 ± 0.25 1.25 ± 0.25 Rats Control 4.40 ± 0.25 9.75 ± 0.78 5.33 ± 0.33 4.00 ± 0.58 Irradia,ted 4.00 ± 0.75 Mice Control 7.60 ± 0.2:J * All values are means ± standard errors of haemagglutinin log2 titres for five animals. All differences between values for irradiated and control ani­mals are statistically highly significant (P<0.01). Restaurative capacity of irradiated bone marrow V. s. S!jivic were completely protected from acute radiation death and their body weight increased in the second week after treatment. In the third week they started to lose in weight and first deaths occured during the fifth week postirradiation. Between 30 and 90 days 60 % of these animals died and the others survived more than 160 days. When the same number of bone marrow cells from rats which had been irradiated with 24 X 50 rad was injeoted into lethally inradiated mice they all died within 19 days. Lethally irradiated CBA mice injected with bone marrow cells from unirrradiated C57BL mice all died wi1hin 34 days postirraidiaition. When bone marrow cells from preirradiated C57BL donors had been used lethally irradiated recipients died at a slower rate. Less than 40 % died before the 30th day and all other died before the 60th day (Fig. 2). Post mortem histological examination of the sternal bone marrow, spleen and mesenteric lymph nodes from recipient CBA mice treated with bone marrow cells from preirradiated rats showed severe aplasia of both haematopoietic and lympoid tissues. On the other hand in recipients of bone marrow cells from preirradiated C57BL mice, as well af from unirra­diarted rats and C57BL mice, aottve haematopoiesis was found in the bone marrow and the spleen. Lymphoid aplasia in the spleen and mesenteric lymph nodes was accompanied by a large number of plasma cells in the latter. Discussion The tests performed on preirradiated donor animals have shown some substantial changes in their pathological and functional status at the tirne when thetr haematopoietic cells were injected into lethally irradiated re­cipients. With repeated exposures to 50 rad their bone marrow became depleted which was also reflected by the drop in nucleated cell counts in the peripheral blood. The lymphoid tissue was severely damaged and ap­peared to be more so in rats than in C57BL mice. This lymphoid tissue da­mage is the most likely reason for the poor haemagglutinin response in ani­mals challenged with rabbit erythrocytes. The suppression of haemaggluti­nin fonmation in rats in the present experiment is very comparable to the suppression of haemolysin formation in simifarly iiniins following skin-graf,ting was not diminished. The most hkely expla­nation is that the grafted skin, as a source of antigen, started to stimulate the immune mechanism of recipients later and lasted for a longer tirne than injected erythrocytes, thus allowing the immune mechanism to reco­ver from the damage produced by irradiation. The above data indicate that the immunological competence of irradiated donor animals was partially suppressed. The survival of lethally irradiated CBA mice was very dependent upon whether bone marrow from irradiated or from normal C57BL mice or rats was used. When bone marrow from normal rats had been injected CBA mice were completly protected from the acute radiation death but a large percentage died thereafter of secondary disease. When, however, CBA mice had been injected with the same number