Poštarina placena o gotovom Pojedini broj Din L— Zagreb, 4. Jula 1940. God. XII. Broj 27 Narod, koji se odreče ma i ledne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto • idom ( - . -- "\ Uredništvo i nprava ZAGREB, MASAKYKOVA 28a Teleion 67-80 Uredništvo tn uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA Erjavčeva 4a V.. _ __ ~J NAŠ VELIKI BLAGDAN DAN SV. CIRILA I METODA PROSU DANI bili su, što se Uče medjunarodne politike, ispunjeni mnogim važnim i upravo zama- šnim dogadjajima, što u ostalom od nekoga vremena vrijedi kao pravilo. Medjunarodna politiika kronika nije doista bila nikada bogatija ovako iznenadnim dogadjajima od tako velike važnosti. Značenje i daleko- sežnost tih dogadjaja moči če se pravilno ocijeniti tek nakon stanovite vremenske di¬ stance, kad budu vidljive i daljnje posije- dide kojima 6e nesumnjivo uroditi sve te promjene, koje su izvršene ili su još u toku. Svakako jasno je, da proces, koji je započeo ne u rujnu prošle godine, kad je formalno započeo sadanji svjetski rat, več nekoliko godina prije toga, nije još nikako završen, a ne bi se — po našem mišljenju — moglo reči ni to, da se nalazi u završnom stadiju S toga gledišta valja prosudjivati sve po¬ jave, koje se odigravaju na evropskoj ratnoj i diplomatskoj pozornici, od kojih čemo ne¬ ke u ovom kratkom pregledu registrirati. * U prvom redu ističemo njemačko-franču- sko i francusko-taltjansko primirje, koje je potpisano u šumi u Compiegneu, još 22 prošloga mjeseca odnosno u villi Rosetta kraj Rima dan-dva kasnije, ali su mirovni uvjeti objavljeni nekoliko dana iza toga. Francusko-njemačkim primirjem obve¬ zala se francuska vlada na obustavu borbe na čitavom svom teritoriju, u Francuskoj svim svojim posjedima, kolonijama, protek- toratima i mandaiskim područjima, na kop- nu, moru i u zraku. Svoju vojsku, morna¬ rica i avijaciju mora Francuska demobili¬ zirati. Od toga se izuzimaju čete i brodovi, koji šu potrebni za čuvanje reda i zaštitu teritorija, na kojemu vrši vlast francuska vlada. Nad večim dijelom Francuske i čita¬ vom atlantskom obalom vrši vlast njemačka okupatorska oblast. Njemačke okupatorske oblasti dobivaju na okupiranom zemljištu sav vatni materijal i ratno oružje u svoje ruke, a nad oružjem i materijalom u dijelu Francuske, koji je pod francuskom vladom, imaju pravo kontrole, a i konfiskacije to¬ pova, tankova, bornih kola i ostaloga ma- terijala, aviona i municije — ako smatraju to potrebnim. Francuska vatna mornarica osim dijela, koji je potreban za osiguranje francuskih interesa u kolonijama francu- skoga carstva ima se skupiti u odredjenim lukama i pod njemačkom i talijanskom kon- trolom demobilizirati i razoružati. Njemačka vlada izjavljuje svečano da ne namjerava upotrebiti francuske ratne brodove u ovom ratu za svoje svrhe, a francuska se vlada obvezuje da ne če poduzimati nijedno djelo pomoču oružane snage ili na koji drugi način, koje bi značilo bilo kakvo neprija- teljstvo protiv njemačkoga Reicha. Troškove za uzdržavanje njemačkih četa na francu¬ skom teritoriju snosi francuska vlada. Nje- mački ratni i civilni zarobljenici u Francu¬ skoj puštaju se na slobodu, a francuski za¬ robljenici u Njemačkoj ostat če u zaroblje- ništvu do konca rata. To su samo neki uvjeti njemačko-francu skoga ugovora o primirju, koji sadržaje 24 točke. Francusko-talijanski ugovor izradjen je na istoj osnovi. Bitne točke toga ugovora su 0 ve: talijanske čete ostaju na svojim lini¬ jama na svim operacionim sektorima za sve vrijeme trajanja primirja. Na francuskom teritoriju za vrijeme trajanja primirja de- militarizirat če se pogranična zona u širini od 50 kilometara. Za vrijeme neprijateljstva s Engleskom i za trajanja primirja Italija ima pravo da iskoriščuje luku Džibuti kao 1 francusku dionicu pruge Džibuti—Addis Abeba. Sve dok budu trajala neprijateljstva izmedju Italije i Engleslce utvrdjena pomor¬ ska mjesta i pomorske baze u Toulonu, Bi- serti, Ajacciu i Oranu bit ie razvojačene. Talijanska vlada izjavljuje, da ne namje¬ rava za sadanjega rata upotrebiti francuske ratne iedinice. koje budu stavljene pod njen nddzor a isto tako izjavljuje, da ne namje¬ rava istaknuti svoje pretenzije pri zaklju- čenju mira na francusku ratnu mornaricu. Princip, koji je došao do izražaja kod zaključenja primirja. bio je učiniti Fran¬ cusku nesposobnom za eventualnu daljnju vojničku akciju i stvoriti od nje pojačanu bazu za rat protiv Engleske, koji se na¬ stavlja. Francuskoj je ipak uspjelo. da po- stigne to, da barem njena oružana snaga, napose mornarica i avijacija, ne hude upo- trebljena u borbi protiv njenega dojučeraš- njega saveznika Engleske, protiv koje bi njemačko-talijanska akcija imala svakoga dana započeti. Dok je zaključenje primirja u Njemačkoj izazvalo silnu radost i oduševljenje, dotle je Francuska dan kad je uslijedilo primirje proglasila danom narodne žalosti. TJ Rimu pak nisu se, kako je javio svome listu do¬ pisnik »Neue Zuercher Zeitunga « odveč žu- rili s proslavom zaključenja primirja jer Mussolini, koji nije uopče bio prisutan kod potpisivanja primirja s Francuskom nije — Sutra, 5 srpnja, slavimo Svetog Ci¬ rila i Metoda, slavenske apostole i prve kulturne radnike medju sla venskim na- rodima. što se više udaljujemo od onog slavnog doba, u kojem su sveta brača živjela i radila medju našim narodom, to se vecma u nama produbljuje njihov kult, to nam veličanstvenija postaje svetost i veličina njihove povjesne mi¬ sije medju Slavenstvom. Sveti Ciril i Metod su za nas više nego dva sveča i dva apostola. Oni su zaštitnici Slaven- stva. što je za nas u Istri značio blagdan Svetoga Cirila i Metoda nije potrebno posebno isticati. Oni su bili simbol na¬ rodne borbe uopče. Oni su uzeti za zaštitnike naše naj- jače kulturne organizacije Družbe Sve¬ toga Cirila i Metoda i povij est narodne borbe naše u Istri, bez Cirila i Meto¬ da i njihova kulta, ne bi se dala uopče zamisliti. To je bio največi naš narodni blag¬ dan, u predvečer j e kojega su se po svim brijegovima i brežuljcima palili visoki krijesovi, viši još i broj ni ji nego li na samu tradicijonalnu Ivanju. S imenom Cirila i Metoda nije me- djutim povezana samo naša, istarska narodna borba. Borba Hrvata kroz više nego tisuču godina za opstanak na obalama Jadrana vodjena je, u obliku borbe izmedju »glagoljaštva« i »lati- naštva«, na čirilo-metodskoj tradiciji. I ne samo Hrvata uz Jadran, nego i onih koji se raširiše