r —^ Naručujte naše kalendare! Veliki »Jadranski koledar« i džepni koledar »Soča« stoje zajedno 18 dinara. ^ , s-------------------------------- - Brošura o abesinskem ratu izlazi u drugom popravljenom izdanju. Naručite je odmah! Stoji samo 6 dinara. s.________________________ J GLASILO SAVEZA JUGOSI.OVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE ABESINSKI RAT I MI Svi mi — i oni naši u Julijskoj Krajini, i mi ovdje u emigraciji — svi smo mi u onom taboru koji osudjuje taj fašistički upad u Abesiniju. Taj tabor je silno šarolik. Od engleskih imperijalista, preko liberalnog gradjanstva, do medjunarodnih radničkih organizacija mogli bi iznijeti pobude svih pojedinih grupa koje su danas antifašistički raspoložene — barem kada je u pitanju Mussolinijev fašizam. Od imperijalnih interesa engleskih konzervati-vaca do odredjenog filozofskog pogleda na svijet pojedinih političkih partija, sve je mobilizirano da dokaže kako je taj rat zločin na abesinskom i talijanskom narodu i na cijelom čovječanstvu. Sve te skupštine, rezolucije, demonstracije i — konačno — sankcije imaju da posvjedoče kako svijet ne odobrava taj rat. Ona šačica vlastodržaca nekih malih vazala Mussolinijevih i ono nekoliko kupljenih listova u Evropi dokazuje još jače — sa svojim, nelogičnim i apsurdnim argumentima — kako narod nigdje na svijetu ne može da podnese misao o novom ratu i kako je i nemoguće braniti ovakav zločin. Čak ni ugojeni liferanti cijele Evrope — od life-ranata topova i tankova do izvoznika jaja, teladi i dasaka — ne mogu da nadju jačih argumenata za prijateljstvo s Mussolinijem od svoga džepa. Mi emigranti i naši dolje, mi imamo argumenata protiv fašizma i rata u Africi najviše. Imamo ih čak više i od talijanskog naroda. Jer, odnajzad, fašizam je nikao iz talijanskog naroda; jedan dio Talijana ga je podržavao, a i još ga podržava. Mnogo ima Talijana kojima su parole o rimskom imperiju i civilizatorskoj misiji u Africi zaslijepile oči. Naš narod u Julijskoj Krajini, medjutim, ne sudjeluje u toj sentimentalnoj sirani jednog dijela talijanskog naroda. Za naš narod u Julijskoj Krajini su fašizam i Italija sinonimi. To naročito za onaj dio našeg žiteljstva dalje od gradova, jer oni nisu imali prilike da se uvjere^ kako i niži slojevi Talijana u Julijskoj Krajini trpe pod današnjim fašističkim sistemom. Fašizam nam je 1923 konačno ukinuo sve škole. Fašizam je deportirao, zatvarao, na smrt osudjivao i ubijao. Iza dolaska fašizma je u emigraciju morala da ide sva inteligencija, mnogo radnika i izvjestan dio seljaka. Fašizam je uništio našega trgovca na selu. Konačno je fašizam istjerao naš jezik iz crkve i zbrisao ga s nadgrobnih križeva i spomenika. Kao kruna svemu došla je ekonomska propast seljaka, što znači barem 90 posto našega naroda pod Italijom. Fašistički fiskalni i uopče ekonomski sistem stvorio je od našeg slobodnog seljaka kmeta. Naš seljak nema zemlje — zemlja je vlasništvo banke ili veleposjednika, a seljak je kmet na svojoj djedovini. I taj fašizam — ta vlast i ta država koja je od našega naroda u Julijskoj Krajini stvorila roblje u političkom i ekonomskom smislu, ta država kupi te naše seljake, ribare i radnike i šalje ih u Afriku da se bore za nekakav imperij i da zarob-Ijuju druge narode. Čak se te naše mladiče tobože posebno odlikuje kao borce — drže im govore o junaštvu naše- rase, o veličini neke fiktivne domovine i o misiji koju imaju da izvrše u Africi. Oni — roblje gonjeno već 17 godina i proganjano — oni da budu misioneri Rima i tobožnje rimske civilizacije. Ali naš narod nije onakav kakvim ga smatra fašizam. Karakterističan je slučaj Klementa Serga, našeg čovjeka, koji je prvi zarobljenik u Abesiniji. A ako nije, možda, prvi, tada je još karakterističnijt postupak abesinskih vlasti i cara lično prema njemu. Jer njega ne smatraju zarobljenikom. Čini se da i Abesinci — oni koje fašizam misli »civilizirati« — znadu da zarobljen Istranin nije ni Talijan ni fašista, da je on u istom odnosu prema tom fašizmu i Italiji u kojem bi bio sutrašnji Abesinac kada bi Italija osvojila Abesiniju. A onaj velik broj naših mladića koji su nestali pred pozivom u vojsku — i oni su najljepši dokaz da naš narod u Julijskoj Krajini zna kuda ne spada Pustiti roditelje, kuću, ženu i djecu i provući se kroz granicu uz smrtnu opasnost ili preplivati noću par milja izmedju patrolnih čamaca s mitraljezima na pramcu, to znači više nego običan protest. To znači odlučnost da se kida s jednim nenormalnim stanjem bez obzira na medjuna-rodne ugovore, krivične zakonike ». uvjeravanja o lojalnosti i patriotizmu biskupa koji hoće da tumače osjećaje svojih vjernika (Govori nadbiskupa Margottia i biskupa riječkog i zadarskog). To je čak mnogo jače nego je bilo kod Srba u Bosni 1914 godine, a da ne govorimo o ostalim Jugoslavenima. Jer prije 1918 bila je ogromna masa cijelog našeg naroda, a i njegovih vodja, koji su Austriju smatrali nekom legitimnem vlašću kojoj se ne treba opirati. ODGOVOR JUGOSLOVENSKE VLADE NA NOTU TALIJANSKE U PITANJU SANKCIJA Beograd, 27 novembra. Prekjučer poslije podne, 25 o. mj. od strane pret-sjednika ministarskog savjeta i ministra vanjskih poslova g. dr. Milana Sto-jadinovića predan je ovdašnjem talijanskom poslaniku g. Guidu Viola grofu di Campalto odgovor Kraljevske vlade na notu talijanske vlade u pitanju sankcija. Taj odgovor glasi: »Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije primilo je notu od 11 novembra 1935 godine, koju mu je poslanstvo Kraljevine Italije uputilo, odnosno rješenja usvojenih u Ženevi u vezi sa talijansko-abesinskim sukobom. Vlada Kraljevine Jugoslavije uvjerena je, da je vlada Kraljevine Italije pratila s pažnjom sve faze stava, koji su zauzeli, i napose, koje su razvili, Bal-kanski sporazum i Mala Antanta, a naročito Jugoslavija, kao u okviru same Skupštine i Savjeta, tako i u organima komiteta, obrazovanog ad hoc, u cilju da dođje do zadovoljavajućeg rješenja sukoba, koji je izbio. Vlada Kraljevine Jugoslavije želi svesrdno — kao što je uostalom to željela od samog