of bone marrow cells from preirradiated rats they all died within 20 days. This indicates that the in­jected cells had no capacity to restore even temporarily the lethally irra­diated recipients. The inefficiency of bone marrow cells from irradiated rats can be most readily atributed to the radiation damage of restorative haematopoietic stem-cells. These cells had presumably accumulated enough radiation damage to prevent them from functioning and/or multiplying in a normal way. Lethally irradiated CBA mice which, in the present experiments, had been injected with bone marrow cells from normal C57BL donors all died during the third, fourth and fifth week postirradiation. Since there is a strong H-2 histocompatibility difference between these two strains of mice one might suppose that the mortality of recipients was due to an early graft-versus-host reaction. This is supported by the histological examinati­on of these animals which showed good repopulation of their bone marrow. A similar graft-versus-host activity which resulted in an early secondary syndrome and mortality has been observed by a number of authors. Lethal­ly irradiated primates treated with allogeneic bone marrow succomb to the secondary disease usually within the first month (8, 25). Amiel et al. (2) found •that the early mo1,tality of lethally irraidiated mice increased with the dose of allogeneic bone marrow cells. A similar observation was made by Barnes (4) who found that the 30-day mortality of CBA mice increased as the number of injected C57BL bone marrow cells had been increased from 106 to 107 and to 108 . Having all that in mind, the decreas­ed rate of death of recipients of bone marrow from preirradiated C57BL mice can be interpreted as a result of a lowered number of functionally capable immunologically competent cells. The finding that recipients of bone marrow cells from preirradiated C57BL mice survived much longer than recipients of cells from preirradiat­ed rats can be best explained by the well established fact that the minimal number of xenogeneic cells which can restore lethally irradiated mice is several times greater than the corresponding minimal number of allogeneic cells (5). Preirradiation of rats in the present experiments must have reduc- Restaurative capacity of irradiated bone 111arro\V V. S. Šljivic ed the number of haematopoietic stem-cells :below the miinimum required for restoration of recipients. The same number of bone marrow cells from preirradiated C57BL mice was however sufficient to afford a much gre­ater protection during the acute postirradiation period, although the num­ber of functionally initact stem-cells was presumaibly equally reduced. The onset and severity of the secondary disease in mice treated with bone marrow from unirradiated C57BL mice differed markedly from those in mice treated with the same number of bone marrow cells from unirra­diated rats. This finding is compatible with Jerne's concept of allo-aggres­sion (15) which is based on a number of observations showing that the ca­pacity to respond to histocompatibility allo-antigens is greater than to xeno-antigens. In conclusion, the results of the present experiments support neither the idea of greater radiosensitivity of immunologically competent cells as opposed to haematopoietic stem-cells, nor the possibility of their selective inactivation and/or elimination in the bone marrow by preirradiation of