Poštarlna plačena n gotovom God. XI. Broj 28, U Zagrebu, 14. srpnja 1939. Pojedini broj Din I.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARYKOVA '28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava _ za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva ta Znaj, djeca tvoja da su samog neba Za osvetnike da odgojiš plod, Ta sad il nikad značajeva treba Taj izmučeni i nesretni rod. J GIASHO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH E M (GRANATA M JULIJSKE KRAJINE UOCI VELIKOG NARODNOG BLAGDANA 60-godišnjica dr a Vladka Maček a Za nekoliko če dana zalepršati nad sva kim hrvatskim domom -— od male seosla potleušice do gospodske palače — hrvatske narodne trobojnice. U svakom kutu lijepe Domovine naše, po nepreglednim i bogatim ravnicama Bačke i Slavonije, po bosanskim planinama i her- cegovačkom kršu. po sjetnim i melanholič¬ nim lugovima Medumurjg, po Lici kame- noj i Primorju morem oplakanom, po Dal¬ maciji sunčanoj i Istri rastuženoj, ovili če se dana sa zanosom i vjerom spominjali ime čovjeka, čiji je Uk u očima narodnim poprimio goleme dimenzije velikana narod- nog, borca i vode,, kome je i svaki pojedi¬ nam i cije.li narod hrvatski zajedno. s apso - kitnim povjerenjem. predao danas u ruke. sudhinu svoju. svoje djece i unučadi. Nikada još u povijesti nije hrvatskome narodu stajao na čelu čovjek, koji. bi bio toliko poštivan, toliko cijenjen i. voljen. i kome bi se s tako bezgraniinom vjerom predavala u ruke sudbina cijeloga naroda, kaošto se. predaje svečarn, kome su ovili dana posvečene sve naše misli, svi. naši osječaji — Dr u V l a d k u M ač e k u. Dr. Vladko Maček vije samo predsjed nik jedne. velike stranke, n kojoj je danas organiziran cijeli hrvatski narod. Sije ni voda jednoga pakreta u onom smislu. n kom se danas ime raznih »voda« podrazu■ mi j er n Dr Vladko Maček je danas p e r s o n i fikaci ja č e s ti to s ti i. pošte n i a. personifikacija svijetlog k ar akt e r a. i neslomiva borca za prava č o v j e č j a, ideal narodno g r a d n i k a i poli t.i čara. Krivnjom beška rakternth poliličkih špe- kulanata. koji su svojim nemoralom sotro- vali sav javni život ovih posljednjih 20 godi- na. ii narodnim g* masama več bilo uvrijeit- 16 uvjerenje da je politika neka vrst duševne prostitucije, i da biti političar enači biti spretan laiac, čovjek bez morala, majstor u podmetanju i podmljivanju. nestalan karak¬ ter. ali. dobar skakavac , koji, če u pravo vri¬ jem* znati. » presaidumiti« I u tim časovima opče dekadence svih moralnih i “tičkih vnjednoia. Providnost je hrvatskome narodu postavila, na čelo čovje¬ ka. koji mu je vratio v jeni u moral i pošte nje. Čovjeka, odlučna do skrajnosti, neslomi- vn kdrdkUra i poštena sa svim konsekven cijama Čovjeka. kome ni najzasljepljeniji pro- tivnik nije nikada mogao spočitnuti ni je¬ dan čin nekorektnosti, ni u privatnom ni u jovnom životu. čovjeka, koji svoie uspjehe ne gradi, ni na ob mani, ni na podvali. ni na prevari ni na, laži — za koju neki hoče da je u politici potrebna — nego ide ravnim putem, put.em litine, pravice i poštenja. Lik takvoga muza u današnjim je kaotič¬ nim vremenima zasvijetlio poput visoko uz- dignute luči i u njega upire danas oči sve što ioš vjeruje n pobjedu pravde i istine. Oko njega, je danas okupljen. ponosan na takvoga vodu, sav hrvatski. narod bez raz¬ like. Uz njega stojimo danas nepokolebivo i mi istarski Hrvati, jer i mi više nego itko vje- rujemo još uvijek, ne u pobjedu. sile. jer po njoj bismo bili veoma, slabi, nego u pobjedu Pravde! Ako ikome, a to je nama istarskim Hrva- timg, potrebno mnogo vjere u konačnu po- bjedu dobra nad zlim. Jer ono što smo mi prepotili u posljednjih 20 godina. toga, nitko nije prepatio. Lako je danas nekima osudi- vati. A nitko ne misli da je položaj nas istarskih Hrvata bio stoput teži, stoput gori od voložaja, ovdješniih Hrvata. _ Kako nam je dalje ne trebamo spomi¬ njati. A ovdje? Došli smo amo puni žive vjere u slobo du, došli srpa da uživamo ovdje ono, što smo dalje izgubili čisti kao suza, odgojeni u nepatvoreno iskren,om i idealnom. h r v a, t s k o m rodo- Ijhblju. mi smo ovdje doživljavali udarne za udarcem, razočaranje za razočaranjem. Svi oni naši ideali zgaženi su i poplju¬ vani. Premnogi Vode. koji su se nekad razdirali od hrvatstva, sad su ga proglaši¬ vali utopijom, fanta,zmagorijom i izrugivali mu se. Sveto hrva.tsko ime zbog koga smo mi dolje ginuli. zbog koga su padale glave našim najvrijednijim sinovima, ovdje nam je bilo zabranjivano i nije ga se nekažnje- no smjelo čok ni spominjati. — A m i s m o došli o v a mo t r a ž e či sl ob o d ut j Pet milijvna Hrvata proglašeno je ne- j prijateliiina ove države. — A mi smo \ i olj e l i. i ŠE 0 NAŠIH TABORIH V PRIMORJU Članek, ki ga je priobčila »Istra« dne 1 samoposebi prav neznatno dogodovščino iz 29. junija v svoji 26. štev. o naših taborih, 1 Kopra. je v splošnem ugajal, saj je bila podana v njem precej točna slika našega narodnega gibanja pred 60—70 leti m to v narodno zelo ogroženih krajinah, ki so danes žal — onkraj mejnikov. Kot malo popolnilo k članku bi pa vendarle rad omenil, da sta bila v vrsti tadanjih pomembnejših narod¬ nih _manifestacij še dva tabora, ki ju po¬ grešam v zgoraj navedeni številki »Istre« in to tolikobolj, ker sta oba v polni meri zaslužila, da se ju spominjamo vsaj ob priliki, ko že pišemo o zlatih časih narod¬ ne zavesti naših nekdanjih taboritov v Primorju. Tabora, ki ju imam v mislih, sta se vršila na slovenskih tleh naše Istre: prvi v vročem poletju 7. avgusta 1870 v Kube¬ du nad Koprom, a drugi osem let kasneje v Dolini pri Trstu. Kakor na vseh drugih tako se je tudi na teh dveh taborih govo¬ rilo in glasovalo za zedinjeno Slovenijo, za enakopravnost v uradu in v šoli, raz¬ pravljalo se o gospodarskih potrebah do¬ mačega prebivalstva itd. Oba tabora, kubedski in dolinski, sta napravila na naše istrsko ljudstvo velik vtis. O tem nam pričajo poročila tedanje¬ ga časopisja, ki se je o obeh taborih pre¬ cej na široko razpisalo, priča pa tudi nad¬ vse zanimivi dopis, ki so ga »Novice« pre¬ jele iz Topolovca v Istri in v katerem se nam na prav diastičen način opisuje pri¬ zor, ki se je bil tiste dni po kubedskem taboru odigral sredi Kopra med preprostim našim deželanoni in zagrizenim koprskim meščanom. Tako so namreč pisale »Novi¬ ce« o tem dogodku v svoji 35. štev. iz leta 1870: Ove dneve predaval je topolovški krnet v Kopru na Mudi svoja drva i k nje¬ mu dajde neki koprski Lahon i jezno držeči se mu reče: »Digo ščavo! jeri In Tabaro a Covedo (v Kubedu)?«. A kmet mu mirnega srca odgovori: »Lustrissimo si! jero a Covedo, ma non in tabaro (v plašču), jero in manighe di camiža, perche jera caldo. Per altro si parla, che un altro anno, per san Zvane in Žunjo, šara il Ta¬ baro a Capodistria e quella volta venje- remo tutti ščavi a Capodistria in tabaro!!« To je moral biti curek na razgrete možgane koprskega zagrizenca, ki se go¬ tovo ni nadejal tako krepkega odgovora iz ust preprostega našega človeka! »Kdor ima druge za norca, sam norec ostane«, s to ugotovitvijo zaključujejo »Novice« to Da res, neznatno, toda za tedanje oko¬ liščine zelo pomembno! Kajti eno drži: četudi ne bi tabori ničesar drugega dosegli nego to, da so se začeli naši ljudje pola¬ goma zavedati svoje narodnosti in jo ne¬ ustrašeno izpovedovati pred drugorodcl, kakor je to stoiil kmet iz Topolovca, po¬ tem so nekdanji tabori naravnost v celoti dosegli svoj namen. Topolovški kmet je pa s svojo neustrašenostjo sredi laškega gne¬ zda enako neznanemu junaku zaslužil, da bi mu grob krasil spomenik, viden daleč od vseh strani slovenske zemlje! In takrat se je začelo daniti... »V strah vragarn« je število topolovških kme¬ tov nevzdržno naraščalo med narodom v Istri. To se je najlepše videlo na mogoč¬ nem taboru v Dolini 1. 