početka spora u pitanju — da doprinese u granicama svojih mogućnosti brzom i pravičnom riješenju sukoba. Ovaj stav jugoslovenske vlade diktovan je osjećanjem prijateljstva, koje ona gaji prema Italiji i njenom najiskrenijom željom da očuva postojeće prijateljske odnose prema Kraljevini Italiji. Vlada Kraljevine Jugoslavije nije zainteresirana neposredno u samom ta-lijansko-abesinskom sukobu. Ona je učestvovala u pregovorima po tom pitanju i danas sudjeluje u zajednički odlučenim mjerama, samo kao članica Društva naroda, budući vezana svečano preuzetim obvezama, da će primjenjivali odredbe Pakta. Jugoslavenska vlada bila je prinu-đjena napred spomenutim općim okolnostima uprkos svojim prijateljskim osjećanjima prema Italiji, da se ne odvaja od stava, koji su zauzele ostale države, članice Društva naroda, i da se saobrazi prema tome obvezama, koje za nju proizlaze iz odredaba Pakta. ZARADI SANKCIJ SE ZNAŠAJO NAD SLOVENSKIM ČASOPISJEM Reka, novembra 1935 — (Agis.) — Zaradi časopisja, ki sme prihajati iz Jugoslavije v Italijo, so bile v zadnjem času od strani raznih fašističnih oblastev odrejeni najrazličnejši postopki. Tudi v našo pokrajino je prihajalo vse do zadnjega, precejšnje število slovenskih in hrvaških' časopisov. Celo posamezniki so bili naročeni manje, zlasti inteligenca, ki se še tu pa tam drži po vaseh in pa premožnejši kmetje in obrtniki. Vse te pa, kolikor nam je znano, so imela policijska oblastva že takoj ob začetku na protokolu, pa tudi vse prodajalce časopisov. Ti zadnji so jih zlasti ob nedeljak prodali brez števila, ne-glede na to, da je bil tu pa tam kakšen izvod že starejšega datuma. Vemo pa tudi. da^so se bolj zagrizeni fašisti že od vsega začetka zaletavali na vse mogoče načine v to koncesijo in skušala ovirati razširjenje listov z raznimi zaplembami itd. V zadnjem času, pa so dobili vsi razprodajalci nalog, da odpovejo vse časopise ki jih prejemajo iz Jugoslavije, kajti to je dolžnost vsakega poštenega italijanskega državljana, ki na noben način ne sme »podpirati« državo, ki je pristala na sankcije napram Italiji. Vendar se temu namigu niso vsi in dosledno pokorili. Nekateri razprodajalci so kljub vsemu še naročajo jugoslovanske liste, toda le v zelo skrčenem številu. HAPŠENJA VELIKOG BROJA LJUDI IZ MATULJA I OKOLICE Rijeka, novembra. Prošlih dana izvršili su karabinjeri mnoga hapšenja u Ma-tuljama i bližoj okolici. Uhapšeni su najprije Emil i Bogomir Stamberger, a zatim Vladimir Dukić iz Matulja. Osim njih uhapšeno je još dvadesetak ljudi. Medju ostalim uhapšen je i Juraj Darbut, zvani Drago, koji stanuje na Rijeci. Naši koledari su izašli iz štampe VELIKI „JADRANSKI KOLEDAR" za 1936 224 stranice i velik broj slika. 1 je 10 dinara bez poštarine. i mu DŽEPNI KOLEDAR „SOČA" za 1936 je na finijem papiru nego lani. Cijena mu je 8 dinara bez poštarine. Ko naruči oba koledara dobiva ih za 18 din franko Medjutim naš narod u Julijskoj Krajini — mogli bi kazati i sav narod bez iznimke — smatra Italiju neprijateljem i današnje stanje smatra i privremenim, i nepravednim. Za Italiju ga ništa ne veže — čak ni poštovanje. Jer talijanska administracija, politika, vojska, finansije i ekonomija uopće, odbijaju ne samo Slovene Julijske Krajine, već i Talijane, nekadanje iredentiste. Narod osjeća da je ovaj naš kraj sličan odrezanom komadiću s nekog većeg tijela i umjetno prilijepljen na sasma drugo i različito tijelo. Osjeća da ne spada tamo kuda je postavljen. Najbolji dokaz za to je ova naša abnormalna emigracija — jer kada preko 10 postotaka jednog seljačkog naroda emigrira, tada ta emigracija nije normalna pojava. Sva ta zla bi nas bila zadesila i da fašizam. nije došao na vlast. I Giolitti i Nitti, i Facta i Sforza, svi su oni na nas gledali sa svojim risorgimentskim apeninskim očima, ali ipak to zlo ne bi nikada bilo u toj mjeri ovakovo kao sada. Fašizam je to zlo potencirao do maksimuma — on je identificirao Italiju i fašizam — i uspio je da stvori jedrno opće, revolucionalno antitali-jansko raspoloženje. Naši seljaci u Julijskoj Krajini ne moau da budu svi neki en- gleski Edeni, pa da odijele fašizam od Italije. Oni vide da su nasilja i zlo donijeli ljudi u crnim košuljama koji su bili svi Talijani, i da su ih upropastili u ime Italije. Zato nas ne mora čuditi to antitali-jansko raspoloženje. Radi svega toga bi mi morali sada — u ovim kritičnim i historijskim momentima — da sve te naše argumente sakupimo i bacimo ih na tezulju antifašističkog i protu-ratnog tabora. Glas obespravljenih i porobljenih u granicama današnje Italije morao bi da se čuje u momentu kada Mussolini šalje talijansku i našu omladinu u ime civilizacije u Afriku. Ti naši argumenti bi imali i te kakovu težinu kada bi bili iznijeti u prikladnoj formi. Jer i Ženeva i Pariz, i London i New-York, svi oni hoće da imaju podlogu na kojoj bi se borili protiv tog rata — i ako ne iz istog razloga kao mi i talijanski narod. Naša dužnost je da u ime svoje i u ime našega naroda pod Italijom iskoristimo sve što je u našoj moći kako bi u konačnom obračunu zbacili sa našeg naroda pod fašizmom čim više nepravde i zla. Jer u općem i konačnom obračunu sa fašizmom možemo da najlakše dodjemo do svoga prava r za korporativno gospodarstvo pod edsedstvom prefekta Tomaža Ciampani-. da prouči in potrdi proračun za leto 36. Prisoten ie bil tudi federalni tajnik iraschi. Po izvršenih formalnostih je re-riral prefekt o položaju goriškega gospo-irstva tudi s posebnim ozirom glede nkcij. On pravi: Ugotovil sem, da je nasproti zelo dobrim pridelkom vina in žita v letu 1935 obrodilo drugo zelo slabo, ki ie največjega pomena za gospodarstvo podeželja«. Pridelki v goratem kraju so bili zelo poškodovani. Prefekt je ugotovil, da dohodki zemlje ne zadostujejo niti za odplačevanje anuitet in obresti, ki jih morajo dati kmetje za amortizacijo posojil, ki so najeli v FAŠISTIČKA „0VRA“ I MARSEILLESKi ATENTAT TEŠKA OPTUŽBA NA ADRESU G. LAVALA Pariški list »Humanitč« piše povodom procesa atentatorima: »Zašto se ne pominje glavni tvorac zavjere? Glavni tvorac