donor animals. Although no allowance is being made for a possible diffe­rential effect of fractionated irradiation with respect to the renewal capa­city of the two cell lines, this conclusion is supported by the similar radio­sensitivity of haematopoietic stem-cells and immunologically competent cells after single exposures (21). Summary Rats and C57BL mice were irradiated six times a week with 50 rad up to the total dose of 1200 rad. At the end of the irradiation period they were either tested for their immunological capacity or used as bone marrow donors to re­store lethally irradiated CBA mice. While the haemagglutinin formation to rabbit erythrocytes in both rats and mice was significantly suppressed, the shedding-times for grafted CBA skin were not affected. Isohaemagglutinin formation in irradiated C57BL mice graft­et with CBA skin was not suppressed either. The survival of lethally irradiated CBA mice injected with bone marrow cells from preirradiated rats or C57BL mice does not support the concept of se­lective inactivation and/or elimination of immunologically competent cells in the bone marrow by preirradiation of donor animals in order to reduce the severity of secondary disease. Rezi me Pacovi i C57BL m1sevi ozracivani su šest puta nedeljno sa 50 rad do ukupne doze od 1200 rad. Nakon završenog ozracivanja ispitana je imunološka sposobnost ovih životinja, a istovremeno su slicno ozracene životinje upotreb­ljene kao davaoci koštane srži za zaštitu letalno ozracenih CBA miševa. I pored toga što je stvaranje hemaglutinina protiv eritrocita kunica bilo znatno umanjeno kako u miševa tako i u pacova, vreme potrebno za odbacivanje kalema kože CBA soja nije bilo produženo. Stvaranje isohemaglutinina nije bilo smanjeno u ozracenih C57BL miševa kojima je stavljen kalem kože CBA soja. Preživljavanje letalno ozracenih CBA miševa kojima su ubrizgane celije koštane srži od predhodno ozracenih pacova i C57BL miševa nije potvrdilo ranije tvrdnje da se ozracivanjem davalaca može da postigne selektivno elimi­nisanje ili inaktivisanje imunološki reaktivnih celija u košta.noj srži u cilju smanjivanja ucestanosti sekundarne bolesti. Restaurative capacity of irradiated bone marrow Treatment of lethally irradiated mice with bone marrow cells ... References l. Amiel, J.-L., Seman, G., Matsukura, M., et Mathe, G.: Essais de preven­tion du syndrome secondaire des radio-chimeres hematopoietiques par l'irra­diation des donneurs incompatibles, Rev. Franc. Etud. Clin. Biol., 7: 974-977, 1962. 2. Amiel, J.-L., Tenenbaum, R. Mery, A. M., Matsukura, M., et Mathe, G.: Protection des animaux irradies par la moelle osseuse allogenique selon le nom­bre des cellules, Rev. Franc. Etud. Clin. Biol., 7: 970-973, 1962. 3. Argyris, B. F.: Elimination of runt disease and induction of acquired tolerance by X-irradiated spleen cells, Transplantation Bull., 29: 10-12, 1962. 4. Barnes, D. W·. H., Personal Communication. 5. Bekkum, D. W. van and Vries, M. J., de: Radiation chimaeras, Logos Press and Academic Press, London 1967. 6. Billingham, R. E.: Free skin grafting in mammals. In: Transplantation of tissues and cells, Ed., by R. E. Billingham and W. K. Silvers, The Wistar Institute Press, Philadelphia, 1961, pp 1-29. 7. Cole, L. J. and Davis, W. E. Jr: Early development of specific graft­to-host tolerance in lymphoid and marrow radiation chimaeras, Transplantation Bull., 29: 79-83, 1962. 