1878. Kako neki je mogla še-le ta manifestacija vplivati na naše narodne nasprotnike, o tem tedanja poročila sicer molče, a si to prav lahko mislimo. »Novice« so tudi o dolinskem ta¬ boru precej na dolgo pisale ter poudarjale pri tern zlasti prizadevanja dolinskega de¬ kana Jurija Jana, učitelja in voditelja istr¬ skih Slovencev, — kakor ga nekje imejiuje Simon Rutar — da je tabor tako veličast¬ no zaključil in završil svojo nalogo. In prvi svetli žarek one dobe v sloven¬ skem delu Istre? V časovni sredini med kubedskim in dolinskim taborom se po¬ raja slovensko in hrvatsko učitelišče za Primorsko v Kopru (1875), ki je po svojih učiteljih in učencih že tekom kratkih let začelo prinašati novega duha med naš na¬ rod v Istri in v Primorju sploh. Vzporedno z njimi so stopala bralna in pevska dru¬ štva ter ustvarjala čudeže med prebuja¬ jočim se narodom tam preko! Po vsem tem lahko trdim: kar sta bila šempaski in vipavski tabor za vipavski, tabor v Biljani in v Kojskem za briški dčl goriške dežele kar kobariški in tolminski za gorenjo Soško dolino, kar sežanski za goriški Kras itd., vse to in še mnogo več sta opravila kubedski in dolinski tabor v slovenskem predelu Istre, ki jo je bil že v šestdesetih sedemdesetih letih pretekle ga stoletja klical nepozabni Jurij Dobrila — »vescovo contadino« — iz globokega mrtvila k novemu, človeka vrednemu na¬ rodnemu življenju. In zdi se, še danes po tolikih letih bridke preizkušnje, da takratno seme ni padlo med našimi istrskimi brati na nero¬ dovitna tla! Pav. Plesničar. ŠVICARSKA VJERUJE SVOME NARODU »S venska Dagbladet« (Stock¬ holm) piše povodom putovanja švedskih novinara u Švicarsku: »Kad bi neko predložio da švedska država več u mir¬ no doba opskrbi svakog muškarca spo- sobnog za obranu sa 100 do 200 oštrih metaka, koji bi se zatim pohranili u svakoj švedskoj kuci u čitavoj zemlji u očekivanju eventualne mobilizacije, taj predlog teško da bi se smatrao ozbilj- nim. Ali baš takva odluka donesena je nedavno u Švicarskoj. Može se reči da to pretstavlja krunisanje demokratske obrambene spremnosti — nepokoljeblji- vo povjerenje u volju svakog pojedinog gradjanina da če dati svoj prinos i pre- uzeti odgovornost za obranu domovine, kad god to bude potrebno. Samostalnost i nezavisr.ost su odlike karaktera ne sa¬ mo Švicarske kao ejeline, nego i svakog pojedinog švicarskog gradjanina. Sim- bolička je tradicija po kojoj svaki vojni obvezanik u Švicarskoj nosi poslije svog regrutskog roka pušku i ostalu oprem« svojoj kuči. Za obrambenu spremnost to je važno zato, što se mobilizacija može izvršiti mnogo brže nego inače. Kada je evropski položaj u ožujku bio najkritič- niji, povišena je pripravnost bez mobi¬ lizacije — koja bi stajala mnogo miliju- na švicarskih franaka — na taj način, što je svakom obvezaniku u pogranič nim područjima podijeljeno 60 oštrih metaka. Na torne putu, povečane obram¬ bene spremnosti, poče če se sada još da¬ lje. Ove godine dobit če svi vojni obve- zanici prilikom puštanja iz vojske osim puške, uniforme i ostale opreme, i zali- hu municije. Ne bi trebalo mnogo traži ti na geografskoj karti zemlje gdje bi takvo povjerenje u lojalnost pojedinaca moglo razočarati. Ali Švicarska vjeruje svome narodu«. šeno i batinano. — A mi smo sv e sa¬ mi seljačlci sinovi! Zamislite dakle kakvi su se osječaji ko- vitlali u dušama našim, u dušama našeg malog čovjeka, jadnog istarskog kmeta, koji je dolje bio odgojen u duhu starog prava- štva, poštenja i karaktera, kad je došao ovamo i naišao na takav kaos. Pa ako su mnogi ostali ob e z glavi jeni, tko da im zamjeri? Ali. usred toga kaosa, kad su skoro svi najgrlatiji borci iznevjerili ideale, okrečuči ogorčenoj i razočaranoj duši, ojadenoj ne¬ sno snim prilikama, u koje je u »slobodnoj« domovini upala. 1 mi smo se instinktivno ko jedan čovjek utisnuli u narodne redove uz tog velikog borca, riskirajuči sve, i pre¬ dali mu u ruke svoju sudbinu. A veliki voda neka nas vodi. Uz njega stojimo nepokolebivo. Jer nama je m j e st o samo u redovima hrv at s k o g naroda iz ko j ih niti smo bili, niti smo, a niti hočemo da bud e m o ikad a islcljučeni. J e d- se ko krpe na vjetru, išao je šapat od usta no smo meso i j e dna krvi do usta da postoji čovjek, koji se nije slo mio ni sagnuo. Da ima čovjek, koji je ostao tvrd i čvrst karakter, koji se još uvijek bori za pravdu, za čovječnost i. toliko željkovanu slobodu naroda. Čovjek, koji se nije pomamio za. ministarslcim foteljima. Čovjek, koji u ovoj kalnoj močvari izdiie još uvijek barja,k po- Jcao Hrvati ovu državv »o*/"«* • i ;- — . ■>- • čeznuli dolje za n jam. ta. bila je I Menja t morala, pa i u poklici, čovjek kov to zemlja naših sanjal se m čelu naroda bori. za ono svijetlo hr- Na Rešetke je tisuča hrvatskih Seljaka , vatstvo, za koje dolje izgibasmo i. mr. zbog svog hrvalstva bilo u zatvorima, hap- I Bio je to pravi melem na rane našoj Mi vjerujemo u njegovu pobjedu, jer u nama se uza sva razočaranja još nije ugasila vjera u pobjedu pravde nad ne- pravdom. I danas kad se bude izredalo na miliju- ne iskrenih i toplih čestitaka čitavoga hr- vatslcoga naroda, pisanih i nepisanih, izre¬ čenih i neizrečenih, neka se zna, da mu i Istra naša čestita, sve bez barjaka i bez ztonjave, od Soče, do Kamenjaka. od Trsta do Rijeke. Jer za nas kao Hrvate postoji samo jedan voda a to je dr. Maček. ZGUBO AVSTRIJSKEGA LESA BO TRST TEŽKO NADOMESTIL Tržaškemu pristanišču je Anschluss pri¬ zadel težko zgubo, ker je Nemčija absor¬ birala vso veliko produkcijo avstrijskega lesa. Leto 1938. je pokazalo, kaka zguba je bila prizadejana Trstu, ki jo bo le s te¬ žavo nadomestil z jugoslovanskim lesom. Zaradi tega je brez dvoma* da bo Trst de¬ lal z vsemi silami, da bi pridobil druga iržišča in to pjedvsem v Jugoslaviji. Gi¬ banje nalesnem tržišču v Trstu je bilo sle¬ deče v zadnjih sedmih letih: leta 1932. prišlo v Trst 533.480 stotov lesa; leta 1933 prišlo v Trst 667.106 stotov leta 1934. prišlo v Trst 786.451 stotov 16S3. * leta 1935 prišlo v Trst 1,007.023 stotov lesa ; leta 1936. prišlo v Trst 1,165.003 stotov lesa; leta 1937. prišlo v Trst 2,238.975 stotov lesa; leta 1938. prišlo v Trst 992.385 stotov lesa. V letu 1937. je znašal delež avstrijskega lesa 57 odstotkov z 1,221.776 stoti. Upajo, da se bo tržaško tržišče popravilo z usta¬ novitvijo velike družbe za lesno trgovino, ki bo imela monopol samo za jugoslovan¬ ski les. Sedaj so v teku vse priprave, tako da bo lahko družba začela z delom v pri¬ četku drugega semestra letošnjega leta. Družba bo imela v glavnem dva urada: kontrolni urad in blagajno ter bo kupovala jugoslovanski les direktno in ga po dolo- čenom kriteriju razdeljevala privatnim družbam. Prednost bo v tem; da bo družba ntogla doseči znižane cene (seveda v ško- do jug. prodajalcev). ITALIJA OBTOŽUJE FRANCIJO da izganja italijanske priseljence Italijanski listi so polni člankov, v kate¬ rih na široko obravnavajo postopanje fran¬ coskih oblasti s tistimi italijanskimi prise¬ ljenci. ki nočejo postati francoski držav¬ ljani in ki nočejo pristopiti v francoska društva. Francozi zahtevajo od italijanskih priseljencev, katerih večina je že po več deset let v Franciji, ki jim daje kruh, da se vsaj vpišejo v društvo »Amis de la France«. Zaradi napetega stanja v Evropi in pomanjkanja vojakov je Francija .izdala zakon, da bodo morali tudi tujci, ki žive na njenem ozemlju in priseljenci izpolnje¬ vati nekatere vojaške dolžnosti v času voj¬ ne. kot obvezno delo v vojnih industrijah, na vojaških napravah, vojaških bolnišnicah itd. Omenjeno društvo je bilo ustavnovljeno za te svrhe in vpisuje vse tujce, ki se obvežejo, da bodo v času vojne pomagali francoskim vojaškim oblastem. ITALIJANSKA PRODUKCIJA ALUMINIJA V PORASTU ^Svetovna proizvodnja aluminija je zabi- ležila 1. 1938. velik skok. V primeri z i. 1937. ie porasla od 490.000 ton na 570.000 ton v 1. 1938. Tudi Italija je v tpm času pokazala znatan porast svoje produkcijp aluminija, kakor kaže sledeča tabela: 1. 1934. 1. 1935. I. 1936. 1. 1937. 1. 1938. 12.846 ton 13.777 ton 15.874 ton 22.948 ton 25.768 ton Produkcija v 1 . 