zavjere jeste izvjesni Ante Pavelič. Naši čitaoci sjećaju se možda da je Pavelič uhapšen 20 oktobra u Torinu. Talijanska vlada nije dozvolila francuskoj policiji da vidi pritvorenika i nije htjela da ga izda. Izgleda po svemu da se francuska vlada nije pokazala uporna u svome traženju. U očima g. Lavala, prijateljstvo Mussolinijevo zaslužuje da se zaboravi na potstrekača jednog atentata, u kojem je poginuo francuski ministar inostranih poslova«. Dalje piše citirani list: »Naposljetku, Pavelič je bio prijatelj i štićenik šefa Ovre. italijanske Gestapo, a oružje odredjeno za atentat u Marselju preneseno ie u Francusku u fašističkoj diplomatskoj valizi. Zašto se o tome neće govoriti u Aix en Provence? Ko je izdao takvo naredjenje? Je li g. Lavai? Je li takvo naredjenje ugovoreno mjeseca januara prošle godine u Rimu, prilikom pregovora Ducea sa pretstavnikom Francuske? Tražimo odgovor na ova pitanja! Htjeli bi da znamo, da li je g. Lavai, pošto je pokazao toliko predusretljivosti prema odgovornima za jedan rat, primio na sebe i obavezu da opere krivce za jedan zločin.« DA LI SU USTAŠE NA SARDINIJI ILI GRABE CESTE U ABE SINI JI Pariški list »La Lumiere« od 16 novembra, donosi članak u kome iznosi slučaj Oreba koji je pokušao atentat na Kralja Aleksandra u Zagrebu, i tim povodom kaže, da je kao Madžarska i Italija potpomagala podizanje ustaških logora na svojoj teritoriji. Članak kaže da je jedan beogradski advokat, uticajan član opozicije, koji je često bio progonjen pod diktaturom, izjavio listu da se ne može dovoditi u sumnju iskrenost Oreba. Interesantno je konstatovati da je talijanska štampa potpuno šutila o Orebovom procesu i da ni- je nikada pokušala da poriče postojanje ustaških logora u Italiji. Ni sam Mussolini nije to porekao u svome razgovoru sa jugoslovenskim poslanikom poslije marseljskog atentata. On je jednostavno obećao da će ustaše biti internirani na ostrvima i kaže, da izgleda, da se ovi sada nalaze u Sardiniji. Prema drugim informacijama oni su poslati u Istočnu Afriku gdje su upotreblje-ni na izgradjivanjii puteva. Medjutim. pod-strekač marseljskog zločina ioš uvijp> slobodno živi u Italiji. MISTERIJOZNA SMRT LORENZA GRABNER/ TEHNIČARA TRŠĆANSKE TVRTKE, KOJA JE " ' MARSELJSKIM ATENTATORIMA DOBAVILA GR UŽAD U ovećem članku francuski list »Ven-dredi« piše i ovo: »Ima jedna stvar o kojoj će se na procesu atentatorima svakako šutiti. To je porijeklo oružja, koje je poslužilo zločinu, pronadjenog kod ubice i njegovih sauče-snika, kao i onog oružja, čije je skrovište policija otkrila lanjskog proljeća, na pariškoj stanici Saint—Lazare. Saznajemo iz najpouzdanijih izvora da je g. Lava! izričito naredio da se o tome ništa ne govori! Njegova želja ni najmanje nas ne čudi! Kada bi pitanje porijekla oružja bilo rečeno, bio bi istovremeno dobiven dokaz da je dvostruki atentat u Marselju djelo fašista. Medjutim, dok traje rat u Abesiniji, nije »politički« govoriti 0 takvim stvarima! Pored ostalog oružja kod atentatora, koji je poginuo je nadjen jedan »džepni mitraljez« za koji je istraga utvrdila da je proizveden u Italiji, tačnije govoreći u tvornici Angelini ; Bernardon, 13. Via San Nicolo u Trstu, u istoj onoj tvornici, koja je 1928 bila upletena u krijumčarenje oružja u Madžarsku preko Sankt Got-harta! Istraga je utvrdila da je ovo opasno oružje izradio samo u nekoliko primjeraka tehničar tvornice Angelini i Bernardon neki Lorene Grabner. austrijski državljanin, star 30 godina, koji je imao plaću od 1300 lira. Čudnovato je. da je Grabner umro nekoliko dana poslije atentata u Marselju. Tvrdi se. da je ubijen! Postoji još jedna dragocjena činjenica. Njemačko oružje, pronadjeno kod ubice 1 njegovih saučesnika, kupljeno je u Trstu što potvrdjuju i biojevi oznaka. Treba podvući da tvornica Angelini i Bernardon prejšnjih letih. Ob porastu cen zemlji, ki jo notirajo posebno v zadnjem času so se mobiliarne in imobiliarne eksekucije v zadnjih mesecih zelo pomnožile. V letu 1935 je pridelala goriška pokrajina 10.000 q žita in 95.000 kg kokonov. Cene teh predmetov bodo baje porastle, Lesna trgovina je v velikem porastu predvsem glede sankcij in zaradi povišanja carin v marcu. Tako delajo sploh vse žage. tudi tiste, ki so bile že mnogo let zaprte. Mehanična industrija in tvornica predilnih strojev v Stražicah sta stabilizirani. Zaradi sankcij bi mogla občutiti posebno tekstilna industrija, ker ne dobiva surovin iz tujine (Egipt). Za šest mesecev ima tvornica v Podgori, ki zaposluje sedaj 1.000 delavcev, zadosti v zalogi umetne volne. Barvarnica (preje Adolfa Moserja) je v krizi, ker ne more razpečavati na Balkanu svojih barvanih tkanin. Zato upa, da jih bo prodajala v italijanskih kolonijah. Us- ti Trstu, zastupa u Italiji njemačke tvornice Karl Valter, u Cela Meiisu, u Tiringiji i Mauser, u Oberndotfu, kao uostalom i tvornicu oružja u Štajeru. u Austriji. Kad se već nalazimo na dobrom putu, izložit ćemo i druge rezultate istrage o kojima neće biti riječi ni u Aixu. ni u velikoj štampi. Januara mjeseca 1929, vodje ustaša. Pavelič. Perčec i general Sarko-tić naručili su kod tvornice Angelini i Bernardon u Trstu 500 automatskih revolvera F N., kalibra 7.65 mm. Prve polovine mjeseca aprila, tvornica je ustupila po-rudžbinu tvornici oružja u Herstalu. kod Liježa, posredstvom tvornice Gustav Ge-rašova i komp.. u Beču. Neulinggasse 42. Maja mjeseca Ì929 direktor tvornice Angelini i Bernardon, g. Angelini, star 45 godhia. otišao je na jedno pusto zemljište u okolini Trsta u društvu Paveliča i Per-čeca, da bi isprobao neki barut i izvjesne eksplozive. Uostalom, g. Angelini posjećivao je često Paveliča u ustaškim logorima u Borgotaru i Vischetiu. u Italiji. Uskorg zatim, tršćanska firma poslala je preko Rijeke 50 kila dinamita, koji su prokrijumčareni u Jugoslaviju«. TALIJANSKI AMBASADOR U BELGIJI DEMANTIRA VEZU ITALIJE S UBICA-MA KRALJA ALEKSANDRA Belgijski list »Soir« i razni drugi listovi od 21 novembra donose komunike koji je talijanski ambasador dao Agenciji Belga u kome se đemantuje i najmanja veza Italije