8. Crouch, B. G., Putten, L. M. van, Bekkum, D. W. van, and Vries, M. J. de: Treatment of total-body X-irradiated monkeys with autologous and homo­logous bone marrow, J. Nat. Cancer Inst., 27: 50-65 1961. 9. Cudkowicz, G.: Supression of the foreign bone marrow reaction by pre­irradiation of donor mice, Proc Soc. Exp. Biol. Med. 107: 821-824, 1961. 10. Cudkowicz, G.: Suppression of the foreign marrow reaction in mouse chimaeras by preirradiation of donor cells, Reported by D. W. H. Barnes In: Radiation effects in physics, chemistry, and biology, Proc 2nd Internat. Congress Radiation Research, Harrogate, 1962: Ed: by M. Ebert and A. Howard, North­Holland Publ. Co., Amsterdam, 1963, pp 352-371. 11. Draper, L. R.: The hemolysin response in rabbits immunized during low-level cobalt-60 gamma, irradiation, J. Infect. Dis., 107: 34-42, 1960. 12. Draper, L. R.: The effects of prolonged irradiation on the immune re­sponse, In: The effects of Ionizing Radiations on Immune Processes, Ed. by C. A. Leone, Gordan and Breach Science Publ., New York, 1962, pp. 221-224. 13. Goodman, J. W., and Bender, M. A.: Irradiation of donor bone marrow: effects on survival and on chromosomal aberrations in the marrow of recipient mice, Transplantation, 2: 334-342, 1964. 14. Gorer, P. A., and Mikulska, Z. B.: The antibody response to tumor in­oculation. Improved methods of antibody detection, Cancer Res., 14: 651-655, 1954. 15. Jerne, N. K.: The somatic generation of immune recognition, Eur. J. Immunol., 1: 1-9, 1971. 16. Lamerton, L. F., Pontifex, A. H., Blackett, N. M., and Adams, K.: Effects of protracted irradiation on the blood-forming organs of the rat. Part 1: continuous exposure. Brit. J. Radiol., 33: 287-301, 1960. 17. Lamerton, L. F.: The response of blood-forming tissues of the rat to continuous irradiation at various dose rates, In: Some Aspects of Internal Irra­diation, Ed. by T. F. Dougherty, W. S. S. Jee, C. W. Mays and B. J. Stover, Per­gamon Press, Oxford, 1962, pp. 269-287. 18. Micklem, H. S., and Brown, J. A. H.: Rejection of skin grafts and pro­duction of specific iso-haemagglutinins by normal and X-irradiated mice, Im­munology, 4: 318-328, 1961. 19. Pontifex, A. H. and Lamerton, L. F.: Effects of protracted irradiation on the blood-forming organs of the rat. Part 11: divided dosed. Brit. J. Radiol 33: 736-747, 1960. 20. Šljivic, V. S.: Uticaj nekih biofizickih faktora na stvaranje antitela kod ozracenih životinja, Disertacija, Beograd, 1963. Restaurative capacity of irradiated bone marrow v. s. S!jivic 21. Smith, L. H., and Vos, O.: Radiation sensitivity of mouse lymph node cells relative to their proliferative capacity in vivo. Radiat. Res. 19: 485-491, 1963. 22. Stavitsky, A. B.: Micromethods for the study of proteins and antibodies. I. Procedure and general applications of hemagglutinations and hemagglutina­tion-inhibition reactions with tannic acid and protein-treated red blood cells, J. Immunol., 72: 360-367, 1954. 23. Stoner, R. D., and Hale, W. M.: The depressant effect of continuous co­balt-60 radiation on the secondary tetanus antitoxin response in mice, Radiat., Res., 8: 438-448, 1958. 24. Stoner, R. D., and Hale, W. M.: Radiation effects on primary and se­condary antibody responses, In: The Effects of Ionizing Radiations on Immune Processes, Ed. by C. A. Leone, Gordon and Breach Science Publ., New York, 1962, pp. 183-219. 