KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 4 (3) INĐUSTR1SKE SVOJINE Izdan 1. Maria 1931. PATENTNI SPIS BR. 7769 Shell Mex Limited, London, Engleska. Goriljke (breneri) za lampe za grejanje i osvefljenje. Prijava od 16. oktobra 1928. Važi od 1. aprila 1930. Ovaj se pronalazak odnosi na poboljšanja kod goriljki, za zagrejanje i na lampe za osvetlenje. Prema jednoj karakteristici ovog pronalaska, goriljka se sastoji u kombinaciji iz dveju koncentričnih cevi od kojih unutarnja obrazuje dovodni kanal za „primarni" vaz-duh, iz oruđa za pogon upušta vazduha u pomenutu cev, iz fitilja ili snopa ili većeg broja slojeva vrlo tankih štapića, koji ispu-njuju prostor između cevi i obrazuje kapilarne kanale između istih i iz suda za držanje sagorljive tečnosti, u kojoj se nalaze štapići ili fitilj. U prvom se redu predviđaju oruđa za upust i pogon dopunskog ili „sekundarnog" dovoda vazduha spoljnoj strani „plamenog kraja" spoljne cevi i fitilja ili štapića. Ovo se može postići pomoću dimnjaka, koji je koaksialan sa ceviina a ima rukavac obrazovan od rupa, koje se mogu više ili manje dovoditi u vezu sa otvorima predviđenim u zidu dimnjaka. Unutarnja cev može se podešavati u pogledu visine a u odnosu na spoljnu cev, koja se može vezati za cev za dovod goriva. Spoljne i unutarnje cevi mogu se tako isto podešavati u odnosu na sud a tako isto u odnosu jedna prema drugoj. Ako je fitilj upotrebljen onda se sud vezuje za cev za dovod goriva i može se podešavati visinom u odnosu na cevi. Jasno je da kod goriljke ovako konstrui-sane primarni i sekundarni dovod vazduha može se podesiti tako, da odgovara oda- branom gorivu koje se upotrebljuje i da postigne potpuno sagorevanje goriva. Pronalazak je naročito primenljiv na lampe konstruisane da gore za duže vreme bez nadgledanja. Kod lampi za zagrejanje (loženje), koje se danas upotrebljuju koje imaju fitilj ili ekvivalentnu napravu kojoj se uljno gorivo dovodi, površina fitilja dobija koricu (oblogu) od prilično tvrdog ugljenika tako, da se fitilj zaptiva i pogoršava efekat lampe i sprečava pravilno sagorevanje. Prema toj odlici pronalaska, lampa za grejanje ima prstenasti fitilj, centralnu cev„ koja nešto malo strči iznad (f. j. iza) fitilja, i služi za dovod vazduha plamenu, spoljnu cev, koja obrazuje sisak, koji opisuje fitilj i tako isto strči iznad fitilja, i sredstva za dovod vazduha plamenu na mestu, koje je blizo vrhu siska. Kod jednog oblika konstrukcije, lampa za grejanje, podesna za upotrebu sa dimnjakom 25 mm u prečniku, i koja se upo-trebljuje za zagrevanje generatora aparata za hlađenje, sastoji se iz siska od 24 mm: u prečniku, pri čem je vrh siska postavljen od i do 2 mm ispod dna dimnjaka, iz centralne cevi čiji je vrh postavljen iznad vrha siska, prvenstveno bar za 2 mm a ova dužina može biti i znatno veća, i prvenstvo fitilja, koji se nalazi između centralne cevi i siska, pri čem je vrh fitilja između 1 do 3 mm ispod vrha siska. Podesna veličina za centralnu cev je 13 mm u prečniku ili se može načinili i manjom ali ne obično- Din. 20. ispod 8 mm u prečniVu. Sisak je načinjen od materijala koji je loš provodnik toplote, na pr. staklo; i može biti, što je zgodno, debeo oko 1 mm. Predviđena su sredstva za kretanje de-lova, t. j. koji sačinjavaju lampu, i to u odnosu jedno prema drugom, tako da se količina vazduha upuštenog između siska i dimnjaka može regulisati zajedno sa regu-lisanjem relativnih položaja vrhova sisaka, centralne cevi i fitilja. Prvenstveno su predviđena sredstva za regulisanje količine vazduha upuštenog na