1939. se bo še bolj po¬ večala, kakor kažejo številke za prvo če¬ trtletje. V prvem četrtletju 1938. je znašala produkcija 6.571 ton. a v prvem četrtletju letošnjega leta 6.623 ton. Lansko leto so zgradili novo tvornico, ki bo sama proiz¬ vajala 75.000 ton najčistejšega aluminija letno. Toda produkcijo bodo še povečali, čeprav sedanja količina aluminija lahko po¬ krije vse potrebe Italije. Italijanske tovarne se bodo dale na specializacijo izdelovanja aluminijevih zlitin, da bi dobili bolj trde kovine. Aluminij ie v Italiji (razen živega srebra) edina kovina, ki jo imajo v izobilju in to skoro no vsei državi. Že sama Istra v tem Dogledu nudi velike možnosti za razvoi obsežne industrije te vrste. Ker Ita¬ liji primanjkuie železa, bo v bližnji bodoč¬ nosti skušala nadomestiti pomanjkanje te notrebne kovine z aluminijem in njegovimi zlitinami. Zaradi tega tudi tako biti s pro¬ dukcijo aluminija, čeprav ga ima sedaj dovoli. STRANA 2 •VH1SI« 8R0J 28. OMLADINSKO GIBANJE BUDUČNOST OMLADINSKOG POKRETA Budučnost omladinskog pokreta, ko]i je u posljednje vrijeme povukao u svoje redo¬ ve široke slojeve naše omladine, poslavlja nas pred nove probleme. Svakako mora da se posveti naročita pažnja ovorn gibanju. Jer kad ne bi imali iza sebe kadar organi¬ zirane omladine bili bismo osudjeni na pro¬ past, na kratkotrajno vegetiranje. S omiadi- nom nastaje novo doba, pa je radi toga omladina najpozvanija da vodi pokrete koji su obilježeni ovom novom dobom. 1 naša omladina stvara svoj polcret. To se opaia po samom njenom rada, po intenzivitetu to¬ ga rada. Neumorno i s mnogo idealizma osvaja omladina nove pozicije i učvrščuje se Taj je rad pozitivan. I to bez obzira dali se mi slagali sa programom rada, iti ne, bez obzira dali je taj program rada u neko¬ liko uslovljen i prilagodjen prilikama u ko- jima pojedine naše emigrantske jedinice dje- luju. Jer tako mora da hude. Naša intelek¬ tualna i radna omladina solidarna je sa ostalom omladinom, koja u sebi nosi vzvi¬ šene narodne ideje. Na polcret naše emigrantske omladine mora se danas gledati s povjerenjem i sim- patijom Omladina to zaslužuje u punoj mjeri. Jer time je mi ujedno i potpomažemo i ona če sa sve večim požrtvovanjem radili dalje. Alco tu i tamo postoje griješke u nje¬ nom radu, opravdati ih moramo več radi samoga velikoga idealizma ove omladine. Ne treba se bojati da če taj polcret izači iz okvira naše ideologije. Ne! Ova bojazan bi¬ la bi pretjerana. Iio je samo jednom prl- sustvovao sastanku, »usmenim novinama«, predavanjima itd. koja priredjuje naša omladina u raznim mjesiima, morao se je uvjeriti da sve teče u savršenom emigranl- skom duhu. NASI NARODNI PROBLEMI SU U VIJ EK IMALI PRVENSTVENI ZNAČAJ NA S VIM O VIM PRIREDBA¬ MA. A kada se omladina počinje zanimati za ove naše narodne i kulturne probleme, to znati da je ta omladina na najboljem pu- tu da bude od koristi narodu iz kojega je proizašla. Jer nesmijemo zaboraviti da je baš naša omladina najviše izločena opasno- sti da bude asimilirana od sredine u kojoj se nalazi. Dodje li do toga — t. j. do pot- pune asimilacije naše omladine — onda smo postavljeni pred jedan mnogo grublji fakat o kojemu čemo morati mnogo raz¬ mišljati. Ko bi za ovo bio odgovoran? Om¬ ladina sama? Ne! U prvom redu krivi bi bili oni, koji nisu dali prilike da se njihova vlastita omladina vzgaja u našem emigrant- skom duhu. DA NAKON MNOGIH LUTA¬ NJA — koja su uostalom prošli i naši sta- riji — DODJE DO ONOG KO NAČ NO G OTKRIVANJA KOJI ČE JOJ BITI MI- SAO VODILJA ZA DALJNI RAD. NE DIKTIRATI OMLADINI U STO TREBA DA VJERUJE. VEČ DATI OM¬ LADINI PRILIKE DA VLASTITIM RAZMIŠLJANJEM I ISKUSTVIMA DO¬ DJE DO ONO GA U STO ČE V JERO V ATI. Naša emigrantska omladina, koja je do sada organizovana u svojim omladinskim sekcijama želi da svima pokaže i dokaže svoju volju za radom i svoju jedinslvenost koja je za nju veoma značajna. Ta omla- dinska solidarnost očituje se svagdje u sva kom mjestu gdje ta omladina djeluje. I u to¬ rne leži jatina pokreta, u torne leži njena vitalna snaga koja može da služi za pri- mjer. Bez obzira dali je to intelektualna tli radnitka omladina, dali je to omladina koja pripada hrvatskom ili slovenačkom dijelu naše emigracije bez obzira u kojoj sredini i pod kakvim uslovima ta omladina djeluje, ova solidarnost omladine u sprovadjanju je- dinstvenog plana rada je najpozitivnija oz nnka pokreta. Slovenački dio omladine, koji je iz po- čctka sa skepticizmom gledao na polcret omladine koji se radjao u Zagrebu več na¬ kan II Omladinske konferencije putem svo¬ jih delegata oduševljeno je prihvatio poziv da udje i aktivno saradjuje u okviru smjer- nica koje su na toj konferenciji dobile svo- ip prve, jasne konture. To znati: POKRET 1ZLAZ1 IZ SVOGA SKUČENOGA PROSTORA, POKRET ZA- HVAČA SVE SIRE SLOJEVE OMLADI¬ NE ON ZNAČI UJEDNO I OGROMNI PORAST NASE EMIGRANTSKE DJE- LATNOSTI. ON ZNAČI NASU BUDUȬ NOST. O BUDUČN0ST1 OMLADINSKO- GA POKRETA ZAVISI. DA LI ČE SE ODRŽATI. ILI NE. KONTINUITET NASE EMIGRANTSKE MISLI. Treba shvatiti omladinu i dati joj po- drške u njenim nastojanjima. Jer u najsko- vije vrijeme ova omladina. kompaktna i or¬ ganizovana predstavljat te naš narod iza granice, kao i nas same. Ova omladina da¬ nas i.made sve preduvjete, da svojim pokre- tom stvori ono što nam kroz punih dvade- set godinn nije u potpunosti uspjelo. Budučnost če to dokazali. Najskonja bu¬ dučnost, jer omladina radi sa udvostruče- nom volkom , kao da sluti da ]e u ovi i va deset godina mnogo toga propušteno. mnogo toga promašeno Omladina hvala vrijeme, da može koračati uporedo s njim. To iv je o~ nnka samo za našu omladinu. več je to oz¬ naka i za svu savremenu i naprednu omta 1 "Perspektive daljnega razvoja i P rem ? l° n me i uspjeha - jer taj če u svakom sVular iu biti očit - daju nam nove nade rulije raju sigurnost n naše redove. Naši redov se pomladjujn i sam naš polcret osvježuje se omladinskim snagama I može se re.tr da sa prilivom omladinskih snaga u nase re DROBIŽ — Buenos Aires. — v Brpt je bil nevarno ranjen Božidar Kri* Prepeljali so ga v bolnišnico, kjer i lt - po kratkem času podlegel. Je Pa TUDI TIHOTAPCI SO POSTALI MODERNI Poleg obrnjenih oblasti imajo velik križ s tihotapci trošaririske oblasti. Tržaško mesto je obdano okoli in okoli s trošarin- sko mejo na kateri pazijo številni uradniki in uslužbenci, da ne bi prihajalo v mesto blaga brez trošarine. Kakor povsod po svetu, tako je tudi tu razvito tihotapstvo, ki prizadeva mnogo brig oblastem. Poleg tega so danes ljudje še posebno iznajdljivi za te svrhe in se poslužujejo vseh sred¬ stev. Življenske skrbi in pomanjkanja se¬ danjega časa so tihotapstvo v znatni meri še povečale kakor piše trž. »Piccolo«. Ka¬ kih sredstev se niso poslužili pri tem delu! Skrivne poti, vozovi, avtomobili, čolni, la¬ dje ne zadostujejo več. Vsem tem sred¬ stvom je treba dodati še najmodernejše prometno vozilo — aeroplan. Budno troša- rinsko oko je že nekaj časa opazovalo sumljivo ponašanje pilotov, mehaničarjev in diugih, ki so nameščeni na civilnih le¬ talskih progah. Posebno pa so budno opa¬ zovali trošarinski osobje letalske linije, ki obskrbuje promet z Zadrom, ki je postal prava Meka vseh tihotapcev, odkar ima prosto luko. Najbolj je padel sum na leta¬ lo, ki je na liniji Zadar — Pulj in Zadar— Reka. Oblasti se niso varale pri tem in so pri preiskavi res našle večje količine tobaka, vžigalnikov, papirčkov itd. Nadali- ne preiskave pa so pokazale, da ie vple¬ tena v tihotapstvo vsa pisana družba od pilotov, mehanikov, pomočnikov, strežni¬ kov do raznih tajnikov in poveljnikov ae- roplanov. Vsi ti bodo morali plačati občut¬ ne denarne kazni. jTjedan vina Pula — Od 9 do 16 ovog mjeseca odr- žava se u Puli tzv. »tjedan istarskog vi¬ na«, kome je svrha da se poveča potro¬ šnja istarskih vina, koja su, kako je po- znato, jedna od najboljih na svijetu. Propaganda je dosta živahna. KONGRES KRISTA KRALJA U LJU¬ BLJANI I GORIČKI SLOVENCI Trst. — Za kongres Krista Kralja, ko¬ ji se održava u Ljubljani koncem ovog mjeseca, vlada u redovima ovdješnjih Slovenaca velik interes. Velike grupe iz i Goričke, Krasa i Istre spremaju se da [ ga posjete, no još se ne zna hoče li im Vlasti htjeti dati propusnice. I Mortalitet u Istri se smanjuje Pula. — Prema podacima službenog statističkog ureda u Rimu za prvih 5 mjeseci ove godine, ustanovljeno je da je mortalitet u 1939 u cijeloj