sa teroristima podvlačeći da belgijska javnost ne smije da vjeruje ovakve insinuacije koje su se u posljednje vrijeme pojavile . njarska industrija v Mirnu ima dovoljne zaloge za obrat. Industriji pohištva v Solkanu gre na bolje. I'ovarna stolic v Ma-riariu je propadla, ker ie imela na svojem balkanskem trgu preveliko konkurenco, t’koda glede zmanjšanega Izvoza se je le deloma nadoknadila. Cene notranjega trga težijo k porastu. Na denarnem trgu je karakteristična za letošnje leto velika zahteva po likvidnem denarju, Hranilnične vloge so se znižale za nekoliko miljonov. Število konkurzov se je zmanjšalo. Finančna politika, ki jo je uvedla v zadnjih letih fašistična vlada je šla za tem, da se ne kreditira podjetjem, ki niso denarno in 'ehnično na višku. Zaradi -tega so mnoga taka podjetja prenehala. Interesantno je, da se protestirane menice, ki se vedno množijo in ki v veliki večini ne presegajo 500 lir. uporabljajo kot prave merr”? čeprav niso izpostavljene od trgovcev. KOPARSKI SVEĆENICI DEMONSTRIRAJU PROTIV BISKUPA FOGAR A svojim manifestom na vjernike, da učestvuju u ratnom naporu Mussolinijeve Italije Trst, novembra 1935. Pored ostalih talijanskih biskupa biskupi Julijske Krajine, gorički, riječki, porečko-puljski i zadarski izdali su svoje poslanice i pozvali svećenike i pučanstvo da podupre Mussolinija u abesinskom ratu, koji se vodi za pobjedu civilizacije nad barbarstvom itd. Tršćanski biskup Fogar nije još imao prilike da izda takvu poslanicu, a to je izazvalo u jednom dijelu, talijanskih svećenika njegove biskupije, zapravo koparskog dijela njegove biskupije, jednu separatnu akciju Oni su. voajeru oa nekolicine svećenika, koji se odlikuju svojim fašističkim osjećajima, izdali manifest, kojim pozivaju vjernike, da u ovom momentu historijskom za Italiju koja gradi svoj imperij, čine sve sto mogu da' bi pobjeda civilizovane Italije nad barbarskom Abesinijom bila što potpunija. Pozivaju vjernike da mole Boga za pobjedu, jer kaže manifest »ako je Bog s nama, ko može biti protiv nas?« Pravo Italije na Abesiniju koparski svećenici nazivaju sakrosanktnim pravom. Svećenici koparske biskupije u ovom momentu kaže manifest ne mogu da šute. »Šutnja bi bila jednako kao i indiferencija«. Ova se rečenica iz tog manifesta smatra kao da je uperena protiv biskupa Fogara. Općenito se smatra da je ta poslanica u neku ruku podvala biskupu Foga-ru. Tim više što je fašistička štampa dala tome veliki pubhcitet s tendencijom da upozori na šutnju biskupa Fogara. Koparski svećenici su o tom svom gestu telegrafski obavijestili puljskog prefekta, a u telegramu, koji je potpisao koparski kaptolski prepozit, rečeno je, da koparsko svećenstvo ostaje vjerno Kralju i Mussoliniju JEDAN GOVOR BISKUPA FOGARA U CRKVI SVETOGA ANTONA PRED KATOLIČKOM OMLADINOM Onoga istoga dana, kad su koparski talijanski svećenici izdali manifest o svojoj odanosti Mussoliniju i pozvali vjernike, da molitvama i inače učestvuju u naporima fašističke Italije* u ratu, tršćansko-koparski biskup Fogar, održao je u crkvi Svetoga Antona jedan govor. U crkvi su se sakupili članovi »Katoličke omladine«, koji su pozvani u vojsku. Tršćanski list »Vita Nova« piše o tome, a i tršćanski »Piccolo« reproducira iz tog lista ono što je biskup Fogar rekao omladini. »Piccolo« kaže doslovno ovo: »Uspevši se na propovjedaonicu, biskup je izjavio, da bi mu bilo nemoguće da ne govori svojim omladincima, sakupljenima na molitvu u tako svetoj namjeri. Spomenuo je mladiće, aoji su vec otišli za Afriku i istakao i potrebu da se poštuju dužnosti kršćanina prema rodjenoj zemlji, naročito u ovim teškim vremenima. On je sazvao očinsku zaštitu i blagoslov Gospodina na itali ju, zemlju Svetaca i Heroja, koji su je učinili velikom i voljenom. Spomenuo je nauku Božanskog Učitelja, koji plaće nad ruševinama Jeruzalema i koji je svojim plačem posvetio domovinsku ljubav. Pozivlje vjernike da živo mole za vojnike i njihove vodje i za vlasti, koje su pozvane da nose teret odgovornosti u ovom času za spas i prosperitet domovine. Pjevanje »Tantum ergo« i euhari-stički blagoslov završili su ovu funkciju«. Tako je »Piccolo« prikazao^ govor tršćansko-koparskog biskupa. Pišući o tome tršćanski list nigdje ne spominje ime Fogarovo, nego govori samo »biskup«, a i čitavu je stvar plasirao tako da se vidi ova tendencija: to nije ono što fašizam očekuje od talijanskog biskupa. UMRO JE MARŠAL ^ GIARDINO, JEDAN VAŽAN AKTER IZ RIJEČKE TRAGEDIJE Dne 21 novembra umro je u Torinu maršal Gaetano Giardino. On je za nas toliko važan, što je njegovo ime tijesno vezano na tragediju Rijeke. Ma da nije dugo učestvovao u oni'm bolnim grčevima Rijeke, dok nije napokon pripala Italiji i doživljela svoju bijednu smrt, njegova je ličnost ipak vezana na najdelikatnije momente. Predavši se odmah po dolasku Mussolinija na vlast dušom i tijelom fašizmu, Giardino je bio izabran od Mussolinija da izvede sve što je potrebno za konačno pripajanje Rijeke Italiji. On je bio poslan na Rijeku u septembru 1923 a otišao s Rijeke u aprilu 1924. Bio je guvernerom Rijeke dok nije bio potpisan Rimski Pakt, kojim je dogovoreno izmedju Italije i Jugoslavije da se poništava Rapalski ugovor u onoj točci, koja govori o slobodnoj riječkoj državi. Giardino je ugušio na Rijeci konačno autonomistički pokret, koji su već prije njega onemogućili talijanski karabinjeri i vojska On je proveo fašistizaciju Rijeke, to jest omogućio je riječkim vikačima, da su ostvarili ono što su htjeli. Zato ga sada povodom smrti spominjemo na ovom mjestu, sjećajući se jednog mučnog perioda u životu našeg grada. NAŠA EMIGRACIJA U AMERICI ZA ABESINIJU I JULIJSKU KRAJINU G'kupili su se svi bez obzira Na dan 1. novembra, održao se je u prostorijama restauracije »Dubrovnik« u New Yorku, protestni zbor. kojeg je upriličio Odbor za zaštitu slavenskih manjina pod Italijom. Zboru je učestvovalo preko 30 delegata, koji su pretstavljali mnoge naše organizacije New Yorka i okolice. Organizacije zastupane bile su: nacionalne, dobrotvorne, kulturne, socijalističke i