po bosanskim vrletima i panonskim nižinama. Kada je u devetom stolječu bilo konačno završeno naseljivanje naših predja u krajeve u kojima danas pre¬ bivamo, a i mnogo dalje na sjever i zapad (čak do Venecije i do Tirola), dobile su slavenske države na Balkanu svoj staloženi oblik. U novo naseljenim pokrajinama našli su stari Sla veni krščanski živalj. Oni su medjutim bili pogani, a krščanska im je v j era bila tu- dja i nepoznata. Njihovim dolaskom na Balkan poganstvo se je dakle ponovno proširilo po tim krajevima i krščanstvo je bilo u opasnosti da bude sasvim is- trijebljeno. Tim svojim nastupom me¬ djutim postali su naši predji neprijate- ljima tadašnjih velikih krščanskih drža¬ va: franačke na zapadu i bizantinske na istoku. Te dvije države bile su glavni zaštitnici krščanstva protiv svih navala raznih nekrščanskih naroda, koji su za velike seobe naroda uništili zapadno rimsko carstvo i prijetih uni- štenjem čitave tadašnje krščanske civi¬ lizacije. Najbrojniji i kao takovi po krščansku civilizacij u najpogibeljniji narod bili su naši predji — stari Slaveni. Uslijed toga je sasvim razumljivo, da su franačka država na zapadu i bi¬ zantinska na istoku smatrale Slavene i največom političkom opasnošču, jer su oni svojim poganstvom mogli potko- pati i uništiti temelje njihove politi- kako veli švicarski novinar — htio dati do- jam, kao da se slavi triumf jedne bitke, čiji je glavni tribut dao drugi saveznik. * Posljednjih dana pažnja javnosti skre- nuia je akcijam Sovjetske Rusije prema istoku, točnije prema jugoistoku. Sovjetska Rusija, koja je najprije učvrstila svoje po¬ ložaje na Baltiku, pokrenula je sada svoje operacije prema Balkanu. Ona je proširila svoje granice prema Rumunjskoj zauzima- njem Besarabije i sjevernoga dijela Buko¬ vine. Rumunjska se iznenadno našla u po¬ ložaju da je morala na miran način pre¬ pustiti sovjetima teritorij, koji je Rusija bila izgubila koncem svjetskoga rata, ali ga se nikada nije bila odrekla. Interesantno je istaknuti, da su se i Bu - garska i Madjarska, koje takodjer ne skri- vaju svojih pretenzija na Dobrudžu odnos- čke snage t. j. krščansku vjeru. Obe su države povele stoga odmah na po- četku, več u VII. stolječu, neku vrst »križarskog rata« u kom su zajedno s krščanstvom širile i svoju političku vlast. Svrha je tih protuslavenskih ratova bila da se Slavene ili pokrsti ili da ih se posvema istrijebi. Slavenstvo se je dakle nalazilo u velikoj opasnosti. Predji su se naši junački borili proti napadačima i dugo su uz goleme žrtve branili svoju nezavisnost, ali su konačno ipak morali podleči. Osobito su stradali oni, koji su bili izloženi napa¬ daj ima Franaka na zapadu. Ti su več u VII. i VIII. stolječu sasvim izgubili svoju nezavisnost, tako da je franačka vlast uskoro prodrla duboko u slaven- sku zemlju u srce srednje Evrope čak do Dunava. Dotadanji slavenski knezovi postali su franački vazali. Usprkos toj pod- ložnosti ipak su pojedine slavenske dr¬ žave sa svojim knezovima sačuvale ne- gdje veču negdje manju samostalnost. Tako velikomoravska država Rastislava i Svatopluka. U Panoniji vladao je fra¬ nački podložnik Kocelj, a dalje na jugu u Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i jednom dijelu Bosne hrvatski knezovi »duces Chroatorum«. Na Balkanu su se u medjuvremenu ustrojile srpska i bu- garska narodna država. Uslijed franačkih pobjeda krščanstvo se je medju Slavenima brzo širilo. To se je dešavalo uglavnom šilom, ali su uskoro i sami domači knezovi upoznali, da je glavni uzrok njihovih nedača taj, što su došli u sukob s velikom krščan- skom civilizacij om, kojoj su morali pod¬ leči. Uslijed toga su došli do spoznaj e da je i za Slavene jedini spas u prima- nju krščanstva. Slavenski su knezovi sami poprimili krščanstvo i počeli se brinuti da se i medju pučanstvom krščanstvo čim više raširi i udomači. U svoje su države po¬ zivali krščanske svečenike, no ti su im dolazili uglavnom iz njemačkih zemalja. Buduči da nisu poznavali slavenskcga jezika, pokrštavavanje je uza sve napo¬ re išlo dosta sporo. S druge Strane pak su zajedno sa stranim svečenstvom dolazili u naše zemlje i strani kolonisti, koji su domači živalj sistematski po- tiskivali. Tada su domači slavenski knezovi uvidjeli, da slavenskom puku nije do¬ sta da se pokrsti, nego da mu je po¬ trebna i slavenska crkvena organiza¬ cija. To se je pak dalo postiči samo na taj način, da svečenstvo bude slaven- sko. Veliko-moravski knez Rastislav, koji je prvi došao do te spoznaj e po- slao je svoje poslanike u Carigrad, glavni grad bizantinskoga carstva, da bi mu odanle doveli u Moravsku sveče¬ nike, koji poznaju slavenski jezik. Rastislav se je obratio u Carigrad, zato, jer su balkanski Slaveni bili u medju- no Transilvanija, javile za riječ, ali im je savjetovano da pričekaju, čime se opet po- tvrdjuje ona klasična: Quod licet lovi non licet bovi ... što je jednima dozvoljeno nije drugima. U Rumunjskoj je s time u vezi izvršena mobilizacija da se makar i oružjem parali¬ zira eventualna madjarska i bugarska akci¬ ja, a kako se govorilo i o nekim pogra- ničnim incidentima i nemirima u nekim gradovima Rumunjske znak je, da je atmo¬ sfera prikladna i za nove komplikacije, u koliko sile osovine zajedno s Rusijom svo jim velikim autoritetom i impozantnom voj- ničkom snagom ne misle drukčije. I Rumunjska je gubitak Besarabije i sje verne Bukovine na dan 3. VII. označila da¬ nom narodne žalosti. vremenu uglavnom pokršteni, pa se je moglo predmnijevati, da če se uslijed toga medju njima nači več i po koji domači svečenik. Tadašnji je bizantinski car Mihajlo udovoljio ir.olbi Rastislavovoj, te je go¬ dine 863 poslao u Moravsku dvoje bra- če: Konstantina (koji se kasnije pro- zvao Cirilom) i Metoda. Prije svoga odlaska u Moravsku sve¬ ta brača su sastavila slavensku abe- cedu i prevela na slavenski jezik evan- djelje i druge crkvene knjige. S tim neproejenivim darom — s crkvenim knjigama pisanim u slaven¬ skom jeziku i slavenskim slovima, došla su brača u Moravsku. Knjige, što su ih donijeli sa sobom bile su prve slavenske knjige uopče. Slaveni su na taj način debili svoj pismeni jezik i svoje vlastito pismo, što je za svaki narod ishodištem svake kulture. Konstantin i Metod nisu dakle došli medju Slavene samo kao vjesnici krščan¬ stva na slavenskom jeziku, nego i kao prvi kulturni radnici i začetnici sla¬ venske duševne kulture uopče. Kao učitelji ubrzo su izobrazili do¬ mače sinove za svečenike, uveli su sla- vensko bogoslužje u crkvu i ishodili od rimskoga pape, da je slavenski jezik priznao kao liturgijski jezik. Godine 870. bio je Metod imenovan panonsko-moravskim biskupom i tako se je slavenska crkvena organizacija rasprostrla sve do Save. Godine 885 na 6. travnja, umro je biskup Metod, a po njegovoj smrti po¬ čela je propadati i veličanstvena zgra- da ko ju je podigao. Uslijed spletaka njemačkog s večen- stva papa Stjepan V. zabranio je sla- vensko bogoslužje, pa je Rastislavov na- sljednik Svatopluk morao sve Metodo¬ ve učenike istjerati iz svoje države. To je bio i početak svršetka moravske dr¬ žave. Slavenski svečenici razbježali su se tada po balkanskim državama: Bugar- skoj, Srbiji i Dalmatinskoj Hrvatskoj. Tu su širili sla vensko bogoslužje, a nji¬ hovi učenici počeli su sve življe i lite¬ rarno djelovati. Kada se je godine 1054 istočna crkva posvema odcijepila od Rima, a raskol u crkvi postao formalan, smatralo se je u krajevima, koji su potpali pod za- padnu crkvu, da je slavensko bogo¬ služje znak vjerskoga otpadništva. Usli¬ jed toga započelo se je u Hrvatskoj hrvatsko bogoslužje proganjati pa je godine 1060 bilo i zabranjeno. Za hrvat- skoga kralja Petra Krešimira (1053 do 1073) borba je medju »glagoljašima« i »latinašima« dostigla vrhunac. Pobij edili su pristaše latinskoga bogoslužja, ali se je glagolica ipak uspjela održati u ne¬ kim, i to najizloženijim hrvatskim kra¬ jevima na Primorju sve do dana da¬ našnjega. Medju Slavenima koji su došli pod upliv istočne crkve t. j. earigrad- skoga patrijarha ostala je crkvena sla- venština jedini liturgijski jezik. Medjutim su unatoč razdora medju Slavenima, glede crkvenoga jezika, Sve¬ ti Ciril i Metod zajednički sveči obim crkvama, jer su oni učili prije nego što je došlo do raskola. Svetoga Cirila i Metoda slavimo da¬ nas s posebnim osječajem. Slavimo ih kao zaštitnike svih, a osobito Južnih Slavena. Slavimo ih kao prve kulturne, a time i političke radnike naše, kao sveče pod čijom smo zastavom dol j e u Istri vodili sve naše narodne, kulturne l političke borbe, svijesni da smo mi bili samo predstraža svoga velikoga zale¬ dja; svijesni da kao što su nam ta dva velika sveča zajednička, da nam ie tako i sudbina zajednička. BROJ 27 STRANA 2. »IS T R A« KAD SE LJUBAV UGASI... Rijeka — Franjo štemberger bio je ukrcan na jednom parobrodu, pa je cesto odlazio od kuče. Nevenka Jur¬ čič iz Zameta, s kojom je dugo vreme¬ na vodio ljubav, opazila je da je svaki- put kad se s putovanja vrača sve hladniji. Konačno je prema njoj sasvim ohladnio i napustio ju, kao da nikada nista medju njima nije bilo. Medjutim ona toga nije mogla preboljeti. Jedno- ga dana srela ga je na riječkom trgu, zaustavila ga i tražila objašnjenje. On se je prezirno nasmiješio i dobacio joj nekoliko riječi, koje ne samo da ju nisu umirile, nego su je ražestile do vrhunca. Cini se da je ona to i čekala i da se na t,aj dramatski susret spremala. Jer tek što je on to izrekao, izvadi ona ispod pregače flašicu vitrijola i saspe mu Je u lice. Jauknuo je, ljudi su priskočili, odvezli ga u bolnicu'. Nevenke je nesta- lo i nije ju bilo moguče pronači. Taj dramatski susret imao je ovih dana epilog pred riječkim sudom, koji je Nevenku osudio na 4 mjeseca tamni- ce i na plačanje sudskih troškova, ali joj je kazna amnestirana. OGRANIČENJE PRODAJE POSLASTICA I SLADOLEDA P u 1 a — Ministarstvo za korpora¬ cije izdalo je odredbu prema kojoj se počevši od 1. srpnja ograničuje pro¬ daja poslastica u slastičarnama. Svježe poslastice smiju se u slastičarnama pro- davati samo u odredjene dane i to su- botom, nedjeljom i ponedjeljkom. U druge dane zabranjena je bilo kakva prodaja te vrsti robe. Prema torne u utorak, srijedu, četvrtak i petak ne če se smjeti prodavati ni kolači ni sla¬ doled. Isto se tako obustavlja tim da- uom svaka prodaja kave u cijeloj Italiji. UVODI SE PAPIRNATI NOVAC p u l a — Ministarskim dekretom, objelodanjenim u službenom listu, javlje¬ no je da če se dosadanji nikleni novac od 1 i 2 lire povuči iz prometa i zami- feniti papirnatim. NOVAC IZ ABESINIJE Pula — Prefektura objelodanjuje od vremena do vremena izvještaj o doznakama, koje šalju istarski radni- ci, koji su otišli na rad u Abesiniju. Iz raznih sela otišlo je tako dosta naših trbuhom za kruhom u žarku Afriku. Sada prefektura javlja, da su ti radni- ci poslali prošli mjesec kuči 78 do- značnica u ukupnoj vrijednosti od 25.354 lire. NAGRADA ZA DVOJKE Sveti Lovreč Pazen — Josip Voščen pok. Šime iz sela Vošteni na Sutlavreštini dobio je nagradu od 700 Ura, jer mu je žena rodila dvojke. TKO POSJECUJE ILI UZVRAČA POSJET R i j e k a — Prefekt riječke provin- cije izdao je nalog, da se svatko tko dodje bilo kome u pohode iz jednoga mjesta u drugo ima najkasnije u roku od 48 sati prijaviti tamošnjoj opčinskoj vlasti. Tko se ne bi toga držao bit če najstrože kažnjen, pa makar to bio najbliži rod onoga kome dolazi u po¬ hode. NASTRADAO RADNIK R i j e k a — Milan Benčič iz sela Bregi vozio se biciklom na posao. Kada je došao do Matulja projurio je mimo njega teretni automobil tvrtke Briick- ner, okrznuo se o njega blatobranom i srušio ga. Pad je bio tako nesretan, da je siromašni Benčič morao biti ot- premljen kolima društva za spasavanje u riječku bolnicu, gdje su liječnici iz¬ javili, da če morati odležati naj manj e 40 dana. TUČNJAVA U ZARECJU Zarečje — U Zarečju kraj Pazi¬ na bilo je neke nedjelje u gostionici Vjekoslava Matej čiča veoma veselo. Se- ljaci Su pili i raspravljali, dobacujuči si medjusobno kojekakve šale i upadi- ce. Sve bi bilo lijepo i veselo završilo, da nije došao u gostionu Josip Grzetič, nazvan Bepo štrigun. On je poznat kavgadžija i zajedljiv tip, koji če uvri- jediti, kako c c ono veli i Gospodina Boga. Riječ po riječ, počeo je on za- dirkivati čas jednoga čas drugoga, iz- rugujuči se svima, kako su gladuši, si- romaci, kako se badava muče i rade, a ne jedu ništa drugo do palentu i ra¬ die, dočim on ništa ne radi a jede uvi- jek mesa i piliče. Ive Kurelič, kome je več toga bilo dosta, navali na Gržetiča i udri po njemu. U pomoč mu priskoči i mladi Josip Blagon, koji je baš držao u ruci pumpu svog bicikla. Odalamio on pumpom Gržetiča po ustima tako jako, da mu je odmah izbio zub, a osim toga mu je znatno ozlijedio čeljust. Za¬ vršilo je na sudu, gdje je Blagon osu- djen na dvije godine zatvora, dočim je Kurelič zbog pomanjkanja dokaza