Italiji ma- nji nego prošle godine. U cijeloj je Italiji umrlo u prvih 5 mjeseci prošle godine 276.901 osoba, a ove godine samo 274.959. U Istri, Trstu, Goričkoj i Zadru umr¬ lo je u istom razdoblju lani 6716, a ove | godine 6405 osoba. R I UREDBA O OGRADAMA UZ CESTU Poreč — Izašla je naredba opčinskog poglavarstva prema kojoj posjednici po¬ lja i imanja, koja leže uz cestu ne smi- ju da podižu uz ceste višu ogradu od 1 setra. Ako je ograda od živice, ima se živica podrezati do te višine. Isto se ta¬ ko mora ju posječi sve grane stabala, koje se protežu nad cestom. Ta je odredba donesena zato da vi- i dik ceste bude Slobodan, kako bi se iz- 1 bjeglo raznim prometnim nesrečama. r Iz ječe ga je hotel rešiti Trst, julija 1939. — 24-lctni kaznjenec German Anič, ki mora odsedeti nekaj let zaradi 20 tatvin, je te dni zahteval, da ga odpeljejo pred sodnika z namero, da bi priznal še eno tatvino, ki naj bi težila nje¬ govo vest. Sodniku je vse natanko izpove¬ dal, kako da je on okradel tržaško stol¬ nico pri sv. Justu in kako da je ukradel dragoceno..ti s ki .a Matere Božje. Po večkr . /.asliševaniih so ugotovili, da ta izpoved ni prišla baš zaradi kesanja. Anič je nauivč v celici skupaj z Fr. Mestri- ;om. ki mora odsedeti 4 leta zaradi ome¬ njenega ropa. Mestrines je nagovoril Anica, da bi simuliral izvršilca tega ropa, seveda prou jobremu plači.... Ko i.i bil na ta na- Mestrines oproščen bi Aniču pošiljal večje denarne prispevke za odsedenje nje¬ gove kazni in večji znesek bi dal v hranil¬ nico na njegovo ime. Oblasti pa so se te račune prekrižale in krivda Mestrinesa je s tem na dlani, čeprav je on vso to dobo trdovratno trdil, da ni izvršil vloma v stol nico. Obema bodo kazen še povišali. Ovo haš nijesu junači! Vodnjan. — Prije nekoliko dana od vezla se jedna grupa vodnjanskih mla¬ diča na biciklima u susjednu Galežanu. Kad su se uveče vračali natrag u Vodnjan, doživljeli su veoma neugodno iznenadjenje. Negdje na po puta od Galežana do Vodnjana opaže najednom kako im se približuje neka bijela sablast, prijeteči im rukama. Mladičima, koji su vozili u skupini, zapela je riječ u grlu. Oblive- ni hladnim znojem, kose naježene, dali su petama (pardon biciklima!) vjetra i odmaglili punom parom u Vodnjan. Tek jedan, koji je vozio nekih 20 me tara otraga, osamljen, nije smogao to liko srčanosti, da projuri mimo bijele sablasti, nego je okrenuo bicikl i vratio se blijed ko krpa natrag u Galežanu. Istom nakon nekoliko sati, namjerivši se slučajno na jedna kola koja su vozi¬ la u Vodnjan, sjeo je na kola i vratio se kuči. A što je zapravo bilo? Obično strašilo usred žita. koje je na vjetru lomatalo rukama i krpama. — DOMAČINSKI TEČAJ Trst. — Nedavno su trščanske faši stičke organizacije priredile domačinske tečaje, koji su završeni natjecanjima pjevačkih zborova. Posebnu pozornost izazvale su u tim tečajevima žene i dje- vojke s Krasa i trščanske okolice, koje su došle u svojim slikovitim narodnim nošnjama Cijerae voeu i povreu u Puli Pula. — Za prvu sedtnicu u ovom mje- secu pokrajinski korporativni savjet u Puli odredio ie ove maksimalne cijene za voče i povrče za prodaju na veliko: Marelice 3.60 lira kg. naranče 4 lire kg, banane 4.50 kg. obične trešnje 1.40 kg, iza- brane trešnje 1.80 kg. posebne trešnje 2.40 kg. kruške petrovske 1.30, breskve obične 1.40. breskve izabrane 1.80. posebne bre¬ skve 2.60 lira po kg. limuni 15 do 20 cen- tezima po komadu. Krumpir obični mali 0.50 po kg. krumpir veliki po 0.65, rajčice (pomidori) po 1.80, grašak po 1.40. grah u mahunama (fažoleti) po 1.40 do 1.80, krastavci 1.60, radie 1.—, salata 1.10 do 1.20 po kg. artičoki 20 cent. po komadu, jaja 45 centesima komad. — Buenos Aires. — V restaura ciji, ki je last Toneta Colje iz Rihem' v»oro*Q -in k - tvarin. Kfiksidfi iz i_ POŽIG TRŽAŠKEGA NAR. DOMA V NAJNOVEJŠI FAŠISTIČNI LITERATURI berga in Viktorja Sakside iz Dornberga se je zgodila velika nesreča, stavba restavracije, ki je že precej stara, se j e nenadoma začela zibati, ter nagibati dokler se ni vsa zrušila. Prestrašeni go¬ stje in gospodarja so imeli komaj to¬ liko časa, da so se rešili iz rušeče se hiše. Lastnika trpita precejšnjo škodo gostilniški in hišni na oprav, človeških žrtev pa na srečo ni bilo. * — Komen. — 11-letna Pavla Kav¬ čičeva se je neznatno ranila s trnom ko je nabirala cvetice. Ker ni polagala pažnje, se ji je rana zastrupila. Kmalu se ji je stanje poslabšalo in ker ni mo¬ gla premikati udov in vpogibati hrbte¬ nico so zaskrbljeni starši poklicali zdravnika, ki je ugotovil zastrupitev krvi (tetanus) v zadnjem stadiju, v bolnišnici le malo upajo, da bi jo re¬ šili. ♦ — Reka. — Mlada filmska igralka Pipi Seljanova je odšla v Budimpešto, kjer žanje precejšne uspehe. Baje na¬ merava oditi v Ameriko in Egipt. * — Sežana. — Ker se je mu zdelo, da zadnje kolo ni v redu, je 14-letni Aleksander Starc iz Opčin, pogledal na¬ zaj in je pri tem zgubil ravnotežje ter tako nesrečno padel s kolesa, da si je zlomil ključnico in zadobil številne lažje in težje požkodbe po vsem telesu. Ne¬ sreča se je zgodila na cesti blizu Se¬ žane. * — Trst. — Radi motenja nočnega miru je moral policaj I. Dudine posre¬ dovati v pozni nočni uri pri gruči pi¬ janih gostov, ki so prihajali iz bližnje gostilne. Enega mu je uspelo vloviti in ko je zapisoval njegovo podatke, ga je ta obdelal s pestjo po obrazu in tre¬ buhu ter mu ubežal. Naslednjega dne je bil identificiran za Lucijana Kata- lana, starega 25 let. Odgovarjati bo mo¬ ral zaradi zoperstavljanja oblastem. * — Trst. — Pred apelacijskim so¬ diščem je bil oproščen Anton Purič, ki je bil kaznovan zaradi zlorabljanji mladoletnice na 1 leto in 4 mesece za¬ pora. Pred apelacijskim sodiščem mu je uspelo dokazati, da ni zagrešil kazni¬ vega dejanja. * — Trst, — Pod avtomobil je prišel 54-letni Alfred Černe. Z zlomljeno no¬ go so ga prepeljali v bolnišnico, kjer so ugotovili, da ima pretresene možgane. Njegovo stanje je nevarno. * — Trst. — Pri gradnji nove uni¬ verze so delavci odkrili v zemlji tri člo¬ veške lobanje, in nekaj človeških kosti. Oblasti si prizadevajo, da bi ugotovile odkod so te stvari. * — Trst. — Novoustanovljena uni¬ verza ima zaenkrat samo pravno fa¬ kulteto, kateri pa se bodo v doglednem času pridružile se ostale. Najprej bodo zgradili poslopje za zdravniško fakul¬ teto, ki naj bi stalo poleg sedanje sploš¬ ne bolnišnice. * — Trst. — V ladjedelnicah pri sv. Marku so spustili v morje motorno la¬ djo, ki so jo zgradili za neko filipinsko družbo. Ladja je zgrajena za mešani promet in ima 8.600 ton. * — Trst. — s tramvaja je padla 58-letna Amalija Marošič. Pri padcu si je zlomila levo nogo v kolenu, če ne na¬ stopijo komplikacije bo ozdravela v 4—5 tednih. Fašistična revija »Antieuropa« ie po svetila poseben članek tržaškemu fašju, ki ga imenuje »secondogenito«. Poudarja seveda posebno nalogo fašjev v tem ozem¬ lju in povzdiguje Giunto v nebesa. Kot najvišji čin tržaškega fašja pa se prikazuje požig Narodnega doma v Trstu. (To je bilo 13. julija 1920.). Toda velika parada, tista, ki je bila pravi ognjeni krst in ki jo je »Popolo d’Italija« nazval »remekdelo« (ca- polavoro) tržaškega škvadrizma, je bil naskok na presluhi »Hotel Balkan«. (Citi¬ rano po »Piccolo di Trieste« od 29. junija 1939. ČLANEK V REVIJI »PREGLED« Ugledna sarajevska revija »Pregled«, katera izhaja že petnajsto leto in ki jo urejujeta dr. Jovan Kršič in Todor Kruše vac, je posvetila zadnjo dvojno številko Sloveniji in Slovencem. Med velikim števi¬ lom prispevkov, ki so jih napisali po ve¬ čini Slovenci, je tudi razprava dr. Lava Čermelja »Slovenci i Hrvati pod Italijo«, katera podaja kljub očitni skočitvi pre¬ gled o problemu in položaju našega naroda v Julijski Krajini. Pri tej številki so sode¬ lovali še sledeči naši vaji rojaki: Josip Ri bičič s člankom »Slovenačka deč.ia knji ževnost«, * Alojz Gradnik s pesmijo »Orel in smreka« v izvirniku in s primernim je¬ zikovnim komentarjem, Lojze Kraigher s piipovedko »Pakao — čistilište — raj« in Ciril Kosmač s povestjo »Kruh« v hrvat- skein prevodu. dove, ejelokupni naš emigrantski pokret vječno mlad i