donjem kraju centralne cevi. Da bi se vazduh upravio prema vrhu fitilja ili kratkog odstojanja iznad istog, predviđa se rukavac, koji je udešen da se priključuje kraju dna dimnjaka i koji je Ironičan na svom donjem kraju. Kod takvog rasporeda goriljka se ne mora tačno centrirati ispod dimnjaka, da bi se dobili korisni rezultati. Pomenuti rukavac može se tako isto rasporediti, da se može podizati ili spuštati u odnosu na dimnjak čime se povećava ili smanjuje količina sekundarnog vazduha goriljci. Kad se želi da upali lampa, centralna cev i sisak spuštaju se u odnosu na fitilj, tako da je fitilj izložen, i pošto se fitilj u-pali, sisak se podiže i kad se on zagreje centralna se cev tako isto podiže. Delovi su onda u takvom položaju, da gorivo isparava topiotom iz siska i centralne cevi, i vazduh se upravlja spoljnoj i unutarnjoj strani plamena tako, da se obezbeđuje pravilno sagorevanje. Možemo naglasiti da su, ako se delovi dimenzioniraju u granicama gore nabrojanim, isti podesni za veći deo vrsta ulja, koja se obično upotrebljuju za lampe za osvetljavanje. U slučajevima, gde se nabavka ulja određene kakvoće i vrste može obezbediti, nije potrebno predviđati oruđa za podešavanje, kad se već jednom nađe njihov tačan položaj. U opšte, pak, potrebno je da se delovi grade tako da se mogu podešavati, pošto male variacije u kvalitetu ulja mogu iziskivati podešavanje. 1 ako je goriljka konstruisana na ovaj način vrlo dobra kao izvor toplote za znatno vreme bez nadgledanja, opaženo je teko isto da ona obično pravi zujanje, koje je vrlo slično zujanju kod vrlo poznate lampe „Prirnus" ili kod lampi za letovanje, koje upotrebljuju kakav tečan ugljovodonik kao gorivo. U nekim slučajevima, ova zujanja ne smetaju ali se može izbeći modificiranjem aparate t. j. podizanjem unutarnje cevi, tako da ona strči za izvesno odstojanje iznad fitilja, pri čem je pom. str čeći deo izbušen, i predviđanjem dopun- skog cilindra ili otvorenog konusa, koji se nalazi van spoljne cevi. Kod takve izmenjene goriljke, koja daje dobre rezultate, unutarnja cev oko 3/8” u prečniku i strci za prilično odstojanje, na pr. oko l1/*” iznad fitilja. Pri čem taj deo unutarnje cevi, koji strči iznad fitilja, ima izvestan broj otvora, kroz koje vazduh. Vrh unutarnje cevi je prvenstveno snabdeven ne svom gornjem kraju pločom, koja ima izvestan broj otvora i centralnu rupu većeg prečnika nego otvora, ili pak gornji kraj može imati na svom gornjem kraju pokrivač od gaze. Unutarnja cev prvenstveno se gradi od metalne legure, koja se ne lušti. Spoljna cev načinjena je od metala, koji je loš toplotni provodnik, na pr. porcelan ili staklo, i (kad goriljka radi) koji strči od Vs” do 3/,6” iznad fililja. Otvoreni konus prvenstveno je načinjen od metala i izbušen je, pri čem je gornji kraj konusa 1” u prečniku a udešen da leži na flaši ili ivici na spoljnem obliku spoljne cevi, koja leži oko Vi” iznad vrha suda. Gornji kraj konusa je oko l3/8 u prečniku, dok je dužina istog takva, da njegov gornji kraj stoji skoro u istoj ravni sa vrhom unutarnje cevi. Pri radu, da bi se goriljka upadla, fitilj se podiže i unutarnja cev spušta. Čim se strčeći izbušeni deo unutarnje cevi i gornji unutarnji obim spoljnje cevi za-greju, fitilj se spušta i unutarnja cev podiže. Zagrejani gornji kraj unutarnje cevi potpomaže isparavanju tečnog ugljovodo-nika, pri čem prrostor između unutarnje cevi i konusa obrazuje u stvari kameru za mešanje isparenog ugljovodonika i vazduha. Ako bi se poželelo, da se za sagorevanje upotrebi gasno ulje ili koji drugi