25. Vries, M. J. de, Crouch, B. G., Putten, L. M. van, and Bekkum, D. W. van: Pathologic changes in irradiated monkeys treated with bone marrow, J. Nat. Cancer Inst., 27: 67-97, 1961. Author's address: Vojin S. Sljivic, M. D., Ph. D., Department of Immuno. logy, St. Mary's Hospital Medical School, Paddington, London W. 2., England. Restaurative capacity of irradiated bone marrow NUKLEARNI INŠTITUT »JOZEF STEFAN«, ONKOLOŠKI INŠTITUT, INŠTITUT ZA MIKROBIOLOGIJO, LJUBLJANA O NEKATERIH FAKTORJIH, KI VPLIVAJO NA POVECANJE PEPSINOGENA V ŽELODCNI SLUZNICI BELE PODGANE Klemenc-Šebek S., 1 P. Schauer2 UDK: 618.15-089.844 :611.819.5 V naših prejšnjih poskusih na obsevanih podganah z dozo 750 r, smo ugotovili znatno povecanje množine pepsinogena v želodcni sluznici. Povecanje nastopa v vseh casih opazovanja, tj. od l. do 72. ure po obsevanju. Povecanje je najvišje po 24. urah (1). Pepsinogen v želodcni sluznici so dolocali razni avtorji pri normal­nih (2-5), hipofizektomiranih (6-7), adrenalektomiranih živalih (2, 7, 8) ter živalih z insuficienco suprarenalk (9, 10). Pomembno vlogo pri vzdrževanju strukturne in funkcionalne integri­tete želodcne sluznice igrata hipofiza (6, 7) in korteks suprarenalk (2, 6, 7, 9). Adrenalna insuficienca ima pri belih podganah za posledico involucijo glavnih celic želodcne sluznice (6, 8, 10), še mocneje pa je ta vpliv izražen pri adrenalektomiranih živalih (7). Glavna vloga adrenalnega kortrksa pri sintezi pepsinogena v glavnih celicah je troficna (11, 12), po drugih avtor­jih pa je stimulativna (13). Prav tako pa vpliva na sintezo pepsinogena v želodcni sluznici vagus. Zeleli smo ugotoviti vpliv sevanja na želodcno sluznico v primerih, ko so vagus in humoralni faktorji izkljuceni. V ta namen smo obsevali ekstir­piran želodec in pa homogenate želodcne sluznice. Ugotovili smo, da ob­sevanje pod temi pogoji nima nikakega vpliva na množino pepsinogena v sluznici. Zato smo v naslednjih poskusih študirali vpliv vagusa in hu­moralnih faktorjev. Material in metode Za poskuse smo uporabili samce podgan Wistar rase, težke do 250 g. Zivali smo obsevali totalno s 750 r (13,3 r/min) iz kobaltovega izvora (Co00 , 300 C, bazenski tip). 1 Onkološki inštitut, Ljubljana. i Inštitut za mikrobiologijo Medicinske fakultete, Ljubljana. Klemenc-,Šebek s., P. Schauer Priprava homogenata želodcne sluznice. Sluznico smo postrgali ter ho­mogenizirali v 2 ml destilirane vode s teflonskim homogenizerjem. Homo­genat smo zatem štirikrat zapored zmrzovali v tekocem dušiku in talili. Vagotomija želodca. Po anesteziji z evipan-natrijem (140 mg/kg te­lesne teže) smo naredili na trebušni steni kratek rez in na ezofagusu pre­parirali in zatem prerezali vagus. Deset dni po tem posegu smo žival upo­rabili za poskus. Parabioza. Anestezirani živali smo odprli trebušno steno in preparirali del aorte nad mestom, kjer se odceplja arterija femoralis. Na enak nacin smo pripravili obsevano žival. Nato smo pri prvi živali kanulirali proksi­malni del aorte ter ga takoj zvezali z distalnim delom aorte druge živali. Neposredno zatem smo ponovili isto še na drugi živali. Cevi za povezavo so bile gumijaste s kanilama na obeh koncih. V ceveh se je nahajal 0,1 % heparin v fiziološki raztopini po Krebs-Henseleitu (14). Živali smo pustili v parabiozi dve uri. V teku poskusa smo jih segrevali z infrardeco žarnico in jih navlaževali s fiziološko raztopino. V homogenatu sluznice vagotomiranih živali in živali v parabiozi smo dolocali pepsinsko aktivnost po Ansonovi metodi (15) ter dušik po mikro­Kjeldahl metodi (16). Rezultati in diskusija Poskusi z vagotomijo so pokazali, da imajo vagotomirane neobsevane živali manjšo kolicino pepsinogena v želodcni sluznici kakor nevagotomi­rane neobsevane živali. Iz tabel I in II se vidi, da vagotomija zmanjša vpliv sevanja na želodcno sluznico, vendar ga ne prepreci. Potek narašca­nja pepsinske aktivnosti po obsevanju je enak kot pri nevagotomiranih živalih, z razliko, da je v prvi uri celotna aktivnost v mejah normal. Iz teh poskusov vidimo, da vagus igra neko vlogo pri povišanju množine pep­sinogena po obsevanju (slika 1). Tabela I. -Specificna in totalna aktivnost pepsina pri vagotomiranih podganah po totalnem obsevanju s 750 r (poprecne vrednosti 8 poskusov) Cas po Spec. aktivnost % odstop. Total. aktivnost % odstop,. obsevanju (A.E.xl0-4/mg N) od normal (A.E.xl 0--4 / žel) od normaJ Normale 69 -461 -, 1 ura 76 +10 589 -8 24 ur 148-+114, 1034 +61 Tabela II. -Dušik in teža želodcne sluznice vagotomiranih živali po totalnem obsevanju s 750 r (poprecna vrednost 8 poskusov) Cas poi obsevanju Mikrogr. N/ml homogena ta % odstop. od normal Teža, sluznice (g) % odstop. od normal Normale 3873 - 0,316 1 ura 3362 -14. 0,266 -16 24 ur 3061 -21 0,246 -21 O nekaterih faktorjih, Iti vplivajo na povecanje pepsinogena ... Sliak l. -Vpliv vagotomije na pepsi­nogen v želodcni sluznici po totalnem/ 2000 obsevanju s 750 r, primerjava s nevago­tomiranimi živalmi. -a) specificna ak­// 1750 tivnost, b) celotna aktivnost .t / ,10// ,f1 1500 ,o< CX) o o SUPERIX 800 l@I Šestoventilni dijagnosticki rendgen aparat sa trofaznim napajanjem, slobodnim iz­borom tehnike snimanja i automatikom za snimanje sa programskim komando­ vanjem, odgovara zahtevima savremene rendgen dijagnostike. Rendgenolog ne može rešavati probleme rendgen dijagnostike opreduljujuci se za jednu tehniku podešavanja, zato mu SUPERIX 800 pruža mogucnosti za: podešavanje sa tri dugmeta, podešavanje sa dva dugmeta, podešavanje jednim dugmetom sa automatikom za snimanje pomocu programiranog komandovanja. Savremena konstrukcija koja omogucava jednostavno rukovanje, veliku pogonsku sigurnost zbog upotreba Siemensovih selenskih ispravljaca, karakterišu estetski obli­ kovan komandni sto Superix-a 800. Ugraden vremenski prekidac ukljucuje do osam snimaka u sekundi. Zbog toga postaji mogucnost za prikljucivanje uredaja za brzo serijsko snimanje. Na zahtev se može ugraditi i komandni sto birac broja slika koji služi zato da se pri serijskom snimanju ne prekoraci dozvoljeno opterecenje cevi. Automatska stabilizacija napona struje otklanja smetnje i kod veceg kolebanja napona. SUPERIX 800 je tako napravljen da kasnije mogu biti prikljuceni bez teškoca dodatni uredaji što osigurava njegovu buducnost. Snaga aparata: 800 mA pri 60 kV 600 mA pri l 00 kV 400 mA pri 125 kV 50 kW pri 100 kv po DIN 6822 ELEKTRONSKA INDUSTRIJA Grupacija medicinskih ureclaja i aparata -Sektor prodaje -Niš . PLAFOSTAT Konstrukcijom PLAFOSTATA rešen je problem opsluživanja više racinih mesta jednim rendgen zracnikom. Osim toga njegova primena omogucava neprekidan tok rada, vecu slobodu pomeranja aparata pri korišcenju prostorija i slobodan pod. PLAFOSTAT se isporucuje i sklapa po principu ugradnih jedinica, zato je uvek mo­guce optimalno uklapanje. Rendgen zracnik nosi cetvorodelni teleskop koji omogucava vertikalan hod od 1,5 m ili 1,2 m. Jednostavno izvlacenje teleskopske cevi osigurava kretanje bez