ri- iešen. KAŽNJENI MLJEKARI Buzet — Sud u Buzetu osudio je slijedeče mljekare, jer da su mlijeko miješali s vodom: Lina Pavletiča iz Sve¬ te Lucije kod Roča, Josipa žurnadu Irmu Mikulič, Josipa Klaiča, Josipa Mar¬ tina, D. Pavletiča, Ivana Korjana, Rabac Josipa i i Buljevac Josipa, sve iz Roča VIJESTI IZ RODNOG KRAJA KOSTANJEVICA PRI GORICI JE STARA 300 LET Skoro ni romarja, ki od daleč pri¬ de v Gorico, da bi se popel na Sv. Go¬ ro, da ne bi s to post j o obiskal Kosta¬ njevico kjer že tristo let stoji svetišče posvečena Materi božji. Kostanjevica pri Gorici je ena najlepših in tudi naj¬ bolj znanih točk goriškega mesta. Z nje se lepo vidi na Brda, na mesto in na vse tiste kraje, kjer je pred več kakor dvajsetimi leti besnela svetovna vojna. Tudi Kostanjevica ni bila takrat priza¬ deta, saj je bila cerkev takorekoč več¬ krat v prvi liniji, ko se je fronta premi¬ kala sem pa tja, od Brd preko Rafuta do Panovca. Njen postanek nas precej spominja na postanek Sv. Gore. Pred tristo leti je bila Kostanjevica vsa v gozdu. Tu je bilo majhno poslopje, kjer so se za¬ tekali pastirji. Znotraj je bila na steni naslikana Devica Marija. Ta podoba je silno vpli¬ vala na neko Kamilo Cimberle, ki je bila doma iz Gorice, kjer je bil njen oče znan in spoštovan mož. Kamila Cimberle ■ je sklenila posvetiti vse življenje službi: te podobe. Kmalu je bila pozornost vse Gorice obrnjena na Kostanjevico. Vedno pogosteje so prihajali ljudje iz mesta in okolice na prijazni griček molit. V kratkem se je nabralo toliko denarja, da je lastnik gozda Matija della Torre lahko zgradil kapelico in zraven nje hišo za stanovanje duhovnikov. Kakor govore stari viri in so zgodovinarji ugo¬ tovili, je bil ta skromni Marijin hram leta 1640 dograjen in posvečen. Leta 1651, so se na Kostanjevici naselili kar¬ meličani, pozneje so prišli frančiškani, ki so ustanovili tu tudi svojo notranjo gimnazijo. Tudi sedaj oskrbuje Mariji¬ no svetišče red sv. Frančiška. Tristoletnica je bila svečano pro¬ slavljena. Prve dni je bila pobožna tri- dnevnica, zadnjega dne pa je spo¬ minska svečanost dosegla svoj višek s pontifikalno mašo goriškega nadško¬ fa. Svečanost je bila zaključena s pa¬ peževim blagoslovom. Na to slovesnost je prišlo od daleč in od blizu veliko ro¬ marjev v to priljubljeno svetišče. Ko je bila svečanost na višku, se je zbralo več tisoč ljudi, ki so prihiteli k spominskim cerkvenim svečanostim. Po svetovni vojni je bilo kostanjevi- ško svetišče kmalu sezidano in sloven¬ ske kapucine so zamenjali italijanski. Kostanjevica je tudi znana po svojih kriptah, kjer počivajo kosti zadnjih bur¬ bonskih kraljev. V kriptah spi med drugimi večni sen zadnji burbonec fran¬ coski kraj Karl X, ki je umrl v Go¬ rici v pregnanstvu in pet njegovih naj- bližjih sorodnikov. Po izgubi kraljevske¬ ga prestola se je kralj Karl zatekel v Gorico, kjer je stanoval v znanem bi¬ vališču grofov Coroninijev, na Cingro- fu. S svojega stanovanja je lepo videl na Kostanjevico in po burnih letih si je na večeru svojega življenja zaželel mirne¬ ga kotička, kjer bi po smrti spaval večni sen. Izabral si je za zadnji počitek ravn. Kostanjevico, kamor mu je vedno uhajal pogled z njegovega okna. Bodi še omenjeno, da je kralja na stare dni pobrala kuga. Njegova želja se je izpol¬ nila in pod cerkvijo so napravili kripto, kamor so spravili njegove smrtne ostan¬ ke. Tako je »Kapela«, kakor še danes pravijo kostanjeviški cerkvi postala eden izmed rednih kript na slovenskem oze¬ mlju, kjer so pokopani kralji. V burnih letih svetovne vojne so morali te rakve odpeljati iz nevarnega ozemlja in šele nekaj let po svetovni vojni se je mrtvi francoski kralj spet vrnil v svoje izvo¬ ljeno bivališče. Do takrat pa so na nje¬ govem mestu ležale v lesenih rakvah kosti neštetih vojakov, ki so padli na Kostanjevici in v njeni lepi okolici. Te kosti so pozneje prenesli na razna po¬ kopališča. »Kapela« s svojim samostanom je važna tudi za slovensko kulturno zgo¬ dovino. Tu je med drugimi znameniti¬ mi možmi pred zadnjo svetovno vojno bival slavni jezikoslovec p. Stanislav škrabec, ki je urejeval zanimivo »Cve¬ tje z vrtov sv. Frančiška« z važnimi slov¬ stvenimi razpravami. GAJENJE BRNESTEE U ISTRI Pula — Kada su ono svojedobno pro- tiv Italije, povodom abesinskoga rata, bile primijenjene sankcije poduzela je Italija sve i sva da se osamostali i učini neovisnom od stranih proizvoda. Zapo- čelo se iskorištavati sve, što bi bilo moglo poslužiti neovisnosti talijanske industri¬ je od stranih sirovina. U toj borbi za autarhiju došla je i naša brnestra, koje po nekim krčevitim krajevima ima mno¬ go, do vrijednosti, pa ju je narod stao skupljati, jer su je tekstilne tvomice mnogo tražile. Brnestre ima naročito mnogo po Kvarnerskim otocima, po Libumiji i na Puljštini, uopče u krajevima do kojih iz- ravno dopire topli morski zrak, jer je brnestra osjetljiva na zimu. Buru i sušu lako podnosi, no zime ne, pa je zato Is- tarska zemlja kao stvorena za gaj en j e brnestre. Osim toga ona je i korisna, pogotovo u krševitom kraju, jer svojim jakim ko¬ ri j en jem veže kamenito tlo i na taj na¬ čin čuva zemlju od potpunog ogoljenja. Od brnestre se dade tako reči sve upotrebiti: vlakno i otpaci. Vlakno brne¬ stre se lako bijeli, bolje je čvršče i elasti- čnije od lana i može se presti u veoma fine niti. Bijela Ijetna odijela od brne- strine^ pred j e veoma su praktična, fina i elastična, te ne izgledaju gruba kao na pr. ona od lana. Naročito je važna upotreba brnestre za medicinske svrhe kao hidrofilna vata. - UAPŠENA CEDOMORKA Sveti Vinčenat — Najnoviji talij anski zakon štiti nezakonitu djecu, a i rodite¬ lje im, no ipak se kod nas nezakonito dijete još uvijek smatra največom sra- motom kuče. To je i uzrok da naše dje- vojke ili žene, kojima se ta neprilika do¬ godi baš iz straha i stida pred selom po- duzimlju sve i sva, da se to ne sazna. Tako se je 43 godišnjoj udovici Mariji Matijaš iz sela Slapani dogodilo da je za.nijela. Kako pak živi u muževoj za- druzi stvar je bila za nju to neugodnija i strašni j a. Svoju je »sramotu« sakrivala do zadnjega časa, ali joj nije uspjelo. Ro- divši dijete ona ga je udavila i zakopala u sijeno. Karabinijeri su poveli istragu i uapsili je. Ona je priznala da je dijete udavila boječi se sramote. USTAVLJENA GRADNJA TOVARNE Trnovo pri II. Bistrici, junija 1940. (* *) — Svojčas smo že poročali v na¬ šem listu, da namerava neki podjetnik graditi