druge. Konferenciji je pretsjedao g. Ilija Bratina. bivši časnik jugoslavenske i francuske vojske, sin porobljene domovine. G. Bratina u svom govoru osvrnuo se na »Mrtvih Dan«, i zamolio prisutne da ustanu i kliknu: Vječna Slava herojskim mučenicima! Medju ostalim govornicima bili su redom: g. Vlaho S Vlahovič, novinar i bivši urednik američke »Istarske Riječi« (koji list će uskoro i opet da uskrsne), koji je u svom govoru na engleskom jeziku, iznio tragične dogadjaje, koji su se zbili u podjarmljenim krajevima u posljednja tri mjeseca, kako ih je zabilježila »Istra«, što je potreslo sve prisutne, a osobito ugledne američke ličnosti koje dodjoše te večeri da saslušaju i nas Jugoslavene u ovim tmurnim danima ludjačke kampan.ie na stranačke i idejne razlike fašizma. Zatim su govorili: g. Rayner Hlacha. poznati narodni radnik, takodjer sin podjarmljenog Trsta, te g. Dr. Robert Harris, jedan od direktora Odbora za Ethiooiu- v. Ivan Mladineo. naš vrijedni borac; g. Donko Curac, pretsjednik »Jadranske Straže« i na koncu g. Rudolf Trost, rodom Slovenac i poznat iz dana borbe za narodno oslobodjenje. koji je putujući pretstavnik Odbora za Ethiopiju. Na predio? sr. Hlače, usvojena ie rezolucija. kojom se protestira dielovanie fašizma nad našom braćom u podjarmljenim krajevima, koja je danas već objavljena u više uglednih američkih listova. (Rezoluciju srno već donijeli u pretprošlom broju »Istre« Op. ur.) Zatim je biran odbor za novinstvo, u koji su ušli gg. Mladineo, Hlača, Butković, Hude i Vlahovič. Tajnice: gdiice Marija Vidošić i Marija S. Vlahovič. Iduća konferencija, odnosno Protestni Zbor, imao bi da se održi na dan 12 o. m. na koji dan spada obljetnica potpisivanja Rapallskog Ugovora. Daljnji rezultat rada ovog odbora javiti ćemo naknadno. Vlaho S. Vfahović. 240 Mantliattan Ave New York City NASA KULTURNA KRONIKA LEA FATURJEVA SEDAMDESETLETNICA Najstarejša živeča slovenska pisateljica je gotovo naša rojakinja Lea Faturjeva, ki je v sredini novembra praznovala svoj sedemdeseti rojstni dan. Skromna in tiha kot je bila vse življenje živi še danes v Ljubljani in gospodinji svojemu bratu dr. Faturju, upokojenemu železniškemu inšpektorju. Rodila se je v Zagorju na Pivki 15. novembra 1865. Ljudsko šolo je obiskovala pri benediktinkah Reki. Po osnovni šoli ni dalje študirala, ampak je morala knjige zamenjati s šivanko. Kot hčerka železničarja je veliko potovala po svetu, se naučila tujih jezikov, spoznavala življenje izven rojstne vasi. Pozneje je gospodinjila mlajšim bratom, ki so študirali, se ob njihovem študiju sama izobraževala obenem pa ob slovenski, nemški, francoski in italijanski knjigi. Lea Faturjeva nam je napisala več daljših povesti. Prva taka in sicer »V burli in strasti« je izašla leta 1905, torej ravno pred tridesetimi leti. v Dom in Svetu, sledile so ji druge: »Velimir«, »Biseri«, »Komisarjeva hči«, »Za Adrijo«, »Iz naših dni«, »Črtomir in Bogomila«, »Vislavina odpoved« »Junakinja zvestobe« itd. Največ je pisala za »Dom in Svet«, zlasti v letih pred svetovno vojno, nekaj tudi za Mohorjevo družbo, zadnja leta pa za »Mladiko« in »Ženski svet« ter je bila njuna stalna sotrudnica. Krajše črtice in poučne spise pa je priobčevala tudi v »Domačem prijatelju« in »Slovencu«. Njene povesti imajo večinoma zgodovinsko podlago in opisujejo dogodke in življenje iz krajev in okolice, kjer je pisateljica živela. Tako na primer: »Biseri« (Gorica), »Komisarjeva hči« (Prem), »Za Adrijo« (Reka), »Junakinja zvestobe« (Senožeče). V zadnjem času pa so skoraj izostali njeni prispevki tudi v »Mladiki« in »Ženskem svetu«. Bolezen na očeh ji ne pusti več, da bi delala. Sicer pa o njej sami in njenem življenju ne vemo mnogo. Ko ji je urednik »Mladike« ob njeni šestdesetletnici omenil življenjepis je dejala, da ga napiše sama. In res, napisala je kratko črtico podnaslovom »Dom dedov«, kjer je v nekaj vrsticah opisala rojstni kraj Zagorje in njene Zagorce. Zaključila pa je takole: »Dom dedov! Nizka, stara hiša, ki je zdaj hlev in shrdmba. Vendar: koliko rodov je živelo v njej, se držalo trdno svoje skalnate zemlje, ljubilo svoj dom. Ni ti treba, da je dom dedov palača, ni ti treba, da ima ded slavno ime; glavno je, da veš, od kod si, da nisi kakor zrno, ki ga je piinese! veter kdo ve od kod in ga nese kdo ve kam? Slovenska vila je sedela za ognjiščem ob črni steni: berač je bil, deseti brat, ki nam je ohranil zaklad narodne pesmi. Ko hodiš v službe iz dežele v deželo, veš šele, kaj Je stalni dom. V Ti-rolah sta zapela moj oče in mati pesem hrepenjenia po rodni vasi: — Veseli bodimo, vesel’ga srca, k’ smo z luštnega kraja, iz Zagorja doma Tri leta sem hodil, tri leta še bom. po sredi Zagorja bom s’jal majaron!« Vse življenje je Lea Faturjeva delala ie za druge, zase nikoli. Zato ii ob njenem sedamdesetletnem rojstnem dnevu želimo, da K v tej lepi starosti končno le živela sama zase, v miru in zadovooljstvu. (Agis.) CAREV ROMAN O ISTARSKIM EMIGRANTIMA NOSIT ĆE NASLO V » LUT ALICE« Viktor Car Emin, naš književnik, koji je toliko već dao svom narodu, ne prestaje da radi, nego još uvijek u svom poznatom elanu stvara djela, koja će biti od koristi i općoj jugoslavenskoj kulturi i našoj specijalnoj stvari. Sad povodom njegove šezdeset i pete godišnjice saznajemo za dva nova njegova djela, koja dolaze neposredno poslije »Vicencice«. To su dva romana. Svršio je za štampu nov roman pod naslovom »Vitez mora«, u kom je glavni junak slikar pomorskoga života, koji umjetnički proživi ju je more; on pada u iskušenja, ali na kraju vraća se svome idealu mora i u njemu obnavlja svoju vjeru u život. Osim toga, Car Emin svršava jedan drugi roman, koji će imati naslov »Lutalice«, u kom se prikazuje život istarskih emigranata. Taj nas drugi roman naročito inte-resuje, jer će u njemu biti po prvi put obuhvaćeno stradanje jednog naroda izraženo i u izbjeglištvu jednog dijela toga naroda. ŠVARINA KOMPOZI ČIJA »BAZOVICA« U Zagrebu je priredjen koncerat Pavle i Majde Lovšetove, poznatih slovenskih koncertnih pjevačica. Na programu je bila i uspjela