vječno svjež. Da završim riječima prof. Lojza Bizjaka (iz odličnog referata »Omladina*, Spomeni¬ ca prilikom 20 godišnjice *Jadrana<) u Icojima je sadržan savremeni molio za sva¬ ki narod i za svaki narodni pokret: »PLAMTEČE IN ZA IDEALE NAV¬ DUŠENO OMLADINSKO SRCE SE NE OKLEPA V OKOVE SAMOPAŠINSKIH INSTINKTOV IN EGOIZMA. TEMVEČ IŠČE IZVOR SREČE V UNIVERZALNIH VREDNOTAH DUHA IN BI V ST V A. ZA TO PRAVIMO DA JE NAROD, KI IMA ZA SEBOJ IDEALNO MISLEČO OMLA- DINO. MLAD, BORBEN IN PRIPRAV¬ LJEN, DA Z DUHOVNO IN MATERI¬ JA LN O SILO URESNIČI SVOJE 21V- L.IENSKE IDEALE ČE BI NE BILO V OMLADINI TEGA PRIRODNEGA POLE¬ TA. BI OKRNELO V STEREOTIPNIH FRAZAH VSAKDANJOSTI. IN POSLE¬ DICA TEGA BI BILA SODBA. DA SO TAKI NARODI OSTARELI*. I. Bo. Trs ‘ — Usodno pomoto je napravil 45-Ietni mizar Anton Kobal. Med delom ga je radi silne vročine mučila žeja, pa si ie napravil limonado. Zaradi sličnosti kozar- čev je pomotoma vzel kozarec z rastop- ljino hudičevega olja ter napravil usoden požhek. Rešilna postaja mu je takoj izpra¬ la želodec, toda kljub temu je nesrečni Kobal umrl že v nekaj urah. * — Trst — Ko je delal v kamenolomu je nenaden plaz zemlje in kamenja zasul 25-letnega Gregorja Križmana. Njegovi to¬ variši so ga takoj rešili iz neprijetnega položaja. Na srečo se mu nič ničesar zg**" dilo, le nekaj prask je dobil pri tem. NELJUBAZAN GOSTIONIČAR Trst. — Josip Vatovec, 66 godina star, nešto se porječkao s jednim gostioniča- rom, pa ga je ovaj izbacio napolje tako energično, da je pao na cestu i teže » ozlijedio Otpremljen je u bolnicu. UGRIZAO GA PAS Pula. — Radnik Ante Rakovac, godine star, ugrizen je od psa u nogu. U bolnici če ostati 8 dana, u liko ne nastupe kakve komplikacij 0 BROJ 28. ISTRA« STRANA3 MANJINSKI PROBLEMI MANJINE U NOVOM RU¬ MUNJSKOM PARLAMENTU Kad je u Rumunjskoj bio stvaran front narodnog preporoda, pristupile su mu od- mah na početku i oigariizirane maniine: njemačka i madžarska te su dobile sraz- mjeran broi članova u savjetu i direkciji iionta. Rada je pak bio objavljen dekret o izborima, bilo je Madžarima odobreno 15 a Nijemcima 11 kandidata Medjutim rezultati izbora su ispali tako, da su Madžari po¬ slali u parlarnenat samo 9 (od 15) i u se¬ nat dva (od 4) kandidata, a Niiemci koii su više rasijani dobili su u parlamentu 5 mjesta (od odobrenih 11) dok su u izbori¬ ma za senat svi njihovi kandidati bili nad- glasani. Kralj Carol koristio se medjutim pravom, koje mu daje izborni zakon, te je za senatore itnenovao još tri pretstavnika madžarske manjine i pet pretstavnika nje- mačke manjine. Od drugih manjina su sa¬ mo Turci prodrli s kandidaturom svog pretstavnika poznatog dobrudžskog advo¬ kata Selitna Tekima. Poljake i Bugare je kralj zadovoljio time, što je u senat ime- novao istaknutog bugarskog javnog radni- katlnsto Tonkova. i pretstavnika poljske manjine Cerkaskog. Na napadaje madžar¬ ske štampe, koja tvrdi da madžarska ma¬ njina u Rumunjskoj nije dovolino zastupa- na u parlamentu, rumunjske novine odgo- varaju: U rumunjskom parlamentu i senatu na- lazi se 18 pretstavnika madžarske manii¬ ne. Tako jako ta manjina nije bila zastup- Ijena ni u jednom rumunjskom parlamentu. Računa se da je u Rumunjskoj oko 800 hi- ljada Madžara i nekih 500.000 potnadža- renih Sikulja, to jest ukupno 7,9% sviju rumunjskih Stanovnika. Godine 1933, kad su Madžari dobili u rumunjskom parlamen¬ tu sedam mandata, u budimpeštanskotn parlamentu su se čuli glasovi protesta, da PREGLED VANJSKE POLITIKE TALIJANSKE PONUDB EGIPTU »Relazioni I n t e r n a z i o n a I i « (Rim) podvlači ponovno, da je pakt potpi- san izmedju Pariza i Ankare uperen protiv Italije i dodaje, da je zaključenjem toga sporazuma sa evropskom funkciiom Turske praktično svršeno. »Gazzetta del Popolo« i »II Telegrafo« osvrču se na mogučnost zaključenja tursko egipatskog pakta o uza- iamnoi pomoči i skreču pažnju Egipta na opasnosti, koje bi nastale, ako bi se tai pakt zalsta ostvario. »II Telegrafo« naro- čito podvlači. da bi prisutnost turskih kon- tingenata na obalama Suezkoga Kanala i na granict Libije, pod izlikom obrane Egip¬ ta, značio konac nezavisnosti Egipta. Zaključujuči sličan pakt. Egipat bi u isti mah dobio dva gospodara: Engleza i Tur- čina, Anglosaksonca i Mongola, eksploata- tora i kradljivca... — »La Stampa« piše: »Reči čemo nekoliko jasnih i jedno- stavnih riječi Egiptu. Zar egipatskim uprav- ijačima nije dovoljno. što u svojoj kuči imaju Engleze. nego hoče da se u njoj nadju i Turci. protiv koiih se Egipat sto- Iječima borio. Zar im se to čini korisnije od lojalnog sporazuma sa Italijom, koja če uostalom uvijek poštovati granice Egipta, pošto obje zemlje imaju zajednički interes da Egipčani, i nitko drugi, bude gospodar u Suezu. Ali. naša nastojanja i naše po- nude naišli su sve do dana današnjega na apsolutno neprijateljstvo. skriveno za di¬ plomatskim osmiesima. Doči če dan, kada če trebati razjasniti sumnie.« NASTAVAK TALI JANŠKIH FLOTNIH MANEVABA OVAJ PUTA U ISTOČNOM DIJELU MEDITERANA Rim. — U nedjelju 9. o. mj. pošli su iz Spezie na put po istočnom bazenu Sredo- zemnog mora brodovi druge eskadre tali- ianske ratnp mornarice. Ovu eskadru. ko- jom zapovijeda admiral Pini, sačinjavaju tri divizije krstaša, tri flotilie razarača i nekoliko flotilja torpiljarki i podmornica, ukupno 30 ratnih brodova i 15.000 momaka. GOSPODARSKI PRITISAK AMERIKE NA ITALIJU Washington. — Američka je vlada povisila carinil na uvoz talijauske svile u USA. Listovi pišu, da je ova povišica opo- ...... mena totalitarnim državama, da USA ima Madžari imaju pravo ne na sedam nego dovoIJllo gospodarskih mjera, koje može na dva puta sedam mandata u rumunjskom parlamentu. Sada — veli list — imaju 18. S time u vezi bukureštanski list iznosi ka¬ kav je bio sastav madžarskog parlamenta prije rata. Poslije izbora 1910 godine su Madžari koji su tada bili manjina u drža¬ vi, imali 402 mandata, dok su sve manjine zajedno, iako ih je bilo više nego Madža- ra, imale samo osam mandata. A kakova je situacija u sadašnjoj Madžar¬ sko]’, to najbolje pokazuju nedavni izbori. Naijača manjina, njemačka. koja broji 600 hiljada duša, ima u novom buditnpeštan- skom parlamentu samo dva mandata, dok druge manjine u tom parlamentu nemaju uopče svog pretstavnika. SPORAZUM O MANJINAMA, Postignut je izmedju Italije i Njemačke Rim. — Službeno se javlja, da je na- kon pregovora, koii su vodjeni nekoliko mjeseci. oostignut sporazum o narodnim raanjinama izmedju Njemačke i Italije. Prema tom sporazumu stavljeno ie njema- čkom pučanstvu Južnog Tirola na volju, da se vrati u Njemačku ili da ostale u Ita¬ liji. dakle nema prisilne seobe. Tom priii- kom se ističe, da je do sada več 5000 Juž¬ nih Tirolaca otputovalo u Njemačku na definitivni boravak. upotrebiti protiv protivnika. Za sada je upo- trebljena ova mjera samo protiv svile iz Italije, a da če se uskoro ista mjera upo¬ trebiti i protiv ostalih produkata. Nlaloigfa Albanije v italijanskih načrtih V tržaški reviji »La Porta orientale» je v zadnji številki za maj in junij pred dnevi umrli urednik »Piccola« Romano Drioli ob¬ javil daljšo razpravo o »Italijanski inter¬ venciji v Albaniji pred in med svetovnim konfliktom«. Članek se zaključuje s temle odstavkom: »Albanija je določena, da prevzame ve¬ liko funkcijo v politiki »osi«. Ona pred¬ stavlja mostišče za bodoči razvoj zveze med Jadranskim in Črnim morjem, Trst pa bo imel od tega prvovrstne koristi, ako se bodo merkantilni in trgovinski organi¬ zmi znali uvrstiti v sistem s predčasno in široko vizijo bodočnosti«. Talijamki gubitci u Abesiniji u mjesecu lipnju Rim. — Službeno se javlja da su u izvidjačkim akcijama i policijskim ope¬ racijama u Abesiniji poginula od 1 do 20 lipnja o. g. dva časnika i dva podčasni- ka, dok su od zadobivenih rana i bole¬ sti umrli pet časnika, dva podčasnika, 8 Vojnika i 6 fašističkih milicionera. KMALU BO ITALIJA IMELA TOLIKO ROJSTEV KAKOR FRANCUSKA IN ANGLIJA SKUPAJ Po nainovejših statistikah bo v bližnji štev v obeh državah vzdržema pada, bo bodočnosti Italija dosegla tako veliko šte¬ vilo rojstev, kako: Anglija in Francija sku¬ paj. To vest so nedavno italijanski listi z velikim veseljem zabeležili. Toda če malo pogledamo na številke preteklih let, ni tu¬ di za Italijo položaj najbolj rožnat. Znano je, da je demografska bitka propadla, ali da je dala vsaj za enkrat skromne rezul¬ tate. Italija ima vsekakor primat v tem pogledu na prani Angliji in še posebe na- pram Franciji, ali tudi prebivalstvo se ne množi kot se je nekdaj. Bela kuga polagoma napada tudi Italijo in morda je demografska bitka dosegla delen uspeh v tem, da se ni ta kuga, ki je okužila narode po proporcionalnosti z njihovo civilizacijo, še bolj pokazala. Tudi v Italiji število roj¬ stev ne raste in pokazuje tendenco k pa¬ danju. V Angliji in posebe še v Franciji roj¬ stva padajo. Na najslabšem glasu je Fran¬ cija, ki je v zadnjem času razvila obširno demografsko propagando. Ker število roj- število rojstev kmalu doseglo onega, ki ga ima Italija, seveda če vse ostane pri se¬ danjem stanju Lansko leto je imela Fran¬ cija 612.138, Anglija z Irsko pa 235.950 rojstev. Skupno torej 1,348.088. Italija je imela v istem času 1,037.180 rojstev. Fran¬ cija in Anglija sta 1. 