pod trnovsko postajo tovarno za izdelovanje papirja. Res so pričeli v le¬ tošnji pomladi s kopanjem temeljev za stavbo, a so kmali nato z delom prene¬ hali in še danes vse priprave počivajo. KUŽNA BOLEZEN GOVEJE ŽIVINE Trnovo pri II. Bistrici, julija 1940 (***> — Skoro leto dni ni bilo pri nas ži¬ vinskega sejma zaradi kužne bolezni go¬ veje živine. Komaj je bil kotumac prekli¬ can in so bili v februarju spet dovoljeni živinski sejmi, so bili v marcu spet pre¬ povedani zaradi ponovnega pojava bole¬ zni med govejo živino. Talijanski profesor Grossi ustanovio je da je vata od brnestre daleko bolj a i hi- gijenskija nego li pamučna vata, pa se je za abesinskoga rata mnogo tražila, ta¬ ko da se je te godine samo iz Istre otpre- milo oko 300 tisuča kilograma bmestrina vlakna u talijanske tvornice, što je za naš siromašni svijet značilo lij epu zara- du. Vlada je izdala upute kako se ima brnestra gajiti te propagira i podupire posumi ji vanje krša brnestrom. Ga j en je brnestre ne iziskuje nikakovih troškova, jer je ne treba ni gnojiti ni rediti, ona raste i širi se sama. Za industrijske svr¬ he ne treba drugo nego u jesenskim i zim¬ skim mjesecima porezati mlado šibij e i otpremiti ga u najbliže tekstilne tvor¬ nice. gdje se namaču i od njih skida vlakno, a otpaci se upotrebljavaju ili kao gorivo ili za proizvodnju celuloze. Sve u svemu: Italija kojoj nedostaju sirovine iskoristila je u autarhijskoj bor¬ bi sve, što bi ju moglo učiniti neovisnom od uvoza, pa su u Istri konačno došle do cijene i takve stvari za koje se nekada nije ni malo marilo, niti ih se smatralo vrijednima. U cijeloj Italiji računa se da ima raspoloživih oko 15 milijuna kvintala brnestre, a u Istri 500 tisuča kvintala. Osnovano je posebno društvo »Consorzio industrie ginestre«, kojemu je svrha što svestranije iskorištavanje brnestre i svih njenih derivata. - ZOPET TEŽKA NESREČA S STRELIVOI Gorica, junija 1940. — V Lokvi< pri Opatjem selu so trije mladeniči is kali ostanke streliva. Našli so na težk avstrijsko granato, ki so jo v svo lahkomislenosti začeli takoj odpirati, d bi pobrali iz nje sedaj tako dragocjen baker ki ga plačujejo po 12 lir kg in š več. Granata je nenadoma eksplodirala jj trije nepremišljeni iskalci so ležali ■ svoji krvi. Vsi trije so dobili številn in tudi težke poškodbe in jih je »Zelen križ« odpeljal v goriško bolnišnico. PREUREDITEV ŽIVINSKEGA SEJMI ŠCA V TRNOVEM. Trnovo pri Ilirski Bistrici, julija 194 \** ) Prostor za živinsko sejmišče mei glavno cesto in cesto, ki pelje na posta d . e . 1 ' 1 , cas a preurejujejo. Trnovsk podjetniki, zlasti gostioničarji in trgovc se dobro zavedajo donosa, ki jim ga da jejo razni sejmi, med katerimi so dane na.ibol.ii obiskovani živinski. Zato so pri f k ciio za zbiranje prostovoljni! ki na -i bi se P° ra t>ili za pre ureditev živinskega sejmišča. Prostor k riarii v C ^ Čen ’i! e i lekoliko močvirnat ii leze Pi h dnevih neprimeren z: 'sl?mfiri n '/- dar0vanim denarjem bodi SS sed aJ preuredili, predvsem p: TOde 7 hlf kanalizacijo in dober odtol krila ba l e toliko znesla, da to stroko^ V i d ? ne str 2 ške material i: in delavce. Z a dovoz material svoio n™ -” 1 * 1 ' 16 so . Ponudili brezplačn b T C tonovski posetniki. Na t; 1 popolnoma 0 S -- t ° raRulaci i° obč, blagajn: popolnoma nic prizadeta VELIKA KRADJA U ŽMINJU PRED S^žk^M Žminj — Javili smo svojedobno u našem listu o velikoj kradji, koja se do¬ godila u žminju, kad je tamošnjem tr¬ govcu i mesaru Lavrinu iz kuče nestala ručna blagajna i u njoj 16.000 lira no- vaca i oko 5000 lira dragocjenosti. Kao počinitelj kradi e optužena je malodob- na sluškinja Valentič, kod koje je no¬ vac pronadjen. Sada je ta kradja dobi¬ la svoj epilog pred puljskim tribuna¬ lom. Optuženi su mala Valentič i nje- zin otac. Mala je preuzela svu krivnju na sebe, tvrdeči da otac nije imao poj¬ ma o kradi i i da ju nije na nju nago- varao, a za 2000 lira, koje mu je dala da je kazala da ih je našla. Sud nije djevojci povjerovao nego je nju osudio na 2, a oca ioj na 3 godine zatvora i svakog na 2000 lira globe. * MLADICE TOPOLE ZA PRESAD Pula — Seljaci koji žele da sade to¬ polu ili druge celulozne biljke mogu do¬ biti besplatno mladice za presad, koji se ima obaviti ove jeseni. U tu svrhu imaju da podnesu molbu na fašističko udruže- nie zemljoradničko najkasnije do 15 srp. nja, a ono če je dalje proslijediti na Na¬ rodno udruženje za celulozu, koje čp mladice dobaviti. KRIOMCARI Rijeka — Marija Jurašič pok. Josipa iz Plomina uhvačena je u času, kada je htjela prenijeti iz riječke slobodne zone 4 litre petroleja. Osudjena je na 6 dana zatvora i 60 lira globe. Franjo Stopar pok. Antuna iz Račiča kod Podgrada kažnjen je sa 8 dana za¬ tvora i 100 lira globe, jer je htio prenije¬ ti iz riječke slobodne zone u Jelšane 4 kilograma šečera i 2 kilograma bijelog brašna. * — Trst. — Ko se je vračal domov je na cesti po nesreči padel 70-letni zi¬ dar Ivan Pipan. Z rešilno postajo so ga poslali v bolnišnico, kjer so mu zdravni¬ ki ugotovili, da ima poškodovana rebra in težke notranje poškodbe. Njegovo stanje je nevarno. * — Gorica. — V Solkanu je konec maja praznoval 70-letnico svojega ži¬ vljenja msgr. Ivan Koršič. Jubilant se je rodil v Solkanu, a študiral je v Go¬ rici. Leta 1898, je bil postavljen za vo¬ jaškega kurata pri mornarskem povelj- ništvu v Puli, kjer je ostal do pre¬ vrata. Po vojni je bil dekan v Kobari¬ du, potem pa se je preselil v Solkan. Na mnoga leta! * LL. Bistr j ca, junija 1940. (***) — Na mesto dolgoletnega načelnika prostovolj¬ nega gasilskega društva v II. Bistrici tr¬ govca šaša Ličana ie bil nenadoma ime¬ novan nov načelnik. O vzroku te spre- menbe nam ni ničesar znanega. Novi preselevanje na Baikanu V zadnji številki .»Istre« smo obširno po¬ ročali o preseljevanju ljudstva na Balkanu v sedanjem stoletju. Prav na dan. ko smo objavili ta članek, je postala aktualna nova po obsegu zelo močna izmenjava prebival¬ stva. Tokrat gre za prebivalstvo Besarabije in enega dela Bukovine, ki ju je v zadnjih dneh zasedla Rusija. Kakor poroča »United Press«, so bila zaključena tudi pogajanja med Rusijo in Rumunijo glede izmenjave prebivalstva. Rumuni, ki so bili doslej na¬ stanjeni v Besarabiji in Bukovini, se prese¬ lijo v Rumunijo, Ukrajinci pa, ki so tudi po novi razmejitvi še dalje ostali pod Rumuni¬ jo, se presele v Besarabijo ali severno Bu- ka X*. no ' Ta izmenjava utegne zadeti več kot milijon ljudi, morda