potresa. Pokretljivost i zaokretljivost rendgen zracnika na ovakvom stativu omogucava svaki potreban pravac snimanja. Svi elementi za rukovanje i prekidac pogodno su rasporedeni i mogu se upotrebiti i u najvišem položaju rendgen zracnika. Podešavanje zracnika na objekt snimanja i centriranje na katapult buki-blendu je brzo i jednostavno. Svetlosni vizir dubinske blende osvetljava puno polje snimanja i jednim krstom oznacava sredinu snopa zracenja. Plafonski stativ se može koristiti za angiografiju, u kombinaciji sa buki stolom za slojno i zonografsko snimanje, u kombinaciji sa buki statom kao što je prikazano na našoj fotografiji itd. Maksimalan opseg korišcenja, sigurnost, jednostavno rukovanje i elegantan izgled odlike su novog aparata PLAFOSTAT koji proizvodi Elektronska industrija. ELEKTRONSKA INDUSTRIJA Grupacija medicinskih uredaja i aparata -Sektor prodaje -Niš SNIMAJTE KOLOROM I KORISTITE GA ZA RAZONODU STRUcNU DOKUMENTACIJU! FK COLOR FILM NM 19 NEGATIV MASK ZA SLIKE U BOJI smotani film 6 X 9 35 mm film (20 ekspozicija) Razvijanje filma i dostava ukljuceni u cijanu filma. FOTOGRAFIJE U BOJI NA COLOR FOTO-PAPIRU VELICINE 9 X 9 i 9 X 12 cm ( samo sa FK color negativa) K COLOR FILM RD 17 REVERSAL ZA DIAPOZITIVE 35 mm (36 ekspozicija) U cijenu filma ukljuceno je razvijanje, uramljivanje i dostava u prakticnoj kuti ji. 6X 9cm U cijenu filma ukljuceno je razvijanje i dostava. FOTOKEMIKA -ZAGREB 300 • intravenozna urografija • pulmonalna angiografija • cerebralna angiografija • periferna arteriografija • kavografija • artrografija tE1 KRKA· tovarna zdravil· Novo mesto KREMA DIANABOL DJELUJE ANTISEPTICKI, ANABOLICKI I NA TAJ NACIN UBRZAVA ZACJELJIVANJE RANA KREMA DIANABOL UBRZA V A ZARAŠTANJE POVRŠINSKIH OZLJEDA I TVRDOl{ORNIH RANA rane koje teško zarastaju opekotine II i III stupnja smrzotine II i III stupnja rane nakon traumatiziranja (ogrebotine, laceracije ... ) infacirani uglovi usta u1kus kruris i dekub1tus ,oštecenja kože nastala nakon radioaktivna zracenja OŽILJAK JE NAKON LIJECENJA DIANABOL KREMOM DOBRO ADAPTIRAN, KOZMETICKI I ESTETSKI OBILI­KOVAN. TAJ USPJEH OSIGURA VAJU SPECIJALNO PRIPREMLJE­NA PODLOGA I DJELOTVORNI SASTOJCI KREME Najbolje je, da se Dianabol krema nanosi na ranu dva puta u toku dana: ujutro i navece. Obicn.o je dovolijan sloj od pri­bližno 2 mm debeljine. Proizvodi: TOVARNA F ARMACEVTSIUH IN KEMICNIH IZDELKOV LEK LJUBLJANA v suradnji s CIBA-Geigy, Basel NOVO NOVO PR EPARAT IZ VLASTITE PROIZVODNJE TETRACIKL INSK IH ANTIBIOTIKA METACIKLIN (METACIKL IN HIDROKLOR ID) KAPSUL E Široki antibakterijski spektar produženo djelovanje kod infekcija respiratornih organa, ,urogenitalnih organa, kože i mekih tkiva, probavnih organa Op rema: 16 i 100 kapsula po 150 mg 8 i 100 kapsula po 300 mg PLIVA C <( ..J (/) o Q) :J -, 1 (\J T"" <( Q) E UJ (/) t t z UJ a=: . o <( =-= z <( 1 1 1 -, ..J m 1 :J -, , , 1 ..J Tel.: hišna centrala 321 395, teh. sektor 310 762, direktor 322 223 Telegram: Elektromedicina Ljubi jana Poštni predal 245 Podjetje za izdelavo ter popravila domacih in tujih elektromedicinskih aparatov in instrumentov Zastopanje inozemskih firm Opravljanje zastopniških storitev Proizvaja: rentgen aparate s priborom in zašcito aparate za fizioterapijo aparate za laboratorije aparate za dezinfekcijo in sterilizacijo Vrši servis, remont in montaže: rentgen aparatur in vseh drugih medicinskih aparatov Zastopamo na podrocju SFRJ: francosko firmo Thomson Medical