1938. imeli 89.436.000 prebivalcev. Italija komaj 44,000.000. Razlika je torej zelo velika in se torej iltalijansko prebivalstvo dvakrat bolj hitro množi kakor angleško in francosko. Z druge strani pa je število smrti znašalo pri Angležih in Francozih 1,206.409, a v Italiji komaj 612.223. presežek je torej znašal za obe demokratski državi 141.679, ki odpade samo na Anglijo, ka¬ tere presežek je znašel 176.420 medtem ko je Francija zabeležila »deficit« 34.741 presežka mrtvih nad živimi. V Italiji pa je prebivalstvo prirastlo za 424.957 oseb, število, ki je skoraj tri¬ krat tako veliko. VIJESTI IZ ITALIJE ITALIJA U BORBI PROTIV STRANIH UHODA. Rim. — »United Press« javlja, da tali- janske vlasti pozivaju putem štampe 1 pro¬ glasa cijeli narod u pomoč za borbu protiv stranih uhoda._ JAVNI RADOVI U ITALIJI Rim. — Donesen je zakon o financi¬ ranju novih cesta. Predvidjena je svota od 500 mil. lira, iz koje če se izgraditi odnosno popraviti oko 2000 km cesta. U Julijskoj Krajini predvidjeni su ovi popravci cesta: Gorica — Ajdovšči¬ na, Ajdovščina—Prevalje. Kobarid—Tr¬ biž i Matulje—Učka—Opatija—Raša. ŠTIPENDIJE ZA DALMATINSKE D JAKE Rim. — Društvo »Dante Alighieri« raspisalo je 10 štipendija za siromašne talij anske študente, koji su porijeklom iz Dalmacije, i to 6 štipendija po 2000 lira za sveučilištarce, a 4 štipendije po 2000 lira za srednjoškolce. TEČAJ O FAŠIZMU Rim. — Talij anski nacionalni institut za kulturne veze s inostranstvom prire- djuje u Rimu tečaj o fašizmu. Tečaj traje od 20 srpnja do 10 kolovoza ove godine, a namijenjen je strancima, u glavnom novinarima. Ukupno če biti održano 18 predavanja, a polaznicima če se na koncu tečaja izdati diploma. Talijanska vlada daje polaznicima te¬ čaja velike pogodnosti, popuste na želj e- znicama i izletima i Slobodan ulaz u sve muzeje i galerije. OVOGODIŠNJI PRIROD ŽITARICA U ITALIJI Rim. — Pod pretsjedavanjem Musso¬ linija bila je jučer sjednica korporaci¬ je za žito. Tom je prilikom održao eks- pozej ministar poljoprivrede. On je go- vorio o proizvodnji žita u tekučoj godi- ni te je naglasio, da če i ovogodišnja, kao i prošlogodišnja proizvodnja žita zadovoljiti. Korporacija je odlučila sta¬ viti na snagu zakon, prema kojem se može upotrebljavati za cijelu Italiju sa¬ mo jedna vrst brašna za kruh, bez obzi¬ ra na društveni položaj potrošača. Vanjska trgovina Italije za prvih 5 mjeseci o. g. Italija je za prvih 5 mje¬ seci o. g. uvezla (— izuzev kolonije —) proizvoda u vrijednosti od 4.012 mil. lit., a izvezla za 3.291 mil. Ura proizvoda. Pasiva trgovinskog bilansa dostiže sumu od 721 mil. lit., prema pasivi od 1.747 mil. za isto razdobij e prošle godine. Smanjenje pasive trgovinskog salda n vezi je sa restringiranjem uvoza, dok se talij anski izvoz u o, g. povečao za 4 po¬ što. TALLTANSKI RADNIcTgRADE CESTE U OKOLICI INNSBRUCKA London. — »Times« javlja, da je n okolini Innsbrucka u ovaj čas zaposle¬ no 12.000 Talijana na gradnji ceste. Iz- gleda da uopče nisu zaposleni Nijemci iz Italije, pošto se zna, da talij anske vlasti, koje organlziraju odašiljanje rad- nika u Njemačku, budno paze da niti jedan Južni Tirolac ne bude zaposlen pri ovim radovima. Kako izgleda, veli list, niti njemačke niti talij anske vlasti ne trude se da Južni Tirolci nešto zarade u svojih sunarodnjaka u sjevemom Ti- rolu. FRANCE BEVK: LEGENDE Nova knjiga našega rojaka in neutrudlji¬ vega pripovednika Franceta Bevka je zbir¬ ka devetih legend, ki se ie pred dobrini mesecem pojavila na slovenskem knjižnem trgu. Nekatere legende v tej zbirki smo že čitali v celjski »Mladiki«, druge so za bral¬ ca čisto nove. Pisatelj je legende lepo zvrstil v nekak mozaik naših krajev onkraj meje. Ko za- preš knjigo, ti zapovrstjo ožive podobe naše Tolminske, Goriške. Vipavske, južne Notranjske, Idrije. Furlanije m Istre. Le druga in osma legenda pričujoče zbirke se¬ gam iz na f ega okolja. Bevk ie torej tudi tu ostal zvest svoii ožji domači zemlji. Nje¬ gov jezik je preprost kot jezik našega kmeta. Legende so čisto ljudske, zajete iz ljudskega izročila, le tu pa tam se opazi delo njegove domišljije. V njih ni vsiljenega literarnega oblikovanja, vendar čutiš, da j'h ie pisala spretna roka. čeprav se ti hkrati zdi, da slišiš iz njih trdega Tolmin¬ ca, mrkega Notranjca ali melanholičnega Vipavca. Težka in trda je bila pot našega člo¬ veka v prejšnjih stoletjih, njegova usoda ie bila življenje tlačana, manjvrednega člo¬ veka namenjenega le napornemu delu.. Do¬ življal je krivice in tegobe in da si življe¬ nje olaiša. si je s silo svoje domišljije, iz verne duše pričaral božjo Pravico in Lju- I bežen, ki hodi po svetu in tolaži žalostne, kaznuje mogotce in neverne in jih spravlja na pravo pot. Bevkove legende so čisto slovenske v občutju in okolju. Prva legenda v zbirki je »Marija z Ro- hidja«, ki je pisana z živim občutjem in ostro pokrajinsko nazornostjo. Opisuje raz¬ mere, v katerih so živeli Tolminci pod oblastjo grofov. V Katrci je ponazorjen 'oster moralni čut tamošnjega človeka, ki za vsak tak prestopek zahteva ostro pokoro. »Peta zapoved« izveni v oster klic in opo¬ zorilo današnjemu času prepredenemu z vojnimi nevarnostmi: ne ubijaj! V »Češnji« je opisal hudo trpljenje solkanskih tlača¬ nov pod brezsrčnimi grofi, ki se niso bali nrelivati krvi. »Pobožni zidar« je legenda o nastanku slavne in znane božje poti v Logu pri Vipavi, ki datira iz strašnih dni razsajanja kuge. — V »Bogatem mlinarju«, ki ga je postavil ob reko na južnem No¬ tranjskem, je ljudska sodba obsodila čez¬ merno skopost, ošabnost in brezsrčnost. — Najlepša v zbirki je gotovo »Poslednja to¬ lažba«, za katero je porabil motiv iz straš¬ ne rudarske katastrofe v Idriji v 16. stol. V njej je zelo lepo orisal idrijsko kotlino in njeno -..vetnico sv. Barbaro, ki nr vročo prošnjo ravne rudarske žene nese poslednjo tolažbo .'inemu možu in ostalini 40-tim rudarjem v zasuto jamo. — V legendi »Marija in razbojnik« je poudaril globoko vernost in ljubezen Beneških Slovencev do božje Matere. — »Boži martra« je sveto¬ pisemska legenda. — Zadnja v zbirki je istrska »Pevec Gruje«, ki lepo ponazoruie nemirno človeško vest, ki požene človeka L varnega okolja v svet, ko ga pa spozna, se prevaran vrne iz razbukanega sveta in spokorno čaka zadnje ure. Zbirka ni namenjena samo odraslim, ampak tudi mladini, in potrjuje, da je Bevk še vedno svež in čil in da nam bo še mar¬ sikaj dobrega in poučnega zbral in napi¬ sal. (***) Čakavskoprimorski muzički egzotikom Pod tim naslovom čitamo u opsežnoj raspravi profesora Vladimira Dvornikovi- ča »Karakterologija Jugoslovena«, koja je ovih dana izašla iz štampe u izdanju »Kos- mos« u Beogradu, slijedeče zanimivo po- glavlje o čakavskoj glazbi: »U muziku naših čakavskih P r i m o - raca, naročito ostrvljana — i Istrana, koji su ostali van granica Jugoslavije — moglo bi se dublje ulaziti samo na osnovu temeljnog usporedno-historijskog poznava¬ nja historije zapadno-evropske muzike i najstarijili muzičkih sistema, koji