ugljovodonik, čija je visoka tačka zapeljivosti, cela unutarnja cev može se načiniti od metala, da bi prenošenje toplote sa gornjeg kraja unutarnje cevi ka njenom donjem kraju moglo pomoći isparavanju tečnog ugljovodonika, ali ako se želi sagorevanje tečnog ugljovodonika sa niskom tačkom zapaljivosti, onda se onaj deo unutarnje cevi, koji strči iznad fitilja, prvenstveno pvavi odvojeno od onog dela unutarnje cevi, koji prolazi kroz sud, pri čem su obe unutarnje cevi vezane preko cevi od stakla ili drugog materijala; koji je još provodnik toplote, pri čem je cilj staklene cevi, da spreči ili smanji prenos toplote sa gornjeg kraja unutarnje cevi na onaj deo, koji prolazi kroz sud, a time izbegne suviše veliko isparavanje tečnog ugljo-vo-donika. Ako se želi može se predvideti spoljni dimnjak, koji se u tom slučaju gradi ili raspoređuje tako, da upušta vazduh u go-riljku na svom donjem kraju. Goriljka konstruisana na ovaj način podesna je za zagrevanje kanala aparata za hlađenje, i tako se može primeniti kao peć (štednjak) i uz to može da gori znatno vreme bez nadgledanja, usled toga što pri radu lampe fitilj stoji nešto ispod vrha u-nutarnje i spoljne cevi u kom je položaju vrh fitilja srazmerno hladan. Usled doga treba da prođe prilično dugo vreme dok se ne ugljeniše do ozbiljne mere. Malo hvatanje prevlake biva obično na vrh siska, ali ovo stvarno ne utiče na dovod ugija za sagorevanje i može se uz to lako u-kloniti. Prema daljoj odluci pronakska, goriljka za lampu za osvetljenje sastoji se u kombinaciji iz prstenastog fitilja, dve koncentrične cevi, od kojih unutarnja obrazuje kanal za dovod vazduha, a od kojih je spolj-na načinjena cd lošeg topionoše na pr. staklo i strči iznad fitilja. Spoljna cev je prvenstveno spolja zaklonjena na svom gornjem kraju. Tako isto je unutarnja cev načinjena od materijala dobrog topionoše na pr. čelika. U priloženim nacrtima, koji pokazuju pronalazak, sl. 1 je vertikalan presek, si. 2 isto jedne varijante, i si. 3 vertikalan presek druge variante. U si, 1, 1 je teto larnpe, koja ima centralnu cev 2, pri čem prostor između tela 1 i cevi 2 obrazuje prstenastu kameru 3 za tečni ugljovodonik, koji se dovodi istoj kroz cev 4, koja je u vezi sa svakim podesnim oblikom rezervoara 5. 6 je unutarnja cev, koja može slobodno da klizi u cevi 2 i ima na svom donjem kraju navrt-ku 7, koja ulazi u deo tela 1, kraj dna cevi 6 zatvoren je šoljastim rukavcem 8, čiji su otvori 9 udešeni da se poklapaju sa otvorima u unutarnjoj cevi 6. Potrebno relativno kretanje između rukavca 8 i cevi 6 omogućeno je šipom 40, koji je utvrđen na cevi 6, koja se pomera u zarezu 11 načinjenom u rukavcu 8. 12 je spoljna cev načinjena od stakla, koju nosi navrtka 13, koja hvata telo 1, Između spoljne cevi 12 i 2 leži fitilj 14, koji se može podizati iii spuštati ručicom 15. koja ima uobičajeni zupčani točak ili tome slično (nije pokazan). 17 je rukavac, koji pasuje u donjem kraju kanala 16 čiji je donji kraj koničan. Telo 1 imo konsolu 18; pomoću koje se lampa može utvrditi. Vidi se da lampa pokazana u sl. 1 može biti izložena ovim podešavanjima: Količina vazduha upuštena u unutarnji deo vrha fitilja 14 može se regulisati otvaranjem ili zatvaranjem ruba 9, koje se mogu u visini cevi 6 podesiti obrtanjem na- vrlke 7. Procep između donjeg kraja rukavca 17 i vrha cevi 12 može se regulisati obrtanjem rukavca 13, čime se podešava količina vazduha upuštenog spoljnoj sirani vrha fitilja 14 dok ručica 15 omogućava da se fitilj 14 podiže ili spušta. Pri radu — da bi se upalila lampa — fitilj se podigne