kompozicija poznatog našeg kompozitora i dirigenta dra Švare pod naslovom »Bazovica«, u kojoj je dana sva tragedija četvorice hèroja streljanih od fašističkih nasilnika na Bazovici. To je jedan veoma interesantan muzički pokušaj, da se modernom muzikom dade jedan herojsko tragični motiv. Nesumnjivo jedan vrijedan doprinos umjetničkog karaktera našoj reprezentativnoj muzici. STOLETNICA AND REJA ŽNIDARČIČA V ponedeljek dne 2. decembra bo poteklo 100 let, odkar se je na Gradišču pri Prvačini naredil Andrej Žnidarčič, mnogoletni vikar v Gradnem v goriških Brdih, ki je preminul kot zlatomašnik dne 31. julija 1913 v Št. Petru pri Gorici. Pokojnik je posvetil vse moči svojega primeroma zelo dolgega življenja delu za svoj narod na Goriškem; kot duhovnik in učitelj, kot narodov buditelj si je pridobil zlasti med goriškimi Brici nevenljivih zaslug za njih narodno probujo v zadnjih dveh treh desetletjih ured svetovno voino. Bil je med prvimi, ki so pred 70 leti orali ledino slovenske publicistikev nekdanjem Einspielerjevem »Slovencu« v Celovcu in Maru-šičevi »Domovini« v Gorici. Mož velikega obzorja je bil neustrašen sobojevnik pesnika Simona Gregorčiča v znanem Mahnič — Gregorčičevem literarnem boju. ki je dvignil pred 50 leti toliko prahu širom slovenske zemlje. O znamenitem možu in o njegovem velikem delu med našim narodom na Goriškem bomo posvetili več v božični številki »Istre«. — P. P. 65-GODIŠNJICU ŽIVOTA V. CARA EMINA proslavio je Istarski Akadem. Klub u Zagrebu 23 o. mj. u društvenim prostorijama, s predavanjem o književnom radu i kulturnom značenju Cara Emina za Istru. Govorio je Vodinelić Josip, cand. phil. DEVETAK MIHAEL DEVETDESETLETNIK Dne 21. novembra t 1. je praznoval Devetak Mihael v krogu svojih sorodnikov in znancev že devetdeseti rojstni dan. Gotovo lahko trdimo, da ni rned našimi emigranti nobenega, ki bi se lahko ponašal z devetimi križi. Mnogi znanci se bodo po tejle kratki vesti spomnili na svojega starega prijatelja. Jubilant se je rodil v Rubijah pri So-vodnjah (Gorica), kjer je preživel dolgo število let. Izučil se je za krojača in delal pri znancu baronu Blan-chiju v Rubijah, katerega grad stoji danes že v razvalinah. Sodeloval je pri takratnih društvih v čitalnici in kjer je le mogel podpiral kulturno delo. Poročil se je s Frančiško Sosoličevo, ki ji je 83 let in je še vedno čila in zdrava. V času vojne so bili kot vsi drugi begunci izgnani iz rodnega kraja ter so šli na Kranjsko, kamor so se vrnili 1. 1925 in se za stalno naseli!' na Vič pri Ljubljani. — Še mnogo let! ZBIRKA PESMI KARLA ŠIROKA »KAPELICA« Knjiga izide te dni v akademski založbi na finem papirju, vezana v polplatno, v dvobarvnem tisku z ovitkom z originalnim lesorezom po vzorcu najstarejše zbirke lesorezov iz leta 1485. Lesorez bo ročno koloriran. Pesmi so zbirka religioznih motivov, ki se prepletajo z nacionalnimi. Iz nekaterih pesmi odseva vsa Golgota trpljenja naših rojakov v Julijski Krajini. Čitateljem »Istre« so nekatere izmed ten pesmi že znane. Nabavo knjige se priporoča emigrantskim društvom, ker so pesmi uporabljive za recitacije in deklamacije. Naroča se pri Organizatorno - propagandnemu odseku Saveza jugoslovanskih emigrantskih udruženi „v Ljubljani: Šelcn-burgova, 7. II. Cena vezani knjigi Din 30.- ENGLESKI PRIJEVOD DUKIĆEVA »HRAMA«. koji je, kako smo več javili, izašao nedavno u američkom dnevniku »Hudson Dispatch« u Onion Cityu, izašao je slijedećeg dana takodjer u »Jugoslovenskom Glasniku« (Yugoslav Herald) u Chicagu. NAŠ ROJAK JOSIP RIJAVEC KOT QOST .V LJUBLJANSKI OPERI Ljubljana, 24. novembra 1935. — (Agis.) — V sredo 27. t. m. bo gostoval v ljubljanski operi naš rojak tenorist Josip Rijavec. Pel bo naslovno partijo v Gou-nodovi operi »Faust« Rijavec je povabijen na gostovanje v Petrograd in Moskvo. Preden odide v inozemstvo bo še nekajkrat gostoval na jugoslovanskih odrih. »SLOVANSKI PREHLED« O JULIJ SKOJ KRAJINI Primili smo 9 broj te poznate praške revije, o kojoj smo već više puta izvje-stili. I u tom broju izišla je obilna kronika posljednjih dogodjaja u Julijskoj Krajini pod naslovom »Jugoslaveni u Italiji«. Sistematski izvještaji o nama u to j reviji predstavljaju jedno nastojanje, koje ne smijemo nikada zaboraviti i za koje moramo biti neizmjerno zahvalni redakciji tog rasprostranjeno? lista. ŠORLIJEV USPJEH U PRAGU U Pragu se je 19 o. mj. davala drama »Blodni ognji« od našeg zemljaka, poznatog pisca, koji živi u Mariboru, dra Ivana Šorlija. Praška premijera te drame, koja je doživjela uspjeh u Mariboru i u Pragu, uspjela je iznad svakog očekivanja. Prevod šorlijeve drame na češkom ima doskora da izadje, čak prije nego što je ta drama štampana na slovenskom jeziku. »MISEL IN DELO« Ta poznata ljubljanska revija počela je da izlazi u svom drugom godištu u savršenijoj formi, na boljem papiru i s boljim omotom, te djeluje vrlo ukusno. I ove godine u redakciji su pored ostalih naši dr Lavo Čermelj i dr Stanislav Lapajne. Naš poznati publicista, vanjsko politički urednik »Glasa Naroda« dr Branko Vrčon napisao je odličnu raspravu pod naslovom »V društvu narodov ali izvan njega?« Pored ostalog u reviji je izišao kratak prikaz omladinskog narodnoobrambenog tečaja u Ljubljani. PAŽNJA EMIGRANTIMA, TALIJANSKIM DRŽAVLJANIMA! SVA EMIGRANTSKA DRUŠTVA SU OVLAŠTENA DA IZDAJU IZVJEŠTAJE O NARODNOSTI U SVRHU DOBIVANJA »KARTE ZANIMANJA«. — STARE DOZVOLE MORAJU SE ZAMIJENITI DO 5 DECEMBRA O. GOD. Na osnovu Pravilnika za primjenu uredbe o zaposlenju stranili radnika i na osnovu rješenja ministra socijalne politike od 15 o. mj. ovlašten je Savez jugoslavenskih emigranata iz Italije i sve emigrantske organizacije učlanjene u Savezu da izdaju izvještaje o narodnosti u svrhu dobivanja »karte zanimanja«. (Organizacije učlanjene u Savez pobrojane su u džepnom koledaru »Soča« za 1936 god. na str. 104—105). Tu »kartu zanimanja moraju da imaju svi naši emigranti talijanski državljani koji hoće da budu uposleni u Jugoslaviji. Oni naši emigranti koji već imaju dozvolu za zaposlenje moraju tu dozvolu zamijeniti sa novom »kartom