celo dva milijona! Ta¬ ko lahko sklepamo po narodnostni strukturi ozemlja, ki ga je sedaj zopet pridobila Ru¬ sija. Besarabija šteje okoli tri milijone prebi¬ valcev, od katerih je dobra tretjina Rumu- nov. Podobno velja tudi glede Bukovine, morda ie odstotek nekoliko manjši, ker gre samo za severni del te zemlje. Vsekakor moramo računati s tem, da gre tudi tu naj¬ manj za 200.000 Rumunov. Če bi se hoteli vsi izseliti v Rumunijo, bi samo število Ru¬ munov kolebalo od enega do poldrugega milijona. Koliko je število Ukrajincev in Rusov, ki bivajo na sedanjem rumunjskem ozemlju, nam ni znano, vsekakor je njihovo številu v razmerju z Rumuni, ki živijo v Besarabiji in Bukovini, neznatno. Živijo predvsem v okrožju Muramaros v teritorijalnem stiku s Podkarpatskimi Rusi. Dogovor govori tu¬ di o vrnitvi Besarabcev v Besarabijo. Če so s tem izrazom mišljeni Rumuni iz Besa¬ rabije, ki so se po svetovni vojni preselili v druge pokrajine Rumunije. potem je ver¬ jetno, da tudi ne gre za izselitev vseh Ru- muno viz Besarabije, temveč samo onih, ki so se po svetovni vojni tja preselili, dočim bi avtohtoni Rumuni, Besarabci. tam še da¬ lje ostali. V tem primeru je seveda tudi število Rumunov, ki jih zadene dogovor o izmenjavi prebivalstva, veliko manjše. Poročilo pravi, da je bil tudi z Nemčijo sklenjen dogovor, da se nemški naseljenci iz Besarabije in Bukovine presele v Nem¬ im. Njih število se ceni na 100 do 150 ti¬ soč. Polovica teh živi v Bukovini, polovica v Besarabiji. Nemci v Bukovini so potomci nemških uradnikov in obrtnikov, ki so se v teku osemnajstega stoletja semle priselili- BROJ Zi »ISTRA« AFIRMACIJA JEDNOG MLADOG TALENTA MARIJA CRNOBORI GLUMAČKO OTKRIČE Zagrefeački listovi ističu izvanredni talenat i proriču veliku karijeru mladoj glumačkoj početnici. Marija Crnobori Prošloga petka održana je u zagre- bačkom Malom kazalištu zaključna pro¬ dukcija Glumačke škole. koja djeluje od početka siječnja o. g. Prvi tečaj (i jedini za sada) polazilo je 16 učenika, medju ostalim — kako smo jednom ja¬ vili — i Marija Crnobori i Srdjan Fle- go, oboje iz Istre. Produkcija je bila ja¬ vna te su joj uz brojnu publiku prisu- stvovali i kazališni kritičari zagreba- čkih listova, koji su o priredbi objavili opšime i u glavnom veoma povoljne prikaze. Kako se radi o mladim početnicima, Siji se pozorišni talenat nalazi tek u prvoj fazi razvitka kritičari su, što je 1 razumljivo, pisali više ppčenito o nji- hovoj produkciji, a manje o samim de- butantima. Ipak su u pogledu jednoga imena otstupili od toga pišuči o Mariji Crnobori kao o pravom umjetničkom otkriču, nižuči pritom največe superla¬ tive, kakvi se inače rijetko mogu čitati, Evo što su pisali pojedini listovi: Kritičar »Jutarnjeg lista« — poznati hrvatski književnik i publicista Josip Horvat — veli: »Nije umjestno kod ovakovih škol- skih priredbi spominjati pojedine uče¬ nike. Nesumnjivo, talentiran je to mlad svijet i zdušan u svom radu. Za to za- služuje kolektivno svaku pohvalu. Me- djutim od pravila da kod ovakvih pro¬ dukcija glumačke škole, pogotovo prvo- ga tečaja, ne treba isticati pojedina imena ovaj puta treba odstupitl i spo- menuti samo jedno ime. Nastup gdjice Marije Crnobori u jednom prizoru Og- rizovičeve drame »Smrt Smailage čen- giča« neospomo je dogadjaj za naš ka¬ zališni život. Tu ni j e teško biti prorok. Pojavio se snažan samonikli glumački talent, kakvoga u našem kazališnom životu nije bilo več decenijima. Gdjici Crnobori predstoji briljantna glumačka karijera. Potrebno je samo taj rijetki talenat izbrusiti, dati mu znanje, omo- g učiti napredak. Pogrešno bi bilo dove¬ sti gdjicu Crnobori več slijedeče sezone na kazališne daske; sigurno i tim putem ona bi se dalje samostalno razvijala, ali taj plemeniti umjetnički kapital potre¬ bno je racionalno uvoditi u svijet umje- tnosti. Neka nastavi školu, tu je jama- čno u najboljim rukama, a tek poslije svršenih študija neka stupi na pozorni - cu. Dužnost pak je i našega kazališta i naših prosvjetnih vlasti i konačno ciie- le naše kulturne javnosti bdjeti nad tim talentom. Mecene ima ju tu riječ. Treba da izvrše svoju dužnost«. »Novosti« su donijele i sliku gdjice. Crnobori, a uz sliku opširan prikaz svo- ga kazališnoga recenzenta, koji nije ma¬ nje oduševljen njenim nastupom. On veli: »Kad jučerašnja priredba Glumačke škole ne bi bila otkrila javnosti ništa drugo nego samo blistavi talenat Marije Crnobori, ona bi nam bila več samim time dala mnogo. I ako je ovo tek svr- šetak prve godine te škole. koja traje tri godine. mi čemo učiniti nešto neuo- bičajeno. pa čemo i ovako, kroz novin- ske stupce. istači tu mladu umjetnicu. Doista. može se u ovom slučaju go¬ voriti o umjetnici. O torne nema više, kac je riječ o Mariji Crnobori. diskusije. Imao je dobar instinkt Dubravko Duj- šin. kad ie, pred godinu dana po prilici, počeo da joj daje sam poduku, prije nego što je škola još bila osnovana. Nje¬ gova ie prva zasluga, što se je potrudio da snase našoj sceni jedan umjetnički dragulj i što ga je počeo brusiti. A ovom prilikom ne smiiemo zaboraviti ni neke druge ljude (u pravom smislu te riječi). našu ooznatu slikaricu gdju Anku Kri- zmanič j njezinu sestru. koje su tu malu stručnu učiteljicu uputile na put kaza- lisne umietnosti. pomognuvši ioi ne sa¬ mo savietom. nego j materiialno. ot- kidaiuči od svojega i tako da su ioi no- moffle u zai-adiivanlu kruha. Jurp^ašnii niezin nastup bio ie ma¬ la umietnička senzacija za sve prisutne. U toj djevojci iz skromne seljačko. ra- ! dničke obitel.ii iz Istre, kao da je po drugi put u Zagrebu, u razmjerno kra¬ tko vrij eme. došla do izražaj a skrivena umjetnost, koja je mogla i da propadne. Zar je samo slučaj, da je njezin ro- djak slikar Josip Crnobori isto tako ne¬ davno bljesnuo i afirmirao se u redu prvih naših likovnih umjetnika? I sad, kad se je vidjelo tu snagu, tu solidnost umjetničke manifestacije, u tom ne više sasvim sirovom, nego več lijepo kultiviranom talentu, pa kad se vidjelo kako intenzivno taj talenat pri- ma dobru školu i kako od te škole nije kod Marije Crnobori propao ni jedan dobar savjet ni jedna školska norma, kako je ona to sve primila i dala u svo- joj glumi preobraženo u pravu egzem- plarnu glumu, trebalo bi učiniti sve, da se njezin nauk nastavi, da ona pro- dje čitavu glumačku školu od tri godine i da joj se omoguči i još nešto više: da podje u inostranstvo i da vani dobije i ono što u Zagrebu ne može