i gorivno ulje na gornjoj površini fitilja zapali čim se gornja unutarnja periferija rukavca zagreje, fitilj spusti i stvara se zagrejana zona na gornjoj unutarnjoj periferiji spoljne cevi. Vazdušna struja, koja prolazi kroz procep između gornjeg kraja spoljne cevi 12 i koničnog kraja rukavca 16 i koja konvergira prema fitilju obrazuje sa isparenim gorivom sagorljivu smešu nešto malo udaljeno od fitilja, tako da se fitilj ne ugljeniše plamenom. Kod izmene pokazane u si. 2 telo 19 lampe ima utvrđenu centralnu cev 20, pri čem prstenasti prostor između tela 19 i cevi 20 obrazuje rezervoar za tečni ugijo-vodonik, a cev 20 služi za dovod vazduha fitilju 14. Spoljna cev 12 načinjena je od stakla i spolja je konična. 22 je razvlakač poznatog oblika. Goriljke pokazane u sl. 1 i 2 i ako su vrlo dobre kao izvor toplote za znatno vreme a bez nadgledanja, obično prave zujanje, koje je vrlo slično zujanju, koje daje poznata Primus lampa za letovanje, koja troši tečan ugljovodonik kao svoje gorivo. U nekim slučajevima ovo zujanje ne smeta, ali se može izbeći preinačenjem lampe kao što je pokazano u si. 3. Kod ove izmene unutarnja cev 6 raspoređena je tako, da za izvesno odstojanje strči (na pr. I1/*”) iznad fitilja 14, pri čem je ispali deo snabdeven otvorima 23 za propust vazduha. Ako se želi, gornji kraj cevi 6 može se snabdeti pločom 24, koja ima izvestan broj otvora 25, od kojih je srednji većeg prečnika nego ostali, ili pak može imati pokrivač od gase. Kod ove izmene tako isto, predviđen je otvoreni metalni konus 27 sa otvorima 28, koji leži na flanši ili ivici 29 obrazovanoj na spoljnoj cevi 12, čiji je gornji kraj konusa normalno i približno u istoj ravni sa vrhom unutarnje cevi. Ako se želi da sagoreva gasno ulje ili drugi koji tečni ugljovodonik, koji ima visoku tačku zapaljivosti, onda unutarnja cev 6 se prvenstveno obrazuje od metalne legure, koje se Ijušti dok je spoljna cev kao i gore, obrazovana od materijala koji je loš toplonoša na pr. porcelan ili staklo. Gde se pak želi, da gornji tečni ugljovodonik sa niskom tačkom zapaljivosti, onda onaj deo cevi 6 koji ide preko fitilja, obično se pravi odvojeno od dela, koji ide kroz sud, pri čem su na oba dela vezana preko cevi od stakla ili drugog materijala, koji je loš toplonoša, čime se smanjuje ili sprečava prenošenje toplote i otklanja suviše veliko isparavanje tečnog ugljovo-donika. Pri radu, da bi se mogla goriljka upali-tj, fitilj se podiže i unutarnja cev 6 spušta. Čim se strčeći izbušeni deo cevi 6 i spolj-ni obim spoljne cevi zagreju, fitilj se spušta i unutarnja cev podiže. Patentni zahtevi: 1. Goriljka (brener) koja se sastoji iz jednog pletenastog fitilja, koji se nalazi između dve koncentrične cevi, od kojih unutarnja obrazuje prolaz za dovod pri- marnog vazduha, a spoljna nadvišuje malo fitilj, naznačena time, što spoljna cev sadrži materijal, koji je rđav toplonoša dovoljne debljine, da stvara na vrhu cevi, koja se nalazi uz fitilj ugrejanu zonu za vaporiziranje goriva. 2. Lampa udešena za dobijanje plavog plamenog sagorevanja sa goriljkom sa fi-tiljem, prema zahtevu 1, naznačena time, što je fitilj opasan rukavcem, ^koji strči iznad njega i koji je načinjen od lošeg toplonoše, tako da se stvara ugrejana zona na gornjem unutarnjem obimu rukavca i što su predviđena sredstva kao otvori 9 i rukavac 17 ili konus 27 za uvođenje centralnih i obimnih vazdušnih struja u odnosu na pom. rukavac, čime se sprečava da3 plamen dođe u dodir sa fitiljerm Adpafentbroj 7769. \~~17 O 00 6 0 JEM. D V i' . ■' : . ■ ' . - : ■ T , -i o . ..