Telco 92 St Cloud ( Pari s) THOMS ki proizvaja najmodernešje elektronske aparature za zdravstvo: naprave za merjenje raznih parametrov pri kontroli pacientov med operacijo pri kateterizaciji srca in v drugih kriticnih trenutkih aparate sistema VIGIL za intenzivno nego bolnika ( tako imenovana elektronska medicinska sestra) -aparate sistema »CARDIOTOP« ( sestav: Kardioscop, Defibrilator in elektronski kardiostimulator) za oživljanje pacientov na mestu prometne nesrnce, požara ipd . Na željo vam pošiljamo prospekte in cenike, dajemo navodila ter svetujemo pri nabavah medicinskih aparatov NAŠI STROKOVNJAKI SO VEDNO PRIPRAVLJENI SODELOVATI Z VAMI Podjetje za promet s farmacevtskim materialom " Kemofarmacija" Uvoz -izvoz LJUBLJANA, Metelkova 7, Poštni predal 143 Telefon: 312 333 Brzojav: Kemofarmaci ja, Ljubi jana Telex: Kemfar 31-334 Tekoci racun pri NB 501-1-221 Trguje na debelo z zdravili, obvezilnim materialom, veterinarskimi pripomocki in kozmetiko Izvršuje vse uvozne in izvozne posle: opremo za bolnišnice, lekarne in laboratorije KONTR AST NA SRE DSTV A OD SCHERI NGA POJA M U CITAVOM SVETU za oralnu holecistangiografiju BI LOPTI N ampule i gotov pribor za infuziju za intravenoznu urografiju UR OVISON za sve vrste angiografija: niska viskoznost kod visokog sadržaja joda NOV O: cista metilglukaminska so diatrizoata za bolju podnošljivost kod angiografija AN G I O GRAFI N za prikaz gastro-intestinalnog trakta oralnim putem ili pomocu klizme GASTROGRAFI N za histerosalpingografiju, fistulografiju i za prikaz šupljina ENDOGRAFIN i vec poznati preparati BILIGRAFIN i UROGRAFIN Za pojedinosti kao što su sastav preparata, tehnika pregleda, kontra­ indikacije i doziranje stoje na raspoloženju naši prospekti. SCHERING AG BERLIN-BERGKAMEN RADIOLOGIA IUGOSLAVICA casopis za rendgendiagnostiku, radioterapiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Izlazi cetiri puta godišnje Pretplata za ustanove 100 din, za ostale 30 din Izdavac Uprava udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Ljubljana, Vrazov trg br. 4 Broj cekovnog racuna: 501-8-249/1 SDK -služba družbenega knjigovodstva -Ljubljana Odgovorni urednik: prof. dr. Dimitar Tevcev, Institut za radiologiju i onkologiju Klinicka bolnica Skopje Tiskarna Ucnih delavnic Zavoda za slušno in govorno prizadete v Ljubljani 120 RENDGEN FILMOVA RAZVITI, FIKSIRATI, ISPRATI 1 OSUŠITI U ROKU OD JEDNOG SATA To možete lako postici rendgen apara­tom za razvijanje PENTACON EAR. Ovaj automat, koji zahtijeva tek nešto više od 1/2 m2 prostora stoji u osvet­ljenoj prostoriji, a svi elementi za rukovanje smješteni su na prednjoj ploci. Samo stražnji dio, za ulaganje, mora biti u tamnom prostoru. Redo­slijed ulaganja je po želji tj. nije ovi­san o velicini filma. Prednosti potpuno automatske obrade više su nego ocite: veliki ucinak po satu, rukovanje od strane jedne osobe, uvijek ujednaceno dobri rezultati, potrebno malo pro­stora. Rendgen automat za razvijanje PENTA­CON EAR za potpuno automatsku ob­radu mehanicki cvrstih rendgen filmo­va u listovima -maksimalna širina filma 432, minimalna dužina 100 mm -automatsko zagrijevanje i regeneri­ranje kupki -dovod vode putem ci­jevnog prikljucka na kucni vod -elek­tricni prikljucak 3 X 380 V/50 HZ. Nagradeno zlatnom medaljom na Leip­ziškom proljetnom sajmu 1969 g. PENTACON EAR Kombinat VEB PENTACON DRESDEN NJlMAtlt4 CIIMOl(!Ui1NU. lllNIUIU. Zastupnik za SFRJ: Universal, Beograd, Majke Jevrosime 51