dobiti, da vidi velike scene i velike glumce. Napor, koji mora naša sredina, naša Vlast, na¬ še kazalište u tu svrhu da učini, bit če kao sjeme, koje če donijeti sigurno ve¬ liki plod. U Mariji Crnobori, koja ima i jedno sretno umjetničko ime, sugestivno i ka-> rakteristično, sjedinili su se gotovo svi eni elementi, koji su potrebni, u apso- lutnom smislu, za dobru glumicu: do¬ bra pojava, stas, glava, lice. koje je tu za svaku scensku kombinaciju, inteli- gentan i mimičan obraz, lik, koji može da igra ljubavnicu i ljepoticu, tragetki- nju i karaktemu ulogu. Glasovni mate¬ rija!, dah, dikcija, jezik u naglasku — sve je to u nje u takvom stanju, da pretstavlja elemenat prvoga reda. Njezina uloga jučer, bila je snažna i harmonična, u ejelini i u detaljima. U zanosu moglo bi se poželjeti da je vidi¬ mo doista i u pravoj predstavi. Ali to sigurno neče uprava još forsirati i ne bi bilo dobro. I ona sigurno, iskreno skromna i očito istinski zanesena svojim umjetničkim pozivom, za koji isključivo živi, fanatički ponesena sudbinom i kr- vlju znade, da njezin pravi čas još nije došao. U našim predskazivanjima, koja če bi¬ ti možda malo »nepedagoška« i možda malo »zanešenjačka« čvrsto vjerujemo da se nismo prevarili«. »Obzorov« kritičar, koji piše umje- renije — što je u ostalom u tradiciji samoga lista — napisao je takodjer ne¬ koliko veoma laskavih riječi o Mariji Crnobori, za koju veli da je vanredan glumački talent, te da je ubrala velik i zaslužen uspjeh, koji je — veli — s tim simpatičniji, što je ova mala go- spodjica jednostavna i čedna. Za Srdjana Flego vele »Novosti« da se svidio finom, inteligentnem interpre- tacijom. Kao istarsko glasilo veseli nas uspjeh naših mladih glumača, napose pak gdji¬ ce Crnobori, koja če. vjerujemo, znati u svojim nastojanjima da jednoga dana postigne ono, što je njena velika čež- nja, i zašto je predestinirana po svom velikom glumačkom talentu. Bit de to još jača manifestacija skrivene umjet¬ ničke snage mlade istarske generacije, o kojoj je govorio i kritičar »Novosti« u svom prikazu. HRVATSKA NASELJA U JUŽNOJ ITALIJI DOJMOVI ING. ŽELJKA MACANA S PUTA PO JUŽNOJ ITALIJI (Svršetak) Kruč ili živa voda danas broji oko 2.500 Stanovnika od čega se 86 pošto ba- vi poljodjelstvom. Ovo je največe hrv. selo i naj prometnij e. Jednom dnevno vezan je sa Termoliem autobusnom ve- zom. Najbliža željeznička stanica je Ter- moli (50-60 km). Ovaj put je uiedno i najkrači i najpraktičniji za put do ovih naših sela. Kruč sam za se ima svoju op- činu, crkvu, liječnika, ljekarnu, elektri¬ čno svjetlo i na daleko poznatu odličnu pitku vodu, koja nikada ni za največe suše ne presuši (zato se i zove »živa vo¬ da«), Po pričanju samih Kručana a i drugih, Kruč se u čitavoj okolici računa kao najbogatije mjesto. Uvjeravali su me, da Kručani imaju uštedjenih preko 20 milijuna lira no raznim novčanim zavodima. Ova ušteda dolazi najviše od iseijenika iz Amerike a i neobičnom marljivošču seljaka. Ovo potonje se mo¬ že lako vid jeti. ako obadjemo njihova polja, koja su uzomo obradjena. Ni naj- strmiji obronak ni najkameniti.ii pre- dio nije neobradjen. Najviše površine je pod žitaricama pa pod lozom i vočnja- cima. Ni najsiromašniji ne oskudijevaju na kruhu. »Žrča, kruha i kobasice« uvi- jek se nadje u seljačkoj kudi. Zemlja, koju obradjuju, njihovo je vlasništvo (što je dosta rijetko u Italiji). Seljaci se po izgledu dosta razlikuju od susjednih Talijana. Muškarci su dosta visoki i ko- štunjavi a žene gojne i lijepe, što im svi susjedni priznaj u. Djeca su im zdrava izgleda 1 lijepa. Ponosni su na svoje slavonsko pori- jeklo, a večina zna, da su došli s one Strane mora. Neki su znali, da je to Dalmacija. Uzrok dolaska ne znaju. Sa¬ mo mi ie jedan starac znao reči, da su amo došli radi »nike velike gvere (ra- ta)«. Daleko od staroga kraja, bez uopče ikakove veze s nama, bez hrv. učitelja 1 popa pravo je čudo da se do danas nisu sasvim pretopili. No ako do danas nisu, vidi se. da če to brzo nastupiti. Več sada se opaža, da dio oko »piazze« (trga) sla¬ bile govori od diiela nazvanog »Križ«, gdje stoi e isključivo seliaci ooliodjelci. Osim Kruča još su dva oveča naje¬ sta. gdje žive ostaci tog našeg narodnog odvjetka. To su miesta Stiflič (San Fe- lice) i Mondimitar (Montemitro). Kolika je želja, upravo iskonska, u tih ljudi da ne zaborave svog materin- skog jezika dokazuje najbolje slučaj, što ga opisuje g. ing. Željko Macan. Jedan mladi seljak iz Mondimitra živo ga je molio da bi mu pribavio kakovu kniigu iz koje bi morao učiti po »našu«. Evo, kako ing. Macan opisuje svoj pohod u Mondimitru: — »Maš koji libar naš?« pitao je mol pratilac. žaleči da nema mogučnosti uči¬ ti »slavo«. Kad sam ga zapitao, kako zna,, da sam ja »brati«, kaže mi, da mu je re- kao jedan iz Staifliča. koji je prije ovuda prošao. Razgovarali smo samo hrvatski i potpuno smo se razumjeli. Tu sam več vidio da se je Mondimitar najbolje sa- čuvao što su mi več prije u Kruču re¬ kli Vrlo veseo oval naš čoviek. što mo¬ že s uiormrn raz^ovarati svojim materi- njim jezikom i da time može od mene štogod naučiti, zamolio me je, da mu svakako pošaljem koju početnicu, jer da on ne če zaboraviti »naš jezik«. To sam mu morao obečati. Na koncu mi praži svoju žuljavu ruku i s »Poj s Bogom!« pozdravi. Za kratko vrijeme dodjem u Mondi¬ mitar. Sunce upeklo, pa po selu ni žive duše. Vidim pred jednom kučom par ljudi gdje u hladu igraju »briškulu«. — »Dobar dan!« — pozdravim. Oni svi do jednoga ostave karte i upru poglede u me. Poznaju oni sve svo¬ je »Slave« iz Kruča i Stifliča pa im je čudno, da sam ih oslovio hrvatski. — »A isklen si?!« — »Di greš?!