su uopče poznati. Izgleda da je u tom tipu očuvano nešto preantično, arhajsko, kao i tragovi srednjeg vijeka, jer je ta pjesma muzičkom organu ostalih Jugoslovena gotovo nepri- stupačna. I tonalitet i ritmika u tolikoj su mjeri arhaični da gotovo nemaju veze sa našim današnjim muzičkim osiečajem. Uistini, uzak ambitus tih pjesatna i neka stegnutost u pokretu melodike djeluje čud¬ no i nelagodno. Ozbiljni, trezveni i štedljivi Primorci su- šta su protivnost balkanskom »pustom« temperamentu. Sve strasti u njih su uko- čene, pod stegom strogo tradicionalnog morala. Na našeg »širokog« Panonca. Pri¬ morci čine utisak sapetih, rudimentarnih ljudi. Ima nešto asketska u njima. I radost i tuga u njih je sitno i škrto dozirana; ne-j ma možda našeg pokrajinskog tipa. koji bi 1 u svakodnevnom životu tako malo izlazio iz sebe. Ovo je slika pravih, starinskih Pri- moraca u Novom Vinodolskom, Vrbniku, Baški, Omišlju. Uistinu, sa Primorcima sto¬ ji stvar nekako kao i sa izvjesnim stanov- nicima Južne Srbije: teško je uči u te za- tvorene i pune protivvrijednosti prirode. Ko je slušao u predvečerje naše primor¬ ske žene kako sjedeči pred kučom u pjesmi daju maha svojim bolnim čeznutljivim osje- čajima za onima koji su daleko preko mo¬ ra na pečaldi, taj je mogao da osjeti šta tom narodu znači njihova nostalgična pje¬ sma«. Nato donosi autor kao primjer iz zbirke M. Brajša-Rašan, Hrvatske narodne popi- jevke iz Istre, pjesmu »Turne mi moj lipi«, za koju kazuje tradicija da ju ie ispjevao krčki knez Ivan Frankopan kad su ga za robili Mlečani i odveli u Veneciju. »Izdajalec Robert Primožič« Po Ljubljani kola letak s gornjim nat- Pismu u kom se žestoko napada opernog pjevača Roberta Primožiča zbog jedne njegove vrlo nezgodne geste, koju je uči- nio prigodom gostovanja ljubljanske opere u Trstu. Hvaleči ostale članove ansambla letak kaže, da je on jedmi bio zločinska iznimka, te mu poručuje neka više nikada ne prestupi praga slovenske zemlje. Slovanski prehled Znana Seška revija za spoznavanje po¬ litičnega. socialnega in kulturnega življenja slovanskih držav in narodov, je po krat¬ kem presledku zopet začela redno izhajati. Druga dvojna številka (3—4) prinaša v ru¬ briki »Jubileji« kratek oris življenja in de¬ lovanja našega rojaka iz Kastva Milana Marjanoviča o priliki njegove šestdesetlet¬ nice. Med nekrologi pa se spominja češka reviia na nrvem mestu dr. Dinka Trinai- stiča. dalie na pesnika Frana Žgura in skla¬ datelja Zorka Prelovca. STRANA 4. ♦ISTRA« BROJ JURINA I FRANINA VlJCSTI IZ DOMOVINC Franina: Si bija kada Jure u Putinci? Jurina: A ne lipa krv moja, nis nikad ni čuja za to misto. Franina: Benj, to ti je selo nidi u Sre¬ mu i tamo goru da je nikoliko fa- mej tudeški, jeli kako njin još goru Švabi Jurina: Pak ča? Franina: Ti si vaj k nestrpljiv. Tih pet, šest famej bi stili mati i imaju niki soj sočeta, inšuma. tudeški da me razumiš. Jurina: A neka imaju. I Bogu je pravo da ima saki soie. Vranina: Benj vidiš kako se mi dva sla- žemo kakoj vaj k. Niš ja niman kon- tra. Samo zrman moj, ima na svitu kraji di nimaju ud sega tega niš, ni šočetali, ni maještrovic, ni ma- ještri, ni popi. Ter znaš! I vidiš, je to pravo i lipo? Je to pošteno? Jurina: Pak, ča su krivi uni iz Putinci? Franina: Niš oni, ma nismo ni ja ni ti! Njih je čud manje u ten selu ud nas vode. Pa kad oni imaju sve, ča ne bi i nan mogli dati ono ča nas paše kad gore vaju da smo pretelji! ča ne bi bilo liplje da ja i moja Lu- ca kantamo naše verse, molimo Bo¬ ga po našu i slušamo pope i fratre u našen lipen jeziku. Jurina: Benj, kad si pomenuja verse, ča ti se para, su sve one lipe pisme ud tarankanja spivali Bejzaki, je li smo i mi Vlahi kakovu? Franina: To je svejeno, krv moja! Pa- sala su ona vrimena kad su Vlahi dfcčekali Bejzake u Kufanaru i Sa- vičenti z digetami u žepu, ma ja atešo paran da su i poli nas kantevali i tarankali »Oj divojko iz Monti- ča.a to ni na Bejzačiji, pak nisu oni mogli ni složiti te verse, aš kadi je Montič, kakoj ni onu »Rodila loža grozde dva« i »Oj divojko rokoko...« Jurina: Pušmo to da, Bejzačija jeli Vla- šija, to je jušto svejeno, samo da se po naših seli kantevaju i spivaju po piri, sami ji i drugih vesel ji i da te lipe arije živu, aš dokler bude njih če biti i mojih i tojih kureti, a forši če doj to vrime da čemo i mi ime- vati i soje škole i soje maještre i soj jezik u crikvah, po sudi, po šočetali i svaderi kadi je tribe, kad nam ga je Bog da da se š njin služimo. Franina: Amen Bože! Uslišila ti se. I oni oput bi se moglo ča i štucati o prete|jstvu, aš pravega preteljstva ne more biti ko bih ja stija da ti samo moje štuješ i ljubiš, a ja to j e ne! Je triba da se pokaže koliko ja tebe volin toliko i ti mene i bolje bi bilo da se ne maše z digetami Clanak o Hrvatima i Slcvencima pod Italijom u turskim novinama Zagreb. — Na zamolbu gosp. Šakir Rassim Čečene, šefa turskog Fresbiroa iz Ankare, napisao je naš urednik iscr- piv članak o problemu Hrvata i Slovena- ca u Italiji. Talijani se interesiraju za eksploataciju naših ruda U novije vriieme pojedine financijske grupe iz Italije, koje stoje u vezi sa ta- mošnjom rudarskora i metalurgijskom indu strijom, živo se interesiraju za mogučnost eksploatiranja metalnih ruda u Jugoslaviji, a u prvom redu za rude mangana i bakra, kojih, kao što je poznato, nema u Italiji. SRPSKIŠTUDENTIOTPUTOVALI U ITALIJU Beograd. — Dne 5 o. mj. otputovala je jedna grupa beogradskih djaka, pola- znika talijanskih tečajeva, u Italiju. Na kolodvor su ih ispratili članovi talijan- skog poslanstva. Djaci de posjetiti ne¬ koliko večih gradova Italije. IZVOZ NAŠE STOKE I' ITALIJU U ZA¬ STOJU, JER MADŽARSKI IZVOZNICI DOBIVAJU POVOLJNIJE CIJENE Beograd. — Naš izvoz stoke u Ita¬ liju još uvijek sc nalazi u zastoju, pošto eijene na talljanskim tržištima ne odgo- varaju cijenama na našim .tržištima. Italija u glavnom troši svoje vlastite re¬ zerve u stoci za klanje, a dijelom se snabdjeva iz Madžarske. Madžarski iz¬ voznici dobivaj u povlaštenu cijenu od 3.5 lira po kg. što 'oi odgovaralo i našim interesima, ali eijene koje mi dobivamo iznose 3.15 lira po kg, te nam tako Ma¬ džarska uspješno konkurira na tržištu stokom u Italiji. AGRARNA REFORMA U DALMACIJI V novi italijanski zbornici obstojalo, kakor je naš list že poročal, posebne Z1 . kenodajne komisije, ki sklepajo o ražnji, zakonih, v kolikor se ti ne nanašajo na ustavo ali na državni proračun. Tako se je 22. junija sestala taka Za , konodajna komisija še pod Predsedstvom medtem umrlega grofa Costanza Ciana Komisija je proučevala med drugim tuji zakonski načrt, nanašajoč se na novi do¬ govor z našo državo glede agrarne refor¬ me v Dalmaciji in italijanskih državljanov O predmetu ie poročal svetovalec Asquj n [‘ ki je poudarjal da sta v Jugoslaviji v toku dve agrarni reformi, ena, ki se nanaša specialno na Dalmacijo, in druga za vso dižavo. Prva gre za tem, da se razvelja¬ vijo nekatere kolonske pogodbe, ki spo- minjajo po obliki na italijansko enfitevzo in ki se smatrajo za posebne težke za ko¬ lone. Reformo v tem pogledu je prinesel zakon od 19. oktobra 1930. Drugi zakon, ki predvideva razkosanje veleposestev, je od 19. junija 1931 a ni še stopil v veljavo. Prvi zakon je naletel na odpor Italije v kolikor gre za italijanske državljane, ki imajo posestva v Dalmaciji. V tem pogle¬ du se je šele v zadnjem času dosegel spo- in končno besedilo tega sporazuma enjena komisija italijanske zbom:— razum VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Poziv na učestvovanje na proslavi dra V. Mačka - - opurazumi je pomenjena komisija italijanske zbornic proučevala. Poročevalec sam je opozoril nejasnost glede tečaja, ki naj ui se po njem izmenjali dinarji, ki bi jih plačala Jugoslavija. V členu 5 dogovora nd o ,~- tna- Na proslavi šezdesetgodišnjice života vodje hrvatskoga naroda dra V. Mačka u nedjelju 16. o. mj. učestvovat če i društvo »Istra«, pa se pozivlje članove i ostale emigrante da toga dana prisustvuju pro¬ slavi. U sedam sati i pol ujutro kreče istar- ska povorka ispred Istarskog doma na Trešnjevki u Maksimir. Oni članovi, koji ne