zanimanja« do najkasnije 5 decembra t. g. Kartu zanimanja se dobije po podnesenoj molbi na banove ili Upravu grada Beograda uz prilog posebnih obrazaca. Sva emigrantska društva su dužna da emigrantu ispune besplatno te obrasce i da mu na njima potvrde njegovu jugoslavensku narodnost. Jedini trošak koji imaju naši emigranti da postignu dozvolu za zaposlenje jeste tak- sena marka od 25 dinara za molbu, a u banovinama još k tome i banovinski biljeg na molbu koji iznaša u Savskoj banovini 13 dinara. (20+5 državnih i 10+3 banovinske) Svakom našem jugoslovenskom emigrantu važi njegova dozvola boravka 6 mjeseci iza kako je došao u Jugoslaviju i za dozvolu uposlenja, t. j. dozvola boravka je ujedno i dozvola za uposlenje, ali na mjesec dana prije isteka 6 mjeseci mora da zamoli »kartu zanimanja«. Na ove besplatne obrasce imaju prava samo emigranti Jugoslaveni. Kod ove uredbe važna je još i ta činjenica, da poslodavci nemaju sa našim emigrantima nikakova posla i da postupaju na jednak način kao i sa domaćim radnicima. Društvo »Istra« u Zagrebu ureduje svakog dana, osim nedjelje i blagdana od 9—12 i od 16—19 sati za emigrante u Zagrebu i okolici. Prostorije se nalaze na trgu Kralja Aleksandra br. 4, prizemno lijevo (Učiteljski dom). Svak mora da donese slijedeće priloge: 3 fotografije, dozvolu boravka dozvolu uposlenja, te taksene marke. Osobšfo prikladni darovi za Občni zbor Kluba primorskih akademikov v Ljubljani Klub Jugosl. akademikov iz Trsta, Gorice in Istre v Ljubljani je imel v petek, 15 t. m. svoj X redni občni zbor. Ob veliki udeležbi članstva je odbor nođal poročilo o delovanju kluba v pretekli poslovni dobi. Prisotni so bili tudi zastopniki društva »Tabor«. Primorskega akademskega starešinstva in akademskega kluba »Edinstvo«. Občni zbor je otvoiil predsednik tov. M. Koršič, ki se- je uvodoma spomnil vseh žrtev, ki so padle za Julijsko Krajino, in naših rnož in fantov, ki sinejo v Afriki za tuje interese. Po kratkem poročilu predsednika je podal poročilo tajnik tov. B. Klamert, ki je v svojem poročilu podal izčrpno kroniko klubovega delovanja v pretekli poslovni dobi. Med drugim je izvaja) sledeče: »Klub je bil v pretekli poslovni dobi v stikih z vsemi emigrantskimi organizacijami, zlasti z Istarskim akademskim klubom v Zagrebu. — Odbor je izkoristil vsako priliko, da čimbolj zainteresira širšo iavnost za naš problem. Zlasti je v ta namen izkoristi! dneve kongresa Jug. na-cijonalnih akademikov, in je ob tej priliki" bil obdržan skupni sestanek akademi-kov-emigrantov iz Ljubljane, Zagreba in Beograda. Na tem sestanku stabbila podana dva referata: O položaju naših manjšin v Italiji (govoril tovariš iz Zagreba) in: Položaj in delo akademske mladine v emigraciji (govoril član našega kluba tov. M. Obad). Na tem sestanku je bila sprejeta rezolucija, katera je bila poslana tedanjemu predsedniku vlade in ministru zun, poslov g. Jevtić-u, ministru notranjih zadev in ministru socijalne politike in nar. zdravja g. dr. Marušič-u. V tej resoluciji opozarjamo na obupen položaj naše narodne manjšine pod Italijo in zaliteyamo, da sc pri pogajanjih z Italijo zahtevajo za našo manjšino v Italiji vsaj one najelemen-tarneišs pravice, ki jim pripadajo. Tudi na .kongresu jug. nac. akademikov se nam je posrečilo obrniti vso pažnjo na naš problem. Referat tov. Koršiča in tov. Dobrile iz Zagreba sta bila sprejeta z velikim navdušenjem. Med zbrane akademike so bili razdeljeni letaki, ki so jih prinesli tovariši iz Zagreba. V povorki akademikov skozi mesto so sodelovale tudi primorske in istrske narodne noše. O priliki evharističnega kongresa v Ljubljani je klub sopodpisal spomenico papeževemu legatu kardinalu Hlondu, v katerem smo iznesli položaj naših bratov onstran meja in ga prosili za intervencijo pri sv. očetu v prid našim bratom. Dne 11 maja t. 1. je klub priredil pod pokroviteljstvom častnega damskega komiteja svoj IV družabni večer, ki je moralno in materijalno zelo dobro uspel. Na tej - prireditvi je bil navzoč tudi predsednik Saveza emigrantskih organizacij dr. I. Čok. V zadnjem času je klub pokrenil akcijo za uvedbo stolice manjšinskega prava in stolice za etnografijo na ljubljanski univerzi. — O priliki tragične obletnice Ra-pallske pogodbe je klub organiziral komemoracijo na univerzi, na kateri so govorili zastopniki vseh akademskih kulturnih društev in ki je potekla popolnoma mirno.« Nato so podali svoja poročila blagajničarka, knjižničar in gospodar. Po poročilu revizorjev je bil izrečen vsemu odboru absolutorij. Pri volitvah je bil izvoljen za predsednika tov. Mirko Obad, v odbor pa so prišli tov. Bordon Rado, Turk Radovan, Pegan Branko, Dolenc Lojze, Klamert Bruno, Putinja Herman, Pavlovič Marija, Čermelj Vlasta in Glavič Marija, v nadzorni odbor pa Koršič Mirko. Guštin Ivan in Bačič Djurdjica. Pri slučajnostih se je med drugim na-glašala potreba tesnejšega sodelovanja s starešinsko organizacijo. Prosvetno in podporno društvo „Tabor" v Kamniku Kamnik, novembra 1935. Emigrantsko življenje v tem prelepem planinskem mestecu poteka živahno. Precejšne je število naše emigracije v mestu samem, ka-kod v njegovi bližnji okolici. Odbor » Tabora« skrbi, da se redno vsak mesec se-stajemo, zdaj v tem zdaj v onem kraju. Na programu so važna predavanja, obletnice — pa tudi zabave ne manjka. Tako smo pretekli mesec priredili v Radomljah komemoracijo za Gortanom in ostalim žrtvam za neosvobojeno domovi, no. ter o koroškem plebiscitu. Tamošnji pevci, zavedni fantje in možje so nas presenetili s svojim nastopom. Krasno so zapeli najprej »Buči morje Adrijansko«, potem pa še več narodnih in umetnih pesmi. Še enkrat jim se na tem mestu prisrčno in iskreno zahvaljujemo. Na praznik Vsili Svetih smo, kakor vsako leto, tudi letos priredili na tukai-šnem mestnem pokopališču, divnih 3Kalo b» simbolični grob Gortanu in vsem ostalim žrtvam neosvoboiene domovine. Grob ie bil okrašen s cvetjem, sliko Gortana in Bazoviških žrtev in Jugoslovansko trobojnico z žalnim trakom, na njem so pa brnele številne lučice, kot simbol vere v končno