« — Padalo je kao kiša iz ustij u svih. Nije prošlo ni čas, a več je oko mene bilo čitavo selo. žene. djeca, ljudi, sve je do- šlo i ovdje kao u Kruču i Stifliču pitali- me po stoti put, jesam li ja baš iz kraja odakle su njihovi stari došli. Svi do jed¬ noga su govorili samo hrvatski i to mno go bolje nego u Kruču. Mondimitrani raspolažu sa mnogo više hrvatskih riječi, a i izražava!u se bolje, dok vrlo rijetko prelaze u govoru na ta- lijanski. Ovdje je još živa predaja o do- lasku, a znaju, da je to bilo preko više od 400 godina i da su došli iz Dalmacije, te da sa susjednim Arbanasima nemaju nikakve veze. Najvažnije je od svega, što oni sami nastoje, da ne zaborave je¬ zik pa sa svojom djecorn u kuči uvijek »čičeraju« škavunski«. Ovdje sam mogao čuti mnoge riječi (osobito su to imenice) koje se u Kruču više ne upotrebljavaju a u Stifliču po¬ gotovo. Tako: »vriča« (vreča), »zidač« (zidar), »svitlenica« (prozor), pa »posto- lar« i dr. S ponosom su mi govorili, ka¬ ko oni još najbolje govore i kako se u njih ne če tako lako izgubiti ni jezik ni predaja o podrijetlu. Kratko vrijeme. koje mi je stajalo na raspolaganju, nije mi dozvoljavalo da mnogo toga zapišem, što je od važnosti i što če se sigurno izgubiti, ako netko od naših lingvista ne posjeti ovaj kraj i ne spasi od propasti još ono, što se ni¬ je do sada izgubilo. Hrvatski gostoljubi- vi i vrlo prijazni, sami su se trudili, da mi što više pomognu. Neobično veseli, da ih je posjetio netko iz starog kraja i da na njih nije posve zaboravlieno, mo¬ lili su me da zapišem i to, kako bi oni rado da ih od nas još tkogod posjeti. a da če mu oni svi skupa biti u svemu pri ruci. Od Hrvata ih nije nikada nitko obišao, pa ni ona grupa iz 1902. god., koja je stalno bi 1 ' u Kruču. Sasvim po strani bez ikoje redovite prometne veze. ostali su nalčišči i najbolje su sačuvali svoje hrvatske osobine. pa je s jezlčnoga aledišta proučavanje ovoga malog hrvat- skog sela za povijest i razvitak jezika za nas od neproejenjive važnosti. Svoj nadasve zanimljiv prikaz, koji smo evo doni jeli skoro u cijelosti. 1er če sigurno neobično zanimati svakoga našeg čitatelja završava ing. Macan ri- iečima: Nezaboravni dojmovi sa posjeta Hr- vatima Campobassa ostati če mi trajno u uspomeni. piti, taj maljušni hrvatski otok, vrlo ljubomomo čuva tu još preostalu svoju osebinu. Nisu se sasvim do danas pre¬ topili, ali je to neminovno. Svega uku- pno ih ima nešto više od nepunih 5 hi- ljada. ali samo po broju. Po osječaju i jeziku jedva polovica, ženidbama s Ta- lijanima i infiltracijom ovih, a bez ško¬ le i crkvenih obreda na hrvatskom je¬ ziku, bez novina i bilo čega našega, gu¬ be se polako. Stiflič je naj bolj i prim j er. Inače žive kao i ostali talijanski drža¬ vljani. Obečao sam im, da ih ne čemo zabo¬ raviti i da čemo nastojati učiniti. što bu- de moguče. SLOVENSKI GLAS O MATETIČ - RONJGOVI ČAKOVSKO- PRIMORSKI PJEVANK1 Pred nekaj dnevi ie ljubljansko »Jutro« prineslo laskavo književno poročilo o Ma- tetičRonjgovi Cakavsko-primorski pjevanki o kateri smo svoj čas v našem listu podro¬ bno opisali. Znani glasbeni kritik Pavel Ši- vic je predočil pomen te knjige in orisal njene lepe vrednosti. V naslednjem prina¬ šamo v celoti njegovo kritiko: »Tajnik zagrebške Glasbene akademije v pok., g. Ivan Matetič-Ronjgov, se je zgo¬ daj zanimal za narodno petje čakavskih Hr¬ vatov. Je po rodu iz Ronjgov (Kastva) in je že kot študent v besedah in notah opo¬ zarjal z avtentičnim poznavanjem domače pesmi na značilnosti in lepote čakavsko- primorskih narodnih napevov, ki segajo iz hrvaškega Primorja tja noter globoko v Is¬ tro. V glasbenem listu »Sv. Ceciliji« (leta 1925, št. 2, 6, in leta 1926, št. 4) se je za¬ vzel za pravilno tolmačenje njih lestvice, intervalov in večglasja. Pozneje je prispe¬ val mnogo lastnih, v narodnem duhu ome¬ njenih pesmi zloženih napevov predvsem za zbor (prim. širom po domovini znani »Čače moj« in prispevke v Kumarjevi iz¬ daje mladinskih pesmi »Grlici«). Njegovo življensko delo pa ie že dolga leta vestno pripravljena zbirka čakavsko-primorskih narodnih napevov, ki jih ie Matetič izdal kot »Čakavsko-Primorsko Pjevanko dvo¬ glasnih čakavskih melodija za omladinu sviju vrsti škola« (cena 35 din. v Ljubljani se naroča pri sekciji JUU, Frančiškanska ulica). V kratkem uvodniku govori g. Matetič o potrebi svoje zbirke, ki naj bo samo člen v številu mnogih šolskih pesmaric. Kot veren dokaz ljudskega petja o primorju naj po¬ maga obvarovati tamošnie petje pozabe, dokler si ne pridobi v domači glasbi tiste veljave, ki mu gre po njegovih značilnih posebnostih. Napevi — 128 po številu — so vsi dvoglasni, kakor jih narod vobče poje in so razvrščeni od najlažjih do najtežjih stopnjema, kakor bi ustrezali nižji, srednji in višji stopnji osnovnih šol. Kakšni so ti napevi in kakšnega šolske¬ ga ter izvenšolskega pomena so? Matetič jih je dolga leta nabiral pri živem vrelcu, iz ust samega naroda. Na podlagi zbirke istrsko-primorskih pesmi (tekstov) ie za¬ pisoval s tankim sluhom melodije, ki oci- tujejo vse v okviru malega števila^ taktov zelo prost, mnogoličen ritem, sloneč pred¬ vsem na besedilu. Medtem ko sta ritem in takt zelo pestra, se napevi melodično gib¬ ljejo dosledno v lestvici, ki je znana kot istrska in jo g. Matetič deli v alterirano in nealterirano ter jo kot frigijsko opredeljuje med stare cerkvene tonovske načine. Pre¬ prosto povedano, nima ta lestvica nič skup¬ nega niti z durom niti z molom, kar kaže tudi harmonska analiza na podlagi zabele¬ ženega dvoglasja. Začetek in konec na is¬ tem tonu (v primi ali oktavi), vmes terce ali sekste od zmanjšane do velike, inter¬ valni postop zmanjšane kvarte, melodijski razseg skale in obenem napeva do zmanj¬ šane sekste, vse to so za preprosta ušes vajena zgolj durovih trizvokov m njih ob¬ ratov težko premostljive novosti. In vendar bi bil skrajni čas, da tudi pri nas mladina in starina razmahne svoj posluh preko slea- njih. baje »prirojenih« zvokov in odpre ta¬ ko svojo dušo in srce onim starejšim stru¬ nam, ki so prav gotovo nekoč tudi velike¬ mu delu slovenskega naroda podobno bren¬ kale. pa jih je čas skoro docela izbrisal. Tak napredek pa bo mogoč, če se strokov¬ no učiteljstvo naših glasbenih zavodov ter sredniih in osnovnih šol seznani s to pe¬ smarico. Na narodni poeziji bogato bese¬ dilo pa enotna, morda enolična, toda na svojstven način resna, otožna in pobožna melodika ne bo pri pouku zgrešila svojega plemenitega smotra: vcepila bo mladini smi¬ sel za narodno pesem naših najbližjih bra¬ tov Ob zmagovanju teh še tujih ji glasbe¬ nih izraznih sredstev ter ob vglabljaniu v ta novi glasbeni izraz bo razširila njeno splošno glasbeno dojemanje. G. Matetič je nekaterim narodnim bese¬ dilom. ki iim ni našel napeva, sam zlozil glasbo. Da ie le-ta težko ločljiva od pristne narodne, priča o točnem, globokem sklada¬ teljevim vživetju v narodno ustvarjanje. Zdi se mi, da se je g. Matetič le iz mate¬ rialnih vzrokov odločil, da svoje čakavsko- primorske napeve izda v obliki , Des , ma J,Jr. Kajti v njej je moral radi lažje dostopnosti opustiti nekaj njemu dobro znanih, tenko¬ čutnih intonacijskih posebnosti, zlasti v ni¬ žjem. spremljajočem glasu. Vendar J e * u