mogu poči sa Trešnjevke sakupit če se najkasnije do sedam i pol u društvenim prostorijama (žerjavičeva 7) i priključit če se kod Novinarskog doma povorci sa Trešnjevke. Članovi sa Svetica, Žeij. kolo¬ nije i ostalih krajeva istočnog dijela gra da, koji ne budu mogli da se priključe po¬ vorci na Trešnjevki ili u gradu, sačekat če najkasnije u 8 sati istarsku povorku na uglu Harambašičeve i Maksimirske i tamo če uči u povorku. Pozivljemo sve istarske Hrvate 1 sve članove društva da učestvuju u povorci i da na taj način pokažu da su istarski Hr¬ vati tek dio hrvatskoga naroda i da ujedno i mi doprinesemo velebnom hrvatskom siavlju u počast vodje hrvatskoga naroda dra Vladka Mačka. Odbor društva »Istra« u Zagrebu. __- wnw n-vuiu, ud se mora izmenjava dinarjev vršiti na nov način. V členu 4 končnega besedila pa je ta pri¬ pomba odpadla. Asquini je to posebno po¬ udaril, da se ne bi pozneje dala drugačna interpretacija in da se bodo tedaj dinarji računali po tečaju 43,70 lira za 100 din. Asquini je tudi omenil, da se z novim dogovorom ugodno zaključuje za italijan¬ ske posestnike kočljivo vprašanje in da je v tem času italijanska vlada tem posest¬ nikom že bila priskočila na pomoč z do¬ datnimi odredbami, ki so obremenile itali¬ jansko bilanco. Narodni svetovalec Durini je med de¬ bato vprašal, koliko hektarjev zemlje bo Jugoslavija odkupila od italijanskih po¬ sestnikov. tfijcstl IZLET ČLANOVA DRUŠTVA »ISTRA« U BRODU n/S Prosvjetno i potporno društvo »Istra« u Sl. Brodu priredjuje članski izlet dne 30. srpnja 1939. u Bukovačko brdo u šumici kod vinograda g. Dr. Krpana. Polazak u 5 sati u jutro iz društvene čitaonice (Zrinj¬ ska 57). Pozivaju se članovi da povedu svoje obitelji. U slučaju nepovoljnog vre¬ mena odgadja se za osam dana kasnije. POZIV »Istarski Dom», zadruga za gradnju malih kuča s. o. j. u Zagrebu, poziva sve svoje članove na redovitu godišnju skup- štinu, koja če se održati u nedjelju dne 23. srpnja o. g u 9 sati prije podne u pro štorijama »Jugoslavenske Matice*, Var savska ulica 6 (dvorišna zgrada). Dnevni red: 1. Pozdrav predsjednika. 2. Izvještaj, tajnika (poslovodje). 3. Izvještaj blagaj¬ nika. 4. Izvještaj nadzornog odbora. 5. Od- riješnica upravnog i nadzornog odbora. 6. Biranje 3 člana upravnog odbora i 3 člana nadzornog odbora. 7. Eventualia. — U Za¬ grebu, 8. srpnja 1939. Predsjednik: Ivan Stari, v. r. _ VABILO k 7. rednemu občnemu zboru, ki se bo vršil dne 16. Julija 1939. ob 9 uri do¬ poldne v prostorih restavracije g. Kle- menčič-a na Duplici (nasproti tovarne Remec) s sledečim dnevnim redom: 1. Nagovor predsednika in komemo¬ racija za padlimi žrtvami. 2. Poročilo funkcionarjev. 3. Volitev novega odbora. 4. Slučajnosti. V slučaju nezadostne udeležbe član¬ stva se občni zbor vrši istotam pol ure kasneje ob vsakem številu članov. Prosvetno in podporno društvo »Tabor« v Kamniku. uvwvimwv. Asquini mi je pojasil, da znaša sadania italijanska lasnina v Dalmaciji okoli 22.000 ha, da pa je Jugoslavija zahtevala odkup samo 12.000 ha za skupno vrednost okro¬ glo 40 milijonov dinarjev. Glede ostalih 10 tisoč hektarjev ali sploh niso stavljeni predlogi, ali prepozno, tako da se sploh niso upoštevali. Za izvršitev tega dogovo¬ ra se je ustanovil poseben urad v Rimu, ki ima nalog, da razdeli dinarje, ki jih bo prejemal od jugoslovanske vlade. Zakonski načrt je bil končno odobren. KORAKI DELAVCI Sako jutro još prej neh se sunce stalo i zabelile se prve barke na Kvarnere pod mojun su puneštrun pasali koraki, teški koraki delavci rečke kantjere. Po tihe su ceste preko Preluki hodili, v a duge file jedan za drugen su šli va rana jutra, va jutra kada nigder ni jenega furešta, ni toveka videt ni. Batili su koraki , li teški koraki ki su celi vek samo na delo hodili i onput kada je sunce po sav dan peklo i onput kada su se oblaki nebon gonili- Leta su pasala i oni su vet pasali i te duge ceste su prijele njine sine i još vavek bate koraki i ta isti tivot tete vavek daje sliian stare kadine.. ■ IVAN BOŠTJANČIČ 1 (iz zbirke »Istri jonska zem lja<) POVJESNA PABIRČENJA BUNA U LUPOGLAVU 1847 Lupoglavska gospoštija, koja je ne- kada bila vlasništvom glasovitoga kliškoga junaka Petra Kružiča, pripa¬ dala je godine 1847 trščanskoj grofov- skoj familiji Brigido. Kažu stari ljudi, da je ta obitelj od svih ostalih gospo¬ štija istarskih najgore ugnjetavala svoje kmetove. Osim desetine i drugih urbarskih dača seljaci su morali raditi besplatno i razne druge poslove na zemlji koja je pripadala Kaštelu. Tako su uz bagatelnu nagradu morali nositi pisma u Rijeku. Trst, Pazin i u druga mjesta, kadgod bi im to gospodar ili upravitelj zapovijedio. Kad bi na pr. takav listonoša bio poslan iz Lupoglava s pismom na Ri¬ jeku dobio bi u ime poputbine jedan liljeb kruha i 12 karantana novaca i time je morao da plati stan i hranu. 6 karantana vrijedilo je 10 krajcara ili kako naši stari Istrani još i danas kažu jednu »šesticu«. Jedan historičar iz toga doba priča, kako je jednom prilikom povrh Volo- skoga sreo jednog takvog Iupoglavskog starog kmeta, koji se je vračao iz Ri- jeke, gladan i sav iscrpljen. Gostioni- čar mu se smilovao, pa mu je dao malo tople hrane, da bi mogao okrijepljen proslijediti put. Takva putovanja kmetova bila su ce¬ sta, a pojedini su ih upravitelji nala¬ gali cesto bez potrebe, samo rad koje kakvih svojih hirova. Svakog jutra morale su po turnusu, doči u Kaštel po dvije ženske da po- mažu služinčadi. Ako su došle stare žene, upravitelj bi ih potjerao kuči, tra- žeči mlade, koje su više odgovarale svakakvim njegovim zahtjevima. Pro- nosio se glas, da su stari vlasnici feu- dalci, vlasnici kaštela, imali čak i t. zv »jus primae noetis«. Bilo je to u vrijeme kad su se po ci-1 stva, koje je slijedeče 1848 godine buk- nulo svom snagom. Kmetovi lupoglavske gospoštije, ispr- va samo njih nekolicina, a kasnije svi, odbiše da daju podavanja. Nijesu po- mogle ni globe ni kazne tako da je okružni kapetanat na koncu bio prisi¬ ljen da pošalje jednu kumpaniju Voj¬ nika, da bi kmetove natjerao na po¬ slušnost. Vojniči su se smjestili u se- ljačkim kučama i počeli su plijeniti' blago. Medjutim su seljaci na vrijeme odagnali blago i razdijelili ga medju svoje prijatelje po drugim udaljenijim cpčinama, koji su ga umiješali medju svoje i čuvali ga. Nakon toga otišli su u pianinu, uzevši sa sobom oružje, ako ga je tko imao, a kuče i sela napustiše. Okružni komesar neki Toggenburg, koji je kasnije postao gubernatorom Venecije, došao je sam u Lupoglav da vodi operacije protiv kmetova lupo¬ glavske gospoštije. Oni seljaci, koje bi vojnici uhvatili, bili su prisiljeni da pot pišu izjavu, kojom su se obvezali da če plačati gospoštiji sve urbarske dače. Tko ne bi potpisao bio je izbatinan zatvoren. burg. vojnički kapetan i upravitelj lupo¬ glavske gospoštije neki Roža. Pred njima išla su tri vojnika. Najednom je iza jednog grma pra- snula puška, a jedan se od one trojice vojnika srušio mrtav. To je Toggenburga toliko preplašilo, da je još iste večeri odmaglio iz Lupo¬ glava, uvjeren da je to tane bilo sigurno njemu namijenjeno. kaošto je izgleda i bilo. Došao je drugi komesar. i taj je po- čeo postupati s narodom čovječnije i blaže. Ni to nije pomagalo. Okružni ka¬ petanat naredio je stoga da se obrazu,iu oboružane patrole iz belajskog. pazin- skog i buzetskog kotara. koje če pre- tražiti cijelo lupoglavsko područje i po apsiti raspršene i po šumatna sakrivene kmetove. 1 zaista je red za kratko vri¬ jeme bio uspostavljen. Zaredao je pr°‘ ces za procesom, kazna za kaznom i seljaci su grdno nastradali. Medjutim u veljači 1848 buknula J e revolucija u Parizu, a 13 ožujka u Beču, gdje je srušen Metternich, pa i e cijelom monarhijom prostrujao slobod- niji vjetrič. koji je i u Istri malo olak- | “‘O' T e ~ - — - *- Kod seljaka nastupila je reakcija. —jšao teške prilike u kojima je narod LJUU Jt, M ' 4 , j —... - - ItJ -'-4 1* -T- 1 jeloj Evropi dizali valovi nezadovolj-1 Jedne večen setah su cestom Toggen-1 živio. —erra— Prednik: ERNEST tekovnos rafnna' risak: Jngoslovenska Stani pa t vsru ■šašu«? f 2-gj ssrsrJiASt — •»