odrešenje naših zasužnjenih bratov. Mestni gospod dekan le ob asistenci opravil na grobu cerkveno molitev, tukajšnje pevsko društvo »Lira« je počastilo žrtve s pesmijo »Oj Doberdob«. Za lepo prireditev se gospodu dekanu in duhov-' ščini, ter »Liri« iskreno zahvaljujemo. V teku tega meseca priredimo komemoracijo za nas tako teške in nesrečne rapalske pogodbe. Za prvo polovico prihodnjega meseca pa pripravljamo ob so- delovanju domačih moči premiiero našega upoštevati. predsednika prof. Lojzeta Peterlina »Prelom«, narodne igre v treh dejanjih s petjem. Vabimo vse prijatelje, da pridejo pogledat to lepo igro. V preteklem mesecu nas je zapustil tov. Jože Plesničar, agilen in požrtvovalen član našega društva, in njegov podpredsednik. Preselil se je na svoje novo mesto v Sp. Šiško. Težko ga bomo pogrešali v svoji sredi, na njegovem novem mestu mu pa želimo obilo uspeha z željo, da nas ohrani v spominu, kakor bomo tudi mi njega. . ________ NA USPOMENU POK. DR. KARLA RADONIČICA. plemenitoga čovieka i vrsnog profesora umjesto vijenca na njegov odar gg. Makso i Mar.v Antič polažu u korist fonda Jugo-slovenske Matice u Zagrebu svotu od 150,-Dln Blagom pokojniku kliče »Slava«, a plemenitim dobrotvorima Jugoslovenske Matice najsrdačnije se zahvaljuje — Jugoslovanska Matica — Zagreb. Na sprovodu blagopok. prof. dr. K-Radoničića na Mirogoju otpjevali su pjevači Ist. Ak. Kluba primorsku tužaljku te se tako oprostili s velikim prijateljem istarskih studenata. TRADICIONALNI DRUŽABNI VEČER primorskih akademikov, to pot .že peti, se bo vršil tudi letos in sicer dne 8 februarja 1936 v veliki dvorani Kazine. Vsa bratska društva prosimo, naj blagovolijo ta datum Fantastični glasovi o razgraničenju izmedju nas i Italije često, a naročito ù najnovije vrijeme, niču glasovi, da se izmedju Italije i Jugoslavije sprema neko novo razgraničenje, prema kojemu bi Italija prepustila Jugoslaviji Zadar ili Rijeku, ili čitavu Istru, ili jedan dio Istre, a Jugoslavija bi za to učinila Italiji neke protuusluge, sad ovakve, sad onakve naravi. Sad se, na primjer, na Krku prenijela glasina o izmjeni Zadra za Krk i zbog toga je na Krku nastala izvjesna uzbuna. Pošto nam s više strana stizavaju upiti u vezi s tim glasovima, smatramo potrebnim da ovako u kratko kažemo svoje mišljenje. Držimo, a u tome će se složiti s nama svako ko i malo pozna internacionalne odnose, da su ti glasovi fantastični u punom značenju te riječi, jer nema nikakvih uslova za započima-nje takvih razgraničenja, nije ih bilo ra- nije, a tim manje ih ima danas, kad je Italiji naročito važno, da ima i prama Evropi što bolje strateške pozicije, a te pozicije mogu biti dobre jedino na stabilnim granicama, a ne na nekim novim granicama, koje bi se imale tek odrediti i učvrstiti iznova. A onda pretpostavljamo i to, da nema u tom smislu niti najmanje inicijative ni s jedne ni s druge strane. Vjerujemo, da Mussoliniju takve stvari ne padaju ni na pamet. Dovoditi pak ovakve koncesije u vezu sa sankcijama, s nekoliko transporta drva, kao što se to čini, više je nego smiješno. Zato upozoravamo naše čitatelje da ne vjeruju takvim glasovima. O onome što se ipak može dogoditi i mimo volje Mussolinija, i mimo namjera Jugoslavije, o tome ne govorimo. MALI ISTRANIN Izašao je 3 broj tog jedinog našeg dječjeg lista sa slijedećim biranim sadržajem: Radoslav Kovač: Pjesma stradanja i bola; Gabrijel Cvitan: Sreća; LucijaGospodnetić; Jesen; Rikard K a t al in ić-Jer e t o v: Na dogled rodnoga mjesta; Josip A. Kraljić; Runolist; Branislav Ki r jako vi ć; Istarski sonet; D. L.: Putnici, Otkad lokomotiva fućka, Majmun Klok, mali Jožić i njihove vfago-lije, Dječje novine, Zdravlje, Niko š k o v r 1 j : Plašilo. Razno itd. List se naručuje na adresu: Uprava Malog Istranina, Zagreb, Boškovićeva ul. 20, a stoji 10 Din godišnje. KOMESAR-ZADRUŽNE GOSPODARSKE, BANKE DR. ČESNIK Za komisarja Zadružne gospodarske banke, v Ljubljani je bil imenovan rojak dr. Ivo Česnik, odvetnik v Ljubljani. — (Agis.) SASTANAK OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRE« U ZAGREBU U nedjelju dne 1 decembra u 10 sati održat će se redoviti članski sastanak s predavanjem, kojeg će održati brat Tumpić. Predavač će prikazati rad jugoslavenske omladine prije rata. Prije predavanja bit će kratki uvod: »Prvi decembar«. Pozivaju se članovi i umoljavaju se prijatelji Omladinske sekcije, da sastanku što brojnije prisustvuju, jer će to ujedno biti proslava 1 decembra. — Sastanak se održava u društvenim prostorijama. REŽIJE FERDE DELAKA Ferdo Delak je režirao u Mariboru jednu novu slovensku operetu »Majdu« , od Marijana Kozine. , [ NASI POKOJNIKI □ t LJUDMLA SMRKOLJEVA V Ljubljani je dne 22. t. in. umrla ga. Ljudmila Smrkoljeva, rojena Katalan, soproga veletrgovca Albina Smrkolja. Pokojnica je bila iz znane Katalanove družine iz Rojana pri Trstu. Komaj 44 let stara je podlegla operaciji in mogla leči v prezgodnji grob. Lep pogreb, ki sč je vršil v nedeljo popoldne ie dokazal, kako priljubljena je bila pokojnica. Od ranem grobu žalujejo poleg moža že štirje otroci. Preostalim naše sožalje, pokojni pa naj sveti večna Inči — (Agis.) I f HERMAN MARUŠIČ U Mostaru je umro 14 oktobra Herman Marušič, emigrant. Bio je upravitelj ložione državnih željeznica u čapljini. Laka mu zemlja, a rodbini naše saučešće. Izidor Tot, urar i zlatar, Petrinja din 12.— U prošlom broju objavljeno ” 37.760.10 (Jhupno din 37.772.10 .Istra« izlazi svakoa tjedna n petak. — Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu. Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789. — Pretplata: Za cijelu godinu 50 dinara; za po godine W dinara za inozemstvo dvostruko: za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cijemku. — Vlasnik i izdavač: KONZORCIJ »ISTRA«, Masarykova ul. 28. II. Telet. br. 67-80. — Urednik: Ivo Mihovilović Jukićeva ul. 30. — Za uredništvo odgovara; Dr, Fran Brnčić, advokat, Samostanska 6. — Tisak: Stečajnina Jugoslavenske štampe d, đ., Zagreb, Masarykova 28a. — Za tiskaru odgovara Rudolf Polanović, Zagreb, Ilica broj 13L